7/24/2019 337_339

1/3

Acta Med Croatica, 66 (2012) 337-339 Osvrt

337

Druga polovica 20-og stoljea obiljeena je promje-nom odnosa lijenik-pacijent koji se mijenjao od vre-mena paternalistike medicine do vremena autono-

mnog donoenja odluka, od pasivnog korisnika doravnopravnog partnera. Stoga je pravo na priopenjei uvaavanje prava pacijenta na autonomiju u donoe-nju medicinskih odluka relativno novi enomen. U pri-log tome su, na primjer, podatci provedeni u dvjemaanketama meu lijenicima u Sjedinjenim AmerikimDravama, koji pokazuju da prema anketi provedenoj1961. godine 88% lijenika uope nije inormiralo pa-cijente oboljele od raka o njihovoj dijagnozi, dok je to uanketi provedenoj 1979. godine uinilo 98% (1).

Danas je nezamislivo postojanje suvremenih zdrav-

stvenih sustava bez reguliranih zakonskih prava paci-jenata. Odnos pacijent-lijenik u zapadnim zemljamakarakteriziran je naglaskom prava pacijenta na auto-nomiju, koje je postalo institucionalizirano pomouzakonski reguliranog postupka inormiranog pristan-ka i prava na priopenje. Patrijarhalni model lijenik-pacijent, u kojem je stav da lijenik najbolje zna i na tajnain radi, vjerujui da je to u najboljem interesu paci-

jenta, prihvatljiv je samo u urgentnim situacijama (2).Prvi zakon o pravima pacijenata u Europi donesen jeu Finskoj 1992., a u Hrvatskoj 2004. godine. emeljneodrednice toga zakona odnose se na pravo na inor-

maciju, pravo samoodreenja ili pristanka (tzv. inor-mirani pristanak), pravo na povjerljivost i privatnost ipravo na albu (3).

Iako postoji trend u isticanju prava pacijenata i njiho-vog sudjelovanja u donoenju odluka, mnoga istrai-vanja donose kontradiktorne rezultate (2-4). Naime,

postoje dokazi da neki pacijenti ne ele sudjelovati udonoenju odluka povezanih s njihovim lijeenjem.Osim toga izricanje kompletne istine iroko je pod-ruje u medicini koje za sobom povlai niz etinih pi-tanja. a se pitanja odnose na pravo pacijenta i njego-

ve obitelji da budu inormirani o dijagnozi i bolesti. Sdruge strane, lijenici balansiraju izmeu svoje duno-sti izricanja istine i imperativa ne uiniti tetu. estose nameu pitanja: Koliko istine rei? Kad, ako ikad,lijenici prosuuju o zadravanju inormacije? Moe liprevie saznanja biti tetno? Konflikt izmeu dobro-tvornog paternalizma jednog dijela lijenika i porasta

interesa jednog dijela pacijenata u ouvanju autonomi-je zasigurno nije lako rjeiv (4).

Na pitanje: ele li pacijenti biti inormirani o prirodisvoje bolesti?, prilikom jednog istraivanja u Grkojnije dobiven jasan odgovor. Naime, odgovori su bili:Ovisi. Ovisi o starosnoj dobi, obrazovanju, obitelj-skom statusu, zanimanju, mjestu roenja i stanovanja,i vie-manje o vjerskom uvjerenju (5). akve su nedo-umice prisutne u brojnim istraivanjima diljem svijeta.

Beisecker i njegovi suradnici u svom radu (6) razma-

traju dvije mogue opcije zato stariji pacijenti ele ma-nje sudjelovati u formiranju medicinske odluke o svomlijeenju. Prva opcija odnosi se na teoriju uloga. Stari-

ELE LI PACIJENTI BITI INFORMIRANI I SUDJELOVATI UDONOENJU MEDICINSKIH ODLUKA?

