19 enver ljubovic

E. Ljubovi: Senjska uskoka obitelj Rubi-Rupi Senj. zb. 32, 65-76 (2005.)

65

ENVER LJUBOVI

SENJSKA USKOKA OBITELJ RUBI-RUPI Enver Ljubovi Vladimira opia 1

UDK: 929 Rubi-Rupi, obitelj 929.5(497.5)

HR 53270 Senj Izvorni znanstveni lanak Ur.: 2005-11-28

Autor u prilogu opisuje poznatu uskoku i plemiku obitelj Rubi-Rupi koja pripada jednoj od najstarijih hrvatskih obitelji. Ova se obitelj u pisanim dokumentima pojavljuje jo u 14. stoljeu, a vodi podrijetlo iz Huma (Hercegovinae, selo Hardomilje, okolica Ljubukog), gdje i danas ive potomci ove obitelji. Padom Bosne i Hercegovine pod Turke u drugoj polovici 15. stoljea neki lanovi ove obitelji iz sigurnosnih razloga naseljavaju se u okolicu Imotskog (Lovre) te oko Klisa i Poljica. Odmah se ukljuuju u vojniku slubu i postaju istaknuti branitelji Klisa u vrijeme najvee opsade Turaka.

Nakon pada Klisa pod Turke 1537. godine i kasnije, bjeei pred Turcima Rupii dolaze u Senj, gdje se kao iskusni ratnici ukljuuju u uskoke postrojbe i postaju lanovi stalne vojne posade. U Senju su bili istaknuta i ugledna obitelj, a najpoznatiji je bio senjski sudac Ivan Rubi iji je kameni grb sauvan do danas i nalazio se na portalu njegove obiteljske kue u Senju. Iz Senja tijekom 18. stoljea i kasnije naseljavaju Liku, Gacku, Krbavu i Podgorje (Jablanac), a iz tih krajeva odlaze i u druga mjesta Hrvatske.

U prilogu je objavljen i najstariji obiteljski plemiki grb koji je objavljen u Korjeni-Neorievu grbovniku iz 1595. godine i Fojnikom grbovniku s poetka 17. stoljea te kameni grb Ivana Rubia, poznatog senjskog suca, s portala njegove obiteljske kue u Senju. PODRIJETLO PREZIMENA I NAJSTARIJI SPOMEN U POVIJESNIM DOKUMENTIMA Grb senjskog suca Ivana Rubia iz 1726. godine s proelja njegove obiteljske kue u Senju

U povijesnim dokumentima ovo prezime dolazi u oblicima: Rubchich, Rubtschitsch, Rubi i Rupi. Danas se u izgovoru javlja promjena prezimena Rubi, kao stariji oblik prezimena, u prezime Rupi, kao mlai i danas ei oblik ovoga prezimena.


66

Prezime Rubi-Rupi mogue je izvesti iz rijei rubac ili osobe pretka koja je nosila rubac, pa su Rupeva djeca postala Rupii ili Rubii.

Milan Nosi1 ovo prezime povezuje i s imenom Ruben, lat. Rubenus. Osobno ime Ruben, lat. Rubenus, gr. Rouben nastalo je od hebrejskog imena Reubhen, ali je ovo ime veoma rijetko u Hrvata, pa je doista iz ovih imena veoma teko jezino izvesti prezime Rubi-Rupi.

U prezimenu Rupi moemo odvojeno promatrati sufiks i, koji je dosta est u tvorbama, a taj sufiks u hrvatskom jeziku tvori deminutive te osnovu rub u kojoj b ispred prelazi u p, pa onda imamo oblik prezimena Rupi koje se ee javlja u svojem izvornijem i starijem obliku Rubi2.

Rupii su, slobodno moemo rei, jedno od najstarijih i najpoznatijih hrvatskih plemikih rodova, podrijetlom iz Huma, tj. iz Hercegovine, gdje danas ive u velikom broju samo u selu Hardomilju kod Ljubukog, odnosno zaselku Rupii. Ovaj je zaselak danas nastanjen iskljuivo obiteljima s prezimenom Rupi.

