PRAKTIKUM BR. 11

Izdava ZADRUGA, 2010.

SADRAJ:

I. ZANIMANJE TJEDNA: PELAR ..........................................................................31. KONICA .............................................................................................................72. PRIBOR I OPREMA U PELARSTVU .............................................................103. PELE .................................................................................................................114. IVOTNI CIKLUS PELA .................................................................................145. HIJERARHIJA U PELINJEM SVIJETU ........................................................166. ROJENJE PELA ..............................................................................................197. ZANIMLJIVOSTI O PELAMA ........................................................................208. PELINJI PROIZVODI .....................................................................................23

II. ZANATI: DJEJE IGRAKE ...............................................................................28 1. DJEJE IGRAKE NEKADA ............................................................................28

III. IVOTINJE: DVILJA PRIRODA, UGROENA I OPASNA .................31 1. ZATIENE PTICE U HRVATSKOJ I NJIHOVA STANITA .........................31 2. OPASNE EGZOTINE IVOTINJE HRVATSKE .............................................53 2.1 POSKOK .....................................................................................................53 2.2 CRNA UDOVICA ........................................................................................55

IV. VRT .........................................................................................................................58 1. OSNOVNA NAELA PERMAKULTURE ..........................................................58

2. NAPRAVI SAM za biovrt vlastita gnojiva ......................................................593. UMSKI VRT I PREMAKULTURA ...................................................................614. KAKO U NA VRT PRIVUI IVOTINJSKE SUSTANARE ............................635. KAKO IZRADITI BILJNU SPIRALU ................................................................656. KAKO NAPRAVITI KUICU ZA PTICE ...........................................................70

V. KUA I GRADITELJSTVO ......................................................................................751. RECEPTI S MEDOM .........................................................................................75

1.1. OSVJEAVAJUI MAPITCI ......................................................................751.2. KOLAI ......................................................................................................80

2. MEDENA KOZMETIKA ...................................................................................83

2

I. ZANIMANJE TJEDNA: PELAR

Pelarstvo je specifina grana stoarstva u kojoj stoar nije nuno vezan za vlastito zemljite. Osobu koja se bavi pelarstvom nazivamo pelarom. U pelarstvu razlikujemo selee pelarstvo (u kojem pelar seli konice u blizinu pae ovisno o godinjem dobu) i stacionirano pelarstvo kod kojeg pelar smjeta konice uglavnom na jednoj lokaciji i, kao noviju granu, ekopelarstvo. Pelari su specifina vrsta stonih proizvoaa jer ne ovise o svom zemljitu, esto ga ni nemaju ili imaju vrlo malo.Uz med, vaan proizvod pelarstva su i pelinji otrov, matina mlije, pelinji vosak i propolis. Cvjetna pelud nije direktan proizvod pela ve je pele

sakupljaju s cvijea i unose u konicu. U pelarstvu nalazimo i druge proizvode koji su nastali obradom pelinjih proizvoda kao npr. gvirc, medovina, medena rakija, liker od meda, propolis kocke, medenjaci i drugo.

Pele med proizvode na isti nain od pamtivijeka - najmanje 150 milijuna godina. Jo za vrijeme kamenog doba ovjek je "lovio" med po upljinama drvea, udubinama u stijenama i slinim mjestima gdje su pele obitavale. Kod mjesta Bakora u panjolskoj pronaen je najstariji piljski crte koji prikazuje ovjeka kako uzima med, a najstariji piljski zapisi stari su i vie 30 000 godina. Da bi doao do meda, piljski ovjek je morao podnositi ubode pela koje su branile svoje nastambe. Prvi poznati pelari bili su stari Egipani, zapisi o tome datiraju iz 2 000. godine prije Krista. Do danas ovjeku nije polo za rukom nita bitno promijeniti u pelarstvu, osim naravno samih konica i pristupa u ophoenju s pelama. Pela je jedina domaa ivotinja koja jo nikad nije

3

u potpunosti udomaena ovjek koristi njezine proizvode, ali joj ne uspijeva kontrolirati ponaanje.

SELEE PELARSTVO

Pele odlaze na pau 2-3 km od pelinjaka, naravno u raznim pravcima, a kada u blizini nema pae, onda odlaze i mnogo dalje. Udaljenosti zavise od jaine i vrste pae za kojom idu, povezanosti terena i drugih manjih paa, o vremenskim prilikama, duljini dana, godinjem dobu, stanju pela Idealno bi bilo kad pele ne bi trebale prelaziti vie od 500-1000 metara u potrazi za nektarom, to im omoguavamo seljenjem konica u blizinu odreene pae. Nekad su se konice selile svim dostupnim prometnim sredstvima, pa ak i eljeznicom. Veina pelara koji danas sele konice, kupe kamion ili prikolicu i uz male preinake takvo vozilo spremno je za prijevoz konica do odabranog odredita. Druga mogunost je kupnja autoprikolice ili njezina gradnja. Vea mogunost iskoritavanja razliitih paa je glavna prednost seleeg pelinjaka. Traei pae na kojima ima lavande, kestena, kadulje, dobije se i takav med. Seljenjem se dobije vei izbor u proizvodnji. U odnosu na statino pelarenje, selee obino donosi vee i ee prinose. Pele se manje zamaraju u potrazi za nektarom, paa im je blie te se bre i uz manje napore vraaju u konice. Usporedimo: ako kod kue imamo prosjeni prinos 10-20 kg po konici (zavisno o kojoj je konici rije) jednim seljenjem, ako paa uspije, prinos meda moemo i udvostruiti.

Naravno da ima pelara koji sele, a od toga nemaju prevelike koristi. Vie je uzroka tome.

Nerijetko se dogaa da se poslije dueg puta pele (starije i slabije) ve nakon prvog dana ne vrate u svoju konicu, to je osobito vidljivo kod slabijih i iscrpljenih zajednica. To se zna dogoditi i u stacioniranim pelinjacima, ali mnogo rjee i u daleko manjem broju. Dogodi li se primjerice da prilikom seljenja izgubimo 0,5 kg pela, jasno je da nakon 2 - 3 selidbe ostajemo gotovo bez svih starijih pela.Takav je gubitak teak prilikom svake pae. Kod dugotrajne se, meutim, drutva koliko toliko oporave, dok kod kratkotrajne to nije mogue. Naravno, i na dugotrajnoj pai gubitak starih pela smanjuje unos.ivot svake pele radilice ovisi o aktivnosti i koliini napora koje obavlja, ne samo radom kod sakupljanja nektara i cvjetnog praha, gradnjom saa i hranjenjem legla, ve i borbom protiv raznih neprijatelja, teim uvjetima zimovanja ili velikim uznemiravanjem. Prilikom selidbe pele troe svoju snagu i bre umiru.

4

Prilikom zatvaranja pela u konicu one postanu uznemirene. Jure po konici traei izlaz, osobito ako im u konicu kojim sluajem prodire svjetlost. Poput svih slinih kukaca letjet e oko njega do iznemoglosti. im je leglo jae, trenja i vruina prilikom selidbe su vee i bre nastaju nemir i uznemirenost u konici.

Uznemirene pele ee troe med, pri emu stvaraju toplinu to moe biti pogibeljno ako ih se seli za vruih dana. to su nemirnije, troe vie meda, stvaraju veu toplinu i zaguljivost u konici. Pela, kao i ovjek, kad je uznemirena, bre die, bre troi kisik u konici i bre isputa ugljini dioksid. Ako nije omogueno dovoljno provjetravanje, pele se u takvim situacijama gue u konici.

Kod seleeg pelarenja vei su trokovi transporta, vea mogunost pogibije i zaraze pela. U RH jo nije razvijena svijest o koristima koje pele donose, naroito kod opraivanja pa se tako nerijetko nailazi na nerazumijevanje stanovnitva kad se pele dopreme pored vonjaka, uma, livada i sl. Nije naodmet napomenuti da u razvijenim zemljama vlasnici poljoprivrednog zemljita zovu pelare da dopreme konice, te im jo za to i plaaju, to je kod nas jednako kao da pele otpremamo u svemir.

STACIONIRANO PELARSTVO

Prednosti stacionarnog pelarstva u usporedbi sa seleim su: manji trokovi u samoj proizvodnji, manja mogunost pogibelji pelinjih drutava, manja mogunost zaraze pela koje dolaze u kontakt s drugim doseljenim pelama na istu pau, pele se manje uznemiruju te se time bre razvijaju i jaaju svoja drutva.Nedostaci su manji prinosi po konici, ovisno o terenu pele se vie zamaraju u potrazi za nektarom te eventualni nedostatak pojedinih paa ime se ograniava proizvodnja razliitih vrsta meda. U poetku bavljenja pelarstvom svakako treba odluiti o mjestu budueg pelinjaka. Pelinjak bi, ovisno o broju konica, trebao biti udaljen od naseljenih mjesta, autocesta, vinarija, eerana i sl. Sljedee to svakako treba imati u vidu je pristup pelinjaku i udaljenost samog pelinjaka. Blizina raznovrsnih paa te izbjegavanje mjesta na kojima se uestalo vre tretiranja poljoprivrednih povrina takoer su vani za vee i kvalitetnije prinose pelinjih proizvoda. Svakako treba obratiti pozornost i na mogunost gradnje ili postavljanja prateih objekata uz budui pelinjak zbog odlaganja razne pelarske opreme.

5

EKOLOKO PELARSTVO

Da bi pelinjak postao "ekoloki", konice treba smjestiti u podruje bogato pelinjom medonosnom paom. Pelinja paa treba potjecati iz ekoloke proizvodnje ili iz biljaka koje nisu tretirane kemijskim sredstvima.

Pelinjak treba biti dovoljno udaljen od mogueg oneienja nektara, i to ne samo tvornica ili cesta, ve i obradivih povrina na kojima se za uzgoj koriste kemikalije. Drugim rijeima, pelinjak se treba nalaziti u prirodi, daleko od bilo kakvog zagaenja tetnim tvarima.

Ekoloko pelarstvo je, jednostavno reeno, povratak posve prirodnom nainu pelarenja, kod kojeg se u svakom koraku nastoji ostvariti sklad ovjeka i pela, dobrobit za pelinju zajednicu i, naposljetku, zdravi proizvod - med i ostali pelinji darovi. Takav pristup zahtijeva puno ljubavi, panje i truda, ali i novanih ulaganja. Veina trokova za nekoga tko eli biti ekopelar, proizlazi iz zakonske obveze (Zakon o ekolokom pelarenju iz 2001.); ekoloki pelinjak mora biti pod stalnim nadzorom strunjaka, a med prije prodaje mora proi razne pretrage.

Konica treba biti izraena od prirodnih materijala i obojena ekobojom. Pelinje sae koje se upotrebljavaju u ekopelarstvu moraju koristiti ekoloke satne osnove odobrene od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. No tekoa je u tome to u Hrvatskoj nedostaje takvih ekosatnih osnova, pa ih pelari moraju uvoziti. U ekopelinjaku nije doputeno koristiti industrijske lijekove jer postoji velika mogunost da e se u medu i vosku zadrati neki njihovi sastojci i tako ih oneistiti. Stoga se za lijeenje pela upotrebljavaju organske kiseline koje su i inae sastavni dio meda; mravlja, oksalna i mlijena kiselina. Takoer se koriste i pojedina eterina ulja, kao to su timol, mentol, eukaliptus ili kamfor. Samo u iznimnim sluajevima, kada prirodne tvari nisu uinkovite, smiju se koristiti farmaceutski proizvodi, ali iskljuivo uz dozvolu nadzorne stanice. Svako koritenje umjetnih sredstava (vrsta, koliina, vrijeme...) mora se zabiljeiti i predoiti pri nadzoru. Punionice meda takoer bi trebale imati ekocertifikat. Svi ovi propisi kod ekopelarstva stvaraju velik dodatni troak koji se osjeti i u konanoj

6

cijeni meda. No ekoloki uzgojeni proizvodi imaju neto veu cijenu, a u ekomedu dobiva se samo ono najbolje iz pelinje konice.

1. KONICA

Kako bi lake manipulirao pelama i ubirao plodove njihova rada, pelar ih mora smjestiti u nastambu, odnosno konicu. U pelarstvu je konica neophodna, a za to bolji uinak pela, mora ispunjavati vie uvjeta:

Zatita pelinje zajednice. - Omoguiti pelinjoj zajednici normalan razvoj i ivot. - Treba biti jednostavne konstrukcije i prostrana za razvoj. - Treba biti laka i pogodna za rad. - Cijena njezine izrade mora biti to nia.

Konice dijelimo na:- konice s nepokretnim saem - dubine, pletare, vrare, daare- konice s pokretnim saem - nastavljae i lisnjae

Nastavljae su konice koje se otvaraju odozgo (Langstroth, Farrar, Ploke)

Lisnjae su konice koje se otvaraju odostraga (Anton nidarieva)

DUBINE

Dubine spadaju u red onih konica koje su najblie prirodnom stanitu pela. To su izdubljena debla trupaca drvea. Same su konice poput pletara s nepokretnim saem. Kao konice su prilino trajne, mogu izdrati po nekoliko generacija uz minimalno odravanje. Danas imaju vie sentimentalnu, nego uporabnu vrijednost.

