MB-Krizanic-sazetci-korice.indd 1-2 31.1.2017. 10:35:32

Znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem

MARIJA BISTRICA U DOBA IVANA KRIZMANIĆA – »TIHO ŽARIŠTE« HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA

I MATICE ILIRSKE

Ivan Krizmanić (1766–1852)

K N J I Ž I C A S A Ž E T A K A

Uredili: Damir Galoić, Vedran Klaužer

Marija Bistrica, 3. - 4. veljače 2017.

Znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem

MARIJA BISTRICA U DOBA IVANA KRIZMANIĆA – »TIHO ŽARIŠTE« HRVATSKOG NARODNOG

PREPORODA i MATICE ILIRSKE

U povodu 175. obljetnice osnutka Matice hrvatske i 250. obljetnice rođenja Ivana Krizmanića

OGRANAK MATICE HRVATSKE U MARIJI BISTRICI

i MATICA HRVATSKA

Programsko-organizacijski odbor:

dr. sc. Snježana Husinec, OMH u Mariji Bistrici, Pravni fakultet u Zagrebu

prof. dr. sc. Stipe Botica, Matica hrvatska, Filozofski fakultet u Zagrebu

dr. sc. Vedran Klaužer, OMH u Mariji Bistrici, Hrvatski institut za povijest

Damir Galoić, mag. hist. et mag. educ. hist., OMH u Mariji Bistrici

mr. sc. Darko Lacković, OMH u Mariji Bistrici

prof. dr. sc. Alojz Jembrih, Hrvatski studiji

dr. sc. Valentina Janković, Hrvatsko katoličko sveučilište

dr. sc. Andraž Jež, Institut za slovensku književnost i književne studije u Ljubljani

OGRANAK MATICE HRVATSKE U MARIJI BISTRICI i

MATICA HRVATSKA

Jezici skupa: hrvatski i engleski

Lektura: Ivančica Tomorad i Snježana Husinec

Sadržaj

Prof. dr. sc. Stipe BoticaPočetci rada Matice ilirske (hrvatske) i njezini donatori 9

Akademik, prof. dr. sc. Josip Bratulić Matica hrvatska – pratilac kulturnih i političkih zbivanja od njezina početka do danas 10

Doc. dr. sc. Suzana CohaKajkavska književnost i kultura u razdoblju hrvatskoga narodnog preporoda 11

Prof. dr. sc. Marta Dobrotková Contacts between Slovak and Croatian Revivalists in the First Half of the 19th Century 12

Damir Galoić, mag. hist. et mag. educ. hist.Antun Kerschhoffer – hrvatski violinist i veleposjednik u Mariji Bistrici 13

Romina Gorički, mag. educ. philol. croat.Dragojla Jarnević – prva žena hrvatskoga narodnog preporoda 14

Dr. sc. Robert HoljevacEuropske i monarhijske crkveno-političke prilike u doba života vlč. Ivana Krizmanića s posebnim osvrtom na hrvatsku političku stvarnost i teološke polemike 19. stoljeća 15Dr. sc. Snježana HusinecIvan Krizmanić između preporodne ideologije i vlastite jezične prakse 16

Jadran JeićEduard Fink – svećenik i ilirski glazbenik 18

Prof. dr. sc. Alojz JembrihRukopisni književni opus Ivana Krizmanića u kroatističkim istraživanjima 20. i 21. stoljeća 19

Dr. sc. Andraž JežStanko Vraz in Marija Bistrica – A History of the Illyrian Movement in a Nutshell 20

Dr. sc. Vedran Klaužer»Investicija Opata Ilirca u ilirski pokret« – bistrička župa u vrijeme Ivana Krizmanića s osvrtom na gospodarsko-financijsko stanje 21

Doc. dr. sc. Arijana Kolak BošnjakŽenske figure u ilirskom pokretu – Paulina Gaj 22

Prof. dr. sc. Mijo KoradeInspiracije i vizije bistričkog župnika Ivana Krizmanića (1766. – 1852.) 23

Mr. sc. Darko LackovićMarija Bistrica u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda: upravna podjela i stanovništvo 24

Dr. sc. Ivan PeklićPreporodno djelovanje Sidonije Rubido Erdödy s posebnim osvrtom na veze s Marijom Bistricom 25

Daniel Rafaelić, dipl. pov.Opat Krizmanić – prvi hrvatski filmski junak 26

Dr. sc. Bojana SchubertŠto nam dnevnički zapisi Dragojle Jarnević nastali u Mariji Bistrici otkrivaju o vanjskoj povijesti hrvatskoga jezika? 27

Prof. dr. sc. Diana StolacOdnos kajkavštine i štokavštine u djelu Tituša Brezovačkoga i Ivana Krizmanića 28

Dr. sc. Vlasta ŠvogerMarija Bistrica u doba Ivana Krizmanića – okupljalište intelektualne elite 29

Dr. sc. Karolina Vrban ZrinskiKanižlićeva Sveta Rožalija u kajkavskom prijevodu Ivana Krizmanića 30

S A Ž E T C I

9

Prof. dr. sc. Stipe BoticaFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Hrvatska

