prikazi knjiga

Helmut Günzler i Hans-Ulrich GremlichUvod u infracrvenu spektroskopiju

(Preveli s njemaèkog prof. dr. sc. Zlatko Meiæ i dr. sc. Goran Bara-noviæ)Prvo izdanje; Školska Knjiga; UdÞbenik Sveuèilišta u Zagrebu;2006, 286 stranica, cijena 280 kn, ISBN 953–0–30913–9Èlanovi HDKI i HKD – 20 % popust.

Ovo je prvi hrvatski prijevod èetvrtog njemaèkog izdanja objav-ljenog 2003. godine. Èetvrto njemaèko izdanje potpuno je prera-ðeno i modernizirano kako bi odgovorilo na ubrzan razvoj in-strumentacije i nova podruèja primjene infracrvene spektrosko-pije. Prijevod ove knjige popunjava veliku prazninu prisutnu uspektroskopskoj struènoj literaturi na hrvatskom jeziku. Ovo jeprva knjiga na hrvatskom jeziku u potpunosti posveæena infra-crvenoj spektroskopiji. Takoðer se mora napomenuti da ovaj pri-jevod pokušava standardizirati hrvatske inaèice engleskih struènihtermina, što predstavlja hvale vrijedan pokušaj u današnje vrijemepotpuno nekritièke primjene engleske terminologije u svim djelat-nostima. Na taj naèin je utvrðena odreðena praksa prevoðenja, uovom sluèaju spektroskopskih struènih termina s engleskog jezikana hrvatski jezik.

Infracrvena (IR) spektroskopija je jedna od najèešæih spektroskop-skih tehnika i jedna od osnovnih instrumentalnih analitièkih meto-da za karakterizaciju, identifikaciju i odreðivanje kemijskih tvari.Kao takva vrlo je rasprostranjena i ima široku primjenu u te-meljnom istraÞivanju i cijelom nizu industija te u razlièitim kon-trolnim laboratorijima. Da bi se infracrvena spektroskopija us-pješno primjenila u rješavanju razlièitih problema koji ukljuèujukarakterizaciju, identifikaciju i kvantitativno odreðivanje odreðe-ne kemijske tvari, nuÞno je poznavati fizikalne osnove same teh-nike, naèine interpretacije infracrvenih spektara i osnove funk-cioniranja infracrvenih spektrometara. Knjiga ½Uvod u infracrvenuspektroskopiju½ Günzlera i Gremlicha pruÞa osnovni uvod u in-fracrvenu spektroskopiju koji omoguæuje stjecanje potrebnih zna-nja za samostalnu primjenu infracrvene spektroskopije u prak-tiènom radu.

Knjiga se sastoji od deset poglavlja, s time da je deseto poglavljeprilog u kojemu su dane najvaÞnije vrpce smetnji u infracrvenimspektrima, a u drugom dijelu poglavlja prikazani su infracrvenispektri najèešæih otapala. Osnovna tema knjiga je infracrvenaspektroskopija u srednjem podruèju (MIR). Knjiga zapoèinje prvimuvodnim poglavljem, u kojemu je ukratko opisan povijesni razvojinfracrvene spektroskopije i dane su osnovne definicije o samoj in-fracrvenoj spektroskopiji i naznaèena podruèja primjena. Drugopoglavlje primjenom kvantne mehanike i fizikalnih osnova spek-troskopije prikazuje vezu izmeðu strukture molekula i njihovih in-fracrvenih spektara. U poglavlju se kvantno mehanièki opisujevibracija molekula, izborna pravila i njihova veza sa simetrijommolekula te u konaènici sama infracrvena apsorbcija. U treæempoglavlju opisana je graða infracrvenih spektrometara (disperziv-nog i FT spektrometra) s detaljnim opisom optièkih elemenata, iz-vora i detektora. U èetvrtom poglavlju, osobito vaÞnom zapraktiènu upotrebu, opisana je priprema uzoraka za infracrvenuspektroskopiju za sva tri agregatna stanja. Detaljno je opisano ka-ko najbolje pripremiti odreðeni uzorak za mjerenje i koji su mogu-æi utjecaji nepravilne pripreme uzorka na izgled i interpretacijusamih spektara. Peto poglavlje bavi se specijalnim tehnikama koje