7

PLETARE

Pletara je jedna od najstarijih oblika konica, ima sae koje se ne mogu mijenjati po elji pa je vaenje meda iz takve konice prilino teko. Zbog toga se danas gotovo uope vie ne koristi, eventualno jo zbog hvatanja ili proizvodnje rojeva i proizvodnju pelinjeg voska. Odlike pletare su i da u njima za razliku od "modernijih" konica, koje su preuzele njezino mjesto, mali broj pela moe vrlo uspjeno preivjeti zimsko razdoblje. Kako je pletara raena od prirodnog materijala, pele se u njoj vrlo ugodno osjeaju i brzo napreduju. Pletara bi

svakako trebala biti prisutna u svakom pelinjaku, ako nita drugo kao izlobeni primjerak i podsjetnik na vremena u kojima je bila jedini izvor pelinjih proizvoda.

ANTON NIDARIEVA KONICA

A ili Anton nidarieva konica je konica s pokretnim saem. Sastoji se od plodinog i medinog prostora, razdvojenih matinom reetkom. Uglavnom imaju 10 ili 11 ramova. Okviri nemaju uice, obino stoje na dvije poprene ipke, a s prednje i stranje strane ulaze u limene razmake. Konica se otvara sa stranje strane. Njezina je prednost to je vrlo pogodna za ugradnju u selee paviljone, odnosno laka je i prikladna za selidbu. Bolja je od ostalih konica za pelarenje u podrujima na kojima

8

su mogui napadi medvjeda. Ogranienost prostora i tei rad s okvirima njezini su izraziti i gotovo jedini nedostaci.

LANGSTROT RUTOVA KONICA

LR ili Langstrot Rutova konica je najee zastupljeni tip konice u Hrvatskoj. U novije vrijeme ustalilo se nekoliko naina gajenja pela u ovim konicama. Po jednom, dva nastavka se koriste za plodite i meusobno im se mijenjaju mjesta. To je poticaj za razvoj legla, a kao mjeru protiv rojenja posebno preporuuju umetanje treeg nastavka sa satnim osnovama ili izgraenim saem izmeu ta dva. Treba napomenuti da takav nain pelarenja nije lako ostvariti i da se u praksi ipak najee mora raditi i pojedinanim okvirima, a ne nastavcima. Budui da pelinje zajednice nisu dovoljno jake i nemaju velike zalihe hrane, rad LR konicom moe biti prilino kompliciran, posebno za poetnike.

NUKLEUS

Nukleusi su male konice, veliine od 4 do 7 okvira. Idealne su za sve koji se poinju baviti pelarstvom, a slue za uzgoj, sparivanje, testiranje i uvanje rezervne matice. Dre se i kao pomone pelinje zajednice iz kojih po potrebi pojaavamo osnovna drutva. Postoji vie tipova nukleusa (4, 5, 6, 7 ili 8 okvira), a pelar e u pelinjaku drati onaj iji su okviri identini s okvirima konica kojima pelari.

Po potrebi pelinje zajednice mogu uspjeno i prezimiti u takvim malim konicama.

FARAR

9

Farar konica slina je LR konici, kod nje su svi nastavci jednaki, bilo da se koriste kao plodite ili medite.

2. PRIBOR I OPREMA U PELARSTVU

Prije poetka bavljenja pelarstvom, treba osigurati i osnovni pribor. Podjela pribora odnosi se na pribor i alat za:* rad s pelama* rad sa satnim osnovama* oduzimanje meda* topljenje voska.

Poetnici trebaju nabaviti:

* pelarski eir ili pelarsko odijelo (moe i oboje) * pelarske rukavice * dimilicu za pele, pelarski no-dlijeto, pelarsku etku * sredstvo za dimljenje * pelarska klijeta za vaenje okvira * pelarski dnevnik * kalup za sastavljanje okvira (lako ga moemo izraditi sami) * topionik za vosak (sunani lako izradimo sami) * stalak za otklapanje saa * no za otklapanje saa ili pelarsku vilicu * posudu sa sitom za prihvat meda (kod vrcanja) * sipaonik za pele (lijevak) * kutiju za prihvat okvira prilikom pregleda * stega za seljenje nastavljaa - kod seleeg pelarstva, ali dobro ih je imati nekoliko i u stacioniranom pelinjaku * pelarska vaga (poeljno, ali nije nuno u poetku)

To je osnovni pelarski pribor koji se kasnije nadopunjuje po potrebi, zajedno sa irenjem pelinjaka.

VANO: Oprema uvijek mora biti ista i spremna za upotrebu. Nakon svake upotrebe pribor treba oistiti jer samo redovitim ienjem opreme osiguravamo kvalitetu proizvoda i izbjegavamo pojavu bolesti kod pela. Pribor i opremu nije preporuljivo upotrebljavati na vie pelinjaka. Rukavicama ili alatom lako se prenose bolesti iz pelinjaka u pelinjak. Kante za med i ostala oprema neka bude od inoksa jer je prihvatljivija za

10

prehrambene artikle i lake se odrava. Limene i plastine kante treba izbjegavati, osobito ako su prethodno upotrebljavane za skladitenje neeg drugog. Plastina e ambalaa upiti strane mirise dok je kod limene esta pojava hre te kao takva nije prihvatljiva u pelarstvu ni za vodu koja se daje pelama.

3. PELE

Pele su letei kukci, bliski srodnici bumbara, a dalji osa i mravi.

Na svijetu ima priblino 20 000 vrsta pela te se nalaze na svim kontinentima osim Antarktike. Hrane se nektarom primarno kao izvorom energije te peludom, kao izvorom proteina.

Pela ima bilateralno simetrino i kolutiavo tijelo. Kolutii su srasli u tri funkcionalne skupine: glava, prsa i zadak. Na glavi se nalazi par ticala i sa svake strane po jedno sloeno oko. S donje strane glave nalazi se usni organ prilagoen uzimanju nektara iz plodnice cvijeta. Prsa ine tri odvojena kolutia. Na svakom se s donje strane nalazi po jedan par nogu. Na drugom i treem kolutiu nalazi po jedan par krila za letenje, pri emu je drugi par krila manji. Kod nekih vrsta krila su toliko mala da je nemogue letjeti.

Dominantna vrsta Apis Mellifera podrijetlom iz Afrike naselila se u Mediteranske zemlje i Europu prije nego to se nastanila u Aziji, Australiji i Sjevernoj Americi.

EUROPSKE VRSTE PELAU Europi postoje razliite vrste medonosnih pela. Razlikuju se po boji, grai tijela, ponaanju, sposobnosti prikupljanja nektara, peluda i dr.

Kranjska pela (Apis Mellifica var. carnica Pollm) - nju nazivamo jo i "domaa'' i ''siva'' pela. Pripada grupi tamnih pela. Tijelo joj je crne boje obraslo sivkasto-srebrnim dlaicama. Pele radilice - sive pele imaju izuzetan nagon za sakupljanje hrane u prirodi. Matica ima veliku

11

plodnost (2.000 jajaaca na dan) i otporna je na bolesti. Postoji vie podvrsta: alpska, panonska i sredozemna (pojedini autori nazivaju je "jadranska"). Siva pela je izvorna za cijelo podruje Republike Hrvatske, a prema Zakonu o stoarstvu, druge pasmine pela se ne mogu uzgajati.

Talijanska pela (Apis Meliffica var. ligustica) - pela je Apeninskog poluotoka. ukaste je boje. Navikla je na dugotrajne pae i blagu klimu. Talijansku pelu karakterizira vrlo blaga ud, slabo izraen nagon za rojenjem, snaan razvoj tijekom ljeta i jeseni te vrlo visoka plodnost matice. esto se zna zalijetati u tue konice tako da nije omiljena kod svih pelara. Zbog ivota u blagoj klimi leglo odrava do kasnih jesenskih dana, a zimuje u vrlo brojnim i jakim zajednicama. Odlikuje ju slabiji instinkt za sakupljanje propolisa i nektara, ali zato ima odlinu sposobnost koritenja slabih paa.

Kavkaska pela (Apis Mellifica var. caucasica) - podrijetlom je iz Gruzijskog gorja, pa po Kavkazu nosi i ime. Vanjtinom pomalo slii na kranjsku pelu, a razlikujemo dvije vrste: sivu i utu. Ima spori proljetni razvoj, ali ima odlinu obrambenu sposobnost prema uljezima. Sama pela ima due rilce i marljiv je radnik na svim pelinjim paama, ali je sklona zalijetanju u tue konice. Posjeduje slab rojevni nagon i brzo se prilagoava novim paama. Odlikuje je velika sposobnost prikupljanja propolisa.

Tamna europska pela (Apis mellifica var. mellifica L.) - najvie se uzgaja u Njemakoj. Krupne je grae sa zatupljenim zatkom, kratkog jezika i tamno sivom, gotovo crnom bojom. Otporna je i prilagodljiva dugim i hladnim zimama. Zbog te se osobine uspjela odrati u hladnijim predjelima Sjeverne i June Amerike, pa ak i u Sibiru. Tijekom sezone razvija se u zajednice srednje snage. Razvoj zajednice traje dugo u jesen pa zimuje u jakim, brojnim drutvima. Prinosi propolisa su kod ove vrste pela umjereni, med unosi slabije od Talijanske i sive Kranjske pele, ali je odlikuje vea otpornost na bolesti.

OSTALE VRSTE PELA

Pela "Melipona Anthidioides'' esta je u Brazilu. To su malene tropske pele koje nemaju alac. Obino grade gnijezda u upljem drveu. U gnijezdu takve zajednice nalazi se samo jedna matica - enka. Sae

12

grade vodoravno, a stanice saa u kojima se razvijaju liinke radilice napune peludom i medom u koje zatim matica nosi jajaca. Nakon to matica snese jajaca takve stanice saa zatvore poklopiem od voska. Izvan takvog plodinog prostora radilice prave spremita za med nepravilnog bavastog oblika.

Patuljasta pela (Apis florea F.), podrijetlom je iz Indije. Osobina ove vrste je da gradi jednostruko sae na otvorenom prostoru, obino na nekom stablu. Specifinost njezina saa je u tome da gradi elije raznih veliina za radiliko sae, trutovsko i matinjake koji imaju oblik ira. Zajednica ima jak obrambeni mehanizam, razmnoava se rojenjem, a posebnost vrste je i to to u nestanku pae naputa gnijezdo u potrazi za novom, jaom paom koja zajednici osigurava dovoljne koliine hrane.

Divovska pela (Apis dorsata) izgrauje jednostruko sae na kojem ivi. Sve elije saa gradi jednake veliine, bez razlike za trutovsko, radiliko ili za matinjake. Dubina elija saa divovske pele dosee i do 34 mm. Same radilice dvostruko su vee od europske medonosne kranjske pele. Kod ovih pela nema razlike u veliini izmeu radilica i matica. Divovska pela obitava na otvorenom, pa je prema tome i prilagodila nain ivota. Obrambeni mehanizmi kod ove pele su posebno izraeni i odluno uva svoje leglo. Stare zajednice dijele se na nove manje zajednice, rojevni nagon je kod te vrste vrlo slab. U sluajevima nestanka ili slabljenja pae naputa gnijezdo i seli se na podruje bogatije hranom.

Afrikanizirana pela - nastala je u sklopu projekta brazilske vlade kojim se eljela dobiti medonosna pela sposobna da i u tropskoj klimi s puno vlage uspjeno oprauje floru te pritom sakupi to vee koliine meda.

Solitarna pela - ili pela samica, za razliku od medonosnih pela, ne prikuplja vee koliine meda u svoje nastambe. One ive usamljeniki ivot tako da svaka enka radi svoje gnijezdo u tlu ili u nekom pogodnom mjestu u kojem moe graditi komore za polaganje jaja i odgajanje larvi. Solitarne pele zbog nedostatka zaliha hrane izlaze i lete na niim temperaturama od ljudima poznatije i vee medonosne pele.

4. IVOTNI CIKLUS PELA

13

Pele ive i rade u zajednicama, kao pojedinci u prirodi osueni su na smrt. Kod jakih, dobro razvijenih zajednica nalazi se od 50 000 do 80 000 pela ovisno o konici, a svoje zadatke obavljaju ovisno o starosti.

Prema tome razlikujemo:

14

- pele hraniteljice (0-3 dana starosti) - hrane mlade pele i leglo - pele graditeljice (3-10 dana starosti) - grade sae (lue vosak i matinu mlije) - pele istaice (10-15) - iste konicu iznosei trunje i mrtve liinke ili pele te lepeui krilima na ulazu u konicu ubacuju u nju zrak, ime u konici stalno odravaju potrebnu temperaturu (oko 25 C) - pele straarnice (15-20 dana starosti) - uvaju konicu od neprijatelja

Ovisno o zamornosti, pele ive izmeu 30 i 45 dana.