Najstariji lanovi obitelji Rubi-Rupi imali su obiteljske nadimke Ivanovci i Markovci, a neki od njih koji su se doselili iz sela Seoca dobie nadimak Atiburi.3

Najstariji pouzdani povijesni dokument koji je potvren i u kojem se spominje ovo prezime jest dokument iz 1371. godine, u kojemu se meu sucima u Humu navodi i ime Nelipe Rupia.4 Ovaj se rod spominje i u jednoj povelji bosanskoga velikaa Jurja Vojsalia, sinovca Hrvoja Vukia Hrvatinia, izdanoj u gradu Kreevu u Srednjovjekovnoj bosanskoj dravi 12. srpnja 1434. godine, a u povelji je zapisano ime svjedoka Vuka Rupia, "kneza humske zemlje s bratjom" iz Huma5.

1 M. NOSI, 1985, 275. 2 S. BABI, 1991, 191. 3 V. PAVII, 1998, 318. Prema obiteljskoj predaji koju navodi Vlado Pavii, u

spomenutoj knjizi starina obitelji Rubi-Rupi bila je u selu Radiiima. U tom selu i danas potoji lokalitet i toponim Rupievina, a danas ime ovoga lokaliteta izgovaraju i kao Rupevina. To je samo jedna usmena obiteljska predaja koja se ne moe uzeti kao vjerodostojan izvor i tona tvrdnja.

Sveenik rodom iz Hardomilja, fra Bonicije Rupi spominje obiteljsku tradiciju po kojoj su se Rupii iz Lovrea kod Imotskog doselili u Hardomilje i dali isti naziv brdu iznad svojih kua u Hardomilju, odnosno u zaselku Rupii. (R. BONI, 1971, 42.).

4 A. UJEVI, 1991, 96. Danas u usmenoj predaji naroda postoji legenda da je Fojniki grbovnik oko 1340. godine sastavio pop Stanislav Rupi, ali ovaj podatak ne moemo uzeti kao pouzdan i toan.

5 F. MIKLOI, 1858., 377-379. Fra Karlo Jurii je trankribirao ovu ispravu na hrvatski jezik, a izvornik se danas uva u Povijesnom arhivu u Dubrovniku.


67

U spomenutoj se povelji takoer spominju i Vlasi pod imenom Hardomilii pa se moe pretpostaviti i da je od toga imena i nastalo ime dananjega sela Hardomilia.

Poznati dubrovaki historiograf Jakov Lukarevi (1551.-1615.) zna za popa Stanislava Rupia koji je napisao ivotopis Stefana (Stjepana) Nemanjia.6

Iz spomenutih povijesnih isprava moe se zakljuiti da su Rupii bili istaknuti ljudi plemenitoga roda koji su imali i svoj grb, a obnaali su i razne dunosti u Humu.7

GRB RUBIA RUPIA (Korjeni Neoriev grbovnik iz 1595.8 ) Kada su Osmanlije zauzeli podruja oko Klisa i Poljica poetkom 16.

stoljea, napravili su i popise poreznih obveznika pa se u takvom jednom

Prezime Rupi takoer se nalazi i u prijevodu jedne potvrene latinske isprave koja se danas nalazi u Registru Kaptolskog arhiva u Splitu (Nrus 64.scr.A.).

6 On navodi da je pop Stanislav Rupi boravio na dvoru Stefana (Stjepana) Nemanjia gdje je vodio dvorsku kancelariju i brinuo se o grbovima , tj. bio je "ban od cimerja", a cimer je maarska rije to i znai ukras iznad tita, nad glavom. Gotovo svi ilirski grbovnici pozivaju se na heraldiara popa Stanislava Rupia koji je bio i dvorski heraldiar cara Duana i prvi je kod junoslavenskih naroda sastavio zbirku grbova, tj. grbovnicu.

7 Grb Rubia-Rupia objavljen je u Korjeni-Neorievu grbovniku iz 1595. godine, koji je objelodanio Ivo Banac u knjizi Biljezi identiteta, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1991, 210. Ovo je najraniji sauvani prijepis izgubljenog predloka grbovnika Petra Ohmuevia. Ljudevit Gaj, poznati povjesniar, jezikoslovac i politiar je ovaj rukopis nabavio u Dubrovniku i dugo ga je uvao u svojoj privatnoj zbirci grbova. Danas se ovaj grbovnik nalazi u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu.

