46/2017 fileživi nutarnji razgovor s bogom. tema prvog susreta bila je „sinovski odnos s...

46/201715. studenog 2017.

Simpozij „700 godina ljekarništva u Dubrovniku"

Ljekarna Male braæe nije najstarija ljekarna ni u

svijetu ni u Hrvatskoj, ali je jedina koja je od tada do

danas zadržala kontinuitet djelovanja. Njezina

posebnost je i u tome što franjevci nisu lijeèili samo

svoju subraæu nego je bila otvorena za lijeèenje svih

stanovnika

„500 godina reformacije i katolièka teologija"

U Splitu prireðen Ekumenski studijski dan u

organizaciji Katolièkog bogoslovnog fakulteta

Sveuèilišta u Splitu i Sveuèilišnog centra za

protestantsku teologiju Matija Vlaèiæ Ilirik Sveuèilišta

u Zagrebu

„Dominikanci i školstvo u Bolu na Braèu"

Znanstveni kolokvij u povodu 110. obljetnice osnivanja

dominikanske gimnazije u Bolu u organizaciji

Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu okupio je u

Domu kulture u Bolu na otoku Braèu istaknute èlanove

Hrvatske dominikanske provincije i profesore s

Hrvatskih studija

„Sveci i blaženici kao uzori djelotvorne ljubavi"

U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu

održana Katehetska jesenska škola za odgajatelje u

vjeri u predškolskim ustanovama u organizaciji

Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske

konferencije i Agencije za odgoj i obrazovanje

Domovinske vijesti

Proslavljen Dan Katolièkog bogoslovnog fakulteta u Ðakovu

Susret predstavnika vjernièkih društava, udruga i crkvenih pokreta

S. Mirjana Juranoviæ obranila doktorski rad

Jesenski plenarni sastanak sveæenika i redovnika Krèke biskupije

Sjednica Vijeæa HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra

„Zajedništvom protiv stigmatizacije siromaštva"

Susret mladih Šibenske biskupije

U Splitu održan veliki humanitarni koncert duhovne glazbe

„Najmanjima od najmanjih"

Susret djeèjih crkvenih zborova u Požegi

Donja Voæa: Otkrivena „Stopa sv. Martina"

Prve puèke misije u župi sv. Dominika Savija u Slavonskom Brodu

Kuterevo: Biskup Križiæ blagoslovio obnovljenu crkvu Gospe

Karmelske

Vjernici Zadarske nadbiskupije hodoèastili sv. Nikoli Taveliæu

Crkva u Hrvata

Zahvalno hodoèašæe Križevaèke eparhije na grob Marije Terezije

XVIII. godišnji sabor sveæenika Banjoluèke biskupije

Sveèano proslavljen blaženi Gracija na Mulu

Jesenski susret hrvatskih rimskih studenata

Inozemne vijesti

Papa priznao herojske kreposti sluzi Božjemu Ivanu Pavlu I.

Nuklearno oružje daje samo prividni osjeæaj sigurnosti

U Vatikanu se od iduæe godine prestaju prodavati cigarete

zaposlenicima

Prilog dokumenti

Euharistija je zahvaljivanje Bogu

Moramo biti pripravni na susret s Isusom

Domovinske vijesti

Zapoèeo niz duhovnih seminara s temom „Oèenaš"Tema prvog susreta u kapeli Biskupijskog sjemeništa uDubrovniku bila je „Sinovski odnos s Bogom"Dubrovnik, 5.11.2017. (IKA) - U kapeli Biskupijskogsjemeništa u Dubrovniku u nedjelju 5. studenoga zapoèeo jeniz duhovnih seminara s temom „Oèenaš" koji æe seodržavati svake prve subote u mjesecu u 15 sati sve do lipnja2018. godine. Voðeni idejom sv. Terezije Avilske da„Oèenaš" sadrži sažetak èitavoga duhovnog puta,organizatori iz Karmela Božjeg Milosrða žele ponuditiotkrivanje dubljeg znaèenja svakoga pojedinog zazivamolitve Gospodnje i, na temelju njegova sadržaja, ulazak uživi nutarnji razgovor s Bogom.Tema prvog susreta bila je „Sinovski odnos s Bogom". Krozpredavanje, molitve pri klanjanju i propovijed istaknuta jepotreba otkrivanja pravog lica Boga Oca koji ulijevapovjerenje i nudi prisnost sa sobom svim ljudima. „Tuprisnost objavio nam je i u nju nas uvodi Isus Krist. Uèeæinas moliti Oèenaš On nam udjeljuje povlasticu intimnogodnosa sa svojim Ocem, uvodeæi nas u otajstvo vlastitogasinovskog odnosa prema Njemu. Istodobno smo pozvaniotkrivati da je tu prisnost moguæe živjeti jedino njegujuæibratstvo sa svim ljudima", poruèili su organizatori duhovnogseminara.Program se sastoji od Gospine krunice, nagovora isvjedoèanstva o „Oèenašu", molitve pred Presvetim, te misei molitve za ozdravljenje duše i tijela.Za one koji ne mogu fizièki nazoèiti organizatori su osiguralivideo snimku izdvojenih dijelova prvog susreta te najavljujuizravni prijenos iduæih susreta putem interneta, kao i trajnudostupnost video zapisa na Youtube kanalu Karmela BožjegMilosrða.

U Josipovcu održan regionalni Susret osoba sainvaliditetom i njihovih obiteljiJosipovac, 5.11.2017. (IKA) – Uz geslo „U Gospodina seuzdaj" (Ps 131, 3) u župi Osjeèkoga zapadnog dekanata Sv.Luke, ev., u Josipovcu (Osijek 11) održan je 5. studenogasusret osoba s invaliditetom i èlanova njihovih obiteljiOsjeèke regije (Osjeèki istoèni i Osjeèki zapadni dekanat,Èepinski dekanat i Baranjski dekanat). Radosno slavljenièkozajedništvo više stotina okupljenih u župnoj crkvi poèelo jeprogramom koji su osmislili volonteri u suradnji s Uredomza pastoral osoba s invaliditetom Ðakovaèko-osjeèkenadbiskupije i nadbiskupijskim povjerenikom AlojzomKovaèekom, a vrhunac susreta bilo je koncelebriranoveèernje euharistijsko slavlje s predsjedateljem Kovaèekom.Misu je pjevanjem i glazbom animirao župni Zbor mladih uzvodstvo Majde Ðumliæ, program je vodila Valentina Trošiæ,a cjelokupni susret i misno slavlje prevodila je na hrvatskiznakovni jezik vjerouèiteljica Vesna Klir. Uz mnoštvoizvoðaèa susretu su pribivali èlanovi Zajednice „Vjera iSvjetlo" iz Osijeka: „Plamen ljubavi" Uzvišenja sv. Križa(voditeljica Kristina Reba), „Zrno gorušice" župe Sv. JosipaRadnika (s. Franjica Faletar, Biserka Soriæ, Franciška NadaKneževiæ) i „Radost" župe sv. Æirila i Metoda, slav. ap.,(Marijan Pavoševiæ), te korisnici osjeèkog Centra zainkluziju s asistenticom Marijom Paviæ i Centra za pružanjeusluga u zajednici Osijek „JA kao i TI", volonteri i korisniciudruge „Novi dan" te djelatnici i korisnici Centra „IvanŠtark".„Obogatimo jedni druge u susretu s Isusom i obogaæeni

njegovom ljubavlju djelujmo u konkretnom svakodnevnomživotu noseæi u sebi žar i plamen Isusove ljubavi drugima",uvodno je kazao Kovaèek, zahvalivši svima za sudjelovanjei angažman u razlièitim vidovima te posebice domaæinimaosjeèke prigradske župe u Josipovcu za srdaènogostoprimstvo i dioništvo u „zajedništvu s osobama od kojihmnogo možemo nauèiti". Misna èitanja èitale su osobe sinvaliditetom i èlanovi obitelji, a evanðeoski ulomakscenskim prikazom približile su osobe s invaliditetom,sudjelujuæi aktivno u predvoðenju molitve te prinosu darovana oltar: križa, Biblije, molitvenika, kruha, lijekova, štaka,cvijeæa i samih sebe. Propovjednik Kovaèek je, osvræuæi se na geslo ovogodišnjegsusreta „U Gospodina se uzdaj", pripomenuo kako su upravo„obitelji osoba s invaliditetom živi svjedoci pouzdanja uBoga, èinjenja dobra bez raèunice, tiha i ponizna srca, a sonim što jeste i što imate obogaæujete svijet svojomdobrotom, trudom, ljubavlju i pouzdanjem u Boga i Božjekraljevstvo". „Svi smo mi na neki naèin invalidi; netko neèuje, drugi ne vidi, nekog' bole kosti, boli srce ili boli duša,ali - najopasniji je oblik invalidnosti ako ne prihvaæam svakidan svoj vlastiti križ (poput Isusa) jer tada ne mogu, nemožemo biti Isusov/i uèenik/ci. Isus od nas želi da živim/opo zakonu duha Božjega i po njegovoj ljubavi. Božju ljubavvalja nam prepoznati tu u blizini i biti dijete Božje. Slušalismo to u igrokazu (scenskoj prièi) o postolaru koji tražioBoga, èitao i osluškivao Božju Rijeè, a Isus mu se objavio uvojniku, majci s djetetom... Tko želi biti glavni, biti Isusovuèenik i živjeti Evanðelje, sluša Božju Rijeè i u Gospodinase uzda, dajuæi sebe sa srcem i zagledan u jednoga Ocanebeskoga i Sina njegova", poruèio je propovjednik. Predveèernji je program otvoren pjesmom „Isus ujutro" uizvedbi vrtiæaraca vjerske skupine DV Josipovac (priredila s.Mira Blatanèiæ) te nastavljen pjesmom „Bog te ljubi" koju suotpjevali uèenici osjeèkoga Centra za odgoj i obrazovanje„Ivan Štark" (prireðivaè uèitelj Ante Papiæ). Prikazani suigokazi „Isus u mom srcu" u izvedbi Udruge roditelja i djeces teškim invaliditetom "Novi dan" (priredila defektologinjaSenka Koški) i „Najljepši cvijet" uz scenski nastup domaæihosnovaca OŠ Josipovac (uèiteljica Margareta Pavliniæ), aprogram je obuhvatio i pjesmu na njemaèkom jeziku„Bruderchen komm tanz mit mir", takoðer u izvedbi OŠJosipovac (uèiteljica Snježana Štark), zatim nastup zbora OŠVišnjevac sa pjesama „Što æe biti s nama sutra" i „Malomira" koja je interpretirana i na znakovnom jeziku (priredilaprof. glazbe Alma Mance i vjerouèiteljica Vesna Klir). Uzklavijaturnu pratnju Marte Barišiæ pedesetak najmlaðihjosipovaèkih župljana Djeèjega zbora „Anðeli" župe sv.Luke, ev., otpjevali su uz ravnanje s. Jelice Doliæ (ujednoprireðivaèice nastupa) dvije pjesme, a svojim su nastupom,takoðer, oduševili mnogobrojne: glazbenici skupine „Amos"otac Dubravko Lažeta i sin Filip otpjevavši po tri skladbe tesolist Dario Bezik, dok je završnica s dvjema pjesmamapripala Kulturno-umjetnièkom društvu „Josipovac" uztamburaše (Boris Šibi) i ravnanje Suzane Smiljan. Završnicazajedništva 14. susreta održana je u pastoralnoj dvoranidruženjem uz trpezu, pjevanjem i plesom uz gostoprimstvožupnika Henèiæa i suradnju s mladima župe i tamburašima.

.

Domovinske vijesti ika

2 15. studenog 2017. broj 46/2017

Proslavljen Dan Katolièkog bogoslovnog fakulteta uÐakovuÐakovo, 6.11.2017. (IKA/TU) - Euharistijskim slavljemkoje je u ðakovaèkoj katedrali 6. studenoga predvodio Velikikancelar Katolièkoga bogoslovnog fakulteta u Ðakovuðakovaèko-osjeèki nadbiskup metropolit Ðuro Hraniæ,zapoèelo je obilježavanje Dana Katolièkoga bogoslovnogfakulteta u Ðakovu. Nadbiskup Hraniæ u homiliji se osvrnuo na ženuSamarijanku iz Ivanova Evanðelja (Iv 4, 1-42) istaknuvši daje za svakoga pojedinca važan susret sa Kristom nakonkojega se sve radikalno mijenja. Obraæajuæi se nazoènimdiplomantima, te svima okupljenima u ðakovaèkoj katedrali,nadbiskup je naglasio kako je cijeli naviješteni evanðeoskiodlomak, i odnos Židova i Samarijanaca te Isusa iSamarijanke, u stvari slika stanja kršæanske vjere i Crkve udanašnjoj Europi te onoga o èemu govori i na što pozivapapa Franjo. „Crkva kojoj pripadamo kao da se osjeæa pomalo blokirana,sputana, svojom tradicijom koju živi i nosi krozdvijetisuæljetnu povijest. Kao da je optereæena svojimteološkim uèenjima i zasadama te razlièitim interpretacijamateološke baštine u podijeljenim kršæanskim denominacijama.Kao da su baštinjeni pristupi Crkve i kršæanstvom prožetakultura danas postali barijera koja nam otežava pristupnovom vremenu, ljudima i kulturi koji se raðaju", rekao jenadbiskup te dodao: „Iako je Katolièka Crkva najbrojnijakršæanska denominacija, pa èak još uvijek i priliènorespektirana na meðunarodnoj razini, i u društvenom životu,u Crkvi u Europi, pa tako i u našoj nadbiskupijskoj zajednici,pomalo osjeæamo umor u ostvarenju misionarskogevangelizacijskog poslanja i u prenošenju sadržaja kršæanskevjere nadolazeæim generacijama. Naše redovito pastoralnodjelovanje skoncentrirano je više na èuvanje postojeæegstada i na baštinjene izrièaje vjere, a zanemarujesudjelovanje u raðanju nove kulture i izrièaja vjeregeneracije koja dolazi. Crkva u Europi ne uspijeva biti tumaènovog vremena i nove kulture koja se raða ponajprije meðugeneracijama mladih ljudi u našim zemljama s dugom ibogatom kršæanskom tradicijom. Nadolazeæe generacijepreuzimaju iz kršæanstva jezik, simbole, poruke i paradigme,koji pružaju nove pristupe životu, a ti su pristupi - unatoètome, èesto u opreci s Isusovim evanðeljem."Zakljuèujuæi homiliju, nadbiskup Hraniæ posvijestio jediplomantima da su upravo oni pozvani „Isusovomslobodom u sebi 'doprijeti s Božjom rijeèju do najdublje sržiduše' ljudi, vremena i kulture koja se oblikuje i natopiti jevodom živom koja izvire u njemu (usp. EG, br. 74)". „Tomožemo ne svojim silama, ne svojim nastojanjem dabudemo kao Isus, nego ukoliko sami sebi omoguæimoiskustvo žene Samarijanke u njezinu susretu s Isusom. Kadje ona susrela Isusa, onda se i svim stanovnicima grada ukojemu je živjela otvorio put do susreta s njime. Isus jedanas veæ došao na zdenac i on nas èeka. Imajmo hrabrosti,zajedno sa Samarijankom, od njega tražiti vode žive.Dopustimo mu da nas on napoji sobom, da nas prožmesvojim Duhom, stavovima i principima, da nas u potpunostisuoblièi sebi. Naše obraæenje i suoblièenje njemu preduvjetje svakog evangelizacijskog pokušaja i svakog misionarskoguspjeha Crkve - i nekad i danas", zakljuèio je nadbiskupHraniæ.Nakon sveèanoga misnog slavlja program obilježavanja danaKBF-a nastavio se u Sveèanoj dvorani biskupa AntunaMandiæa. Sveèani program otvoren je izvedbom himneStudentskog zbora KBF-a u Ðakovu. Ovogodišnji programobogaæen je i glazbom gudaèkog kvarteta i ansamblaCadenza, zajedno sa sopranisticom Ninom Kobler te

njihovim izvedbama: Claudija Monteverdija „Si dolce e 'ltormento" i „Zefiro torna" te „Musica Skivaca" Ilje Zeljenka. Uslijedio je pozdrav prof. dr. Vlade Guberca,novoimenovanog rektora Sveuèilišta Josipa JurjaStrossmayera u Osijeku, koji je istaknuo bitnu ulogu KBF-au sklopu Sveuèilišta, kao baštinika filozofije i teologije veædva puna stoljeæa, naglasivši pritom kako je upravo KBFmoralna vertikala veæ spomenutoga. Uslijedio je pozdravni govor izv. prof. dr. Ivice Raguža,dekana KBF-a, koji je okupljene podsjetio na Isusov posjetMarti i Mariji, na Martino prigovaranje, na što joj je Isusodgovorio: Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo,a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, kojijoj se neæe oduzeti. Rekavši kako te jednostavne Kristoverijeèi ni danas nisu ništa izgubile na svojoj aktualnosti,dekan Raguž o njima je razmatrao pod vidom temepozornosti.Rekao je kako je današnje društvo izgubilo pozornost, kakosu èlanovi tog društva krajnje rastreseni, nesposobni da sezadrže na bilo èemu. „Kriza pozornosti jest kriza da unašemu životu više nema nièega tako 'lijepoga', vrijednoga,uzvišenoga èemu bismo posvetili svoju pozornost. Nije toviše ni Bog, ni ljubav, ni žena, ni muž, ništa. Naše jedruštvo, društvo krajnje rastresenosti, a time krajnjesebiènosti, gdje nam je na pameti samo vlastito zadovoljstvokoje nije sposobno više ièemu 'sjediti do nogu', dati krajnjupozornosti", istaknuo je dekan Raguž.Nadalje, dekan je okupljenima govorio što o pozornostikazuje velika misliteljica Simone Weil. Meðu ostalim, onakazuje da je pozornost ona koja razara zlo u nama, zlo kojese oèituje u zatvorenosti u sebi, i u krajnjoj rastresenosti,gdje nam je na pameti samo naše ja pa ja, i opet ja. Takoðer,ona tvrdi da je upravo pozornost ona koja povezuje i vjeru iuèenje, vjeru i akademsko. Naime, pozornost je bit molitve,ali ona je i bit uèenja. Tko istinski moli, taj je pozoran.Istinska vjera i istinsko uèenje susreæu se u pozornosti. I nesamo to, pozornost je ono što omoguæuje ljubav premabližnjemu. Samo onaj tko je pozoran spram drugoga, moželjubiti drugoga.„Dakle, u ovom vremenu krajnje rastresenosti, gdje smopostali robovi podražaja, Weil kao da nam proroèki kazujeda nas možda jedino pozornost, pozornost istinske molitve,ali i onda istinskoga uèenja može spasiti od monstruoznostirastresenosti, da budemo da ostanemo humani. Dragidiplomanti, budite molitvene osobe i osobe uèenja, osobepozornosti do nogu Kristovih, osobe koje znaju da postojinešto 'lijepo', veliko i uzvišeno zbog èega trebamo i želimobiti pozorni, zbog èega se trebamo i želimo zaustaviti. Tojpozornosti uèite i one koji æe vam biti povjereni, posebicedjecu i mlade", rekao je dekan Raguž, koji je u nastavkugovorio još o važnosti autoriteta koji se danas izgubio inestao posvuda, napose u prosvjeti i sveuèilišnom životu,uslijed èega je nestalo i strasti za uèenjem, „onogastrastvenoga straha i drhtanja u našim školama, a time nemani istinske pobune, ni misaonih kretanja na našimuèilištima". Na kraju dekan je poruèio: „Zato, dragi diplomanti idiplomantice, ne budite ni pobunjenici, ni kreativni. Buditepozorni, posveæeni krajnje Gospodinu, posveæeniautoritetima, svojim 'violinama', mnogim duhovnim'kompozitorima' i tada æete, vjerujte, postati i ostajati ipobunjenici i kreativci, oni koji stvaralaèki mijenjaju ovajsvijet." Svojim prigodnim izlaganjem pod nazivom „Krajnjazaokupljenost ili ono što nas se bezuvjetno tièe u obzorjuTillichove teologije kulture" dr. Hrvoje Kalem nastavio jeprogram obilježavanja dana KBF-a. U svojemu izlaganju je

Domovinske vijestiika

315. studenog 2017. broj 46/2017

istaknuo da je polazna toèka ovoga promišljanja dacjelokupna egzistencija leži izmeðu uvjetovanog ibezuvjetnoga, istaknuvši da naša zaokupljenost ne može bitiništa apersonalno, nego upravo ono bezuvjetno. Posljednja toèka programa obilježena je akademskim èinompromocije magistara teologije i diplomiranih teologa tesveuèilišnih specijalista Pastorala kriznih situacija i Pastoralaobitelji. Nakon toga je uslijedila i dodjela zahvalnica igodišnjih nagrada pri èemu su za izrazito zalaganjenagraðeni izv. prof. dr. Karlo Višaticki te AntonijaPranjkoviæ. Željko Filajdiæ dobitnik je nagrade za najboljidiplomski rad, a nagrade su dobili i studenti sa najboljimprosjekom ocjena: M. Èelik (4,6), B. Dikliæ, (4,9), M. Vereš(4,9), A. Nikoliæ (4,9), D. Brkiæ (4,9), S. Bradariæ (4,9), I.Munk (5,0) te I. Kunèeviæ (4,9). Sveèani program završio jedomjenkom.

Susret trajne formacije mladih sveæenika i ðakona uPožegiPožega, 6.11.2017. (IKA) - Susret trajne formacije mladihsveæenika i ðakona Požeške biskupije održan je 6. studenogau dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi.U prvom dijelu susreta sudjelovao je i požeški biskup AntunŠkvorèeviæ koji je nakon molitve Treæeg èasa pozdraviosveæenike i ðakone. Napose je pozdravio nove èlanove ubiskupijskoj zajednici mladih sveæenika i ðakona: fraMarijana Vidoviæa, župnog vikara u župi sv. AntunaPadovanskog u Našicama; fra Marka Gulina, župnog vikarau župi sv. Roka u Virovitici i fra Stjepana Hrkaèa, koji jekao ðakon na službi u Našicama, te petoricu novozareðenihðakona Požeške biskupije. Istaknuo je važnost sudjelovanjafranjevaèkih sveæenika i ðakona na tim susretima, jer su posvojim službama ukljuèeni u pastoral Požeške biskupije. Podsjetio je sudionike susreta da je Kongregacija za kler 8.prosinca 2016. godine objavila nove temeljne odredbe osveæenièkom odgoju i izobrazbi (Ratio fundamentalisinstitutionis sacerdotalis) pod naslovom „Dar sveæenièkogzvanja", o kojem æe biti rijeèi na predstojeæim jesenskimsusretima trajne formacije sveæenika (koronama). Rekao jeda æe se na spomenutim susretima trajne formacije baviti sdvije teme iz tog dokumenta - mladi i duhovna zvanja, a kojeje takoðer iznjedrilo iskustvo s mladima na biskupijskomEuharistijskom kongresu 24. rujna. Zahvalio je mladim sveæenicima koji su se angažirali upripremi i odvijanju slavlja Biskupijskoga euharistijskogkongresa, i podsjetio na snažno duhovno iskustvo slavljaKongresa. Premda je tom prigodom u Požegi padala kiša tesu neki bili nesretni, osobito vjernici u narodnim nošnjama isveèanim odorama koji su se s pravom htjeli i izvanjskipokazati, Gospodin se poslužio kišom da nas sabere u našimdušama te je Kongres kroz tu sabranost i pozornost za svakuizgovorenu rijeè dobio posebnu nutarnju duhovnu ljepotu isnagu Božje prisutnosti koja je ušla u srca vjernika. Drugodragocjeno iskustvo podarilo je gotovo tisuæu mladih upredveèerje Kongresa, odnosno u programima njegovaotvorenja, istaknuo je biskup. Rekao je da su na nedavnojsjednici Prezbiterskog vijeæa ta iskustva analizirana, i da jezakljuèeno kako Kongres nije završio, nego ostaje trajati uonome što je duhovnoga pokrenuo u svojim sudionicima, ida to duhovno iskustvo treba nastaviti. Mladi trebaju IsusaKrista i njegovu Crkvu, a Crkva treba mlade koji su njezinabuduænost, ustvrdio je biskup. U tom smislu istaknuo jepotrebu da mladi sveæenici prihvate i nastave dalje voditiono što je Kongres pokrenuo u mladima i s mladima.Potaknuo ih je da svakodnevno obnavljaju svijest da ih jeBog kroz sakrament Svetog reda snagom svoga Duha na

sasvim poseban naèin pridružio Isusu Kristu i njegovu djeluspasenja, i da u tom smislu sveæenik nije neki samotnjak,nego da vrši poslanje koje mu je povjerila Crkva. Potaknuoih je da ne dopuste da se zbog njihove inercije, lijenosti,nemarnosti ili površnosti zaustavi dinamizam pokrenut odBoga jer æe u protivnom biti frustrirani. Sveæeništvo, kao ièovještvo, nije statièna stvarnost, jer èovjek ni u jednomtrenutku svog života ne može zakljuèiti da je dovoljno bioèovjek, i da se više ne treba razvijati u svom èovještvu.Izrazio je želju da Euharistijski kongres sa svojim porukamatraje zauzetošæu, radošæu i oduševljenošæu mladih sveæenikakoji neæe biti tek zaposlenici u Crkvi, nego vrijedni radnicina njivi Gospodnjoj. Susreti trajne formacije su svojevrsnaduhovna obnova kojom si mladi sveæenici i ðakoni s jednestrane posviješæuju velièinu i dostojanstvo njihovasveæeništva i èovještva, njihove mladosti i slobode koja seuložila u ono što je Božje, a s druge strane nastoje pronaæipravi naèin ostvarenja svoga sveæenièkog poslanja. Podsjetioje na odreðene sumnje koje su postojale meðu mladimsveæenicima s obzirom na sudjelovanje mladih u kongresnimprogramima, no trojica izmeðu njih – Krunoslav Siroglaviæ,Ivan Certiæ i Marijan Paveliæ, koji su podnijeli najveæi teretorganizacije – pokazala su da su te sumnje bileneutemeljene. Jedan od razloga njihova uspjeha leži uèinjenici da su znali putem suvremenih sredstavakomunikacije komunicirati s mladima na njima razumljivnaèin, i mladi su se u velikom broju odazvali. Naznaèio je trikonkretna podruèja rada s mladima, o kojima æe biti govorana susretu - biskupijski zbor mladih, formacija animatora ikomunikacija s mladima putem suvremenih sredstavakomunikacije te sudionicima zaželio dobar rad. Potom je Marijan Paveliæ video prezentacijom prikazaosudjelovanje mladih Požeške biskupije na programimaTreæega biskupijskog euharistijskog kongresa. Najprije jeizložio naèin na koji su pripremani pojedini sadržajiprograma: od sveèanosti otvorenja Kongresa i službeVeèernjih hvala, preko povijesno-scenskog prikaza„Dvadeset ljeta plodne žetve" i glazbeno-duhovnogprograma „Otvorite vrata Kristu", do noænog klanjanja ukatedrali. Zatim se osvrnuo na komunikaciju izmeðusveæenika koji su pripremali cjelokupni program i mladihkoji su pozivani na sudjelovanje. Potom je predstaviokonkretne aktivnosti mladih u svakom od navedenihsadržaja, naznaèio pozitivne strane i uputio na odreðenenedostatke i propuste, koji æe se otkloniti na iduæemglazbeno-duhovnom programu mladih, koji æe se održatikrajem rujna iduæe godine prigodom obljetnice uspostavePožeške biskupije. Na kraju je pozvao mlade sveæenike iðakone da im pozitivno kongresno iskustvo s mladima budepoticaj i ohrabrenje da se s obnovljenim žarom posvetepastoralnom radu s mladima. U drugom dijelu susreta Robert Mokri, predstojnikKatehetskog ureda Požeške biskupije, prikazao je projektedukacije animatora mladih, zapoèet veæ na samom poèetkadjelovanja biskupije i koji je u posljednje vrijemeintenziviran. Odreðeni su predstavnici dekanata koji sudobili zadatak da u suradnji sa župnicima u svom dekanatu is Marijom Voronjeckim, koordinatorom edukacije, pokrenunovi ciklus edukacije animatora mladih, definiraju termineedukacijskih susreta i u roku od dva tjedna ih javeKatehetskom uredu. U završnom dijelu susreta sudionici suse uputili u kriptu katedrale, gdje su u kapeli Sv. Ivana PavlaII., utemeljitelja Požeške biskupije, sudjelovali u slavljuSlužbe rijeèi koju je na temu zahvalnosti za sveæenièkozvanje predvodio Robert Kupèak, župni vikar u katedralnojžupi sv. Terezije Avilske u Požegi.