5. HIJERARHIJA U PELINJEM SVIJETU

15

Maticu zovemo kraljicom pela, ali kao i svaka kraljica ona se najprije u zajednici u kojoj ivi mora izboriti za taj poloaj. Rije "matica" preuzeta je iz rjenika slavenskih naroda gdje je matica majka, to je i pelinja matica u zajednici pela. Zanimljivo je da kod pela matica nastaje iz istog jajaca-zametka kao i radilica, s razlikom da buduu maticu pele hraniteljice hrane drugaije od ostalih - matinom mlijei. Nakon 17. dana od poloenog jajeta mlada matica izlazi iz matinjaka i njezin prvi zadatak je pronai ostale mogue matinjake u konici i ukloniti budue matice u njima prije nego to se izlegu. Ako u tome ne uspije, dolazi do borbe matica u konici dok ne ostane samo jedna. No to nije kraj, jo mora izletjeti iz konice na oplodnju s trutovima i sretno se u nju vratiti. Ako se u konici kojim sluajem pojave dvije matice, jedna uvijek s dijelom pela naputa konicu u potrazi za novim smjetajem. To se u pelarstvu naziva rojenje. Matica koja trai novi smjetaj, obino se privremeno ulogori u blizini na nekom uzvienom mjestu poput kronje drveta. Pele izviaice za to vrijeme lete uokolo traei adekvatan smjetaj gdje e dalje razvijati svoju zajednicu. Kada matica pone polagati jaja, u konici postaje neosporna vladarica. Uvijek je okruena pelama pratiljama koje se brinu o svojoj kraljici, iste je, hrane i tite od opasnosti. Njezin jedini zadatak postaje polaganje to

16

veeg broja jajaca o emu i ovisi opstanak pelinje zajednice. Polaganje jajaaca omoguuju joj njezini najvaniji organi koji je razlikuju od ostalih pela radilica: jajnici. Uz jajnike nalazi se sjemena kesica u kojoj su nakon parenja s trutovima smjetene muke spolne stanice. Istraivanjima je utvreno da sjemena kesica moe primiti i do 8 000 000 spermatozoida. O veliini te kesice ovisi kvaliteta pelinje matice jer o tome ovisi hoe li due ili krae vrijeme zalijegati oploena jajaca. Zajednica s mnogo pela jaa je za obranu od brojnih prirodnih neprijatelja. Zahvaljujui svojoj brojnosti unos hrane u konicu je vei pa se time poveava mogunost za opstanak zajednice u razdoblju bez pae. Matica ustvari nije savrena-potpuna enka (majka) jer ona samo zalijee

jajaca dok se za ostatak brinu pele radilice. Za vrijeme sezone oploena dobra matica moe snijeti i do 200 000 jaja, odnosno proizvesti uz pomo pela radilica i do 20 kg meda. Za samo sparivanje pelinja matica spremna je 4-5 dana nakon to se izlegla. Prije samog parenja izlazi na krae izlete oko konice kako bi upoznala smjetaj konice i njezinu okolinu. Na parenje matica izlazi za vrijeme toplog i mirnog vremena u prvim popodnevnim satima. Sam in parenja traje ponekad due ponekad krae, nakon ega se vraa u konicu uznemirenim pelama radilicama koje se nakon

njezina povratka umiruju jer znaju da opstanak ovisi o prisutnosti njihove kraljice u zajednici.

Radilica je enka, ali njezini su jajnici zakrljali i nije sposobna za reprodukciju; tu zadau u pelinjoj

zajednici obavlja matica. Razvoj matice i pele je do treeg dana ivota liinke isti. Pele liinke do treeg dana hrane matinom mlijei (koju smatramo visokovrijednom hranom),

17

a nakon toga odrede 10 - 20 najbolje razvijenih liinki koje e postati matice. To je vana odluka jer o kvaliteti budue matice ovisi razvoj i opstanak pelinjeg drutva. Njih nastavljaju hraniti matinom mlijei, dok ostale liinke dalje hrane nektarom i peludom. Nakon 10-ak dana zatvore poklopce saa s leglom i nakon 21. dana od jajeta iz elije saa izlazi mlada pela budua radilica.

Pele radilice (20 dana do kraja ivota) donose u konicu nektar, pelud i vodu, ovisno o zadai koja im je odreena. Prema potrebi, u slabijim drutvima pele preuzimaju odreene poslove i prije tog roka. Radilice unosom nektara i peludi javljaju matici kada je povoljno vrijeme za polaganje jaja. Poetak unosa svjeeg nektara nakon zime znak je matici da dolazi vrijeme kad e i za mlade pele biti dovoljno hrane. ivot radilice u vrijeme sezone je kratak, do 45 dana, nakon ega radilica umre od iscrpljenosti. im radilice ponu rjee unositi nektar i pelud u konicu, matici je to znak da sezona obilja prestaje i da prestane s lijeganjem jajaaca. Radilice koje se izlegu na jesen ive due - sve do proljea kada njihovu ulogu unosa hrane preuzimaju mlade pele.

Trut je mujak pele i ima vanu ulogu u ivotu pelinje zajednice. Postoji stara narodna izreka: "Lijen kao trut." To navodi na zakljuak da trutovi u konici ne rade nita. Ipak, to je samo djelomino tono. Razvoj liinke truta je najdui i traje 24 dana. Mladi trutovi izlaze iz elija saa koja su ira i vea nego kod pela radilica te je i on vei i deblji od ostalih pela.

Trutovi nisu sposobni da se sami hrane ve ih hrane pele, a osim to ih hrane, vode brigu o njima, iste ih i paze. Kad postanu spolno zreli, izlaze prvi put iz konice na tzv. orijentacijski let. Za lijepih, toplih i sunanih dana bez vjetra izlaze iz konica i okupljaju se na jednom mjestu u zraku. Na to mjesto dolazi i matica na oplodnju, ali oplodit e je samo desetak najbrih od njih. Nakon oplodnje trut umire, a matica se vraa u konicu. Postoji miljenje da nakon to se oploena matica vrati u svoju konicu, pele izbacuju sve ostale trutove iz konice jer im vie nisu potrebni.

Trut izvan konice brzo umire jer nije sposoban sam se hraniti. No nije to ba uvijek tako. Hoe li pele izbaciti trutove ili ne, ovisi o tome kakva je situacija u pelinjoj zajednici. Ako je godina loa i nema dovoljno hrane, pele se ponaaju vrlo racionalno i svi koji u zajednici nisu neophodni, bit

18

e izbaeni iz nje kako bi ostali imali anse za preivljavanje. Trut se ne hrani medom, ve ga pele hrane kao i liinke, smjesom meda cvjetnog praha i vode, pa je i to moda jedan od razloga to za njega nema mjesta kad se kree u zimu. Pelud pelama treba u rano proljee, kada ga jo nema u prirodi, jer njime othranjuju novo mlado leglo. U godinama kada u konici ima dovoljno pae i nektara te je zajednica jaka, trutovi ostaju u konici preko cijele godine. Njihova uloga zimi je odravanje topline zajednice, a smatra se i da njihova prisutnost u konici djeluje umirujue na ostale pele - ako su ostali u konici, znai da su zalihe hrane dovoljne za prezimljavanje. ak je uoeno da su zalihe meda u konici vee ako u zajednici ima vei broj trutova.

6. ROJENJE PELARojenje je prirodni nagon pela u njihovoj borbi za odranjem vrste. Samo rojenje jednim dijelom vjerojatno potjee od nagona za seljenjem koje susreemo jo i danas kod pojedinih insekata. Da bi se pele pokrenule u rojevno stanje, potrebni su neki od preduvjeta kao to su: pogodna temperatura i medenje medonosnog bilja. Rojenje je ustvari dijeljenje jedne u dvije nove i meusobno potpuno neovisne zajednice.

UZROCI ROJENJA Stjenjeno leglo. Blokada matice u zalijeganju. Prevelik broj mladih pela u zajednici. Nemogunost izluivanja voska i gradnje saa. Nedostatna ventilacija. Viak matine mlijei. Nasljedna osobina matice. Stara matica. Radilice se poinju hraniti matinom mlijei.

UMJETNO ROJENJEVri se od sredine travnja do poetka kolovoza, i to tako da se okviri s pelama i nove matice premjetaju iz jedne konice u drugu.

19

7. ZANIMLJIVOSTI O PELAMA Matica ivi i do sedam godina, a na dan izlegne jajaaca do tri svoje

teine. Pele med proizvode na isti nain najmanje 150 milijuna godina. Pri sakupljanju nektara i peludnog praha pela posjeti dnevno oko

1000 cvjetova. Jaka i zdrava pelinja zajednica u tijeku jednog dana moe opraiti do

3.000.000 cvjetova. U konici (ovisno o tipu i veliini) pelinja zajednica broji od 20.000 -

80.000 pela. Znanstvenici odavno znaju da su pele drutvena bia, ali nedavno su

otkrili da u drutvu rado i popiju. ini se da pele, ba kao i ljudi, najvie vole jaka alkoholna pia. Kad im je ponuen izbor izmeu najjae mogue eerne otopine i 80 postotnog alkohola, pelice su stale u red za ankom. "ak smo ih uspjeli nagovoriti da popiju isti etanol", rekao je Charles Abramson sa Sveuilita Oklahoma. "To, koliko znam, ne bi napravilo niti jedno drugo ivo bie, ak ni student." Znanstvenici pretpostavljaju da pele koje imaju vrlo razvijene drutvene strukture, lijee svoje alkoholiare, ba kao i ljudi.

To je jedini kukac na svijetu koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi. Sve pele proizvode dobar i zdrav med. Lo med rezultat je

industrijskog naina punjenja ili loeg i needuciranog pelara. Med pele medarice jedna je od najsigurnijih hrana veina opasnih

bakterija uope ne moe ivjeti u medu.

PELE U MASOVNOM UZGOJU

Iako je 3500 domaih pelinjih vrsta opraivalo cvijee i prehrambene kulture Sjeverne Amerike kada su europski doseljenici u 17. stoljeu pristali na njezine obale, kolonizatori su bili zainteresirani samo za vosak i med svojih pitomih pela medarica iz Staroga svijeta. Zato su uvezli insekte i do polovine devetnaestog stoljea divlje i pripitomljene kolonije pitomih pela bile su razasute irom Sjedinjenih Drava. Kao posljedica bolesti, pesticida i klimatskih promjena, pelinja populacija je trenutano u opadanju, ali budui da je potranja za medom i dalje visoka, ova siuna stvorenja uzgajaju se na farmama.

SLOENI IVOT PELA

20

Pelinja konica sastoji se od desetaka tisua pela od kojih svaka ima vlastitu ulogu, odreenu njezinim/njegovim spolom i dobi te godinjim dobom. Svaka konica obino ima jednu maticu, stotine trutova i tisue radilica. Matice mogu ivjeti do sedam godina dok je ivotni vijek ostalih pela od nekoliko tjedana do est mjeseci. Pele radilice su odgovorne za hranjenje potomstva/mladunadi, brigu o matici, izgradnju saa, traenje nektara i polena te ienje, ventiliranje i uvanje konice. Trutovi slue maticu koja je odgovorna za reprodukciju. Svake godine ona izlee oko 250 000 jajaaca, to iznosi ak milijun tijekom cjelokupnog njezina ivota. Kada se nova matica treba roditi, stara matica i pola konice naputaju svoj stari dom i nastanjuju se na novom mjestu koje su pronale radilice 'izviai'. Zimi, kada temperatura padne, pele se skupe oko matice i mladih koristei svoju tjelesnu toplinu da bi odrale temperaturu unutar konice stabilnom na oko 33oC.

NJIHOV VLASTITI JEZIK

Pele posjeduju jedinstven i sloen komunikacijski sustav koji se zasniva na vidu, kretanju i osjetilu njuha koji znanstvenici jo uvijek u potpunosti ne razumiju. Pele upozoravaju ostale lanove svoje konice na hranu, poloaj nove konice i uvjete unutar vlastite konice (kao to je zaliha nektara) kroz sloene 'plesne' pokrete. Istraivanja su pokazala da su pele ne samo sposobne za apstraktno razmiljanje, ve i za razaznavanje lanova vlastite obitelji od ostalih lanova konice, koritenje vizualnih orijentira pri putovanju i pronalaenje prethodno koritenih izvora hrane, ak i kada im je dom u meuvremenu premjeten. Kao to mirisi mogu probuditi snane uspomene u ljudima, tako pele koriste svoje osjetilo njuha da potaknu uspomene na to gdje se moe nai najbolja hrana.

ZATO JE PELAMA POTREBAN NJIHOV MED?