Početci rada Matice ilirske (hrvatske) i njezini donatori

Matica hrvatska ususret svojoj 175. obljetnici života i rada svoju iznimno razgranatu djelatnost ponajprije zahvaljuje svojim aktivnim čla-novima koji su, s više ili manje uspjeha, sukladno Matičinim Pravilima, ostvarivali različite kulturne misije u hrvatskom narodu. Ta je djelatnost ovisila i o financijskoj podršci koju je Matica dobivala iz raznih izvora, a vrlo često i od svojih dobrotvora, donatora, sponzora. Na osnovi triju povijesti Matice (ilirske) hrvatske, u referatu će se rekonstruirati početak Matičina rada: od začetaka, među studentima u Pragu, Požunu, Pešti, Mariji Bistrici ..., kulturne djelatnosti u krugu Čitaonice, u postojanom radu iliraca (okupljenih oko kulturnih sastavnica Danice ilirske) i sveu-kupnog ilirizma. U drugom dijelu referata ukratko će se prikazati tijek donatorstva oko Matice: utemeljitelji, podupiratelji, prinosnici i donato-ri... Važniji (prvi) dobrotvori: đakovački biskup Josip Kuković (donacija i motivacijsko pismo), Janko Drašković, senjski biskup Mirko Ožegović Barlabaševački, Miloš Obrenović, Ivan Kukuljević Sakcinski, Ambroz Vranjicani i drugi. Značajne su donacije biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Nepomuka Draškovića. Postupno će se pratiti namjena i uspjeh donatorstva: od financijske podrške siromašnim književnicima, tiskanja knjiga, kulturnih artefakata do izgradnje Matičine palače 1886./1887. U kratkim crtama osvrnut će se na donatorstvo tijekom Prvoga svjetskoga rata, u međuraću, u socijalističkoj Jugoslaviji, u samostalnoj hrvatskoj

10

državi do danas. U novije vrijeme, osvrt na dvije najveće donacije: in-dustrijalca Mate Vekića i Jure Petričevića. I donacije i cijeli Matičin rad doprinijele su da se ova ustanova, kako reče J. Bratulić, »ugradila u inte-lektualnu i moralnu povijest hrvatskog naroda«.

Akademik, prof. dr. sc. Josip Bratulić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Hrvatska

Matica hrvatska – pratilac kulturnih i političkih zbivanja od njezina početka

do danas

Matica hrvatska najstarija je hrvatska nacionalna ustanova. Nastala je u krugu preporoditelja u vremenu nacionalnih integracija u onovreme-noj Europi te je imala veliko značenje i trajni utjecaj u kulturi, politici i povijesti Hrvata u 19. stoljeću. Sve važne knjige, svi važni društveni do-govori i politički pokreti od njezina osnutka do danas, potekli su iz kruga njezinih članova. Knjigama i časopisima pronosila je ideje nacionalne integracije koja se očituje u afirmaciji književnoga jezika, proučavanja hrvatske povijesti, a često i političkih programa, čak i nakon što je velik dio tih zadaća preuzeo Hrvatski sabor. U okviru Zagrebačke čitaonice, iz koje je nastala Matica ilirska, poteklo je i Gospodarsko društvo: utjecaj integrativnih ideja u Hrvatskoj redovito su pokretali ljudi oko Matice hrvatske (J. Drašković, I. Mažuranić, I. Kukuljević Sakcinski, T. Smiči-klas, O. Kučera, F. Lukas, G. Krklec, J. Ravlić, Lj. Jonke i drugi).

11

Doc. dr. sc. Suzana CohaFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Hrvatska

Kajkavska književnost i kultura u razdoblju hrvatskoga narodnog preporoda

Na znanstvenome savjetovanju povodom obilježavanja 130. obljet-nice hrvatskoga narodnog preporoda, godine 1966., Miroslav Krleža je prvacima ilirskoga pokreta predbacio da su »književnost kajkavsko-ča-kavskog kruga [...] bacili kroz prozor kao truplo«, čime je ponovio svo-je poznate optužbe iz Balada Petrice Kerempuha (1936.), po kojima su »Ileri kak pilki, faklonosi, /zaškrabani dijaki, larfonosi,/ pokapali [...] paradno starinsku reč: KAJ«, odnosno iz »Lamentacije o našim knji-ževnim prilikama u stilu Tomaša Mikloušića plebanuša stenjevečkog« (1939.) prema kojoj su sasvim promašena bila preporoditeljska shvaća-nja da se »v borbe za ‚narodnost i materinsku reč‘ tak napraviti i do trijumfa literarnega spelati more, da se baš ta materinska stoletno živa reč znišči, zatre, pokopa, zežge i popluje (...)«. Između ostaloga, i na tragu navedenih Krležinih kritika, u radu koji se predlaže ovim sažetkom pokušao bi se prikazati status kajkavskoga jezika, kulture i književnosti u preporodnome razdoblju te bi se pokušalo pridonijeti propitivanjima kulturnih i političkih (nacionalnoidentifikacijskih) razloga i posljedica odnosa kakav su spram tih fenomena promovirali i legitimirali pripadnici ilirskoga pokreta.

12

Prof. dr. sc. Marta Dobrotková Filozofski fakultet Sveučilišta u Trnavi

Trnava, Slovačka

Contacts between Slovak and Croatian Revivalists in the First Half of the 19th

Century

The article will focus on the contacts between the generation of followers of Štúr with representatives of the Illyrian movement as part of the national-revivalist movement of the South Slavs. The followers of Štúr based their movement on Kollár’s ideas of Pan-Slavic reciprocity. The followers of both movements strove to awaken the national cons-ciousness and fought for the liberation from Hungarian oppression. The contacts were undertaken by many Slovak revivalists, primarily Ľudovít Štúr, but also Boleslav Drahotín Šulek, Janko Kráľ, Ján Botta, Andrej Sládkovič, Janko Matuška, Ján Kalinčiak, Jozef Miloslav Hurban and Gustáv Zechenter-Laskomerský.