4 15. studenog 2017. broj 46/2017

Susret predstavnika vjernièkih društava, udruga icrkvenih pokretaUsusret èetvrtom zasjedanju Druge sinode Zagrebaèkenadbiskupije održan susret na kojemu je predstavljen inovoimenovani biskupski vikar za pastoral i povjerenik zavjernike laike preè. mr. Marko KovaèZagreb, 6.11.2017. (IKA) - Ususret èetvrtom zasjedanjuDruge sinode Zagrebaèke nadbiskupije, u Nadbiskupijskompastoralnom institutu u Zagrebu u ponedjeljak 6. studenogaodržan je susret predstavnika vjernièkih društava, udruga icrkvenih pokreta koji se okupljaju na podruèju Zagrebaèkenadbiskupije o temi „Laikat u Crkvi – vjernièkoudruživanje". Susretu su predsjedali zagrebaèki pomoæni biskup IvanŠaško i biskupski vikar za pastoral i povjerenik za vjernikelaike preè. mr. Marko Kovaè, izvijestio je Tiskovni uredZagrebaèke nadbiskupije. Zahvaljujuæi na odazivu i prenoseæi pozdrave zagrebaèkognadbiskupa kardinala Josipa Bozaniæa, biskup Šaško je napoèetku okupljenima predstavio novoimenovanogbiskupskog vikara za pastoral i povjerenika za vjernike laikepreè. mr. Marka Kovaèa, istièuæi zadaæu upoznavanja spastoralnim nastojanjima na podruèju Zagrebaèkenadbiskupije koja obiluju brojnim inicijativama vjernikalaika. To bogatstvo razlièitosti koja se oèituje u zajednièkomposlanju svjedoèenja i naviještanja Isusova Evanðelja, naosobit se naèin moglo vidjeti u dosadašnjim sinodskimzasjedanjima, a što nas sve upuæuje na potrebu jaèanjazajedništva i crkvenosti, rekao je. O crkvenosti, odnosno o kriterijima za rasuðivanje ipriznavanje laièkih udruženja, nakon biskupa Šaška govorioje biskupski vikar Kovaè. Polazeæi od postsinodalnepobudnice pape Ivana Pavla II., Christifideles laici – Opozivu i poslanju vjernika laika u Crkvi i u svijetu, naveo jepet temeljnih kriterija: davanje prvenstva pozivu svakogkršæanina na svetost, odgovornost u ispovijedanju katolièkevjere, svjedoèanstvo èvrstog i uvjerenog zajedništva,podudarnost i dioništvo u apostolskoj svrsi Crkve tenastojanje oko ponazoèenja u ljudskom društvu. Ti temeljnikriteriji nalaze svoju provjeru u stvarnim plodovima kojimaje popraæen život i u djelima tih raznih oblika udruživanja,zakljuèio je biskupski vikar Kovaè. Uslijedila je rasprava u kojoj su okupljeni predstavnicivjernièkih društava, udruga i crkvenih pokreta moglipredstaviti svoj rad, odnosno postaviti pitanja. Jedno od pitanja bilo je pitanje „napetosti izmeðu karizme iinstitucije". Biskup Šaško odgovorio je da te napetosti nemaniti je može biti, jer institucija nije nešto protivno karizmi,nego je i sama karizma. Institucija je izrasla iz karizme, daraposlanja i kroz svoje djelovanje poprimila svojinstitucionalni oblik upravo s ciljem da se karizma oslobodisvega onoga što je može sputavati u poslanju ili odvesti nakrivi put. Karizma nije samo dar, nego i velika odgovornost. Na pitanje oko društvenog i politièkog angažmana vjernikalaika, koje èesto puta izaziva nerazumijevanje inesnalaženje, biskup Šaško istaknuo je važnost razluèivanjaizmeðu politike kao poziva i odgovornosti svakog vjernikalaika za dobro zajednice u kojoj živi, i s druge stranestranaèke politike i stranèarenja u koju Crkva ne ulazi.Vjernici laici ne smiju i ne mogu bježati od politike. Na susretu su svi sudionici istaknuli potrebu èešæegsusretanja kao i novih zajednièkih inicijativa osobito ukontekstu smjernica koje æe dati Druga sinoda Zagrebaèkenadbiskupije.

S. Mirjana Juranoviæ obranila doktorski radZagreb, 6.11.2017. (IKA) - Na Katolièkom bogoslovnomfakultetu Sveuèilišta u Zagrebu s. Mirjana Juranoviæuspješno je 6. studenoga obranila doktorski rad izznanstvenog podruèja humanistièkih znanosti pod naslovom„Vrednota redovnièkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovaèkim redovnièkim zajednicama od Drugogavatikanskoga sabora do 2016." te stekla akademski naslovdoktorice znanosti, znanstveno polje teologije. UPovjerenstvu za obranu doktorskoga rada bili su: prof. dr.Tonèi Matuliæ, predsjednik, prof. dr. Gordan Èrpiæ, vanjskièlan, te prof. dr. Stjepan Baloban, mentor-èlan. Povjerenstvoje, na temelju napisanog rada i obrane, ocijenilo raddoktorandice najvišom ocjenom, summa cum laude.Predsjednik i èlanovi Povjerenstva èestitali su s. Juranoviæna vrsnom interdisciplinarnom pristupu u obradi tematikeredovnièkog zajedništva te istaknuli vrijednost dobivenihrezultata kao polazište za daljnja istraživanja i konkretnuprimjenu u redovnièkim zajednicama. Javnoj obrani, uzèlanove njezine obitelji, prijatelje i kolege, nazoèile su sestreklanjateljice Krvi Kristove zajedno s regionalnompoglavaricom s. Ana Marijom Antoloviæ, predsjednicomHrvatske redovnièke konferencije. Doktorski rad podteoretskim i praktiènim vidom obraðuje vrednoturedovnièkog zajedništva nakon II. vatikanskoga sabora kaojednu od bitnih komponenti redovnièkoga života. Radom suobuhvaæene redovnièke zajednice u Hrvatskoj i BiH i to od1972. do 2016. U teoretskom je dijelu korištena kritièko-analitièka i induktivno-deduktivna metoda, dok je zapraktiènu razinu provedeno i analizirano kvalitativnoempirijsko istraživanje obavljeno pomoæu metoda fokusgrupe i osobnog intervjua. Rad je podijeljen u pet poglavlja.U prvom poglavlju redovnièko je zajedništvo najprijesmješteno unutar ekleziološkog zajedništva („Redovnièkozajedništvo"), a njegove su bitne dimenzije osvijetljene uzpomoæ poslijesaborskih crkvenih dokumenata o posveæenomživotu o èemu je rijeè u drugom poglavlju („Redovnièkozajedništvo i dimenzije njegova ostvarenja prema crkvenimdokumentima"). U treæem poglavlju („Bitni naglasciredovnièkoga zajedništva: Zbornici redovnièkih tjedana(1973.-2002.), èasopis Posveæeni život (1994. - 2016.),Vijeæanja redovnièkih odgojitelja i odgojiteljica (1972.-2016.) i Redovnièki dani (1998.-2016.))" temeljito jeanalizirana tema redovnièkog zajedništva prema zapisimanajvažnijih skupova redovnika i redovnica u Hrvatskoj i BiHu vremenskom razmaku od 44 godine. U èetvrtom poglavlju(„Izazovi i poteškoæe zajedništva u redovnièkimzajednicama") izdvojeno je sedam izazova i poteškoæaredovnièkoga zajedništva kao rezultat teološko-teoretskeanalize proizašle iz prva tri poglavlja. Peto poglavlje („Redovnièko zajedništvo pred suvremenimizazovima – Empirijsko istraživanje") analizira rezultatekvalitativnog empirijskog istraživanja provedenog u sijeènjui svibnju 2016. u kojemu je sudjelovalo 70 redovnika iredovnica iz hrvatskih i bosansko-hercegovaèkihredovnièkih zajednica. Rezultati su potvrdili važnostvrednote redovnièkog zajedništva, osvijetlili njegovepomake kako u pozitivnom tako i u negativnom smjeru,otkrili važne teme za potreban rast redovnièkog zajedništvate otvorili teme o kojima se do sada nije raspravljalo nipisalo. S. Mirjana Juranoviæ roðena je 6. studenoga 1975. u Doboju,u BiH, od oca Franje i majke Ljube, roð. Antoloviæ. Stupilaje u novicijat redovnièke Družbe klanjateljica Krvi Kristove,gdje je 1996. položila prve, a 2001. godine doživotnezavjete. Akademske godine 1997./1998. upisala je filozofsko-teološki studij na zagrebaèkom KBF-u, gdje je diplomirala


515. studenog 2017. broj 46/2017

2002. godine s temom „Problematika poèetnog odgoja uženskim redovnièkim zajednicama u Hrvatskoj". Od 2002.do 2007. radila je kao vjerouèiteljica u Srednjoj školi uIvancu. Od 2007. do 2013. u svojoj je redovnièkoj zajedniciobavljala službe odgojiteljice u poèetnoj formaciji,poglavarice zajednice te predsjednice Povjerenstva zaduhovna zvanja i pastoral mladih. U studenom 2013. završilaje dvogodišnje obrazovanje za voditeljicu Bibliodrame. Svojlicencijatski rad iz moralne teologije na Katolièkombogoslovnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod naslovom„Razumijevanje i ostvarivanje vrednote zajedništva uredovnièkim zajednicama u Hrvatskoj od Drugogavatikanskoga sabora do danas" obranila je 14. travnja 2014.Godinu dana radila je kao vjerouèiteljica u Katolièkomškolskom centru Ivan Pavao II. i u Osnovnoj školi HarmaniII. u Bihaæu. Dvije godine (2015.-2017.) radila je kaopastoralna suradnica u Hrvatskim katolièkim zajednicama uSindelfingenu i Herrenbergu (Njemaèka), a od jeseni 2017.zapoèinje edukaciju za pastoralnu referenticu u biskupijiRottenburg-Stuttgart.

Predstavljena knjiga „Muževi u Bibliji"Slavonski Brod, 7.11.2017. (IKA) - Pod naslovom „Muževiu Bibliji" predstavljena je 7. studenoga u sklopu biblijskogsata u franjevaèkom samostanu u Slavonskom Brodunajnovija knjiga fra Marija Crvenke, sveæenika Hrvatskefranjevaèke provincije sv. Æirila i Metoda. Na 333 straniceCrvenka donosi oko 1500, složenih abecednim redom,imena, njihovo znaèenje i kratki opis poznatih muževa uSvetom pismu, a neke od veæih prikazuje i slikom. Vodeæi seidejom „tko je tko" uz imena navodi biblijska mjesta gdje seo pojedinoj osobi govori. Smisao je opisa da uz tuinformaciju èitatelj posegne za odreðenom biblijskomknjigom, odnosno odlomkom gdje æe dobiti tekstualni ikontekstualni odgovor na pitanje tko je osoba. Leksikon dajepoticaj lakšem pastoralno-praktiènom bavljenju Biblijomkao svojevrsna „konkordacija".U predgovoru dr. fra Mario Cifrak navodi da u biblijskimtekstovima otkrivamo stavove o ženama odnosnomuškarcima, a podvrgavajuæi te tekstove ispitivanjudoznajemo koje su oznake pripisane muškarcima, a koježenama i sukladno tome možemo onda koristiti koncepte„muževnosti", odnosno „ženstvenosti", odnosno vidjeti kojesu granice izmeðu spolova. „Biblijski tekstovi nisu nikadagolo ogledalo svoga društva, tako da bi objašnjavali uvremenu u kojem su nastali predodžbe o tom kakvi morajubiti muškarac i žena. Uvijek treba polaziti od toga dabiblijski tekstovi takve predodžbe aktivno oblikuju ikarakteriziraju kao i njihovu konkretnu, za život praktiènuprimjenu. To vrijedi za vrijeme njihova nastanka ali i zageneracije sve do danas, koje u tim tekstovima kao svomSvetom pismu nalaze inspiraciju i orijentaciju. I stoga nesamo žene nego i za muškarce može biti korisno da postanusvjesni vlastitih predodžbi muževnosti i usporede ih sbiblijskim slikama muškaraca", navodi u predgovoru dr.Cifrak i dodaje da je za biblijske tekstove važno znati dapotjeèu iz patrijarhalnih kultura, održavaju, a neki od njih iizrièito afirmiraju, vrijednost i strukturu patrijarhalne kultureu kojoj je institucionalna moæ usko povezana s muškimspolom. Zakljuèuje da se slike muškarca i žena odnose na tajspolno asimetrièni okvir. Literatura koju je koristiopripremajuæi to veliko djelo: Suvremena katolièkaenciklopedija, Velika biblijska konkordacija, Opæi religijskileksikon, Wer ist wer in der Bibel, Kleines Stuttgarter Bibel-Lexikon te Jeruzalemska Biblija, pomogla je autoru da doðedo novih uvida o muškim likovima Staroga i Novoga zavjeta.

„Komunistièki progon i muèeništvo blaženoga AlojzijaStepinca"Knjiga dr. Jurja Batelje predstavljena u Nadbiskupijskompastoralnom institutu u ZagrebuZagreb, 7.11.2017. (IKA) - Postulatura za proglašenjesvetim blaženoga Alojzija Stepinca priredila je 7. studenogapredstavljanje knjige dr. Jurja Batelje „Komunistièki progoni muèeništvo blaženoga Alojzija Stepinca". U prepunojdvorani „Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta uZagrebu nazoèni su bili i predsjednik Hrvatske biskupskekonferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ, sisaèkibiskup Vlado Košiæ, umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinaci umirovljeni zagrebaèki pomoæni biskup Valentin Pozaiæ,tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz StanislawBlachowiak, generalni tajnik HBK dr. Petar Paliæ, izaslanikzagrebaèkog nadbiskupa preè. Marko Kovaè kao imnogobrojni lijeènici razlièitih grana medicine, te profesoriKatolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.Na poèetku predstavljanja proèitano je pismo umirovljenogagospiæko-senjskog biskupa Mile Bogoviæa, koji je trebao bitijedan od predstavljaèa, no u tome ga je sprijeèila bolest. Upismu naslovljenom na autora knjige, piše: „Htio samporuèiti slušateljima da ne trebaju biti zabrinuti štokanonizacija ne ide onako brzo kako bismo mi željeli. Svakateškoæa još više otkriva velièinu našega kardinala. Ne bismoimali ni ovu Tvoju knjigu da nije bilo svojevrsnog zastoja,ne bi mnogi doznali da protiv Stepinca nema valjanihdokumenata da tužitelji nisu došli praznih ruku. Za njegovuobranu i ne treba ništa drugo nego obznaniti što širem kruguljudi istinu o njegovu životu. Ti si na tom polju uèinionajviše, ali i sam priznaješ da Stepinca nije teško braniti jerga brane njegove rijeèi i njegova djela". Na kraju pisma,biskup Bogoviæ dao je podršku radu mons. Batelje, jer je„uvjeren da je spašavanje istine o Stepincu ujedno ispašavanje kljuènog poglavlja hrvatske povijesti".Jedan od rencezenata knjige dr. Josip Jurèeviæ dao je osvrtna knjigu s povijesnog gledišta. Ova knjiga je završetakistine, cjelina o bl. Alojziju Stepincu, rekao je Jurèeviæ,dodajuæi da je „u cjelini o Stepincu nedostajao ovaj naslov,tj. nedostajalo je tko su to bili progonitelji, zašto progone ina koji naèin progone bl. Alojzija Stepinca. To do sada nijebilo znanstveno toliko temeljito obrazloženo. Iako se topodrazumijevalo iz nekih ranijih djela mons. Batelje,meðutim s obzirom na one koji zapreèavaju put istine, ovaknjiga do temelja, znanstveno-istraživaèki temu zatvara". Uosvrtu na sadržaj istaknuo je kako prvo poglavlje obraðujekomunistièki progon, a ostala tri muèeništvo bl. AlojzijaStepinca. U ta tri poglavlja izneseni su materijalni dokazi, tesvjedoèanstva u muèeništvu bl. Alojzija Stepinca. Stepinacje crkvena osoba, ali je pogled u hrvatsku povijest i hrvatskiidentitet bez crkvene povijesti nemoguæ. Može se to nekomesviðati ili ne sviðati, ali to je najjednostavnija povijesnaèinjenica. Kad se radi o hrvatskom socijalnom, nacionalnom,kulturnom identitetu on je nezamisliv bez crkvene povijesti.Stožerno mjesto, svakako, kad se radi o suvremenomhrvatskom identitetu, zauzima bl. Alojzije Stepinac, i tek kadèitamo ovu knjigu možemo vidjeti koliko je mržnje bilo ukomunistièkom sustavu koji je na najzloèinaèkiji naèinprakticiran na prostoru druge Jugoslavije. Bl. Stepinacnajbjelodanije svjedoèi što se to dogaðalo, rekao je Jurèeviæ,te još jednom naglasio kako ova knjiga hrvatskom društvupruža moguænost objektivnog, cjelovitog i dubinskogsuoèavanja sa zloèinaèkom komunistièkom prošlošæu, a tosuoèavanje prvenstveno podrazumijeva jasno inedvosmisleno distanciranje suvremenog hrvatskog društvaod komunistièkog nasljeða te prikljuèivanje hrvatskojtradicijskoj baštini u kojoj Alojzije Stepinac predstavlja


6 15. studenog 2017. broj 46/2017

stožernu, stvarnu i simboliènu vrijednost.Medicinski dokazi potvrðuju Stepinèevo „bijelo" muèeništvo– u protoku 15-godišnjeg muèenja pod komunizmom, od1945. do 1960. godine. Mons. Batelja tvrdi: „Nepobitno jeda je trovanje bilo glavni uzroènik njegove bolesti i smrti".O knjizi s medicinskog stajališta govorila je prof. dr. NedaAberle. U uvodnom dijelu osvrnula se na Stepinèevo stanjepo izlasku iz Lepoglave, te podsjetila kako je u službenompriopæenju 5. prosinca 1951. istaknuo da je otpušten nakuæni pritvor u Krašiæ zbog teške bolesti. Pitajuæi se „kakosu znali da je teško bolestan", rekla je da se „pretpostavlja daje nadbiskup Stepinac bio diskretno ozraèen radioaktivnimtvarima, za što nemamo konkretne dokaze ali imamosvjedoèenja na crkvenom sudištu. No, to ozraèenje ne znaèida æe se osoba razboljeti, pa su za svaki sluèaj dodali teškemetale, što se dokazalo nakon ekshumacije direktno izlaboratorija. K tome postoje i svjedoèenja UDBI-nih agenatakoji su se hvalili pred odreðenim osobama koje su kasnijesvjedoèili, da su 'imali èast' da putem hrane truju nadbiskupaStepinca". Možemo reæi da iako su postojale sumnje inaknadna svjedoèenja da je kardinal sustavno trovan, dokazisu dobiveni nakon njegove ekshumacije 1993. S obzirom dasu dokazane visoke koncentracije teških metala u kostima,analizirani su i usporeðeni simptomi koje je imao kardinal sasimptomima trovanja, rekla je dr. Aberle, te se kratkoosvrnula na simptome koji su primijeæeni kod Stepinca, akoji mogu biti uzrok bolesti, ali i trovanja pojedinimmetalima. Iznijela je i podatke toksikološke analize kostijukojom se ustvrdilo da je koncentracija olova iznosila 15,1mg/kg, a normala je 0,64 mg/kg, koncentracija kroma jeiznosila 45,3 mg/kg, a normala je manje od 2 mg/kg,antimon 391 mg/kg, a normala je 21 mg/kg, kalij 23,5mg/kg, a normala je 1,8 mg/kg, arsen 3,8 mg/kg, normalamanje od 1 mg/kg. Temeljem toga ustvrdila je: „Ovo sunepobitni dokazi da je kardinal Stepinac bio sustavnotrovan". Takoðer je podsjetila da struènjaci iz Instituta RuðerBoškoviæ analizom tla, vode i lijesa nisu našli ove teškemetale. Dr. Aberle zahvalila je autoru Batelji što jedugotrajnim radom ujedinio povijesne, teološke i medicinskeèinjenice i multidisciplinarnim pristupom pomogaoosvijetliti povijesnu istinu. Dodala je kako su konzultiranieminentni lijeènici iz zemlje i inozemstva koji su svojimbogatim znanjem pridonijeli analizi bolesti i smrti kardinalaStepinca. Knjiga je izuzetno vrijedna, jer se temelji nadokumentiranim èinjenicama, stoga ju svakako preporuèamèitateljima, jer æe ona prošiti vidike i osvijetliti dogaðanja ujednom povijesnom razdoblju, zakljuèila je.Knjiga „Komunistièki progon i muèeništvo blaženogaAlojzija Stepinca" nastala je na molbe i poticaje brojnihštovatelja bl. Alojzija Stepinca i povjesnièara iz raznihkrajeva svijeta u nakani da se saèuva istina i ne zavladašutnja koja je kadra pokolebati i vjerne. Knjiga ima izuzetnuznanstvenu vrijednost, jer – kako primjeæuje jedan odnjezinih recenzenata dr. Josip Dukiæ – „autor Batelja pišerazumljivim i jednostavnim jezikom, i svaku je tvrdnjupopratio brojnim znanstvenim bilješkama tako da èitatelja neostavlja u zabuni ili nedoumici. Štoviše, u brojnimbilješkama navodi na daljnja istraživanja pojedinih tema... iupravo to knjizi daje veæu znanstvenu vrijednost".Obraæajuæi se okupljenima, autor dr. Batelja, postulatorKauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, izrazio jeradost što su objelodanjeni rezultati dugogodišnjegistraživanja. Podsjetio je i da je nepobitno je da je upostupku proglašenja blaženim kardinala Stepinca utvrðenomuèeništvo. U osvrtu na knjigu naglasio je kako je onadrukèija od onih ranijih. „Ona æe u vaše svijesti i u vašesavjesti unijeti nešto novo da otkrijete nehumano lice

komunistièkoga sustava što naš èovjek danas, nažalost,zaboravlja". U nastavku, je putem prezentacije, ukazao naniz dokumenata koji su predstavljeni i u knjizi, te i na tajnaèin posvijestio važnost i ozbiljnost teme koja se obraðujeu knjizi, te istaknuo da Stepinac i njegovo muèeništvo možebiti nadahnuæe za nas danas. Na kraju je napomenuo kako jenašao mnogo dokumenata, te zahvalio svim struènjacima,pogotovo onima medicinske struke koji su pokazalispremnost za suradnju i savjete. U glazbenom dijelu sudjelovao je Oktet Nadbiskupskogabogoslovnog sjemeništa u Zagrebu i Zbor sestara služavkiMaloga Isusa, a program je vodila Tanja Popec.

Zadar: Sveæenièka rekolekcija o temi oèinstva imajèinstvaBez bezuvjetne ljubavi i uvjerenja da je dijete dar, a ne mojasvojina, roditeljstvo postaje teret koji zbunjuje i frustrira. Bezuvjetna ljubav je ljubav kojom volimo dijete, bez obzirakakva oèekivanja mi imamo od djeteta i bez obzira kako seono ponaša. Ako dijete volim samo kad se ponaša kako semeni sviða, to je uvjetna ljubav – raða nesigurnost, tjeskobui nedostatak samopouzdanja. Tada djetetu nedostajuspontanost, znatiželja i razigranost voljenog djetetaZadar, 8.11.2017. (IKA) - „Oèinstvo i majèinstvo: dva licaroditeljskog poslanja" tema je izlaganja Maje Jakšiæ,diplomirane teologinje i psihoterapeutkinje iz Splita, koje jeodržala u srijedu 8. studenoga na sveæenièkoj rekolekciji udvorani sjemeništa Zmajeviæ u Zadru. Citirajuæi papu Franjokako su „roditelji sami sebe prognali iz odgoja djece" te jetrenutak da se „oèevi i majke vrate iz svog izgnanstva iponovo potpuno preuzmu svoju odgojnu ulogu", Jakšiæ jeistaknula da „danas sile izvan obitelji utjeèu na djecu višenego ikada u povijesti". „Veliki dio vremena djeca provodepod nadzorom i utjecajem drugih, a sve veæi problem je iekranizacija odgoja, pa se roditeljima èini da njihovi naporislabo utjeèu na djecu. Roditeljski odnos prema djetetu æe unajveæoj mjeri odluèiti koliko æe dijete biti sretno, sigurno istabilno, kako æe graditi odnose s odraslima i s vršnjacima,koliko æe imati samopouzdanja, koliko æe biti povuèeno iliotvoreno i kako æe se nositi s nepoznatim i problemskimsituacijama u životu", rekla je Jakšiæ, dodavši da „nikadanije bilo toliko roditeljskog propitivanja, literature, èlanaka,seminara i struènjaka iz podruèja odgoja i nikada višeproblema". Te informacije su ispravne i vrijedne, noroditelje ipak dodatno zbunjuju, a kada ih pokušajuprimijeniti na dijete, slijedi neuspjeh i razoèaranje. Odgojpostaje stihijski, a roditelji nesigurni, rastreseni, odsutni.„Sve se više tjelesno, emocionalno i duhovno iscrpljuju,nejasna im je uloga, nesvjesni su znaèenja i istine braènog iobiteljskog života", upozorila je Jakšiæ. U svijetu koji sebrzo mijenja, a duhovne vrijednosti erodiraju, ionakoiscrpljenim roditeljima jako je teško podizati djecu, istaknulaje predavaèica. „Roditeljstvo postaje sve teža zadaæa možda stoga što smozaboravili na svoj vlastiti poziv i što svoje roditeljstvo nedoživljavamo kao poslanje. Jedan od najljepših darova kojeroditelj može dati djetetu je bezuvjetna ljubav. Osobamakoje ne osjeæaju da ih roditelji bezuvjetno vole, teško jeosjetiti da ih Bog voli. Ljubav i vjera su najdragocjenijeblago i najveæa ostavština koju možemo ostaviti djetetu.Zato je od presudne važnosti vratiti izgubljenu svijest oroditeljstvu kao pozivu i poslanju, o braku kao svetomsakramentu i djeci kao daru Božjem", poruèila je Jakšiæ,istaknuvši da su, nasuprot nametnutoj, filmskiamerikaniziranoj 'idealnoj', a nerealnoj slici braka i obitelji,odgojne poteškoæe dio roditeljstva, poteškoæe su dio života.