Grb Rubia-Rupia nalazi se i u Fojnikom grbovniku, iji je primjerak prijepis jedne grbovnice s poetka 17. st., a danas se nalazi u posjedu Franjevakog samostana u Fojnici (Bosna i Hercegovina). Grb Rubia do sada je objavljen u slijedeim knjigama: Fojniki grbovnik, reprint izdanje, Rabic, Sarajevo, 2005, 168.; Ivan Bojnii, Der Adel Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899, 160, T. 116.; Blaenka Ljubovi Enver Ljubovi, Grbovi i natpisi na kamenim spomenicima Senja, Senjsko knjievno ognjite, Senj, 1996, 47. (u knjizi donosi kameni grb Ivana Rubia, senjskog suca iz 17. st.); Vlado Pavii, Hardomiljski rodovi, Hardomilje-prolost, ljudi i obiaji, Hardomilje, 1998, str. 317-320; Enver Ljubovi, Gradski i plemiki grbovi Senja, vlastita naklada, Senj, 1998, str. 142-143; Enver Ljubovi, Grbovi plemstva Gacke i Like, IK Adami Rijeka, Rijeka 2001, 165-166 i Enver Ljubovi, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad Zagreb, Zagreb, 2003, 223-225.

8 Opis grba iz Korjeni-Neorievog grbovnika iz 1595. godine glasi: u crvenom polju tita koso udesno poloena greda s etiri reda srebrno-crvenih paetvorina, a sa svake strane po jedna lavlja glava. Iznad kacige uspravljen crveni lav, a plat oko tita je crvenozlatan. Svi do sada objavljeni grbovi Rubia imaju iste likove u titu i isti heraldiki opis.


68

popisu iz 1475. i 1477. godine nalazi ime Radoja Rupia.9 Smatra se da je spomenuti Radoje Rupi bio podrijetlom iz Huma te ga

je pad Bosne pod Osmanlije 1463. godine zatekao na mjestu zapovjednika poznate tvrave Sokol10.

Postoji i popis stanovnitva iz 1585. godine u kojemu se u selu Glinac kod Ljubukog u Hercegovini navodi posjed Vuka i Jurja Rupia.11

Piui o vlasteli i poznatim knezovima hrvatskog roda, Andrija Kai Mioi kae da su "od mista Rupi kod dubrave Crni Vrh", a kada pak nabraja svatove koji su bili na vjenanju bosanskog kralja Stjepana Tomaevia, za Rupie e rei da su "knezovi od Mostara".12

U jednom povijesnom dokumentu iz 1586. godine u svezi s ustankom na podruju izmeu ibenika i Klisa spominje se uskok Dmitar Rupi13. Zapovjednik hrvatske granice molio je austrijskog nadvojvodu da dozvoli spomenutom Dmitru Rupiu i drugim ustanicima naseljavanje na ovom podruju, jer su sudjelovali u ustanku, a spomenuti Dmitar Rupi bio je organizator toga ustanka.14 Uz Dmitra Rupia organizator ustanka bio je i poznati uskok iz Senja uro Danii, koji e kasnije, zbog junakih podviga u borbama protiv Osmanlija u zaleu Senja, biti izabran za vojvodu senjskih uskoka.

Dakle, poznati voe klikih ustanika iz 1582. i 1586. godine, meu kojima su bili i Rubii-Rupii, morali su napustiti Klis i okolicu te se ubrzo naseljavaju u grad Senj, gdje odmah kao iskusni ratnici ulaze u stalnu vojnu posadu. Rupii i Rosandii se iz Senja oko 1700. godine, tj. nakon osloboenja Like od Osmanlija naseljavaju u Gacku, Liku i Krbavu, gdje i danas u velikom broju ive potomci tih poznatih klikih i senjskih uskoka.15

RASELJAVANJE RUPIA U DALMACIJU, SENJ I LIKU

Padom Bosne pod Osmanlije (1463.) i Hercegovine (1482.) raseljavaju se Rupii u Dalmaciju i naseljavaju u velikom broju oko Klisa, Imotskog (Lovre) i Poljica, a kada su Turci zauzeli poetkom 16. stoljea i ove krajeve,

9 A. S. ALII, 1985, 239, 361, 399. 10 A. S. ALII, 1985, 239, 361. 11 Z. KORDI, 1994, 121. Neki povijesniari smatraju da je pravo sjedite obitelji Rubia-

Rupia bilo u selu Bijai, gdje je bila i velika nekropola steaka, koja je pripadala ovoj obitelji (S. PAVII, 1962, 320.