se primjenjuju u infracrvenoj spektroskopiji. Opisane su razlièiterefleksijske metode kao što su prigušena totalna refleksija (ATR) idifuzna refleksija. Nadalje poglavlje se bavi i IR mikroskopijom, fo-toakustièkom detekcijom infracrvenog zraèenja i naèinima mje-renja u ekstremnim uvjetima kao što su niska temperatura i visokitlak. Šesto poglavlje je središnje poglavlje knjige, kojemu je temakvalitativna interpretaciju infracrvenih spektara. To je najveæepoglavlje u knjizi, koje sustavno opisuje interpretaciju infracrvenihspektara organskih molekula, uz manji dio posveæen anorganskimspojevima. Dane su vrijednosti valnih brojeva za veæinu organskihfunkcionalnih skupina i slijedom koji kreæe od alkana prema kom-pliciranijim organskim molekulama, objašnjeno je kako iz infrac-rvenog spektra ekstrahirati informacije koje mogu posluÞiti zaidentifikaciju i karakterizaciju molekula. Takoðer su objašnjeni uz-roci pomaka vrpci u infracrvenim spektrima ovisno o strukturi mo-lekule. Tema sedmog poglavlja je kvantitativna primjena infra-crvene spektroskopije. Opisana je primjena Lambert-Beerovogzakona na infracrvenu apsorbciju te naèini baÞdarenja za kvantita-tivno odreðivanje analita. Osim linearne regresije opisana je i vi-šekomponentna analiza s multivarijantnom procjenom. U djelukoji se bavi interpretacijom kvantitativnih rezultata opisana je i sta-tistièka obrada inih. Osmo poglavlje ukratko opisuje srodne vibra-cijske spektroskopije, kao što su Ramanova spektroskopija i infra-crvena spektroskopija u bliskom (NIR) i dalekom infracrvenompodruèju. U devetom poglavlju knjige opisani su naèini usporeði-vanja infracrvenih spektara upotrebom komercijalnih elektronskihzbirka spektara i kreiranje svojih zbirka spektara za svakodnevnirad.

Da zakljuèimo, knjiga ½Uvod u infracrvenu spektroskopiju” Gün-zlera i Gremlicha, osim što je vrlo dobar udÞbenik, daje jezgrovitprikaz infracrvene spektroskopije, koji bi bez širokog predznanjafizike i molekulske spektroskopije trebao omoguæiti svakom èita-telju primjenu infracrvene spektroskopije u njegovom radu.

Tomislav Biljan

Prikazi knjiga, Kem. Ind. 57 (12) 565–568 (2008) 565

Herman E. DalyEcological Economics and Sustainable Development

Selected Essays of Herman Daly, Advances in Ecological Econo-mics, J. C. J. M. van den Bergh (Editor), Edward Elgar Publ. Co.,Cheltenham, Glos. U. K. 270 pp. (290 kn, knjiÞara Algoritam, Za-greb). ISBN 978-1-84720-101-0.

Herman Daly, profesor na School of Public Policy, Univ. of Mar-yland, veæ je 3 desetljeæa najistaknutiji zastupnik ekološke ekono-mije, koju predaje na tom sveuèilištu. Bio je visoki sluÞbenikSvjetske banke, savjetnik Kongresa SAD-a, i ruske DUME, èovjekèije se mišljenje o naèelima i politici zaštite okoliša i gospodarskograzvoja sluša i uvaÞava. U ovoj je knjizi sakupljeno 25 eseja, koje jeDaly objavio u znanstvenim èasopisima ili u prigodnim izdanjimao njegovim javnim istupima u posljednjih dvadesetak godina.Uvodnik i Zakljuèci spajaju njegov jasan i kritièan stav prema nizupitanja zaštite okoliša i suvremenog gospodarskog razvoja. Daly jedeklarirani protivnik neoklasiène liberalne ekonomije, koja u obli-ku Reaganove ili Thatcherièine ekonomske doktrine prevladavajoš uvijek u gotovo svim zemljama klasiènog kapitalizma. Ta dok-trina ima odraza i na modalitete gospodarenja okolišem. Doktrinaneoklasiène ekonomije dominantna je karakteristika i suvremenehrvatske ekonomije, ali i bankarskog sustava. Ova recenzija pisanaje u treæem tjednu listopada 2008. godine, u èasu kada je teškabankarska kriza u svijetu, vjerojatno, naznaèila definitivni slomsvjetske neoklasiène ekonomske doktrine.