Biljke proizvode nektar da bi privukle opraivae (pele, leptire, imie i druge sisavce), koji su neophodni za uspjeno razmnoavanje biljaka. Pele skupljaju i koriste nektar kako bi proizvele med, koji im je osnovna prehrana, posebice zimi. Kako nektar sadrava puno vode, pele se moraju potruditi kako bi smanjile koliinu vode te dodati enzime iz vlastitih tijela kako bi nektar pretvorile u hranu i sauvale ga od kvarenja. Da bi proizvele pola kilograma meda, pele moraju opraiti 2 milijuna cvjetova i preletjeti vie od 88000 kilometara.

21

DOMAE PELE NE OPRAUJU ONAKO DOBRO KAO DIVLJE

Otprilike jedan od tri zalogaja hrane ili gutljaja pia koje ljudi konzumiraju proizvedeni su putem opraivaa - kukci, ptice i sisavci oprauju oko 75 posto svih prehrambenih kultura. Industrijski uzgajivai pela htjeli bi uvjeriti kupce kako je med samo nusprodukt neophodnog opraivanja pela, ali domae pele nisu tako dobre opraivaice kao divlje (autohtone) pele. No, kako veina vrsta divljih pela hibernira skoro 11 mjeseci u godini i ne ivi u velikim zajednicama, one ne proizvode velike koliine meda, a ono malo to proizvedu nije vrijedno napora potrebnog da im se med ukrade. Stoga, premda su divlje pele bolji opraivai, proizvoai se i dalje za opraivanje oslanjaju na pele iz uzgoja od kojih ubiru vie od 78 tisua tona meda svake godine, u vrijednosti veoj od 200 milijuna dolara.

ISKORITAVAJUI PRIRODU

Zaraivanje na medu zahtijeva manipulaciju i iskoritavanje pela, njihove elje za ivotom i potrebe da zatite svoje konice. Pele su rtve neprirodnih uvjeta ivota, genetske manipulacije i stresnog naina transportiranja. Kako 'rojenje' (podjela konice nakon roenja nove matice) moe smanjiti proizvodnju meda, pelari ine to mogu kako bi to sprijeili, ukljuujui i podrezivanje krila matici, ubijanje i zamjenu starije matice nakon samo godinu ili dvije ili zatvaranje matice koja bi htjela zapoeti rojenje. U Americi postoje komercijalni 'uzgajivai matica' koji uzgoje oko milijun matica na godinu koje onda alju zainteresiranim pelarima. Mnoge od njih ugibaju u prijevozu. Matice se umjetno osjemenjuju trutovima koji nakon toga bivaju ubijeni. Komercijalni pelari takoer 'varaju' matice kako bi one izlegle to vie jaja dodajui votane stanice konicama koje su vee nego to bi ih pele radilice normalno napravile. Svaka konica koja je ostavljena da prezimi treba najmanje 25 kilograma meda kako bi preivjela. Entomolozi navode kako mnoge pele stradaju zbog nebrige, gladi, slabosti i drugih problema koji se javljaju zimi. Neki uzgajivai ubijaju pele u jesen jer je to lake nego pripremati konice za zimu. Jedan uzgajiva priznaje da njegov prijatelj koristi cijanid kako bi unitio 6000 pelinjih zajednica na zavretku sezone jer je to najisplativiji nain proizvodnje.

Populacije pela medarica smanjile su se za 50 posto od 1980., djelomino i zbog grinja. irenju bolesti doprinose i pelari - premjetaju

22

inficirana saa iz zaraenih zajednica u zdrave, ne prepoznaju ili ne lijee bolest, kupuju staru inficiranu opremu, dre zajednice jednu drugoj preblizu i ostavljaju mrtve zajednice u pelinjaku. Umjetna hrana, koja se koristi zato to pelari uzimaju med koji bi pele normalno jele, ini pele podlonima bolesti i napadima drugih insekata. Kad uoe bolest, pelarima se savjetuje da 'unite zajednice i spale opremu', to moe znaiti spaljivanje ili trovanje pela.

8. PELINJI PROIZVODI

Direktni proizvodi pela su med, propolis, pelinji vosak i matina mlije.

VRSTE MEDA

Livadni ili cvjetni med je med od raznog livadnog cvijea. Snagom raznovrsnih sastojaka povoljno utjee na djecu u razvoju, starije osobe, kao i sve one kojima je potreban oporavak i dodatna energija. Preporuuje se svakodnevna primjena.

Med u sau je potpuno prirodno i najzdravije pakiranje te zahvalne i vrijedne namirnice. Obino se pakira iz najbogatijih pelinjih paa poput bagremove u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Poznato je, naime, da je pelinji vosak kao prirodna ambalaa meda potpuno jestiv. Med u sau je danas jedna od rijetkih vrsta pakiranja; jo nije izmiljen stroj koji bi bez vidljivog

23

oteenja punio takav proizvod. Ako se med puni umjetno zagrijavajui i uz pomo filtracije, mogu mu se samo oduzeti njegova ljekovita prirodna svojstva.

Kaduljin med ubraja se u skupinu meda za lijeenje respiratornih organa i putova, kao i za jaanje imuniteta. Koristi se protiv prehlada jer omoguava lake izbacivanje sluzi iz dunika i bronhija. Hrvatski med od kadulje svjetski je priznat po svojoj izuzetnoj kvaliteti, to moemo zahvaliti jo uvijek dobro ouvanoj prirodi, osobito na podruju velebitskih panjaka. aj u koji se stavlja med od kadulje treba biti mlak i takav se treba i konzumirati.

Med kestena je taman, a boja mu varira ovisno o podneblju i godini. Prepoznatljivog je mirisa i izrazito karakteristinog, pomalo gorkog okusa. Povoljno djeluje na cjelokupni probavni sustav - potie rad crijeva, olakava rad preoptereene jetre i ui te titi eluanu i crijevnu sluznicu. Med kestena ima izvanredno djelovanje i prilikom oporavka kod utice, poslije operacije ui i sl. Preporuuje se uzimanje s ajem od stolisnika, kamilice, ipka i majine

duice nekoliko puta na dan, i to 1-2 sata poslije jela.

Bagremov med je gust, izrazito svijetao, gotovo proziran. Ugodnog je mirisa i blagog okusa. Ubraja se u najcjenjenije vrste meda. Pomae kod nesanice, vrtoglavice, umiruje nadraeni ivani sustav i otklanja posljedice nagomilanog stresa. Mjesecima ostaje u tekuem stanju i jedna je od vrsta meda koja vrlo sporo kristalizira jer sadri vie fruktoze nego glukoze. Pele dobro i uspjeno prezimljuju ako im se osigura zimovanje na bagremovu medu. Preporuuje se uzimanje s ajem od kamilice jer se tako pojaava djelovanje meda i aja. Takoer ga se preporuuje uzimati naveer prije spavanja.Obilnih bagremovih paa za pele nalazimo u gotovo svim kopnenim krajevima Hrvatske gdje je nekad saen ili se proirio prirodnim putem kao vrlo prilagodljiva biljka.

OSTALI PROZVODI OD MEDA

24

Medovina ili vino od meda je pored medene rakije vjerojatno jedno od najstarijih alkoholnih pia koje je ovjek konzumirao. Ovaj su napitak pripremali i stari Grci i Rimljani. Postoje tvrdnje da su ga Grci koristili i prije nego to su otkrili vino. Poznat je i obiaj starih Slavena koji su ga pili za vrijeme boinih praznika, a ta se tradicija zadrala u pojedinim krajevima i dan-danas. Medovinu dobijemo fermentacijom rastvora prirodnog meda koji bi trebao biti to tamnije boje (medljika, kesten...). Postupak je isti kao i kod proizvodnje vina od groa. Proizvodi se kao alkoholno, obino 13-14% alkohola, i kao bezalkoholno pie. Kvaliteta obje vrste ovisi o kvaliteti meda, postupku prilikom fermentacije i skladitenja. Medovina je pie koje popravlja krvnu sliku, poboljava apetit, okrepljuje organizam i usporava njegovo starenje.

Cvjetni prah ili cvjetna pelud je jedinstveni dar prirode, optimalno uravnoteen i upotpunjen omjer vrijednih prirodnih sastojaka. Svako zrnce sadri sve sastojke neophodne za zdrav ivot i normalan razvoj organizma: bjelanevine, vitamine (A, C, D, E i grupa vitamina B), minerale (Ca, Cl, Na, Fe, Mg, Si), lipide, enzime, eter, ulja i vrijedne antibiotske tvari. Pozitivno djeluje kod anemije i hipertenzije, umiruje preoptereeni ivani sustav i olakava probleme probavnog sustava. Izuzetne rezultate postie u lijeenju prostate.Redovitom upotrebom popravlja ope zdravstveno stanje organizma, ublaava posljedice stresa i daje snagu potrebnu za svakodnevne napore. Sama pelud ili cvjetni prah nije proizvod pela, ve su to muke spolne stanice biljaka koje pele prikupe obilazei cvijee.Razliiti cvjetovi u prirodi daju razliitu pelud, kako po boji tako i po hranjivim vrijednostima. Pele pelud koriste kao hranu za mlade narataje. Vana im je kako za proizvodnju matine mlijei tako i za rad njihovih jedinstvenih votanih lijezda, a u nedostatku njezina unosa u konicu prestaje zalijeganje matice. Jake i zdrave pelinje zajednice uvijek osiguravaju odreenu koliinu peludi smjetanjem u elije saa, na koje zatim nanose tanke slojeve propolisa kao zatitu od kvarenja, a sve kako bi jo u zimskom razdoblju mogle poeti s hranjenjem svog legla. Cvjetna pelud je vrlo osjetljiv proizvod koji treba vrlo paljivo sakupljati i nakon toga suiti. Sakupljena pelud sadri mnogo vlage te ju je prije pakiranja potrebno suiti na prozranom i sjenovitom mjestu, i to na stalnoj temperaturi od 40C tijekom 48 sati. Nakon suenja pelud mora sadravati 92% suhe tvari. Svjeu pelud doputeno je drati i u specijalnim rashladnim komorama na temperaturi od 18C. Takva pelud mora prema zakonu sadravati do 60% suhe tvari. Rok trajanja pravilno obraene i upakirane suhe peludi je godina dana. Rok trajanja peludi

25

umijeane u med je dvije godine. Pelud pripremljena za trite ne smije sadravati nikakve druge mogue neistoe.

Matina mlije je prirodni stimulans koji sadri visoku koncentraciju bioloki aktivnih tvari. To je kremasta, ljepljiva, mlijeno bijela supstanca s malo gorim okusom i specifinim mirisom. Pele radilice u starosti od 5-15 dana izluuju iz svojih naddrijelnih lijezda supstancu bogatu proteinima i drugim dragocjenim sastojcima. Tim proizvodom hrane maticu za vrijeme itavog njezina ivota, dok se mlade larve pela radilica i trutova matinom mlijei hrane samo u svom ranom razvoju (cca 3 dana). Poslije se hrane smjesom meda i peludi. Matinu mlije najee upotrebljavamo kao 50% otopinu mlijei u alkoholu ili pomijeanu s medom. Konzumira se uz to due zadravanje ispod jezika - to je vano jer se na taj nain bolje i bre apsorbira u tijelo preko lijezda slinovnica. Matina mlije spada meu najvrjednije pelinje proizvode. Najvei proizvoai matiine mlijei u svijetu su Kina i Tajvan gdje se na godinu proizvede preko 1.000 tona. Kod nas se matina mlije svakako premalo koristi, i to obino kao gotov proizvod upakiran s raznim dodacima. Ovaj prirodni dodatak prehrani mogu koristiti svi neovisno o spolu i ivotnoj dobi.