12 A. KAI MIOI, 1988, 254, 509. 13 S. PAVII, 1962, 172, 283. 14 G. STANOJEVI, 1973, 173, 219. 15 R. LOPAI, 1884, 302; 1889, 438; S. PAVII, 1968, 358.


69

Rupii se sele sjevernije prema Posedarju i Senju, a neki odlaze i na dalmatinske otoke.

Za vrijeme Kandijskog rata Rubii-Rupii se iz Hercegovine masovno iseljavaju u okolicu Imotskog, u mjesto Lovre, gdje i danas ive, a jedan dio u potrazi za sigurnou odlazi prema moru, pa se tako nalaze i u zaleu Splita meu mnogobrojnim doseljenicima, koji su zbog vlastite sigurnosti morali napustiti Hercegovinu i doseliti se u sigurnije krajeve.

Sl. 1. Grb Rubia Rupia iz Korjeni Neorievog grbovnika iz 1595. godine.


70

Rupii ili Rubii iz Klisa i Poljica u Dalmaciji bjee pred Osmanlijama kao uskoci u grad Senj, zajedno s poznatim uskocima i uskokim vojvodama Vukasoviima i Rosandiima, nakon neuspjele pobune Kliana protiv Osmanlija i nakon pada Klisa pod Osmanlije oko 1537. godine ili neto kasnije.16

Rupii su bili voe klike bune (1580.-1586.) i gotovo svi ti Rupii, prebjezi iz Klisa, naselili su se u utvreni uskoki grad Senj, gdje su sluili u senjskoj vojnoj posadi kao iskusni vojnici. Osim spomenutog Dmitra Rupia, od poznatih kliana spominje se Nikola koji je predao Klis senjskim uskocima. Poznat je i kliki zastavnik Ivani Rupi.

I u Klisu, tj. u tvravnom naselju zauzimali su znaajna mjesta u vojnoj hijerarhiji i bili neprekidno lanovi stalne vojne posade, a istaknuli su se kao hrabri branitelji Klisa tijekom opsjedanja utvrenog grada od Osmanlija.

U Senju su uli u stalnu vojnu posadu kao iskusni vojnici pa ubrzo razvijaju u Primorju vea naselja u Jablancu, Svetom Jurju i Donjem Zagonu kod Novog Vinodolskog. Uglavnom su ivjeli kao vojnici u mnogobrojnim tvravnim naseljima na ovome podruju zajedno sa svojim obiteljima.

Meu uskokim voama 1597. godine, osim spomenutog Dmitra Rubia, spominje se uskoki knez Nikola Rubi, a potom na otoku ipanu pokraj Dubrovnika 1601. i uskok Bare Rubi, koji je poginuo u borbama izmeu senjskih uskoka i Dubrovana.17

Kada je zloglasni senjski komesar Josip Rabatta zabranio vojniku slubu onim uskocima koji su htjeli predati Klis u ruke Senjana, meu najistaknutijim klikim vojnicima navedeni su Mikula i Ivani Rubi-Rupi, iji e se potomci kasnije naseliti iz Senja Gacku i Liku.18

Godine 1612. iz ovoga velikog roda u Senju se spominju vojvoda Bartol Rubi i knez Nikola Rubi, godine 1642. veliki zastavnik Ivan Rubi, a 1698. braa, Ivan i Vuk Rubi.19

lanovi ove uskoke plemike obitelji kao iskusni i kolovani asnici odmah nakon doseljenja dobili su visoke asnike poloaje u senjskoj vojnoj posadi. Istaknuli su se u mnogim uskokim postrojbama koje su ratovale diljem prostora Vojne krajine.

O veoma ranoj seobi roda Rupia, koji su bili razasuti po svim

16 R. LOPAI, 1884, 302; 1889, 438. 17 S. PAVII, 1962, 172, 284. 18 G. STANOJEVI, 1973, 173, 219. 19 R. LOPAI, 1885, 20, 206; 1889, 119.


