5775. filečekanje na pretrpanom aerodromu u istambulu, 11 sati leta do seula nisu mogli da ubiju...

GLASILO JEVREJSKE ZAJEDNICE BOSNE I HERCEGOVINE

Sarajevo, septembar 2014. tišri 5775.

broj 63.

5775.

2 /Jevrejski glas/ /Jevrejski glas/ 3

ZEMLJA SMIJEŠKA 3.strJakob Finci

IPAK TREBA PRESTATI ČITATI KOMENTARE SA “NAŠIH” PORTALA 5.strBoris Kožemjakin

ODGOVOR BOSANSKOM PRIJATELJU 6.strEliezer Papo

PRLJAVI ŽIDOV U SARAJEVU 7strSanja Vlaisavljević

BABY BOOM 12-13.strKlara Pelja

“MALI JERUZALEM” U TOSKANI 19-21.strJelica Rašeta

28. OKTOBAR4 HEŠVAN

SARAJEVSKI PURIM

9 – 10 OKTOBAR15 -16 TIŠRI

SUKOT

17 -24 DECEMBAR25 KISLEV – 2 TEVET

HANUKA

17 OKTOBAR232 TIŠRI

SIMHA TORA

Izlazi četiri puta godišnjePublished four times a year

Broj 63.septembar, 2014.

Jevrejski glas(Izdavač: Jevrejska zajednica Bosne i

Hercegovine)

Jewish voice(Publisher: Jewish

Community of Bosnia and Herzegovina)

Izdavač/PublisherJevrejska zajednica

Bosne i Hercegovine

Glavni urednikEditor-in Chief:Jakob Finci

Odgovorni urednik:Pavle Kaunitz

Redakcijski kolegij: Boris Kožemjakin, Elijas Tauber, Pavle Kaunitz,

Klara Pelja

Dopisnici iz inostranstva:Aron Albahari – Srbija, Jelica Rašeta – Italija

Fotografije: Pavle Kaunitz, Tomo

Radovanović

Lektor: Gordana Girt

Štanparija: BlIcdRuK, Sarajevo

DTP:Srđan Ninković

Adresa uredništvaEditorial Staff Addres:

Jevrejska opština Sarajevo za “Jevrejski glas”

Hamdije Kreševljakovića 5971000 Sarajevo

tel. 229-666 229-667

Rješenjem Ministarstva obra zovanja, nauke,

kulture i sporta Vlade Fe deracije

Bosne i Hercegovine“Je vrejski glas” je upisan u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 279, dana 22.4.1993. godine

E-mail: [email protected]

U ovom broju Ukratko...

Poznata opereta sa istim naslovom se dešava u Japanu, ali moram reći da je nakon posjete Južnoj Koreji, taj naziv sasvim primjeren ovoj izuzetno naprednoj, a zbog udaljenosti nama malo poznatoj zemlji.

Kada je negdje u junu ove godine Međureligijsko vijeće posjetio Man Hee Lee, predsjednik Organizacije koja se zalaže za jedinstvo religija u borbi za svjetski mir i ponudio nam učešće na velikom skupu vjerskih i političkih lidera u Seulu, u septembru 2014, činilo se gotovo nestvarnim da će veća grupa Bosanaca i Hercegovaca krenuti na tako veliki put. Međutim, dan pod dan, mail po mail, posjeta se približila, karte su stigle i krenuli smo na “put preko svijeta”, u daleki Seul, Boris Kožemjakin i ja kao predstavnici Bosanskohercegovačke jevrejske zajednice. Naravno, dugotrajno čekanje na pretrpanom aerodromu u Istambulu, 11 sati leta do Seula nisu mogli da ubiju znatiželju da vidimo jedan novi i sasvim drugačiji svijet od ovoga u keme živimo. Svijet u kome vam se svi smješkaju, klanjaju i bez razloga i pukušavaju da vam ugode na svaki mogući način.

Vjerovatno nismo ni bili svjesni kako velikoj manifestaciji prisustvujemo, zajedno sa učesnicima iz preko 80 zemalja sa svih meridijana, svih vjera, rasa, boja i kostima, i to još na stadionu na kome su održane Olimpijske igre i koji je bio isto tako popunjen sa nevjerovatnih 100.000 ljudi, koji su razdragano pjevali, pljeskali, pozdravljali i slavili svakog učesnika bogatog programa. Nije lako, pogotovo nama koji stadione uglavnom gledamo na TV ekranima provesti šest sati na tribinama, ali bilo je zanimljivo i zabavno.

Manifestacije su se nastavile i narednih dana, uz nesalomljivog 84-godišnjeg Man Hee Leea, koji je svakom prilikom držao govor od najmanje 45 minuta, ubjeđujući nas da zajedno, uz Božiju pomoć, možemo planeti na kojoj živimo donijeti mir i prosperitet. To njegovo čvrsto vjerovanje je gotovo zarazno djelovalo, kako na vjernike i vjerske lidere, tako i na veliki broj aktuelnih ili bivših političara koji su, svaki pojedinačno, potpisali izjavu o vjerskoj saradnji u borbi za svjetski mir.

Nije ovo prvi put da predstavnici raznih religija budu na takvim manifestacijama, jednom smo prije koju godinu u Sarajevu bili i uspješni domaćini, ali smiješak na licu svakoga od naših domaćina, od mladih hostesa do staroga predsjednika Man Hee Leea, su nas ubijedili da se i u takvo čudo može vjerovati. Sada je na nama da vidimo kako će smiješak pomoći da na ovoj jedinoj planeti koju tako bespoštednmo koristimo donesemo planetarni mir. Uostalom, mnogo toga se može postići dobrom voljom, a i smiješak možda pomogne.

Jakob Finci

ZEMLJA SMIJEŠKA


ubistvo jednog čovjeka, osuđujem ružnu riječ, riječ mržnje posebno, ali ovo što čitam na portalima me toliko iritira da apelujem na sve ljude koji misle slično kao ja da prestanu s čitanjem komentara sa portala, biće i meni i vama lakše.

Sreća pa je vas koji mrzite, a da i ne znate zbog čega, ja se bar nadam, mnogo manje od onih koji misle svojom glavom. Naravno da treba osuditi politiku rata na Bliskom Istoku, treba osuditi i Izrael i Hamas, ali “pisci komentatori portala”, to nisi u stanju, njihove oči su krvave na samu pomen riječi Izrael, a što je još gore i na pominjanje riječi Jevrej. N i t i su svi Jevreji Izrael, niti su svi Bošnjaci Hamas ili slični teroristi.

Mržnja, međutim, nije usmjerena samo protiv Jevreja, usmjerena je prema drugom i drugačijem, najčešće i bez bilo kakvog razloga. Dovoljno je pogledati sportske događaje u svakoj od ovih “novih država” i vidjeti koliko mržnje ima u mladim ljudima koji u prethodnom ratu još nosiše pelene ili bijahu u željama budućih roditelja. Da ilustrujem, ne mogu i ne želim zamisliti da se danas u Sarajevu, Mostaru ili Banjaluci u BiH sretnu reprezentacije susjednih država, u bilo kojem sportu. Navijanje bi se pretvorilo u izlive mržnje prema drugom, a nerijetko i u incidente čije posljedice ne želim ni da zamišljam. Mnogo mladih ljudi danas više mrzi one druge, nego što voli svoje. Kada to prestane, kada počnete više voljeti svoje nego mrziti druge i drugačije, na ovim prostorima će opet biti nade da je život bez mržnje, život dostojan čovjeka moguć.

Treba biti čovjek, treba osuditi i sva krvoproliča u Libiji, Iraku, Ukrajini, Avganistanu,Izrarelu, Palestini, bilo

gdje,bez obzira ko ih činio,a ne samo svoju mržnju u p e r i t i prema drugome i drugačijem.

Naravno, i ovaj rat na Bliskom Istoku treba zaustaviti po svaku cijenu. Rat u našoj zemlji se mogao zaustaviti odmah ‘92. da je to svijet htio ili želio. Tako i na Bliskom Istoku, rat će stati kada to odluče svjetski moćnici, a ne Izrael ili Palestinci.

Valjda ne očekujete da Jevreji iz BiH, Hrvatske ili Srbije, mogu voditi ili uticati na politiku države Izrael, upitajte se koliko vi “pisci komentara”

utičete na politiku svojih državica i da li ste njome zadovoljni ili biste i o tome mogli malo progovoriti. Naravno, zamolio bih vas da pokušate izbjeći jezik mržnje u svojim komentarima.

Savjet svim “piscima s portala”, ali i meni lično, treba se više brinuti o liderima u našoj zemlji, o njihovoj politici, njihovim “džepovima” napunjenim našim parama, nesposobnosti da donesu bilo koji zakon, ljudima koje smo birali, a koji ne vole i ne žele normalnu državu, koji rade sve da je ne bude. U februaru smo počeli da se bavimo njima, došlo je čak i do nasilja, paljevina i sličnih nepoželjnjih dešavanja, dešavanja do kojih dovodi nezadovoljstvo. Brzo smo se umorili ili smo zaista toliko isfrustrirani besperspektivnošću da smo postali indiferentni i dozvoljavamo da nas ponovo varaju, “uzimaju” i vode kako oni žele. Politiku u kući, ali i van naše kuće, moramo pratiti, ali se zbog nje ne trebamo mrziti, zar ne?

Vidim da ni ove činjenice neće izliječiti mržnju. Žalosno je da ni ono

što piše u Kuranu, Bibliji ili drugim vjerskim knjigama nije prepreka bolesnim umovima da nastave mrziti sve i svakoga ko nije “njihov”. Sreća pa je vas koji mrzite, bar se tako nadam, manje nego nas koji volimo ljude i ovu napaćenu zemlju, ma kako je teško danas u njoj živjeti.

