3.dio regionalna politika rh - unios

Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Prof.dr.sc. Vladimir Cini i doc.dr.sc. Nataša Drvenkar, Regionalna ekonomija - nastavni materijali

Akademska 2016./2017. godina

1

4. Regionalna politika RH3.dio

“…treba se zapitati što je rast, a što razvoj i kako znamo kad su

održivi, a onda i što je regija, a što regionalni razvoj. Na toj

osnovi moći će se zaključiti i što je regionalna politika i zapitati se,

pa i odgovoriti da li tako što postoji u nas…” (Rašić i Starc,

2003.)

Ciljevi predavanja…istražiti i diskutirati razvoj regionalne politike RH……istražiti ključne probleme regionalnog razvoja RH uvažavajući europski kocept politike regionalnograzvoja……utvrditi “regionalni problem” RH i diskutirati o njegovim uzrocima, posljedicama i mogućimrješenjima…

3



2

• 1990. godine Hrvatska je, uz Sloveniju, bila najbolje pripremljena za tranziciju prema tržišnom gospodarstvu od svih zemalja srednje i istočne Europe.

“Mi vas nikada i nismo ubrajali u real-socijalistički svijet.

Ako u miru prebrodite svoje unutrašnje probleme ostat će te i dalje na čelu zemalja u tranziciji”

(George Shultz, proljeće 1991.godine).

• 2010. Hrvatska još nije članica Europske Unije što je uspjelo čak i Bugarskoj i Rumunjskoj za koje su naša postignuća desetljećima bila nedostižna.

Polazišta – Gdje smo?

Izvor: Eurostat Newsrelease, 90/2015 - 21 May 2015



3

CEE zemlje

članice EU

Doing Business, 2016.,

Svjetska banka (189 zemalja)

Global Competitiveness Index, 2016.,

Svjetski ekonomski forum (140 zemalja)

Plaćanje

poreza

(ukupno, rang)

Plaćanja

(broj po

godini)

Vrijeme

(sati po

godini)

Ukupna

stopa

poreza %

profita

Ukupna stopa

poreza %

dobiti

Komplic.

porezne

regulative

(skor)

Utjecaj

poreza na

poticanje

rada/rang

Utjecaj poreza na

poticanje

ulaganja/ rang

Bugarska 88 14 423 27,0 27,0/29 3,2 3,6/89 3,5/56

Češka 122 8 405 50,4 48,5/105 10,4 3,3/108 3,8/58

Hrvatska 176 63 270 51,9 18,8/11 9,3 2,4/136 2,4/137

Estonija 30 8 81 49,4 49,3/110 5,3 4,0/47 4,7/15

Latvija 27 7 193 35,9 35,0/60 10,2 3,3/107 3,8/48

Litva 49 11 171 42,6 42,6/91 10,2 3,0/123 3,5/83

Mađarska 95 11 277 48,4 48,0/103 9,5 3,1/117 3,0/120

Poljska 58 7 271 40,3 38,7/72 21,3 3,1/115 3,3/96

Rumunjska 55 14 159 42 43,2/93 7,4 3,2/118 2,9/126

Slovačka 73 10 188 51,2 48,6/106 9,5 2,7/132 3,2/107

Slovenija 35 10 245 31,0 32,0/45 7,9 2,3/139 2,7/130

1.Tablica 1. Jednostavnost poreznog sustava prema odabranim pokazateljima Svjetske banke i

Svjetskog ekonomskog foruma, zadnje dostupne godine

Vedriš, M., Drvenkar, N., 2016.

CEE zemlje

članice EU

Indeks fiskalne

slobode, HF/

svjetski rang,

178 zemalja,

2016.

Najviša granična stopa poreza, EFW 2013.

Indeks poreznog

napora 1994.-2009.

Rang

↑ marg.stopa poreza

na dobiti - ↑.marg.stopa

poreza na dohodak i doprinosi

Svjetski rang ukupno

(157 zemalja)

Bugarska 91,1/60 10-34 42 0,98

Češka 82,5/21 22-45 42 0,98

Hrvatska 70,8/103 40/47-58/63 84 1,18

Estonija 81,9/9 21-43 22 0,89

Latvija 84,8/36 24-45 35 0,80

Litva 92,9/13 15-42 19 0,88

Mađarska 78,7/58 16-46 55 1,12

Poljska 75,5/39 32-44 47 1,02

Rumunjska 87,5/61 16-45 17 0,84

Slovačka 80,1/56 25-54 47 0,89

Slovenija 58,6/90 50-66 111 1,13

2. Tablica 2. Usporedba rangova Hrvatske i CEE zemalja članica EU i odstupanja među rangom fiskalnih sloboda,

zadnje dostupne godine


CEE zemlje

članice EU

Prosječne

efektivne

porezne stope

**

Stope

PDV-a

(%)*

Reducirana

stopa

PDV-a**

Nominalna

stopa poreza

na dobit (%)**

Doprinosi

poslodavaca

(%)**

Doprinosi

zaposlenih

(%)**

Najviša

stopa

poreza na

dohodak

(%)**

Bugarska 9,0 20 9 10 18,1 12,9 10

Češka 16,7 21 10 i 15 19 34,0 11,0 22

Hrvatska 16,5 25 5 i 13 20 17,2 20,0 40

Estonija 16,5 20 9 20 33,8 1,6 20

Latvija 14,3 21 12 15 23,59 10,5 23

Litva 13,6 21 5 i 9 15 (5 SMEs) 30,8 9 15

Mađarska 19,3 27 5 i 18 19 (16 SMEs) 27 18,5 16

Poljska 17,5 23 5 i 8 19 16,26 13,71 32

Rumunjska 14,8 24* 5 i 9 16 22,75 16,50 16

Slovačka 19,4 20 10 22 35,2 13,4 50

Slovenija 15,5 22 9,5 17 16,10 22,1 25

* Rumunjska je u međuvremenu snizila stopu PDV-a s 24% iz 2014. godine na 20% 2015. godini; Izvor: autori prema: *VAT Rates

applied in Member states, COM, 2016; **Taxation trends in the EU, Eurostat, 2015;