715. studenog 2017. broj 46/2017

Istaknula je da je temelj odnosa s djetetom bezuvjetnaljubav. „Bez bezuvjetne ljubavi i uvjerenja da je dijete dar, ane moja svojina, roditeljstvo postaje teret koji zbunjuje ifrustrira. Bezuvjetna ljubav je ljubav kojom volimo dijete,bez obzira kakva oèekivanja mi imamo od djeteta i bezobzira kako se ono ponaša. Mi radimo drugo. Djecu volimodok se ponašaju u skladu s našim oèekivanjima. Ako dijetevolim samo kad se ponaša kako se meni sviða, to je uvjetnaljubav – raða nesigurnost, tjeskobu i nedostataksamopouzdanja. Tada djetetu nedostaju spontanost,znatiželja i razigranost voljenog djeteta", istaknula je Jakšiæ,napomenuvši kako to ne znaèi da se roditelju ponašanjadjeteta uvijek sviðaju. Loše ponašanje ne treba trpjeti, alijavlja se problem ako ga se ispravlja na neprimjeren naèin,prestrogo ili previše popustljivo. „Izgraditi dobar odnos sdjetetom ne znaèi udovoljavati djeèjim željama i stalno setruditi usreæivati dijete. Djecu se neæe razmazitiiskazivanjem ljubavi, nego kad roditelji rade stvari umjestonjih i kad umjesto djetetovih potreba ispunjavaju djetetoveželje. Dijete koje nije osjeæalo bezuvjetnu ljubav iprihvaæenost, na roditeljski pokušaj da mu prenesuvrijednosti reagirat æe neprijateljski, sa srdžbom iogorèenjem i vjerojatno æe postupati suprotno od onoga štose od njega oèekuje i traži", upozorila je Jakšiæ, istaknuvšida dijete treba usmjerenje u hiperaktivnom, nestalnomsvijetu, kako bi se djelotvorno nosilo s izazovima današnjice. Najvažniji odnos u obitelji je braèni odnos, važniji ododnosa roditelj – dijete, istaknula je Jakšiæ. „Najvažnija stvarkoju roditelji mogu uèiniti za dijete jest da se meðusobnovole i da ostanu zajedno. Zdravi brak je temelj roditeljstva inajbolja odgojna metoda. Stoga je važno supružnicimapomoæi da uspostave dobar odnos, prije nego krenu rješavatiprobleme u odgoju djece", rekla je Jakšiæ. Upozorila je i nasve prisutniji fenomen infantilnih roditelja „koji se žalesvojoj djeci oèekujuæi od njih pomoæ, ohrabrenje i utjehu.Treba postaviti granice, jasno dati do znanja tko jeodgovoran u tom odnosu i zapamtiti da smo našoj djeciroditelji, a ne prijatelji". Upozorila je kako se ne podržava razmišljanje da jemajèinstvo najvrjednije ženino ulaganje. „Ideja da žene budupodložne svojim muževima kako je zapovjeðeno uEfežanima 5,21-33 smatra se srednjovjekovnom glupošæubez da se potrudi razumjeti što to znaèi. Koncept da bimuškarac i žena u braku trebali postati jedno tijelopronalazeæi svoj identitet meðusobno, a ne kao zasebnipojedinci koji se stalno natjeèu i bore, navodi se kaonepodnošljiva uvreda za žene. Opis idealne žene i majke,kakav se nudi u knjizi Mudrih izreka 31, 10-31, nezamislivje za moderne žene. Rezultat je nerazumijevanje konceptabraènog života (u braku smo dok nam je lijepo), pogrešnepercepcije odnosa prema djeci, poteškoæe u prenošenjuvrijednosti (to prepuštamo drugima) i krivo protumaèenaideja slobode (radi što hoæeš)", upozorila je Jakšiæ,istaknuvši potrebu dosljednosti. „Djeca se opiru granicama,ali ih trebaju jer im daju osjeæaj sigurnosti i zaštiæenosti.Današnji roditelji djeci kažu 'Ne' s osjeæajem krivnje i sdozom isprike u glasu. Ne smijemo se bojati reæi 'Ne' djeci,ako ono što žele nije što im je potrebno. Roditelji odustajuod svojih zahtjeva zato što nisu spremni u njihovo ostvarenjeuložiti truda koliko to zahtijeva, ali tako zbunjuju idezorijentiraju dijete", upozorila je Jakšiæ. O toj je temi predavaèica govorila i na rekolekciji redovnicaposlijepodne toga dana u crkvi Sv. Marije u Zadru. .

Jesenski plenarni sastanak sveæenika i redovnika KrèkebiskupijeKrk, 8.11.2017. (IKA) - Jesenski plenarni sastanaksveæenika i redovnika Krèke biskupije održan je 8.studenoga u Krku. Sastanak je poèeo pokornièkimbogoslužjem u katedrali. Košljunski gvardijan fra DiegoDekliæ izmeðu ostaloga je istaknuo: „Nismo pozvani naosrednjost nego na svetost, na davanje svog maksimumaBogu i bližnjemu." Nakon klanjanja pred Presvetim izakljuène molitve, sastanak koji je moderirao generalni vikarmons. Franjo Velèiæ, nastavljen je u dvorani Biskupije. Uzbiskupa Ivicu Petanjka, govorili su èlanovi Odbora zapripremu Godine duhovnih zvanja, otvorene nabiskupijskom hodoèašæu na Trsat 8. listopada, te povjerenicikoji u suradnji s Odborom osmišljavaju predstojeæeinicijative i programe.Vlè. Ranko Papiæ predstavio je Priruènik koji sadržimaterijal „koji prati pastoralnu godinu sa svim njezinimdatostima i oplemenjuje ju molitvom za duhovna zvanja ipodizanjem svijesti kod vjernika o važnosti duhovnihzvanja". Istaknuo je kako je materijal prikladan zajednostavno i uèestalo korištenje te pozvao sveæenike dasvom uobièajenom radu s djecom, obiteljima, mladima dajutaj naglasak i budu dovitljivi i inovativni u oblikovanjususreta i molitvenih okupljanja. Vlè. Luka Paljeviæ istaknuoje znaèaj i jaèinu svjedoèenja pa je tako važna suradnja iraspoloživost sveæenika, bogoslova i redovnika i redovnicada se odazovu na susrete s mladima i obiteljima, posvjedoèeo svom duhovnom pozivu i otvore svoja vrata onima koji biih htjeli posjetiti. Najavio je i letke za obitelji i bolesnikekoji su u pripremi kao i brošuru o sveæenicima koji su ostaliu sjeæanju po vjernom služenju Kristu i zauzetosti okopovjerenih im vjernika, koju priprema vlè. Anton Bozaniæ.Vlè. Marin Hendrih, povjerenik za mlade, najavio jeduhovne obnove za mlade po otocima koje æe se održavati ukorizmenim subotama u ožujku (iznimno u Cresu 27.sijeènja) te koje æe obraðivati temu „Darivanja sebe za drugei za Boga".Vlè. Anton Peraniæ, predstojnik Katehetskog ureda,izvijestio je o inicijativama vjerouèitelja koji su temuduhovnih zvanja uklopili u školske kurikulume. Najavio jetiskanje slikovnice o biskupu Mahniæu koju pripremajuvjerouèitelji s osnovnoškolskom djecom te istaknuovrijednost projektne nastave koja ukljuèuje više aktera ipoziva na suradnju… Najavio je za 3. ožujka 2018. susret stematikom duhovnih zvanja, s humanitarnim karakterom, uSrednjoj školi u Krku. Vlè. Anton Valkoviæ, povjerenik zaobitelj, predstavio je letke za bolesnike i obitelji ali ipodsjetio na Godinu majèinstva koja se obilježava nanacionalnoj razini i prigodni materijal. Mirjana Žužiæ,voditeljica Apostolata žena za duhovno majèinstvo,predstavila je rad Apostolata koji itekako može pridonijetipromicanju i molitvi za duhovna zvanja valorizirajuæimolitvu i žrtvu župljanki koje žele biti duhovne majkenekome od sveæenika i moliti za duhovna zvanja. Fra DiegoDekliæ, èlan Odbora, predstavio je i potaknuo na inicijativuoživljavanja društva sveæenika klanjalaca koje je u svojevrijeme okupio sl. Božji biskup Antun Mahniæ.Nakon predstavljanja programa i inicijativa Godineduhovnih zvanja, uslijedila je rasprava i prijedlozi sudionika.Istaknuta je vrijednost osobnih svjedoèanstava kao i snagamolitvenih susreta. Na kraju je biskup Petanjak podsjetiosveæenike na neke nadolazeæe dogaðaje kao npr. proslavu25. obljetnice Pokreta za život 18. studenoga u Malinskoj.Osvrnuvši se na promociju duhovnih zvanja, biskup jeistaknuo važnost izgraðivanja složnosti i bratske povezanostiprezbiterija, rad na osobnoj svetosti i izgradnji te pozvao


8 15. studenog 2017. broj 46/2017

sveæenike da imajuæi Krista kao uzor i mjerilo težemaksimalno moguæem, daju sve od sebe i tako postanustupovi na kojima æe se graditi kršæanske zajednice. Biskupje sa sveæenicima podijelio i dojmove s dvotjednog posjetaZambiji gdje misionar Boris Dabo djeluje veæ 34 godine igdje je, sa žarom i s puno volje i žrtve, nailazeæi namnogobrojne poteškoæe i zapreke, osnovao veæ 5 misijskihpostaja. Biskup je susret zakljuèio predvodeæi zajednièkumolitvu, objavljeno je na mrežnim stranicama Krèkebiskupije.

Sjednica Vijeæa HBK za kulturu i crkvena kulturnadobraTema zasjedanja bila je „Ususret Europskoj godini kulturnebaštine" i neki kulturni dogaðaji kršæanske inspiracije kojise posljednjih godina održavaju diljem HrvatskeZagreb, 8.11.2017. (IKA) - Redovita sjednica Vijeæa HBKza kulturu i crkvena kulturna dobra koju je sazvao i njomepredsjedao zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ, predsjedniktoga Vijeæa, održana je u srijedu 8. studenoga u prostorijamaHBK u Zagrebu. Tema zasjedanja bila je „Ususret Europskoj godini kulturnebaštine" i neki kulturni dogaðaji kršæanske inspiracije koji seposljednjih godina održavaju diljem Hrvatske. Najprije je mons. Puljiæ izvijestio kako su Europskiparlament i Vijeæe Europske unije 17. svibnja 2017. g.odluèili proglasiti da 2018. godina bude „Europska godinakulturne baštine". Ideali, naèela i vrijednosti zajednièki su„izvor sjeæanja, razumijevanja, identiteta, dijaloga, kohezije ikreativnosti za Europu", stoji u obrazloženju te odluke. Upreambuli Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi se kakosu potpisnici „nadahnuti kulturnim, vjerskim ihumanistièkim nasljeðem Europe" odluèili da se sljedeæagodina obilježi kao godina Europske kulturne baštine. Europska godina kulturne baštine dobra je prigodarazmišljati o „èovjeku kao stvaratelju kulture", istaknuo jemons. Puljiæ. U tomu nam može pomoæi uèiteljstvo Crkve,osobito dvojica velikih papa, Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. „Sv. Ivan Pavao II. pisao je kako fizièke sile, osjeæaji,inteligencija ne odreðuju èovjeka, veæ ga treba mjeritimjerom svijesti i savjesti. Time se on distancira odideologija koje razmišljanja o èovjeku zapoèinju od slikastvorenih putem socijalnih, povijesnih, kulturnih,materijalnih ili politièkih uvjetovanosti. Uz to, sv. IvanPavao II. navodi dvije bitne dimenzije kulture: slobodu kojaizvire iz 'dubine duha, iz bistrine uma i iz nesebiène ljubavi',te cjelovitost koja 'nije niti sam duh, niti samo tijelo; a nisama individualnost, kao niti sama socijalnost'. Ona zapravovapi za transcendencijom jer u èovjeku 'drijemaizvanpovijesni element koji je izvorom njegove ljudskosti'",rekao je nadbiskup Puljiæ. Ivan Pavao II. pisao je o potrebi „obnove kulture" koja æe sedogoditi ako se „znanstvena misao i snaga vjere udruže utraženju istine koju je Bog objavio èovjeku". Sredstva zaobnovu kulture su razum i znanost. Buduæi da se razumposljednjih stoljeæa „pokazao samodostatnim", èesto se„izjednaèavalo religiju s iracionalnošæu". Zbog toga se svetiIvan Pavao II. nije umarao ponavljati kako razum možeostvariti potencijal svojih moguænosti ako „prihvati zagrljaj svjerom". Preobrazba èovjeka, znanosti i kulture dogodit æe se kad seudruže razum i vjera, znanost i etika. „Nadati se kako æeCrkva u Europskoj godini kulturne baštine (2018.) znatiponuditi svoje silno blago baštinjeno i stvarano stoljeæima. Auz to pokazati put obnove kršæanske kulture koja æe sedogoditi ako 'razum zagrli vjeru, a znanost krene u svoje

pustolovine pod ruku s etikom' kako je pisao i govorio svetiIvan Pavao II.", poruèio je mons. Puljiæ. Nakon usvajanja Zapisnika s posljednjeg zasjedanja, prešlose na izvješæa o nekim kulturnim dogaðajima kršæanskeinspiracije posljednjih godina diljem Hrvatske. O „Danima kršæanske kulture" u Splitu, Šibeniku iDubrovniku govorio je akademik Emilio Marin. O „Tjednukršæanske kulture" u Osijeku, Vinkovcima i SlavonskomBrodu u organizaciji „Udruge katolièkih intelektualaca"izvijestio je mons. Luka Marijanoviæ. O „Festivalukršæanskog kazališta" koji se veæ treæu godinu odvija uZagrebu govorio je mons. Nedjeljko Pintariæ, a o kulturnimdogaðajima u sklopu „Dana hrvatskih svetaca i blaženika" uKriževcima izvijestio je mr. don Damir Bobovec. O kulturnim programima koji je odvijaju u sklopu„Krševanovih danima kršæanske kulture" u Zadru govorio jemons. Pavao Kero. Kao posljednja toèka susreta, predsjednik Vijeæa mons.Puljiæ održao je kratko slovo „In memoriam dr. DarkaGašparoviæa" koji je bio dugogodišnji èlan Vijeæa. Preminuoje 7. sijeènja 2017. g. u Rijeci, u 73. godini života. Rodio se27. travnja 1944. g. u Zagrebu, gdje je maturirao naKlasiènoj gimnaziji, diplomirao na Filozofskom fakultetu uZagrebu te magistrirao i doktorirao iz društveno-humanistièkih znanosti na istom fakultetu. Objavio je petstotinjak kazališnih kritika, ogleda, feljtona,polemika i kolumni u mnogim hrvatskim i stranimèasopisima i listovima. Autor je deset knjiga iz podruèjateatrologije, teorije književnosti, dramske i putopisneknjiževnosti. Objavljivao je tekstove duhovnog znaèaja ukršæanskoj obiteljskoj reviji Kana, bio je èlan Društvahrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog društvakazališnih kritièara i teatrologa, Hrvatskog društva politièkihzatvorenika, Družbe Braæa hrvatskog zmaja te èlan VijeæaHrvatske biskupske konferencije za kulturu i crkvenakulturna dobra. Veliki i decentan skup graðana koji su došlina rijeèko groblje Kozalu oprostiti se od njega, pokazujekako su ga neizmjerno cijenili i znali da je bio uzoranvjernik. On je svake nedjelje dolazio i pjevao na misu udominikanskoj crkvi Svetoga Jeronima u Rijeci, pa ga je istizbor ispratio na vjeèni poèinak. Kao intendant u Rijeci Gašparoviæ je otvorio kazalište gradui grad uveo u kazalište dramatizacijom romana „Vježbanježivota" Nedjeljka Fabrija. Taj je komad postao zaštitnimznakom grada Rijeke i njezine kazališne umjetnosti. Dr. Gašparoviæ po vokaciji je bio pjesnik, a njegovumjetnièki jezik bio je prožet dubokom duhovnošæu.Posljednju knjigu posvetio je „svojoj duhovnoj braæi (Nelku,Šacu, Jordanu) suputnicima i supatnicima u traganju zazlatnim runom u vremenu, nevremenu i svevremenu, za svešto su dijelili u nedjeljivome". Tako je napisao na prvojstranice knjige „Zlatnoga runa" koja je objavljena dva danaprije njegove prerane smrti.Tim kratkim prisjeæanjem na poštovanoga kolegu, èlanoviVijeæa HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra htjeli suzahvaliti za njegov doprinos na podruèju teatrologije iknjiževnosti, te osobiti na polju osobnog vjernièkogsvjedoèanstva i kršæanske kulture. On sam uputio jeposljednjom knjigom „Zlatnoga runa" „najveæu zahvalnostStvoritelju koji mu je dao darove i sposobnost da ihprepozna, prihvati i umnoži".

.


915. studenog 2017. broj 46/2017

Ekumenski studijski dan „500 godina reformacije ikatolièka teologija"U organizaciji Katolièkog bogoslovnog fakulteta Sveuèilištau Splitu i Sveuèilišnog centra za protestantsku teologijuMatija Vlaèiæ Ilirik Sveuèilišta u ZagrebuSplit, 10.11.2017. (IKA) - U organizaciji Katolièkogbogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Splitu i Sveuèilišnogcentra za protestantsku teologiju Matija Vlaèiæ IlirikSveuèilišta u Zagrebu prireðen je Ekumenski studijski dan otemi „500 godina reformacije i katolièka teologija" u petak10. studenoga u Velikoj dvorani Katolièkoga bogoslovnogfakulteta Sveuèilišta u Splitu. Nazoèili su i predstavniciSrpske pravoslavne Crkve splitske parohije: sveæenici Milorad Ðurðeviæ i Milan Kadijeviæ te pastor adventistièkecrkve u Splitu.„Reformacija je pod vodstvom Martina Luthera nastupila sazahtjevom obnove Crkve, zahvatila osobito srednjoeuropskei nordijske zemlje te završila podjelom i odvajanjemprotestanata od Rimokatolièke Crkve. Premda su na tajdogaðaj nepovoljno utjecale i politièke prilike, kao i sameslabosti Katolièke Crkve, ipak su znaèajnu ulogu uReformaciji imala brojna teološka pitanja koja sureformatori poèeli drukèije tumaèiti od dotadašnjihuvriježenih crkvenih stavova", kazao je v. d. dekana KBF-au Splitu prof. dr. Anðelko Domazet. Zaželjevši dobrodošlicunazoènima, zakljuèio je da „ovaj studijski dan želi osvijetlitipovijesne okolnosti, teološke ideje i utjecaj koji jeReformacija imala na europsko društvo, u svjetlu današnjihizazova s kojima se susreæe ekumenski pokret i kršæanstvo ucjelini." Nazoènima se obratila i dr. Lidija Matoševiæ saSveuèilišnog centra za protestantsku teologiju Matija VlaèiæIlirik Sveuèilišta u Zagrebu. Zahvalivši na pozivu zasuorganizaciju toga simpozija, naglasila je da joj je iznimnodrago da se ova velika obljetnica Reformacije obilježava uHrvatskoj na primjeren, ekumenski naèin. „Održali smocijeli niz aktivnosti s našom rimokatolièkom braæom,ekumenski izuzetno kvalitetnih i transparentnih u kojimasmo otvorili i naèeli neka pitanja, koja su na europskoj raziniveæ i prevladana. Meðutim, mi ovdje moramo poštovati ipratiti ritam našeg podneblja i našega naroda te se prilagodititempu koji ovdje može iæi. To ne znaèi odustajati, nitinamjerno usporavati nego s dozom religijskog senzibilitetaza onoga drugoga otvarati pitanja i na njih odgovarati",poruèila je dr. Matoševiæ.Uvodno predavanje održao je dr. Ivan Macut s KBF-a uSplitu o temi „Martin Luther i 95 teza – poèetakreformacije". 31. listopada 1517. godine uzima se kaoslužbeni poèetak reformacije. Tom je prigodom, premalegendarnoj predaji, Martin Luther zakucao svojih 95 teza navrata dvorske crkve u Wittenbergu. U prvom dijelu izlaganjadr. Macut govorio je o tome što bi bili oprosti o kojima jeLuther želio raspravljati, te o njihovom nastanku i širenju.Nakon toga, rijeè je o okolnostima koje su u navele Lutherada napiše svojih 95 teza, a to su bile ponajprije nerazjašnjenateološka pitanja koja su se vezala uz propovijedanje oprostau Crkvi, te kome su teze prvenstveno bile namijenjene.Istražuje se jesu li Lutherove teze reformatorski manifest ipoziv na revoluciju ili su bile poziv na teološku raspravu. Nakraju izlaganja dr. Macut govorio je o destinatarimaLutherovih 95 teza i o istinskoj pokori kao središnjoj temi 95teza i o pokori kao temelju Lutherove teologije.Dr. Marina Schumann, docentica za povijest naSveuèilišnom centru za protestantsku teologiju Matija VlaèiæIlirik, govorila je o „Latinskom Kuranu i turskoj Bibliji.Reformatorska rješenja za osmansku prijetnju". Usredotoèilase na prevoðenje kao temelj prijenosa vlastitih vjerskihiskustava. „Zbog toga imamo situaciju da se sredinom 16.

stoljeæa došlo na ideju da se prevede Kuran na latinski uŠvicarskoj, u Baselu. Švicarsko gradsko vijeæe bilo je protivtoga jer se bojalo da se ne bi neki preobratili. Meðutim,teolozi su govorili kako æe prevedeni Kuran otkriti koliko jeto jedna bezbožna knjiga", kazala je dr. Schumann dodavšida s druge strane imamo „ideju da se Biblija prevede ne naturski ali da se tiska æiriliènim pismom i prevedi na hrvatskijezik te da se time obrati poturèeno stanovništvo na Balkanu.Vjerovalo se da æe taj prevodilaèki posao uvesti kršæanstvo uone krajeve pa èak u nekoj smjeloj ideji srušiti OsmanskoCarstvo". Mr. Taneli Ala-Opas s Gregorijane u Rimugovorio je o temi „The Reformation as continuity? – A caseof Finland", odnosno o kontinuitetu srednjovjekovnihostataka u finskoj Luteranskoj Crkvi koji pokazuju da se tunije pretjerano rušilo nego se više gradilo na nekakvojosnovi. Trebalo nam je 500 godina da vidimo da nismotoliko razlièiti koliko se èinilo nego da postoji višekontinuiteta i sliènosti nego razlièitosti, rekao je. Predavanjedr. Domagoja Runje i dr. Miljenke Grgiæ sa KBF-a u Splituo temi „Sola scriptura danas" proèitao je dr. Edvard Punda.Dr. Lidija Matoševiæ naslovila je svoje predavanje „Uškripcu izmeðu 'švermera' i 'papista' Ekumenska aktualnostreformatorskog poimanja Svetog pisma". Naglasila jepotrebu nalaženja jednoga kvalitetnog rješenja u odnosuprema Svetom pismu u okviru onoga što je Reformacijarekla kada je kazala „Sola scriptura", a to je jedan od petprincipa reformacije. Sveto pismo je tekst u kojem je pisanofiksirano svjedoèanstvo prvih svjedoka Božje objave zbiljekoja je kulminirala u Isusu Kristu i to je od prvotne važnosti.S tim se svjedoèanstvom ne može mjeriti niti jedan govorzajednice vjernika, odnosno Crkve iako taj govor zajednicevjernika ima svoju neprocjenjivu važnost u naviještanjuevanðelja, naglasila je dr. Matoševiæ, dodavši da se tu Luthernašao u škripcu izmeðu papista i tzv. zanesenjaka.Dr. Niko Ikiæ s KBF-a u Sarajevu govorio je o temi„Suglasje i nesuglasje o euharistiji u dokumentu iz Lime1982. godine". Podsjetio je kako su se pojavile razlike uinterpretacijama realne nazoènosti Krista u euharistiji. On jenije osporavao sadržajno ali se oštro protivio pojmutransupstancijacije, a na temelju drugih teologa pokušao jedoæi do svoga tumaèenja Kristove nazoènosti u euharistijipoput konsupstancijacija, kompanacija, impanacija i sl. Rijeèje ovdje o tome što po sakramentima opravdava èovjeka injegov je odgovor vjera - „Sola fide". Ona primateljasakramenta toliko prožima i otvara Božjem milosnomdjelovanju. Iz te perspektive gledano ni katolièka teologijakasnijih vremena ne osporava primat milosti, milost se ovdjekroz vjeru izražava a u tom procesu se oèekuje malièovjekov doprinos.Dr. Mladen Parlov s KBF-a u Splitu govoreæi o „Mariji umisli Martina Luthera" kazao je da se govor o BD Marijizasigurno ne može ubrojiti u velike ili glavne temeReformacije. Martin Luther progovara o BD Mariji unutardrugih, njemu puno važnijih teoloških tema, poput,primjerice, teme opravdanja. Njegov govor o Mariji valjarazumjeti u svjetlu njegove teologije križa – theologia crucis.Premda, s katolièke toèke gledišta, redimenzionira Marijinlik, ipak je u svom govoru o Mariji veoma pozitivan. Zanjega su neupitne dogme o Marijinu bogomajèinstvu tetrajnom djevièanstvu. Druge dvije – o bezgrešnom zaèeæu iuznesenju -, jer nisu potvrðene u Svetom pismu, prepuštaslobodnom uvjerenju svakog vjernika. Luther dopušta iodreðene marijanske blagdane, odnosno liturgijsko štovanjeBD Marije ukoliko se i u tim slavljima pozornost vjernikausmjeri na Isusa Krista te ukoliko se utemeljenost tih slavljamože opravdati Svetim pismom.


10 15. studenog 2017. broj 46/2017

Biskup Košiæ predvodio spomen-slavlje u mjestu StaziSunja, 10.11.2017. (IKA) - Sisaèki biskup Vlado Košiæblagoslovio je 10. studenoga u mjestu Stazi (župa Sunja)spomen-ploèu i bijeli križ istine za 56 mještana stradalihtijekom i nakon II. svjetskog rata od partizana i èetnika.Poèelo je 16. prosinca 1942., kada je èelnik hrvatskogasokola i DVD-a opæinski naèelnik Ivan Jurašinoviæ odvedeniz svoga doma u Svinicu, a nastavilo se desecima muèkihzloèina od èetnièko-partizanskih egzekutora. S poštovanjemi molitvama zadržat æe mještani trajno sjeæanje na poginule inestale domoljube prezimena: Alar, Augustinoviæ, Babiæ,Brnad, Culjaga, Falica, Gracalo, Ivankoviæ, Iveliæ, Jergoviæ,Jurašinoviæ, Klariæ, Koliæ, Kosier, Kršæanoviæ, Krznariæ,Lukiæ, Markoviæ, Medjed, Mihatoviæ, Navijaliæ, Petroviæ,Tomiæ i Vujnoviæ. Blagoslovu je nazoèilo više stotinamještana te èlanovi Udruge „Hrvatski domobran" iz Sunje iSiska, a na poèetku okupljene su pozdravili predsjednikPovjerenstva za oznaèavanje stratišta Sisaèko-moslavaèkežupanije Josip Frkoviæ i mještanin Mihael Koliæ, koji jepodsjetio na tragiènu sudbinu stradalih. Nakon blagoslovabiskup je u kapeli Sv. Martina predvodio misu zadušnicu zaubijene, a u koncelebraciji bio je domaæi župnik IvanFaletar. U homiliji biskup se osvrnuo na proèitano Evanðeljepo Ivanu o uskrsnuæu Isusova prijatelja Lazara. „Èuli smokako je Isus došavši do groba svoga prijatelja zaplakao.Židovi vidjevši to rekli su: 'Gle koliko ga je ljubio'. Tumožemo vidjeti kako je Isus osjeæao muku i plaèpokojnikovih sestara, te je pokazao svoje suæutno lice iljudsku ljubav kada je plakao na Lazarevu grobu. Prošlitjedan bio sam u upravi Grada Siska, išao sam molitisuglasnost za podizanje spomenika bl. Alojziju Stepincu naTrgu bana Jelaèiæa, pred Velikim Kaptolom. Tada mi jereèeno: 'A zašto vi to pikate te križeve bez ikakvog smisla pobiskupiji?' Ja sam se zaèudio i pitao kako to mogu reæi i zarne postoji neka ljudska i humanistièka suæut da za pokojnemolimo? A ove bijele križeve istine ne postavljam ja negoUdruga 'Hrvatski domobran' i Povjerenstvo za oznaèavanjestratišta Sisaèko-moslavaèke županije te ujedno na tomezahvaljujem Županiji i županu što su stali iza ovog projekta.Ja se tek kao biskup, sveæenik i èovjek doðem pomoliti zanašu braæu i sestre koji poèivaju po tko zna kakvim svejamama, što je i moja kršæanska dužnost. I upravo u našojžupaniji je najviše tih grobišta nakon II. svjetskog rata, èaknjih 119, u kojima leži više od 45.000 pobijenih. Pa zar sepreko toga može samo tako prijeèi i zar se tome može netkorugati? Ali, evo mi živimo u takvom vremenu u kojem seprogoni Crkva, kako sam rekao i juèer na misi za pokojnogvlè. Grahovara, ne dopušta se biskupu da pokloni Graduspomenik bl. Stepinca. Još više od Crkve, progoni se istina ine samo da u našem javnom životu nedostaje poštovanjaprema veæinskom narodu nego se i sije laž i na neki naèinželi se zaštititi ubojice i zloèince te njihove zloèine stavitipod tepih", upozorio je biskup. Na kraju je pozvao okupljenena molitvu za ubijene. „Mi molimo za naše poginule od èijegje stradanja prošlo veæ više od 70 godina, nama se èini puno,ali Bogu i u njegovim oèima, kako Biblija kaže: tisuæugodina je kao jedan dan, jedan dan je kao tisuæu godina. Bogdoista drukèije gleda nego mi. Mi gledamo na vanjštinu, aBog gleda u srce u dušu i želi da se dogodi promjena u namai da mi poènemo gledati njegovim oèima svoje bližnje i našživot na ovome svijetu. Moleæi zato za našu braæu i sestre mipokazujemo i ljudski i humanistièki odnos prema njima jersvaki èovjek ima pravo da i u smrti ima svoje dostojanstvo,svoj grob, ima pravo na pravdu", zakljuèio je biskup te nakraju èestitao okupljenima blagdan zaštitnika.