71

krajevima, svjedoe i podatci iz 1574. godine o Rupiima na otoku Brau i 1608. u Posedarju.

Oko 1700. godine, nakon osloboenja Like od Osmanlija, neki lanovi senjske obitelji Rupi prelaze u Gacku i Liku, a iz Like e se kasnije ovaj rod rairiti u sve krajeve Hrvatske. U popisu obitelji koje su 1686. poslije osloboenja od Osmanlija naselile Trnovac, Buim i Smiljan nalazi se i ime Mate Rubia koji je imao 8 lanova obitelji.20

Rupii se pojedinano naseljavaju u Brinje, u selo Blaane te u Jezerane, a jedna obitelj odlazi u Cerovik, preko planine Kapele u Ogulinsko-modrukuj udolini. Prema podatcima iz popisa stanovnitva iz 1931. godine u Otarijama su ivjele 4 obitelji, u Modruu 7, u Staroj Krlji 5, u Otarijskim Stanovima 8 te u Rakovici (u slunjskom kraju) 5 obitelji Rupia.21

Prema popisu stanovnitva iz 1712. godine nalazimo ih u Lici u Pazaritu, Udbini, Svetom Roku i Riicama.

Krajem 16. stoljea jedan ogranak Rupia naselio se u Ogulin, gdje pojedini lanovi ulaze u slubu Ogulinske kapetanije i postaju lanovi vojne posade.

U ispravi kneza Vuka Krste Frankopana spominje se 1630. godine ogulinski graanin Grubia Rupi.22

Poznato je i ime Miladina Rupia iz Ogulina, koji je oko 1715. godine nagovarao neke obitelji iz Ogulina da se isele u Peuh (Ugarska) zbog samovolje ogulinskog kapetana grofa Adama Purgastela.23 Miladin Rupi je bio jedan od voa iseljenih Ogulinaca.

U popisu vojnika Ogulina iz 1699. godine nalaze se imena Blaa, Mikule, Ivana, Jure i Tomice Rupia.

Zemljine knjige iz 1775. godine sadre podatke za 11 kua zadruge Rupia u ogulinskom kraju.24

U Gacku, tj. u okolicu Otoca, Rupii su doli iz Senja poetkom 18. stoljea u mjesta ovi, Lee i vicu.

U Kompolju kod Otoca u Gackoj Rubii-Rupii nisu starosjedioci, nego se smatraju doseljenicima tijekom 18. stoljea takoer iz Senja, a danas tu ive svega dvije obitelji koje su dole iz vice enidbom.25

20 F. J. FRAS, 1988, 115. 21 S. PAVII, 1962, 258. 22 H. SALOPEK, 1999, 280. 23 M. MAGDI, 1996, 56. 24 H. SALOPEK, 1999, 280. 25M. KRANJEVI, 1998, 199.


72

Iz Senja su naselili Podgorje (Jablanac), a iz Podgorja naseljavaju Pazarita, Lovinac, Perui, Udbinu i Smiljan te se mijeaju s bunjevakim rodovima, koji su naselili tek osloboenu Liku od Osmanlija.

Danas Rupii ive u Blaanima, Malom Kutu i Sertiima, na brinjskom podruju, a u Lici u Mezinovcu, Velikoj Plani, Rastokama, Oblajcu i Buimu. U Rastokama u Lici je 1931. godine prema podatcima iz popisa stanovnitva ivjelo 19 obitelji Rupia.

Jedna grana Rupia krajem 18. stoljea naseljava kraj oko Siska i Petrinje. Rupia jo ima u Otarijama, Modruu, Staroj Krlji, Rakovici i Slunju, u Munjavi Modrukoj i Desmericama kod Ogulina, u Donjem Zagonu kod Novog Vinodolskog, te u Svetom Jurju i Jablancu kod Senja.

Dakle, ovo prezime je u velikom broju zastupljeno u primorskoj, likoj, dalmatinskoj i hercegovako-bunjevakoj grani.