IVANA MARASOVI UNJARA

Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske upanije, Split, Hrvatska

U 20. stoljeu nastale su velike promjene u odnosu pacijent-lijenik. Suvremeni zdravstveni sustavi nezamislivi su bez postojanjazakona o zatiti prava pacijenata. Iako je danas u trendu isticanje prava pacijenata i njihovog sudjelovanja u donoenju odluka,postoje istraivanja koja donose suprotne zakljuke. injenica da neki pacijenti nisu spremni sudjelovati u donoenju odluka osvom zdravlju ne znai da lijenici trebaju prema njima imati paternalistiki stav.

Kljune rijei: lijenik, pacijent, prava pacijenata, odluivanje o lijeenju

Adresa za dopisivanje: Dr. sc. Ivana Marasovi unjara, dr. med. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske upanije Vukovarska 46

21000 Split, Hrvatska Tel.: +385 91530 3136; e-pota: ivana_ms@yahoo.com

7/24/2019 337_339

2/3

I. Marasovi unjaraele li pacijenti biti inormirani i sudjelovati u donoenju medicinskih odluka?

Acta Med Croatica, 66 (2012) 337-339

338

(4). Isti rezultati objavljeni su i u radu o provedenomistraivanju kod osoba oboljelih od raka na jajnicima(13) i u radu u kojem su usporeivani podatci izmeupacijenata s boli u prsima nasuprot osoba koje su imaleurinarne probleme ili probleme s ertilnou (11). Vje-rojatno je da su takvi rezultati dodatno uvjetovani dob-

nim uinkom, iskustvom bolesti i trenutnim zdrav-stvenim stanjem koje je nesumnjivo neovisno o dobi(14). Zanimljiv je podatak o osobama koje su izgubileblisku osobu (osobito majku) i/ili gledali lana obiteljikako pati znajui da mu je smrt blizu. aj njihov osjeajizgubljenosti i beznadnosti ponukao ih je da smatrajukako teko oboljeli bolesnici ne trebaju znati istinu utakvim tekim, ivotnim situacijama (5).

Smatra se i da organizacija zdravstvenog sustava moeutjecati na pacijentovu elju sudjelovanja u odluiva-nju. Stoga se moe argumentirati kako e se povea-

ti elja u svim slojevima drutva za ukljuivanjem uodluivanje o lijeenju, uz istodobno smanjenje voljepreputanju autoritetu kliniara (15). Osim toga, trebarazmotriti i u kojoj mjeri su pacijenti inormirani koli-ko je njihovo sudjelovanje u odluivanju za njih dobro.Prema jednom istraivanju provedenom u Hrvatskojopenito se smatra da graani nisu dovoljno inormi-rani i educirani o pravima pacijenata i postojeim pro-pisima (16). Navikli su na obrazac lijenike svemoi i

vlastite nekompetentnosti glede lijeenja (17). Dodat-no, lijenici smatraju da je postojee zakonodavstvousmjereno protiv njihove proesionalne autonomije.

Prema pacijentima i dalje imaju tradicionalno pater-nalistiki odnos, gdje lijenik dominira implicitno ilieksplicitno u pitanju pacijentove autonomije (17).

Iz svega navedenog mogu se izvesti ovi zakljuci:

Brojna istraivanja ukazuju da mnogi imbenici utjeuna pacijentovu elju u sudjelovanju u odluci o njego-

vom lijeenju, kao i znanju dijagnoze i istine o bolesti.Iako neka istraivanja pokazuju nizak postotak onihkoji ele znati istinu o svom zdravstvenom stanju, li-

jenici ne bi trebali lagati o zdravstvenom stanju, nego

bi trebali obznaniti svojim pacijentima dio istine kojusu oni spremni prihvatiti. U tome neizostavno klju-nu ulogu ima i dobra komunikacija izmeu lijenikai pacijenta.

Moe se prihvatiti injenica da neki pacijenti nisu spre-mni sudjelovati u donoenju odluka o svom zdravlju,ali to ne znai da lijenici trebaju imati prema njimapaternalistiki stav.