Uz malo učenja, malo čitanja bilo koje vjerske knjige, mogli biste shvatiti šta će mržnja uraditi od vas, već sada

vas izjeda iznutra, nažalost. Šta mislite o ideji da popijemo jednu zajedničku kafu,vi Bošnjaci, Srbi, Hrvati i mi “ostali”, svi ste pozvani. Ja sam Jevrej, rođen sam u Sarajevu, moja porodica već 450 godina živi u ovom gradu, zovem vas da mi kažete kako smo to mi krivi za sve što se dešava bilo gdje u svijetu, što vam baš mi smetamo da budete sretni, sami i bez prijatelja druge nacionalnosti ili vjeroispovijesti.

Dovoljno komentara sam pročitao da potvrdim činjenicu da smo kao Jevreji “dobro primljeni” od strane lokalnog stanovništva u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu. Bilo je nekada tako, biće valjda opet. Važno je znati gdje i s kim živimo, a strpljenja i nade imamo, navikli smo na to. Nadam se i želim da ovi neuki mrzitelji svega što nije njihovo, neće nikada iskusiti zla koja su nama načinili mnogi, možda čak i neki od njihovih predaka prije 70 godina. Mi oprostismo, ali se sjećamo, zbog opomene i želje da se nikada, nikom i nigdje to zlo ne ponovi. Pitam

se da li vi možete smoći snage i oprostiti, naravno ne i zaboraviti, svo zlo prethodnog rata koji zajedno preživjesmo, ali iz njega, kao

ni iz ranijih, nedovoljno naučismo. Onaj ko ne želi da shvati suštinu

problema neće to shvatiti ni iz ovih mojih razmišljanja, zbog toga je možda bolje ne gubiti vrijeme i pokušavati objašnjavati. Zato i kažem, da biste ostali zdravi, treba prestati čitati komentare mnogobrojnih portala.

Boris Kožemjakin

Banja Luka Portali

Ovih dana, kada se nažalost u

Izraelu i Gazi dešava jedna od bezbroj krvavih epizoda ( ko zna koja po redu ) rata koji bijesni ovim prostorom sa više ili manje intenziteta i krvi od 1948. godine, od proglašenja države Izrael, od dana kada su Jevreji konačno došli u svoju pradomovinu i osnovali svoju državu, sa jedinom željom, da najzad dožive mir i život dostojan čovjeka, nakon dvije hiljade godina lutanja i pogroma, koji, nadasmo se, završiše Holokaustom, na portalima u BiH ,ali i u susjednim državama čitamo takve, slobodno mogu reći, bljuvotine pojedinaca, koji prizivaju aveti prošlosti, nacizam, Hitlera, uništenje Jevreja. I ranije su nas nazivali raznim pogrdnim imenima, već stoljećima

nas pogrdno zovu, na to smo navikli, međutim, to je u odnosu na ovu novu retoriku čisti folklor, tepanje. Prizivaju novi Holokaust, a što je najžalosnije sebe vide kao aktere tog zla koje priželjkuju.

Mogao bih i ja sada, bila bi to čak i ljudska reakcija, prizivati neke od krvnika prethodnog rata

koji načiniše veliko zlo, glasno kažem genocid, nad Bošnjacima u Srebrenici, možda i u Prijedoru, ko zna gdje još, mnoge zločine nad Hrvatima, zločine nad Srbima. No, ti zlotvori koji su mogli proganjati, silovati, mučiti i zvjerski ubijati ljude zbog pripadanja određenoj “pogrešnoj” naciji ili vjeri, oni su za mene fašisti, kao što je i Hitler, Musolini, ali i Pavelić i mnogi drugi domaći zlotvori onog rata, kada mi Jevreji bijasmo žrtve Holokausta, ali i ovog zadnjeg u kojem nas, gle čuda, “preskočiše”. Izgleda da su se previše međusobno mrzili, da nisu imali vremena za nas Jevreje. Ja osuđujem zločin bilo gdje, bilo prema kome, o s u đ u j e m

Bilo je mnogo onih koji nisu vjerovali, kada je prije par godina obnarodovana vijest da se u Banjaluci gradi “Jevrejski kulturni centar sa sinagogom”. Imajući iskustvo sa kamenom temeljcem za takav centar sa sinagogom u Mostaru, koji je položen još 2000. godine, te se dalje od toga nije maknulo, bilo je mnogo skepse.

Međutim, naši vrijedni prijatelji iz Banja Luke su stvarno zasukali rukave, te uz pomoć Vlade Republike Srpske i neumornog Arija Livnija, početkom septembra 2014. Centar je otvoren, a Sinagoga posvećena i stavljena u funkciju.

Nema sumnje da je napravljen jako lijep i funkcionalan centar,

sa sinagogom koja je svojom veličinom primjerena Jevrejskoj opštini u Banjaluci, te se sada svi zajedno trebamo potruditi da Centar postane jedno novo kulturno žarište u Republici Srpskoj. Postoje sve tehničke pretpostavke za to, postoji dobra volja, a nema sumnje da će biti i ljudi koji su spremni da se za takvu stvar angažuju. Posebno vjerujem da će “La Benevolencija” biti u stanju i mogućnosti da jedan dio svojih programa prenese u Banjaluku, pa će izložbe iz naše Galerije “Novi Hram” biti viđene i u prostorima novog Banjalučkog centra, te da će izložbe iz Banjaluke putovati u Sarajevo.

U to ime, šta drugo reći nego čestitamo i Mazal Tov.

OTVOREN JEVREJSKI KULTURNI CENTAR SA SINAGOGOM

IPAK TREBA PRESTATI ČITATI KOMENTARE SA “NAŠIH” PORTALA


Suočimo se sa činjenicama: Od ljeta 2007. godine Pojasom Gaze vlada okrutna militantna grupa fundamentalističkih islamista, koji lokalnom stanovništvu nameću svoj nemilosrdni autoritet i koji su ovu malu

teritoriju pretvorili u terorističku bazu.

Militanti Hamasa se sakrivaju iza Palestinskih civila i koriste ih kao ljudski štit. Također, Hamas prikriva svoje ubilačke namjere – njihov

zvanični cilj je uništenje Izraela i kreiranje Islamske države na tom prostoru – pozivanjem na palestinke interese kako bi zavarali Međunarodnu zajednicu.

Hamas nije legitimni politički subjekt, niti je Hamasova vladavina Gazom pravno osnovana. To je teroristička organizacija, koju kao takvu prepoznaju (bez diferencijacije između Hamasovog političkog i vojnog krila) SAD, EU, Egipat, Australija, Kanada i drugi.

Hamasova vojna sposobnost se procjenjuje na približno 20,000 terorista sa teškim naoružanjem, hiljade raketa usmjerenih na Izrael, desetine tunela za napade koji vode u izraelsku teritoriju i razvijenu terorističku infrastrukturu koju podržava Iran.

Ipak, Hamasova najvažnija prednost je njihova kontrola na Pojasom Gaze koju održavaju na nasilan način. Koristeći se metodama organiziranog kriminala, Hamas je u potpunosti podredio ekonomiju Gaze svojim potrebama kroz reketiranje, zastrašivanje i druge nasilne metode.

Hamasovo vođenje Pojasa Gaze je zasnovano na dokazanoj pretpostavci da će Izrael i Međunarodna zajednica voditi račun o osnovnim potrebama stanovništva, time omogućujući Hamasu da preusmjeri veliku većinu svojih resursa u naoružanje i izgradnju terorističke infrastrukture, koja je uglavnom skrivena pod zemljom, a sve na račun održivog razvoja i blagostanja građana Gaze. Zloupotreba hiljada tona betona za izgradnju terorističkih tunela čija je namjena izvođenje napada na izraelsko stanovništvo je najočitiji primjer Hamasove korupcije.

Odjeci sa i oko Bliskog Istoka Odjeci sa i oko Bliskog IstokaSa Facebook zida Ede MaajkeDragi prijatelji,

U zadnjih oko mjesec dana svjedoci ste sistematskog napada na mene putem weba. Šire se neistine o meni i mom navodnom prelasku na drugu religiju, dijele se članci koji nemaju veze s naslovima, pišu se blogovi puni mržnje i osude koji nemaju veze sa istinom. Ljudi me vrijeđaju putem interneta, ne samo mene, nego i cijelu moju obitelj. Ako pogledate, većina tih uvreda dolazi iz razloga jer sam oženjen Jevrejkom. To pokazuje mržnju prema Jevrejima koja me je iznenadila količinom. Ja niti jednom izjavom ili postupkom nisam opravdao tu mržnju, ne znam uopće kako se može opravdati tuđi primitivizam. Dok sam bio oženjen Hrvaticom znalo je biti pljuvanja, ali ovo sada je čista mržnja i totalno pretjerivanje. Ljudi koji generalno mrze Hrvate, Srbe, Bošnjake, Jevreje, Palestince, ili bilo koju etničku, religijsku, ili rasnu skupinu, nisu moji prijatelji i za mene su u najmanju ruku bliski fašizmu. Takvih ima svugdje, moja greška je bila što sam mislio da među Bošnjacima ima malo toga, ali svi ovi komentari na mom profilu, na portalima i netu, ispod članaka vezanih za mene mi govore jednu drugu tešku istinu, govore je svima nama. Doslovce me se udaljava kao sina koji je uradio nešto loše, jer je oženjen za pripadnicu druge religije i nacije, dok se na Jevreje gleda kao na sramotu i dehumanizira ih se sa svakom rečenicom. Ja sam ponosan što sam Bosanac, ponosan sam što imam i BiH i hrvatski pasoš, i volim svoju obitelj ma kolko je vi mrzili. Ja volim sve ljude i ne dijelim ih po naciji i religiji. Većina je samo pokazala da misli da je takva, ali je daleko od toga.