3. Tablica 3. Porezni nameti, izabrane kategorije, CEE zemlje članice EU




4

• Nakon financijske i ekonomske krize, dotadašnja stopa PDV-a od 23 posto zamijenjena stopom od 25 posto, ukinuta nulta stopa sa stopom od 5 posto, a doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje smanjeni su s 15 na 13 posto, a olakšice za porez na dohodak pokrivaju se novim porezom od 12 posto na dividende. – Općom stopom PDV-a (25%) i međustopom PDV-a (13%) Hrvatska pripada

skupini zemalja članica EU s najvišim stopama poreza (izuzev Mađarske koja je na prvom mjestu) s tendencijom (pre)čestog mijenjanja što izaziva neizvjesnost i nesigurnost poslovnog planiranja

• Kesner-Škreb (2013.) uspoređujući porezne terete zemalja sa sličnim BDP-om po stanovniku, ističe kako nama slične i konkurentne zemlje imaju porezno opterećenje čak i do šest strukturnih poena (Latvija) niže od hrvatskog. – To potvrđuju i istraživanja (Deskar-Škrbić i Šimović, 2014., u: Urban,

2016.:162) koja su ustanovila da je porezni klin za prosječno zaposlene u Hrvatskoj relativno visok u odnosu na ostale zemlje članice EU.


• Komparativna regionalna studija o ključnim odrednicama generiranja prihoda u 61 zemlji (Khwaja i Iyer, 2014.) pokazuje da je zakonski potencijal propisanih prihoda često veći nego što bi se moglo zaključiti uzimajući u obzir ekonomske fundamente države �

s razlikom između zakonskog i gospodarskog potencijala od 3,82 posto BDP-a Hrvatska je slična jedino Poljskoj.

Kada bi se u ukupni porezni teret Hrvatske uključio iznos nenaplaćenih poreza, porezni teret bio bi znatno veći

1,15 mlrd. kuna

(PU, 2016.)


Najviša stopa poreza na dohodak CEE zemalja članica EU u odnosu na realni BDP po stanovniku, % prosjeka EU, 2015.

4.




5

Maksimalne porezne stope poreza na dobit (%), 1996. i 2015. godina, CEE (EU)5.


CEE zemlje

članice EU

Udio poreza u BDP-u (%)

Ukupno sve

kategorije

Neizravni

porezi

(ukupno)

Neizravni

porezi - PDV

Izravni porezi Doprinosi

Osobni Poslovni Zaposleni Domaćinstva

Bugarska 28,1 15,2 9,2 2,9 1,9 4,6 3,0

Češka 34,9 13,0 7,4 3,7 3,2 9,5 5,3

Hrvatska 36,5 18,9 12,6 3,9 2,0 5,7 5,5

Estonija 32,0 13,5 8,3 5,5 0,3 10,4 0,7

Latvija 28,1 12,0 7,3 5,7 1,6 5,7 2,6

Litva 27,2 11,3 7,5 3,6 1,4 7,2 3,6

Mađarska 38,5 18,7 9,0 5,0 0,0 7,5 5,5

Poljska 32,7 12,8 7,0 4,5 1,8 5,2 7,1

Rumunjska 27,4 12,8 8,3 3,4 2,0 5,6 3,0

Slovačka 30,4 10,5 6,4 2,9 2,9 7,5 5,9

Slovenija 37,3 15,0 8,4 5,3 1,2 5,7 9,1

Izvor: autori prema: Taxation trends in the EU, Eurostat, 2015.

Tablica 4. Struktura i udio poreza u BDP-u, odabrane kategorije, CEE zemlje članice EU, 2014. godina6.


• Izvješće Svjetske banke (2014.) upozorava kako su

ukupne potpore javnom sektoru od 2,1 posto BDP-a dvostruko veće u odnosu na potrošnju u zemljama EU15 i EU10, plaće u javnom sektoru od 12 posto BDP-a su 2,6 postotnih bodova BDP-a veće nego u zemljama EU10 ili 1,6 postotnih bodova više nego u zemljama EU15 te sa 7,7 posto BDP-a izdavanja za tekuću potrošnju Hrvatska je svrstana među države s najvišom stopom za tekuću potrošnju.




6

Zaključak?

1. Usklađene strukturne reforme na vitalnim područjima osnovni su okvir za ostvarivanje tih promjena;

2. Redefinirati fiskalnu politiku uzimajući u obzir stvarni porezni kapacitet i uvažavajući gospodarsku situaciju u državi i okruženju;

3. Kod poreznih reformi voditi računa o jednostavnosti poreznog sustava i modifikaciji poreza sukladno prioritetima ekonomske politike i sektorskih politika posebice vodeći računa o poticanju poduzetničkog okruženja;

4. Strateški pristup planiranju fiskalnih reformi uskladiti s rokom i kapacitetima određenim mogućnostima centralne i lokalnih jedinica provođenja uvažavajući dostignuća informacijskih tehnologija;

5. Utvrditi i transparentno pratiti sve neporezne namete te ih, reformom i racionalizacijom javne uprave, restrukturiranjem javnih poduzeća i uvođenjem sustava odgovornosti (mjerljivošću ciljeva) javne/lokalne uprave smanjivati (po potrebi ukidati);

1.

2.

3.

4.

5.


