(27. mart 1941 - 13. januar 2017.) legende nikad … - miki...30 24. januar 2017. in memoriam...

4
29 24. januar 2017. K ad mi je u prošli petak, 13. januara zazvo- nio mobilni, dok sam sa svojim prijateljima, Ljubom (velemajstor Ljubomir Ljubojević) i Neđom (Nedeljko Kovačević, bivši direktor štam- parije “Politika”) ispijao, ko zna koju po redu, pod- nevnu kaficu u nekadašnjem “Šumatovcu” – i u odzivniku video da me zove saradnik “Svedoka” Đorđe Jevremović, sin mog višedecenijskog pri- jatelja Miodraga Mikija Jevremovića, koji se u tom času, posle moždanog udra, na Kliničkom centru borio za život – uzdrhtao sam. - Tata je umro, skrhanim glasom rekao mi je Đorđe. - Šta je bilo, upitao me je Ljuba? - Umro je Miki, odgovorih. Za stolom tajac. Svako od nas, posle ove šokantne vesti, kao da je izgubio deo sebe. I jeste. Ali, što čovek duže živi ima sve manje prija- telja i drugara. Takav je život. Brzo smo se, ćuteći razišli, svako sa svojim mislima i svojom tugom za izgubljenim prijateljem. Jeste, bio je bolestan, ali... Baš i Bog je mogao malo da popričeka da se- bi prizove mega pevačku zvezdu sedamdesetih i osamdesetih godina, kada su se za prevlast nad ovim delom Balkana borili Mikijevci (fanovi Mikija Jevremovića) i Đokisti (obožavaoci Đorđa Marja- novića), najboljeg šahiste među pevačima i najbo- ljeg pevača među šahistima, iako ni tu konkuren- cija nije bila za porcenjivanje... Sutradan, na RTS repriza emisije “Balkan- skom ulicom”, posvećena, kako i priliči – seća- nju na legendu. Mikija Jevremovića. Utomuo sam u prošlost i sećanje... Pita me supruga Desa: Šta si se zamislio? - Pa, ne znam, razmišljam da li sam prvi put s Mikijem Jevremovićem, na Međunarodnom pr- venstvu Srbije, igrao 1968. ili 1971. godine u Vr- njačkoj Banji, odgovorih. Remizirali smo! Igrom nepredvidljive sudbine igrali smo, opet remi, i na “Rafovom memorijalu” u Smederevskoj Palanci, 2013. godine. I, opet – remi?! Ćudno ili ne, ali u međuvremenu, od 1968. do 2016. najčće smo se sretali pod stare dane u prostorijama ŠK “Beograd”, na prigodnim sedelj- kama posvećenim Mikijevom tekstopiscu i našem zajedničkom prijatelju i drugaru Branislavu Kr- ci Rakiću, novinaru “Politike ekspres”, uz obave- zno prisustvo Mikijevog drugara iz detinjstva - do poslednjih dana, akademika Matije Bećkovića... Bile su to večeri za nezaborav, ispostavilo se i za neponovljivu prošlost... Istina, pred Mikijev solistički koncert, novem- bra 2012. u Domu sindikata, kada je obeležavao pola veka pevanja, u bašti, tada, “Kruga dvojke” (danas MOON-a), sećajući se svojih mladalačkih dana, šahovskih takmičenja, cugerica od jutra do sutra, Mikijevih brojnih koncerata, shvatili smo, bez reći i objašnjenja, da je Život prošao. Neumitno. I, nezasluženo brzo... Istina, Miki se održao još pet godina i prera- no nas napustio. Zauvek? Ne! Privremeno. LEGENDE NIKAD NE UMIRU IN MEMORIAM MIODRAG MIKI JEVREMOVIĆ (27. mart 1941 - 13. januar 2017.)

Upload: vuthuy

Post on 23-Aug-2018

215 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

2924. januar 2017.