Vaš Edo Maajka.

Šalom uvraha, izvinite što vas opet pozivam na dijalog. Kakav je vaš lični stav kao vjerskog službenika u vezi sa našom braćom po vjeri na Bliskom Istoku, odnosno u pojasu Gaze. Ako može odgovor vjerskog karaktera bez politike. Zaista nemam lošu namjeru u vezi sa ovim pitanjem. Vi kao Bosanac, Sarajlija kako posmatrate ova dešavanja tamo?

Odgovor bosanskom prijatelju

Vrijeme je da se suočimo sa stvarnošću:

Problem je Hamas.Rješenje je demilitarizacija.

Hamas uopće ne vodi brigu o civilnom stanovništvu Gaze. Hamasu su puške vrjednije od života njihovog naroda.

Eliezer Papo: Ne postoji vjerski odgovor na političko pitanje.

Hamas jeste teroristička organizacija, upravo zbog toga što joj je cilj da povrijedi što više izraelskih civila, kao i zbog činjenice da svojim akcijima iza leđa žena i djece svjesno ide na stvaranje što većeg broja palestinskih žrtava, po klasičnom receptu revolucionarnih pokreta: što gore za narod, to bolje za revoluciju...

Istovremeno, izraelsko insistiranje da ne pregovara sa Hamasovom vladom zato što je Hamas teroristička organizacija je infantilno, jer mir se ne pravi sa prijateljima, već sa neprijateljima, a legitimno je pravo palestinskog naroda da izabere najekstremniju, najfanatičniju, naneprofesionalniju i najneuputniju vlast...

Na Izraelu je da s tom i takvom vlašću pokuša da dođe do sporazuma o dvjema državama za dva naroda, čuvajući si pravo da u međuvremenu na rat odgovori ratom (kao ovaj put), a na mir mirom (kao neki sljedeći put, ako Bog da). Svi već znaju kako će se završiti izraelsko - palestinski sukob, stvaranjem dviju država za dva naroda, baš kao što su

Ujediinjene nacije odlučile još 1948. glasanjem svih članica...

Jednako tako, 90% granica dviju budućih država je jasno i neosporno, a oko preostalih deset posto će se naći neko rješenje od kog će obje strane biti podjednako frustrirane, ako već ne mogu biti jednako zadovoljne...

Svako odmjeravanje snaga ponovo pokaže jedno te isto, da Palestinci ne mogu ozbiljnije ugroziti Izrael, a da Izrael ne može vladati Gazom... nakon 1418 puta, za nadati se da će obje strane odustati od dodatnih odmjeravanja snaga, odustati od snova i usaglasiti se sa realnošću...

Nažalost, ovdje moram podvući da su Izraelci više puta, (naravno ne uvijek) pokazali spremnost za odustajanje od vlastitih maksimalističkih zahtjeva; dok Palestinci gotovo nikad nisu propustili priliku da propuste priliku...

Pitali ste me za moje mišljenje, i ja sam vam ga izložio, šanse da ja koji živim ovdje i svakodnevno sam u kontaktu sa Izraelcima, izrealskim Arapima, Beduinima i Palestincima, promijenim mišljenje na osnovu emocionalnog stava bilo koga iz Bosne ko nikad nije vidio ni Izrael ni Palestinu, ali mu srce govori da je u pravu, su jako male.


Odjeci sa i oko Bliskog Istoka Odjeci sa i oko Bliskog Istoka

1997. godina. Elitna sarajevska gimnazija. Vijeće nastavnika. U Vijeću sjede Bošnjaci i dvije nebošnjakinje. Jedna od te dvije nebošnjakinje se bavi nekim čudnim odgojnim metodama u kojimprimijenjuje debatu sa učenicima.

Želi pokrenuti debatni program u BiH uz financijsku pomoć velike nevladine organizacije, na čijem čelu je Židov. Tu je i ugledna, bogata Bošnjakinja koja predaje francuski i latinski jezik. Reklo bi se produhovljena dama sa stilom. Prva je prošla svu golgotu rata u Sarajevu, a druga je, u isto ratno doba u Sarajevu, proživjela uz sve delicije koje je tada nudio Holiday Inn hotel, a čiji je muž bio sve vrijeme rata na čelu tog hotela, te oaze za gubitak odnosa prema ratnoj realnosti. Odjednom, reklo bi se ničim izazvana, Bošnjakinja sama sebi daje riječ i počinje govor.

„Šta ti hoćeš, ovdje nama u Sarajevu da proturaš neke prljave ideje prljavog Jevreja koji ovdje pere svoje prljave pare na nama?“ – upitala je bez daha nebošnjakinju.

Ova je, zatečena stavom osobe koju je morala dotaći francuska kultura, barem malo, odgovorila: „Ne perem ničije pare, a još manje pare nekog Židova. Ako tako velite za Židove, kako biste ocijenili neko židovsko dijete u učionici, na satu.“

„Ne bih ga ni ocjenjivala, pa oni su svoju djecu već svi izmjestili u svoje zemlje. I neka su, neka ih nema. A ti, ti idi gore svojima na Pale pa njima prodaji to jevrejsko smeće“, izustila je prva. No, dok je to govorila, očito nije razmišljala kako bi bilo napraviti analogiju sa njenom odlukom da svoje kćerke početkom rata izmjesti u Italiju, na sigurno mjesto, ili kako bi se tumačilo kada bi neko, recimo, u Foči Bošnjaku poslao istu poruku.

Nebošnjakinja je pokušala odgovoriti, ali joj je oduzeta riječ. No, to ju nije pokolebalo i nastavila je:

„Ne možete mi onemogućiti da govorim. Ovo je pravi nacionalistički ispad usred škole. Ko su moji na Palama? Otkud vam pravo da rasistički, na

temelju imena i prezimena, učitavate nečiju nacionalnost i to onako kako vi mislite da treba? Ja nemam nikakve svoje na Palama, a i da imam poslije surovog rata mi nećete vi određivati gdje treba da odem. Govorite o debati kao o lektiri koju niste pročitali sa puno nacionalističkog jeda. Ne zaboravite da u ovu školu idu, ne samo djeca Bošnjaka, nego i druga i da ih morate jednakim aršinom ocjenjivati.“

Bošnjakinja je, već vidno iznervirana, neuporedivo glasnije zaključila: „Vas je još na početku rata sve trebalo protjerati odavde. Ko vas ostavi!“

Odnekud, sa drugog kraja zbornice, začu se i muški glas. Bio je to glas profesora tjelesnog odgoja koji je svega mjesec, dva ranije došao u BiH iz Italije, u kojoj je bio smješten i sklonjen od ratnih zbivanja u domovini. Bošnjak. Patriota po slobodnom izboru.

„Sve ćemo mi vas koji ste ostali ovdje prevesti, svi ćete vi biti muslimani. Nije naš narod ginuo da bismo vas trpili.“ U zbornici je vladao tajac.

Nebošnjakinja je na to odgovorila, već vidno uznemirena, jer niko nije ni pomislio da je odbrani:

„Ne bi ni vas Bošnjaka bilo da nije nas manjine bilo da vam održavamo lažnu sliku multikulture. Inače, ni po čemu se ne biste razlikovali od onih drugih. Oni sa Pala su tjerali Bošnjake, vi tjerate nebošnjake i među vama nema ama baš nikakve razlike, osim što ste vi imali nas koji smo vam očito bili ratna ikebana, a sada vam više ne trebamo.“

Direktorica je tada prekinula razgovor i ovog puta oduzela riječ Bošnjakinji koja je zaustila nešto da kaže.

Nakon tog mučnog sastanka nastavnika, nebošnjakinji je prišao profesor matematike, inače prognanik iz Foče i rekao: „Ja te sine ne mrzim, niti bih te mogao ikada mrziti. Žao mi je zbog ovoga što ti se desilo.“ Šteta što to nije naglas rekao.

Godinama poslije, isto mjesto i isti nastavnički sastav. Nebošnjakinja je rodila sina. Na upit kolegice koja

predaje maternji jezik kakvo će sinu dati ime, rekla je Marko. Ova je ne čekajući ni tren rekla:

„Sa tim imenom ne moraš se ni vraćati u školu. Ovdje više nema takvih imena i neka nema.“

Nebošnjakinja je odgovorila:

„Zaista ne čudi što se tvoji susjedi Srbi ne vraćaju u Dobrinju u kojoj živiš. Ako su te barem jednom čuli kako govoriš, sasvim je razumljivo što se boje vratiti.“

Dječak je ipak dobio ime Marko. Kada je krenuo u vrtić u neposrednoj blizini iste elitne sarajevske gimnazije, da ne kažem u njenim prostorijama, susreo se sa svoje dvije godine sa sarajevskom realnošću. Nakon bezazlene igre sa drugarom, također dvogodišnjakom, bio je optužen da je udarao drugara. Drugar je bio bošnjačko dijete. Vaspitačica kojoj je rat omogućio život u gradu, privatni biznis i stan u centru grada, roditelje je dočekala sa riječima: „Vaš sin je udarao Emina. To je nešto što morate liječiti. To je genetika.“ Zabezeknuti roditelji su pitali: „Kakva genetika?“ Vaspitačica je odgovorila: Roditelji, preneraženi riječima koje su čuli samo su zgrabili svoje dijete i nikada se više nisu vratili u taj vrtić. Emin je malo poslije emigrirao u Holandiju, gdje mu otac brani prava manjina. Ugledni Bošnjak koji se povremeno pojavi u medijima govoreći o ugroženosti Bošnjaka, ali ne i manjina. Par dana nakon incidenta u vrtiću, roditelje je nazvao prijatelj čija kćerka je također išla u taj vrtić. Ispričao im je kako mu je kćerka

Lea kroz plač ispričala koliko je Marko bio kažnjavan i zatvaran u drugu sobu iz koje nije smio izaći. Nijedno drugo dijete nije dobivalo takve sankcije. Nakon iskustva sa Markom i on je odlučio svoju curicu ispisati iz vrtića u kojemu sada više nije bilo nijedno nebošnjačko dijete.