13

Damir Galoić, mag. hist. et mag. educ. hist.Marija Bistrica, Hrvatska

Antun Kerschhoffer – hrvatski violinist i veleposjednik u Mariji Bistrici

Antun Kerschhoffer bio je hrvatski violinist, skladatelj i dirigent ro-đen u Pešti 1807. godine. Ovaj rad prikazuje glavne odrednice Kersch-hofferova života od njegova dolaska u Hrvatsku 1829. godine do smrti 1849. kao dokazanog umjetnika i vlastelina u Mariji Bistrici. Kersch-hoffer je u razdoblju hrvatskog narodnog preporoda bio jedan od naj-poznatijih glazbenika aktivnih na području Banske Hrvatske čiji je pro-fesionalni rad nerijetko isprepleten s onim pripadnika ilirskog pokreta. Antun Kerschhoffer široj je javnosti praktički nepoznat pa tako goto-vo nezamijećen ostaje podatak da je upravo on 1833. godine dirigirao koncertom na kojem je Sidonija Erdődy izvela Livadićevu budnicu Još Hrvatska ni propala, a osim u užim stručnim krugovima, ne zna se ni za njegov veliki doprinos odgoju prvog naraštaja hrvatskih violinista. U radu je, uz pregled Kerschhofferove glazbene karijere, posebna pa-žnja posvećena i njegovim vezama s Marijom Bistricom za koju je ne-raskidivo vezan zahvaljujući odnosu s učenicom i, kasnije, suprugom Karolinom (Dragojlom) Sermage. Njih je u Mariji Bistrici 1845. godine vjenčao opat Ivan Krizmanić. Antun Kerschhoffer umro je 1849. godine u Podgrađu kraj Marije Bistrice gdje uspomenu na njega i danas čuva spomen-ploča u kapelici svetog Roka. U radu je korišten presjek dosad objavljenih radova u kojima se spominje Antun Kerschhoffer te neki još neobjavljeni izvori.

14

Romina Gorički, mag. educ. philol. croat.Osnovna škola Marija Bistrica

Marija Bistrica, Hrvatska

Dragojla Jarnević – prva žena hrvatskoga narodnog preporoda

Dragojla Jarnević jedna je od rijetkih žena koje su se istaknule u javnome životu hrvatskoga narodnog preporoda. Bavila se književnim stvaralaštvom u razdoblju u kojem je bilo neobično da žena ima još neku ulogu osim uloge supruge, majke i domaćice. U njezinim je pjesmama, Domorodnim poviestima, romanu Dva pira te u Dnevniku vidljiva borba između dvaju njezinih identiteta. Prvi je identitet onaj ‘ženski’, nametnut od obitelji i društva, prema kojem se žena osjeća ‘ostvarenom’ jedino u privatnoj sferi, za ognjištem. Drugi je identitet onaj zbog kojega je prozvana prvom hrvatskom feministicom, identitet na koji su izrazito utjecala okupljanja preporoditelja u Mariji Bistrici u domu opata Iva-na Krizmanića kojima je često prisustvovala. Dragojla Jarnević bila je svjesna potrebe za boljim obrazovanjem ženskoga pučanstva i njegovim uključivanjem u društveni i kulturni život zemlje. Nije na žene gledala samo kao na posrednike preko kojih će nacionalne ideje biti prenesene na potomstvo, već ih je poticala na emancipaciju i individualni razvoj. Hrabro se borila protiv okova patrijarhalnog društva, ponajviše u svo-jem Dnevniku, u kojem je progovorila o odnosima između muškaraca i žena unutar društvenih procesa te načinima na koje ti odnosi djeluju na štetu žena. Ovim se radom utvrđuje kako je upravo u Dnevniku Dragojla Jarnević pokazala sve svoje identitete što joj, zbog pravila maskulina društva koja su ograničavala i pisanje, nije bilo dopušteno izraziti u fik-

15

cionalnim djelima. Zaključuje se kako je za Dragojlu Jarnević karakteri-stično i to da njezina djela ističu domoljublje te da ona sve, od ponašanja do odijevanja ljudi, gleda kroz vizuru preporodnog zanosa.

Dr. sc. Robert HoljevacHrvatski institut za povijest

Zagreb, Hrvatska

Europske i monarhijske crkveno-političke prilike u doba života vlč. Ivana Krizmanića s posebnim osvrtom na hrvatsku političku stvarnost i teološke polemike 19. stoljeća

U svojem izlaganju nastojat ću dati pregled svjetske i europske povi-jesti u doba života vlč. Ivana Krizmanića. To razdoblje obuhvaća drugu polovinu 18. te prvu polovinu 19. stoljeća. Mogli bismo okvirno reći da ono obuhvaća razdoblje od prosvijećenog apsolutizma carice Marije Terezije pa do Bachovog neoapsolutizma. Riječ je o razdoblju već spo-menutih apsolutizama između kojih možemo kronološki staviti američku revoluciju u svjetskim razmjerima, te s ogromnim utjecajem na nadola-zeću Francusku revoluciju, te kasnije napoleonske ratove sa svim njiho-vim reperkusijama, a što se pak tiče nacionalnih pokreta u Europi. Ako suzimo naš fokus na monarhijske i hrvatske crkveno--političke prilike, onda treba naglasiti razdoblje vladavine Josipa II, već spomenuto doba napoleonskih ratova i Ilirskih provincija koje će, indirektno uostalom, i dati ime ilirskom pokretu, hrvatskom nacionalnom pokretu koji je služio