Kad mi je u prošli petak, 13. januara zazvo-nio mobilni, dok sam sa svojim prijateljima, Ljubom (velemajstor Ljubomir Ljubojević) i

Neđom (Nedeljko Kovačević, bivši direktor štam-parije “Politika”) ispijao, ko zna koju po redu, pod-nevnu kaficu u nekadašnjem “Šumatovcu” – i u odzivniku video da me zove saradnik “Svedoka” Đorđe Jevremović, sin mog višedecenijskog pri-jatelja Miodraga Mikija Jevremovića, koji se u tom času, posle moždanog udra, na Kliničkom centru borio za život – uzdrhtao sam.

- Tata je umro, skrhanim glasom rekao mi je Đorđe.

- Šta je bilo, upitao me je Ljuba?- Umro je Miki, odgovorih.Za stolom tajac. Svako od nas, posle ove šokantne vesti, kao

da je izgubio deo sebe. I jeste.Ali, što čovek duže živi ima sve manje prija-

telja i drugara. Takav je život.Brzo smo se, ćuteći razišli, svako sa svojim

mislima i svojom tugom za izgubljenim prijateljem.Jeste, bio je bolestan, ali...Baš i Bog je mogao malo da popričeka da se-

bi prizove mega pevačku zvezdu sedamdesetih i osamdesetih godina, kada su se za prevlast nad ovim delom Balkana borili Mikijevci (fanovi Mikija Jevremovića) i Đokisti (obožavaoci Đorđa Marja-novića), najboljeg šahiste među pevačima i najbo-ljeg pevača među šahistima, iako ni tu konkuren-cija nije bila za porcenjivanje...

Sutradan, na RTS repriza emisije “Balkan-skom ulicom”, posvećena, kako i priliči – seća-nju na legendu.

Mikija Jevremovića.Utomuo sam u prošlost i sećanje...Pita me supruga Desa: Šta si se zamislio?- Pa, ne znam, razmišljam da li sam prvi put

s Mikijem Jevremovićem, na Međunarodnom pr-venstvu Srbije, igrao 1968. ili 1971. godine u Vr-njačkoj Banji, odgovorih.

Remizirali smo!Igrom nepredvidljive sudbine igrali smo, opet

remi, i na “Rafovom memorijalu” u Smederevskoj Palanci, 2013. godine.

I, opet – remi?!Ćudno ili ne, ali u međuvremenu, od 1968. do

2016. najčešće smo se sretali pod stare dane u prostorijama ŠK “Beograd”, na prigodnim sedelj-kama posvećenim Mikijevom tekstopiscu i našem zajedničkom prijatelju i drugaru Branislavu Kr-ci Rakiću, novinaru “Politike ekspres”, uz obave-zno prisustvo Mikijevog drugara iz detinjstva - do poslednjih dana, akademika Matije Bećkovića...

Bile su to večeri za nezaborav, ispostavilo se i za neponovljivu prošlost...

Istina, pred Mikijev solistički koncert, novem-bra 2012. u Domu sindikata, kada je obeležavao pola veka pevanja, u bašti, tada, “Kruga dvojke” (danas MOON-a), sećajući se svojih mladalačkih dana, šahovskih takmičenja, cugerica od jutra do sutra, Mikijevih brojnih koncerata, shvatili smo, bez reći i objašnjenja, da je Život prošao.

Neumitno.I, nezasluženo brzo...Istina, Miki se održao još pet godina i prera-

no nas napustio. Zauvek?Ne!Privremeno.

LEGENDE NIKAD NE UMIRU

IN MEMORIAM MIODRAG MIKI JEVREMOVIĆ(27. mart 1941 - 13. januar 2017.)

30 24. januar 2017.

IN MEMORIAM MIODRAG MIKI JEVREMOVIĆ(27. mart 1941 - 13. januar 2017.)

