Baština sjeveroistočne Bosne VIII

44

Zoran MATKIĆ, prof.

PRAPOVIJESNA GRADINA „CIGLA“ U RAŽLJEVIMA KOD GRADAČCA

Uvod:

U članku se prezentiraju podaci o arheološkom lokalitetu „Cigla“ u Ražljevima

kod Gradačca. Lokalitet je registriran u Arheološkom leksikonu BiH kao prapovijesna

gradina iz kasnobrončanoga ili željeznoga doba.

U proljeće i jesen 2013. godine u obilasku terena prikupljeni su površinski ulomci

keramike, kućnoga lijepa, šljake i predmeti od pečene gline. Pronalazak jednoga

primjerka retuširanoga kremenoga nožića, ne isključuje mogućnost kako je ovaj

lokalitet bio naseljen i u mlađem kamenom dobu, a potvrdu tome mogu dati jedino

arheološka iskopavanja.

Gradačac i njegova okolica arheološki uopće nisu istraženi, a također su dosta

šturi i pisani tragovi pa se o njegovoj povijesti, posebno onoj starijoj, zna veoma malo.

Najstariji materijalni tragovi ljudi iz starijega kamenoga doba (paleolitika) otkriveni su

na nekoliko lokaliteta u bližoj i široj okolici Gradačca. Radi se o privremenim staništima

(paleolitskim stanicama) neandertalskih lovaca otkrivenih u Kadru u Gornjem Svilaju

kod Odžaka, pri ušću Usore u Bosnu kod Doboja, Kulištima u Kruškovom polju kod

Šamca, te Maloj Brijesnici kod Gračanice. Tragovi ljudi iz mlađega kamenoga doba

(neolitika) dosta su brojniji oko Gradačca u Bosanskoj Posavini. Među najpoznatijima

su: Grbača – Gornja Slatina, Kulište – Šamac, Zabara – Orlovo Polje, Gradić – Matići,

Pivnica – Odžak i drugi.

Na području općine Gradačac pronađeni su pojedinačni nalazi kamenih kresanih

i glačanih alatki i ulomaka keramike koji bi se mogli datirati u mlađe kameno doba. Do

sada su na području postdaytonske općine Gradačac registrirana svega dva

prapovijesna nalazišta o kojima je pisano u Arheološkom leksikonu Bosne i

Hercegovine. Prvo je ostava zlatnoga nakita na Kulinom brdu u Gradačcu i drugo

lokalitet gradina „Cigla“ u Ražljevima kod Gradačca.

„Praistorijska ostava zlatnog nakita. Sastojala se od različitog spiralnog nakita i

odvijene zlatne žice, u ukupnoj težini od 745 gr. Nađena slučajno u kamenolomu 1907,

nestala u toku I. svjetskog rata. Srednje ili kasno bronzano doba.“1

1 Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, Sarajevo, 1988.

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

45

Lokalitet prapovijesna gradina „Cigla“ u Ražljevima

Prapovijesne gradine u Evropi nastaju već u neolitiku, ali svoj procvat

doživljavaju tijekom metalnih doba. Pored naziva gradina, kod nas u BiH i u zemljama

okruženja, postoje i drugi topografski nazivi, kao što su: grad, gradinica, gradac,

gromača, glavica, gomila, vis i sl.

Gradina „Cigla“ se nalazi u Ražljevima (Omeragići), na krajnjem sjevernom dijelu

sela Sibovca, udaljenom 5 km od Gradačca. Sagrađena je na posljednjim brežuljcima

istočnih obronaka planine Trebave koji se spuštaju u posavsku ravnicu prema selima

bosanskošamačke i općine Pelagićevo. Sam plato brežuljka na kojemu se nalazi gradina,

dominira okolicom, a danas je zasađen voćkama šljive. Istočna je strana obrasla šumom

lipe i graba i strmo se spušta prema potoku Kruševica.