16

kao kopča i spojnica razjedinjenoj Trojednici pa i šire. U sklopu hrvat-skog nacionalnog preporoditeljskog pokreta htio bih dati pregled politič-kih zbivanja u Banskoj Hrvatskoj od, okvirno, 1830. do 1848. godine. Na planu tadašnje crkvene povijesti apostrofirao bih dva zagrebačka biskupa koji kronološki ulaze u okvir života vlč. Ivana Krizmanića; Maksimili-jana Vrhovca te Jurja Haulika. Na planu pak političke povijesti apostro-firao bih dvije stranke koje tada nastaju, a koje reprezentiraju; jedna uži politički vidik (horvatsko-vugerska stranjka), a druga širi (ilirska stran-ka). Tom je pokretu vlč. Ivan Krizmanić dao nemjerljiv doprinos te sam stoga u svojem referatu odlučio kontekstualizirati, kako doba ilirskog pokreta, tako i doba života i djelovanja vlč. Ivana Krizmanića.

Dr. sc. Snježana HusinecPravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Hrvatska

Ivan Krizmanić između preporodne ideologije i vlastite jezične prakse

U prvoj polovici 19. stoljeća sjeverozapadna je Hrvatska bila višeje-zično područje s vrlo složenim jezičnim prilikama i odnosima prestiža. Uz njemački, latinski i mađarski jezik rabili su se kajkavski književni jezik i štokavski književni jezik. Nacionalno osviješteni hrvatski inte-lektualci započinju tada borbu za kulturnu, političku i gospodarsku in-tegraciju hrvatskih zemalja, a narodni jezik postaje sredstvom izgradnje nacionalnog identiteta. Vrijedan izvor informacija o sociolingvističkoj

17

situaciji u Hrvatskoj toga doba i njezinim mijenama jezične su biografije višejezičnih pojedinaca poput Ivana Krizmanića.

Poznato je da je Ivan Krizmanić u svom književno-prevoditeljskom radu aktivno rabio njemački i kajkavski jezik, a 1843. Pogor u Rimu prevodi s kajkavskog na štokavski. Prevodi također s njemačkog, en-gleskog, latinskog, francuskog i štokavskog jezika. Književno-prevodi-teljsko djelovanje čini, međutim, tek jednu od domena njegove jezične uporabe. Rekonstrukcijom Krizmanićeve jezične prakse u više različitih domena i tekstnih vrsta ovim se istraživanjem proširuju spoznaje o nje-govu jezičnom identitetu i cjelovitije sagledava njegova jezična biografi-ja. Pomoću jezične analize i analize sadržaja dostupnih tekstova, saznaje se kojim se idiomima Krizmanić služio u različitim uporabnim domena-ma, kakva su leksička i grafijska obilježja tih tekstova, kakve je stavove iskazivao o vlastitoj jezičnoj praksi i uvođenju štokavskog jezika u javnu uporabu te koliko je preporodna ideologija utjecala na njegovu jezičnu praksu. Zaključci se donose na temelju analize neobjavljenih rukopisnih tekstova iz Krizmanićeve arhivske ostavštine, pri čemu je naglasak na privatnoj korespondenciji i službenim pravnim i drugim dokumentima nastalim između 1830. i 1852. godine.

18

Jadran JeićNacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Zagreb, Hrvatska

Eduard Fink – svećenik i ilirski glazbenik

Eduard Fink rođen je u Zagrebu kao sin glazbalara Franje Finka. Obitelj je stigla 1813. iz Beča i trajno se nastanila u Zagrebu. Eduard je pohađao zajedno s prijateljima (Hajkom mlađim, Gašparićem i Koeni-gom) Prvu kraljevsku gimnaziju u Zagrebu. Nakon gimnazije otišao je u sjemenište u kojemu je s već spomenutima osnovao 1839. »Narodno ilir-sko skladnoglasja družtvo« kasnije preimenovano u »Vienac«. Društvo je okupljalo školovane glazbenike sjemeništarce koji su već 1841. održa-li prvi koncert na kojemu su izvodili i vlastite kompozicije. Eduard je bio ravnatelj društvenog orkestra i svirao je u njemu. Ubrzo se Eduard Fink zaredio i poslan je u službu, isprva od 1842. službuje u Začretju, zatim od 1846. do 1848. u Mariji Bistrici kod župnika Ivana Krizmanića s kojim je, sudeći po izvorima, bio dobar prijatelj. 1848. služio je u Jelačićevoj vojsci kao vojni kapelan. Zatim je kratko kapelan u Petrinji i, najzad, od 1851. do 1879., župnik u Radoboju. Prijateljevao je s prvacima ilirskog pokreta (Gaj, Vraz, Rakovac) s kojima ga je upoznao Ivan Krizmanić, a pogotovo s Vatroslavom Lisinskim koji mu je 1847. posvetio »Uvertiru u E-duru za violinu i orkestar«. 1879. umirovljen je i zdravstveno stanje mu se pogoršalo. Umire 1901. u Beču u umobolnici. Za života je promi-jenio ime i prezime u hrvatsko Slavoljub Zebić pod utjecajem preporod-ne ideje. O njemu nije nikad opširno pisano zbog nepotpunih biografskih podataka koje ću u ovom radu iznijeti.