Godine su prolazile, Marko je upisao školu sa vjerskim predznakom na opće zgražavanje okoline. Što li će mu takva škola kada mi imamo dobre građanske škole bio je opći stav o tome. O, koliko je pojam „građanski“ rastegljiv. Posebno u Sarajevu. Šta znači „građanski“? Biti trpeljiv prema drugima? Ne ubiti ih zato što su drugačiji? Ili pak na najperfidniji način djelovati sa ciljem eliminacije drugih i drugačijih?

2014. godina. Sarajevo. BiH. Čitam najgore uvrede na račun Ede Maajke. Šta je skrivio? Oženio je Židovku i otišao iz BiH. Iznevjerio je raju. Nije oženio Bošnjakinju i ostao vjeran ideji građanskoga. Odselio je u Izrael. Dakle, i on ubija muslimane u Palestini. Nad ovim osudama pamet staje. Koja veličina čovjek mora biti da se odvaži otići u neku daleku zemlju, započeti život u nekoj novoj kulturi i odande slati poruke mira. I kako to obično biva, oni koji su ga javno vrijeđali nisu prezali ni od čega. Vrijeđali su ga kao čovjeka, u ljudskom dostojanstvu, spominjali njegovu mrtvu majku, pitali se čime li se igra njegova mala Židovka. Riječju, Edi su stavili žutu traku oko ruke. Čvrsto je svezali. A za ostale, koji makar i pomisle da odvoje Edu od izraelskih vojnika, pripremili su nove, za njih pripremljene, trake. I ne, nisu Edu vrijeđali nacionalisti, nego kao i u svim prethodnim slučajevima u ovoj priči, oni koji se zaklinju u građansko društvo i multikulturnu BiH. Isti oni borci za ljudska prava koji u tu kategoriju računaju sve osim drugih i drugačijih. Profesorica Bošnjakinja sa početka priče je umrla, kolega patriota ima osim profesorskog i privatni biznis. Prognanik iz Foče je umro. Marko završava osnovnu školu i skida križ sa vrata kada sa djecom u kvartu igra nogomet u multikulturnom Sarajevu.

Njegova mama je ostala bez posla zbog n a c i o n a l i s t i č k o g mobinga. A Edo Maajka, kilometrima daleko od svoje domovine, je okačen na stub za strijeljanje sa svojom žutom trakom na ruci.

Sanja Vlaisavljević

Kolovoz 16, 2014 Prljavi Židov u SarajevuIzrael je u potpunosti evakuirao Pojas

Gaze 2005. godine i predao je vlast Predsjedniku Palestinske Samouprave Mahmoudu Abbasu. Izrael se odrekao bilo kakve teritorijalne pretenzije nad Pojasom Gaze i nema nikakvih želja da drži ovu teritoriju pod svojom kontrolom. Želja Izraela – i san Međunarodne zajednice – je da vidi Palestince kako konačno preuzimaju odgovornost nad svojom sudbinom da bi svijetu pokazali svoju sposobnost da uspješno vladaju svojom teritorijom, da ostvare ekonomski napredak i uspostave prijateljske odnose sa svojim izraelskim susjedima. Zajednička nada je vidjeti Gazu kako cvjeta kao “Bliskoistočni Singapur”.

Ali samo dvije godine kasnije, tokom ljeta 2007. Hamas je nasilno svrgnuo vlast Palestinske Samouprave u Gazi, ubijajući i protjeravajući Abbasove ljude.

Odtad je Hamas uspostavio ekstremistički i represivni Islamistički režim nad Pojasom, gušeći slobodu govora, ograničavajući prava žena i protjerivajući kršćane. Hamas je ostao posvećen izvođenju svog krajnjeg cilja, koji je naveden u njihovom statutu: ubijanju Jevreja i uništenju države Izrael.

Hamas uopće ne vodi brigu o civilnom stanovništvu Gaze. Hamasu su puške vrjednije od života njihovog naroda. Žrtvujući živote Palestinaca, uključujući živote nedužnih žena i djece, je u očima Hamasa isplativo sve dok se u tom procesu ugrožavaju i Izraelci.

Hamas snosi punu i direktnu odgovornost za bijedu i patnju Palestinaca u Pojasu Gaze.

Jedini istinski način da se zaštiti stanovništvo, kako Izraela tako i Gaze, jeste demilitarizacija Pojasa Gaze zasnovana na principima utvrđenim svim privremenim sporazumima koje su potpisali Izraelci i Palestinci. To podrazumijeva uništenje tunela i razoružanje Hamasa i svih drugih terorističkih grupa na tom području.

David Kohen


5775. 5775.

DRuženje u Tuzli

Jevrejska opština Tuzla ove godine je po prvi put došla na ideju i organizovala da zajednički proslavimo pred Roš Hašana 5775. godine. Prijedlog je prihvaćen što se moglo vidjeti tog 20. i 21. septembra u hotelu “Tuzla”. Niti teška vremena, niti kišno ljeto nije moglo spriječiti one najupornije članove jevrejskih opština da stignu u Tuzlu.

I pored toga što je Tuzla mala Jevrejska opština, njeni su članovi, zajedno sa predsjednicom Marinom Rajner, pokazali i potvrdili da stvarno imaju snagu lava i veliku volju, te su ugostili i dočekali svoje prijatelje iz Mostara, Subotice, Sombora, Osijeka, Zagreba i naravno, ništa bez komšija nas iz Doboja. U hotel “Tuzla” smo počeli da pristižemo već od 11 h, naravno, mi kao komšije smo stigli prvi, a ubrzo su stigli i ostali. U svima nama je bilo sreće što smo ponovo zajedno.

Loše vrijeme i kiša koja je padala mnoge od nas nije mogla da spriječi da prošetamo ulicama Tuzle.

Proslava je počela u subotu koktelom u 17:30 i pozdravnim govorom Marine Rajner, a nakon nje obratili su nam se i predstavnici ostalih opština. Kulturni sadržaj obuhvatao je nastup učenice prvog razreda muzičke škole i folklorne sekcije, koji su nas zabavili muzikom, pjesmom i igrom. Organizovana je i prodajna izložba naših vrijednih članica iz Tuzle, Mostara i Sarajeva.

Ne mogu a da ne pomenem da je našu dobojsku grupu sačinjavalo sedam članova starosti od 10 do 72 godine. Nadam se da će ova manifestacija preći u tradicionalnu kao i sva ostala druženja, te da će naredne godine učestvovati i članovi drugih jevrejskih opština iz naše zemlje.

U ime svih članova Jevrejske opštine Doboj i u svoje lično ime želim da iskažem zahvalnost za sav trud i gostoprimstvo gđi Marini Rajner i svim članovima Jevrejske opštine Tuzla.

Svim prijateljima želimo srećnu, slatku i uspješnu 5775. godinu„ŠANA TOVA U′METUKA“

Tanja Vuković

Jevreji Mostara obilježili praznik Roš HašanaPrigodnim druženjem za zajedničkim stolom, članovi Jevrejske zajednice Mostar i njihovi gosti, proslavili su veliki jevrejski praznik, dolazak Nove 5775. godine.

Na svečanoj večeri mostarskim Jevrejima su se pridružili i studenti Jevreji iz Ujedinjenog koledža svijeta u Mostaru. Roš Hašana je židovska Nova godina i traje dva dana. Ova svetkovina govori o “Božjem stvaranju svijeta i podsjeća na Božji sud”.

Njome se označava početak jednog razdoblja u kome se vjernici posvećuju molitvi, kajanju i unutarnjem preispitivanju sebe. Zadnji čin pokajanja sastoji se od javnog priznanja grijeha, molitve i posta, a vrhunac svetkovine pada na “Jom Kipur” - Dan pomirenja.

Uobičajeni jelovnik za Roš Hašana veče obavezno uključuje jabuke i med, koji predstavljaju nagovještaj za “slatku novu godinu”, pa nije čudno i što se na “mostarskom” stolu našlo mjesta za jabuke i med i slatki domaći šipak.

“Proslava Nove godine, bila je dobra prilika da se mala zajednica Jevreja Mostara okupi i održi tradiciju koja je u ovom gradu postojala stoljećima” - rekao je za StarMo predsjednik Jevrejske zajednice Mostar, Zoran-Zoka Botić.

STARMO.BA

IL KAL VIJEŽU U PUNOM SJAJUJevreji Sarajeva proslavili Roš Hašana

I ove godine, kao što je to već postalo tradicionalno za Roš Hašana je održan vjerski obred u prostorima Jevrejskog muzeja, ili kako ga oni najstariji među nama nazivaju „IL KAL VIJEŽU“, odnosno Stari hram. Pred gotovo stotinjak vijernika i zvanica obred su vodili David Kamhi, Igor Kožemjakin i Eli Tauber. Po obavljenom vjerskom obredu prisutni su se premjestili u veliku salu Jevrejske opštine Sarajevo, kako bi se družili uz jabuke i med kako to običaji nalažu i obilježili po jevrejskom lunarnom kalendaru, prvi Tišri, početak nove 5775. godine. P.K.