U Republici Hrvatskoj (prema popisu stanovnitva iz 1948.) Rupii su ivjeli u 165 naseljenih mjesta s preko 1200 lanova. S prezimenom Rubi bilo je 48 naselja s 400 nositelja ovoga prezimena.26

Prema popisu stanovnitva iz 1930. godine Rupii su ivjeli na otokom podruju (25 obitelji), brinjskom i lovinakom (23), Podgorju (17), Smiljanu (16), Peruiu (12), Pazaritu (7), Udbini (9), Glini (1), Kostajnici (3), Petrinji (9), Sisku (1), Kutini (10), Garenici (1), azmi (3), Bjelovaru (5), Novskoj (6), Slatini (3), Viru (1), Gradiki (2), Slavonskom Brodu (8), upanji (11), akovu (3), Poegi (4), Miholjcu (1), Valpovu (1) i Vukovaru (2 obitelji).27

Oko 20-ih godina prologa stoljea Rupie nalazimo iseljene u Slavoniji, Baniji, Podunavlju te oko Bjelovara, azme i Kutine.28

Od lanova obitelji Rupi u Senju najpoznatiji je bio senjski sudac Ivan Rupi iz 18. stoljea.

Ivan Rubi je imao u Senju obiteljsku kuu koja je izgraena u 17. stoljeu, a nalazila se u blizini zgrade Senjske biskupije.29 Kua je bila jedna od boljih u gradu, jer je Ivan kao gradski sudac i plemi pripadao senjskom patricijatu i bio ugledni graanin Senja. Mnoge kue imunih senjskih plemikih obitelji imaju bogato i reljefno isklesane grbove na kamenim portalima. Na ulaznom portalu njegove obiteljske kue nalazio se kameni grb

26 Leksik prezimena, 1976, 568-574. 27 S. PAVII, 1962, 283. 28S. PAVII, 1962, 155-156, 172, 180-181. 29 B. LJUBOVI E. LJUBOVI, 1996, 47.


73

s natpisom i godinom 1726. Na dnu isklesanog grba, s obje strane, isklesano je ime: GIOVANNI RUBCICH. 30

Kameni grb s natpisom isklesan je od klesanog vapnenca. KAMENI GRB SENJSKOG SUCA I PLEMIA IVANA RUBIA (GIOVANNI RVBCICH)

Danas se nalazi u tvravi Nehaj u Senju. U polukrunom titu isklesan je krilati lav koji u lijevoj api dri tri cvijeta. Iznad tita isklesana je osmerokraka zvijezda i kaciga s kopom koja je ukraena i s otvorenim je vizirom. Iznad kacige sa strane tita isklesan je latinski tekst: GIOVANNI RVBCICH 1726. GVDINE

Sauvan je i obiteljski grb Rupia s grla cisterne iz dvorita njihove obiteljske kue.

Nikola Rubi bio je poznati vojvoda senjskih uskoka koji se istaknuo u mnogim borbama s Osmanlijama u Lici i diljem Vojne krajine.

U poznatom pismu graana Senja upuenom velikom senjskom kapetanu grofu Rudolfu Edlingu u svezi s bunom iz 1698. godine protiv poznate senjske obitelji Vukasovi nalaze se imena Ive i Vuka Rubia. Ovaj podatak nas upuuje da su Rubii bila znamenita senjska graanska obitelj jer su bili upisani u protokol senjskih graana kao patricijska obitelj.

Mnogi su lanovi ove obitelji dugo godina sluili kao vojnici i asnici u Likoj, Otokoj i Ogulinskoj graniarskoj pukovniji, a mnogi su od njih zbog revnosti u izvravanju vojnikih dunosti bili i odlikovani najviim austrijskim vojnikim odlijima.

U boju s Rusima kod Vitebska (26. srpnja 1812.) u postrojbama francuske vojske Napoleona Bonopartea sudjelovali su i "liki granatiri", a meu poginulim likim vojnicima bio je i jedan austrijski asnik Rubi.31

Ime austrijskog porunika Ivana Rubia nalazi se u popisu asnika 11. smiljanske kumpanije koji su sluili u Likoj graniarskoj pukovniji od njezina osnutka 1746. pa do 1861. godine, tj. do razvojaenja Vojne krajine.32

30 Danas se ovaj kameni grb s natpisom nalazi na tvravi Nehaj u Senju, u zbirci kamenih

grbova poznatih senjskih plemenitakih obitelji. 31 A. TOMLJENOVI, 2003, 62. 32 M. JAPUNI, 1935, 20, 22-24.