Èitanja ove knjige i Dalyjevog znanstvenog opusa prihvatio sam sezbog njegovog tumaèenja i sadrÞajne kritike sintagme odrÞivograzvoja (sustainable development). Daly zastupa gospodarenjeokolišem kao multidisciplinarnu strategiju u sferi preklapanja eko-logije, sociologije i ekonomije. Svi hrvatski legislativni dokumenti,koji se tièu razvoja i gospodarenja okolišem, prirodom i prirodnimresursima nose u naslovu, ili podnaslovu, pojmove odrÞivosti i od-rÞivog razvoja, i svi se na njih zaklinju. Tvorci tih nacionalnih do-kumenata i njihovi sljedbenici u praksi upotrebljavaju te terminekao podobne politièke parole, ne mareæi ni za smisao, ni za svrhutog pojma. Posebno je karakteristièno da veæina hrvatskih kemièa-ra i kemijskih inÞenjera smatra da je analitièko-kemijski pristupproblemima rješenje za zaštitu okoliša. Stoga ima na desetke istra-Þivaèa, analitièkih kemièara – zaštitara okoliša, a broj onih koji sebave elementima gospodarenja okolišem ili prirodom beznaèajanje. U hrvatskim krugovima ekonomista ekološki ekonomisti sunepoÞeljni ili ne postoje, ili su pritajeni, a burni razvitak ove disci-pline, prolazi pokraj naše intelektualne zajednice. Naš najistaknu-tiji (ili moÞda èak i jedini koji se redovito javlja u znanstvenojliteraturi) predstavnik ekološke ekonomije dr. sc. Igor Matutinoviæ,zaposlen je izvan akademske zajednice.

Okolišna ekonomija (environmental economics) dio je mikroeko-nomije, uzima porast vrijednosti ili bruto domaæeg prozvoda kaomjeru uspjeha, a zanemaruje cijenu i iscrpljivost javnih dobara (at-mosfere, voda i mora, te okoliša), i zasniva svoje procjene stanjaproizvodnje samo kao funkcije unosa kapitala i rada. U okolišnojekonomiji, koja je dio neo-klasiène ekonomije, korisnost (utility) ipostizanje ili poveæanje iste, jedina je mjera razvoja. Ako razgova-rate s našim kemijskim inÞenjerima ili gospodarstvenicima, njihovje odnos prema okolišu takav da razmatraju samo njegovu koris-nost po proizvodni proces. Odlaganje otpada u okoliš vrlo se èestorješava zanemarivanjem tzv. vanjskih troškova, u procesu koji eko-nomisti nazivaju eksternalizacijom. Daly u jednom svom eseju us-poreðuje okolišne neo-ekonomiste (dio II, pogl. 11, str. 128), kaoone koji æe iz iste kolièine brašna i šeæera, uz kuhara (radna snaga)i njegovu kuhinju (sredstvo rada) proizvesti, po Þelji, veæi kolaèbrÞim miješanjem ili peèenjem u veæoj zdjeli i veæoj peænici.Neoklasièni ekonomisti, kaÞe Daly citirajuæi Georgescu-Roegena,zanemaruju èinjenicu da u gospodarstvu nema drugog materijal-nog izvora osim prirodnih resursa. Njihova je teza da su prirodni

kapital (resursi), kapital u ljudima ili po ljudima stvoren kapitalpotpuno supstitutibilni, a ne komplementarni. Ili, u našim okol-nostima, na pitanje koliko u novcu vrijedi npr. Nacionalni parkPlitvièka jezera, okolišni ekonomisti odgovaraju izraèunom mo-guæeg dobitka od ulaznica ili od prodaje terena, odnosno objekatau njima (koje dozvoljava hrvatski zakon o Zaštiti prirode iz 2004. uèl. 113, stav 3). Okolišni ekonomisti svemu pridodaju monetarnuvrijednost: ono što se ne moÞe izraziti vrijednošæu u novcu, za njihne postoji.