A sada, vratimo se uzrocima – po pitanju regionalnog razvoja

• Pored popularne i raširene teorije polova (Perrox, 1950.) prema kojoj se ekonomski rast temelji na rastu i jačanju specifičnih centara razvoja, u kraćim razdobljima primjenjivane su i teorija velikog udara (eng. big push) koja se zasnivale na transferu štednje (investicija) iz okruženja u siromašnije regije kao i teorija kompleksnog razvoja kojoj je bio cilj održavanje interne i eksterne ravnoteže (Bogunović, 1991. ).



7

Regionalizacija Hrvatske

• Prva regionalizacija: podjela Kraljevne Jugoslavije1929.g. (šesto-januarskadiktatura): 9 banovina – isključivo politički ciljevi �brisanje povijesnihnacionalnih granica, razbijanje nacionalne homogenosti, negiranjenacionalnih interesa i ekonomske suverenosti država

• Regionalizaciji Hrvatske više se pozornosti počelo posvećivati 50.-ih i 60.-ih godina prošlog stoljeća �ukidaju se kotarevi i reorganiziraju općine kaoosnovni instituti lokalne uprave i samouprave;

• U početku su u pristupu dominirali statističari i geografi – rezultat: geografsko-ekonomske regije (pristupi koje karakterizira uvažavanjepolitičke, gospodarske i prirodne stvarnosti uz respektiranje povijesnih idrugih specifičnosti dijelova nacionalnog prostora).

• Makroregije i regije za plansko razdoblje od 1966. do 1970.g. činile supodlogu svim kasnijim podjelama Hrvatske do 1990.g.

� 110 općina koje su svrstane u makroregije i regije – od 1976.g. Zajedniceopćina; od 1966. do 1975.g. Postojale su četiri makroregije: Slavonska, Srednjehrvatska, Primorsko-lička s dvije regije i Dalmatinska makroregija;

� Od 1976. do 1990.g. Utvrđene su zajednice općina (10) koje figuriraju kaonova regionalna podjela Hrvatske � 427 općina u 20 županija + Grad Zagreb (4 puta više općina i dvostruko više županija!)

Faze razvoja regionalne politike RH

1945.-1956.

•Naglašen državno-centralistički sustav na razini cijele tadašnje Jugoslavije koji karakterizira kolektivnikarakter u gosp.temeljen na državnom sektoru vlasništva; nacionalizacija proizvedenog bogatstva i agrarnareforma; 1952.g.se uvodi drušveno planiranje; donošenje i ostvarivanje prvog petogodišnjeg planaJugoslavije; regionalna politika: naglasak na osnovnim životnim potrebama, a tek potom na infrastrukturu.

1957.-1965.

•Normativna transformacija funkcija vlasti u funkciju samoupravljanja; Zakon o poljoprivrednomzemljišnom fondu iz 1953.g. – smanjenje agrarnog maksimuma na 10ha obradive zemlje; jačanje ulogepoduzeća/općina/kotareva/republika u proizvodnji, ali se ne odigravajusnažniji procesi vezani uzautonomiju subjekata u programiranju razvoja i raspolaganju ostvarenim rezultatima; akumulacija je centralizirana, a autonomija poduzeća determinirana planskim proporcijama iako formalno raspolažuobujmom i strukturom proizvodnji.

1966.-1975.

•Gubitak motivacije uz lošu gransku i teritorijalnu alokaciju faktora- privredna i društvena reforma s namjerom odlučnijeg zaokreta prema tržišnom privređivanju i minimiziranju funkcija etatističkogmonopola; odlaganje radikalnijih sistemskih reformi; društveni planovi (poljoprivreda, energetika, nafta, kemijska ind, aluminijska, procesna i drvna ind.) – nerentabilne domaće sirovine i međufazniproizvodi.; ukidanje kotara i reorganizacija općina, uvođenje privredno nedovoljno razvijenihpodručja, osnivanje Republičkog fonda za poticanje razvoja;

1976.-1990.

•“fantomski” paradržavni instituti; umjesto tržišta, u ekonomiji caruju sustavi socijalizacije koji još višesmanjuju više nego ograničeni poduzetnički motivacijski prostor, što se reflektira na rast investicija, drastičan pad efikasnosti; raspodjela često nepostojećih vrijednosti, stagnacija rasta, platno-bilančnepoteškoće, nestašice; jačanje ekonomske funkcije republika, prijlaz s makroregija na zajednice općina; politika urbanizacije; investicije na osnovi dogovora pogoršavaju strukturu, veliki infesticijski promašaji

Od1991.-

•Nasljeđeno društveno vlasništvo koje je počivalo na paraupravljačkoj i proizvođačkoj funkcijisamoupravljanja trebalo je transformirati u tržišni oblik vlasništva u kojem dominira privatno vlasništvo + u ratnim uvjetima dok je u ostalim zemljama priprema i provođenje bilo u miru i postepeno!; nejasnoće, kadrovska devastacija, politički i pravni propusti, sirovi državni kapitalizam bez izgrađenih institucija; nova regionalna organizacija je izraz ishitrenih promjena i lokalnih želja vođenih političkim motivima

• U razdoblju iza 1990. pa sve do 2008. godine regionalni razvoj u Republici Hrvatskoj nije svrstan u primarne ciljeve razvoja, osim za područja koja su stradala u Domovinskom ratu.

• Time je stvorena neravnomjerna gospodarska struktura neotporna na tranzicijsku krizu devedesetih s većim negativnim posljedicama na pad proizvodnje, zaposlenosti i dohotka u onim regijama koje su imale gospodarstvo s većim udjelom velikih industrijskih pogona.



8

• Najčešći problemi se odnose na neadekvatnu infrastrukturu (poslovnu i društvenu), mali broj aktivnih poslovnih subjekata, pa samim time i postojanosti visokih stopa nezaposlenosti, usporen proces restrukturiranja i opću neefikasnost u nizu segmenata.