74

Sl. 2. Grb senjskog suca Ivana Rubia iz 1726. godine s proelja njegove obiteljske kue u Senju.

Poznat je slikar i pedagog Luka Rupi, roen 1894. godine u Rastokama kod Smiljana, a umro u Zagrebu 1980. godine.

Grga Rupi, profesor i knjievnik, roen je u Rastokama (Smiljan kod Gospia) 1932. godine. Gimnaziju je zavrio u Gospiu, a Filozofski fakultet-studij hrvatskog jezika i knjievnosti u Zagrebu. Cijeli je svoj radni vijek proveo na mjestu profesora knjievnosti u gimnaziji i Uiteljskoj koli u Gospiu. Objavljuje i humoreske u mnogim dnevnim novinama i asopisima. lan je Drutva hrvatskih knjievnika.

Rupii su danas jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih hrvatskih rodova, odnosno obitelji, a prezime je zastupljeno u hercegovako-bunjevakoj grupi stanovnitva, primorsko-likoj i dalmatinskoj. U vrijeme Osmanlija i ova obitelj, kao i veina hrvatskih obitelji iz Hercegovine, odlazi u sigurnije krajeve, ponajvie u Dalmaciju, a iz Dalmacije u Liku i Primorje.

Izvori

Korjeni-Neoriev grbovnik iz 1595., Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb Hrvatski dravni arhiv, Zbirka grbova Fojniki grbovnik (prijepis iz 17. st.), Franjevaki samostan Fojnica Gradski muzej Senj i tvrava Nehaj, Zbirka kamenih grbova na tvravi Nehaj Obiteljski arhivi


75

Literatura

Ahmed S. ALII, Poimenini popis sandaka i vilajeta Hercegovine, Orijentalni institut Sarajevo, 1985.

Stjepan BABI, Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, HAZU, II. izdanje, Zagreb, 1991.

Ivo BANAC, Grbovi-biljezi identiteta, GZH, Zagreb, 1991. Ivan BOJNII, Derr Adel von Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899. Fojniki grbovnik (pretisak), Rabic, Sarajevo, 2005. Franjo Julije FRAS, Topografija Karlovake vojne krajine, Like upe (pretisak),

Gospi, 1988. Milan JAPUNI, Liani oficiri u Likoj graniarskoj regimenti od 1746. do

1861.godine, Lika sloga, 1935, 20, 22-24. Zdenko KORDI, Nahije Imotski i Ljubuki u defteru iz 1585., Imotski zbornik, 2,

MH Imotski, 1994. Milan KRANJEVI, Kompolje, Katedra akavskog sabora Pokrajine Gacke,

Otoac, 1998. Leksik prezimena SR Hrvatske, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1976. Radoslav LOPAI, Spomenici Hrvatske krajine, I., II., III., Zagreb, I (1884.), II

(1885.), III (1889.) Radoslav LOPAI, Modruki urbar od 1486. (pretisak), Ogulin, 1997. Blaenka LJUBOVI Enver LJUBOVI, Grbovi i natpisi na kamenim

spomenicima Senja, Senjsko knjievno ognjite, Senj, 1996. Enver LJUBOVI, Gradski i plemiki grbovi Senja, vlastita naklada, Senj, 1998. Enver LJUBOVI, Grbovi plemstva Gacke i Like, IK Adami, Rijeka, 2001. Enver LJUBOVI, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad, Zagreb, 2003. Mile MAGDI, Topografija i povijest Ogulina, MH Ogulin (pretisak), Ogulin, 1996. Franjo MIKLOI, Monumenta Serbica, spectantia historiam Serbiae, Bosnae,

Ragusii, Vienae-Be, 1858. Andrija KAI MIOI, Razgovor ugodni naroda slovinskog, SNL, Zagreb, 1988. Milan NOSI, Antroponimija Zapadne Hercegovine (neobjavljeni rukopis),

Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1985. Stjepan PAVII, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje, knjiga