POZITIVNI UINCI MLIJEI U ISTRAIVANJIMA

- stimulacija spolnog sustava - potie rad i bri razvoj spolnih organa- stimulacija ivanog sustava - pojaava luenje adrenalina- intravensko ubrizgavanje mlijei pojaava disanje- imunoloki sustav - blokira oslobaanje histamina i smanjuje serumske razine antigen specifinog IgE - poveava tjelesnu izdrljivost i smanjuje zamor, posebice kod ljudi koji obavljaju teak tjelesni rad i kod sportaa u pripremnom i natjecateljskom razdoblju- utjee na normalizaciju visokog i niskog krvnog tlaka- ubrzava zarastanje kostiju i zatvaranje frakturnih pukotina - antiupalni uinak doprinosi brem zacjeljivanju rana- potie obnavljanje jetre i titi njezine stanice od oteenja

Pelinji vosak je proizvod koji pele stvaraju u svom tijelu pomou lijezda. Radilice ga vakanjem oblikuju i njime grade sae. Ako se kojim sluajem raspored saa poremeti ili porui, na tom mjestu pele odmah

26

poinju graditi novo. Prirodna boja pelinjeg voska je bijela, a u dodiru sa zrakom postaje ukast. Sama boja pelinjeg voska ovisi o omjeru tvari u vosku - propolisa i peludi. Pelinji vosak je u biti prirodna, u potpunosti jestiva i zdrava ekoambalaa za med. Pelari pelinji vosak koriste uglavnom za izgradnju satnih osnova kojima olakavaju pelama bru izgradnju saa za spremanje meda. Svijee od pelinjih proizvoda ili izrada boino-novogodinjih ukrasa takoer je dio ponude proizvoda pelara. Upotreba pelinjeg voska izvan pelarstva je gotovo neograniena - koristi se u kozmetici, farmaciji, zubarstvu, slikarstvu, a kao odlino sredstvo pronaao je svoje nezamjenjivo mjesto i kod upotrebe u konzervatorske svrhe.Prirodna specifina teina kod temperature od 15C iznosi 0,956 kg +, - 0,003 kg. Toka topljenja mu je od 58 - 64C i daleko je vea od obinog parafinskog voska gdje je ona ve na 30C. Sama ta injenica dovoljno govori o vanosti istog pelinjeg voska iz kojeg moraju biti izgraene satne osnove ako pelar eli da ih pele prihvate i da na njima nastavljaju gradnju saa, u kojima e skladititi med koji proizvedu. Mijeanje pelinjeg i obinog voska donosi probleme ne samo kod zalijeganja matice ve i prilikom punjenja saa medom. Mijeanjem pelinjeg voska s parafinskim gubi se i specifian miris koji je pelama itekako bitan.

Propolis je smolasta supstanca koju pojedine pele radilice sakupljaju s pupoljaka i kore drvea. Time se bavi samo mali broj pela koje u konici imaju tu odgovornu zadau. Unosom u konicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje pukotina i rupa i skladitenje, odnosno "sterilizaciju" elija saa. Ime propolis prema nekim tumaenjima dolazi od grke rijei "pro" - prije ili ispred i "polis"- grad, a kao naziv danas se koristi u skoro svim dijelovima svijeta. Propolis je kao lijek poznat jo od antikih vremena; Aristotel ga spominje u svojoj "Prii (govoru) ivotinja" i zakljuuje da se moe koristiti u lijeenju konih povreda, rana i infekcija. Velika upotreba propolisa zabiljeena je za vrijeme Burskih ratova u Junoj Africi (1899.-1902.) jer je pokazao odline rezultate kod zacjeljivanja rana.

II. ZANATI: DJEJE IGRAKE

27

1. DJEJE IGRAKE NEKADA

Najjednostavnije djeje igrake mogla su izraditi i djeca, no ee je to bio posao starijih: roditelja, roaka i susjeda. No postojala je i organizirana izrada djejih igraaka, od drva ili gline: potkraj prologa i poetkom ovoga stoljea neke od udruga, koje su se osnivale da bi ouvale i promicale hrvatski kuni obrt, bavile su se i izradom igraaka. Najee su to bili

likovi domaih ivotinja izraeni piljenjem daske, a rjee tesanjem, koji su se mogli voziti na kotaiima ili pokretati na neki drugi nain. Gotovo su redovito bile obojene i ponekad ukraene dodacima od drugih materijala.

TRADICIJA DJEJIH IGARA

Djeca su na selu posjedovala uglavnom skromne igrake. Drvene konjie, kola, razna orua koja su im izraivali roditelji ili roaci. Igrake su se mogle i kupiti na protenjima i sajmovima. Bile su to glinene sviralice, nakiti za djevojice, a nije nedostajalo ni arenih licitarskih kolaa. Pojedini su roditelji nakon dobro obavljene trgovine u gradu donosili svojoj djeci igrake i arene bombone zvane cukori. Seoske djevojice najvie su se voljele igrati s lutkama. Ako nisu imale kupljenu, izraivale su im ih majke ili bake od komada krpica, orunjenih kukuruznih klipova ili od lana zavezana na preslicu ili vreteno. Djeaci su bili vie u pokretu sluei se granama ili tapovima koji bi u njihovoj mati postali eljena igraka ili ivotinja.Omiljene djeje igre na otvorenom bile su igre s pijeskom, zemljom i blatom. Djevojice su izraivale kolae, a djeaci su radili kule i valjali grude zvane topovi. uvajui stoku, djeca su kratila vrijeme berui kestene, kukuruz i druge plodove koje su potom pekli. Djevojice su brale cvijee i izraivale vjenie i narukvice. Djevojice su se zajedno voljele igrati mame, tate, brace, seke i kumova. To je bila njihova igra u kojoj djeacima nije bilo mjesta. Takoer su voljele i pjevati oponaajui svoje pjevake uzore, a pjevale su i dok su izraivale rune radove ili uvale stoku. Kako su djeca oduvijek u svemu voljela oponaati odrasle, tako su djevojice odjevale odjeu svojih majki

28

uivljavajui se u njihove uloge. Djeje preruavanje u razliite likove bilo je prisutno i prilikom igre ''svatova'' ili za makare.U ljetnim mjesecima djeca su se voljela kupati u rijeci ili potoku. Umjesto amca, posluilo je i korito za pranje rublja, a umjesto vesla, kakav kolac kojim se otiskivalo o dno rijeke. Djeaci su voljeli loviti ribu oponaajui pritom svoje oeve i djedove; u vrijeme dok su ribolov i lov bile gospodarske grane pomou kojih se moglo zaraditi. Razni su uglavnom jednostavni naini na koje su djeaci hvatali ribu. Pribor za ribolov su izraivali sami; jednostavne udice na koje su stavljali gliste ili komadie kruha kojima su mamili ribe ili pak sloenije naprave koje su iziskivale vie truda u izradi i skupni djeji angaman. Djeaci su lovili i razne tetoine, ptice i sitnu divlja. Za to bi se naao neki kamen, batina ili praka, a ponekad se trebalo posluiti i lukavstvom i postaviti zecu ili lisici zamku. Nezaobilazna djeaka igra u kojoj do izraaja dolazi snaga i spretnost bila je ''igra rata''. U njoj su djeaci preuzimali likove iz nae povijesti koja je obilovala ratovima. Djeaci su viak energije ''troili'' i u meusobnim obraunavanjima s djeacima iz drugih sela. Katkad je to preraslo u prave ''male ratove''. Uglavnom je bila rije o preuzetoj netrpeljivosti koja se s odraslih prenosila na djecu.Prava mala natjecanja na kojima su djeca mogla iskazati svoje umijee, prieljkujui da im srea bude sklona, bile su igre s kameniima, pekulama i gumbima (peturkanje, devetkanje, pekulanje, gumbiarenje).

Zanimljivo je spomenuti jo neke igre meu kojima su neke i nama poznate kao npr. igra lovice, skrivaa, rihtera, brusim brusim kosice i sl. jer su uz njih vezane i djeje brojalice pomou kojih se odreivao redoslijed igraa u igri. Iz bogatog repertoara brojalica znamo primjerice i danas kako ide: ''En ten tini sava raka tini...'' ili ''En ten tore, duboko je more...''U mnoge djeje igre uuljala se lopta. Ona kao da je neizostavni rekvizit draga posebno djeacima. Nogomet je kao kolektivna dinamina igra oduevljavala muki dio stanovnitva koji se znao dosjetiti kako uivati u tom sportu. Panjak je postao improvizirano nogometno igralite. Dva kamena ocrtavala su gol, a lopta se izraivala od starih krpa (krpenjaa) ili od konjske dlake. S vremenom su uvjeti za igranje nogometa u seoskoj sredini gotovo u potpunosti slijedili svoje uzore iz grada.Jo jedna vrsta zabave poznata iskljuivo djeacima bila je izrada hodaa ili tula. Tko je mogao na njima najdue hodati preko jaraka i blatnih terena, bio je najbolji. Pojedini djeaci mogli su se pohvaliti umijeem u izradi ''klopoca''. Klopoci su se postavljali u vinograde kako bi svojim klepetavim zvukom rastjerali ptice u vrijeme kad je dozrijevalo groe.

29

Brojni su rekviziti ija je izrada ukljuivala djeju matovitost i kreativnost, a nagrada bi bila veselje po zavrenom poslu. Pored ve onih spomenutih, tu spada i izrada ljuljaki, sviralica od kore, guslica od kukuruzovine i tucaljki od bazge. U organizaciji pravog djejeg orkestra sviralicama bi se pridruili stari lonci i poklopci i zabava je mogla poeti. Djeca su se znala zabavljati i zimi ne doputajui da ih hladnoa i promrzlost ometu. Grudanje, izrada snjegovia, sanjkanje neke su od poznatih zimskih radosti u kojima su uivala sva djeca. Opreme za skijanje ili klizanje nije bilo, ali su se pojedinci dosjetili kako uivati u tome. Dvije podue daske privrstile bi se uzicama za noge i postale skije. Njima bi pridruili dva kolca koji su sluili kao tapovi. Dvije daice veliine cipele privrstile bi se uzicama za noge, pa je onaj koji je htio, mogao i klizati.Promatrajui djeje igre u dananjem kontekstu, kada dominira industrijska proizvodnja koja nudi gotove igrake na policama duana, jasno je da pojedine igre s polovice prolog stoljea vie ovdje ne nalaze svoj smisao. Neke kolektivne igre su se ipak odrale i do naeg vremena, dok su neke poput starinskih pastirskih igara, djejeg lova i ribolova ostale zakljuane u minulom vremenu.

30

III. IVOTINJE: DVILJA PRIRODA, UGROENA I OPASNA

1. ZATIENE PTICE U HRVATSKOJ I NJIHOVA STANITA

Hrvatsku ornitofaunu cini 371 vrsta ptica, a gnjezdaricama se smatra 226 vrsta. Obje su ove brojke u europskim razmjerima visoke i upuuju na vrlo bogatu ornitofaunu.Hrvatska spada meu najbogatije, najraznolikije i u pogledu zatite ptica, najvanije europske zemlje, pogotovo ako se uzme u obzir njena relativno mala povrina. Gotovo sve male i srednje europske zemlje imaju manji broj gnjezdarica. Kad se drave usporeuju po broju gnjezdarica europski ugroenih vrsta, dobiva se stvarna vrijednost hrvatske ornitofaune. U Hrvatskoj gnijezdi ak 78 europski ugroenih vrsta, to je vie nego u svih malih i srednjih drava zajedno (s izuzetkom Albanije) i vie nego u veini velikih europskih drava. Po broju gnjezdarica europski ugroenih vrsta, Hrvatska zauzima 14. mjesto u Europi. Prednjae daleko vee zemlje, kao to su Rusija, panjolska, Turska, Ukrajina ili Francuska.Za hrvatsku ornitofaunu openito se moe rei da je vrlo ugroena. Neke su vrste ve izumrle, dok se drugima brojnost u Hrvatskoj viestruko smanjila. Visok udio ugroenih vrsta djelimino je posljedica injenice da je Hrvatska mala zemlja, no veim dijelom je to posljedica ugroenosti veine stanita i veih ili manjih antropogenih pritisaka u gotovo svim stanitima u Hrvatskoj.Tijekom izrade NSAP-a analizirana je ugroenost hrvatske ornitofaune, te su ugroene vrste svrstane prema kategorijama IUCN-a (IUCN Red List Categoryes). Do danas je u Hrvatskoj u potpunosti izumrlo 7 vrsta, a nestale su i gnijezdee populacije od 6 vrsta. U Hrvatskoj je ukupno ugroeno i izumrlo 152 vrste, to predstavlja oko 41% ukupne hrvatske ornitofaune. Meu njima su najzastupljenije movarice, s ak 39%, to dokazuje najveu ugroenost movarnih stanita u Hrvatskoj. Za njima slijede ptice koje obitavaju na kultiviranim krajolicima, s 26% i umske ptice s 20%. U ove tri skupine dolazi oko 85% svih vrsta ugroenih vrsta. Ptice

31

koje u Hrvatskoj nastanjuju niske morske obale (pjeskovite i muljevite), su praktiki sve ugroene, a predstavljaju 6% ukupno ugroenih vrsta. Oko 5% ugroenih ptica su morske ptice, to je takoe mnogo, s obzirom da se radi o malobrojnoj skupini u Hrvatskoj. Najmanje su ugroene ptice ija su glavna obitavalita visoke planine, klisure, klanci i stjenoviti predjeli (4% ugroenih vrsta).Analizirajui razloge ugroenosti ptica po broju vrsta na koje djeluju, uoljivo je da na najvei broj vrsta ptica u Hrvatskoj djeluje krivolov. Usprkos strogim propisima, stanje i potivanje zakona, te njegovo provoenje u praksi je vrlo loe. Osobito je nepogodna situacija u priobalju, posebice u dalmaciji, a najgore u Neretvanskoj regiji, na jugu Dalmacije.Ptice su ivotinjska skupina koja je najsveobuhvatnije zakonski zatiena. Zatiene su sve gnjezdarice i sve ostale europske vrste, izuzevi divljai prema zakonu o lovu (26 vrsta), te velikog vranca na gospodarskim ribnjacima i vorka na poljoprivrednim povrinama. U skupini ptica, nema endemskih vrsta vezanih za Hrvatsku.