Poglavlje 11. u Dalyjevoj knjizi, str. 125, kljuèno je za razumi-jevanje stanja duha u amerièkim okolišno-ekonomskim krugovi-ma posljednjih desetljeæa prošlog stoljeæa. Poglavlje je naslovljeno“Kako dugo mogu neoklasièni ekonomisti ignorirati doprinoseGeorgescu-Roegena?” Izvan kruga ekonomista (a kako li je tekunutar?) Nicolas Georgescu-Roegen, rumunjski imigrant, Ýidov,bio je nepoznat. Kao profesor na Department of Economics Van-derbilt University djelovao je dvadeset godina, sve do svoje smrti1995. Obrazovanjem matematièar i znanstvenik, razumijevao jebiofizikalne dimenzije i ogranièenja globalne ekonomije. Bio jezastupnik uvaÞavanja zakona termodinamike i balansa mase ienergije, primijenjenih na ekonomske modele razvoja. Bio je je-dan meðu rijetkima, koji je uspostavio poimanje da je ulaz u pro-izvodni lanac moguæ sirovinama niske entropije. Tim se siro-vinama moÞe dodati vrijednost. Proizvodnja ima mnogo oblika, alikonaèni otpad proizvodnje su tvari visokog sadrÞaja entropije.Georgescu-Roegen je podrÞavao tezu, zasnovanu na primjenitermodinamike, da je entropijski faktor onaj koji se u proizvodnjine moÞe zaobiæi i da svaka transformacija materije ili energije mo-ra platiti entropijsku cijenu. Iako je Georgescu-Roegen bio ug-ledan znanstvenik, Samuelsonova škola na MIT-u (Daly: “MITmafija”!) ga je ignorirala. Daly kaÞe (str.195/6) “… da se prièinjaalergiènost ekonomista na fiziku i biologiju, kao i Þelja da ih seizuzme od bilo kakvog kontakta s tim “iritirajuæim i zastrašujuæim”znanostima. Uostalom, neoklasièari su mnogo investirali u uèenjematematike, a to bi, mislili su, bilo dostatnim da zadobiju statusznanstvenika ili barem privid toga.” Ima tu još jedna dimenzija togstanja duha. Ako netko zapoène optereæivati matematièke mode-le ekonomskog rasta biofizikalnim dimenzijama problema, gubi seanalitièka ljepota i ozbiljna elegancija èiste matematike.

566 Prikazi knjiga, Kem. Ind. 57 (12) 565–568 (2008)

Za naše prilike to nije nepoznat fenomen. Meðu hrvatskim ekono-mistima ta vrsta autizma je uobièajeni fenomen. Uostalom, ni ana-litièki kemièari – samoproglašeni zastupnici zaštite okoliša i odr-Þivog razvitka, ne mare za nju niti poznaju ekonomsku literaturu.Zbog toga ne zaèuðuje da se pojmom “odrÞivog razvitka” pa i“odrÞivosti” barata tako da oba termina znaèe iskljuèivo ono štoneki neupuæeni znanstvenik ili èinovnik drÞavne administracijeÞeli. (Taj je pojavni oblik bio jasan prije stotinu i više godina, iLewisu Carolu, autoru Alice u zemlji èudesa, kojoj Humpty-Dum-pty kaÞe: “Kada upotrijebim neku rijeè, ona znaèi upravo ono štosam joj ja namijenio da znaèi, ni više, ni manje”).