Biskup Mrzljak predvodio slavlje u Donjoj DubraviU povodu 77. obljetnice posveæenja župne crkve SveteMargareteDonja Dubrava, 10.11.2017. (IKA) - Varaždinski biskupJosip Mrzljak predvodio je 10. studenoga misu u župnojcrkvi Svete Margarete u Donjoj Dubravi prigodom proslave77. obljetnice posvete crkve. Prije poèetka mise biskupMrzljak je ispred crkve blagoslovio kipove svetog IvanaPavla II. i blaženog Alojzija Stepinca koji odnedavno kraseproèelje crkve u tom malenom meðimurskom mjestu bogatetradicije i kulture. Na poèetku euharistijskog slavlja domaæižupnik Mirko Pilaj upoznao je vjernike s bogatom poviješæužupne crkve, dok se biskup Mrzljak nadovezao na èestitkupovodom 77. obljetnice posveæenja crkve te kazao kako je,gledajuæi godine i povijest, ovo još uvijek mlada crkva,odnosno da je na poèetku života kao živa zajednice Božjegnaroda. U homiliji vjernicima koji su ispunili crkvu biskup Mrzljakistaknuo je da Rijeè Božja pomaže bolje razumjeti gradnjuhramova i crkava. Salomon je sagradio hram Bogu Jahvi, a isam je bio svjestan da Bogu to ne treba, jer je sve na Zemljinjegovo i nije mu potrebna kuæa u kojoj æe stanovati. Crkvaje potrebna nama da bismo se u njoj nalazili i da bi se naposveæenom i posebnom mjestu mogli susresti s Bogom,rekao je mons. Mrzljak. Boga možemo sresti u svojimdomovima kada molimo, jer znamo da Ga putem molitvemožemo sresti na bilo kojem mjestu. Ali imamo zgrade kojenazivamo crkvama. Nazivamo ih crkvama, jer smo mi taživa Crkva. U novije vrijeme, posebno na Zapadu, može seèuti kako se crkve prodaju i prenamjene se u druge svrhe,primjerice u kino dvorane, muzeje ili slièno. Tada to višenije crkva, jer se u njoj više ne sakuplja živa Crkva kaozajednica Božjeg naroda. Tek kada se u njoj sakuplja živaCrkva, tada crkva ima smisao, poruèio je biskup.Objasnio je po èemu su sveci sveti i zašto stavljamo njihovekipove u crkve. Nije to zato da bismo se tim kipovimaklanjali, veæ da bi nas oni podsjetili na te ljude kako bismopratili njihov život i nastavili ih nasljedovati. Posebno jeznaèajan kip blaženog Alojzija Stepinca. Njegov lik, kao icijeli život, na poseban su naèin ovdje prisutni. KardinalStepinac može nas uèiti kako se postaje svet. Èovjek je tokoji je roðen i živio kao i mi, ali Božja providnost odvela gaje da bude na èelu tadašnje Zagrebaèke nadbiskupije i da jevodi u teškim vremenima. Mnogi mu predbacuju da nijedosta uèinio u onom vremenu kada je trebalo s punomudrosti vidjeti kako treba živjeti, odnosno u teškimtrenucima totalitarnih sustava kako živjeti i ponašati se. Ti susustavi proglašavali razne voðe koji su se ponašali poputbogova, ratovali su i ubijali. Dakako da je Stepinac javnogovorio kako se takvo što ne smije èiniti. On je znaopropovijedati evanðelje, radost, mir i ljubav. U tome nammože biti uzor, primjer i zagovornik. Pokazao nam je kakose treba držati pravoga puta i onoga što vjerujemo. Crkvemogu biti one koje èuvaju tradiciju, ali i ona mjesta koja æenas podsjeæati da živimo svoju vjeru. Ne živimo oduspomena, a Božja rijeè vrijedi i danas je nama ovdje pozivda živimo kršæanstvo. Tu su nam sveci primjer. BlaženiAlojzije Stepinac nam je pokazao kako trebamo nositisvagdanji križ te i nas poziva da èinimo tako, poruèio jemons. Mrzljak.Upravo je blaženi kardinal Alojzije Stepinacgodine 1940. blagoslovio i posvetio župnu crkvu SveteMargarete u Donjoj Dubravi. Misno slavlje uvelièali su župni zbor te Puhaèki orkestarDonja Dubrava.


1115. studenog 2017. broj 46/2017

„Dominikanci i školstvo u Bolu na Braèu"Znanstveni kolokvij u povodu 110. obljetnice osnivanjadominikanske gimnazije u Bolu, u organizaciji Hrvatskihstudija Sveuèilišta u Zagrebu, okupio je u Domu kulture uBolu na otoku Braèu istaknute èlanove Hrvatskedominikanske provincije i profesore s Hrvatskih studijaBol, 10.11.2017. (IKA) – „Dominikanci i školstvo u Boluna Braèu" naziv je znanstvenoga kolokvija koji je uorganizaciji Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu održanu petak 10. studenoga u Domu kulture u Bolu na otokuBraèu. Kolokvij je uprilièen u povodu 110. obljetniceosnivanja dominikanske gimnazije u Bolu (1907.–2017.).Znanstveni kolokvij okupio je istaknute èlanove Hrvatskedominikanske provincije i profesore sa Hrvatskih studija, aprogramom je moderirala novinarka i urednica HRT-a dr.Tanja Baran. Uime opæine Bol i njezina naèelnika Tihomira Marinkoviæapozdravnu rijeè uputio je predsjednik tamošnjegaOpæinskoga vijeæa Matko Bakoviæ. „Uvaženim profesorimai predavaèima zahvaljujem na dolasku i njihovu radu,Hrvatskim studijima na organizaciji, a našim dominikancimana velikome doprinosu razvoju kulture i školstva u Bolu",poruèio je bolski vijeænik, pozdravljajuæi, pritom, uèenike inastavnike Srednje škole „Bol" koji su nastavljaèinekadašnje gimnazije u Bolu. Nositelj projekta znanstvenoga kolokvija bili su Hrvatskistudiji uime kojih je uvodnu rijeè uputio voditelj togaprojekta dr. Marinko Šišak, predstojnik Odsjeka zakroatologiju. „Bez povijesti nije moguæe graditi ni sadašnjostni buduænost. Izabiruæi segment bolske gimnazije prepoznalismo tu gimnaziju kao onu koja je imala kao javna školaveliki utjecaj na stanovnike vašega mjesta u kojoj su semnogi obrazovali. Ona ima veliko znaèenje. Iako je nažalostviše nema, želja nam je istaknuti neke njezine dosege",poruèio je, otvarajuæi znanstveni kolokvij, dr. Šišak. Dr. Zvonko Džankiæ, prior dominikanskoga samostana Bl.Augustina Kažotiæa u Zagrebu, u uvodnom izlaganju iznio jekratki povijesni pregled o dominikanskoj gimnaziji u Bolu.Na poèetku je pojasnio kako su svi dominikanski samostanikroz srednji vijek imali samostanske škole. Krajem 19.stoljeæa stvorila se ideja da se sve škole objedine i utemeljijedna gimnazija kako bi se olakšao pristup uèenicima iprofesorima. Tako je provincijska skupština u Bolu 1898.donijela odluku o utemeljenju središnje ustanove„Apostolska škola provincije Dalmacije Redapropovjednika" koja je zapoèela na Lokrumu. Polazniciškole bili su kandidati za Dominikanski red, a prve godinebilo ih je petnaestorica. Gimnazija je djelovala u razdobljuod 1898. do 1906. godine jer je Lokrum poèeo biti zanimljivturistima, pa su dominikanci morali razmišljati o novomemjestu. Prijelaz na Braè dogodio se godine 1907. kada dominikancizapoèinju školsku godinu u Bolu. Prvi upravitelj bio je o.Rajmund Franetoviæ, a u poèecima polaznici škole bili suuèenici kandidati za Red iz Splita i okolice. Od 1907. do1916. bilo je 185 uèenika. Škola, zatim, seli iz Bola u StariGrad na otoku Hvaru, i to zbog materijalnih razloga. Zbogtalijanske okupacije otoka i personalnih promjena upravaškole odluèila je 1921. preseliti školu u Dubrovnik gdje jedjelovala do 1924. godine. Škola se 1924. godine vraæa uBol gdje djeluje do 1973. kada prestaje s radom zbognedostatka profesora. Godine 1931. zapoèela je gradnja noveškolske zgrade u samostanu, poznate kao „žuta zgrada", a trigodine kasnije gradnja novoga konvikta i škole.Dominikanci godine 1940. dobivaju dopuštenje za otvaranjeklasiène gimnazije s pravom javnosti. Od 1952. do 1960.školu pohaðaju sjemeništarci franjevaèke hercegovaèke

provincije, a kasnije nosi naziv „Dominikanska srednjavjerska škola za spremanje sveæenika". Dr. Džankiæ istaknuoje da je u razdoblju od 1898. do 1973. godine u školipouèavalo 148 profesora, dok je kroz njezino djelovanje uBolu, školu i sjemenište pohaðalo 1330 uèenika, meðukojima 80% njih nisu postali pripadnici Dominikanskogareda. Predavaè je poruèio kako je dominikanska gimnazija uBolu odgojila brojne hrvatske intelektualce. „Držim kako bibilo vrijedno kada bi institucije koje se bave reformomškolskoga sustava u Hrvatskoj znale iznova vrednovati ulogui doprinos Crkve kao i crkvenih redova u obrazovnomesustavu", zakljuèio je dr. Džankiæ.O školovanju dominikanaca bolskih profesora u Fribourgu uŠvicarskoj govorio je dr. fr. Anto Gavriæ, prodekan Fakultetafilozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Pojasnio je da jedominikanska provincija od poèetka 20. stoljeæa slaladominikance u razlièite studijske centre, meðu kojima je diostudenata poslan i u Fribourgu na Sveuèilište osnovano1889. godine. Kod osnivanja toga sveuèilišta, primijetio jedr. Gavriæ, bio je zamjetan doprinos dominikanaca koji supreuzeli tamošnji filozofski i teološki fakultet koji djeluje idanas. U tom kontekstu ukazao je i na važnost duhovne skrbii brige dominikanaca prema Hrvatima koji se u sve veæemubroju nastanjuju u Švicarskoj. Poslije njihova studijaprovincija je planirala njihov rad u gimnazijama i nafakultetima. Tako su neki zapoèeli s radom u Dominikanskojklasiènoj gimnaziji u Bolu, drugi u Franjevaèkoj gimnaziji uSinju, a treæi opet u Franjevaèkoj bogosloviji u Mostaru.Ukazao je, zatim, na znaèajnije pojedince koji su studirali natomu sveuèilištu, izmeðu ostalih na Frana Barca, fr.Dominika Mandiæa, fr. Bonifaca Badrova, politièaraStjepana Bariæa, fr. Krunoslava Pandžiæa i ostale. Posebno jeizdvojio franjevca Lea Petroviæa koji je s temom dizertacije„Povijesno istraživanje o poèetku upotrebe slavenskogajezika u liturgiji kod Slavena, napose Hrvata" stekao prvidoktorat Hercegovaèkoj franjevaèkoj profinciji. Dr. Gavriæ poruèio je da je tradicija studiranja hrvatskihdominikanaca na sveuèilištu u Fribourgu duga. Podsjetio jetako na fr. Anðelka Posinkoviæa koji je od 1911. do 1914. natamošnjemu filozofskom fakultetu studirao crkvenu povijest.Meðu studentima od 1921. do 1924. bili su dominikanciAnðelko Rabadan, Vinko Kunièiæ, Vinko Kandija i ReginaldRabadan. Osvrnuvši se na život i djelovanje dominikancaAnðelka Rabadana (1892.–1968.), ustvrdio je da se radi ojednom od najznaèajnijih èlanova bolskoga samostana kojije bio istaknuti odgojitelj mladeži i obnovitelj Hrvatskedominikanske provincije. Govoreæi o dominikancu PijuMatuliæu, poruèio je kako je uz studij u Fribourgu pokazivaoi široku karitativnu djelatnost i to tako da je pomagao onimakoji su tražili pomoæ, a preko Meðunarodnoga crvenogakriža tražio nestale u ratu i poraæu. Na kraju izlaganjapribližio je okupljenima suradnju dominikanaca sasveuèilištem u Fribourgu preko studenata, zatimznanstvenika i predavaèa do organiziranja i sudjelovanja narazlièitim simpozijima.Dr. Renata Burai, profesorica pedagogije na Hrvatskimstudijima predstavila je izvještaje o pedagoškome nadzorudominikanske gimnazije tridesetih godina 20. stoljeæa. Napoèetku je istaknula da su u istraživanju te tematike naišli naknjižicu u kojoj su uoèili 4 izvještaja, i to Ministarstvaprosvjete, a rijeè je o obavljenim nadzorima udominikanskoj gimnaziji u Bolu. Nedavno su, isto tako,dobili oko 600 spisa iz beogradskoga arhiva, iz tadašnjeKraljevine SHS, te su na temelju tih spisa uoèili nekolikozanimljivih podataka. Pojasnila je kako su istraživanjemdošli do toga da cijela stvar potjeèe još iz 1928. godine kadasu dominikanci od nadležnoga ministarstva tražili pravo


12 15. studenog 2017. broj 46/2017

javnosti za niže razrede klasiène gimnazije. Podsjetila je dasu to pravo dominikanci tražili i ranije, ali im je ono biloodbijeno. Poslana je, zatim, sedmeroèlana komisija, meðukojima i odreðeni inspektori koji su bili protiv dadominikanska klasièna gimnazija dobije pravo javnosti jer,prema njihovu izvještaju, nije zadovoljava uvjete. Tadašnjiravnatelj dominikanac fr. Anðelko Rabadan godine 1928.poèeo je s nacrtima za obnovu te škole, ali navedeniinspektori u izvješæu nisu spomenuli da je u planu gradnjaškole, te su ustrajali u tome da klasièna gimnazija neispunjava uvjete za stjecanje statusa škole s pravom javnosti.Ravnatelj škole fr. Rabadan otišao je, zatim, u Beograd gdjeje s predoèenim nacrtima gradnje nove škole ishodio statusškole s pravom javnosti. Dr. Burai podsjetila je pobliže naizvršene inspekcijske nadzore u dominikanskoj gimnaziji uBolu, i to nadzore izaslanika nadležnoga minstarstva dr.Ljubiše Glišiæa 1932. godine, zatim nadzornika AntunaHurma 1937., nastavnoga inspektora ministarstva dr.Aleksandra Arnautoviæa 1938. i nadzornika Ilije Mamuziæa,obavljene u školskoj godini 1939./1940. Napomenula je daje bolska dominikanska gimnazija osim nove zgrade imala iknjižnicu s bogatim fondom struènih knjiga.Dr. Baran održala je predavanje „Literarno-novinarskidosezi dominikanskih gimnazijalaca u Bolu" Istaknula je dasu gotovo svi gimnazijalci redovnièke gimnazije u Bolu bilièlanovi literarnih društava u školi. Posebno je približila rad idjelovanje literarnih društava „Guzman – Domagoj" i„Plantae virentes". Govoreæi o literarnome društvu „Guzman– Domagoj" podsjetila je da je društvo svake nedjelje imalosjednicu na kojoj su èlanovi, prema unaprijed utvrðenomudnevnom redu, izvodili svoje toèke programa. Uèenici birecitirali odreðenu pjesmu, nakon èega bi drugi održaoreferat, a treæi govor. U sklopu društva bila je formirana ivrlo aktivna glumaèka skupina. Voditelj društva bio jevišegodišnji ravnatelj bolske gimnazije o. Anðelko Rabadan.Literarno društvo „Plantae virentes", èiji je rad bio gotovoistovjetan prvome društvu, bilo je sastavljeno od uèenikasjemeništaraca koji su sudjelovali u glumaèkoj i pjevaèkojsekciji. Ustvrdila je kako su èlanovi obaju društavameðusobno vrlo usko suraðivali, osobito prigodomzajednièkih priredbi na velikim crkvenim, rodoljubnim iškolskim sveèanostima. Upozorila je, pritom, da se poslije II.svjetskog rata zadržao samo literarno društvo „Plantaevirentes", i to s glumaèkom, glazbenom, sportskom,misijskom i foto-amaterskom sekcijom. Osvrnuvši se naprigodne akademije koje su održavali èlanovi literarnihdruštava, dr. Baran pojasnila je kako su se one održavale uprigodi blagdana sv. Tome Akvinskoga, zatim za obljetnicasmrti hrvatskih velikana Zrinskoga i Frankopana, a priredbeu prigodi Poklada i Nikolinja. Uèenici su, navela jepredavaèica, nastupali i kao predavaèi, recitatori, pjevaèizborni i solisti te kao sviraèi na razlièitim instrumentima i uorkestru. Akademije i priredbe bile su rado posjeæene, a onjima je, dodala je, izvještavao i dnevni tisak. Primijetila jekako su èlanovi tih društava nekoliko puta gostovali i nekimmjestima otoka Braèa i Hvara, u Jelsi, Vrboskoj i Milni. Uzavršnome dijelu izlaganja približila je sudionicimaznanstvenoga kolokvija i literarni èasopis „Plantae virentes",koji je prvi put objavljen 1930. godine, te je od tada panadalje objavljeno osam brojeva. Na kraju je poruèila da suu arhivu Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebusaèuvana dva sveska tajnièkih izvještaja o djelovanju društvai èasopisa „Plantae virentes". Izlaganjem „Bolski dominikanci i izgradnja nacionalnesvijesti" dr. Šiška s Hrvatskih studija zakljuèen je znanstvenikolokvij, te je najavljeno objavljivanje svih izlaganja.

„Zajedništvom protiv stigmatizacije siromaštva"Okrugli stol u organizaciji Caritasa Splitsko-makarskenadbiskupije u sklopu Dana socijalne zauzetostiSplit, 10.11.2017. (IKA) - Caritas Splitsko-makarskenadbiskupije u sklopu Dana socijalne zauzetosti organiziraoje 10. studenoga u Franjevaèkom klerikatu u Splitu okruglistol o temi „Zajedništvom protiv stigmatizacije siromaštva". O siromaštvu kao društvenoj marginaliziranosti ili putu noveevangelizacije govorila je s. Vlatka Topaloviæ, ravnateljicaCaritasa Splitsko-makarske nadbiskupije. „Jedna od najveæihakcija Hrvatskog Caritasa je 'Tisuæu radosti' koja djeluje ucijeloj Hrvatskoj u svim biskupijama i nadbiskupijama injome se raznim inicijativama brine o siromašnima,razorenim obiteljima, braniteljima, posljedicama rata", reklaje ravnateljica Topaloviæ. U Hrvatskoj postoji 1500 župnihzajednica a u prosjeku u svakoj od njih je najmanje po 20siromašnih obitelji. „Crkva u Hrvatskoj brine o 84.000siromašnih i svaki dan dodijeli 3000 obroka, a uprihvatilištima pod ovlašæu Crkve svakodnevno je oko 100beskuænika", naglasila je. Podsjetila je kako Crkva uHrvatskoj radi mnogo na podruèju brige o siromašnima alise o tomu ne govori. „Dobro koje èini Crkva treba bitividljivo i primijeæeno", poruèila je Topaloviæ. Priangažmanu pomaganja siromasima iznimno je važna„kultura susreta" jer se u blizini sa siromasima možeišèitavati odakle dolaze krojeni njihova siromaštva.„Kulturom susreta otkrivamo slabosti siromaha ali to jeproces u kojem ujedno otkrivamo i vlastite slabosti", kazalaje Topaloviæ. Dodala je kako je susret sa siromasima „putnove evangelizacije" te kako su prema najnovijimstatistièkim podacima „od 7,5 milijardi stanovnika na svijetunjih 2,2 posto siromasi." „Drago nam je što je papa Franjoproglasio 19. studenoga Svjetskim danom siromaha. Dakle,ne siromaštva kao pojave nego je u središte stavljensiromah", kazala je dodavši da su siromasi trajna opomenana savjesti èovjeèanstva.Voditelj Braènog i obiteljskog savjetovališta CaritasaZadarske nadbiskupije profesor psihologije Mladen Klanacistaknuo je kako u Hrvatskoj država nedovoljno prepoznajeangažman Crkve. „Ne postoji dovoljna svijest o Crkvi daona ima što reæi o svim problemima o kojima ima dovoljnoznanja. U Hrvatskoj je još uvijek djelomièno na snazikomunistièki mentalitet po kojem mi iz Crve ne smijemogovoriti", kazao je Klanac te dodao kako se Crkva trebastaviti „na put obrazovanja i još više reæi o pojedinimpoteškoæama. Crkva pomaže u borbi za ukljuèivanjesiromaha u društvo, ali je u njoj i premalo proroèkog glasada bi se razbijali stereotipi".Profesorica psihologije Laura Pavièiæ iz Caritasovoga doma„Sv. Ana" za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja u Rijecigovorila je o programu koji Dom provodi veæ 24 godine ukojemu se iskljuèivo bave ciljevima osamostaljivanja iprovode psiho-socijalni tretman žena i djece žrtavaobiteljskog nasilja s podruèja cijele Hrvatske. „Do sada jeviše od 1500 žena i djece prošlo kroz dom proteklih godina.Problemi koji se dogaðaju su sporost donošenja nekih odluka– misleæi na pravosudna tijela, postupci koji se vode naprekršajnim sudovima su najèešæe predugi, a sve to otežavaosamostaljenje korisnica", kazala je prof. Pavièiæ te dodalada u svom programu imaju i rad s poèiniteljima nasilja uobitelji, koji provode u savjetovalištu i na taj su naèinzaokružili pristup cijeloj obitelji i problematici nasilja.Smatra da bi „trebala biti bolja meðusektorska suradnja ipovezanost svih institucija, pojedinaca i udruga ukljuèenih upomaganje siromašnima i potrebnima."Psihijatar Dragan Lovroviæ, vanjski suradnik Caritasovogdoma „Sv. Ana", govorio je o psihosocijalnom tretmanu za


1315. studenog 2017. broj 46/2017

poèinitelje nasilja u obitelji kao obliku prevencije nasilnihponašanja. „Veæ tri godine provodimo taj program koji jepropisan od Ministarstva pravosuða i mogu reæi da imamoiskustava gdje se poèinitelji vrate starom obliku ponašanja,ali i onih koji su promijenili krive obrasce ponašanja. Ovajprogram stavlja naglasak na mušku socijalizaciju, odnosnona sagledavanju muške uloge u odnosu na obitelj i nasuprugu ali taj problem je širi i kompleksniji", kazao jeLovroviæ.Marina Grbiæ, mag. pedagogije/specijalist rane intervencije,i Lucija Božajiæ Golem, mag. logopedije, iz Kabineta zaranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije, govorilesu o temi „Djeca s teškoæama u razvoju i njihove obitelji –rad Kabineta". Upoznale su nazoène s idejom raneintervencije i radom Kabineta te su prezentirale rezultateanketnog ispitivanja njihovih roditelja o vlastitoj percepciji iosjeæaju stigmatizacije u društvu.Sudionici okruglog stola, koji je moderirala profrsoricapsihologije Jelena Burazin iz Ureda za obitelj Splitsko-makarske nadbiskupije, istaknuli su kako posljedicesiromaštva nisu samo materijalne naravi nego egzistencijalnenaravi jer je sve više pojedinaca i obitelji koji zbognezaposlenosti ili niskih primanja ne mogu pokriti primarneegzistencijalne potrebe: hranu, troškove stanovanja,odijevanja, lijeèenja. Takoðer je reèeno kao treba reagirati na„kulturu odbacivanja siromaha".