Meu svim tipovima stanita u Europi, movarna su stanita zasigurno ptijim svijetom najbogatija i najraznolikija. Plitke, te stoga osvijetljene do dna i vrlo produktivne, s velikom biomasom biljaka i ivotinja, omoguuju postojanje vrlo raznolikog i brojnog ptijeg svijeta. Opet zbog plitkoe, sva hrana je dostupna pticama, a gotovo sva proizvedena organska tvar i minerali ostaju u movari (ne odnosi ih struja vode kao u rijekama i ne tonu u mrane i neproduktivne dubine kao u jezerima), to omoguuje jo bujniju produkciju. Stoga samo movarna stanita omoguuju ivot tako velikih jata velikih ptica na relativno malom prostoru. Koliko su movarna stanita vana pokazuje injenica da su od ukupno 415 europskih vrsta ptica ak 172 stalno ili povremeno, potpuno ili djelomino ekoloki vezane za movarna stanita. Stoga su movarna stanita od presudne vanosti i nezaobilazna pri zatiti biodiverziteta, odnosno raznolikost ivog svijeta. Plitkoa koja omoguuje bogatstvo movara ini ih prolaznim. Taloenjem organske i anorganske materije postaju sve plie, te naposljetku presue. No, za bogatstvo njihovog ivog svijeta to nije problem jer stare, presuene movare zamijenjuju nove, nastale meandriranjem i plavljenjem rijeka, potapanjem na razne naine nastalih udubina, te zaraivanjem i taloenjem mulja u jezerima,

32

UGROENOST MOVARA

Kao i ptice, ljudi su od pretpovijesti bili zainteresirani za movarna stanita. Nije sluajno da je najstarija civilizacija u Hrvatskoj, Vuedolska kultura, postojala upravo u movarnom podruju uz obale Dunava. Dunav je jo donedavno bio okruen mnotvom movara, a i danas uz njega postoji vie movara, meu njima i uveni Kopaki rit, jedna od najbogatijih movara u Europi. Naalost, nagli razvoj tehnologije koji zapoinje u prolom stoljeu ne slijedi odgovarajui razvoj razumijevanja prirode. U novonastalom obilju blagodati i nerazumijevanja prirode, ljudi se od nje otuuju i movare poinju smatrati nepotrebnim i ak tetnim. Ulau se ogromna sredstva kako bi se movare isuile i to vie zemljita privelo intenzivnoj poljoprivredi. Plitkoa movara samo olakava posao. Stoga su prirodna movarna podruja u Hrvatskoj ostaci nekad nepreglednih movara, brojnih rukavaca i bara, te velikih vlanih uma i livada u nizinskom dijelu Hrvatske, uz rijeke Savu, Dravu, Dunav i Kupu. U mediteranskom dijelu Hrvatske stanje je jo i gore. Od nekad brojnih "blata" i movara preostalo ih je svega nekoliko.Civilizacija ide i korak dalje - reguliranjem vodotoka onemoguuje odravanje starih i postajanje novih movarnih stanita. Najvei dio rijeka ograen je nasipima, obale su im uvrene, a neki su dijelovi potopljeni akumulacijama. Ovakve postupke esto s ponosom nazivamo "kroenje rijeke", "stavljanje prirode u slubu ovjeka", "oplemenjivanje divljine" i sl, zaboravljajui, odnosno, ne elei priznati kako smo zapravo unitili ili znatno otetili vrlo vane prirodne mehanizme odravanja i nastajanja movara. Ovakve rijeke vie ne mogu mijenjati tok, ne meandriraju dovoljno da bi stvorile nove rukavce, bare i ritove. Tako vie nikada nee nastati niti jedan novi rit. Pitanje je koliko dugo e opstati jedini preostali vei rit, Kopaki rit. Naime, privoenjem poljoprivredi okolnih podruja Baranje, Kopaki rit je sveden na 17.700 ha i omeen nasipima. Prirodnim procesom eutrofikacije, odnosno sve veim zarastanjem i taloenjem mulja kao rezultata organske produkcije,

33

Kopaki rit postaje sve plii, te je svake godine sve manja povrina podvrgnuta plavljenju. Regulacijama je onemogueno Dravi i Dunavu da punom estinom plave Kopaki rit i povremeno, u naglim provalama visokih voda, odnose nataloeni mulj. Stoga se moramo pomiriti s injenicom da e uskoro posljednji rit u Hrvatskoj nestati, unato naoj odluci da ga izuzmemo od melioracije i sauvamo, unato tome to smo ga proglasili zoolokim rezervatom i to smo zadivljeni i ponosni njegovim bogatstvom. Reguliranjem i "kroenjem" rijeka unitili smo mehanizam nastajanja rijenih rukavaca i ritova i to se ne moe popraviti samo naom eljom i parcijalnim mjerama, tim vie to su i dalje prisutna velika ulaganja u regulacije i "ureivanje" vodotoka i intenziviranje poljoprivrede.

Primjer Kopakog rita nije iznimka, slinih sluajeva u Hrvatskoj ima svugdje gdje ima i movara. Spomenimo jo samo opsena isuivanja u nekad nepreglednim movarama donjeg toka Neretve. Iako je ovo podruje bogatstvom ptijeg svijeta privuklo panju jo u prolom stoljeu (kao i Kopaki rit), iako je Republika Hrvatska

potpisala Ramsarsku konvenciju i prijavila ovo podruje kao Ramsarski lokalitet (kao i Kopaki rit), te se obvezala da e ga zatititi, iako je u dolini Neretve proglaeno nekoliko ornitolokih rezervata, ipak je nestao najvei dio Neretvanskih movara, a taj se proces nastavlja i danas.

NUNOST POVRATKA I PREUTANJA PRIRODI

Htjeli mi to priznati ili ne, unitavanje movarnih podruja i reguliranje rijeka predstavlja korak u unitavanju prirode i daljnjem otuivanju ovjeka od prirode iji je on sastavni dio. Nemogue je sauvati psihiko i fiziko zdravlje ljudi, ljudskih zajednica na svim razinama i ovjeanstva globalno bez bogate i raznolike prirode. Ukoliko se nastavi globalno osiromaivanje i unitavanje prirode, neminovno e uslijediti degeneracija ljudske vrste. Ne zaboravimo da su ljudskim osjetilima ugodne samo prirodne, ljudskom djelatnou nezagaene vode; da je ugodan samo ist, industrijom nezagaen zrak; da su ugodni samo isti, industrijom, smogom i smeem ne nagreni pejzai, da je najukusnija ista i prirodna hrana. Ne zaboravimo koliko se sredstava danas ulae da

34

bi dobili dobru vodu za pie, sauvali ist zrak za disanje i uzgojili dobru i zdravu hranu. Ove injenice nipoto nisu sluajne, one samo pokazuju u kakvoj prirodi se ovjek razvio i postao, te u kakvoj prirodi je mogu njegov opstanak. Stoga emo kad-tad morati poeti poduzimati bitne i sveobuhvatne korake u zatiti prirode. Nuan je kompromis izmeu razvoja industrije i poljoprivrede s jedne strane i ouvanja raznolikosti i bogatstva prirode s druge strane. U sluaju movara to znai da emo, barem veim dijelom, morati vratiti pod movaru isuene predjele i prepustiti ih prirodnom tijeku dogaaja, te "osloboditi" rijeke i omoguiti im da svojim porjejem upravljaju u skladu s ostalim prirodnim "silama.Nestajanje prirodnih movarnih stanita predstavlja nenadoknadiv gubitak za prirodu, odnosno njenu raznolikost. Naime, umjetna movarna stanita, bez obzira koliko bogata i ornitoloki vrijedna, samo djelomino nadoknauju nestanak prirodnih movara. Jedno vrlo vano svojstvo - prirodnost, nemogue je nadoknaditi umjetnim stanitima. Neponovljive prirodne zajednice ptica i njihovih movarnih stanita sutinski su vezane s vodnim i oborinskim reimom ireg podruja, te nose peat geolokih i klimatskih promjena proteklih vremena. Ljudskim radom, odnosno stvaranjem umjetnih stanita, nije mogue oponaati sloenost njihovih geolokih, hidrolokih, klimatskih, povijesnih, evolucijskih i biogeografskih uvjetovanosti. Stoga ne treba poistovjeivati prirodna i umjetna movarna stanita, ne smijemo ih mjeriti istim mjerama i razmiljati o njima na isti nain. Obogaujmo ornitofaunu umjetnim stanitima, ali uvijek imajmo na umu neponovljivost i nenadoknadivost prirodnih movarnih stanita, pa ak i onih malih, na prvi pogled neznatnih.Po Ramsarskoj konvenciji movarna stanita predstavljaju prijelaz izmeu stalnih vodenih povrina i suhih podruja. U ovako iroku definiciju spada 39 razliitih tipova movarnih stanita, od koraljnih grebena i stjenovitih morskih obala do cretova i movara u uem smislu rijei. Najvei broj movarica najvie se zadrava upravo na ovakvim movarama. Kako bismo sauvali veliko bogatstvo i raznolikost ptijeg svijeta movarnih stanita od presudne je vanosti ouvati sva ovakva movarna podruja u Hrvatskoj.U kontinentalnom dijelu Hrvatske preostala su jo svega dva velika prirodna movarna podruja: Lonjsko polje i Kopaki rit. Oba su vezana i ovisna o najveim hrvatskim rijekama, Lonjsko polje o Savi, a Kopaki rit o Dunavu i Dravi.

LONJSKO I MOKRO POLJE

35

Lonjsko polje, zajedno sa susjednim Mokrim poljem, zauzima povrinu od preko 50.000 ha, cijela povrina je zatiena kao park prirode, a unutar njega se nalaze dva ornitoloka rezervata - Krapje Dol i Rakita. Periodino ga plavi rijeka Sava, a toj injenici ovo movarno podruje zahvaljuje svoj opstanak. Za vrlo visokih vodostaja Save, Lonjsko i Mokro polje slue kao retencije i prihvaaju ogromnu koliinu vode koja bi u okolnom, gusto naseljenom podruju izazvala poplavu. Naalost, ovo je plavljenje danas regulirano ustavama i nasipima. Na tom je podruju prisutno i vie stalnih bara (po postanku uglavnom starih Savskih rukavaca). Meu njima se istie Krapje Dol (ornitoloki rezervat) s kolonijom liarki, malih bijelih aplji, aplji danguba i gakova, a povremeno i velikih bijelih i utih aplji. Velike povrine parka prirode zauzimaju vlane ume i livade, a intenzivno obraivane povrine jo uvijek su u manjini Zahvaljujui raznolikosti stanita i velikim povrinama, u Lonjskom polju jo uvijek obitavaju znatne populacije movarica, pa i onih vrlo ugroenih kao to su gore nabrojane aplje, zatim apljica voljak, crna roda, patke kreketaljke, pupanica, gogoljica i njorka, tekavac, kosac, bjelobrada igra, crna igra i vodomar, a poznata je roda koja u selima Lonjskog polja postie najveu brojnost i gustou gnijezda u Hrvatskoj. Velika je vrijednost Lonjskog polja i kao utoita u kojem movarice za selidbe nalaze dovoljne koliine odgovarajue hrane.

KOPAKI RIT

Kopaki rit zauzima povrinu od preko 17.000 ha, zatien je kao park prirode, a sredinji dio je zooloki rezervat Smjeten je na uu Drave u Dunav, a uven je u Europi po bogatstvu ptijeg svijeta. Za razliku od

Lonjskog polja Kopaki je rit praktiki itav pod movarnim stanitima, a ljudskih naselja i obradivih povrina u njemu nema. Jedinstven je po brojnosti i raznolikosti ptijeg svijeta. Njegov ptiji svijet vrijednou nadilazi nacionalne okvire, te je proglaen Ramsarskim lokalitetom, movarom od meunarodne vanosti. Mnoge movarice gnijezde u Kopakom ritu, a populacija tekavaca Kopakog rita najvea je u Hrvatskoj te ini oko treinu ukupne hrvatske populacije. Gnjezdilina

36

populacija divlje guske predstavlja oko 90% hrvatske populacije. Ukoliko nije unitena za okupacije, kolonija velikih vranaca je danas vjerojatno jedina u Hrvatskoj. Ovakvih primjera ima vie, a moemo samo napomenuti da je, zahvaljujui obilju hrane i zatiti od lova (ne znamo da li je za okupacije tako) i veina ostalih movarica ovdje vrlo brojna. Posebno je velika vrijednost Kopakog rita kao odmorita i hranilita za movarice selice, a za selidbi ptice tu dostiu i najveu brojnost. Tako su povremeno prisutna jata pataka i gusaka od nekoliko desetaka tisua ptica.