Daly ukazuje na nekoliko karakteristika ekološke ekonomije, po-red veæ spomenutog priznavanja ogranièenja koje nameæu prvadva zakona termodinamike. Kao što postoji nekoliko definicijadrugog, entropijskog zakona tako i ekološka ekonomija ima neko-liko karakteristiènih definicija. U poglavlju 8, str. 83, Daly se, uzjoš neke svoje sljedbenike, poziva na svog sljedbenika PeteraHaya1, koji kaÞe: “Ekološka je ekonomija usmjerena na problem,a ne na apstraktno modeliranje; ona se od mikroekonomije us-mjerava na makroekonomiju, a vremenske okvire pomièe od krat-kih razdoblja na duga vremena. Ekološka ekonomija prihvaæa iupotpunjuje relativne i sinergistièke realnosti (biološke) ekologije.Stoga ona naznaèava holistièki, a ne redukcionistièki pristup i uva-Þava procese, promjene i tokove mnogo više nego stacionarnostanje. Dalyja podrÞava i Marta Faber, koja u svom nedavnom na-pisu2 kaÞe: “… specifièna je karakteristika ekološke ekonomije:razlièiti vremenski horizonti, kratkoroène, srednje i dugoroèneperspektive, uz nepovrativosti na koje se mora obazirati u prirodi,ekonomiji i politici.” I dalje: “Svijet ekološke ekonomije razmatraeksplicitno ogranièenja prirode, uvaÞavajuæi da u realnosti postojegranice rasta realnog dohotka.”

Naslovnica knjige nosi termin odrÞivi razvoj. Njemu je posveæenizbor iz Dalyjevih eseja, poglavlja 4, 5 i 6 u dijelu II, koja se odnosena raspravu sa Svjetskom bankom. U poglavljima 7 – 11, u dijeluIII, Daly raspravlja odnose ekološke ekonomije i odrÞivog razvoja.

Daly pokazuje u poglavlju 4 (str. 36 – 49) svoje, u literaturi veæ du-go poznato, mišljenje o pojmu odrÞivosti. “OdrÞivost je”, kaÞeDaly (str. 36.), “jedna od onih uznemirujuæih imenica poputpravde, istine i ljepote”. Umjesto da raspravu o njoj vodimo u ap-strakcijama, moramo izvesti pridjev odrÞiv i imenovati nešto što jeodrÞivo. Još bolje je upotrijebiti prelazni glagol odrÞavati, i ukazatišto se odrÞava, i èime to odrÞavanje posljeduje.

Daly raspravlja pitanje (pogl. 4, str. 37) što treba odrÞavati u odrÞi-vom razvoju? Neoklasièni okolišni ekonomisti kaÞu da se korisnost(utility) za buduæe generacije mora odrÞavati i ne smije se smanji-vati. OdrÞivi razvoj traÞi da dobrobit buduæih generacija ili njihova“sreæa” mora biti ista ili veæa nego sadašnjih. Poteškoæa je u tomešto su korisnost i sreæa nemjerljive velièine.

Ekološki ekonomisti shvaæaju odrÞivi razvoj kao onaj koji odrÞavaprotok materijala, odnosno da entropijski tok od prirodnih izvorasirovina do gospodarstva i do odlaganja otpada u prirodu ne smijepadati. Ekološki ekonomisti zahtijevaju da odrÞivi razvoj zadrÞavakapacitet okoliša za iste tokove i da neæe opadati niti æe okoliš pro-padati. Prirodni kapital treba oèuvati nepromijenjenim. Daly sli-jedi (str. 37) ekonomiste Kenneth Bouldinga i Nicholasa Geor-gescu-Roegena koji su zastupnici protoka (throughput) kao mjereza odrÞivost. Protok je u stanju definirati odrÞivost kao mjeru kojase moÞe prenositi s generacije na generaciju. Nasuprot tomu, oko-lišni ekonomisti ne grade svoju teoriju na protoku materijala, te sute dvije teorije meðusobno suprotstavljene.