„Sveci i blaženici kao uzori djelotvorne ljubavi"U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebuodržana Katehetska jesenska škola za odgajatelje u vjeri upredškolskim ustanovama u organizaciji Nacionalnogakatehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanjeZagreb, 11.11.2017. (IKA) - U organizaciji Nacionalnogakatehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije iAgencije za odgoj i obrazovanje u Nadbiskupijskompastoralnom institutu u Zagrebu u petak 10. studenogazapoèela je dvodnevna Katehetska jesenska škola zaodgajatelje u vjeri u predškolskim ustanovama s temom„Sveci i blaženici kao uzori djelotvorne ljubavi". Na školi seokupilo 320 odgajateljica i odgajatelja u vjeri iz cijeleHrvatske. Uvod u školu animirao je DV Vrapèiæ, Drnje. Bilaje to prigoda promišljati o mislima sv. Majke Terezije kojesu predstavile odgajateljice i dvije misionarke ljubavi, apotom su djeca izvela scenski prikaz o sv. Martinu.Pozdravljajuæi okupljene, voditeljica Povjerenstva zakatehetske škole Brankica Blaževiæ, dipl. pedagog, uz temuškole istaknula je dobre primjere hrvatskih blaženika isvetaca koji su svoju karizmu izgradili upravo na odgojudjece i mladih. „Stalno promatrajuæi njihove kreposti ivrijednosti vratit æemo se smislu odgoja, života i životnojradosti", rekla je.Predstojnik NKU HBK-a izv. prof. dr. Ivica Pažinposvijestio je kako se „postati svet ne može za ljudskogaživota, no to ne znaèi da treba èekati kraj naše ljudske moæikako bi netko u nama otkrio kako smo, premda ne sveti, ipakza života živjeli u svetosti. Dok æemo za vrijeme oveKatehetske škole razmišljati o blaženima i svetima kaouzorima djelotvorne ljubavi iz perspektive djece predškolskedobi, nemojmo zaboraviti razmišljati i o sebi", jer, nastavioje, „kao posrednika izmeðu djeteta i Boga vidim vas,odgajateljice i odgajatelje, ne možda svece uvijek po životu,ali svece po pozivu koji smo pozvani ostvarivati". Nadalje jenaglasio kako sveci i blaženici nisu uzori djelotvorne ljubavisamo iz pukoga humanistièkog ili nekog kulturološkograzloga. „Svatko je, naime, pozvan èiniti dobro. Svecima jeBog bio izvor njihova djelovanja. Blaženici i sveci nešto su

poput ispružene ruke Božje na zemlji". Ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta izv. prof. dr.Josip Šimunoviæ okupljenima se obratio i kao izaslanikzagrebaèkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozaniæa, te imprenio njegove pozdrave i blagoslov. Postavljajuæi pitanje„jesu li sveci i blaženici danas blizu našoj djeci ili su imbliže razne zvijezde koje mnogi stvaraju ili se samestvaraju", naglasio je: „Vjerujem da vi možete itekako uèinitida današnjoj djeci i mladima sveci i blaženici zaista budu naputu života i veoma blizu. Oni su most koji spaja nebo izemlju. Zato bih želio svima vama na poèetku oveKatehetske jesenske škole zaželjeti sretan put po tome mostuda i mi svi ovdje jednom postanemo sveti". Voditeljica Službe za predškolski odgoj i obrazovanjeUprave za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti iobrazovanja Marija Ivankoviæ, prof., naglasila je kako se naovoj Katehetskoj školi u ulozi dužnosnice obraæa posljednjiput, no unatoè tome je neizmjerno ispunjena temom koja jeodabrana. Istièuæi kako su svece i blaženike resili dobrota,strpljivost, sebedarje i milosrðe, upitala je: „Zašto ne bismosvi to mogli živjeti, zašto ne bismo s osmjehom svako jutromogli doèekati dijete i roditelja, zašto ne bismo pomoglinekome tko je u problemu, zašto ne bismo mogli ako nièimdrugim, a ono osmjehom vratiti i obrisati suzu nekome tko jeu problemu, i zašto ne bismo mogli biti ljudi kako nas je Bogstvorio". Posluživši se rijeèima Majke Terezije. „Svatko tkoti se približi neka ode od tebe bolji i sretniji", ohrabrila jeodgajateljice i odgajatelje: „Vi ste upravo ti koji svakomdjetetu pri dolasku i odlasku iz djeèjeg vrtiæa ostajete uzor,ideal djelotvorne ljubavi". Svima je zahvalila za suradnju iobogaæenje tijekom 26 godina.Uime ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje JadrankeŽarkoviæ-Peèenkoviæ, prof., okupljenima se obratila višasavjetnica za vjeronauk u osnovnim i srednjim školama mr.Gordana Barudžija. Èini mi se velikim izazovom govoritidanas o svecima i blaženicima kad su djeci uzori poznateosobe. Izazovno je govoriti o djelotvornoj ljubavi, kad sedanas pojmom ljubavi èesto manipulira. Stoga cijenim naporkoji su u pripremu ove Katehetske škole uložili predavaèi ivoditeljice radionica. Vjerujem da æe nas podsjetiti kako jemoguæe u osobnom životu živjeti djelotvornu ljubav a krozvjerski odgoj u predškolskim ustanovama odgajati djecu zadobro i lijepo jer takav vid odgoja je radostan, zaigran iplodonosan. Želim da ova Katehetska škola pridonesekreativnom obogaæenju u našim kriterijima, u našimmetodologijama, u neprekidnom traganju za istinom u kojojæemo zajedno tragati za ljepotom, te gdje æemo se osjeæatipozvanima i živjeti dobro, rekla je Barudžija.Na kraju se okupljenima obratio predsjednik Vijeæa HBK-aza katehizaciju i novu evangelizaciju ðakovaèko-osjeèkinadbiskup Ðuro Hraniæ koji je Školu i otvorio. Vidjevšidupkom ispunjenu dvoranu Vijenac, nadbiskup Hraniæ rekaoje: „Hvala vam na spremnosti da trajno radite na sebi", tenastavio: „Primjeri privlaèe, a najbolje se odgaja tako da sebude primjer svojim pozitivnim pristupom, tako da svojimprimjerom, osobnošæu, identitetom djeci svijetlimo i da i njihpotièemo da se i u njima upali svjetlo, da njima pomognemoda razgrnu ono što je suvišno i da na taj naèin iz djecepoèinje izlaziti ono što je uistinu Božje u njima. Vi kojiradite s djecom svaki puta uvijek iznova osjetite kako iz njihdolazi ono što je Božje i ono što vas obogaæuje, te vidite dane možete dati onoliko koliko od djece dobijete zauzvrat.Vjerujem da nas ova Katehetska škola na izvrstan naèinpotièe da mi budemo sveti, a onda da pomognemo djeci daBog uistinu bude svjetlo i nadahnuæe njihova života". U tomje kontekstu posvijestio kako nismo pozvani biti osrednjikršæani, „nego smo uistinu pozvani na svetost, a sveci nam


14 15. studenog 2017. broj 46/2017

pokazuju koji je naš identitet, cilj i naša buduænost". Nadbiskup Hraniæ posebno je zahvalio profesoriciIvankoviæ. Podsjetio je kako su hrvatski biskupi svjesnièinjenice da ako se želi odgajati cjelovite osobe, potrebno jezapoèeti s vjerskim odgojem u ranoj dobi koja je jakoosjetljiva. Željeli su da se ne samo u katolièkim vrtiæima,nego i u vrtiæima koje osnivaju gradovi i jedinice lokalneuprave i u privatnim vrtiæima provodi vjerski odgoj za našudjecu. „Gospoða Ivankoviæ bila je jedna od onih koja sezalagala da se tomu pristupi ozbiljno, da se ne može bilokoga pustiti da ostvaruje taj vjerski odgoj, nego da timosobama treba pružiti formaciju da to treba èiniti naodreðenoj razini. Uime hrvatskih biskupa i Vijeæa zakatehizaciju želim reæi iskreno hvala što ste nas u tomtrenutku i potaknuli da ozbiljno tome pristupimo i što stesvih ovih 26 godina bili iskreni prijatelj i savjetnik, te ste snama dijeli poteškoæe na koje nailazimo. Nadamo se daæemo i dalje u Vama imati prijatelja i mudroga savjetnika",rekao je nadbiskup Hraniæ. Zahvalu profesorici Ivankoviæuime katolièkih vrtiæa izrekla je voditeljica Povjerenstva zapredškolski i školski odgoj u ustanovama koje voderedovnièke ustanove s. Katarina Piškoviæ.U nastavku rada, predavanje „Sveci i blaženici kao uzoridjelotvorne ljubavi" održao je mr. Milan Danèuo. Nakonrasprave slavljena je misa. U subotu 11. studenoga rad je nakon molitve koju jeanimirao DV Jordanovac poèeo predavanjem „Uzori uodgoju" dr. Jelene Vignjeviæ. Nakon tematske raspraveodržane su „Sloboda unutar zidova, blažena Ozanakotorska", „U nama je radost svijeta Majka Klara Žižiæ",„Odgojna naèela bl. Marije Terezije Tauscher", „Bl. Marijaod Propetog Petkoviæ i drugi sveci Dubrovnika", „Svihrvatski sveci, svetice, blaženici i blaženice", „Duh Sveti nadjelu u životu svete Anðele i u mojem životu", „Vinkovamilosrdna ljubav osvaja svijet", „Poruka vjernosti blaženihDrinskih muèenica" i „I moj vrtiæ nosi njeno ime". RadŠkole završio je izvještajima s radionica te zakljuècimaŠkole.

Susret mladih Šibenske biskupijeTema susreta bila je „Crkva u oèima mladog katolika"Šibenik, 11.11.2017. (IKA) - Susret mladih Šibenskebiskupije održan je u subotu 11. studenoga u prostorijamaKatolièke osnovne škole u Šibeniku. Tema susreta bila je„Crkva u oèima mladog katolika". Susret je poèeo misnimslavljem u kapeli katolièkoga školskog centra koje jepredvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. MarinkoMlakiæ. U homiliji je približio vrijednosti koje mladi mogudobiti u Crkvi. Mladi Šibenske biskupije ozbiljno shvaæaju kršæanstvo ivjeru. Stoga i ne èudi tema susreta „Crkva u oèima mladogkatolika", rekao je povjerenik za pastoral mladih Šibenskebiskupije don Gabrijel Jagarinec. Èesto mladi imajupogrešnu sliku o Bogu i Crkvi, a na temelju tih pogrešnihslika donose pogrešne zakljuèke. Ovim susretom želimovidjeti što Crkva jest i kako se mlada osoba može pronaæi uCrkvi, pojasnio je vlè. Jagarinec. O temi susreta govorio je ižupnik župe sv. Petra – Vidici fra Ivan Penava. Posvjedoèioje kako je u vrijeme mladenaštva doživljavao Crkvu. Crkvasu mladi i važno je da mladi grade Crkvu, da ju èineživotnom i uvijek mladom. Susret mladih Šibenske biskupijeokuplja mlade aktivne u župnim zajednicama biskupije, a upotpunosti su ga osmislili animatori, istaknula je jedna odorganizatora susreta Anamarija Junakoviæ. Animatori suosmislili rad u radionicama u kojima su sudionici susretapromišljali o Crkvi.

Dubrovnik: Susret zborovoðaNe uznositi se pred narodom jer misa nije koncert, istaknuomo don Šime MaroviæDubrovnik, 11.11.2017. (IKA) - U organizaciji Vijeæa zakulturu i znanost Dubrovaèke biskupije uprilièen je susretzborovoða u subotu 11. studenoga u dvorani palaèe u Ulicibraæe Andrijiæa uz predavanje mo don Šime Maroviæa,profesora s Katolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta uSplitu. Sudjelovao je velik broj zborovoða i predvoditeljacrkvenog pjevanja iz razlièitih krajeva biskupije. Okupljene je uvodno pozdravio proèelnik biskupijskogVijeæa za kulturu i znanost Josip Mikuš te predstaviopredavaèa don Šimu Maroviæa koji je zborovoðama poznatpo svojim brojnim skladbama koje se izvode u liturgiji. Uzpjevanu molitvu Oèe naš te zvuke gregorijanskog korala,predavaè Maroviæ poèeo je predavanje „Crkvena glazba ubogoslužju" te odmah naznaèio kako æe biti rijeèi o nizznaèajnih tema za crkvene glazbenike koji u Crkvi imajuznaèajnu službu. Ujedno, ovaj susret, istaknuo je predavaè,treba biti jedna mala duhovna obnova koja ponovno trebapostaviti pitanje biti i smisla. Bit liturgije je Kristovo uprisutnjenje - On dolazi meðuvjernike, On je živ. Liturgija je 'posadašnjenje Kristovesveæenièke službe za posveæenje ljudi', ona je susretišteBoga i èovjeka. Crkveni glazbenik treba si postaviti pitanjekako uoblièiti taj susret? U tome pomoæ i vodstvo dajucrkveni dokumenti koje uvijek iznova treba išèitavati,osobito kada je rijeè o crkvenoj glazbi, istaknuo je moMaroviæ. Svrha svete glazbe je 'slava Božja i posveæenjevjernika'. Kroz glazbu Bogu treba davati ono najljepše, alipritom paziti da glazba nije okvir u koji se stavlja liturgija.Dodao je i kako neke pjesme nisu prikladne na misama. Kroz niz primjera iz vlastitog iskustva kao skladatelja izborovoðe, školovanog na Papinskomu Institutu za crkvenuglazbu, maestro Maroviæ je zborovoðama Dubrovaèkebiskupije nastojao dati savjete i pomoæ pri konkretnimizazovima rada sa zborom. Duhovna pouka je uz glazbu,takoðer iznimno važna pjevaèima. Dok gregorijanskopjevanje ima prvenstvo u rimskoj liturgiji, i polifonija imasvoje mjesto, a dakako i puèko vjersko pjevanje. Pritom jekljuèno mudro pristupiti izboru repertoara koji æe omoguæitii sudjelovanje puka u liturgijskom pjevanju. Bogata hrvatskacrkvena glazbena baština pritom uvijek može i treba bitiizvor nadahnuæa. Na tragu ovih razmišljanja predavaè je nastavio razmatranjeu homiliji na misi koju je predvodio u kapelici Biskupijskogsjemeništa uz sudjelovanje svih zborovoða. Povezao jeprimjer sveca dana, sv. Martina kojeg su voljeli siromasi.„To znaèi jednu otvorenost duha prema svima i prije svega,poniznost. Takav treba biti i crkveni glazbenik", rekao jepropovjednik. Ne uznositi se pred narodom jer misa nijekoncert, a kako kaže evanðelje dana, „jer što je ljudimauzvišeno, odvratnost je pred Bogom". Gregorijanskimnapjevima nisu potpisani autori jer su upravo u duhuponiznosti izvršavali predanu im službu. Zato se uvijek trebapitati o smislu - smislu crkvene glazbe i ulozi crkvenogaglazbenika. Divna je to i velièanstvena služba, radosno jeposvjedoèio propovjednik Maroviæ. Susret je završen zajednièkim ruèkom u Biskupijskomsjemeništu uz druženje i neformalnu izmjenu iskustava.Razmjena takvih iskustava uvijek je korisna i plodna, aosobito buduæi da uskoro kreæu pripreme za Adventskikoncert župnih zborova Dubrovaèke biskupije. U tomeputokaz svim zborovoðama mogu biti rijeèi maestraMaroviæa izreèene na ovom susretu: „Saèuvajmo duhadventa pa æe nam Božiæ zasjati!".


1515. studenog 2017. broj 46/2017

Sjeæanje na Vukovar i ŠkabrnjuPredstavljen zbornik Memento Poetica s 30 pjesamaposveæenih Vukovaru i Škabrnji u nakladi nakladnièke kuæeProtuðer iz SplitaVukovar, 11.11.2017. (IKA) - U organizaciji Hrvatskeudruge Benedikt iz Splita i udruge veterana 4. gardijskebrigade iz Splita te predsjednice RH Kolinde GrabarKitaroviæ kao pokroviteljice u subotu 11. studenoga u skloputjedna sjeæanja na Vukovar i Škabrnju u pastoralnom centrusv. Bono u Vukovaru prikazan je potresni dokumentarni filmo Vukovaru, nakon èega je gvardijan fra Ivica Jagiæ služiomisu u crkvi Sv. Filipa i Jakova. Nakon mise u punoj dvorani pastoralnog centra sv. Bonoodržana je promocija zbornika Memento Poetica s 30pjesama autora posveæenih Vukovaru i Škabrnji, u nakladinakladnièke kuæe Protuðer iz Splita.Program je poèeo uvodnom rijeèi glavnog urednikaZbornika pukovnika Mate Buljubašiæa, a nastavio sehimnom Lijepa naša u izvedbi VIS-a Gospe od Zdravlja izSplita i minutom šutnje za pale branitelje. Recital je otvoriopjesnik Pejo Šimiæ iz Zagreba koji je krasnoslovio svojupjesmu Hrvatskim Braniteljima i izmamio gromki pljesak udvorani, kao i Larisa Janièev Stojanoviæ, Dragan Vranješ iMatea Miošiæ koja je krasnoslovila pjesmu pokojnog AntunaMladena Vranješa. Pjevaè Branko Èuliæ Vukovarac na krajuje s VIS-om Gospe od Zdravlja poveo pjesmu Bože èuvajHrvatsku a pridružila im se publika.Na kraju je pukovnik Buljubašiæ zahvalio pjesnicima,glazbenicima i domaæinima i pozvao na promociju zbornika19. studenoga u Splitu i 20. studenoga u Škabrnji.

Simpozij „700 godina ljekarništva u Dubrovniku"Ljekarna Male braæe nije najstarija ljekarna ni u svijetu ni uHrvatskoj, ali je jedina koja je od tada do danas zadržalakontinuitet djelovanja. Njezina posebnost je i u tome štofranjevci nisu lijeèili samo svoju subraæu nego je bilaotvorena za lijeèenje svih stanovnikaDubrovnik, 11.11.2017. (IKA) - Simpozij „700 godinaljekarništva u Dubrovniku" okupio je u petak 10. studenogau staroj franjevaèkoj ljekarni u samostanu Male braæe uDubrovniku brojne znanstvenike, domaæe i strane uzvanikeiz podruèja farmacije, ljekarnike i braæu franjevce. U povodu700. obljetnice ljekarne Male braæe u subotu 11. studenoga uorganizaciji Dubrovaèko-neretvanske županije održana jesveèana akademija na kojoj su dodijeljene zahvalnice. Na otvaranju simpozija govorilo je trinaest govornika uimeorganizatora simpozija, zatim svjetske farmaceutskeindustrije, nekih hrvatskih institucija kao i uime pokroviteljai domaæina. Predsjednica organizacijskog odbora simpozija MajaJakševac Mikša pozdravila je sve okupljene, rekavši kakoovaj jubilej 700. obljetnice ljekarne Male braæe „uvelikeprelazi granice farmaceutske struke, Grada Dubrovnika, našezemlje i ima veliko znaèenje u svijetu", dok je predsjednikHrvatskoga farmaceutskog društva Darko Takaè istaknuokako je povijest ljekarništva u Hrvatskoj duboko vezana uzživot ljudi te da je ljekarništvo uvijek bilo izvor i rasadišteznanosti. Zahvalio je i svim ljekarnicima što tradicijuljekarništva i dalje razvijaju. Gvardijan samostana Malebraæe fra Veselko Grubišiæ podsjetio je na prepoznatljivostDubrovnika u cijelom svijetu kao i same ljekarne Male braæete rekao kako se brojni stranci koji obilaze ljekarnu, osobitooni iz Novog svijeta, èude kada èuju za 700 godinapostojanja ljekarne koja je „ponos ovog samostana".Dubrovaèki biskup Mate Uziniæ rekao je da su franjevci,

brinuæi se za tjelesno zdravlje ljudi, stoljeæima pokazivaliono milosrdno lice kršæanstva te istaknuo važnost ipovezanost brige za duhovno i za tjelesno zdravlje èovjeka. Na simpoziju su održana izlaganja kojima se prisjetilopoèetaka ljekarne i njezinih dugih stoljeæa rada te posebiceposljednjih pedeset godina djelovanja. Naime, u prigodiobilježavanja 650. obljetnice ove ljekarne bio je takoðerodržan znanstveni simpozij, a kako je posljednjih polastoljeæa obilježio i Domovinski rat, izuzetno važan i težakperiod i za djelovanje ljekarnika, na ovom simpozijuposebno je predstavljeno i osvijetljeno to razdoblje. U prvom bloku održana su izlaganja: „Razvoj zdravstva uDubrovniku" (Stella Fatoviæ-Ferenèiæ), „1371!?! Prvi zapisio Dubrovaèkom franjevaèkom samostanu" (Zoran Peroviæ),„Lokacije rada i neki važniji eksponati Ljekarne Male braæe"(fra Stipe Nosiæ), „Istaknuti franjevci ljekarnici uDubrovniku" (fra Josip Sopta), „Hospital milosrða uDubrovniku" (Rina Kralj-Brassard) i „Dubrovaèkoljekarništvo od 13. do 18. stoljeæa" (Neda Kovaèiæ). Ovažnosti donacija lijekova u Dubrovniku za vrijemeDomovinskog rata održana su predavanja „DoprinosSamostana Male braæe u skrbi za potrebite" (fra JosipSopta), „Ljekarna Caritas u Dubrovniku" (Pavica Obuljen) i„Donacije lijekova Opæoj bolnici Dubrovnik" (LjiljanaBetica). U završnom dijelu simpozija predstavljena supredavanja „Kako je nastala Ljekarna Dubrovnik(1946.–1966.)" (Ivica Oreškoviæ) i „50 godina rada ZULjekarna Dubrovnik i pogled u buduænost" (Marija BagoviæLuèiæ). Moderatorica simpozija bila je Arijana Meštroviæ, anaveèer je za sudionike bio prireðen i prigodni koncert. Poèeci ljekarništva u franjevaèkom samostanu Male braæevežu se uz godinu 1317., odnosno uz prelazak franjevaca izporušenog Samostana sv. Tome koji je bio izvan zidina napodruèje unutar gradskih mira gdje su dobili prostor zagradnju novog samostana s vrtom. Dokumenti iz prva dvastoljeæa postojanja ljekarne nestali su kao posljedica Veliketrešnje 1667. godine, a na temelju onoga što je saèuvano kaoopæeprihvaæena godina poèetka ljekarne, koja je prvo bilaaromatorij, uzima se 1317. godina. Ljekarna Male braæe nije najstarija ljekarna ni u svijetu ni uHrvatskoj, ali je jedina koja je od tada do danas zadržalakontinuitet djelovanja. Njezina posebnost je i u tome štofranjevci nisu lijeèili samo svoju subraæu nego je bilaotvorena za lijeèenje svih stanovnika. Nakon II. svjetskograta franjevcima je oduzeto ovlaštenje za držanje ljekarne, avlasti su nastavile raditi na objedinjavanju ljekarnièkedjelatnosti te su postupno ukidane samostalne ljekarne. Takoje 31. sijeènja 1966. godine konstituirana Ljekarna„Dubrovnik" u èiji sastav je ušla i ljekarna Male braæe. Zavrijeme Domovinskog rata, u razdoblju od 20. listopada1991. do 22. prosinca 1995. godine, u Dubrovniku jedjelovala i Ljekarna Caritasa koja je primala brojne lijekoveiz donacija, razvrstavala ih i njime opskrbljivala potrebite utim teškim godinama. Ljekarna Male braæe danas je usastavu Zdravstvene ustanove Ljekarna Dubrovnik, ali uzsvu suvremenu ljekarnièku praksu proizvodi i diljem svijetapoznate tradicijske pripravke. Simpozij u prigodi proslave „700. obljetnice Ljekarne Malebraæe u Dubrovniku" organiziralo je Hrvatsko farmaceutskodruštvo u suradnji s Franjevaèkim samostanom Male braæe iZU Ljekarnom Dubrovnik, a održan je pod pokroviteljstvompredsjednice Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstvaRH, Ministarstva kulture RH, Dubrovaèko-neretvanskežupanije i Grada Dubrovnika. Na subotnjoj sveèanoj akademiji zahvalnice za doprinos ufarmaciji i zdravstvu župan Dubrovaèko-neretvanskežupanije Nikola Dobroslaviæ dodijelio je Franjevaèkom


16 15. studenog 2017. broj 46/2017

samostanu Male braæe, Zdravstvenoj ustanovi LjekarnaDubrovnik i Hrvatskom farmaceutskom društvu. Tijekom akademije fra Stipe Nosiæ, provincijalni vikar usamostanu Male braæe, upoznao je okupljene s poviješæuljekarne i samostana, a takoðer je još jednom kratkopredstavljena i Monografija 700 godina 1317.-2017.Ljekarna Male braæe; 50 godina – 1966.-2016. Ljekarna„Dubrovnik". Okupljene na akademiji uz župana domaæina pozdravili su iVera Kataliniæ-Jankoviæ, izaslanica ministra zdravstva ipomoænica ministra zdravstva RH, Mato Frankoviæ,izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i dubrovaèkigradonaèelnik, Željan Maleš, izaslanik predsjednice RH idekan Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu,Nina Obuljen Koržinek, izaslanica predsjednika Vlade iministrica kulture RH, Darko Takaè, predsjednik HFD, AnaSoldo, predsjednica Hrvatske lijeènièke komore, akademikZvonko Kusiæ, predsjednik HAZU-a, Rajesh Patel,predsjednik Farmaceutske lijeènièke komore EU-a i EevaTerasalmi, potpredsjednica Svjetske farmaceutske federacije.Voditelj programa akademije bio je Ivica Puljiæ.

U Splitu održan veliki humanitarni koncert duhovneglazbe „Najmanjima od najmanjih"Split, 11.11.2017. (IKA) - U prepunoj dvorani sportskogcentra Gripe u subotu 11. studenoga održan je najveæikoncert duhovne glazbe u povijesti grada Splita„Najmanjima od najmanjih". Taj humanitarni koncertsvojevrsni je vrhunac manifestacije „Dani socijalnezauzetosti", a sav prihod od prodaje ulaznica namijenjen jebolesnoj djeci korisnicima Caritasa Splitsko-makarskenadbiskupije. Više tisuæa Spliæana svih generacija velikimodazivom opet su pokazali da, kao i uvijek, imaju otvoreno ivelikodušno srce za one u koji su u potrebi, ali i da uživaju uduhovnoj glazbi. Za duhovni spektakl pobrinuli su se neki od najpoznatijihimena hrvatske duhovne scene: Marija Husar Rimac, IvanaHusar Mlinac, fra Marin Karaèiæ, sestre Paliæ, Alan Hržica,Božja pobjeda, Zbor Mihovil, Skac bend Split i Veritasaeterna. Voditeljica programa bila je Karolina VidoviæKrišto, a za molitvenu meditaciju pobrinuo se fra AnteVuèkoviæ. Više od dva sata izvoðaèi i publika zajedno supjesmom slavili Boga i tako u grad Split, Hrvatsku i èitavsvijet poslali snažno svjedoèanstvo vjere u Isusa Krista tenesebiène ljubavi i neizmjerne radosti koja proizlazi izživota s Gospodinom. Organizator koncerta, ali i cjelokupnemanifestacije „Dani socijalne zauzetosti" koja se odvija poprvi put, je Franjevaèki institut za kulturu mira.Suorganizatori su Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije,Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije,SKAC_St i molitvena zajednica „Srca Isusova" iz Zagreba.„Dani socijalne zauzetosti" odvijaju se u osam hrvatskihgradova, a zamišljeni su kao dvotjedni festival socijalneosjetljivosti, solidarnosti i dobrote kojim se kroz èitav nizdogaðanja vjernièkoj i široj javnosti želi približiti socijalninauk Crkve kroz konkretno djelovanje te senzibiliziratijavnost za volonterski i socijalni rad. Jedan od takvih projekata bio je i ovaj humanitarni koncertna kojem se prikupljao novac za djecu s teškim ošteæenjimasredišnjeg živèanog sustava, odnosno mozga i leðnemoždine, te su s obzirom na to onesposobljena samostalnoizvršavati osnovne životne funkcije kao što su hodanje igovor. Prikupljenim sredstvima želi im se priskrbiti potrebnaterapija te didaktièka i motorna pomagala, kako bi im seolakšao svakodnevni život.

Susret djeèjih crkvenih zborova u PožegiPožega, 11.11.2017. (IKA) - Èlanovi djeèjih crkvenihzborova s podruèja Požeške biskupije došli su 11. studenogana svoj godišnji susret u Požegi. Sudjelovali su zborovi:Djeèji crkveni zbor „Glasiæi nade" iz župe sv. Petra i Pavla,Kaptol, s voditeljicom Ljubicom Maljur; Djeèji crkveni zboriz župe sv. Josipa, Ðurðenovac, s voditeljem IvicomFridlom; Djeèji crkveni zbor župe sv. Leopolda Mandiæa,Požega, s voditeljicom Anom Matkoviæ; Djeèji crkveni zboržupe sv. Nikole Biskupa, Pleternica, s voditeljicom s.Zoranom Prcela; Djeèji crkveni zbor „Marijin cvijet" iz župeBlažene Djevice Marije, Nova Kapela, s voditeljicom s.Samuelom Markanoviæ; Djeèji crkveni zbor iz župe sv.Mihaela Arkanðela, Stražeman, s voditeljcom Jelicom Ticl;Djeèji crkveni zbor iz župe sv. Terezije Avilske, Požega, svoditeljicom Ljubom Šoliæ i Djeèji crkveni zbor iz župeMarije Kraljice i sv. Jurja, Davor, s voditeljicom s.Dubravkom Kopiloviæ. Program susreta zapoèeo je u katedrali molitvom sv.Tereziji, a nakon toga mali su se pjevaèi uputili u obližnjuDvoranu Sv. Terezije gdje su se zborovi pjesmom i igrompredstavili jedni drugima. Slijedila je misa koju je u crkviSv. Lovre predvodio biskup Antun Škvorèeviæ. Bio je toposeban doživljaj radosti koju su oèitovala djeca svojimpjevanjem pod ravnanjem Marija Veèeriæa, katedralnogzborovoðe i orguljaša. Biskup je djeci zahvalio za služenjekoje pjevanjem vrše u svojim župama, kao i njihovimžupnicima i voditeljima zborova. Napomenuo je da su došlina hodoèašæe u Požegu o 20. obljetnici utemeljenja Požeškebiskupije da u crkvi Sv. Lovre, zaštitnika mjesne Crkve,pjesmom posvjedoèe o važnoj službi koju vrše u svojimžupama. Pozvao ih je da se sjedine s Lovrinim muèenièkimsvjedoèenjem pripadnosti Isusu Kristu i mole zajedno snjime da ih on u toj misi primi kao svoje najdraže, sjedini sasvojom žrtvom ljubavi i u njihova mladenaèka srca unesesvoju snagu.Nadovezujuæi se na pozdrave koje sv. Pavao u ulomkudnevnog èitanja iz Poslanice Rimljanima upuæuje razlièitimpojedincima, biskup je homiliju zapoèeo pitanjem, zaštonam je drago kad nas se netko sjeti te nas pozdravi.Odgovorio je kako nam pozdrave rado šalju oni koji nas volei nose u svom srcu. Ustvrdio je da je sv. Pavao bio pun IsusaKrista i njegove blizine i u njoj zavolio mnoge koje je uživotu susreo, osobito na putu naviještanja Evanðelja, tesvojim pozdravima svjedoèi svoju duboku povezanost snjima. Biskup je pozvao èlanove djeèjih crkvenih zborova dai oni poput Pavla budu ispunjeni blizinom Isusa Krista ukojem je progovorila ljubav pobjednica nad smræu, a koja seobnavlja u svakoj misi. Poruèio je okupljenoj djeci da ih usvakoj misi pozdravlja sam Isus Krist, tako da ih najdubljepovezuje sa sobom i svojom ljubavlju, te ulazi u njihoveživote svojom moænom ljubavlju s križa, i da je zato misanajveæi i najsnažniji dogaðaj. Ustvrdio je da pjevajuæi namisi oni ne otvaraju samo svoja srca Isusu Kristu, negopomažu svima drugima na slavlju da i oni budu otvoreni zablizinu Isusove ljubavi.Podsjetio je djecu da Crkva toga dana slavi spomendansvetog Martina, biskupa iz Toursa u Francuskoj, i upoznaoih sa životom toga Božjeg ugodnika iz IV. stoljeæa, koji jekako mu ime kaže, bio vojnik u rimskoj vojsci, ali je htionešto drugo i više, jer mu je srce govorilo da nije stvoren davojnièki pristupa ljudima, nego da ih ljubi onom ljubavljukojom ih je Isus volio i na križu sebe za njih predao. Zbogtoga je napustio vojsku i zapoèeo monaški život usiromaštvu, ali bogat iznutra u srcu najveæim blagom,Isusovom moænom ljubavlju, koju je s oduševljenjem kaobiskup naviještao drugima i poput Isusa po modelu darivanja


1715. studenog 2017. broj 46/2017

živio za druge. Povezujuæi život sv. Martina s evanðeoskimulomkom u kojem Isus govori da materijalno bogatstvo zakojim mnogi èeznu ne može èovjeka usreæiti, biskup jeustvrdio da to bogatstvo može ispuniti njegovu kuæu, ali nesrce, i da èovjek postaje istinski velik kad se u dobroti,plemenitosti, i ljubavi otvori za drugoga, da je najveæi ondakad se poput Martina ukorijeni u Isusa Krista, i njegovomsnagom živi za druge. Pozvao je male pjevaèe da se nauèedavati drugima materijalna dobra, ali još više davati samesebe i živjeti za druge: za roditelje, za prijatelje u školi idrugdje. Kazao je neka ne dopuste sebiènosti da ih pretvori umraène, izgubljene ljude. Istaknuo je kako je i pjevanje ucrkvi darivanje sebe za druge, žrtvovanje svoga vremena zaBoga, svjedoèenje glasom ljepote srca. Poželio je daGospodin Isus, koji ih neizmjerno voli, uðe što dublje unjihova mladenaèka biæa i osposobi ih da budu veliki ljudikoji žive jedni za druge, te da još dugo ovdje na zemljipjevaju kao djeca i odrasli, a onda i u Božjoj vjeènosti.Na kraju mise biskup je poveljom Priznanja iskazao svakomzboru zahvalnost za sudjelovanje na susretu u Požegi.Pozvao ih je da se sljedeæe godine okupe na hodoèašæu uredovito vrijeme, u subotu prije svetkovine sv. TerezijeAvilske, zaštitnice požeške katedrale.