NAPOMENA: Nažalost, nismo dobili saglasnost porodice za objavljivanje podataka i slike desete bebe.

U posljednjih nekoliko mjeseci naša mala zajednica znatno je brojnija. Naime, od marta do zaključenja našeg lista rođeno je, ne jedna, ne dvije, ne tri, nego fantastičnih deset lijepih i zdravih beba!!! Rođeno je osam djevojčica i dva dječaka. Čestitamo, prije svega njihovim roditeljima, a onda naravno i svim nonama, bakama i dedama .

Redakcija „Jevrejskog glasa“

TALI KOŽEMJAKINrođena 11. jula u Sarajevu

Roditelji: Ana i Igor Kožemjakin

Baka i deda: Karmenka i Bobo Kožemjakin

LENA PELJArođena 14. jula u Sarajevu

Roditelji: Andrea i Goran Pelja

Nona i deda : Klara i Sabahudin Pelja MATEO BOJANIĆrođen 14. augusta u Sarajevu

Roditelji: Maja Savić-Bojanić i Dejan Bojanić

Deda: Nenad Bojanić

DUŠICA VASIĆrođena 19. jula na Palama

Roditelji: Jelena Gaon - Vasić i Dejan Vasić

Baka i deda: Nada i Josip Gaon

SAMI DŽIDIĆrođen 23. septembra u Sarajevu

Roditelji: Amra Alispahić i Haris Džidić

Nona: Rahela Džidić

EMANUELA TABORIrođena 5. maja u Sarajevu

Roditelji: Nataša i Damir Tabori

Nona i deda: Klara i Sabahudin Pelja

BABY BOOM

DIJA VRANEŠIĆrođena 24. maja u Sarajevu

Roditelji: Gorana Maglajlić i Jasmin Vranešić

Baka 1: Amira Đojić, baka 2 : Sanja Maglajlić i deda: Nenad Maglajlić

ELLA GOLETIĆrođena 26.marta u Zenici

Roditelji: Andrijana Lepki – Goletić i Aldin Goletić

Deda: Andrija Lepki

U JEVREJSKOJ ZAJEDNICI BiH

Prip

rem

ila: K

lara

Pel

ja

BLANKA OSTOJIĆrođena u Sarajevu

Roditelji: Ivana i Dejan Ostojić

Nona: Laura Ostojić

Nažalost, nismo dobili saglasnost porodice za objavljivanje podataka i slike desete bebe.


Ludi kamen

PRENESENO IZ "OSLOBOĐENJA"

U organizaciji Španske ambasadorice, Marije Aurore Mejie Errasquin, 13. jula, 2014. godine je u sjedištu Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva "La Benevolencija" održana večera dobrodošlice u Sarajevo za učesnike Centropine ljetne škole. Naime, između 13. i 16. jula, 99 profesora i predstavnika ministarstava obrazovanja iz 20 zemalja su posjetili Bosnu i Hercegovinu kako bi, kroz predavanja istaknutih akademika, otkrili istoriju Sefarda Balkana, uz poseban naglasak na ulogu koju su odigrali tokom XX vijeka i ratovi ma koji su se u njemu dogodili. Večera je uključivala tradicionalna sefardska jela, nastala u srednjovijekovnoj Španiji.

Centropa je nevladina organizacija sa sjedištem u Beču, posvećena očuvanju jevrejskog sjećanja u srednjoj i zapadnoj Evropi. Ambasada Kraljevine Španije je željela da učestvuje u ovoj inicijativi i da je smjesti pod okrilje Fondacije Sarajevo, srce Europe, kao pokazatelja bliskih odnosa koje decenijama održava sa jevrejskom i sefardskom za jednicom u BiH i svoje posvećenosti porukama mira, solidarnosti i pomirenja, koje šalju sve aktivnosti obilježavanja stogodišnjice Prvog svjetskog rata.

Židovska kulturna scena

U životu Židovske, tj. Jevrejske zajednice s prostora bivše Jugoslavije, bilo je u ovih skoro sedamdeset godina nakon Drugog svjetskog rata, mnogo značajnih susreta, manifestacija i proslava. Povijest Židova, ne samo s ovih prostora, prepuna je nesretnih događanja i česta su sjećanja na sve te strahote, ali, eto, u posljednjih sedamdeset godina, na ovim prostorima, Židovi/Jevreji žive dosta mirno i kroz susrete i manifestacije pokušavaju sačuvati kulturnu baštinu, naslijeđe, ali i oplemeniti, obogatiti iste. Jedna od kulturnih manifestacija koja se pamti i koja još uvijek djeluje je Bejahad – Židovska kulturna scena. U formi festivala djelovala je 13 godina, od 2000. do 2012. godine. Ostavila je neizbrisiv trag svojim okupljanjima i preko 300-tinjak Židova/Jevreja i njihovih prijatelja, tokom sedam dana, na obali Jadrana i uz prvorazredni program, uživali su od jutarnjih do kasnih večernjih sati. Stotine umjetnika prodefiliralo je scenom Bejahada sa svih strana svijeta i pružilo istinski kulturni doživljaj za sve prisutne. O svemu ovome svjedoče i časopisi i dokumentarni filmovi o Bejahad-u koji su izuzetno uspješno dokumentovali dešavanja u Supetru, Hvaru, Opatiji i Puli! Časopis Bejahad, koji se publicirao jednom godišnje na hrvatskom i engleskom jeziku, na preko 200 stranica, pobrao je velika priznanja i doprinio afirmaciji Bejahada!

Recesija, koja je pogodila cijelu regiju, i njene negativne implikacije na kulturne projekte, zahtijevala je iznalaženje novih modaliteta djelovanja Židovske kulturne scene. Tako se sedmodnevna kulturna maniestacija Bejahad, nakon 2013. godine,“seli” s obala Jadrana u Zagreb i transformira se u niz trodnevnih događanja pod nazivom Bejahad u Zagrebu. Prvi takav događaj započinje trodnevnim programom Sarajevske jevrejske opštine, potom slijedi trodnevni program Beogradske jevrejske zajednice, zatim Berlinske, Bečke i Praške zajednice.

Sva događanja u Zagrebu organizirana su u suradnji sa pomenutim zajednicama i Bet Israelom, ali i u partnerstvu sa ambasadama zemalja iz kojih zajednica dolazi i sa različitim institucijama tih zemalja kao što su: Goethe Institut (Zagreb), Austrijski kulturni forum (Zagreb), Balassi institut u Hrvatskoj, Centrum judaicum (Berlin) itd.

Uspjeh Projekta Bejahad u Zagrebu, sada već osnaženog Bejahad – Židovska kultura u Evropi – danas, ohrabrio nas je da nastavimo dalje, te u novembru 2014. godine u Zagrebu gostuje zajednica iz Budimpešte, koja se ubraja među značajnije u Europi, s programom koji uključuje predavanja, koncert, film i izložbu.

Publika je ponovo prisustvovala izvanrednim kulturnim ostvarenjima članova gostujućih zajednica i ponovo su gosti i domaćini imali priliku družiti se i uživati u zajedničkim trenucima. Brojni koncerti, izložbe, scenski nastupi, filmovi i predavanja svjedoče o privrženosti članova zajednica svojim korijenima, ali i želji da i društvo u kojem živimo i radimo, vidi, čuje i upozna se s bogatstvom židovske/jevrejske kreativnosti i imaginacije. Naš cilj je da svi zajedno (bejahad) živimo bolje, ljepše, mirnije i da tolerancija i solidarnost krase svakodnevicu.

Jedan od noviteta Projekta Židovska

kultura u Evropi – danas je i gostovanje zajednica grada Zagreba u drugim evropskim centrima i predstavljanje vrlo bogatog i vrijednog života ovdašnjih zajednica. Preliminarni program Projekta Židovski Zagreb obuhvaća: uvodno predavanje Slavka Goldsteina; “Židovski filmski festival” kojeg će predstaviti Branko Lustig i Nataša Popović; koncert “Večer Alfija Kabilja” u izvođenju Alfija Kabilja, Radojke Šverko i Vladimira Babina; Izložbu slika akademskih slikara, akademika Zlatka Boureka i Tonija Franovića; predstavljanje časopisa “Novi Omanut – Prilog židovskoj povijesti

i kulturi” koji izlazi već dvadeset i jednu godinu i koji će predstaviti Vlasta Kovač; prezentaciju književnog opusa Jasminke Domaš i predstavljanje Projekta Bejahad. Cilj je ponuditi takav program koji će garantirati vrijedan kulturni doživljaj. Prvo gostovanje Židovski Zagreb planirano je od 7. do 9.09.2014. godine u Sarajevu, a potom slijede gostovanja i u drugim evropskim centrima.

Eho svih ovih događanja u medijima Hrvatske, Austrije, Njemačke itd. je vrlo pozitivan.

Brojne institucije i radne organizacije iz Hrvatske, kao i grad Zagreb, financijski potpomažu realizaciju Projekta Bejahad - Židovska kultura u Evropi – danas doprinose uveliko razvoju tolerancije i solidarnosti, ne samo u Zagrebu, nego i mnogo šire. I gradovi iz kojih dolaze zajednice, potpomažu financijski realizaciju Projekta doprinoseći tako boljem međusobnom razumjevanju i boljem zajedničkom životu.