• Osim tih gospodarskih razvojnih problema, prisutni su i oni demografske naravi.

• Tako zaostali dijelovi Hrvatske bilježe i problem negativnih migracija, depopulacije stanovništva, nerijetko lošije obrazovne strukture stanovništva, neadekvatnog životnog standarda lokalnog stanovništva i tome slično (Frajman-Jakšić, Drvenkar, 2010.).

• Adžić (2009.) ističe brojne kontraverze u iskoristivosti i raspoloživosti regionalnog proizvodnog i ljudskog kapitala pri reindustrijalizaciji Vojvodine. Iz sličnog političkog i ekonomskog nasljeđa, ove kontraverze mogu se uočiti i u Panonskoj Hrvatskoj: – Postojanje relativno velikih zaliha proizvodnih kapaciteta – u terminima

najsuvremenijih tehnologija, vrijednost većine naslijeđenih proizvodnih kapaciteta je praktički nula, ali u kombinaciji s raspoloživom i relativno jeftinom radnom snagom kao i dobro osmišljenim zahvatima u revitalizaciju i modernizaciju opreme i infrastrukture, dio ovih kapaciteta bi mogao rentabilno proizvoditi i poslovati.

– Raspadom SFR Jugoslavije, brojni su kapaciteti izgubili svoju funkciju, jer su bili dio reproduktivnih cjelina – poslovnim inicijativama, mogli bi se obnoviti, povezati kroz klastere.

– Proces tranzicije, a posebice privatizacije nije iskorišten za radikalnu rekombinaciju postojećih resursa izvoznih industrija i agro-industrijskog kompleksa u cilju formiranja nove fleksibilnije makro, mezo i mikro organizacijske strukture sastavljene od velikih, srednjih i malih poduzeća povezanih u odgovarajuće strategijske alijanse, poslovne mreže i industrijske klastere.

– U okvirima primijenjenih modela privatizacije nisu pronađena rješenja za pronalaženje pravih kupaca naslijeđenih proizvodnih kapaciteta, već su se rješenja temeljila na financijske efekte transformacije vlasništva bez realnog učinka na korištenje raspoloživih resursa.

• Nakon usvajanja zakona o regionalnoj politici potrebno je uspostaviti i različita tijela nadležna za regionalni razvoj na nižim razinama.

• U tom se procesu također mogu očekivati problemi jer postoje značajne razlike u stručnosti i osposobljenosti ljudi u tijelima lokalne i regionalne samouprave, kao i samih nedostatnih kapaciteta jedinica za planiranje i upravljanje svojim razvojem, kako je i ranije istaknuto.

• Veliki pomak su različite inicijative i Regionalne razvojne agencije/Agencije za razvoj.



9

Rašić, Starc, 2003.:“...u razdoblju od 1991. do 2001. u Hrvatskoj proizvedena ukupno 104

razvojna dokumenta, a da istovremeno od osamostaljenja Hrvatske nije usvojen niti jedan razvojni dokument koji bi se neposredno bavio regionalnim razvojem i odredio ciljeve regionalne politike...

... Općine donose prostorne planove, lokacijske dozvole izdaje odgovarajući županijski ured, a inspekcija djeluje samo s državne razine. Općine donose i svoje razvojne programe o kojima veliki sustavi kao što je na primjer HEP, HT ili Hrvatske vode ništa ne znaju, ali zato općinskim područjima razvode žice i cijevi prema planovima o kojima ništa ne zanju općine… ovo stanje može se tumačiti kao mukotrpni početak decentralizacije, porođajne muke demokracije, a tijekom kojih općinama i gradovima koji za sada ne mogu ništa sami, treba pomoći. Moguće je i tumačenje o perfidnoj centralizaciji u kojoj svatko može imati općinu sa zastvom, grbom i ostalim simbolima, ali je u svemu značajnijem ovisan o središnoj državi i (paradržavnim) javnim poduzećima. Nije stoga teško vidjeti da je administrativno-teritorijalna decentralizacija ojačala centralizaciju razvojnog odlučivanja i da novim općinama i gradovima ne nedostaje samo novac nego i znanje o vođenju, kvalificirani službenici, oprema, a nerijetko i pristojan krov nad glavom...”

• Uspostava cjelovitog i koherentnog sustava upravljanja regionalnim razvojem na načelima suvremene regionalne politike podudara se s početkom pripremnih aktivnosti Republike Hrvatske (RH) za pristupanje Europskoj uniji (EU).

• Paralelno s napredovanjem procesa pridruživanja EU te pripremama za korištenje EU fondova namijenjenih regionalnom razvoju, postupno jača i politička podrška i davanje odgovarajućeg značaja suvremenoj politici regionalnog razvoja te potrebi strateškog planiranja i upravljanja regionalnim razvojem u RH.

• Isto je zahtijevalo i uspostavu novog zakonodavnog i institucionalnog okvira upravljanja politikom regionalnog razvoja te jačanje administrativnih kapaciteta za strateško planiranje i upravljanje regionalnim razvojem na svim razinama unatoč široko prihvaćenom mišljenju da je različitost hrvatskih regija s prirodnoga, geografskog, društvenog, gospodarskog i političkog aspekta veliko bogatstvo za državu, te prednosti još uvijek nisu uspješno iskorištene niti se njima upravlja na odgovarajući način(Strategija 2011.-2013.).

• Nakon usvajanja zakona o regionalnoj politici bilo je potrebno uspostaviti i različita tijela nadležna za regionalni razvoj na nižim razinama. – značajne razlike u stručnosti i

osposobljenosti ljudi u tijelima lokalne i regionalne samouprave, kao i nedostatni kapaciteti jedinica za planiranje i upravljanje svojim razvojem.