MANJE MOVARE U KONTINENTALNO DIJELU HRVATSKE

Osim dva velika movarna lokaliteta u kontinentalnoj Hrvatskoj postoji jo mnotvo manjih prirodnih bara i rukavaca. Iako su premale i suvie udaljene da bi na njima mogle opstati velike populacije i kolonije vie vrsta movarica, njihov je znaaj ipak velik jer na njima obitava znaajan broj movarica. Na podrujima gdje su takve bare i rukavci brojniji i zgusnutiji, te su uz njih i velike rijeke, bogatija je i njihova fauna movarica. Ipak, kolonijalne su vrste movarica ovdje rijetkost i izuzetak (izuzevi sivu aplju ije su kolonije neto brojnije i u ovim podrujima). Najznaajnija takva podruja u Hrvatskoj su uz rijeke Savu i Dravu. Ovakvi su lokaliteti znaajna obitavalita za mnoge movarice, naroito patke, kokoice, mlakue, liske, trstenjake i sjenice monjarke. Na nekim takvim podrujima gnijezde i toliko ugroene i rijetke vrste kao to je tekavac, a ta injenica svakako jo vie pridonosi vanosti manjih movarnih lokaliteta. Osim kao gnjezdilita movarica, ovi su manji lokaliteti vani i kao odmorita i hranilita raznih movarica tijekom selidbi i zimovanja, Ijetnjeg mitarenja (naroito vano za patke), skitnji poslije gnijeenja (naroito kod aplji) i slino. Veina ovakvih lokaliteta nije pod zakonskom zatitom, te su izloeni raznim utjecajima ljudskih djelatnosti to vrlo esto dovodi do degradacije i unitenja manjih movarnih podruja.U mediteranskom, kao i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, danas postoje samo dva velika prirodna movarna podruja: Dolina donjeg toka Neretve i Vransko jezero u sjevernoj Dalmaciji.

DOLINA DONJEG TOKA NERETVE

Dolina donjeg toka rijeke Neretve prostire se na povrini od preko 12.000

37

ha, a proglaena je Ramsarskim lokalitetom. Nekad nepregledna movara ovoga podruja je velikim dijelom isuena. Ipak, ovdje jo uvijek postoje velike povrine pod movarnim stanitima, a posebno su znaajni prostrani traci, najvei i vrstama najbogatiji traci u cijelom mediteranskom dijelu Hrvatske. Jedino ovdje gnijezde brkate sjenice, a jedno je od posljednjih gnjezdilita bukavaca, apljica voljaka, eja movarica, tijoka, cvria itd. u cijelom priobalnom pojasu Hrvatske. Unato zatiti veine preostalih movara ovog podruja, isuivanje se i dalje nastavlja, iako smanjenim intenzitetom. Osim opsenih melioracija, vrlo je veliki problem na ovom podruju preintenzivan i nekontroliran lov. Lovi se na svim podrujima, a love se sve imalo krupnije movarice. Lov traje cijele godine, ali je najintenzivniji od sredine ljeta do kraja zime kada se lovi svakodnevno, danju i nou. Stoga su sve krupnije movarice znatno reducirane, dok su patke i liske (najpopularnija lovina) na gnijedenju istrijebljene. Za selidbi (naroito proljetne kada se ipak znatno manje lovi) i zimovanja jo su uvijek prisutne, ali u toliko malom broju i toliko su plaljive da ih je praktiki nemogue vidjeti. Ipak, lovci ih i dalje love, koriste se vabilicama, preteito u sumrak i nou kada izlaze iz traka. Prostrani sprudovi i lagune, idealna hranilita i odmorita urlina praktiki su pusta. urlini se u neto veim jatima (do tridesetak ptica, izuzetno i neto vie) pojavljuju samo ponekad za proljetne selidbe. Stoga je nuno vrlo brzo poduzeti opsene mjere kako bi se od potpune propasti spasilo ovo najvee movarno pod ruje hrvatskog priobalja. Time bi ponovo postalo jedinstveno po bogatstvu ptijeg svijeta, po emu je bilo nadaleko poznato i jo u prolom stoljeu privlailo ornitologe.

VRANSKO JEZEROVransko jezero u Dalmaciji je najvee jezero u Hrvatskoj (3000 ha), a zatien je

38

samo veliki trak na njegovom sjeverozapadnom dijelu (ornitoloki rezervat). Jezero je kanalom jo u prolom stoljeu spojeno s morem ime su omoguene opsene melioracije movare uz sjeverozapadni rub jezera. Poljoprivredne povrine i danas sve vie prodiru u rezervat, a stalno je prisutan i lov, mada ni priblino koliko na podruju oko Neretve. U rezervatu jo uvijek postoji mala kolonija aplji danguba (dvadesetak pari), a gotovo tijekom cijele godine na jezeru su prisutni, inae vrlo ugroeni, mali vranci. Na Vranskom jezeru mali vranci ne gnijezde, a najvjerojatnije dolaze s najbliih gnjezdilita na Hutovom blatu i Skadarskom jezeru. Ptiji svijet ovog movarnog podruja je bogat i raznolik tijekom cijele godine. Vransko jezero je vano odmorite i hranilite pri selidbi raznih movarica (pataka, movarica, urlina, igri, trstenjaka) i zimovanju (patke i liske). Istraivanja koja se upravo provode na ovom podruju pokazala su kako su naroito brojne liske kojih na jezeru zimuje i do 130.000, to je svakako najvea koncentracija ne samo lisaka, ve svih vrsta movarica zabiljeena proteklih godina u Hrvatskoj.

MANJE MOVARE U MEDITERANSKOM DIJELU HRVATSKE

Manja movarna podruja postoje du cijelog hrvatskog priobalja, gdje je njihov znaaj jo i vei nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. Naime, preko naeg priobalja sele gotovo sve nae movarice, a i mnotvo europskih. Poto se radi o krkom, toplom i sunom podruju ovakvi su lokaliteti nenadoknadivi, a vane su ak i vrlo male barice (lokve). Osobitost hrvatskog priobalja su "blata", odnosno bare po udolinama i krkim poljima s obino dobro razvijenom movarnom vegetacijom. Upravo su blata najugroenija, i to zbog nedostatka poljoprivrednih zemljita pogodnih za intenzivnu poljoprivredu u priobalju. Stoga je veina blata isuena (npr. Bokanjako blato, Nadinsko blato, Proloko blato i mnoga druga). Svojim se bogatstvom i raznolikou ptijeg svijeta naroito istie Velo blato na otoku Pagu, koje, pogotovo otkad je zatieno kao ornitoloki rezervat, predstavlja pravo utoite mnogobrojnih movarica, naroito za selidbi (aplje, patke, urlini itd.). Na gnijedenju su naroito brojni ubasti i mali gnjurci, te liske (za priobalje rijetkost), a posebnost je gnijeenje patke kreketaljke, ugroene u europskim razmjerima, a u Hrvatskoj vrlo rijetke i malobrojne gnjezdarice. Bogatstvo ptijeg svijeta Velog blata (kao i, u neto manjoj mjeri bogatog Kolanskog blata) omoguili su itelji i lovci otoka Paga brigom i potivanjem zabrane lova u rezervatima. Za razliku od Donjeg Poneretavlja gdje se ne potuje niti lovostaj u rezervatima, niti zabrana lova na zatiene vrste, na pakim rezervatima lov je iznimka i povremeno ga provodi samo nekoliko neodgovornih pojedinaca. Osim blata, vrlo su vrijedna i movarna

39

podruja oko rijeka i potoka, te njihovih ua. Tako, uz tok rijeke Krke na vie mjesta (Visovako jezero, ue ikole, Roki slap i td.) postoje vrlo lijepo razvijena movarna podruja s bogatim i raznolikim ptijim svijetom. Tu se, medu ostalim gnijezde i tako ugroene movarice kao to je bukavac, a jedino gnjezdilite crvenonoge prutke u Hrvatskoj je movarno podruje oko gornjeg toka rijeke Cetine u Pakom polju. U priobalju i male rijeke nanoenjem mulja i pijeska, te stvaranjem pliaka i sprudova na uima esto omogue nastanak znaajnih movarnih podruja kakva su, medu ostalima, ua Mirne i Rae u Istri, a kod Trogira je lijepu movaru stvorila i rjeica Pantan duga svega nekoliko stotina metara. Takva podruja ponekad stvaraju ak i potoci koji ljeti presuuju, a primjeri su ue potoka Gudua kod Prukljana i kod potoka Posedarja. Naalost, takva movarna podruja takoer esto bivaju unitena, koji put i bez stvarnog razloga. Primjer je "ureenje" ua rijeke movnice kod Stobrea kada je unitena mala, ali lijepo razvijena movarna zajednica, posljednja preostala u porjeju rnovnice i Stobrekom polju.U vrijeme kada su prirodna movarna stanita u Hrvatskoj svedena na male ostatke, a veina movarica krajnje malobrojna i ugroena, vanost umjetnih movarnih stanita sve je vea. Naime, ubrzo nakon stvaranja umjetne vodene povrine movarna vegetacija obrasta njene obale i plie dijelove. Time nove vodene povrine esto postaju vrijedna movarna stanita bogata ptijim svijetom, pogotovo ukoliko se radi o veim objektima kao to su aranski ribnjaci i velike akumulacije. Manja umjetno stvorena movarna podruja, meu kojima se naroito istiu ljunare, takoer su esto znaajne, na primjer kao gnijezdilita kulika sljepia i obinih igri ili kao zimovalita labudova i pataka..

ARANSKI RIBNJACI

aranski ribnjaci su plitki (oko 1,5 m), te stoga bujno obrasli movarnom vegetacijom raznih tipova (obalnom, podvodnom, plivajuom). U ribnjacima se nastoji postii to vea bioloka produkcija kako bi prinos riba bio to vei. Posljedica velike bioloke produkcije je da su ribnjaci vrlo bogati hranom ne samo za ribojede movarice ve i za sve ostale. Ovo naroito dolazi do izraaja tijekom toplog dijela godine kada se arani intenzivno hrane, te se to bogatstvo najvie odraava na gnijedenju. Tako su, na primjer, patke brojne gnjezdarice ribnjaka, udio gnjezdarica ribnjaka je preko 50% od ukupne gnijezdee populacije gotovo svih vrsta pataka (izuzev divlje patke). Kod patke njorke taj je udio vjerovatno i

40

preko 90%, to je injenica od velike vanosti jer se radi o jednoj od najugroenijih europskih gnjezdarica uope. Veina kolonija aplji i liarki nalazi se na ribnjacima (Jelas, Donji Miholjac, Grudnjak, Podunavlje) ili blizu ribnjaka te ptice po hranu veinom odlijeu na ribnjake, kao to je sluaj s kolonijom na Krapje olu u blizini ribnjaka Lipovljani. Znaajan dio populacije tekavaca u Hrvatskoj takoer je vezan za aranske ribnjake. Slino je i s gnjurcima, liskama, rijenim galebovima. Preko 50% populacije crnih i bjelobradih igri takoer je vezano za ribnjake. Tako se, na primjer, kolonija ovih igri s Kopakog rita preselila na ribnjak Podunavlje koji se nalazi u neposrednoj blizini. Vrlo je velika vanost aranskih ribnjaka za selidbe movarica. Svojom veliinom i bogatstvom hranom predstavljaju pogodna odmorita za ptice movarice. Upravo u vrijeme selidbi na ribnjacima se okuplja najvei broj vrsta movarica i u najveim koncentracijama. Pogodnosti ribnjaka u ovo vrijeme koriste sve vrste movarica selica, pa i mnotvo urlina (najvie prutke, prljivci, alari, vivci, zlatari, kulici i ljuke kokoice) koji su na ribnjacima neredovite i malobrojne gnjezdarice zbog nedostatka golih ili slabo zaratenih obala i muljevitih povrina u vrijeme gnijeenja. U jesen i proljee vei ili manji dijelovi ribnjaka su isputeni, pa urlini dobivaju velike muljevite povrine, za njih optimalna hranilita. Za zimovanja su ribnjaci pak znatno siromaniji, na njima se zadrava manji broj vrsta movarica u nevelikom broju. Razlozi su u tome to se ribnjaci zimi lako i brzo zaleuju (zbog plitkoe), a i kada su odleeni produkcija u njima je zbog zime znatno manja. arani se zimi ne hrane, pa ribnjaari u to vrijeme ne dodaju hranu u ribnjak i ne nastoje poveati produkciju. Namee se zakljuak da su aranski ribnjaci vrlo bogata i vrijedna movarna stanita, te da opstanak mnogih vrsta movarica ovisi o njima. Iako oni nisu prirodna stanita i to nee ni biti, ali dok god se na njima gospodari na dosadanji nain, odnosno ako se uzgoj ribe znatno ne intenzivira, svojim e bogatstvom ptijeg svijeta nadmaivati mnoga prirodna movarna stanita. Stoga ne udi to je jedan od ribnjaka, Crna Mlaka proglaena Ramsarskim lokalitetom. Veih aranskih ribnjaka u Hrvatskoj ima 14, a svi su smjeteni u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Zbog velike ornitoloke vrijednosti navodimo ih sve, poredane prema veliini vodene povrine koju zauzimaju: Jelas (2305 ha), Siani (1356 ha), Naice (1345 ha), Poljana (1180 ha), Grudnjak (1020 ha), Konanica (1008 ha), Donji Miholjac (975 ha), Lipovljani (650 ha), Podunavlje (552 ha), Crna Mlaka (539 ha), Garenica (523 ha), Slobotina (380 ha), Dragani (363 ha) i Pisarovina (355 ha). Manji ribnjaci, poglavito pastrvski, ne mogu se ni u kom pogledu mjeriti s velikim aranskim ribnjacima. Razlozi su njihova veliina (premali su), te intenzivni uzgoj riba koji podrazumijeva ureene (esto betonirane) bazene bez obilnije movarne vegetacije. Akumulacije