Imamo još mnogo planova i za budućnost, ali vremena su takva kakva jesu i u planiranju je potrebna skromnost, mudrost i strpljenje! Vjerujemo da pred nama stoje brojni uspješni susreti, na koje svi zajedno možemo biti ponosni, a Bejahad će i dalje motivirati i mobilizirati naše članove i prijatelje na nova stvaranja!!!

BEJAHAD

Daniel Maestro i Nerma Operta, vjenčali se 23.08.2014.

Slađana-Sarit Ninković i Vedran Lekanić, vjenčali se 27.09.2014.


Mahar u Crnoj Gori

MAHAR 2014. 23-26. oktobar 2014. Budva, Crna Gora

Dragi prijatelji,

Porodična konferencija o statusu jevrejskih zajednica na prostoru bivše Jugoslavije MAHAR/SJUTRA 2014. biće održana od 23. do 26. oktobra 2014. godine u hotelu “Avala” u Budvi, Crna Gora.

Jevrejska zajednica Crne Gore, nakon uspješnog organizovanja prošlogodišnjeg “Limmud Keshet ex-YU” odlučila je da udari temelj novog vida okupljanja pripadnika jevrejskih zajednica sa područja EX YU, insistirajući na edukativnim temama, i pitanjima iz oblasti jevrejske kulture, ali i da se bavimo izazovima sa kojima se Jevreji na Balkanu i u Evropi suočavaju .

S tim u vezi, ovogodišnja konferencija MAHAR ima tri važne programske cjeline, koje će, nadamo se, biti interesantne svim uzrastima naših posetilaca. U pitanju su:

I Debate na aktuelne jevrejske teme: - Antisemitizam modernog doba- Kako riješiti problem asimilacije- Jevrejska emigracija danas- Liderstvo u jevrejskim zajednicama

Na debatama učestvuje po dvoje debatera. Debate vdi moderator.Poslije kratkog uvoda u temu koji daje moderator, riječ se daje učesnicima. Debateri govore o temi naizmjenično, i to u ukupnom trajanju od pola sata do 45 minuta. Moderator, potom, daje mogućnost da publika postavi pitanja. Cijela debata, uključujući i odgovore na pitanja iz publike, ne treba da traje duže od sat vremena.

II Kviz o jevrejskog kulturi i istorijiNa kvizu će biti obrađene sledeće oblasti:

- Jevreji sa prostora bivše Jugoslavije, istorija, kultura - Judaizam, jevrejski način života kroz vjeru, tradiciju, običaje, kniževnost, umjetnost, ishranu - Izrael - istorija, geografija, kultuno- istorijske znanenitoisti

Kviz je zamišljen da se realizuje u tri faze: 1. Takmičenje za sve prijavljene ekipe po sistemu ispadanja ( a na osnovu rezultata ) 2. Polufinale - 4 prvo plasirane ekipe 3. Finale - 2 ekipe

Ekipa ima 3 člana. Zajednica, odnosno opština može prijaviti i više ekipa. Za pobjednike učesnike je obezbijeđen vrijedan nagradni fond:Za osvojeno1. mjesto 500,00€, 2. za drugog finalistu 300€,3. a za osvojeno 3. mjesto 200€

Vrsta zadataka/pitanja: teoretska/praktična - odgovori/uradi!!!!

U toku pripreme predlazemo da pogledate sledeće sajtove

http://elmundosefarad.wikidot.com/kratka-istorija-jevrejskog-narodahttp://www.benevolencija.eu.org/component/option,com_docman/task,doc_view/gid,162/Itemid,41/http://en.wikipedia.org/wiki/Israelhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Judaizamhttp://www.myjewishlearning.com/

http://www.jevrejsketeme.in.rs/ http://www.makabijada.com/linkovi.htm

III Umetnički, muzički i zabavni program.- Koncert (hor ili kamerni sastav)- Muzički bend koji će nas zabavljati i animirati sve tri večeri- Robna tombola sa vrijednim nagradama.

MAHAR 2014. traje od četvrtka do nedelje, Šabat ćemo sačekati zajedno, uz prisustvo Lucijana Mošea Prelevića, rabina Židovske općine Hrvatske i rabina Jevrejske zajednice Crne Gore.

ORJENTACIONA AGENDA SUSRETA

ČETVRTAK, 23. oktobar

1. Dolazak učesnika i predavača u hotel “Avala”1. Večera OKO 19h2. Svečano otvaranje konferencije20:30h3. Muzički program/Tombola

PETAK, 24. oktobar

1. Doručak2. Prva panel diskusija. 3. Prvi krug eliminacija u kvizu “Mahar”. Kviz sadrži pitanja

iz oblasti 1) Jevreji na Balkanu 2) Judaizam 3) Istorija države Izrael

4. Ručak5. Druga panel diskusija 6. Šabat (paljenje svijeća, molitva)7. Šabat večera

SUBOTA 24. oktobar

1. Doručak2. Treća panel diskusija. 3. Drugi krug eliminacija u kvizu “MAHAR” (polufinale)4. Ručak5. Četvrta panel diskusija. 6. Večera7. Finale kviza MAHAR, proglašenje pobjednika, uručivanje

nagrada8. Muzički program/Tombola

NEDELJA 25. oktobar

1. Doručak2. Slobodno vrijeme za neostvarene kontakte u prethodna

tri dana 3. Ručak ( Za učesnike koji odlaze neposredno nakon

doručka obezbijeđeni su lanč paketi a za one koji ostaju švedski sto kao i ostalih dana).

Pored priloženog programa nadamo se da ćemo biti u prilici da vam ponudimo i niz prijatnih iznenađenja i dešavanja.

Molimo vas da ovo obavještenje proslijedite članovima vaših zajednica i opština.

SrdačnoOrganizacioni tim.

EVROPSKI DAN JEVREJSKE KULTURE

„BOHORETA“ za bohoretice

Prvi vikend u septembru potpredsjednica Ženske sekcije „Bohoreta“ , Zlata Nikolić, organizirala je za nas, bohoretice izlet na Jahorinu. Trodnevni boravak u hotelu „Bistrica“ uz ljubazno hotelsko osoblje svima nam je neobično prijao. Petak uvečer ugodno smo ćaskale, pjevale, a bogami i plesale uz svirku i pjesmu „našeg“ Mire. Veći dio subote smo zbog lošeg vremena provele u hotelu, grijući se uz kamin, opuštajući se uz kafice i čajeve, evocirajući uspomene na protekla druženja i seminare kojih smo se podsjetile uz dobro pripremljene video zapise,“razbacile“ pokoju partiju remija, a najhrabrije su i zaplivale u hotelskom bazenu. Stidljive sunčeve zrake su nas u nedelju sve izmamile u laganu šetnju po okolini. Ni loše vrijeme, ni magla nisu uspjeli da nam pokvare raspoloženje i ometu u ovom, prije svega ugodnom druženju.

bohoretica

U Sarajevskoj jevrejskoj opštini Evropski dan jevrejske kulture obilježen je bogatim programom. Tema ovogodišnje manifestacije u cijeloj Evropi bila je „ Žena u Judaizmu“ pa je shodno tome i ovaj program nudio niz pažljivo biranih sadržaja.Dan ranije, u subotu 13. 09. , djeca Male škole su pod rukovodstvom Zlatice Kljuno na prigodan način obilježila ovaj dan. Za njih i njihove roditelje organizovana je mala radionica na kojoj su govorili o značaju Šabata i zajedno pravili pokrivač za šabatnju halu.U nedjelju, 14. 09., u velikoj sali Jevrejske opštine otvorena je Izložba intrigantnog naziva

„Vatrene cipele“ autorice Rahele Džidić. Jakob Finci predsjednik Jevrejske zajednice BiH pozdravio je sve prisutne i rekao par riječi o značaju obilježavanja ovog dana i sadržaju programa koji je pripremljen u našoj Opštini. Rahela Džidić, autorica izložbe „Vatrene cipele“, govorila je o tome kako i zašto je odabrala ovu temu, predstavila je svoj istraživački rad i saradnike koji su joj pomogli da realizira ovu zanimljivu Izložbu kao pokušaj da se od zaborava sačuvaju istorijski fakti o ulozi i značaju jevrejske žene u BiH. O radu i aktivnostima Ženske sekcije „Bohoreta“, govorila

je potpredsjednica Zlata Nikolić. Vrlo uspješan nastup hora Kluba mladih koji je izveo nekoliko sefardskih pjesama začinio je ovaj izuzetno dobro pripremljen program. Za mnogobrojne goste priređen je koktel koji je upotpunjen bogatim izborom tradicionalnih jela sefardske kuhinje koji su pripremile bohoretice.

Pripremila: Klara PeljaFoto: Pavle Kaunitz

EVROPSKI DAN JEVREJSKE

KULTURE

http://elmundosefarad.wikidot.com/kratka-istorija-jevrejskog-naroda

http://elmundosefarad.wikidot.com/kratka-istorija-jevrejskog-naroda

http://www.benevolencija.eu.org/component/option,com_docman/task,doc_view/gid,162/Itemid,41/

http://www.benevolencija.eu.org/component/option,com_docman/task,doc_view/gid,162/Itemid,41/

http://en.wikipedia.org/wiki/Israel

http://hr.wikipedia.org/wiki/Judaizam

http://www.myjewishlearning.com/

http://www.jevrejsketeme.in.rs/

http://www.makabijada.com/linkovi.htm


“La Piccola Gerusalemme”

Uvodni dio ili Kako je nastalo jedno ime

Nakon velikog egzodusa Jevreja iz Portugala i Španije, krajem 15. stoljeća, grad Livorno na Tirenskom moru postaje jedno od njihovih velikih prihvatilišta. Tu su u početku Jevreji, a kasnije i tzv. Marrani, (vjerovatno od hebrejskog marah – pobuniti se, naziv za Jevreje Sefarde koji su na Iberskom poluotoku nasilno pokrštavani već od 14. stoljeća, a kasnije žestoko proganjani od strane inkvizicije pod sumnjom da potajano prakticiraju vjeru predaka) našli utočište i vremenom ostvarili veliki socijalni i ekonomski napredak. Bogata i dobro organizirana Zajednica Livorna predstavljala je jednu od najvećih i najutjecajnijih u ovom dijelu Evrope. U njenim je rukama bio veliki dio tadašnje trgovine po Sredozemlju, a ekonomske veze ostvarili su i sa središtima sjeverne Evrope.