41., JAZU, Zagreb, 1962. Vlado PAVII, Hardomiljski rodovi (zbornik), Hardomilje-prolost, ljudi i obiaji,

Hardomilje, 1998. Hrvoje SALOPEK, Stari rodovi Ogulinsko-modruke udoline, MH Ogulin, Centar za

kulturu Ogulin, Hrvatska matica iseljenika Zagreb, Zagreb, 1999. Grigor STANOJEVI, Senjski uskoci, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1973. Ana TOMLJENOVI, Smiljan i okolica ( Bruane, Trnovac, Smiljan), Meridijani,

Zagreb-Smiljan, 2003. Ante UJEVI, Imotska krajina, MH Imotski, Imotski, 1991.


76

SENJER USKOKER FAMILIE RUBI-RUPI

Zusammenfassung

In diesem Artikel beschreibt der Autor eine sehr bekannte Uskoker und Adelsfamilie Rubi-Rupi, die zu einer der ltesten kroatischen Familie gehrt. In den schriftlichen Dokumenten erscheint diese Familie noch im 14. Jahrhundert und stammt aus Hum/Herzegowina, Dorf Hardomilje in der Nhe von Ljubuki, wo heute die Nachkommen dieser Familie auch leben. Nach dem Fall Bosnien und Herzegowinas unter die Trken in der zweiten Hlfte des 15. Jahrhunderts besiedeln einige Mitglieder dieser Familie aus Sicherheitsgrnden die Umgebung von Imotski (Lovre) und um Klis und Poljica. Gleich traten in den Militrdienst an und werden die hervorragenden Verteidiger von Klis whrend der grten Belagerung von der Seite der Trken.

Nach dem Fall von Klis unter die Trken im Jahre 1537 und spter, fliehend vor den Trken, kommen in Senj, wobei sie wie erfahrene Kmpfer in Uskoker Militrdienste antreten und werden die Mitglieder der festen Militrbesatzung. In Senj waren sie eine hervorragende und angesehene Familie, der bekannteste war Senjer Richter Ivan Rubi. Rubi, dessen Steinwappen noch bis heute bewahrt wurde, befand sich am Portal seines Familienhauses in Senj. Aus Senj, whrend des 18. Jahrhunderts und spter allmhlich besiedeln Lika, Gacka, Krbava und Podgorje (Jablanac) und aus diesen Gebieten besiedeln auch die anderen Orte Kroatiens.

In der Arbeit wurde auch das lteste Adelswappen dieser Familie, das im Korjeni-Neoris Wappenbrief aus dem Jahre 1959 und im Wappenbrief von Fojnica vom Anfang des 17. Jahrhunderts verffentlicht wurde, und das Steinwappen von Ivan Rubi, des bekannten Senjer Richters, vom Portal seines Familienhauses in Senj.

THE USKOK SENJ FAMILY RUBI-RUPI

Summary

In this paper the author described the famous Uskok and noble family Rubi-Rupi, which belongs to one of the oldest Croatian families. This family was mentioned in documents in the 14th century and is originally from Hum in Herzegovina, the village of Hardomilje, near Ljubuki where ancestors of this family can still be found. When Ottomans occupied Bosnia and Herzegovina in the second half of the 15th century, some members of this family moved to the area of Imotski (Lovre), Klis and Poljice, for security reasons. They immediately joined the military service and became outstanding defenders of Klis during the strongest Ottoman siege.

After the fall of Klis into the Ottoman hands in 1537 onwards, they run away to Senj where they joined Uskok troops as experienced soldiers and became members of the permanent military troops. They were an eminent and outstanding family in Senja and the most famous amongst them was judge Ivan Rubi. He was the Rubi whose coat of arms is preserved on the doorway of his family house in Senj. From Senj they moved to Lika, Gacka, Krbava and Podgorje (Jablanac) during the 18th century onwards. From these places, they moved to other places in Croatia.

In addition of this paper the oldest family nobleman heraldic sign is published, which was also published in Korjeni-Neori documents of heraldic signs in 1595 and in the Fojnica document of heraldic signs from the beginning of the 17th century. Also published here were the stone coat of arms of Ivan Rubi, the famous Senj judge, which is found on the doorway of his house in Senj.

19 enver ljubovic

Documents