19

Prof. dr. sc. Alojz JembrihHrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Hrvatska

Rukopisni književni opus Ivana Krizmanića u kroatističkim istraživanjima 20. i 21.

stoljeća

Dosad su poznate povijesti hrvatske književnosti u kojima nema ni riječi o Ivanu Krizmaniću (1866. – 1852.). No, ipak, on je u mnogočemu zaslužan za očuvanje pisane kajkavske književne riječi u osvit ilirskoga preporoda, kojemu je i sam, u neku ruku, bio lokacijski mentor. Ruko-pisni književni opus Ivana Krizmanića u kroatističkim je istraživanjima 20. i 21. stoljeća doživio svoju malu renesansu. Za to je svakako zaslu-žan, prije svega, hrvatski anglist Vladoje Dukat (1861. – 1944.) čiji je »Život i književni rad Ivana Krizmanića« (1912.) još uvijek relevantno i pouzdano vrelo za poznavanje čovjeka koji do danas nema odgovarajuće mjesto u hrvatskoj književnosti. Poznato je i to da rukopis književnoga djela, ukoliko nije objavljen, za širu čitateljsku publiku kao da i ne po-stoji. No u 21. stoljeću rukopisna kajkavska književna ostavština Ivana Krizmanića, srećom, postala je objektom znanstvenih istraživanja te do-lazi do prezentiranja njegovih djela u javnosti. Upravo će u referatu biti riječ o toj činjenici s dijakronijskoga i sinkronijskoga vidika, pri čemu ova druga sintagma postaje obećavajuća za hrvatsku književnopovijesnu budućnost.

20

Dr. sc. Andraž JežInstitut za slovensku književnost i književne studije

Ljubljana, Slovenija

Stanko Vraz in Marija Bistrica – A History of the Illyrian Movement in a Nutshell

Stanko Vraz’s numerous visits to Marija Bistrica as well as his con-tacts with the abbot Ivan Krizmanić do not usually stand as the most important points neither in Vraz’s nor in Krizmanić’s practice. Moreover, Vraz’s Bistrica activities could easily be dismissed as a series of coin-cidences. That is most often the reason why Vraz’s biographers ignore Bistrica, and why the chronicles of Bistrica in a similar manner do not pay attention specifically to Vraz. Nevertheless, coincidences are often determined by historical processes in which they appear, and Vraz’s vi-sits to Marija Bistrica, this »seat of [Croatian] national spirit« (as Franjo Marković used to put it in 1880s), from its beginnings in the mid-1830s to Vraz’s death in 1851, significantly corresponded with his most impor-tant activities, with the milestones as well as ruptures of Vraz’s practice. The paper will start with a brief presentation of the context of Vraz’s visits to Marija Bistrica from his initial meetings with Krizmanić in the mid-1830s through the period around 1840, when the importance of Bi-strica for the Illyrian movement seems to be at its zenith. The paper will also sketch an important acquaintance that Vraz made with the Bistrica resident Dragojla Štauduar and the tumultuous period because of which their unusual relationship finished (and because of which Vraz remained absent from the town for years). Finally, it will discuss Vraz’s last years when the poet was still actively in touch with Krizmanić.

21

Dr. sc. Vedran KlaužerHrvatski institut za povijest

Zagreb, Hrvatska

»Investicija Opata Ilirca u ilirski pokret« – bistrička župa u vrijeme Ivana Krizmanića

s osvrtom na gospodarsko-financijsko stanje

Poznato je da je opat Ivan Krizmanić, župnik crkve Majke Božje Bi-stričke u Mariji Bistrici, tijekom svojeg života i župnikovanja bio gorljivi podupiratelj ilirskog pokreta. Jedan od segmenata koji su činili temelj i mogućnost Krizmanićeve sveukupne potpore ilirskom pokretu bio je financijski izvor proizašao iz prihoda njemu na upravu povjerene župne crkve Majke Božje Bistričke s pripadajućim posjedima, šumama, vino-gradima, sjenokošama i oranicama. Autor će stoga u radu, na temelju neobjavljene arhivske građe, donijeti presjek takvih primanja i priho-da župne crkve Majke Božje Bistričke u vrijeme njegova župnikovanja (1818. – 1849.). Prikazat će se godišnji ritam svakodnevnih službenih troškova vezanih uz održavanje župe, njezinih crkava i kapelica, gos-podarskih zgrada, izgradnju ili rekonstrukciju župnih mlinova, oranica i vinograda, kao i prihodi od davanja u zakup župnog zemljišta, najma prostora, milodara, zavjetnih uplata i altarija za služenje svetih misa i sl. Donijet će se pregledi i opisi godišnjih ubiranja podavanja župljana u žitu i ostalim živežnim namirnicama (župno lukno) čime se želi dopri-njeti rekonstrukciji onovremene svakodnevnice kao i kontekstualizirati okruženje u kojemu je Ivan Krizmanić djelovao kao župnik i gorljivi pri-staša ilirskih ideja. Naposljetku će se iznijeti, u onoj mjeri u kojoj je mo-

22

guće, i konkretni financijski angažman opata Krizmanića u podupiranju rada Matice ilirske uplatama članarina i utemeljiteljskih glavnica, kao i osvrt na troškove ugošćivanja i druženja s raznim pripadnicima ilirskog pokreta u župnom dvoru u Mariji Bistrici.