41

su znamo dublje od aranskih ribnjaka, a zbog toga je znatno manja obraslost movarnom vegetacijom. Stoga su movarna stanita na njima esto svedena na uski obalni pojas, a samo na nekim dijelovima zauzimaju vee povrine. Produkcija u njima je znatno manja od one u ribnjacima (na akumulacijama se produkcija nastoji odrati na to manjoj razini zbog smanjenja zaraivanja i zamuljivanja). Posljedica ovih svojstava je znatno manja koliina hrane za veinu movarica, te je veina akumulacija znatno siromanija ptijim svijetom od ribnjaka. Ipak, neke akumulacije (npr. one na rijeci Dravi, smjetene u nizini, plie i donekle zamovarenije) su bogate i ornitoloki vrijedne. Takove su akumulacije bogate movaricama i za vrijeme gnijedenja, a naroito su vane zbog raznolikosti i gustoe movarica za selidbi i zimovanja. Zbog vee dubine i mijeanja vode akumulacije obino i za najjaih zima ostaju djelomino odleene, to omoguuje prezimljavanje raznim movaricama (gnjurci, plijenori, labudovi, patke, ronci, liske). Kao utoite ih koriste ak i neke vrste koje se najveim dijelom ne hrane na akumulacijama. Razne vrste gusaka se koriste veliinom akumulacija i u njima nalaze relativno sigurno noilite tijekom zimovanja, a preko dana se hrane na okolnim poljima. Tako se na akumulacijskom jezeru Ormo na Dravi okuplja do 4.000 gusaka glogovnjaa i do 1.800 lisastih gusaka. To je jedno od dva ovakova noilita gusaka u Hrvatskoj (najvee je na Kopaevskom ritu gdje se okuplja i do 30.000 raznih vrsta gusaka.U Europi je ugroeno ak 70 gnjezdarica movarica. Istraivanja na ribnjacima Dragani i Donji Miholjac pokazuju da je gnjezdea populacija patke njorke u Hrvatskoj daleko vea (2000 -3000 pari) nego to se do sada pret postavljalo (200 - 300). Slino je i sa tekavcem, mada razlika nije toliko drastina. Naime, pronaena su neka nova gnijezda, ak i nova podruja u kojima gnijezdi, te je procjena sa 40 - 50 parova korigirana na 60-70 parova. Za aplju dangubu je ustanovljeno da je ponovno aktivna kolonija na Vranskom jezeru u Dalmaciji, a da je kolonija na ribnjaku Donji Miholjac znatno brojnija nego ranijih godina.

Zakon o zatiti prirode temeljni je zakon u Hrvatskoj koji regulira problematiku ouvanja bioloke i krajobrazne raznolikosti, pa tako i movara i ptica movarica. Osim opih principa zatite, kao to su: osiguravanje racionalnog (tj. "odrivog") koritenja prirode i njenih dobara, sprjeavanje ljudskih zahvata tetnih po prirodu, osiguravanje to je mogue povoljnijih uvjeta odravanja i slobodnoga razvoja prirode, odreivanja uvjeta zatite prirode prilikom svake gradnje izvan graevinskog podruja i drugo, zakon osigurava i osobitu zatitu odreenim dijelovima ive i neive prirode. Razliitim kategorijama prostorne zatite (nacionalni parkovi, parkovi prirode, posebni rezervati i drugo), zatiene su, meu ostalim i brojne movare. Takoer je

42

zatiena i velika veina ptica movarica. Njihovo ubijanje je zabranjeno, a za svaki ubijeni primjerak plaa se odteta prema Pravilniku o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama. Visina odtete utvrena je na temelju ugroenosti i rijetkosti pojedine vrste na razini Hrvatske, Europe i svijeta. Nekolicina vrsta ptica movarica koje nisu zatiene Zakonom o zatiti prirode, spadaju u divlja prema Zakonu o lovu ("NN" broj 10/94) te su zatiene u odreeno doba godine.

MEUNARODNA ZATITA MOVARA I PTICA MOVARICA

Najvaniji meunarodni sporazum o zatiti movara i ptica movarica je Ramsarska konvencija o movarama od meunarodne vanosti, osobito kao stanita ptica movarica, koja je opisana u posebnom poglavlju.Konvencija o biolokoj raznolikosti (Rio de Janeiro,1992) najnoviji je i najambiciozniji korak prema sveobuhvatnoj zatiti i odrivom koritenju prirodnih dobara. Svaka stranka Konvencije, a danas su to ve gotovo sve zemlje svijeta, pa meu njima i Hrvatska, obavezuju se donijeti nacionalne strategije zatite bioloke raznolikosti. Ove se strategije ne ograniavaju samo na izravno ouvanje biljnih i ivotinjskih vrsta u njihovim prirodnim stanitima, nego ugrauju i razliite mjere zatite i odrivog koritenja prirodnih dobara u sve ljudske djelatnosti.Bonnska konvencija (CMS) o zatiti migratomih vrsta divljih ivotinja posveena je zatiti svih vrsta divljih ivotinja koje tijekom svojih selidbi prelaze dravne granice. Ove su vrste izloene razliitim nepogodnostima, kao to su: smanjivanje podruja u kojima se razmnoavaju, intenzivni lov na njihovim selidbenim putevima, unitavanje pogodnih hranilita i drugo. Konvencija nastoji zatititi migratorne vrste i njihova stanita.Otvoren je za potpisivanje najnoviji sporazum u okviru Bonnske konvencije, Sporazum o zatiti euroazijsko-afrikih migratomih ptica movarica (AEWA), kroz koji e se nastojati uskladiti zatita i koritenje ovih vrsta - posebice lov, u svim zemljama potpisnicama.Bernska konvencija o zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita takoer obuhvaa i problematiku zatite europskih movara i ptica movarica, a Washingtonska konvencija (CITES) o meunarodnoj trgovini ugroenim vrstama divlje faune i flore regulira, medu ostalim, i meunarodnu trgovinu ugroenim vrstama ptica movarica.

RAMSARSKA KONVENCIJA (RAMSAR IRAN 1971. )Konvencija o movarama od meunarodne vanosti, osobito kao stanita ptica movarica, poznatija kao Ramsarska konvencija, meuvladin je sporazum koji predstavlja okvir za meunarodnu suradnju u zatiti i

43

razumnom koritenju movara. Konvencija je stupila na snagu 1975. godine, a do 1996. godine pristupila joj je 91 drava.Budui da su movare od velike vanosti radi svojih ekolokih svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, a istovremeno su meu najugroenijim podrujima radi isuivanja, oneienja i prekomjernoga iskoritavanja njihovih resursa, svrha Konvencije je osigurati njihovo ouvanje i razumno koritenje. Temeljni koncept Konvencije je "razumno koritenje" movara, izraz koji je Konferencija stranaka definirala kao istoznanicu pojma "odrivo koritenje". Konvencija obvezuje zemlje lanice na ope ouvanje movara na njihovom teritoriju, kao i na posebne obveze koje se tiu movara uvrtenih na "Popis movara od meunarodne vanosti" (tzv. Ramsarski popis). Sve drave stranke Konvencije obvezale su se donijeti nacionalne programe zatite movara, te ukljuiti mjere zatite i razumnoga koritenja movara u svoje nacionalne planove koritenja prostora. Osim toga, drave moraju provoditi zatitu movara utemeljenjem prirodnih rezervata, od kojih najmanje jedan mora biti predloen za upis u Ramsarski popis.Do 31. prosinca 1995. g. na Ramsarskom popisu nalazilo se 771 movarno podruje, s ukupnom povrinom od 52,3 milijuna hektara. Republika Hrvatska, koja je stranka Konvencije od 25.1ipnja 1991. g., ima etiri movarna podruja (ukupno 80,455 ha) na Ramsarskom popisu. To su: Crna Mlaka (625 ha), Delta Neretve (11.500 ha), Kopaki Rit (17.770 ha), te Lonjsko i Mokro Polje (50.560 ha). Radi se o tri najvea preostala prirodna movarna podruja u Hrvatskoj i o jednoj umjetno nainjenoj movari (Crna Mlaka), koja je zatiena kao predstavnik aranskih ribnjaka - izuzetno vrijednih stanita za ptice movarice u Hrvatskoj. Sva etiri Ramsarska podruja zatiena su i na dravnoj razini Zakonom o zatiti prirode, bilo kao ornitoloki rezervati (Crna Mlaka, dijelovi donjeg toka Neretve i Lonjskoga polja), bilo kao parkovi prirode (Lonjsko i Mokro polje, te Kopaki rit u ijemu sastavu je posebni zooloki rezervat). Novija ornitoloka istraivanja ukazuju na meunarodnu vrijednost i nekih drugih movara, pa e se broj Ramsarskih podruja u Hrvatskoj uveati.

TO SU MOVARNA STANITA PREMA RAMSARSKOJ KONVENCIJI?Movarna stanita predstavljaju prijelaz izmeu stalnih vodenih povrina i suhih podruja. To su vrlo raznoliki ekoloki sustavi, a unutar jednoga movarnog podruja moe biti zastupljeno vie tipova movarnih stanita. Na etvrtom sastanku stranaka Konvencije u Montreuxu 1990. godine, prihvaen je razredbeni sustav tipova movarnih stanita koji ukljuuje 39 razliitih tipova unutar pet glavnih movarnih sustava:

- morski (priobalne movare ukljuujui stjenovite obale i koraljne

44

grebene)- estuarijski (ukljuujui delte, movare u zoni plime i oseke, te mangrove)- jezerski (movarna stanita uz jezera)- rijeni (movarna stanita uz rijeke i potoke)- movarni (movare u uem smislu i cretovi)

K tome se izdvaja i sustav umjetno nainjenih movarnih stanita, kao to su ribnjaci, solane, akumulacije, ljunare, kanali i drugo.

Svojstva movara:

- bioloka raznolikost: ptice (naroito movarice), sisavci, gmazovi, vodozemci, ribe i beskraljenjaci, kao i bezbroj biljnih vrsta, meu njima i ria, koja hrani vie od polovice ovjeanstva)- kulturna batina: otvoreni krajolici, divlja priroda, mjesna tradicija zastrta od nevremena, ublaivanje poplava stabilizacija obala i kontrola erozije vezivanje podzemne vode (prijenos vode iz movare u podzemlje) oslobaanje podzemne vode (prijenos vode iz podzemlja na povrinu movare) proiavanje vode zadravanje hranjivih tvari zadravanje sedimenata zadravanje polutanata stabilizacija lokalnih uvjeta podneblja, posebice oborina i temperature- vodne zalihe - odravanje koliine i kakvoe- ribarstvo- poljodjeljstvo - kroz odravanjevodnih povrina- stoarstvo (panjaci)- proizvodnja drva- energetski resursi (treset, biljna masa) - biljni i ivotinjski resursi - transport - rekreacija i turizam

TO JE RAZUMNO KORITENJE MOVARA?

Razumno koritenje movara jest njihovo odrivo iskoriivanje na dobrobit ovjeanstva, a na nain koji je u suglasju s potrebom ouvanja prirodnih svojstava ekolokoga sustava.Odrivo iskoriivanje je odreeno kao: "Koritenje movara od strane ljudi na nain koji osigurava najveu potrajnu dobrobit sadanjim pokoljenjima, a ujedno i uva njihov potencijal radi zadovoljenja potreba buduih pokoljenja."Prirodna svojstva ekolokoga sustava su: "fizike, kemijske i bioloke

45

komponente, poput tla, vode, biljaka, ivotinja i hranjivih tvari, kao i njihovi meuodnosi".

TO JE TO MOVARA OD MEUNARODNE VANOSTI?Movara je od meunarodne vanosti ako:a) je izrazito dobar predstavnik prirodne ili doprirodne movare, karakteristine za odreeno biogeografsko podrujeb) je izrazito dobar predstavnik prir