U dodiplomsku, a i poslijediplomsku nastavu trebalabi biti ukljuena ormalna edukacija bioetike kako bi

se bolje razumjelo koncept, nain i primjenu medicin-ske etike koja je od esencijalne vanosti u odnosu pa-cijent-lijenik.

ji pacijenti odrasli su u vremenu u kojem je lijenik biosnaan tradicionalan lik, netko tko je potovan i sluan(6). Druga opcija je vie razvojna. Kako stare, ljudi elemanje odgovornosti za svoje lijeenje i nastoje se vieoslanjati na strunost ili odgovornost drugih (6). Ta-koer je uoeno da mladi, visoko obrazovani te ljudi iz

urbanih sredina openito ele vie znati o svojoj bolestii aktivno se ukljuiti u proces odluivanja (6).

Usporedivi s mukarcima, veliki postotak ena u istra-ivanju Levinsona i suradnika (7) daje prednost aktiv-nom sudjelovanju u svim aspektima odluivanja. enenerijetko poseu i za dodatnim izvorima inormacijakao to je Internet. Prije odlaska lijeniku pokuava-

ju doi do inormacija povezanih sa simptomima kojeimaju, dolaze u lijeniku ordinaciju bolje pripremlje-ne te ve raspolau odreenim podatcima povezanimasa svojim zdravstvenim stanjem. akoer, ee aktiv-

no sudjeluju i u rjeavanju zdravstvenih problema la-nova svoje obitelji (8).

Iako se u zapadnim zemljama pacijentovo pravo na in-ormaciju, kao i njegovo sudjelovanje u odluci o lije-enju, podrazumijeva i zakonski je regulirano, to nijeu svakom sluaju obvezno i u ostatku svijeta. U vei-ni azijskih drava prisutan je patrijarhalan odnos tosu i pokazala istraivanja u Pakistanu, Kamiru, Male-ziji, Hong Kongu i drugdje (1,9). U Japanu je najeeobitelj prva obavijetena o pacijentovoj bolesti. Bilo ka-kav pacijentov utjecaj u velikoj je mjeri pod kontrolom

obitelji koja dominira u donoenju medicinskih odlu-ka. Veina lijenika u Japanu smatra da je odnos obi-telj-lijenik viestruko vaniji nego pacijent-lijenik(1). Prema jednom istraivanju 80% lijenika i 65% pa-cijenata se slau kako lijenik treba priopiti dijagno-zu o neizljeivoj bolesti najprije obitelji i njoj prepusti-ti odluku treba li je priopiti i pacijentu (1). U istoj tojanketi samo 24% Japanaca smatra kako pacijentu trebapriopiti istinu o njegovoj bolesti, iako to njihova obi-telj ne odobrava (1). No, postoje druga istraivanja kojanalaze kako nema vrstih dokaza o tome da pacijentiu Japanu vie podravaju pasivan stav nego pacijenti u

zapadnim zemljama (10), odnosno vrlo mali broj paci-jenata eli imati autonomiju u donoenju odluka, vei-na eli dijeliti odluku o svom lijeenju sa svojim lije-nikom (11).

renutno zdravstveno stanje i ozbiljnost bolesti va-ni su imbenici koji utjeu na sudjelovanje pacijenta uodluivanju u lijeenju. Degner i Sloan u svom radu za-kljuuju kako su pacijenti koji boluju od ivotno ugro-avajuih bolesti ee pasivni u odluivanju o svomlijeenju u odnosu na zdrave pacijente (12). Suprot-no tom istraivanju, Sullivan i sur. zakljuuju da osobe

oboljele od ivotno ugroavajuih bolesti i osobe kojesu kronini bolesnici smatraju kako bi trebali znati sveo svojoj bolesti i aktivno sudjelovati u svom lijeenju

7/24/2019 337_339

3/3

I. Marasovi unjaraele li pacijenti biti inormirani i sudjelovati u donoenju medicinskih odluka?

Acta Med Croatica, 66 (2012) 337-339

339

10. Sekimoto M, Asai A, Ohnishi M i sur. Patients pree-rences or involvement in treatment decision making in Japan.BMC Fam Pract 2004; 5: 1-10.