• Veliki pomak su bile različite inicijative i Regionalne razvojne agencije/Agencije za razvoj.

http://www.euintheus.org/press-media/meet-croatia-the-next-eu-member-state/



10

• Osnovna ograničenja u regionalnoj implementaciji europskog koncepta kreativnog društva i inovativnog gospodarstva treba tražiti u faktorima, kao što su: – odsustvo osnovne društveno-ekonomske motivacije za inovativno

ponašanje i proizvodno poduzetništvo,

– mala raspoloživost kvalificirane i međunarodno kompetentne radne snage,

– slaba kvaliteta centralne, regionalne, subregionalne i lokalne znanstvene, obrazovne, tehnologijske, inovacijske, organizacijske i komunikacijske infrastrukture,

– orijentacija financijske infrastrukture na financiranje javnog sektora, uvoza potrošnih dobara i osobne potrošnje stanovništva i

– mala efikasnost regionalne, subregionalne i lokalne javne uprave i javnih usluga u otklanjanju ovih problema (Adžić, 2009.)

Regionalna podjela RH• Ustavom Republike Hrvatske propisano je da su

jedinice lokalne samouprave općine i gradovi, a jedinice područne (regionalne) samouprave županije(NN br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07).

• Teritorij Republike Hrvatske administrativno je podijeljen na 20 županija koje u nacionalnom kontekstu predstavljaju regije, Grad Zagreb kao glavni grad Republike Hrvatske koji ima status županije i grada, te 127 gradova i 429 općina (Statističke informacije 2012.).

• Hrvatski sabor je nadležan za određivanje područja jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave.

Polazna obilježja „suvremene” regionalne politike RH

• Naslijeđeni problemi – rat i ratna razaranja, nepripremljenost za suočavanje sa stranom konkurencijom na domaćem i inozemnom tržištu, socijalističko nasljeđe; pretežito politički kriteriji regionalizacije u početnim fazama;

• Sindrom “zakašnjele reakcije” – od 1990. do 2008. razvoj u Republici Hrvatskoj nije svrstan u primarne ciljeve razvoja, osim za područja koja su stradala u Domovinskom ratu– Time je stvorena neravnomjerna gospodarska struktura neotporna na

tranzicijsku krizu devedesetih s većim negativnim posljedicama na pad proizvodnje, zaposlenosti i dohotka u onim regijama koje su imale gospodarstvo s većim udjelom velikih industrijskih pogona

– promjene zbog EU � regionalna politika dolazi do izražaja “tek” u fazama približavanja EU;

• Regionalna diferenciranost (u svakom smislu), ali i uska ekonomska struktura, “svi sve” vs. specijalizacija regionalne ekonomske strukture;

• Centralizacija znanja, kapitala, investicija, financija, ali i informacija;

• “catching up”? Regionalna politika RH (i/ili EU)?



11

• RH administrativno je podijeljena na 20 županija i Grad Zagreb

• kako nacionalna i regionalna razvojna politika trebaju biti integralne i približene strategiji i konkurentosti EU, tako je Statistički ured EU-a (EUROSTAT) tijekom pregovora i pripreme Hrvatske za punopravno članstvo u EU prihvatio model podjele Hrvatske na prostorne jedinice za statistiku na razini:

NUTS 1NUTS 2

NUTS 3Hrvatska

20 županija + Grad Zagreb

3 regije:

Sjeverozapadna,

Jadranska i

Panonska Hrvatska

• Ključni cilj regionalne politike: optimizacija razvojnih potencijala svih regija RH kako bi se ostvario dugoročno održiv gospodarski rast i razvoj!

• Konkurentnost na podnacionalnoj razini (regionalna konkurentnost) nije ni zbroj konkurentnih poduzeća u nekoj regiji ni procjena nacionalne konkurentnosti „u malom“. – Regionalna konkurentnost govori o kvaliteti faktora,

politika i institucija koji svojom isprepletenošću utječu na održivu produktivnost u nekoj podnacionalnoj administrativnoj ili upravnoj cjelini.

– U tom kontekstu cilj i uloga praćenja podnacionalne konkurentnosti leži u procjeni kvalitete poslovnog okruženja i poslovnog sektora te u procjeni kvalitete njihove interakcije (Regionalni indeks konkurentnosti, 2013.).

• Poticanje rasta, zaposlenosti i inovacija najvažniji su prioritet regionalne politike EU praćen:– Demografskom konsolidacijom, – Kvalitetnim upravljanjem prostorom,– Ravnomjernijim korištenjem i opterećivanjem

infrastrukture te– Većom socijalnom kohezijom.

• Financijski instrumenti regionalne politike EU namjenjeni su smanjenju razvojnog jaza između pojedinih dijelova EU i to poticanjem ulaganja za konvergenciju, regionalnu konkurentnost i zaposlenost te teritorijalnu suradnju (Regionalni indeks konkurentnosti, 2013)



12

Ciljevi regionalne politike RH (sukladno Zakonu o regionalnom razvoju, NN 147/14)

• Cilj je politike regionalnog razvoja pridonijeti društveno-gospodarskom razvoju Republike Hrvatske, u skladu s načelima održivog razvoja, stvaranjem uvjeta koji će svim dijelovima zemlje omogućavati jačanje konkurentnosti i realizaciju vlastitih razvojnih potencijala.

• Radi postizanja navedenog cilja politikom regionalnog razvoja posebno se nastoji osigurati: – povezanost lokalnih i regionalnih razvojnih potreba s prioritetima razvoja

središnje razine te ciljevima kohezijske politike Europske unije; – potpora slabije razvijenim područjima za povećanje i optimalno

korištenje vlastitog razvojnog potencijala otklanjanjem uzroka razvojnih teškoća;

– odgovarajuće mjere za ravnomjeran i održiv razvoj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u pograničnom području;

– poticanje teritorijalne suradnje te učinkovito korištenje sredstva strukturnih i investicijskih fondova Europske unije namijenjenih regionalnom i urbanom razvoju.