^i ka go, maj 2011.BE LI: Lawseucaboots jr. CR NI: Mi ki JE VRE MO VI] 0:1

(Da min gam bit) 1. d4 d5 2. Sf3 Sf6 3. c4 c6 4. e3 e6 5. Sc3 Sbd7 6. Le2 Ld6 7. 0-0 0-0 8. cd ed 9. Dc2 Te8 10. Ld2 b6 11. Tac1 Lb7 12. Ld3 Tc8 13. e4 de 14. Se4 Se4 15. Le4 h6 16. Lc3 Sf6 17. Lf5 Tc7 18. Tfe1 Tce7 19. Te7 Te7 20. Td1 De8 21. Se5 Sd5 22. Te1 c5 23. Sd3 Te1 24. Se1 Sc3 25. Dc3 cd 26. Dd2 De5 27. Lh3 Dh2 28. Kf1 La6 29. Sd3 Df4 30. Df4 Ld3 0:1

Simultanka s Botvinikom: Zami{ljeni Miki u belom odelu

Za tablom pre 35 godina: Bratski duel kibicuje Mikijev sin \or|e

Miki Jevremovi}, Svetozar Gligori}, Brana Raki} i Matija Be}kovi}

Miki Jevremovi} i Anatolij Karpov na simultanci u Valjevu

Miki Jevremovi} i Du{an Rajkovi}

3124. januar 2017.

Go spo |i ce Mar ga re ta

Go spo |i ce Mar ga re ta, se }a te l se onog le taja mlad, sta sit, Vi ko ke taUdva ra ~a dva {pa li raMa ma s Va ma {tra pa ci raMer ka se bi pra vog ze taPo mo gu} stvu ofi ci ra

E tu smo je pre va ri liPo mo gla nam sta ra IvaJed no dru gom za ve ri lipo ljup ci ma ove ri lii ka ko to ~e sto bi vaOti {li smo u dva sve ta

Go spo |i ce Mar ga re taOd tog vre log ~ud nog le taPro {par to sam oba sve taSve u `e lji da Vas sret nemDa Vam ka ̀ em da sam sme ten - bioImao Vas, iz gu bioSvo je sne obe sna nioSr ce svo je za bo ra vioA evo me sa da cve tam

Go spo |i ce Mar ga re ta,Pro {ao sam po la sve taSve u `e lji da Vas vi dimDa Vam pri znamDa se sti dim

Ne mam brod ni svo ju li kuSmi {ljam pri |e - go nim mu kuJa sam ubo gi po e taAl ako mi da te ru kuI mr vi ce Va {e ma {teLe te }e mo oko sve taoko sto taj nih pla ne taSa ~u va nih sa mo za Vas

Go spo mo ja Mar ga re ta^ujem brak ti ba{ ne cve taMa ma ti je oma nu laIza bra la {o nju ze taA ti bi bar dva de te ta

Tro je imam, hva la Bo guI jo{ ho }u i jo{ mo gu@eljo mo ja Mar ga re taPro {ao sam po la sve taI jo{ i po - {to ne bro jimSa mo da se s To bom spo jimI jo{ i po - ne ra ~u namDa se s To bom ob ra ~u namNa kri li ma mog kre ve ta

Sud bo mo jaM A R G A R E T A

VOJNIK MIKI U SMOKINGU PEVAO TITU

- Dok sam bio na odsluženju vojnog roka u Sremskoj Mitrovici, pozvali su me da kao vojnik pevam u Karađorđevu, na prijemu koji je organizovao Josip Broz Tito za pri-jatelje i saradnike. Bilo je planira-no da se pojavim u uniformi, ali je tadašnji šef protokola, po ne znam čijem naređenju i po hitnom po-stupku, nabavio za mene smoking. Znajući da sam u vojsci, Tito je na kraju programa prokomentarisao: „Boga mu ljubim, kak’ nam se ova armija čudno odijeva“.

Talentovana porodica: Jelena, Stefan, Miki i \or|e

Prva nagrada na „Pesmi leta“: Sa Pericom Slavenskim

Prvi solisti~ki kocert: Miki sa suprugom Gordanom i sinom \or|em

32 24. januar 2017.