11. Deber R, Kraetschmer N, Irvine J. What role do pati-ents wish to play in treatment decision making? Arch InternMed 1996; 156: 1414-20.

12. Degner LF, Sloan JA. Decision making during seriousillness: what role do patients really want to play? J Clin Epide-miol 1992; 45: 941-50.

13. Stewart DE, Wong F, Cheung AM i sur. Inormationneeds and decisional preerences among women with ovariancancer. Gynecol Oncol 2000; 77: 357-61.

14. Robinson A, Tomson R. Variability in patient pree-rences or participating in medical decision making: implica-tion or the use o decision support tools. Qual Health Care2001;10(I):i34-i38. doi:10.1136/qhc.0100034.

15. Coulter A. Partnerships with patients: the pros andcons o shared clinical decision making. J Health Service Res

Policy 1997; 2: 112-21.16. Ruinovi-Sunara , Lugovi G, Belicza B i sur.

Responses given by patients and health workers in the Republico Croatia to the Proposed Drafs Act on the Rights, Obligationsand Respponsibilities o Patients pilot research. MEDIX 2004;54-55: 162-6.

17. Babi-Bosanac S, Boroveki A, Fiter K. Patients rightsin the Republic o Croatia between the law and reality. MedGlas 2008; 1: 37-43.

L I T E R A T U R A

1. Ruhnke GW, Wilson SR, Akamatsu i sur. Ethical deci-sion making and patient autonomy: a comparison o physiciansand patients in Japan and United States. Chest 2000; 118: 1172-82.

2. Emanuel JE, Emanuel LL. Four Models o the Physici-an-Patient Relationship. JAMA 1992; 267(Supl.16): 2221-6.

3. Zakon o zatiti prava pacijenata, NN 169/2004.

4. Sullivan RJ, Menapace LW, White RM. ruth telling andpatient diagnoses. J Med Ethics 2001; 27: 192-7.

5. Dalla-Vorgia P, Katsouyanni K, Garanis N i sur. Atti-tudes o Mediterranean population to the truth-telling issue. JMed Ethics 1992; 18: 67-74.

6. Beisecker A. Aging and the desire or inormation andinput in medical decisions: patient consumerism in medicalencounters. Gerontologist 1988; 28: 330-5.

7. Levinson W, Kao A, Kuby A, Tisted RA. Patients parti-cipation in decision making. J Gen Intern Med 2005; 20: 531-5.

8. Guadagnoli E, Ward P. Patient participation in decisionmaking. Soc Sci Med 1998; 47(Supl.3): 329-39.

9. Humayun A, Fatima N, Naggash S i sur. Patientsperception and actual practice o inormed consent, privacy andconfidentiality in general medical outpatient department o twotertiary care hospitals o Lahorre. BMC Med Ethics 2008;9:14.doi:10.1186/1472-6939-9-14

S U M M A R Y

WOULD PATIENTS WANT TO BE INFORMED AND PARTICIPATEIN MEDICAL DECISION?

I. MARASOVI UNJARA

Public Health Institute of Split and Dalmatia County, Split, Croatia

Significant changes in the patient-physician relationship occurred during the 20thcentury. Modern health systems are inconceiv-able without the existence of laws on the protection of patient rights. Although the present trend emphasizes the rights of pa-tients and their participation in decision-making, there are studies that report conflicting conclusions. The fact that some patientsare not willing to participate in decisions about their health does not mean that physicians should have a paternalistic attitudetoward them.

Key words: physician, patient, patient rights, decision-making