Početkom 18. stoljeća počinju se mijenjati politički odnosi na Mediteranu da bi, od 1830. godine, nakon francuske okupacije Alžira, velika i moćna zajednica Livorna, već odranije u blagoj dekadenci, doživjela nagli ekonomski pad, popraćen raseljavanjem i kontinuiranim slabljenjem Zajednice.

I upravo je tu i tada, kažu povijesni izvori, u Jevrejskoj zajednici Livorna iz prve polovice 19. stoljeća i potekao naziv “La Piccola Gerusalemme” (Mali Jeruzalem) za gradić Pitigliano u jugoistočnoj Toskani. Njegova je mala Zajednica, za razliku od matične u Livornu, prosperirala i, što je najvažnije, bila izuzetno dobro prihvaćena i poštovana od strane ostalih stanovnika Pitigliana.

Ovo je priča o tom “Malom Jeruzalemu”, o njegovim Jevrejima i njihovoj zajednici. O ljudima i običajima kojih više nema, ali je, također, i priča o svim ostalim stanovnicima Pitigliana. Već su odavno oni shvatili da su, kroz stoljeća zajedničkog trajanja, odredili i upotpunili jedni druge, te da, ako dozvole sebi da zaborave one Druge i Drugačije, gube nepovratno ne samo dio sebe nego i cjelovitost sopstvene povijesti.

“Mali Jeruzalem” u Toskani

POHOVANE PALAČINKE SA SIROM10-15 palačinaka1/2kg svježeg sira100grama travničkog sira3-4 jajamalo brašna prezlaTravnički sir izrendati i pomiješati sa svježim sirom, dodati 2 jajeta i promiješati dok se masa ne izjednači, te sa njom puniti palačinke, tj. motati kao sarmu.Palačinke uvaljati u brašno, umočiti u ulupano jaje, te uvaljati u prezlu. Pržiti u dubokom ulju (fritezi) dok ne dobije zlatno žutu boju. Služiti sa tartar sosom.

TARTAR SOS100grama majoneze100grama pavlake3-4 kisela krastavcakašičica suvog peršina ili kopra (a može i oboje)Majonezu i pavlaku pomiješati, dodati izrendane krastavice, te peršin ili kopar, a po želji može i sitno sjeckan češanj bijelog luka.

O Jevrejskom grobljuPolako nestaje broj slobodnih grobnih mjesta na jevrejskoj parceli na groblju“Bare“. Do sada je tamo ukopan 431 član naše zajednice. Određeni broj mjesta je rezervisan (75) i isto toliko (75) je ostalo. To izgleda malo, ali i upozorava da treba na vrijeme rezervisati mjesto na groblju. Vjerovatno o tome mnogi i ne razmišljaju, ali ipak treba planirati.

Za one koji na vrijeme ne izvrše rezervaciju ostaje opcija da se sahrane na jevrejskoj parceli na groblju „Vlakovo“. Tamo je već uređeno groblje sa spomenicima koji podsjećaju na one na Starom jevrejskom groblju. Radi se, naime, o 62 grobna mjesta sa izgrađenim spomenikom.

Smatramo da je našim čitaocima važno i ovo da znaju.

Redakcija

CILETOV RECEPT

Stradali nadgrobni spomenici na Starom jevrejskom groblju.

Za nama je jedno nesvakidašnje proljeće i još čudnije ljeto, bar što se vremenskih prilika tiče. Nikada više kiša, orkanskih vjetrova, olujnih nepogoda, poplava.

Ekstremnim meteorološkim uslovima nisu odoljele ni stoljetne tužne vrbe na Starom jevrejskom groblju u Sarajevu. Moćne grane, lomeći se pod naletom vjetra, oborile su i oštetile i nekoliko nadgrobnih spomenika.

Za „Jevrejski glas“ zabilježio P.K.

VREMENSKE (NE)PRILIKE


“La Piccola Gerusalemme” “La Piccola Gerusalemme”

PovijestPonešto udaljen od općepoznatih turističkih destinacija i itinerera Toskane, u njenom jugoistočnom dijelu, poznatom pod nazivom Maremma, smjestio se gradić Pitigliano. To je mali grad, sa jedva nešto više od 5.000 stanovnika. Njegov se živopisni povijesni dio uzdiže na visokom masivu tufa, specifične vulkanske stijene karakteristične za ovo područje. Čovjek se ovdje naselio davno, još krajem 12. stoljeća p.n.e, i počeo svoje aktivnosti. Nešto kasnije, počevši od 7. stoljeća p.n.e., značajne tragove, i sada djelomično vidljive, ostavili su Etruščani, narod koji je formirao prvu značajnu civilizaciju u ovom dijelu Italije.

Smatra se da su prvi Jevreji naselili ove krajeve već krajem 14. stoljeća. Osnovni razlog što su, tijekom mnogih narednih godina, odabirali upravo ovo područje jeste činjenica da je šira zona Pitigliana pripadala maloj, neovisnoj grofoviji u posjedu porodice Orsini. Stiješnjena sa jedne strane Papinskom državom, a sa druge Velikim Toskanskim Vojvodstvom (Granducato di Toscana) ova je zona

predstavljala za Jevreje okolnih mjesta neku vrstu “pograničnog utočišta” .

Najznačajnije doseljavanje u ove krajeve odigralo se u 16. stoljeću, nakon poznatih događaja u Španiji i Portugalu. Grofovi Orsini blagonaklono su gledali na njihovo prisustvo i aktivnosti. Nisu ih prisiljavali da žive u getima ( kako je to bio slučaj u susjednoj Sieni ili nešto udaljenijoj Firenci ili Rimu). Ovdje su mogli živjeti i raditi slobodno, posjedovati privatnu imovinu, a nisu bili obavezni niti nositi oznake pripadnosti, kako se to drugdje prakticiralo. Dozvoljeno im

je da otvore banku koja je davala pozajmice, da se bave zanatima i trgovinom. Godine 1556. godine, grof Niccolò IV Orsini poklonio je Davidu de Pomisu, svom osobnom liječniku, teren ispod zidina Pitigliana na kome se tada počelo formirati današnje Jevrejsko groblje, a 1598. godine, već brojna Zajednica podigla je Sinagogu.

Međutim, već početkom 17. stoljeća, mala samostalna grofovija biva pokorena i pripojena Velikom Toskanskom Vojvodstvu, te je tako i u Pitiglianu došlo do formiranja geta, 1622. godine.

Vremenom se među stanovnicima grada, Jevrejima i kršćanima, razvio odnos izuzetne tolerantnosti i međusobnog poštovanja. Da ovo nisu samo lijepe riječi, svjedoče događaji iz 1799. godine, kada je čitav narod Pitigliana ustao u odbranu geta prilikom upada vojske pobunjenika protiv tadašnje francuske vlasti (nakon Napoleonovih osvajanja). Spomen na te događaje slavio se potom svake godine kao praznik u Sinagogi, sve do prije nekoliko desetljeća.

Devetnaesto stoljeće je bio period najvećeg napretka, demografske, ekonomske i kulturne ekspanzije Jevreja Pitigliana, koji tada čine 20% od ukupnog broja stanovnika (tada je grad brojao oko 3.500 stanovnika). Otvorena je Jevrejska

biblioteka i Karitativi institut, a mladi ljudi odlazili su u veće centre na školovanje. Mnogi od njih postali su rabini u značajnim zajednicama na području čitave današnje Italije. Iz Pitigliana potječe i rabin Dante Lattes, jedna od najvećih figura italijanskog judaizma, kao i braća Servi (Flaminio i Ferruccio), osnivači prvog jevrejskog časopisa u Italiji “Vessillo Israelita” (Barjak Izraeljevih sinova).

Početak dvadesetog stoljeća označen je laganom, ali konstantnom migracijom prema

većim centrima. Približavamo se tako vremenu italijankog fašizma, rasnih zakona iz 1938. godine i, naposljetku, njemačkoj okupaciji Italije 1943. godine, za vrijeme koje 22 Jevreja iz Pitigliana bivaju deportirani u nacističke logore. Ostatak Zajednice, potpomognut naporima lokalnog stanovništva, uspio je napustiti ovo područje.

Činilo se da će ovaj tamni period evropske povijesti zauvijek prekinuti priču o Jevrejima Pitigliana. Geto je opustio, ostalo je svega nekoliko pripadnika Zajednice koji ne mogu ostvariti minjan u Sinagogi, pa je pusta i Sinagoga. Urušava se prilikom jednog odrona 1960. godine.