Susret roditelja uèenika Nadbiskupske klasiènegimnazije u ZagrebuZagreb, 11.11.2017. (IKA) - Susret roditelja, uèenika i svihostalih dionika odgoja i obrazovanja u Nadbiskupskojklasiènoj gimnaziji u Zagrebu, a koji se sastojao od zasebnihgeneracijskih duhovnih nagovora i predavanja za roditelje tezajednièkoga euharistijskog slavlja održan je u subotu 11.studenoga. Ravnateljica gimnazije Ljuba Duvnjak pozdravila je svesudionike nakon èega je uslijedila duhovna obnova. Prverazrede vodio je vlè. Borna Puškariæ. Tema bila ZaštoPinocchio nije prièa samo za malu djecu? Druge razredevodio je don Mihovil Kurkut u kripti sjemenišne crkve. Naslobodu pozvani – bila je tema promišljanja. Treæe razrededuhovno je okrijepio vlè. Jakov Raða. Oni su razmatralitemu Kako donositi odluke? Uèenici èetvrtih razreda ranijesu imali duhovnu obnovu – 2. studenoga. S njima je bio o.Ike Manduriæ. Svaka grupa imala je i animatore pjevaèe isviraèe. U prvim razredima to su bili Tihana Kišièek i MatijaŽiviènjak, u drugim razredima Mia Bajramoviæ i PetarVukoviæ, u treæima svirali su Amanda Æuriæ i Josip Renduliæi vodili su gromku pjesmu. Svi su oni u gimnazijskom zborulijepo pratili misu pod vodstvom profesorice Ankice Jurièiæ. U isto vrijeme s uèenièkom duhovnom obnovom bila supredavanja i duhovna obnova za roditelje. Duhovnu obnovuvodio je o. Niko Biliæ, tema je bila Roditelji i djeca ubiblijskoj duhovnosti. Završno predavanje održale su JosipaLovorka Andreiæ iz Ureda Vlade RH za suzbijanjezlouporabe droga i Lucija Sabljiæ iz Službe za zaštitumentalnog zdravlja „Dr. Andrija Štampar". One su govorileo opasnostima uporabe svih vrsta droga te o odgojnimroditeljskim stilovima. Nakon kratkih susreta roditelja s razrednicima, roditelji,uèenici i profesori okupili su se na euharistijskome slavlju ucrkvi Presvetoga Srca Isusova koje je predvodio o. NikoBiliæ uz rektora sjemeništa Matiju Pavlakoviæa. Ispovijedalisu voditelji duhovne obnove Jakov Raða, Borna Puškariæ,Mihovil Kurkut, duhovnik sjemeništa Petar Mlakar iodgajatelji Goran Bužak i Mato Malekinušiæ.

Donja Voæa: Otkrivena „Stopa sv. Martina"Donja Voæa, 12.11.2017. (IKA) – „Stopa svetog Martina"sveèano je otkrivena u nedjelju 12. studenoga ispred župnecrkve Sv. Martina biskupa u Donjoj Voæi. Time se ta drevnamartinska župa, koju resi barokna crkva Sv. Martina dugepovijesti i bogate umjetnièke baštine, pridružilaVaraždinskim Toplicama, Svetom Martinu na Muri,Martijancu i Virju, župama Varaždinske biskupije gdje setakoðer nalazi „Stopa svetog Martina" koju je godine 2003.oblikovao suvremeni francuski kipar Michel Audiard. Osim toga, u Hrvatskoj su 44 crkve posveæene tomfrancuskom svecu. Kulturni centar sveti Martin – Hrvatska usuradnji s lokalnim zajednicama, župama i Institutom zaetnologiju i folkloristiku iz Zagreba od 2007. godine dodanas u Hrvatskoj je postavio šesnaest „Stopa sv. Martina",odnosno ova u Donjoj Voæi je sedamnaesta u nizu: 2007.Dugo Selo, 2008. Virje, 2010. Donje Selo na Šolti, 2011.Sumartin na Braèu, 2011. Tar Vabriga u Istri, 2012. VelikaTrnovitica u blizini Garešnice, 2013. Vranjic u zaleðu Splita,2014. Lovèiæ kod Brodskog Stupnika, 2014. Šèitarjevo,2015. Martijanec, 2015. Ližnjan u Istri, 2015. Mali Lošinj,2016. Kalnik, Slani potok, Sv. Martin na Muri i VaraždinskeToplice. Organizatori sveèanosti u nedjelju u Donjoj Voæi bili suOpæina Donja Voæa, župa svetog Martina biskupapredvoðena župnikom Markom Zadravcem i Kulturni centarsveti Martin – Hrvatska, a u prièu su se ukljuèili i uèitelji iuèenici Osnovne škole Andrije Kaèiæa Miošiæa. Misu timpovodom predvodio ravnatelj Hrvatskog Caritasa mons.Fabijan Svalina. Crkva u Donjoj Voæi time je postala dioeuropske baštine, kao i kulturne hodoèasnièke martinjskeputne karte, odnosno velikog puta "Via Sancti Martini".Martinska tradicija i saèuvana baština svakoga mjestadoživljava se na poseban naèin, a "Stopom sv. Martina"istièe se važnost pojedinoga lokaliteta u kulturološkomkontekstu Hrvatske i Europe. Naime, u okviru Vijeæa Europe i Instituta europskihkulturnih itinerara, èiji je cilj promoviranje europskogakulturnog identiteta u njegovu jedinstvu i raznolikosti,razvija se veæ cijelo desetljeæe europski kulturni itinerar podnazivom "Sveti Martin iz Toursa, Europljanin, simboldijeljenja, zajednièka vrijednost". Vijeæe Europe ga je urujnu 2005. godine ocijenilo Velikim kulturnim itineraromVijeæa Europe i tom prigodom u Martinovu gradu Toursuinauguriralo Europski kulturni centar sv. Martin iz Toursa.Martinski kulturni itinerar na specifièan naèin objedinjujesve europske zemlje kroz koje je svetac nekoæ prolazio, ali ione u èiju je kulturnu baštinu utkan kult sv. Martina. Nasmjernicama što bolje revalorizacije i promidžbe kulta itradicije sv. Martina te èvršæega povezivanja lokalnihzajednica do danas su osnovani Kulturni centri sv. Martina uMaðarskoj, Francuskoj (2), Sloveniji, Italiji (2),Nizozemskoj, Njemaèkoj, Belgiji, Slovaèkoj, Luksemburgu iHrvatskoj (osnovan 2006. godine).Dijeljenje je glavna misao ovog velikog martinskog projekta.Jedinstvena je to poveznica europske martinske tradicije,koja svojom višestrukom simbolikom zbližava martinskamjesta, ljude i obièaje u svoj raznolikosti, dijeleæi ipromièuæi zajednièke vrednote koji se razotkrivaju u bogatojeuropskoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini sv. Martina.Rijeè je o maloj skulpturi velike simbolièke vrijednosti,simbolu kretanja, putovanja i otkriæa te novih susreta ipoznanstava. Istièuæi hodanje Stopa sv. Martina promièe se izdrav život te dijeljenje – kljuène martinske inicijativezajedništva.


18 15. studenog 2017. broj 46/2017

17. obljetnica posvete crkve Svete Mati slobodeZagreb, 12.11.2017. (IKA) – Na 17. obljetnicu posvetecrkve Svete Mati slobode na zagrebaèkom Jarunu u nedjelju12. studenoga sveèano misno slavlje predvodio jeumirovljeni gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ. Ukoncelebraciji bili su župnik don Ante Vasilj, ravnateljzajednice na Jarunu don Damir Stojiæ, povjerenik za mladesalezijanske provincije don Danijel Vidoviæ, don Josip Krpiæi don Stjepan Pokrivka te gvardijan trsatskog samostana fraBernard Barbariæ. Pjevanjem su misu animirali Mješovitižupni zbor te gosti s Trsata. Na poèetku biskup je istaknuo radost što može biti u crkvikoja ga stanovito podsjeæa na onu hrvatskih muèenika uUdbini. Okosnicu biskupove homilije èinile su poticajnemisli o slobodi bez koje nijedan ljudski èin nema svojstvoljudskog i kao takav je bez vrijednosti. Sloboda jepreokupacija mnogih literarnih djela, a jedni od ljepšihstihova su i oni našeg Ivana Gunduliæa „O lijepa, o draga oslatka slobodo". Potrebno se boriti za slobodu, meðutim nijesve što se naziva tim imenom prava sloboda. Naše putovanjezapoèelo je kada nas je sveæenik znamenovao znakom križana danu našeg krštenja i na toj stazi potrebno je rasti, a upunom smislu bit æemo slobodni tek dolaskom na onuposljednju adresu, ulaskom u vjeènu radost. Upravo je našGospodin Isus Krist ideal te slobode jer on èak i za vrijemebièevanja, osude te pribijanja zna da njegovo predanje znaèijednu istinsku žrtvu za svakoga od nas. Nadalje, postoji bitnarazlika izmeðu unutarnje i vanjske slobode, a u tom smislu jenaš blaženi kardinal Alojzije Stepinac bio slobodniji od svihonih koji su ga uhapsili i osudili. Takoðer, veliki prijateljhrvatskog naroda, sveti papa Ivan Pavao II. pozvao je danam osloncem budu oni koji su spremni umrijeti za nas. Usamom èinu predanja bit je slobode i ljubavi. U tom vidu,svako euharistijsko slavlje iznova nas podsjeæa na Kristovvrhunski èin potpunog predanja do kraja i kada bi crkva tozaboravila, ona više ne bi postojala. Naši muèenici mogu sesmatrati blagom, a s tom sviješæu živjele su prve kršæanskezajednice, slaveæi sve one koji su podnijeli muèeništvo. Upropovijedi biskup je istaknuo i važnost ulaska u misterijpatnje koji su prolazili brojni naši sunarodnjaci, ali i obvezupokopa svih onih èije kosti su samo baèene, oduzevši im nataj naèin dostojanstvo koje mu pripada kao slici Božjoj. Posebno mjesto u biskupovoj propovijedi zauzeo je donPetar Šimiæ kojeg se može smatrati vizionarom i bez èijeustrajnosti i pouzdanja u Gospodina ova crkva ne bi bilaizgraðena. Don Petar je znao osjetiti bilo i išèitati potrebenaroda. Shodno tome, crkva Sveta Mati slobode može sezasigurno smatrati jednim od najvažnijih duhovnih središtagrada Zagreba, ali u širem smislu i èitave naše domovine, aujedno odgovora na potrebe naroda. Ona uistinu jest znakvremena u kojem živimo i koje je neposredno prošlo, kako jeto istaknuo zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ.Crkvu je posvetio 12. studenoga 2000. godine kardinalBozaniæ, a kako stoji u samoj povelji posvete, podignuta jekao „zadužbina hrvatskih katolika da se u njoj trajnoprikazuje Kristova žrtva za sve koji su darovali živote zadobrobit i slobodu svoje domovine, u èast Blažene DjeviceMarije, na slavu Trojedinoga Boga". Brojne mise zadušnice,predavanja i predstavljanja knjiga upravo su i dokaz da unutrini hrvatskog biæa još uvijek živi spomen na svakoghrvatskog branitelja. Prije sveèanog biskupovog blagoslova, uime Odbora zaizgradnju biskupu se obratio Ante Lediæ, darujuæi muprigodni poklon.

Prve puèke misije u župi sv. Dominika Savija uSlavonskom BroduSlavonski Brod, 12.11.2017. (IKA) - Prve puèke misije upovijesti župe sv. Dominika Savija na Koloniji uSlavonskom Brodu održane su od 5. do 12. studenoga podgeslom „Danas mi je boraviti u tvojoj kuæi". Sveèanozakljuèno misno slavlje predvodio je ðakovaèko-osjeèkinadbiskup Ðuro Hraniæ. U homiliji je posvijestio važnostmisija, te aktualizirajuæi Evanðelje o mudrim i ludimdjevicama istaknuo dvije važne poruke za vjernike: „Našavjera u buduænost odreðuje naše sadašnje korake. Mi smozagledani u nebo i vjerujemo da je u nebu naša buduænost ipunina našega ljudskog života. Zato živimo od neba ivrednote neba uprisutnjujemo ovdje... Ovim smo puèkimmisijama posvijestili da smo pozvani odgovorno živjeti ovajživot, znajuæi odakle dolazimo i kamo smo se zaputili.Drugo, pred vama su velike i zahtjevne zadaæe. Ne možete ihostvariti odjednom, nego postojano, malo-pomalo donoseæiodgovorne odluke u svakodnevnom životu. Ne možete svepostiæi preko noæi. No, nemojte propustiti ono što možete inemojte posustajati". Zahvalio je župniku Matanoviæu što seodvažio na taj veliki projekt, ohrabrio ga da nastavi svojužupnièku službu u skladu sa smjernicama sinodske obnoveÐakovaèko-osjeèke nadbiskupije. Posebno je zahvaliofranjevcima misionarima što su svojim identitetom ikršæanskim navještajem budili Boga u srcima vjernika težupe. Posvetnom molitvom na kraju mise podijelio jemisijsko poslanje vjernicima, poruèivši im da ono što suprodubljivali i uèvršæivali tijekom misija žive odgovorno usvojoj svakodnevici te budu misionari u svome gradu u svimživotnim okolnostima. Župa sv. Dominika Savia ima oko 2900 vjernika. U gradu jeprepoznatljiva po visokom natalitetu, a i mnoge su obitelji sviše djece. Stoga je i posebna radost toga dana bilo krštenjemalog Dominika, koji nosi ime nebeskog zaštitnika svoježupe. On je sedmo dijete svojih roditelja Ante i MirjaneIvankoviæ. Uz to što je otac sedmero djece Anto je i zauzetivjernik te u župi predsjednik humanitarne udrugeMalonogometnog kluba „Sv. Dominik Savio – Kolonija". Voditelj tih, jedanaestih po redu misija Hrvatske franjevaèkeprovincije sv. Æirila i Metoda, pod geslom „Danas mi jeboraviti u tvojoj kuæi", bio je fra Ivan Matiæ, voditelj Kuæesusreta „Tabor" u Samoboru, a sudjelovali su i franjevci:sveæenici; fra Goran Malenica, fra Darko Tepert i fra MateBašiæ te bogoslovi: fra Mislav Lukaèeviæ, fra Vjeran Laziæ,fra Marko Æosiæ, fra Vinko Brkoviæ i fra Antonio Kirin.Kroz tjedan dana, od ranih jutarnjih do kasnih veèernjih sati,oni su doista „razlamali i sijali" Rijeè Božju, kako kroznagovore, misna slavlja, križni put, klanjanje predPresvetim, tako i kroz susrete s raznim skupinama vjernika užupi, u obiteljima, a i s uèenicima podruène osnovne škole.Prvoga dana promišljali su o pozivu i poslanju, a drugoga ozajedništvu. Kako je tema u srijedu bila svjedoèanstva,posebna su, poslije veèernje mise, bila snažna svjedoèanstvasveæenika fra Mate Bašiæa i bogoslova fra Vinka Kirina i fraMislava Lukaèeviæa dok su govorili o svom duhovnompozivu i ljepoti redovnièkog života. Tema dana u èetvrtakbila je Euharistija, a u petak Milosrðe. U subotu supromišljali o životu Blažene Djevice Marije te su u Gospinuèast prije mise u procesiji kroz ulice župe molili krunicu, abogoslovi nosili njezin kip. Posvetnom molitvom NebeskojMajci zahvalili su Gospodinu za dobivene milosti tijekommisija. U sve dane sveæenici su vjernicima bili naraspolaganju za ispovijed i duhovni razgovor.


1915. studenog 2017. broj 46/2017

Kuterevo: Biskup Križiæ blagoslovio obnovljenu crkvuGospe KarmelskeKuterevo, 12.11.2017. (IKA) - Gospiæko-senjski biskupZdenko Križiæ u nedjelju 12. studenoga u župi BDMKarmelske u Kuterevu, predvodio je misno slavlje tijekomkojeg je blagoslovio obnovljenu župnu crkvu i posvetio novikameni oltar. Uz biskupa su koncelebrirali domaæi župnikStjepan Zeba, župnik u Švici Mile Rajkoviæ, i biskupovtajnik Mišel Grguriæ, a u asistenciji su bili bogosloviGospiæko-senjske biskupije. Takoðer je tijekom mise došao idomaæi sin mons. Tomislav Šporèiæ, župnik i dekan otoèki,koji zbog mise u župi Otoèac nije mogao prisustovati odpoèetka.Misno slavlje biskup Križiæ poèeo je blagoslovom vode iškropljenjem nazoènoga puka Božjega u znak obnovekrštenja. U homiliji istaknuo je: „Pri kraju Matejevaevanðelja nalazimo jednu seriju Isusovih prispodoba kojepozivaju na budnost, spremnost, djelovanje. Matej pišekršæanskoj zajednici koja prolazi kroz razlièite poteškoæe iprogonstva. U njima živi nada da je Isusov drugi dolazak tu,pred vratima, jer da je potrebno izdržati još malo i nepokolebati se. Meðutim progonstva sve jaèe bijesne, a Isusnikako da doðe, te kršæanska zajednica poèinje sumnjatihoæe li Isus uopæe uskoro doæi". Mnogi su zbog toga oslabiliu vjeri, splasnula je i molitva, smisao za žrtvu, polet uvršenju djela ljubavi. Neki se èak nisu htjeli ni ženiti niudavati, a neki, kako svjedoèi sveti Pavao, nisu htjeli ništaraditi, jer su smatrali da se nema smisla muèiti jer Isususkoro dolazi, te i tako se sve ruši, svršetak svijeta je predvratima. Pavao takve oštro kori i poziva da se prestanu bavitiprognozama s obzirom na Isusov drugi dolazak, nego nekažive vjernost do zadnjeg sata svog života. Isus nikome odnas ne kaže kada æe doæi, kada æe biti svršetak našeg života,nego nam kaže da trebamo biti spremni. On nam u našemživotu pokazuje smjer, ali ne nekakav opis unaprijed svegaonoga što æe se dogaðati na putu. Kršæanin nije onaj koji znasve unaprijed, o svemu je unaprijed informiran, nego zna štotreba èiniti i ako to èini bit æe spreman za svako iznenaðenje.Matej stoga hrabri kršæansku zajednicu predoèujuæi višeIsusovih prispodoba u kojima je naglasak stavljen na bitibudan, biti spreman, biti ispunjen i bogat dobrim djelima. Toje ono bitno. U današnjem Evanðelju èuli smo prispodobu odeset djevica, s naglaskom da ih je pet bilo mudrih, a petludih. Pet ludih je nazvano tako zbog neodgovornog života,zbog zanemarivanja onog bitnog. Nazvane su „lude" jer suproigrale život baveæi se površnim, bezveznim ili grešnimstvarima koje su im ispraznile život. Život im je ostao bezsvjetla. Razlika izmeðu mudrih i ludih djevica jest samo utome što su mudre imale sa sobom ulja, a lude ne. ÈekajuZaruènika i mudre i lude. U dugom èekanju zaspale su ijedne i druge. I tu su jednake. Razlika je samo u tome što sujedne imale sa sobom ulja, druge ne. Kršæani su kao i drugiljudi: i oni žive, rade, jedu i spavaju. Bdjeti za kršæanina neznaèi ne spavati, nego biti spreman, tj. imati život ispunjendjelima ljubavi. U prispodobi je jasno da ulje oznaèavadobra djela. Lude traže od mudrih da im posude svoga ulja,ali to nije moguæe. Nije moguæe tada uzeti kredit tuðihdobrih djela. Ne može se nitko tada pozivati na nekogadrugoga da bi zaštitio sebe. Neæe tada koristiti puno što namje mama bila dobra kršæanka, što smo imali možda stricasveæenika ili tetku èasnu sestru. Tuða dobra djela ne mogunadomjestiti našu nevjernost ili naša loša djela. Nitkoumjesto nas ne može platiti ulaznicu za taj susret. U tomèasu ulje, odnosno dobra djela, moraju biti naša. Lako je bitiBožji prijatelj kada sve ide dobro. Treba vidjeti kakvopouzdanje imamo u Boga kada život okrene okrutnu stranu,kada budemo pogoðeni nekim poteškoæama. ova prispodoba

poruèuje kako polovica od onih koji su èekali zaruènika nijebila spremna. Isusovo pitanje: „Kada Sin Èovjeèji doðe hoæeli naæi vjere na zemlji", pokazuje danas zabrinjavajuæuozbiljnost. Ova nas prispodoba poziva da ne odgaðamopromjene svoga života jer æe nam jednom svima biti žao štonismo bili bolji. Ali tada vremena za popravak više neæe biti.Svi æe jednom usnuti, svi æe i uskrsnuti. Naše vrijeme je ovosada. Sada si možemo priskrbiti dostatno ulja, odnosnodobrih djela, koja æe nam biti zalog vjeènog života, zakljuèioje biskup Križiæ.Misu je animirao zbor KUD-a Kuterevo koji je nakon miseispred crkve zaigrao lièko kolo u koje se uhvatilo i staro imlado, a prikljuèili su im se i njihovi sveæenici. Crkva GospeKarmelske u Kuterevu obnovljena je tijekom ljetnih mjesecikada su postavljeni novi kameni oltar i ambon koje je biskupKrižiæ tijekom misnog slavlja posvetio.

Vjernici Zadarske nadbiskupije hodoèastili sv. NikoliTaveliæuŠibenik, 12.11.2017. (IKA) - Petstotinjak hodoèasnikaZadarske nadbiskupije hodoèastilo je u nedjelju 12.studenoga sv. Nikoli Taveliæu u Šibenik. Prva postajahodoèašæa bilo je nacionalno svetište sv. Nikole Taveliæa –samostan Sv. Frane. Vjernike je primio i pozdravio rektorSvetišta fra Ivan Bradariæ, koji je hodoèasnicima protumaèionovo blagoslovljeni podest s najstarijom slikom sv. NikoleTaveliæa. Potom su svi vjernici molili pobožnost sv. NikoliTaveliæu. Središnji dio hodoèašæa bilo je sveèano misnoslavlje koje je u katedrali Sv. Jakova predvodio zadarskinadbiskup Želimir Puljiæ. Na misnom slavlju koncelebriraoje i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas. Euharistija je zapoèela pozdravnim rijeèima biskupa Ivasa.Vjernicima je zaželio dobrodošlicu u katedralu šibenskihbiskupa. Uputio je na biskupa Antuna Fosca koji jenajzaslužniji za proglašenje blaženim Nikole Taveliæa.Biskup Fosco u katedrali je i napravio oltar sv. NikoleTaveliæa, rekao je hodoèasnicima biskup Ivas. Spomenuo sei biskupa Josipa Arneriæa koji je najzaslužniji zakanonizaciju Nikole Taveliæa. Vjerujem da ste došli uŠibenik na ovo hodoèašæe zato što osjeæate da nam danastrebaju svjedoci vjere. Današnje vrijeme htjelo bi poljuljatiduh vjere u našem narodu, onaj duh vjere koji nas jestoljeæima držao i okupljao. Danas nam je potreban zagovorsvetog Nikole Taveliæa, istaknuo je biskup Ivas. U homiliji zadarski nadbiskup Puljiæ istaknuo je kako seprigodom ovog hodoèašæa uvijek moli za zagovor NikoleTaveliæa. Osvrnuo se i na nedjeljno evanðelje o mudrim iludim djevicama. Istaknuo je kako sveti Nikola Taveliæ kao iproèitano evanðelje vjernike pozivaju na bdjenje, molitvu iživot u išèekivanju. Valja nam razmatrati Božju rijeè, držatise nauka Crkve i èiniti dobra djela. U prigodi ovoghodoèašæa molimo svetog Nikolu da bdije nad nama, svojimnebeskim zagovorom neka štiti nas, naše obitelji i naš narod.