PROGRAMIRANJE

Lokalni ekonomski razvoj – ciljevi (Alibegović, DeVilla, 2009.)

Izvor: Alibegović, De Villa, 2009.

• Promicati financijsku decentralizaciju i jačati lokalne i regionalne samouprave – autonomija;

• Promicati političku decentralizaciju – mjerljivost instrumenata, propisi, odgovornost;

• Osigurati transparentnu, odgovornu i učinkovitu upravu – legislativni okvir, standardi, kodeksi, razvojni planovi;

• Promicati povezivanje proračuna sa strateškim razvojnim planovima

Izvor: Puljić, J., Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Predavanje



13

Nova podjela na 2 statističke regije

Usuglašena s Eurostat-om, odnosno Europskom komisijom tijekom 2012.

1. razina prostornih jedinica – cijela Hrvatska

2. razina prostornih jedinica – 2 statističke regije

3. razina prostornih jedinica – 21 županija

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije

BDP po stan. = 64,1% EU 27

BDP po stan. = 62,1% EU 27



14

Županijapovršin

a u km2

br. st. u

2001.

br. st. u

2011.

br. st. u

2014.

prirodni

prirast u

2001.

prirodni

prirast u

2011.

prirodni

prirast u

2014.

Grad Zagreb 641 779145 790017 798.424 –1027 15 93

Zagrebačka 3060 309696 317606 318.453 –489 –67 -482

Krapinsko-zagorska 1229 142432 132892 129.967 –824 –688 -715

Varaždinska 1262 184769 175951 173.454 –476 –593 -635

Koprivničko-križevačka 1748 124467 115584 113.688 –506 –499 -514

Međimurska 729 118426 113804 113.159 109 –1 6

Bjelovarsko-bilogorska 2640 133084 119764 115.536 –645 –656 -608

Virovitičko-podravska 2024 93389 84836 82.162 –359 –430 -408

Požeško-slavonska 1823 85831 78034 74.991 –141 –355 -294

Brodsko-posavska 2030 176765 158575 154.082 –113 –343 -545

Osječko-baranjska 4155 330506 305032 298.272 –605 –1079 -1.260

Vukovarsko-srijemska 2454 204768 179521 173.441 –52 –571 -619

Karlovačka 3626 141787 128899 124.127 –950 –997 -990

Sisačko-moslavačka 4468 185387 172439 163.975 –874 –1081 -1.072

Primorsko-goranska 3588 305505 296195 293.811 –1041 –1014 -1.160

Ličko-senjska 5353 53677 50927 48.670 –417 –447 -522

Zadarska 3646 162045 170017 171.462 154 –28 -298

Šibensko-kninska 2984 112891 109375 105.532 –280 –504 -550

Splitsko-dalmatinska 4540 463676 454798 454.627 430 –77 -344

Istarska 2813 206344 208055 208.201 –552 –395 -413

Dubrovačko-neretvanska 1781 122870 122568 122.355 99 –12 47

Republika Hrvatska 56594 4437460 4284889 4238389 –8559 –9822 -11.273

Tablica 1 Površina (u km2), broj stanovnika i gustoća naseljenosti po regijama NUTS 3 razini (DZS)



15

Županija 2010 2011 2012 2013 2014

Grad Zagreb - 253 44 320 590 - 381

Zagrebačka 29 120 114 - 160 - 1.148

Krapinsko-zagorska 29 33 - 55 - 68 - 177

Varaždinska 3 42 - 44 - 167 - 391

Koprivničko-križevačka - 45 - 10 - 12 - 67 - 209

Međimurska 6 - 34 - 14 - 85 - 280

Bjelovarsko-bilogorska - 274 - 345 - 227 - 297 - 333

Virovitičko-podravska - 173 - 162 - 203 - 169 - 377

Požeško-slavonska - 248 - 357 - 522 - 159 - 317

Brodsko-posavska - 148 - 77 - 169 - 479 - 702

Osječko-baranjska - 307 - 210 - 319 - 588 - 1.127

Vukovarsko-srijemska - 741 - 461 - 146 - 694 - 1.307

Karlovačka - 296 - 419 - 417 - 536 - 564

Sisačko-moslavačka - 933 - 1.041 - 945 - 1.364 - 1.059

Primorsko-goranska - 9 110 168 - 46 - 478

Ličko-senjska - 334 - 288 - 366 - 234 - 345

Zadarska 5 30 - 73 - 157 - 714

Šibensko-kninska - 707 - 770 - 850 - 661 - 262

Splitsko-dalmatinska - 218 - 23 - 53 406 - 270

Istarska - 175 - 340 - 154 257 130

Dubrovačko-neretvanska - 86 - 7 49 - 206 91

Republika Hrvatska - 4.875 - 4.165 - 3.918 - 4.884 - 10.220

Tablica 2. Saldo migracije s inozemstvom u regijama NUTS 3 razina, odabrane godine (DZS)

40,7%

Izvor: HZZ, Godišnjak, 2014.: http://www.hzz.hr/UserDocsImages/HZZ_Godisnjak_2014.pdf

Izvor: autori prema podacima DZS, Investicije u 2014., Propćenje br. 12.2.1., studeni 2015.