Fizikalne dimenzije ekonomije se sastoje od populacija ljudi, Þivihbiæa, strojeva, graðevina i proizvoda, koji tvore disipativne (rasipa-vajuæe) strukture, koje se odrÞavaju entropijskim silama protokakroz okoliš. Kao bilo koje Þivo biæe ona moÞe odrÞavati Þivot i or-ganizacijsku strukturu metabolièkim protokom kroz probavnitrakt, koji to biæe povezuje s okolišem s oba kraja, ulaza i izlaza.Taj princip disipativnih struktura iz biologije ekološki ekonomistiod Georgescu-Roegena do Dalyja primjenjuju na gospodarstvo.

Daly postavlja pitanje (str. 39) da li okolišni ekonomisti, koji shva-æaju razvoj kao ekonomski rast, mogu biti dugoroèno uspješni.Odgovor je negativan. S time se, vjerojatno, najpoznatiji okolišniekonomist Björn Lomborg ne bi sloÞio. Daly ide i dalje i pokazujeda rast ekonomije moÞe uzrokovati negativni efekt (the illth – bo-lest?) umjesto poveæane dobrobiti. To je sluèaj rasta eksternih troš-kova u okolišu, uzrokovanih iscrpljivanjem sirovina i zagaðiva-njem okoliša. Taj je fenomen neekonomiènog rasta gopodarstvaopaÞen kod visoko razvijenih zemalja i njihovih ekonomija (str.40). Oni iscrpljuju rude, vode, šume, ribarstvene resurse, ali iplodnu zemlju, sve na raèun manje razvijenih ekonomija, kojesvojem stanovništvu moraju osiguravati nuÞna dobra: hranu, od-jeæu i krov nad glavom. U razradi tih ideja, Daly ukazuje na to dasvjetske organizacije, meðunarodni monetarni fond, Svjetska trgo-vinska organizacija i Svjetska banka ne djeluju u smislu ogranièa-vanja neekonomiènog rasta razvijenih i ne osiguravaju prostor uekonomiji za siromašne i manje razvijene zemlje. U tim okvirimanalaze se i mehanizmi zaštite okoliša.

U toj raspravi Daly (pogl. 6, str. 56) spominje poznatog, neoli-beralnog ekonomistu Johna Maynarda Keynesa, jednog od osniva-èa Svjetske banke, koji je definirao rast svjetske ekonomije: “Rastje ekspanzija raspoloÞivosti resursa i proizvodnje u realnim termi-nima, u fizièkom obujmu, praæenih odgovarajuæim poveæanjemkupovne moæi”. Ekološki ekonomisti smatraju da je veza protokadobara i BNP èvrsta, dok okolišni ekonomisti to negiraju i katkadizbacuju prirodne resurse iz svojih proizvodnih funkcija. S obzi-rom da je prihvatni kapacitet okoliša za otpad vrlo ogranièen, posuvremenim shvaæanjima i stanju atmosfere, kopnenih voda i mo-ra pojam rasta ekonomije je poguban za zaštitu okoliša. Za siro-mašne dijelove stanovništva intenzitet protoka i veza s BNP suèvrsto povezani jer su hrana, odjeæa i stanovanje ovisni o resur-sima. Daly kaÞe (str. 57): Globalni Jug traÞi hranu na tanjuru, a ne10 000 recepata na Internetu”.

Na kraju još jedna tema, koju Daly obraðuje u jednom eseju (dioVI, poglavlje 21, str.194), koja se u velikoj mjeri tièe i Hrvatske: toje globalizacija prema internacionalizaciji. Internacionalizacija je,piše Daly, odnos meðu nacijama: meðunarodna trgovina, meðu-narodni ugovori, savezi, protokoli i tome slièno. Bitno da osnovnajedinica zajednice i provoðenja politike (policy) jest i ostaje drÞavai njezin pravni sustav, èak i onda kada odnosi meðu drÞavama ipojedincima iz razlièitih drÞava postaju sve potrebniji i vaÞniji.