Doc. dr. sc. Arijana Kolak BošnjakHrvatsko katoličko sveučilište, vanjski suradnik

Zagreb, Hrvatska

Ženske figure u ilirskom pokretu – Paulina Gaj

Ilirci su vrlo rano prepoznali važnu ulogu žena u širenju vlastite ide-ologije te su im posvećivali značajnu pažnu; od toga da su izdavali spise upućene baš ženskim osobama, do toga da su održavali redovite kontakte sa svojim ideološkim istomišljenicama, a angažirali su ih i u konkretnim akcijama. Paulina Gaj, rođena Krizmanić, žena Ljudevita Gaja i nećaki-nja opata Ivana Krizmanića, predstavlja jednu od vrlo zanimljivih žen-skih figura u ilirskom pokretu. Ona nije bila samo žena najistaknutijeg ilirca, nego je i prije udaje vrlo aktivno sudjelovala u ilirskom pokretu. O tome svjedoči njezina, istina vrlo slabo sačuvana, korespondencija sa Stankom Vrazom. Značajan utjecaj na nju u aspektu njezina političkog opredjeljenja zasigurno je imao njezin stric, bistrički župnik Ivan Kriz-manić. On je pak, nakon Paulinine udaje, putem svoje nećakinje poku-šavao, više savjetodavno, utjecati na političko djelovanje Ljudevita Gaja o čemu nam također svjedoči sačuvana korespondencija. Uloga Pauline

23

Gaj među marijabistričkim domorotkinjama zacijelo je stoga bila domi-nantna, a i među ilirskim prvacima predstavljala je važnu poveznicu i kao supruga i kao prijateljica i kao nećakinja. Sve to upućuje nas na razmišljanje da Paulina Gaj, iako nije bila javno eksponirana, jer ipak je to bilo vrijeme isključive muške dominacije na političkoj, pa i društvenoj sceni Banske Hrvatske, vrlo uspješno djeluje u pozadini i iz sjene.

Prof. dr. sc. Mijo KoradeHrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, Hrvatska

Inspiracije i vizije bistričkog župnika Ivana Krizmanića (1766. – 1852.)

Politička, društvena i vjerska zbivanja u Europi na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, osobito u Austrijskoj Monarhiji i susjednim zemljama, nu-žan su okvir u kojemu se odvijalo školovanje i rano razdoblje djelatnosti Ivana Krizmanića. Zato se u izlaganju analiziraju važniji kulturni i vjer-ski smjerovi u tim zemljama u kojima se mogu prepoznati Krizmanićevi izvori, inspiracije i vizije, po kojima je odskakao od uobičajenog ozračja svoje sredine toga vremena.

24

Mr. sc. Darko LackovićMarija Bistrica, Hrvatska

Marija Bistrica u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda: upravna podjela

i stanovništvo

Autor se u svom radu osvrće na upravnu podjelu ovoga područja, čiji dio je bila i Marija Bistrica, te na stanovništvo, a djelomice i na demo-grafska kretanja. Kao dio Zelinske podžupanije, Marija Bistrica bila je i sjedište kotara, koji je obuhvaćao nekoliko općina i bilježništava, još od sredine 18. stoljeća. U Mariji Bistrici bilo je i sjedište općine te sučije. Iz sučija su se s vremenom razvile porezne općine. Mariji Bistrici pripadalo je osim istoimenog sela još devet okolnih sela: Globočec, Hum Bistrički, Laz, Podgorje Bistričko, Podgrađe, Poljanica Bistrička, Selnica, Sušo-breg i Tugonica. U to vrijeme na području Marije Bistrice živi oko četiri i pol tisuće stanovnika. Samo mjesto i okolna sela nastanjivalo je i po-dosta stranaca, kako ih se tada nazivalo. Radilo se mahom o zanatlijama različitih zanimanja (mlinari, kožari, stolari, postolari, pozlatari, krojači, gostioničari, tkalci, mesari, pintari, licitari, pisari i sl.), ali i učiteljima te vršiteljima upravno-administrativnih dužnosti. Živjeli su najviše pri domaćim seoskim obiteljskim zadrugama te na dva vlastelinska posjeda, ali i na župnom dvoru, na kojem osim svećenstva nalazimo i različitu služinčad i službenike.

25

Dr. sc. Ivan PeklićGimnazija Ivana Zakmardija Dijankovčkoga

Križevci, Hrvatska

Preporodno djelovanje Sidonije Rubido Erdödy s posebnim

osvrtom na veze s Marijom Bistricom

U svojem radu najprije ću ukratko dati povijesni okvir u kojem je djelovala Sidonija Rubido Erdödy kao i prikaz njezinog plemićkog po-drijetla. Istaknut ću njezina dva važna doprinosa narodnom preporodu. Prvo je njezino sudjelovanje u izvođenju domoljubnih pjesama, a drugo njezino sudjelovanje u izvođenju prve novije hrvatske opere Ljubav i zloba. Ovdje posebno ističem njezinu ulogu u prezentaciji hrvatske bud-nice Još Hrvatska ni propala. Posebno ću istaknuti njezine veze s Mari-jom Bistricom i bistričkim krajem. Kao podatak navodim da je njezino vjenčanje s Antunom Rubidom bilo upravo u Mariji Bistrici za vrijeme župnika Ivana Krizmanića 1842. godine. Ukratko ću obavijestiti i o nje-zinom životu u dvorcu u Gornjoj Rijeci. Na kraju ću navesti njezin do-prinos ne samo narodnom preporodu, nego i kulturnom životu Hrvatske u drugoj polovini devetnaestog stoljeća.