16

Urbane aglomeracije(Zakon o regionalnom razvoju, NN 147/14, Europa2020 –

Integrirana teritorijalna ulaganja)

20 županija + Grad Zagreb428 općina

128 gradova= 556 lokalnih jedinica

Danska...271 općina � 98

14 regija � 5



17

Grad Zagreb

Zagrebačka županija

Krapinsko-zagorska županija

Varaždinska županija

Koprivničko-križevačka županija

Međimurska županija

Bjelovarsko-bilogorska županija

Virovitičko-podravska županija

Požeško-slavonska županija

Brodsko-posavska županija

Osječko-baranjska županija

Vukovarsko-srijemska županija

Karlovačka županija

Sisačko-moslavačka županija

Primorsko-goranska županija

Ličko-senjska županija

Zadarska županija

Šibensko-kninska županija

Splitsko-dalmatinska županija

Istarska županija

Dubrovačko-neretvanska županija

13,339

6,058

5,326

6,528

7,349

6,075

5,456

5,256

5,477

4,771

5,952

4,638

5,663

5,482

8,956

9,523

6,592

5,963

6,494

10,841

7,473

19,625

8,573

7,283

9,303

9,496

9,173

7,921

7,178

6,925

6,460

9,262

6,959

8,389

7,989

13,463

9,359

9,723

8,405

9,074

13,722

11,103

18,506

7,791

6,246

8,300

9,156

8,436

6,879

6,199

6,101

5,853

8,093

5,996

7,621

8,148

13,110

7,764

8,169

7,869

7,875

12,677

9,861

2012. 2008. 2004.

Izvor: autori prema podacima DZS, Nacionalni računi, Propćenje br.12.1.6., ožujak 2015.

IZVOZ I UVOZ PO ŽUPANIJAMA

Zagrebačka

Krapinsko-zagorska

Sisačko-moslavačka

Karlovačka

Varaždinska

Koprivničko-križevačka

Bjelovarsko-bilogorska

Primorsko-goranska

Ličko-senjska

Virovitičko-podravska

Požeško-slavonska

Brodsko-posavska

Zadarska

Osječko-baranjska

Šibensko-kninska

Vukovarsko-srijemska

Splitsko-dalmatinska

Istarska

Dubrovačko-neretvanska

Međimurska

362,070

319,785

488,092

222,379

752,273

247,810

98,699

535,334

17,438

130,559

101,529

182,754

168,070

434,683

255,736

159,308

475,177

698,138

23,491

406,873

1,226,158

278,190

282,760

167,367

529,505

174,567

129,362

565,924

12,167

81,699

69,015

205,760

142,600

406,106

253,349

213,386

674,447

682,660

69,906

310,124

Uvoz (I. – XII. 2012.), tis.eura izvoz (I. – XII. 2012.), tis.eura

Izvor: autori prema podacima DZS, ROBNA RAZMJENA REPUBLIKE HRVATSKE S INOZEMSTVOM PO ŽUPANIJAMA, GRADOVIMA I OPĆINAMA U 2012.KONAČNI PODACI, Propćenje br. 4.2.4.., lipanj, 2013. (izuzev Grada Zagreba)

Od 152.869 prijavljenih slobodnihradnih mjesta u 2014. godini,

23 % nalazi se u 8 županija nekadašnje

Panonske Hrvatske (NUTS II)!

U Gradu Zagrebu: 21% svih

prijavljenih slobodnih radnih mjesta!Izvor: HZZ, siječanj 2015.



18

Od 164.021 aktivnih pravnih osoba

(ukupno) u 2014. godini njih 14%

nalazi se u 8 županija nekadašnjePanonske Hrvatske

(Grad Zagreb: 33%)

• Negativni prirodni prirast �

8 županija Panonske Hrvatske:

-3.194 stanovnika.

• Odseljeno stanovništvo u

inozemstvo:

3.220 stanovnika.

2009. � 9.940 odseljenih ino.

Indeks razvijenosti i skupine razvijenosti u Republici Hrvatskoj

Županija Indeks razvijenosti Skupine razvijenosti Rang skupina

Virovitičko-podravska županija 5,56% I. <75%Brodsko-posavska županija 18,43% I. <75%Vukovarsko-srijemska županija 18,73% I. <75%Bjelovarsko-bilogorska županija 23,29% I. <75%Požeško-slavonska županija 33,81% I. <75%Sisačko-moslavačka županija 38,70% I. <75%Osječko-baranjska županija 46,07% I. <75%Karlovačka županija 56,34% I. <75%Koprivničko-križevačka županija 59,19% I. <75%

Ličko-senjska županija 64,82% I. <75%

Međimurska županija 69,65% I. <75%

Krapinsko-zagorska županija 73,24% I. <75%

Šibensko-kninska županija 80,93% II. 75-100%

Varaždinska županija 86,34% II. 75-100%

Splitsko-dalmatinska županija 93,75% II. 75-100%Zadarska županija 106,39% III. 100-125%Dubrovačko-neretvanska županija 120,84% III. 100-125%Zagrebačka županija 124,23% III. 100-125%Primorsko-goranska županija 139,21% IV. >125%Istarska županija 156,80% IV. >125%Grad Zagreb 186,44% IV. >125%

Izvor: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije,http://www.mrrfeu.hr/UserDocsImages/Regionalni%20razvoj/Vrijednosti%20indeksa%20razvijenosti%20i%20pokazatelja%20za%20izra%C4%8Dun%20indeksa%20razvijenosti%20na%20%C5%BEupanijskoj%20razini%202013..pdf, (26.7.2014.)



19

Indeks razvijenosti• Indeks razvijenosti je kompozitni pokazatelj koji se računa kao

ponderirani prosjek više osnovnih društveno-gospodarskih pokazatelja radi mjerenja stupnja razvijenosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te se na temelju odstupanja vrijednosti pokazatelja od državnog prosjeka jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave razvrstavaju u skupine razvijenosti;

� uveden je radi što objektivnijeg mjerenje stupnja razvijenosti svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj.