Međutim, građani Pitigliana nisu dopustili da se ova priča završi. Otpočeli su sami njen nastavak čisteći,

iskopavajući i obnavljajući nekadašnje zajedničke prostorije geta i, malo pomalo, vratili im sadržaje koji su im nekada pripadali. Prikupili su niz predmeta iz svakodnevnog i religijskog života Jevrejske zajednice, pronašli fotografije, zapise i svjedočenja… Opština Pitigliano obnovila je Sinagogu, a brine se i o redovitom čišćenju i održavanju Jevrejskog groblja. Izvučeni su i očišćeni nanosi zemlje i kamenja iz nekadašnjeg ritualnog kupatila, pekare…). Zadruga proizvođača lokalnog vina (poznata vina ovog područja su Bianco e Rosso di Pitigliano) jedan dio vina radi u kasher varijanti, kako su to nekada radili njihovi susjedi. Dio zarade od

p r o d a j e usmjeravaju na obnovu i

održavanje objekata. Osnovana je i udruga “La Piccola Geruzalemme” koja nastoji očuvati i promovirati povijest Pitigliana i njegove Jevrejske zajednice.

Na ovaj način, priča o Malom Jeruzalemu u Toskani i njegovoj Jevrejskoj zajednici postala je priča koja nema kraja. Umjesto prostorâ realnosti koji su podložni promjenama što ih nosi gruba ljudska povijest, preselila se ona u sigurnije predjele kolektivnog sjećanja. Izbjegla je i prevazišla tako zamke vremena, vremena koje tako često i sa lakoćom zna ponuditi samo zaborav.

Za “Jevrejski glas”Jelica Rašeta

/nastavak u sljedećem broju/


Kulturni kutak Dobrovoljni prilozi

Rikica Najdanović SamokovlijaNedavno nas je napustila Rikica Najdanović Samokovlija, kćerka Isaka Samokovlije, koja je tako nježno čuvala uspomenu na svoga oca, velikog čovjeka, humaniste i književnika.Nećemo više imati prilike da čujemo iz njenih usta sa toliko topline izgovorene riječi: “Moj tata...”. Neće nam više slati pisma zahvalnosti i podrške što ne zaboravljamo Isaka, a i kako bi?Goražde je grad ponosan što je u njemu rastao i stvarao Isak. I tako će to uvijek biti.

Jer, niko nikada nije ljepše pjevao o Drini i Goraždu.Niko isto tako, nije ljepše i tankoćutnije pisao o sefardskoj sirotinji sa Bjelava, ali i o drugima. Tako je iz Isakove liječničke prakse nastala Hanka.Jedne godine smo zajedno gledali u Kinoteci Hanku, a poslije mi je pričala o svome ocu kako je volio to Goražde, kako joj je pisao pjesme, prvo njoj, a potom i svojim unukama. Njen blagi osmijeh i dobrota stalno su bili prisutni u mom životu.Draga Rikice, mnogo ćeš nam nedostajati.

Eli Tauber

Pripremila: Gordana Girt

U posljednjem periodu smo kupili četiri knjige za biblioteku. To su sljedeći naslovi:

“Bosna: Kratka povijest”, Noel Malcolm

N o e l M a l c o l m je britanski istoričar i pisac. Pohađao je čuveni koledž Eton, diplomirao je na Peterhouseu i doktorirao na Trinity koledžu u Cambridgeu, gdje je jedno vrijeme i predavao. Radio je kao urednik za britanski časopis The Spectator, te kao kolumnist za Daily Telegraph, ali 1995. godine je napustio rad u novinama vraćajući se pozivu naučnika. Član je Britanske akademije.

Prvo izdanje knjige “Bosna: Kratka povijest” slavljeno je kao briljantno istorijsko djelo koje je stavilo jezivi rat na Balkanu u puni istorijski i politički kontekst. Ovo, revidirano izdanje, nadopunjeno je novim poglavljem koje

pokriva događanja od 1993. do 1995. godine. Bh. izdanje dopunjeno je i autorovim predgovorom.

“Pijesak vremena”, Sidney Sheldon

Š p a n i j a . Zemlja u kojoj plamti vječna strast i neprestano k r v o p r o l i ć e . Četiri žene bježe pred osvetom n e m i l o s r d n e ruke tiranina.

Lucija, ponosni borac za opstanak sa smrtonosnom tajnom o divljim ratovima na Siciliji.

Grasijela, ljepotica koja nosi teško breme krivice nepromišljenog grijeha iz mladosti.

Megan, siroče koje traži utočište u zagrljaju prkosnog baskijskog pobunjenika i

Tereza, vjernica koju predanost Bogu osuđuje na vječni zavjet ćutanja.

Ostavljajući za sobom nedužnost, ali ne i nadu, ove četiri žene zakoračiće u nepoznati, omamljujući svijet, gdje

će svaku od njih pronaći neočekivana sudbina.

“Kobna razmjena”, Robert Ladlam

D e j v i d S p o l d i n g profesionalni je tajni agent na samom vrhu crne liste Gestapoa.

Kao iskusnog stručnjaka, Vrhovna komanda Antinacističke koalicije izabrala ga je da u Argentini pregovara sa protivničkom stranom.

Nova ratna strategija je na pomolu, a za proizvodnju najsavremenijeg ratnog oružja neophodna je uzajamna pomoć.

Za zlokobnu primopredaju zadužen je nemoralni bogati industrijalac, Erih Rajneman, koji, okružen armijom plaćene vojske, očekuje povoljan ishod rata.

Međutim, Spolding i ne sluti da sporazum u pozadini krije podmukle intrige. Njemački i američki korumpirani industrijalci, tajne službe i plaćene ubice učiniće baš sve da se rat završi u njihovu korist. U vihoru očaja, Spolding rizikuje da izgubi razum, život i ženu koju voli.

Novi naslovi u biblioteci

“Preljuba”, Paulo Koeljo

Linda je mlada, lijepa i uspješna novinarka, supruga i majka. Udata je za čovjeka koji joj pruža ljubav, siguran život i sve što se novcem može kupiti. Muškarci se za njom osvrću, a žene joj zavide. pa ipak, jedan neobičan razgovor i slučajan susret sa ljubavlju iz srednjoškolskih dana navešće je da dovede u pitanje svoju sreću. Da li je jednoličnost koja vodi u ravnodušnost, apatiju i depresiju obavezan dio svake duge veze ili je moguće na neki način prekinuti taj začarani krug i udahnuti novu energiju u svoj život i brak?

U ovom svom romanu, Paulo Koeljo, suptilni poznavalac ženske duše, na sebi svojstven način govori o ljubavi i ljubomori, o svakodnevnici i dosadi, grijehu i iskupljenju, iskrenosti i povjerenju, rutini i izazovu i tome kako se sreća, baš kao i uvijek, nalazi upravo tamo gdje je najmanje tražimo.

NAMJENA PRILOGA / IME I PREZIME TEKST ZA JEVREJSKI GLAS IZNOSSOCIJALNA KOMISIJA

RABBI DAVID ANĐEL Pomoć ugroženim članovima JO 100 $

LUČIĆ FANIKA Sjećanje na u Holokaustu stradale članove porodice Altarac 100 KM

BLANKA KAMHI I RIFKA RAUS Sjećanje na drage roditelje 100 KMSIMHA ŠAFAR I JAKOB FINCI Sjećanje na drage roditelje 50 KMDANKA, MIRJAM I DARKO KAMHI Sjećanje na supruga i oca Kamhi Morena 100 KMSTOJNIĆ DARIJA Prilog za socijalni rad 100 KM

ELA I MORIS ALBAHARI Povodom godišnjice preminule Judite Krivokuće - Albahari 50 KM

VJERSKA KOMISIJA CADIK DANON

DRAGINJA BEBA BARUH Sjećanje na dobre prijatelje Ernu Latinović, rođ. Gaon, Milana Latinovića i Sidu Papo, rođ. Finci 50 KM

LEVI OGNJEN I DRENKA 50 KM

DRAGINJA BEBA BARUH Kadiš za: Avram Solomona Baruh, Solomon Isaka Baruh, Avram Mojsija Abinun, Mirjam Morica Ferera 100 KM

JEVREJSKA OPŠTINA

GAŠIĆ-MONTILJO HANA I DEJAN IZ BEOGRADA Povodom 33 godine od smrti roditelja, nona i none Menahema ( Mike ) i Flore Montiljo 50 Eura

NELA LEVI, LEO, ŽELIMIRKA I NATAN, BERTO,VERA I ROBERT

Sjećanje na našeg dragog supruga, oca, svekra i djeda Levi Haima 300 KM

MISHEL I HOWOVARD SUMKA Za rad Jevrejske opštine 20 KMTOŠIĆ ŠVAM BERTA Za rad Jevrejske opštine 26 KMILEŠ STJEPAN Sjećanje na roditelje Vojislava i Jelenu Ileš 50 KMMARK HURWICH Za rad Jevrejske opštine 180 $ABINUN JOZEF Za rad Jevrejske opštine 50 KMJEVREJSKI GLAS

SIMHA ŠAFAR i JAKOB FINCI Sjećanje na drage roditelje 50 KMINGE I MIRKO OVADIJA Za glasilo koje rado čitamo 50 KMOMLADINA

PORODICA KULIĆ Povodom godišnjice smrti Mirne Kulić 30 KMABINUN JOZEF Za Omladinski klub 50 KMMILENA MAESTRO I DJECA Povodom godišnjice smrti Jakoba Maestra 50 KM

Jevrejska zajednicaBosne i Hercegovine71000 Sarajevo Hamdije Kreševljakovića 59

Exp.

Novi školarci,ČESTITAMO!Edi Telibečirović, 2008.Jan Radovanović, 2008.

5775. filečekanje na pretrpanom aerodromu u istambulu, 11 sati leta do seula nisu mogli da ubiju...

Documents