26

Daniel Rafaelić, dipl. pov.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, vanjski suradnik

Zagreb, Hrvatska

Opat Krizmanić – prvi hrvatski filmski junak

Opat Krizmanić jedan je od onih filmskih likova koji su odmah po svom nastanku izazvali veliko oduševljenje kinopublike. Kao ključna sporedna uloga filma Lisinski (1944.) Oktavijana Miletića, Krizmaniće-vo uprizorenje glumačkom darovitošću Toše Lesića izazvalo je čitav niz lauda i pohvala upućenih kako glumcu, tako i redatelju. Opat Krizmanić – kao prvi hrvatski filmski junak – bio je prava opozicija dominantnom propagandnom ključu i time stekao veliku naklonost publike svih uzrasta.

27

Dr. sc. Bojana SchubertZavod za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti

i umjetnosti, Zagreb, Hrvatska

Što nam dnevnički zapisi Dragojle Jarnević nastali u Mariji Bistrici otkrivaju o vanjskoj

povijesti hrvatskoga jezika?

Mjesto upoznavanja i sklapanja prijateljstava među ilircima te mje-sto rađanja raznovrsnih ideja o hrvatskome jeziku, njegovoj srži i statu-su, bila je četrdesetih godina 19. stoljeća i Marija Bistrica, dok je sre-dišnja osoba, domaćin i podržavatelj novih ideja bio ondašnji opat Ivan Krizmanić. Znamenita ilirka Dragojla Jarnević u nekoliko je navrata boravila u Krizmanićevu domu kao guvernanta kćeri Dragojle Štauduar (r. Krizmanić), Ivanove nećakinje i štićenice. Poznato je da je Krizmani-ćev dom u spomenutome razdoblju omiljeno okupljalište brojnih iliraca; spomenimo samo Ljudevita Gaja, Ivanova budućeg zeta, Stanka Vraza, Dragutina Rakovca, Ljudevita Vukotinovića, Vatroslava Lisinskog i dr. U radu će biti riječi o tome koga je Jarnevićeva upoznala boraveći u Mariji Bistrici i što je zapisala o poznatim i manje poznatim protagoni-stima ilirskoga pokreta i hrvatskoga narodnog preporoda, s naglaskom na jezična pitanja. Također će se promotriti uloga koju su oni imali u tadašnjim jezičnim previranjima s jedne strane, ali i način na koji ih su-vremena jezična povijest (ne)pamti ili (ne)opisuje, s druge. Ukupni je cilj rada još malo rasvijetliti jednu vremenski relativno kratku, ali sadržajno vrlo značajnu epizodu u povijesti hrvatskoga jezika – početak četrdesetih godina 19. stoljeća kada ilirci u svom najvećem uzletu u sjeverozapad-noj Hrvatskoj implementiraju kajkavcima novi jezični standard – onaj zasnovan na štokavskoj jezičnoj osnovici.

28

Prof. dr. sc. Diana StolacFilozofski fakultet u Rijeci

Rijeka, Hrvatska

Odnos kajkavštine i štokavštine u djelu Tituša Brezovačkoga i Ivana Krizmanića

Tituš Brezovački (Zagreb, 1757. – Zagreb, 1805.) i Ivan Krizma-nić (Vučja Gorica kod Huma na Sutli, 1766. – Omilje, 1852.) velika su imena kajkavske književne baštine. Tituš Brezovački svojim je komedi-ografskim radom zasluženo osvojio status jednoga od najboljih dopre-porodnih hrvatskih komediografa te je stavljan uz bok Marinu Držiću. U sjeni su ostala njegova pjesnička djela, a još je manje poznato njegovo stvaranje na štokavštini. U izlaganju se govori o dvjema pjesmama (Us-pominak i Pisma visokorođenomu gospodinu Juri Rožiću) koje je napisao štokavskom ikavicom nakon kratkoga službovanja u požeškom kraju, a u kojima je razvidno da je bio zanesen jednim od najznačajnijih djela hr-vatske dopreporodne baštine – Razgovorom ugodnim naroda slovinsko-ga Andrije Kačića Miošića. Komentira se njegov odnos prema štokavšti-ni kao dijelu hrvatskoga jezika, kao jezičnome ostvaraju koji nikako nije tuđ. Ivan Krizmanić ostavio nam je brojne tekstove, posebice vrijedne prijevode s engleskoga jezika, koji je tada većini čitatelja bio nepoznat, a objavljeni su u našim danima, u 21. stoljeću (Miltonov Raj zgubljen i Shakeapeareova Flundra). U izlaganju se izdvajaju njegovi prijevodi sa štokavštine na kajkavštinu, na više od 560 stranica: Osmanschicza. Igrokaz vu peterom dogodu po Ivanu Thomassu Marnavichu piszan vu Rimu 1630. Iz illyrichkoga na horvatzki jezik preneshena 1829. te Szveta Rosalia panormitanzka devicza zkinchena i zpiszana po Antonu Kani-

29

slichu Posesanu. Kniga pritizkana vu Bechu Gheleana slovami 1780. Iz slavonzkoga na horvatzki jezik preneshena 1831. Komentiraju se razlozi prevođenja, nazivi jezika i neke prijevodne strategije. U zaključku izla-ganja komentira se odnos kajkavštine i štokavštine ove dvojice autora i postavlja se u odnos s kajkavskim preporoditeljima (Ljudevitom Gajem, Antunom Mihanovićem i Pavlom Štoosom).