Svi ćemo tamo gde je Miodrag Miki Jevremo-vić otišo 13. januara ove 2017.

Prerano, istina, ali Bog ima svoje priortete i kriterijume da sebi prvo priziva one najbolje...

Sećajući se tog višečasovnog časkanja, posle kojeg sam objavio u “Svedoku” 4. septembra 2012, veliki inter-vu pod naslovom: “Pijem da je zaboravim” – za ovu prilku izvukao sam nekoliko fragmenata.

S: Miki, ti si poznati MK, na simultanci si svojevreme-no tukao i velikog Mihaila Botvinika, igrao si na mnogim turnirima po belom svetu, a pobedio si, ni manje ni više, na Openu u Čikagu?

Miki: Vidim da si zapamtuio ono što sam pričao one noći kad smo slavili Krcin jubilej?! Volim šah, kao i muzi-ku, beskarjno. Jeste, pobedio sam u Čikagu, maja prošle godine. Otišao sam januara na seriju zakazanih konce-rata u SAD i Kanadi i čuo da se u Čikagu igra veliki open turnir. Koncerte sam završio marta i onda sam ostao još dva meseca da odigram turnir. I, isplazilo se...

S: Koliko se isplatilo?Miki: Šest hiljada dolara! Bio sam prvi u trećoj gru-

pi, sa 6,5 poena iz 7 partija. U raznim grupama je bilo preko 2.000 igrača iz celog sveta. Mene nisu pozna-vali. Prvo su me odgurkivali po dvorabi gde se igra-lo. Ali, kada sam pobedio u jednoj, pa drugoj, trećoj, četvrtoj, petoj partiji, počeli su da mi se sklanjaju s puta. I kolo pre kraja imao sam 6 iz 6! U poslednjem kolu igrao sam s nekim mladim Kinezom, opasan kli-nac, imao je 5,5 poena...Gledao sam kako je prebio nekog Rusa.

S. I? Diplomatija?Miki: Iskusan sam ja tip, bar u šahu, iako se to, na

prvi pogled, ne bi reklo. Jedan moj prijatelj je proća-skao s porodicom tog mladog Kineza, pa i sa njim, i objasnio mu da je s remijem, on SAM drugi, a s po-razom može da ostane i bez nagrade. I, kad je počela partija, samo je pružio ruku i potpisao remi! Tačno je, On je bio drugi, ali sam ja SAM bio PRVI!

S: Kako si pobedio Botvinika?Miki: Au, ljutio se Botvinik kad je izgubio. Bio je

ljut kao puška. Igrao je na 25 tabli, kad sam ja došao...jedva su ga ubedili da me pusti da budem 26.-ti, Morao sam da objašnjavam da sam ja pevač, da sam popula-ran u SSSR-u da me tamo mnogo vole i uskočio sam kao “prekobrojan”. Kad je Botvinik predao partiju bio je ljut na organizatore. Ispostavilo se da sam ja i šahi-sta, a ne samo pevač, a oni su o meni - njemu govo-rili samo kao pevaču, a ne o poznatom majstorskom kandidatu, koji je na brojnim turnirima tukao jake ša-histe, kao recimo velemajstora Dušana Rajkovića. Tu-kao sam jednom i Ljubojevića, ali tada je bio klinac...

Da li postoji telepatija?!Verovali ili ne, u tom času javio mi se telefonom - upra-

vo Dušan Rajković?!*****

Komemoracija Mikiju Jevremoviću održana je prošlog četvrtka u Domu sindikata, a sahranjen je istog dana u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

*****

Miki, slava Ti. Dinja

IN MEMORIAM MIODRAG MIKI JEVREMOVIĆ(27. mart 1941 - 13. januar 2017.)

Miki Jevremovi} i Vladan Dini} na {estom memorijalnom turniru „Branislav Milanovi} Raf“

u Smederevskoj Palanci 2012. godine