20 15. studenog 2017. broj 46/2017

Crkva u Hrvata

Zahvalno hodoèašæe Križevaèke eparhije na grob MarijeTerezijeBeè, 5.11.2017. (IKA) - Vjernici Križevaèke eparhije, naèelu s križevaèkim vladikom Nikolom Kekiæem hodoèastilisu 4. i 5. studenoga na grob austrijske carice i hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije Habsburg-Lothringen(1740.-1780.), na temelju èije odredbe je papa Pio VI. bulom„Charitas illa" 17. lipnja 1777. dokinuo Marèansku ikanonski utemeljio novu Križevaèku biskupiju za svegrkokatolike na našim prostorima sa sjedištem u Križevcima.Carica Marija Terezija, koja je zdušno podržavalagrkokatolièkog vladiku Bazilija Božièkoviæa u njegovimnastojanjima oèuvanja i unaprjeðenja Grkokatolièke Crkve,koja je nastala sklapanjem crkvenog zajedništva još 1611.godine pod nazivom Marèanska eparhija, velikodušno jetako osigurala pravni ustroj i buduæi život grkokatolika. U hodoèašæu je sudjelovalo stotinjak vjernika iz Zagreba,Jastrebarskog, Žumberka i drugih krajeva te Katedralni zboriz Križevaca. Prvoga dana hodoèasnici su pohodili Željezno(Eisenstadt), glavni grad austrijske pokrajine Gradišæe(Burgenland), gdje veæ oko 500 godina žive Hrvati koji sutamo doselili u bijegu od Turaka. Hodoèasnike je primio ipogostio mjesni biskup Egidije Živkoviæ, gradišæanskiHrvat, provevši ih jedinstvenom crkvom Bergkirche u kojojsu svojevremeno svirali svjetski poznati skladatelji JosefHaydn i Ludwig van Beethoven. U crkvi je i grob JosefaHaydna te jedinstveni labirint postaja Križnoga puta skipovima u ljudskoj velièini. Dan je završio arhijerejskomliturgijom koju je u susjednom Trajštofu (Trausdorf), užupnoj crkvi Sv. Lovrinca, služio vladika Kekiæ, zajedno smons. Živkoviæem te sveæenicima dr. ZvonimiromKureèiæem (prebendar), o. Mihajlom Simunoviæem(Križevci), o. Milanom Stipiæem (Jastrebarsko, Krièke), o.Ivanom Radeljakom (duhovnik sjemeništa), o. RomanomStupjakom (novoprezbiter), rimokatolièkim sveæenicima mr.Željkom Odobašiæem (župnik Trajštofa), Štefanom Vukiæem(biskupski vikar), Davidom Granditsom i fra BožidaromBlaževiæem. Pjevao je Katedralni zbor pod ravnanjemOzrena Bogdanoviæa, a poslanica (podðakon Livio Marijan,kancelar) i evanðelje (vladika Kekiæ) pjevali su se nagradišæansko-hrvatskoj èakavštini, kako je uobièajeno uhrvatskim župama u Gradišæu.U homiliji vladika je ocrtao povijesni hod Križevaèkeeparhije i približio bitne znaèajke bizantskog obreda iLiturgije sv. Ivana Zlatoustoga. Istaknuo je kako suGradišæanski Hrvati, baš kao i grkokatolici u Hrvatskoj,dragocjena kap u slapu šire zajednice koji obogaæujuraznolikošæu zemlje u kojima žive. Cijelom dogaðaju osobit je znaèaj pridodala i nazoènost dr.Vesne Cvjetkoviæ, veleposlanice Republike Hrvatske uAustriji, koja se poslije liturgijskog slavlja nakratko susrela svladikom Kekiæem i biskupom Živkoviæem. Poslijeliturgijskog slavlja uslijedilo je bratsko druženje uz veèeru užupnoj dvorani gdje su izmijenjeni darovi. Sutradan, u nedjelju 5. studenoga, hodoèasnici su se uputili uBeè, glavni grad Austrije, a i nekadašnje Habsburškemonarhije, koji osim što je svjetska i europska metropola,takoðer je vrlo znaèajan za povijest i kulturu hrvatskihzemalja, pa i grkokatolika na podruèju Hrvatske i drugihzemalja u regiji. Nakon posjeta grkokatolièkoj crkvi Sv.Barbare, koja je i sama zapoèela svoj povijesni hodzaslugom križevaèkih biskupa, zatim beèkoj prvostolnici Sv.Stjepana i kratkog razgledavanja starog središta Beèa, svi su

se okupili u kapucinskoj crkvi Gospe od Anðela. Vladika jeslužio arhijerejsku liturgiju za pokojnu caricu i kraljicuMariju Tereziju i propovijedao o temi evanðeoskog odlomkaDvadeset i druge nedjelje po Duhovima, o siromašnomLazaru i bogatašu, potaknuvši sve na meðusobnu solidarnosti suosjeæajnost. Liturgiju je pjevao Katedralni zbor. Pozavršetku liturgije svi zajedno su se uputili u grobnicu ispodcrkve, gdje je ispred monumentalne grobnice Marije Terezijeslužena panahida (molitveni spomen).

Objavljen Rokovnik Caritasa Bosne i HercegovineSarajevo, 7.11.2017. (IKA) - Poèetkom studenog iz tiska jeizišao Rokovnik Caritasa Bosne i Hercegovine, a koji se odprošle godine priprema i tiska za brojne prijatelje Caritasa.Svojim sadržajem želi biti pomoæ svima koji Rokovnik budukoristili kako za 2018. tako i za 2019. godinu. Na drugojstranici omota postoji moguænost unošenja osobnihpodataka, a koji su važni za sluèaj smrtne opasnosti. Nakontoga s dovoljno prostora za osobnu ubilježbu termina tiskanje Katolièki imendanski kalendar za 2018. s mjeseèevimmijenama pripremljen prema važeæim liturgijskimodredbama Katolièke crkve i bosanskohercegovaèkihnad/biskupa. Rokovnik donosi i kalendar za 2019. godinu snajvažnijim blagdanima tijekom godine kao i kalendarpravoslavnog, židovskog i muslimanskog svetkovanjatijekom 2018. Za vjernike katolike donesene su najvažnijemolitve tijekom dana: jutarnja i veèernja molitva, molitvaanðelu èuvaru, molitva prije i poslije jela, molitva zamisionare i misionarke, molitva blaženoj Mariji od PropetogPetkoviæ zaštitnici misija u BiH, molitva vojnika, ispovijestvjere Hrvata katolika i molitva za domovinu. Uz adreseCaritasa BiH i nad/biskupijskih Caritasa u BiH donosi se iadresar s moguænošæu ubilježbe novih adresa i telefonskihbrojeva.

XVIII. godišnji sabor sveæenika Banjoluèke biskupijeBanja Luka, 8.11.2017. (IKA/TABB) - U Banjoj Luci je 8.studenoga održan XVIII. godišnji sveæenièki saborBanjoluèke biskupije. Sudjelovalo je oko 60 dijecezanskih iredovnièkih sveæenika aktivnih u pastoralu biskupije.Predvoðeni svojim biskupom ordinarijem FranjomKomaricom i pomoænim biskupom Markom Semrenom,sveæenici su u katedrali najprije slavili misu. Nazoèna je bilai rodbina sveæenika-muèenika vlè. Ivana Grgiæa, župnika uRavskoj, koji je na taj dan prije 25 godina nevin ubijen.Na poèetku mise ordinarij je zahvalio sveæenicima zadolazak i pozvao sve na molitvu zahvaljivanja i prošnje zasve službenike Crkve u biskupiji, a posebno za ubijene iumrle sveæenike. U homiliji biskup Komarica je, izmeðu ostalog, poruèio:„Radi se o potrebi naše vjerodostojnosti. Bog i njegovutjelovljeni Sin Isus Krist – je vjerodostojan. On je upredanju samoga sebe iz ljubavi – za nas ljude ujednoomoguæio nama, svojim uèenicima da mi u našoj ljubaviprema bližnjima prepoznamo kao od Boga novu dobivenumoguænost. Ona u sebi sažima sve druge zapovjedi i zakonei božanske, prirodne i ljudske, kojih se trebamo držati, akomislimo sebi dobro. Ljubav naša na djelu je, dakle, naèin nakoji mi, Isusovi sljedbenici i suradnici svjedoèimo svijetuIsusovu ljubav". Biskup je istaknuo da: „Isus ljubi nas bezikakva pridržaja. Zato i pouèava sve one koji su Ga upoznali

Crkva u Hrvataika

2115. studenog 2017. broj 46/2017

kakav je i tko je On, te Ga žele slijediti, - da i oni morajusvoju ljubav prema njemu posvjedoèiti takoðer bez pridržaja.Isus je jedini, prvi i bez ikakve konkurencije – kad je pitanjeprakticiranja naše ljudske ljubavi." Naglasio je da: „Zasvakoga, koji želi Isusa neposredno nasljedovati nijedovoljno površno i kratkotrajno oduševljenje i entuzijazam,nego takoðer i spremnost na odreknuæe – èak i onoga štoznaèi sam život. A to ukljuèuje promišljeni èin, odluènost ipotpuno predanje svoga života". Govoreæi o životu veæeg broja ubijenih sveæenikaBanjoluèke biskupije posebno se osvrnuo na vjerodostojnisveæenièki život mladog i poletnog župnika Ivana Grgiæa,èiju se 25. obljetnicu muèenièke smrti obilježavalo togadana. Svoju homiliju završio je poticajnim rijeèima kako„njegov svijetli primjer velike i neupitne ljubavi premaKristu – upravo u duhu današnjeg odlomka iz LukinaEvanðelja, ne smije u našoj biskupijskoj zajednici –pogotovo meðu nama, njegovom sveæenièkom braæomizblijedjeti; jednako i primjeri druge naše muèene i ubijenesubraæe. Molimo da ih Bog proslavi i èašæu oltara, a molimose i njima da na isprose ustrajnost u vjernosti istom Kristu."Nastavak programa ovogodišnjeg sabora bio je u dvoraniEuropske akademije u prostorijama Ordinarijata. Radnimdijelom je predsjedao pomoæni biskup Semren, koji jeujedno i generalni vikar. On je uputio pozdravnu rijeè svimprisutnima. Zatim je mr. Zlatko Matiæ, biskupov tajnik,proèitao Zapisnik s prošlogodišnjeg Sveæenièkog Sabora kojije pripremio bivši biskupov tajnik vlè. Boris Jorgiæ. Program je nastavljen izlaganjem biskupa Komarice i drugihslužbeno zaduženih povjerenika na razini Banjoluèkebiskupije.Tumaèeæi bitne toèke iz apostolske pobudnice RadostEvanðelja pape Franje, biskup Komarica zapitao prisutne:„Kako mi gledamo na današnje djelovanje Duha Svetogaopæenito u Crkvi i u današnjem svijetu, a kako u našojkonkretnoj životnoj sredini i situaciji, te ih je pozvao dazajedno i prema tome promišljaju o novim izazovima,potrebama i moguænostima. Smijemo li dozvoliti da namsvijet - koji ne poznaje Oca, ni njegova utjelovljenog Sina(usp. 1 Iv 2, 14.22) – ukrade nadu i uništi snagu u borbiprotiv Zloga"? Citirajuæi nekoliko brojeva apostolskepobudnice Radost Evanðelja biskup je naglasio da „samovjerujuæem se otvaraju nebesa. Crkva je zajednicavjerujuæih; Božji putujuæi narod". Biskup je takoðerelaborirao što papa Franjo traži od Crkve, kada su u pitanjumeðusobni odnosi unutar župe i biskupije. Zatim je, krozkritièko pitanje „Što nam je èiniti?" ponudio niz moguænosti - na cjelokupnom društvenom planu - preko kojih kao osobeCrkve možemo i trebamo ispunjavati svoje poslanje, kojenam je Krist povjerio. Ohrabrujuæi prisutne èlanove, biskupje zakljuèio: „Za istinske Kristove apostole, a to smo svi mi,koji smo – poput apostola Pavla – milošæu Božjom ovo štojesmo, - nema mjesta dezerterstvu niti samosažaljevanju.Nego, ispravno moramo vrednovati sve ono što nam – i odosoba i od materijalnih sredstava - stoji na raspolaganju izajednièki, razborito uèvršæivati vlastiti identitet s dubokimpovijesnim korijenima ovdašnjih katolika, te osobno izajednièki više poraditi na vjerskoj, teološkoj i ekleziološkojformaciji naših laika, osobito naših mladih. To bi se trebalodogoditi na župskoj, dekanatskoj i biskupijskoj razini –predvoðeno župnicima, upraviteljima župa, dekanima ikonaèno biskupima!" Nakon biskupovih rijeèi uslijedila jekraæa rasprava.Nakon kratkog osvježenja uslijedio je nastavak u kojem subiskupijski povjerenici predstavili „aktualnu sliku"povjerenih im službi.Mons. dr. Mile Anièiæ, direktor Caritasa Banjoluèke

biskupije, ukratko je iznio izvješæe o protekloj godini radaCaritasa, te djelovanju Europske akademije. Ekonombiskupije mons. Ivica Božinoviæ iznio je aktualne podatke izekonomata. Mons. Anto Orlovac iznio je podatke odosadašnjem unosu imena u martirologij biskupije. Mons. Vlado Lukenda, povjerenik za misije, u iznošenjustatistièkih podataka izrekao je svoju posebnu zahvalnost zaprikupljanje sredstava, unatoè èinjenici da je Banjoluèkabiskupija najsiromašnija biskupija u BiH, gdje su kolektenajmanje.Statistiku o župnoj katehezi iznio je povjerenik vlè. MarkoVidoviæ. Daljnju rijeè preuzeli su i voditelji dva Katolièkaškolska centra, mons. Ivica Božinoviæ, voditelj KŠC-a uBanjoj Luci, i dr. Slavo Grgiæ, voditelj KŠC-a u Bihaæu.Obojica su istaknula pozitivan uèinak Katolièkoga školskogcentra, koji oni ostavljaju na gradove u kojima se nalaze. Daljnja izvješæa iznijeli su vlè. Žarko Vladislav Ošap,povjerenik za sjemenište i bogoslove, te za duhovna zvanjaBanjoluèke biskupije, povjerenik za mlade vlè. Boris Ljevak,povjerenik za ministrante vlè. Predrag Ivandiæ, povjerenik zaekumenizam vlè. Marijan Stojanoviæ i povjerenik zaTiskovnu agenciju Banjoluèke biskupije mr. Zlatko Matiæ. Nakon zajednièkog objeda u blagovaonici u prostorijamaOrdinarijata sveæenici, predvoðeni biskupima uputili su se naobližnje gradsko groblje „Sv. Marko" u Banjoj Luci gdje supredvoðeni biskupom Komaricom zajedeno s rodbinompokojnog sveæenika Ivana Grgiæa, kod sveæenièke grobniceslavili Službu Rijeèi i izmolili posebne molitve za pokojnesveæenike.

Sveèano proslavljen blaženi Gracija na MuluMuo, 9.11.2017. (IKA) - Muo, maleno ribarsko mjesto krajKotora u zaljevu Svetaca – Boki kotorskoj i ove je godine 9.studenoga sveèano proslavilo svetkovinu svoga blaženika.Trodnevnu duhovnu pripravu predvodio je fra IvanMikleniæ, OFM, gvardijan samostana sv. Ivana Krstitelja uVaraždinu. Fra Ivan je u propovijedima istaknuo svetaèkevrline blaženog Gracije, aktualizirajuæi poruku tog sveca kaoèovjeka Rijeèi Božje, èovjeka vjere i èovjeka koji jeodgovorio pozivu poput Blažene Djevice Marije. Svakog sedana na kraju mise pred oltarom na kojem se èuvablaženikovo neraspadnuto tijelo, molila prigodnatrodnevnica i pjevao himan. Na dan svetkovine, prva misa slavljena je u veæ u 5 sati, a zanjom su uslijedile još tri mise. Tijekom cijeloga danažupljani kao i hodoèasnici iz cijele Kotorske biskupije iokolice, izmjenjivali su se u molitvi pred sveèevim oltarom.Središnje misno slavlje predslavio je kotorski biskup IlijaJanjiæ u zajedništvu sa sveæenicima Kotorske biskupije iaugustincima o. Josefom Sciberrasom, generalnimpostulatorom augustinskog reda, i o. Roccom Ronzanijem,teološkim savjetnikom Kongregacije za kauze svetaca.Biskup je u pozdravu okupljene potaknuo na pomirenje sBogom i potpuno uranjanje u euharistijsko otajstvo po uzoruna bl. Graciju. U propovijedi fra Ivan Mikleniæ istaknuo je: "Slaveæi svece iblaženike Crkva nikad u prvi plan ne stavlja samu njihovuosobu, nego u njima promatra velièinu i svetost samogaBoga koji ih je uzdigao do toga da mogu u sebi pobijeditionu svima nama zajednièku palu i grešnu ljudsku narav iuzdiæi se do one svetosti koju je Bog oduvijek predvidio zasvakoga od nas". Pozvao je okupljene da dublje promisle ovlastitom životu, razmatrajuæi život blaženika koji snažnoprogovora o ozbiljnom shvaæanu vjere primljene u obitelji."Nije to bila vjera samo iz obièaja i tradicije, jer takva vjeranema u sebi dovoljnu snagu, posebno kada doðu ozbiljne

Crkva u Hrvata ika

22 15. studenog 2017. broj 46/2017

životne kušnje. To mora biti osobna, èvrsta, osvjedoèenavjera u osobu Isusa Krista koji je živ i djelatan u našemživotu, samo takva vjera ima snagu za suoèavanje s vlastitimkrižem (…) Slaviti Gracijin blagdan samo kao jedan sveèanidan ove naše župe i crkve u Hrvata i Augustinskog reda, iostati samo kod toga, a ne postaviti si pitanja o našojvlastitoj vjeri i vjernosti osobi Isusa Krista, znaèilo bi uzaludslaviti ovaj dan. Blagdani su tu da nas probude, da naspotaknu, da uoèimo da ima ljudi koji su s Bogom gradili svojživot i nisu se pokajali (…). Fra Ivan je snažno potaknuo nanasljedovanje Gracijine poslušnosti Božjem pozivu usvakom staležu. "Gledajuæi njegov život i ovaj blagipogledaj na njegovoj slici na oltaru ne možemo se otetidojmu da se tu radi o èovjeku posvema zaljubljenom izagledanom u Isusa – Boga živoga koji nam se u PresvetojEuharistiji daruje i žrtvuje se svaki dan na oltaru! Gracija jeto dobro razumio i zato je sav bio za Gospodina", zakljuèioje fra Ivan Mikleniæ. Na kraju misnog slavlja župnik don Robert Tonsati zahvalioje svima koji su sudjelovali u pripremi svetkovine te jeizrazio radost zbog prisutnosti redovnika augustinaca,subraæe blaženika koji su svojim dolaskom i boravkom uMulu uzvelièali ovogodišnju proslavu 509. roðendana zaNebo bl. Gracije. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor sv.Mateja iz Dobrote.

Don Pavo Šekerija novi ravnatelj Makedonskog CaritasaSkopje, 10.11.2017. (IKA/KTA) - Skopski biskup iapostolski egzarh Kiro Stojanov za novog ravnateljaMakedonskog Caritasa imenovao je sveæenika Vrhbosanskenadbiskupije don Pavu Šekeriju, župnika u župi PresvetogSrca Isusova u Bitoli. U zgradi Makedonskog CaritasaSkopju 10. studenoga uprilièena je primopredaja službeizmeðu dosadašnjeg ravnatelja mons. Antuna Cirimotiæa inovoimenovanog ravnatelja don Pave Šekerije. Primopredajisu nazoèili biskupovi delegati kancelar o. Marjan Ristov iskopski dekan don Davor Topiæ.

Napredak raspisao natjeèaj za stipendiranjeSarajevo, 11.11.2017. (IKA) - Središnja uprava Hrvatskogakulturnog društva Napredak na sjednici održanoj u subotu11. studenoga u Napretkovom domu na Trebeviæu donijelaje odluku o raspisivanju natjeèaja za dodjeljivanje stipendijaza dodiplomske i postdiplomske studije iz Napretkova fondaza stipendiranje i sveuèilište „Ivo Andriæ – Vladimir Prelog"za akademsku 2017./2018. godinu. Bit æe dodijeljeno desetstipendija za studente viših godina koji nisu apsolventi, kojinisu ponavljali godinu, te koji nemaju navršenih 27 godina.Stipendija iznosi 2000 KM za godinu i prednost æe imatidosadašnji uspješni Napretkovi stipendisti.Napredak æe dodijeliti i pet stipendija za poslijediplomskestudije, a stipendija za tu kategoriju iznosi 3000 KM.Petnaest stipendija bit æe dodijeljeno studentima prve godinestudija koji prvi put upisuju prvu godinu, a koji nemajunavršenih 20 godina. Jednokratka potpora brucošima iznosi1000 KM za godinu dana. Tri godišnje stipendije iz Fonda„Irena Kozariæ" dobit æe studenti bez odgovarajuæeroditeljske skrbi, ili studenti koji se nalaze u posebno teškojsocijalnoj situaciji. Iznos ove potpore bit æe naknadnoodreðen. Od obnove 1990. godine do danas HKD Napredakpodijelio je više od 2850 stipendija.SU HKD Napredak usuglasio je na sjednici i prijedlognatjeèaja za financiranje programa i projekata podružnicaDruštva.

Jesenski susret hrvatskih rimskih studenataRim, 12.11.2017. (IKA) - Sveèanim euharistijskim slavljemu nedjelju 12. studenoga uz spomendan prvog hrvatskogkanoniziranog sveca sv. Nikole Taveliæa, obilježen jejesenski susret hrvatskih studenata u Rimu, te je, po obièaju,predstavljen novi Hrvatski rimski adresar za akademskugodinu 2017./2018.U zajedništvu s pedesetak sveæenika u ispunjenoj Hrvatskojcrkvi Sv. Jeronima euharistijsko slavlje predvodio je donAnte Market, roðen u Torontu (Kanada), sveæenik biskupijePeterborough, te doktorand kanonskoga prava na Papinskomsveuèilištu Gregoriana.Don Ante u homiliji je prije svega izrazio zahvalnost što muse pružila prilika propovijedati prvi puta u hrvatskoj crkviSv. Jeronima. U svojim je mislima, posebno protkanimadomoljubljem, istaknuo kako je sv. Nikola Taveliæ posvetiosvoj život obraæenju ljudi, donoseæi im dar vjere i darspasenja. Vjera i spasenje su povezani, jer bez vjere nemaspasenja. Market se pitao živi li taj dar vjere i dalje uhrvatskom narodu koji se naziva kršæanskim i koji je još879. godine obeæao zauvijek ostati vjeran rimskomebiskupu, Papi. Prisjetivši se kako je kao mlad èesto dolazio usvoju rodnu župu u Torontu na misu i kako je kršæanskihrvatski narod tamo uvijek zajedno molio rijeèi Hrvatskogakrsnog zavjeta, pozvao je da „ne samo da molimo tumolitvu, veæ da je prije svega živimo." Prava vjera i pravokršæanstvo živi se upravo svjedoèenjem, kao što je topokazao naš prvi hrvatski svetac, dodao je Market tezakljuèio: „Sveti Otac Pavao VI. rekao je da ljudi slušajuuèitelje samo ako su uèitelji prvo svjedoci. Tako smo i miHrvati pozvani biti svjedoci i uèitelji kršæanskog životadrugim narodima", zakljuèio don Market.Na kraju mise rektor Crkve i Zavoda sv. Jeronima BožeRadoš uputio je rijeèi zahvale sveæenicima suslaviteljima,studentima, te na poseban naèin don Anti Marketu, nazvavšiga „ambasadorom naših domovina, koji neskriveno iponosno voli svoje". Na misi su sudjelovali i diplomatskipredstavnici u Rimu: veleposlanik Republike Hrvatske priSvetoj Stolici Neven Pelicariæ, veleposlanica Bosne iHercegovine pri Svetoj Stolici Slavica Karaèiæ, teveleposlanik Republike Hrvatske u Italiji Jasen Mesiæ.Uz zbor sveæenika - pitomaca Zavoda sv. Jeronima tehrvatskih bogoslova iz Rima, pod ravnanjem mo JosipaVidasa, slavlje su glazbeno uvelièali i gosti iz Nina: KUD„Branimir". Oni su nakon mise održali i kratak koncerttamburaških skladbi iz svih dijelova Hrvatske, od Slavonijedo Dalmacije.Po završetku mise, u stanci koncerta predstavljen je noviHrvatski rimski adresar, koji Zavod svake godine prireðuje iizdaje. Adresar je predstavio Franjo Frankopan Veliæ,sveæenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Grafièki ga jeoblikovao Tomislav Haèko, sveæenik Zagrebaèkenadbiskupije, a u pripremi su sudjelovali još i vicerektorMarko Ðurin, Ivo Bezina, Marko Èubeliæ, Tomislav Kutleša,Marko Martiæ, Matej Petriæ, Mladen Pranjiæ i KrunoslavSiroglaviæ. Svojim prilogom u troškovima tiskanja adresara iove godine sudjelovala je obitelj Mršiæ-Mazzetta.Susret je završen prigodnim druženjem u zavodskom salonu.

Crkva u Hrvataika

2315. studenog 2017. broj 46/2017

Inozemne vijesti

Papin brzojav suæuti povodom krvoproliæa u TexasuVatikan, 7.11.2017. (IKA) – Papa Franjo uputio je 7.studenoga brzojav suæuti u povodu krvoproliæa koje se 5.studenoga dogodilo u baptistièkoj crkvi u SutherlandSpringsu, u Texasu. Duboko ožalošæen vijestima o gubitkuživota i teškim ozljedama uzrokovanim èinom besmislenognasilja poèinjenog u Prvoj baptistièkoj crkvi u SutherlandSpringsu, Sveti Otac Vas ljubazno moli da prenesete njegoveizraze iskrene suæuti obiteljima žrtava i ranjenih, èlanovimazajednice i cijeloj lokalnoj zajednici. On upuæuje molitvuGospodinu Isusu Kristu da utješi sve koji tuguju i udijeli imduhovnu snagu koja odnosi pobjedu nad nasiljem i mržnjomsnagom oproštenja, nade i pomirljive ljubavi, kaže se ubrzojavu koji je u Papino ime državni tajnik Pietro Parolinuputio nadbiskupu San Antonija Gustavu Garcia-Silleru,M.Sp.S.

Papa priznao herojske kreposti sluzi Božjemu IvanuPavlu I.Vatikan, 9.11.2017. (IKA) – Papa Franjo dao je odobrenjeKongregaciji za kauze svetaca da proglasi dekret oproglašenju herojskih kreposti sluge Božjega Ivana Pavla I.,pape, priopæio je 8. studenoga Tiskovni ured Svete Stolice.Ivan Pavao I. (Albino Luciani) rodio se 17. listopada 1912. aumro 28. listopada 1978., svega trideset i tri dana nakonizbora za papu. Zajedno s dekretom za papu Ivana Pavla I.,Papa je ovlastio spomenutu Kongregaciju da proglasidekrete o muèeništvu jednog sluge Božjeg i jedne službeniceBožje te dekrete o herojskim krepostima jednog blaženika, tejoš troje slugu Božjih i jedne službenice Božje.

Nuklearno oružje daje samo prividni osjeæaj sigurnostiPapa Franjo primio 350 sudionika meðunarodnogasimpozija „Izgledi za svijet bez nuklearnoga oružja i zacjelovito razoružanje"Vatikan, 10.11.2017. (IKA) - Istinski i inkluzivni napredakmože uèiniti ostvarivom utopiju svijeta lišenoga „pogubnihsredstava napada", unatoè kritici onih koji postupkerastavljanja nuklearnih i nenuklearnih arsenala smatrajuidealistièkima, istaknuo je papa Franjo primivši 10.studenoga 350 sudionika meðunarodnoga simpozija koji seodržava u Vatikanu pod naslovom „Izgledi za svijet beznuklearnoga oružja i za cjelovito razoružanje".Nakon pozdrava kardinala Petera Turksona, proèelnikaDikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, kojije organizirao taj skup nazvavši ga „razgovorom o tomukako ostvariti civilizaciju ljubavi umjesto civilizacije rata",papa Franjo osvrnuo se na sadašnje stanje u svijetu„obilježeno promjenjivim ozraèjem sukobljenosti i mraènimpesimizmom". Jer, uvojnica utrke u naoružanju nikada se nezaustavlja, a troškovi osuvremenjivanja i razvoja oružja, i tone samo nuklearnoga, znatan su državni trošak, i to toliki dase stavljaju u drugi plan prioriteti poput borbe protivsiromaštva, promicanje mira, ostvarivanje obrazovnih,ekoloških i zdravstvenih projekata, kao i razvoj ljudskihprava. Papa je potom govorio o živom osjeæaju zabrinutostipred katastrofalnim posljedicama na ljude i okoliš, kojeproizlaze iz, možda i „sluèajne", uporabe nuklearnog oružja.Treba odluèno osuditi opasnost od njihova djelovanja, kao isamo posjedovanje, upravo zbog toga što je njihovopostojanje u funkciji logike straha koja se ne odnosi samo na

sukobljene strane, nego na cijeli ljudski rod. Meðunarodnimodnosima ne smiju dominirati vojne snage, uzajamnazastrašivanja i razmetanje ratnim arsenalima, istaknuo jePapa, prenosi Radio Vatikan.Oružje masovnoga uništavanja, posebno ono nuklearno,stvara samo prividni osjeæaj sigurnosti, i ne može biti temeljmirnoga suživota meðu èlanovima ljudske obitelji, koja setreba nadahnjivati na etici solidarnosti, napomenuo je SvetiOtac. Neka novim naraštajima bude upozorenjesvjedoèanstvo pogoðenih atomskim eksplozijama u Hirošimii Nagasakiju, kao i drugih žrtava pokusa s nuklearnimoružjem, potaknuo je papa Franjo te primijetio kako jenaoružanje èije djelovanje uzrokuje uništavanje ljudskogaroda, zapravo nelogièno na vojnom planu.Istaknuvši potom da je istinska znanost uvijek u službièovjeka, Papa je napomenuo da suvremeno društvo izgledaošamuæeno zastranjenjima projekata zapoèetih uznanstvenim okvirima možda èak i u neku dobru svrhu.Upozorio je i na „muène scenarije" pred izazovimasuvremene geopolitike, kao što su terorizam ili pakasimetrièni sukobi. Unatoè tomu zdrav realizam i danas palisvjetla nade nad našim nesreðenim svijetom, istaknuo jepapa Franjo te podsjetio na nedavno povijesno glasanje uOrganizaciji ujedinjenih naroda kojim je odreðeno danuklearno oružje nije samo nemoralno, nego ga valjasmatrati nelegitimnim ratnim sredstvom. Tako je,zahvaljujuæi humanitarnoj inicijativi graðanskoga društva,država, meðunarodnih organizacija, Crkvi, i struènjaka s togpodruèja ispunjena važna pravna praznina, buduæi da jekemijsko i biološko oružje, protupješaèke mine i kazetnebombe izrièito zabranjeno oružje, napomenuo je Papa tepritom zahvalio nobelovcima nazoènima na skupu.Na kraju je Sveti Otac spomenuo uèiteljstvo Ivana XXIII.,kao i 50. obljetnicu enciklike Populorum progressio PavlaVI. koji je razvijajuæi kršæansko viðenje osobe istaknuopojam cjelovitoga ljudskog razvoja, te ga predložio kao novoime mira. Papa Franjo takoðer je ponovno potaknuo nasuzbijanje kulture odbacivanja. Imamo se brinuti zapojedince i narode koji trpe zbog najbolnijih nejednakosti, ito kroz djelovanje koje zna strpljivo davati prednostsolidarnosti u odnosu na egoizam sporednih interesa.Istodobno je rijeè o tomu da se individualna i društvenadimenzija ujedine uz pomoæ naèela supsidijarnosti,podupiruæi prinos sviju kao pojedinaca, kao i u skupinama,istaknuo je Papa.