Dr. sc. Vlasta ŠvogerHrvatski institut za povijest

Zagreb, Hrvatska

Marija Bistrica u doba Ivana Krizmanića – okupljalište intelektualne elite

Na osnovi korespondencije Krizmanićevih suvremenika, dnevnika spisatelja Dragojle Jarnević i Dragutina Rakovca te podataka iz literature rekonstruirat ću ulogu Ivana Krizmanića i njegova obiteljskog kruga u privlačenju pripadnika hrvatske, a dijelom i inozemne intelektualne elite na dolazak u Mariju Bistricu, napose tijekom 1830-ih i 1840-ih godina. Premda je zbog poodmakle dobi rijetko napuštao Bistricu, Ivan Krizma-nić je zbog ugleda koji je uživao kao intelektualac i književnik, ali i zbog nadaleko poznate gostoljubivosti, poput magneta privlačio pripadnike domaće intelektualne elite iz različitih društvenih slojeva. I neki ugledni slavenski znanstvenici i književnici, došavši u Hrvatsku, nisu propustili prigodu posjetiti opata Krizmanića u Bistrici. Privlačnoj snazi Bistrice pridonijeli su i vrlo česti i dugotrajni boravci obitelji opatovih nećakinja

30

Dragojle Štauduar i Pauline Gaj u bistričkom župnom dvoru. U to su ga vrijeme često posjećivali brojni poznati pripadnici hrvatskog preporod-nog pokreta, a sudeći prema sačuvanoj arhivskoj građi, tamo su, između ostalih, dulje vrijeme boravili Stanko Vraz, Dragutin Rakovac, Ljudevit Gaj, Vatroslav Lisinski i Dragojla Jarnević. Temeljem njihovih sačuva-nih pisama i spomenutih dnevničkih zapisa prikazat ću život Krizma-nićeva kruga i njegovih brojnih gostiju u Bistrici. Prikazat ću nekoliko vrlo svečanih proslava imendana i pedesete obljetnice svećeništva Ivana Krizmanića te kako su njegovi gosti provodili vrijeme i zabavljali se, teme njihovih razgovora i dojmove koje su ponijeli odlazeći iz Bistrice.

Dr. sc. Karolina Vrban ZrinskiZagreb, Hrvatska

Kanižlićeva Sveta Rožalija u kajkavskom prijevodu Ivana Krizmanića

Krizmanićev je književni rad, osim triju putopisa i drugih manjih književnih radova, većim dijelom prevoditeljski rad. Prevodio je na nje-mački i na hrvatski jezik (štokavski i kajkavski), a Svetu Rožaliju An-tuna Kanižlića preveo je 1831. godine sa štokavskoga na kajkavski, a ubrzo zatim i na njemački jezik. Kod kajkavskoga se prijevoda Krizma-nić služio prvim Kanižlićevim izdanjem Svete Rožalije koje je tiskano u Beču 1780. godine. Prijevod ima 3706 stihova ispjevanih u dvanaestercu trohejskoga ritma, ali možemo pronaći i pokoju nedosljednost u ritmu, broju slogova u stihu i pokatkad netočnosti u prijevodu. Zanimljivo je

31

promatrati kako se ostvaruje rima u kajkavskom prijevodu i kakav je poredak riječi. Izvornik je napisan dvostruko rimovanim dvanaestercem, rima je u sredini i na kraju stiha, dok je u prijevodu rima samo na kraju stiha. Krizmanić je u pojedinim stihovima zbog izbora riječi promijenio i smisao, ali i obrnuto, da bi očuvao izvornu misao, u pojedinim pak stiho-vima bira riječi koje ne nalazimo u izvorniku. Bez obzira na dijelove za koje bismo mogli reći da su prevedeni nejasno ili netočno, ipak možemo reći da je Sveta Rožalija dobro prevedena, a s današnjom vremenskom distancom možemo dodati kako proučavajući kajkavski prijevod, iznova uočavamo jezične, književne i duhovne vrijednosti Kanižlićeve poeme Sveta Rožalija kao najznačajnijega djela katoličke obnove u sjevernoj Hrvatskoj.

M A T I C A H R V A T S K AOgranak Matice hrvatske u Mariji Bistrici

Znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjemMarija Bistrica, 3. – 4. veljače 2017.

MARIJA BISTRICA U DOBA IVANA KRIZMANIĆA – »TIHO ŽARIŠTE« HRVATSKOG NARODNOG

PREPORODA I MATICE ILIRSKE

U povodu 175. obljetnice osnivanja Matice ilirske i 250. obljetnice Krizmanićeva rođenja

Za nakladnika Snježana HusinecGrafička priprema MH / Željko Podoreški

Tiskanje dovršeno u siječnju 2017.u tiskari EPILOG studio d.o.o., Zabok

ISBN 978-953-58528-2-7

MB-Krizanic-sazetci-korice.indd 1-2 31.1.2017. 10:35:32