Globalizacija znaèi svjetsku gospodarsku integraciju mnogih pret-hodno nacionalnih gospodarstava u jedinstvenu svjetsku ekono-miju putem slobodne trgovine, slobodnog protoka kapitala i lakeodnosno èak i nekontrolirane migracije ljudi. Globalizacija znaèi,naglašava Daly, djelotvorno brisanje nacionalnih granica (!) u gos-podarske svhe. Globalizacija je integracija u funkcionalnu cjelinu.Globalna ekonomska integracija nuÞno znaèi nacionalnu eko-nomsku dezintegraciju: pojedini se dijelovi odjeljuju od svog naci-onalnog konteksta (dezintegriraju) s ciljem integracije u novuglobalnu cjelinu. Stvaranje zajednice (community u engleskomtekstu, poput EC-European Community, prethodnice EU – Euro-pean Union). Zajednica se stvara u dva razlièita modela: (1)federalna zajednica pravih nacionalnih povijesnih jedinica (to jeinternacionalizacija), i (2) kozmopolitska zajednica direktnog èlan-stva u jedinstvenoj iako apstraktnoj, globalnoj zajednici (to je glo-balizacija).

Utoliko Daly zastupa mišljenje da je internacionalizacija pogodni-ja od globalizacije i navodi mnogo primjera tome u prilog. Daly

Prikazi knjiga, Kem. Ind. 57 (12) 565–568 (2008) 567

1 Peter Hay, Main Currents in Western Environmental Thought, IndianaUniv. Press, Bloomington, Ind. 2002.2 Marta Faber, How to be an Ecological Economist, Ecol. Econ. (2008)doi:10.1016/j.ecolecon.2008.01.017. Èlanak M. Faber pripada u do-menu socijalne ekologije, više nego u ekološku ekonomiju.

smatra globalizaciju pobjedom korporacija nad nacionalnim za-jednicama, drÞavama. U globalizaciji oko jedne treæine trgovinekoja prelazi drÞavne granice ne prelazi granice korporacija, ipredstavlja protok unutar korporacije. Taj tok ne podlijeÞe kontro-li trÞišta, i naravno niti kontroli pravnog sustava pojedinih drÞava.Slobodna trgovina i slobodan protok kapitala prisiljavaju sudio-nike na specijalizaciju u smislu “komparativnih prednosti”. Kadase tome doda i odreðivanje plaæa, mnogo toga postaje jasnije ouzrocima današnje (za vrijeme pisanja zadnjih eseja ove knjigeDalyju nepoznate svjetske financijske krize!): plaæa je glavnih di-rektora (CEO) u korporacijama bila (2007.) oko 400 puta veæa odprosjeène plaæe zaposlenika (str. 197). S tendencijom porasta!

U tom kontekstu postaje nešto jasnije zašto u Hrvatskoj prestajeindustrijska proizvodnja, a forsira se usluÞni sektor (trgovina, turis-tièka privreda), sve u smislu neoklasiène ekononomije, zbog“komparativnih prednosti” (obala Jadrana i otoci, sunce i more).Daly navodi (str. 198) dictum Thomasa Jeffersona s poèetka 19.stoljeæa o tome da je “znanje zajednièko dobro èovjeèanstva”.Umjesto toga, globalizacijom se uvodi sustav (str. 198) TRIPS (Tra-de Related Intellectual Property Rights): intelektualna saznanja ko-jima se moÞe trgovati! Rasprava o patentnim pravima na genetskimodificirane organizme i hranu samo je jedan od primjera(zlo)porabe TRIPS-a. Daly smatra da bi se meðunarodna razvojnapomoæ trebala zasnivati na slobodnoj izmjeni znanja, a ne na stra-nim investicijama i zajmovima, na koje se plaæaju znatne kamate.Iako Daly u ovom poglavlju ne spominje probleme zaštite okoliša ikorištenja nekad slobodnih prirodnih dobara (atmosfera, voda imora), ne treba mnogo razmišljanja da bi se shvatilo da svi ti seg-menti prirodnih dobara i prirode u cjelini gube svoje zastupnike izaštitnike. Podsjeæam èitatelja na nedjelotvornost dogovora okozaštite od promjena klime, onih o zaštiti ribarskog fonda u ribar-stvenim podruèjima mora i oceana ili u zaštiti tropskih prašuma.