U Vatikanu se od iduæe godine prestaju prodavaticigarete zaposlenicimaVatikan, 10.11.2017. (IKA) – Odgovarajuæi na novinarskapitanja o Papinoj odluci o prestanku prodaje cigaretazaposlenicima, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice GregBurke dao je sljedeæu izjavu koju prenosimo u cijelosti:„Sveti Otac odluèio je da æe se u Vatikanu od 2018. godineprestati prodavati cigarete zaposlenicima. Razlog je vrlojednostavan: Sveta Stolica ne može pridonositi djelatnostikoja oèito šteti zdravlju ljudi. Prema Svjetskoj zdravstvenojorganizaciji, u svijetu svake godine od pušenja umre više odsedam milijuna ljudi.Premda prodaja cigareta zaposlenicima i umirovljenicima uVatikanu po sniženoj cijeni predstavlja izvor prihoda zaSvetu Stolicu, nikakva zarada ne može biti legitimna akougrožava živote ljudi."

Inozemne vijesti ika

24 15. studenog 2017. broj 46/2017

Papa primio izaslanstvo Foruma pacifièkih otokaVatikan, 11.11.2017. (IKA) - Papa Franjo primio je 11.studenoga u Vatikanu izaslanstvo Foruma pacifièkih otoka,istaknuvši da dijeli njihovu zabrinutost za narode togpodruèja, naroèito za one koji su izloženi ekstremnimekološkim i klimatskim dogaðajima koji postaju sve èešæi isnažniji. Brine ga i ozbiljan utjecaj rastuæe razine mora, kao iuznemirujuæe i stalno propadanje koraljnih grebena,morskog ekosustava od velike važnosti. Više je uzrokadovelo do tog ekološkog propadanja i, nažalost, mnogi odnjih su posljedica kratkovidnih ljudskih aktivnosti povezanihs odreðenim naèinima iskorištavanja prirodnih i ljudskihresursa, èiji utjecaj u konaènici dopire sve do oceana,upozorio je Sveti Otac, prenosi Radio Vatikan.Papa je istaknuo važnost usmjeravanja pažnje na problemglobalnog zatopljenja o kojem se raspravlja na raznimmeðunarodnim forumima i susretima. Podsjetio je kako seovih dana u Bonnu održava UN-ova konferencija oklimatskim promjenama, te je izrazio nadu da æe nastojanjate kao i buduæih konferencija uvijek imati na umu širu sliku„Zemlje bez granica", kako ju je opisao jedan od astronauta sMeðunarodne svemirske postaje s kojim je Sveti Otacnedavno razgovarao. Premda su došli iz zemalja koje sudaleko od Rima, vizija „Zemlje bez granica" poništava svezemljopisne udaljenosti. To nas podsjeæa na potrebuglobalnog pogleda, meðunarodne suradnje i solidarnosti, kaoi zajednièke strategije koja može sprijeèiti našuravnodušnost pred teškim problemima kao što su propadanjeokoliša i zdravlja oceana, a koje je povezano s ljudskim idruštvenim propadanjem danas. I vremenske se graniceponištavaju spoznajom da je sve u svijetu prisno povezano.Danas smo suoèeni s brojnim problemima koji se tièu,primjerice, upravljanja ribljim fondom, aktivnosti u plitkim idubokim vodama, situacije u kojoj se nalaze priobalnezajednice i ribarske obitelji, te zagaðenja koje uzrokujeakumulacija plastike i mikro-plastike. Pozivajuæi se na svojuencikliku „Laudato si'", papa Franjo na kraju je upitao:Kakav svijet želimo ostaviti onima koji dolaze poslije nas,svojoj djeci?

Bangladeš s nestrpljenjem oèekuje papu FranjuDhaka, 12.11.2017. (IKA) - Nada je nas katolika uBangladešu da æe posjet Svetoga Oca donijeti veæu sigurnostza vjerske manjine, rekao je za zakladu Pomoæ Crkvi unevolji o. Gabriel Amal Costa, misionar Papinskoga institutaza vanjske misije, rodom iz biskupije glavnoga gradaBangladeša Dhake, prenosi Radio Vatikan.Misionar je napomenuo da se cijeli bangladeški narod,ukljuèujuæi muslimane, raduje posjetu pape Franje, koji je naprogramu 1. i 2. prosinca, nakon prvoga dijela putovanja, od27. do 30. studenoga, koji æe Papa provesti u Mjanmaru.Kršæanska zajednica, koja èini samo 0,3% od 160 milijunaukupnoga stanovništva Bangladeša nestrpljivo oèekujeSvetoga Oca, i nada se da æe papa Franjo pozvati lokalnevlasti da pruže veæu zaštitu vjerskim manjinama.Nakon atentata u Dhaki, u srpnju 2016. godine, živjeli smo ustrahu i nesigurnosti, kazao je misionar, stoga se nadamo daæe nam Papa pomoæi u tom smislu. Glavne su žrtve togfanatizma vjerske manjine, ali pogoðeni su i „neradikalni"muslimani. Istodobno, o. Gabriel istaknuo je zauzimanjestranke na vlasti u nastojanju da se ogranièi ekstremizam i dazemlja bude demokratskija.

.

Kenijski biskupi za nacionalni dijaloški forumNairobi, 12.11.2017. (IKA) - Situacija u Keniji nakonponovljenih predsjednièkih izbora 26. listopada sve se višezaoštrava. Iz tog je razloga Kenijska biskupska konferencijapriopæila da želi organizirati dijaloški forum koji bi trebaopomoæi pronaæi izlaz iz trenutaène politièke i društvenekrize, prenosi Radio Vatikan. Naime, situacija u toj zemljiizrazito je napeta nakon što je na ponovljenim izborimapobijedio dosadašnji predsjednik Uhuru Kenyatta, a put dopobjede olakšao mu je oporbeni èelnik Raila Odinga koji jepozvao na bojkot izbora. K tomu, Odinga je pozvao Kenijcena graðanski neposluh, a aktivisti za ljudska prava podnijelisu Vrhovnom sudu zahtjev za poništenje izbora. Podsjeæamoda je na zahtjev Raile Odinge Vrhovni sud poništiopredsjednièke izbore koji su se održali 8. kolovoza ovegodine.Kenijski biskupi na kraju svoje plenarne skupštine objavilisu izjavu u kojoj pozivaju sve aktere da ne pridonoseeskalaciji situacije. Svatko tko voli ovu zemlju može uoèitinejednakost u raspodjeli resursa, nedostatak politièke voljeza gospodarsko oživljavanje podruèja pogoðenih krajnjombijedom, pljaèku javnih sredstava koja su predviðena zasiromašne i razvoj, kao i manipulaciju naroda od stranepolitièara te radikalizaciju politike. Sve te datosti dovedeKeniju u opasne vode nesnošljivosti i bijesa koje bi nas svemogle uništiti, upozorava se u priopæenju Kenijskebiskupske konferencije. Dijaloški forum trebao bi okupitisve društvene sektore te zemlje kako bi razvili konstruktivnarješenja.

Papini brzojavi suæuti povodom potresa na graniciizmeðu Iraka i IranaVatikan, 13.11.2017. (IKA) – Papa Franjo uputio je 13.studenoga brzojave suæuti zbog žrtava potresa koji je u noæis nedjelje na ponedjeljak pogodio pogranièna podruèjaizmeðu Iraka i Irana, priopæio je Tiskovni ured Svete Stolice.U brzojavima na engleskom jeziku koje je u Papino imeuputio državni tajnik kardinal Pietro Parolin, Papa je izraziosvoju duboku ožalošæenost zbog snažnog potresa koji jepogodio te dvije zemlje, zajamèivši svoje molitve za sve onekoji su pogoðeni tom tragedijom. Zajamèio je svoje molitveza poginule i preporuèio ih milosrðu Svemoguæeg Boga.Sveti Otac na kraju je na sve stradale i sve koji su ukljuèeniu akcije spašavanja zazvao Božji blagoslov utjehe i snage.

Inozemne vijestiika

2515. studenog 2017. broj 46/2017

Prilog dokumenti

Euharistija je zahvaljivanje BoguPapina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 8. studenog2017.Draga braæo i sestre, dobar dan!Danas zapoèinjemo novi niz kateheza, u kojem æemoupraviti svoj pogled u „srce" Crkve, to jest euharistiju. Zanas je kršæane od temeljne važnosti dobro razumjetivrijednost i znaèenje svete mise, kako bismo na sve potpunijinaèin živjeli svoj odnos s Bogom.Ne smijemo zaboraviti veliki broj kršæana koji su u èitavomsvijetu, u dvijetisuæljetnoj povijesti, ustrajali sve do smrti uobrani euharistije; i koliki i danas riskiraju svoj životsudjelujuæi na nedjeljnoj misi. Godine 304., tijekomDioklecijanovih progona, skupina kršæana sa sjevera Afrikezateèena je kako slavi misu te su bili uhiæeni. Rimskiprokonzul upitao ih je, tijekom ispitivanja, zašto to èine,znajuæi da je to bilo potpuno zabranjeno. Oni odgovoriše:„Bez nedjelje ne možemo živjeti", a to znaèi: ako nemožemo slaviti euharistiju, ne možemo živjeti, naš bikršæanski život umro.Naime, Isus je rekao svojim uèenicima: „Ako ne jedete tijelaSina Èovjeèjega i ne pijete krvi njegove, nemate života usebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima životvjeèni; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan" (Iv 6, 53-54).Ti su kršæani iz sjeverne Afrike ubijeni zato što su slavilieuharistiju. Ostavili su svjedoèanstvo da se èovjek možeodreæi zemaljskog života poradi euharistije, jer ona nam dajevjeèni život i èini nas dionicima Kristove pobjede nadsmræu. To se svjedoèanstvo izravno tièe svih nas i tražiodgovor na pitanje što za svakog od nas znaèi sudjelovati namisnoj žrtvi i pristupati stolu Gospodnjem. Tražimo onajizvor iz kojeg „struji živa voda" za vjeèni život, koji èini odnašeg života duhovnu žrtvu hvale i zahvaljivanja i èini nasjednim tijelom s Kristom. To je dublji smisao sveteeuharistije, koja znaèi „zahvaljivanje": zahvaljivanje BoguOcu, Sinu i Duhu Svetom koji nas zahvaæa i preobražava nasu svoje zajedništvo ljubavi. U narednim katehezama želim dati odgovor na neka važnapitanja o euharistiji i misi, kako bismo, iznova ili prvi put,otkrili kako po tome otajstvu vjere blista Božja ljubav.Drugi vatikanski koncil bio je snažno nošen željom daprivede kršæane shvaæanju velièine vjere i ljepote susreta sKristom. Zato je bilo nužno prije svega provesti, podvodstvom Duha Svetoga, prikladnu obnovu liturgije, jerCrkva neprestano od nje živi i obnavlja se zahvaljujuæi njoj.Središnja tema koju su koncilski oci istaknuli je liturgijskaizgradnja vjernika, koja je neophodna za pravu obnovu. Iupravo to je takoðer svrha ovog niza kateheza koji danaszapoèinjemo: rasti u svijesti o velikom daru koji nam je Bogdarovao u euharistiji.Euharistija je èudesan dogaðaj u kojemu Isus Krist, našživot, biva prisutan meðu nama. Sudjelovati na misi znaèi„iznova proživljavati Gospodinovu muku i otkupiteljskusmrt. To je teofanija: Gospodin se uprisutnjuje na oltarukako bi se prinio Ocu za spas svijeta" (Homilija na misi,Dom sv. Marte, 10. veljaèe 2014.). Gospodin je ondje snama, prisutan. Èesto puta doðemo na misu, razgledamostvari, brbljamo jedni s drugima dok sveæenik slavieuharistiju… i ne slavimo blizu njega. Ali to je Gospodin!Kad bi ovdje danas došao Predsjednik Republike ili nekavrlo važna svjetska liènost sigurno bismo se svi natiskivalioko nje, htjeli bi ju pozdraviti. Ali promisli: kad ideš namisu, tamo je Gospodin! A ti si rastresen. To je Gospodin!

Moramo misliti na to. „Oèe, problem je u tome što su misedosadne". – „Ma što to govoriš, Gospodin je dosadan!" –„Ne, ne misa, veæ sveæenici". – „A tako, neka se ondasveæenici obrate, ali Gospodin je ondje". Jeste li razumjeli.Ne zaboravite to! „Sudjelovati na misi znaèi iznovaproživljavati Gospodinovu muku i otkupiteljsku smrt".Pokušajmo si sada postaviti neka jednostavna pitanja.Naprimjer, zašto se èini znak križa i pokajnièki èin napoèetku mise? Ovdje želim napraviti još jednu digresiju.Jeste li gledali djecu dok èine znak križa? Ne znaš što rade,jel' se križaju ili kretnjama prave crtež u zraku. Rade toovako [Papa radi neku neodreðenu kretnju rukom]. Trebanauèiti djecu pravilno èiniti znak križa. Tako zapoèinje misa,tako poèinje život, tako zapoèinje dan. To znaèi da smootkupljeni križem Gospodinovim. Promatrajte djecu inauèite ih pravilno se križati. I ta èitanja, na misi, zašto sutamo? Zašto se nedjeljom èitaju tri èitanja a u ostale danedva? Zašto su tamo, što znaèi misno èitanje? Zašto se èitaju ikakve uopæe imaju veze s misom? Ili, zašto u odreðenomtrenutku sveæenik koji predsjeda slavljem kaže: „Gore srca"?Ne kaže: „Gore svoje mobitele i fotografirajte!" Ne, to jeružno! Reæi æu vam nešto, jako me rastuži, dok predvodimslavlje ovdje na trgu ili u bazilici, vidjeti mnoštvo mobitela uzraku, ne samo mobitela vjernika nego i sveæenika, pa èak ibiskupa. Pa, molim vas lijepo! Misa nije zabavna priredba!Slaviti misu znaèi poæi ususret Gospodinovoj muci iuskrsnuæu. Zato sveæenik kaže: „Gore srca". Što to znaèi?Upamtite: nema mobitela!Veoma je važno vratiti se na temelje, ponovno otkriti ono štoje bitno, kroz ono što se dotièe i motri u slavljenjusakramenata. Zahtjev apostola sv. Tome (usp. Iv 20, 25) davidi i dotakne rane èavala u Isusovu tijelu izraz je želje danekako „dotakne" Boga kako bi u njega povjerovao. To štosveti Toma traži od Gospodina je ono što svi trebamo: vidjetiga i dodirnuti ga kako bismo ga mogli prepoznati.Sakramenti izlaze ususret toj ljudskoj potrebi. Sakramenti, ana poseban naèin euharistijsko slavlje, znakovi su Božjeljubavi, povlašteni naèini susreta s njim.

Moramo biti pripravni na susret s IsusomPapin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 12.studenog 2017.Draga braæo i sestre, dobar dan!Ove nam nedjelje Evanðelje (usp. Mt 25, 1-13) ukazuje nauvjet za ulazak u Kraljevstvo nebesko i to èini prispodobomo deset djevica: radi se o pratiljama koje su bili zadužene zaprimanje i pratnju mladoženje tijekom svadbene sveèanosti,a buduæi da je u to vrijeme bilo uobièajeno slaviti noæu,pratilje su bile opremljene svjetiljkama.U prispodobi se kaže da je od tih djevica pet bilo mudrih, apet ludih: naime, mudre su uzele sa sobom ulje za svjetiljke,a lude nisu. Mladoženja je kasnio i one su sve zadrijemale. Uponoæ je najavljen dolazak mladoženje; u taj su èas ludedjevice shvatile da nemaju ulja za svjetiljke i zatražile su gaod mudrih djevica. Ali one odgovaraju da im ga ne mogudati, jer tada ne bi bilo dovoljno za sve. Dok su dakle ludeotišle tražiti ulje, stiže mladoženja; mudre su djevice s njimušle u dvoranu u kojoj se održavala sveèanost i vrata su sezatvorila. Lude su se djevice vratile prekasno, kucale su navrata, ali odgovor je bio: „Ne poznam vas" (r. 12), i ostale suvani.Što nas Isus želi pouèiti ovom prispodobom? On nas

Prilog dokumenti ika

26 15. studenog 2017. broj 46/2017

podsjeæa da moramo biti pripravni za susret s njim. Isusmnogo puta u Evanðelju potièe na bdjenje, a to èini i nakraju ove prispodobe rijeèima: „Bdijte dakle jer ne znatedana ni èasa" (r. 13). Ali ovom prispodobom nam kaže dabdjeti ne znaèi samo ne spavati, nego biti pripravni; naime,sve su djevice spavale prije nego što je došao zaruènik, alikad su se probudile jedne su bile spremne, a druge ne. Eto,dakle, što znaèi biti mudar i razborit: rijeè je o tome da nesmijemo èekati posljednji trenutak našeg života da bismosuraðivali s milošæu Božjom, nego to trebamo èiniti veæsada. Bilo bi dobro razmišljati o tome da æe jedan dan bitiposljednji. Ako je to današnji dan, kako sam se pripremio,pripremila? Trebam li uèiniti ovo i ono... Trebam sepripremati kao da je danas moj posljednji dan: to je dobro. Svjetiljka je simbol vjere koja osvjetljava naš život, a ulje jesimbol ljubavi koja hrani, èini plodnim i vjerodostojnimsvjetlo vjere. Uvjet da budemo pripravni za susret sGospodinom nije samo vjera, veæ kršæanski život pun ljubavii milosrdnosti prema bližnjemu. Ako dopustimo da nas vodiono što nam se èini lagodnijim, ako se vodimo traženjemvlastiti probitaka, naš æe život biti neplodan, nesposoban datiživot drugima i neæemo priskrbiti nikakvu zalihu ulja zasvjetiljku naše vjere i ona – vjera – æe se ugasiti u trenutkuGospodinovog dolaska ili èak i ranije. Ako smo naprotivbudni i nastojimo èiniti dobro, djelima ljubavi, meðusobnogdijeljenja, služenjem drugima u potrebi, možemo biti mirnidok èekamo zaruènikov dolazak: Gospodin æe moæi doæi ubilo kojem trenutku, pa èak i dok spavamo, i smrt nas neæeuplašiti jer imamo zalihu ulja spremljenu dobrim djelimakoja smo èinili svaki dan. Vjera nadahnjuje ljubav, a ljubavèuva vjeru.Neka nam Djevica Marija pomogne da po ljubavi naša vjerabude uvijek djelotvornija, kako bi nam naša svjetiljka moglasvijetliti ovdje na zemlji, a nakon toga zauvijek nasvadbenom slavlju u raju.

Nakon AngelusaDraga braæo i sestre, juèer su u Madridu blaženimaproglašeni Vicente Queralt Lloret i 20 drugova muèenika, teJose Maria Fernandez Sanchez i 38 drugova muèenika. Nekiod novih blaženika bili su èlanovi Kongregacije za misije:sveæenici, braæa pomoænici, novaci; drugi su bili vjernicilaici èlanovi Udruge èudotvorne medaljice. Svi su biliubijeni iz mržnje prema vjeri tijekom vjerskog progona uŠpanjolskom graðanskom ratu izmeðu 1936. i 1937. godine.

Prilog dokumentiika

2715. studenog 2017. broj 46/2017

Prilog prikazi

Jubilarno godište èasopisa „Bosna franciscana"Èasopis Franjevaèke teologije u Sarajevu „Bosnafranciscana" u svojem jubilarnom, 25. godištu objavio je 46broj bogatoga sadržaja na 462 stranice.Rubrika „Rasprave i èlanci" donosi više tekstove od kojihposebno valja istaknuti tekst Ivana Šarèeviæa „Religijskezajednice na Balkanu izmeðu nacionalizma imultikulturalnosti", potom „Pravoslavlje izmeðu dvajusvjetova" (Marko P. Ðuriæ), „Ponad 'gastarbajterske'migracije: crkveni migracijski put bosanskih žena uNjemaèku 1960-ih godina" (Jasna Èapo), „Teologijastvaranja u odnosu na suvremeni razvoj prirodne i tehnièkeznanosti" (Tomislav Smiljaniæ), „Tri slike s prikazom Sveteobitelji iz franjevaèkih samostana u Fojnici, Visokom iTuzli" (Lejla Bušatliæ), te tekst Stipe Manðerala „Uèiteljice– roðene Livljanke". Rubrika „Pogledi donosi, izmeðu ostalog tekst Joze Džamba„Fojnièka memorabilia. Fra Leonardo Èuturiæ kaoautobiograf i kronièar". U rubrici „Iz franjevaèke prošlosti" Velimir Blaževiæpredstavlja „Župu Ivanjsku u Bosanskoj krajini od poèetka18. do pred kraj 20. stoljeæa", a Ante Škegro piše o„Strancima u gornjovrbaškom kraju prema matiènimknjigama skopjanskih župa".„Na izvorima baštine" Ivana Odža traži „Odjeke biblijskogpoimanja žene u slici žene u usmenoj književnosti – od zležene do žene mudre", a Katarina Žanetiæ i Marko Dragiæpišu o temi „Sveti Martin u korèulanskoj tradicijskojkulturi". Andrej Rodinis pokušava odgovoriti na pitanje "Tko jeAthanasius School?" Rubrika „Ocjene i prikazi" meðu ostalim predstavlja izdanja„Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincijePreèistog srca Marijina" (s. Željka Dramac), „I rijeè je Božjarasla. Od kerigme do evanðelja" (Mario Cifrak), „Marija uranokršæanskoj literaturi" i „Marija u srednjovjekovnojliteraturi" (Dinko Araèiæ), kao i izdanja iz Bosne Srebrene.(ika-mb/sa)

Nova knjiga dr. Nediljka AnèiæaDr. Nediljko A. Anèiæ nedavno je objavio knjižicu nanjemaèkom jeziku koja u hrvatskom prijevodu glasi„Sloboda se mora izboriti". Autor je u prvom dijelu prikupioèitav niz svojih pisama èitatelja što ih je za vrijemeDomovinskog rata upuæivao nekim èasopisima, novinama iTV postajama te poznatim pojedincima u Njemaèkoj iAustriji. U njima reagira na razne predrasude i nepoznavanja naraviondašnjih sukoba, nezainteresiranost za našu situaciju te tumaèi složene društveno-politièke prilike nakon raspadabivše države, opravdanu težnju hrvatskog naroda zasamostalnošæu te svu brutalnost i bezumnost osvajaèkog ratašto ga je Srbija vodila da uništi Republiku Hrvatsku.U drugom dijelu otisnuta su tri predavanja na njemaèkomjeziku o istoj tematici. Na kraju kao dodatak pisac je stavio neke zanimljive preslike iz svoje ondašnje korespondencije.(ika-fk/kj)

.

Uvod u dogmatiku autorice dr. Lidije MatoševiæU izdanju Teološkog fakulteta Matija Vlaèiæ Ilirik objavljenje udžbenik Uvod u dogmatiku autorice dr. Lidije Matoševiæ,kao XVIII. svezak u nizu Bibliotheca Flaciana. Ovo je prvitakav protestantski udžbenik na hrvatskom jeziku, a priredilaga je hrvatska autorica koja je veæ prethodno objavila višeznanstvenih i struènih radova iz toga podruèja. Razumijevali se teologija kao govor o Bogu koji se nadovezuje na onošto o Bogu svjedoèi zajednica vjernika, a pri èemu je zadaæateologije sistematizirati, argumentirati te kritièki prosuðivatigovor zajednice vjernika – onda zadaæa teologije najjasnijedolazi do izražaja u sustavnoj teologiji koja ureðenopredstavlja sadržaje kršæanske vjere. Unutar pak podruèjasustavne teologije ovom se problematikom specifièno bavidogmatika, èiji uvod predstavlja i ovaj udžbenik. On je daklezasad samo prolegomena pregledu dogmatike, a planirana jei daljnja razrada te tematike.Udžbenik je ponajprije namijenjen studentima Teološkogfakulteta Matija Vlaèiæ Ilirik – koji je u meðuvremenuprerastao u Sveuèilišni centar za protestantsku teologiju – aliæe knjiga biti od koristi i širem krugu studenata teologije kaoi teološki zainteresiranim èitateljima. Recenzenti knjige suprof. dr. Jure Zeèeviæ i dr. Jadranka Brnèiæ. Teološko-jeziènu lekturu potpisuje Ruben Kneževiæ, a prijelom igrafièku pripremu Teofil Dereta. (ika-sp)

Povijesni prikaz djelovanja Matije Vlaèiæa IlirikaKnjiga doc. dr. Marine Schumann „Matija Vlaèiæ Ilirik -Historiograf s predumišljajem" drugi je svezak bibliotekeFolia Protestantica Croatica Teološkog fakulteta „MatijaVlaèiæ Ilirik. Na temelju izvorne graðe autorica je prikazalarazvoj Vlaèiæeva historiografskog programa, voðenoguvjerenjem da se povijest može i mora pisati iskljuèivo kaovjerodostojan prikaz dogaðaja iz prošlosti, brižljivorekonstruiran i verificiran pouzdanim izvornimdokumentima. Knjiga tako prati Vlaèiæa od školovanja uVeneciji do sudjelovanja u velebnom projektu Centurija uulozi zrelog historiografa pa donekle i nakon toga, krozrecepciju njegovih djela. Njezin je koncept, prema tome,formalno kronološki, no osobito u IV. dijelu taj se konceptnapušta u prilog tematske strukture, kroz koju autorica pratinekoliko osnovnih tema kojima se Vlaèiæ bavio, kao što supapinstvo i koncept „svjedoka istine", adijafore i pitanjesvetaèkih kultova, kritika prosjaèkih redova i husitskonasljeðe, odnosno povijest valdežana. U posljednjem dijelu oMagdeburškim Centurijama donose se novi uvidi vezani uzVlaèiæev stvarni udio u tom velebnom projektu, kao i uzokolnosti financiranja, tiskanja i distribucije pojedinihsvezaka, postupno Vlaèiæevo povlaèenje iz projekta teneposrednu recepciju djela. Posljednji dio knjige bavi sesudbinom Vlaèiæeve biblioteke, a kao prilog dodan jedokument poznat kao „Scheda" u latinskom izvorniku ihrvatskom prijevodu. (ika-sp)

Prilog prikazi ika

28 15. studenog 2017. broj 46/2017

46/2017 fileživi nutarnji razgovor s bogom. tema prvog susreta bila je „sinovski odnos s...

Documents