Sl. 1. Područje Sibovca (Omeragići) i lokalitet „Cigla“ u Ražljevima, karta 1:25.000

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

46

Sl. 2. – Lokalitet „Cigla“ u Ražljevima, satelitski snimak

Naziv „Cigla“ lokalnoga je karaktera, a ime je dobio po kućnom lijepu i komadima

pečene zemlje koji se izoravaju, posebice u južnom dijelu gradine. U narodu postoji

legenda kako je to „grad Marije Terezije“ ili da je unutar gradine zakopan zlatni stan

(tkalački razboj).

Prve pismene tragove o prapovijesnoj gradini „Cigla“ u Ražljevima (Omeragići)

imamo u nacrtu za monografiju „Gradačac i okolina“, koju je 1960. godine napisao

Muhamed Hadžijahić.

„Jedan od rijetkih nalaza koji ukazuje na nastanjenost u takozvanom

predhistorijskom dobu čini nalaz u selu Ražljevi (Omeragići) na mjestu zvanom Cigla na

kojem se još i danas mogu vidjeti ostaci glinenih zidina, koje po svoj prilici potječu iz

neolita2.

Sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća lokalitet „Cigla“ obišao je i arheolog

Branko Belić iz Doboja, djelatnik tamošnjega muzeja koji je pokrivao i područje

prijeratne općine Gradačac. On je lokalitet datirao u kasno brončano ili željezno doba,

a ustvrdio je kako se radi o prapovijesnoj gradini koja je branjena limitnim tumulom i

usjekom.

2 Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina, nacrt za monografiju, Narodni univerzitet „Gradačac“,

Gradačac, 1960.

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

47

S obzirom na to da kasno brončano doba ne poznaje takav mehanizam obrane za

ulazak na gradinu, njezina gradnja s pravom se može locirati u starije željezno doba. Ne

može se isključiti ni mogućnost da je sam lokalitet „Cigla“ višeslojan, tj. da se život ljudi

na tom lokalitetu odvijao i prije starijega željeznoga doba, ali i kako je kontinuitet

življenja nastavljen i poslije. Potvrdu tome mogu dati jedino arheološka iskopavanja.

Sl. 3. – Lokalitet „Cigla“ u Ražljevima (Omeragići) – zapadna strana

Pregled lokaliteta

Površinski pregled lokaliteta „Cigla“ u Ražljevima obavljen je u proljeće i jesen

2013. godine. Tom su prigodom na površini izorane zemlje pronađeni različiti ulomci

keramike, komadi kućnog lijepa, željezne šljake, utezi od tkalačkoga stana, jedan

pršljenjak (zamajac) za vreteno i keramička perla. Naročito je interesantan nalaz

jednoga neolitskoga kresanoga kremenoga sječiva, čija su oba ruba retuširana. Najviše

ulomaka keramike nađeno je u samome središnjem dijelu gradine, a kućnog lijepa i

šljake u južnom dijelu. Tijekom pregleda terena nije pronađen kameni materijal.

Analiza pokretne arheološke građe

Prema šturo prikupljenom keramičkom materijalu može se zaključiti kako on

pripada gradinskoj keramici koja se najčešće datira u Starije željezno doba (okvirno

800-400. pr. Kr.). Keramika je gruba, a njena struktura je puna krupnijega zrnja, što je

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

48

osnovna karakteristika ovoga razdoblja. Glineni utezi, pršljenjak i perla također su

grublje izrade, bez ukrasa, kao i pronađeni ulomci keramičkih posuda. Posebno je

zanimljiv podatak da je na samome lokalitetu gradine pronađena željezna šljaka, što ne

isključuje mogućnost kako dio kućnoga lijepa pripada ostatcima metalurških peći.

Nalaz kremenoga sječiva (nožića) ukazuje na to da je ovaj lokalitet, ako ne stalno

nastanjivao, onda povremeno posjećivao i čovjek iz neolitskoga doba.

Sl. 4. – Površinski nalazi pokretne arheološke građe ( br. 1 – pršljenjak (balans) za

vreteno; br. 2 i 3 –utezi za tkalački stan; br. 4 – perla; br. 5 – kremeno sječivo); Sl. 5. –

Površinski nalazi keramike