U poglavljima 23 – 25, str. 215 – 250, Daly se bavi odnosima filo-zofije i politike (policy) mahom u odnosu na makroekonomskupolitiku u svjetskim razmjerima. Bavi se i odnosom znanosti u raz-luèivanju dobrog i lošeg. Rasprava o ovim poglavljima, koje nosesve znaèajke Dalyjevog širokog znanja, zahtijevala bi više prostora.Kako recenzent u tim poglavljima nije našao znaèajnih elemenatapolitike zaštite okoliša, prepušta ih èitateljima da se njima poza-bave.

U zadnjem 26. poglavlju (str. 251) Daly sumira u 12 toèaka/odlo-maka sve ono što je rekao o razlikama ili èak o sukobu neoklasiènei ekološke ekonomije. U tim se odlomcima Daly obraæa onim prvi-ma kao “standardnim” ekonomistima, priznajuæi današnju, svjet-sku predominaciju neoklasiène liberalne ekonomije nad, u os-novi, restriktivnim i reguliranim mehanizmima ekološke ekono-mije. U odlomku 9. Daly opisuje homo economicusa u neoklasiè-noj ekonomiji kao “atomistièkog individualca”, koji je povezan sdrugima tek vanjskim vezama. Ekološki ekonomisti shvaæaju ho-mo economicusa kao osobu u zajednici, definiranu upravo odno-sima s drugima. “Standardni” ekonomisti , kaÞe Daly, definirajuodrÞivost kao korisnost, koja ne opada u nizu generacija, koju tre-ba naslijeðivati. Ekološki se ekonomisti s time ne slaÞu, nego traÞeda protok (materijala i energije) utjeèe na okoliš. Jaku odrÞivost(strong sustainability) definiraju uvjetom predaje buduæim genera-cijama neokrnjene resursne osnove i jednu stalnu i nepromi-jenjenu kolièinu prirodnog kapitala.

Osim referencija na kraju svakog poglavlja, vrlo dobro razraðen in-deks pojmova i imena (24 stranice, odnosno oko 10 % ukupnogvolumena) na kraju knjige (str. 257 – 270) pomaÞe èitatelju u oda-biru onoga što Þeli u toj knjizi proèitati ili pronaæi. U tom smisluDalyja bi trebali èitati ne samo ekonomisti (bilo koje orijentacije)nego i svi oni u èijim se napisima ili legislativnim dokumentima na-laze pojmovi odrÞivosti i odrÞivog razvoja.

568 Osvrti, Kem. Ind. 57 (12) 568–579 (2008)

Velimir Pravdiæ

osvrti

40. Meðunarodna kemijska olimpijada

T. Cvitaš i B. ZorcKemijski odsjek, Prirodoslovno-matematièki fakultet,Sveuèilište u Zagrebu, Horvatovac 102a, Zagreb,Farmaceutsko-biokemijski fakultet,Sveuèilište u Zagrebu, A. Kovaèiæa 1, Zagreb

Meðunarodna se kemijska olimpijada (IChO) ove godine odrÞa-vala u susjednoj Maðarskoj, u Budimpešti, od 12. do 21. srpnja2008. To godišnje natjecanje ponajboljih kemièara iz školskihklupa slavi jubilarnu èetrdesetu godišnjicu svog postojanja. Veæ nasamom poèetku primili smo “Ne tako periodni sustav IChO” (slika1), iz kojega se vidi da su Maðari veæ èetvrti put domaæini tog, sadaveæ vrlo velikog natjecanja: 261 uèenik iz 67 zemalja diljem

svijeta. Maðari su od samog poèetka 1968. godine vrlo uspješnisudionici svih natjecanja. Imaju veliko iskustvo u pripremanjuuèenika i u organizaciji samog natjecanja. Oèito nije manjkalani financijska podrška njihovog Ministarstva obrazovanja i kulturete brojnih sponzora, a hvale je vrijedan njihov entuzijazamda uspješno organiziraju tako veliko natjecanje u srcu Budim-pešte.