• Pet osnovnih pokazatelja: – stopa nezaposlenosti,– dohodak po stanovniku,– proračunski prihodi jedinica lokalne odnosno područne (regionalne)

samouprave po stanovniku,– opće kretanje stanovništva,– stopa obrazovanosti.

Razvojni potencijali

„Veličina” regionalnih

razlika

Uzrok regionalnih

razlika

Struktura regionalnih

razlika

„Kvalitetna” regionalna politika

Programiranje

Razvojni projekti i programi

Subvencije, dotacije

Vs. + kontrola

N. Drvenkar, 2012.



20

N. Drvenkar, 2012.

Značenje Kohezijske politike za budući regionalni razvoj RH

“Domaći” pristup “EU” pristup

•Nedostatak strateške dimenzije: nepostojanje/slaba kvaliteta strateških programa, nedefiniran financijski okvir, izostanak sustava praćenja provedbe i evaluacije učinaka projekata •Netransparentnost odabira projekata •Uska povezanost s izbornim ciklusima •Usmjerenost na cestovnu i komunalnu infrastrukturu, izostanak složenijih razvojnih projekata •Usmjerenost isključivo prema slabije razvijenim područjima

•Jasne procedure za izradu strateških programa, čvrsti financijski okvir, sustav praćenja provedbe i redovite evaluacije učinaka projekata •Solidna transparentnost odabira projekata •7-godišnji ciklus planiranja i provedbe •Mehanizmi za vertikalnu i horizontalnu koordinaciju i partnerstvo ključnih aktera •Posebna pažnja za razvoj ljudskih resursa, održivi razvoj te znanstveno-tehnološki sektor •Veća pažnja prema urbanim područjima kao motorima gospodarskog rasta

Izvor: Puljić, J., Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Predavanje

Problemi i ograničenja u apsorpciji sredstava iz fondova EU

• Za planiranje proračuna Republike Hrvatske važno je naglasiti da se sredstva predviđena proračunom EU u pojedinoj godini ne iskorištavaju u istoj godini, nego implementacija traje tri do pet godina, ovisno o programu

• Europsko udruženje regija je provelo istraživanje kako bi se vidjelo što najviše limitira regije u privlačenju EU fondova i prijavama projekata na raspoložive fondove:– Kompleksan i birokratski proces prijave projekata (86%

ispitanika).– Previsoka i nerazmjerna kontrola i proces revizije (71%

ispitanika).– Stroge i nefleksibilne procedure administracije i izvještavanja

(68% ispitanika).– Ne postojanje dovoljno resursa unutar organizacije (50%

ispitanika).– Težino odobravanja projekta za financiranje (39% ispitanika).



21

Na osnovu istog istraživanja, ispitanici su dali prijedloge kako bi se mogla poboljšati dostupnost EU fondova.

Istaknuto je pet glavnih preporuka:

• Harmonizacija pravila putem EU programa (69% ispitanika).• Povećana isplata putem paušalnih iznosa i fiksnih stopa

(57% ispitanika).• Veća autonomija regija za upravljanje EU programima (54%

ispitanika).• Proporcionalni zahtjevi prilikom revizije (49% ispitanika).• Jedinstveni web izvor prema svim raspoloživim EU

fondovima (34% ispitanika) (AER, 2011).

Izazovi u RH?

• Nedovoljan broj educiranih ljudi za pripremu i provedbu projekata, nedovoljna informiranost i nedovoljno iskustvo glavni su razlozi zašto Hrvatska ne ostvaruje učinkovitost u privlačenju sredstava kakvu bi trebala.

• Najveći dio izazova s kojima se Hrvatska susrela identičan je onima s kojima su se morale nositi i druge tranzicijske zemlje u procesu pristupanja:– sustav je trebao odmah biti učinkovit jer su svi raspoloživi resursi, pa

tako i novac iz europskih fondova, bili značajni za ulaganja u tranzicijske reforme...

– kompleksna pravila provedbe u svim programima...– potreba znatnog unapređenja strateškog planiranja...– nedovoljna informiranost i svijest o važnosti uspješne provedbe

projekata financiranih iz sredstava predpristupne pomoći EU...– ustrojavanje novih i konsolidiranje postojećih institucija te njihova

akreditacija od strane Europske komisije...– potreba za zapošljavanjem novih djelatnika, dok se istodobno traži

smanjivanje broja zaposlenih u državnoj upravi...– traženi su stručnjaci kojih su zanimanja deficitarna u upravi (inženjeri

sa specifičnim znanjima itd.)...– i osobito, važnost zadržavanja u sustavu posebno obučenih,

kvalitetnih, a pritom relativno slabo plaćenih djelatnika, s obzirom na njihovu vrijednost na tržištu rada (Pejčinović, 2010.)...

Literatura (izvadak)

• Bogunović, A. (2011.), Regionalna ekonomika i politika, Zagreb: Ekonomskifakultet Zagreb,

• Indeks razvijenosti, Ministarstvo regionalnog razvoja I fondova EU, dostupno na: https://razvoj.gov.hr/o-ministarstvu/regionalni-razvoj/indeks-razvijenosti/112

• Rašić, I., Starc, N. (2003.), Nevolje s regionalnom politikom, Privrednakretanja i ekonomska politika, 13(95), str. 48-86, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28993

• Đulabić, V., Škarica, M. (2012.), Regionalna politika I različiti statusilokalnih jedinica u RH, Hrvatska i komparativna javna uprava: časopis zateoriju i praksu javne uprave, 12(2), str. 433-462, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=195651

• Puljiz, J. (2009.), Čimbenici regionalnog razvoja I regionalnih nejednakostiu Republici Hrvatskoj, doktorska disertacija, dostupno na: https://bib.irb.hr/datoteka/393855.Doktorski_zadnje.pdf

63

3.dio regionalna politika rh - unios

Documents