15_durakovic

29

* Adnan Durakovi ([email protected]) docent je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, Bosna i Hercegovina.

PLAENICI, PRIVATNE VOJNE KOMPANIJE I NJIHOV TRETMAN U MEUNARODNOM PRAVU

Adnan Durakovi *

UDK: 355:334. 7

334. 7:355

341:334. 7

334. 7:341

Pregledni rad

Primljeno: 18. X. 2011.

Prihvaeno: 6. II. 2012.

SaetakPriroda suvremenih odnosa u kojima djeluju brojne asimetrine prijetnje, potreba drava da na meunarodnom i unutarnjem planu ostvare interese i odre stabilnost, a da im ruke nisu vezane moralnim, politikim i pitanjima efikasne uporabe vojne sile, bez potrebe pravdanja eventualnih ljudskih rtava i gubitaka na bojnom polju, okree drave jednom od najstarijihzanimanja na svijetu, novaenju i koritenju plaenika. Indivudualno plaenitvo nije nestalo u potpunosti, ali je obim njegova koritenja i priroda tih usluga prevladana pomou novog oblika angairanja privatne vojne sile kroz privatne vojne kompanije. Rad govori o nekim aspektima reguliranja ovih pitanja u meunarodnom humanitarnom, ratnom i kaznenom pravu.

Kljune rijei: plaenici, privatne vojne kompanije, meunarodno ratno pravo, meunarodno humanitarno pravo, meunarodno kazneno pravo

UVOD

Plaenitvo je nesumnjivo stari zanat pa kao takav i danas podlijee vjenim zakonima trita rata koje ima svoje naruitelje i ponuae. Povijesno gledano potreba za pla-enicima smanjila se onoga trenutka kada su se drave u 19. stoljeu birokratizirale i uvele regularne vojne snage na principu obavezne vojne slube za graane. Uz tradicionalni oblik plaenitva i ponude privatne vojne sile, o ijem statusu e rad govoriti, imamo i nove oblike angairanja privatnih vojnih kompanija i kapaciteta koje djeluju u sivoj odnosno jo precizno nereguliranoj zoni prava.

Kao protivnik u asimetrinim sukobima pojavljuju se mali, nevidljivi, fleksibilni neprijatelji koji trae meke mete, a glavna obrana protiv njih je jaanje fizike zatite potencijalnih meta. To zahtijeva visoku taktiku ekspertizu, vatrenu mo, manevar,

15-Durakovic.indd 29 31.3.2012 10:31:54

30

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

mobilnost i visok stupanj tolerancije na kolateralnu rtvu. Kao pandan opasnim nedravnim igraima ukljuuju se privatne kompanije. Neke od tih kompanija su sigurnosne, neke su vojne, a neke su nekada vojne, a nekada sigurnosne. Analiza meunarodnog humanitarnog i ratnog prava, a prije svega vaeih instrumenata meunarodnog humanitarnog prava enevskih konvencija iz 1949. i Dopunskog protokola iz 1977. godine, Hakih konvencija iz 1899. i 1907., rezolucija Generalne skuptine kao i regionalnih dokumenata uz pregled znanstvenih radova iz ovog podruja, treba pojasniti status privatne vojne kompanije, odnosno diferencirati tko je plaenik, a tko zakoniti sudionik u sukobima ili joj odrediti neki trei status koji bi joj pripadao ovisno o njenoj ulozi i odnosu s drugim sudionicima u oruanom sukobu. Prema Prvom dopunskom protokolu enevskim konvencijama iz 1977. godine plaenici nemaju status boraca nego im svaka drava moe suditi kao obinim kriminalcima. Meutim, kompanije su pravne osobe sa sasvim drugaijom prirodom djelovanja i osnivanja uzimajui u obzir specifinu djelatnost kojom se bave i specifian odnos s dravom u kojoj se registriraju i u kojoj djeluju to utjee i na tumaenje lanka 47. Dopunskog protokola.

RAZLOZI ZA I PROTIV ANGAMANA PLAENIKA I NJIHOVIH USLUGA KAO PRIVATNE VOJNE SILE

Prije vie od jednog stoljea Max Weber je definirao dravu kao entitet koji ima monopol na upotrebu fizike sile radi ostvarivanja svojih zahtjeva. Razlog lei u tome da je Max Weber dravu promatrao kroz prizmu nacionalne drave i njenog simbola oruanih snaga u odreenju njenog teritorija i stanovnitva. U sklopu toga postojale su zakonske i ideoloke zabrane da se vojna vjetina smije prodavati ili kupovati kao bilo koja druga roba (Nyamuya i Sheehy, 2006.).

Privatno nasilje je stavljeno pod zabranu u svakodnevnim odnosima meu poje-dincima putem kaznenog prava ostavljajui mu prostora kroz tradicionalne institute nune obrane i krajnje nude, dok je u domeni organiziranja i uporabe vojne sile ustanovljena bezuvjetna odvojenost drave od pojedinca. Pojedincu je negirano bilo kakvo pravo i sloboda u segmentu organiziranja ili uporabe vojne sile, osim kao pripadniku vladinih oruanih snaga.

Suvremeno politiko-sigurnosno okruenje okarakterizirano je poveanjem suko-ba niskog intenziteta, visoke letalnosti uz sveprisutno smanjivanje veliine oruanih snaga i potrebom za profesionalizacijom ratovanja, sve veom osjetljivou na pritisak javnosti zbog stradanja redovnih vojnika, esto i u uvjetima kada su vlade izloene jednostranom ili multilateralnom politikom ili vojnom pritisku i interven-cijama, s rizikom od graanskog rata i unutarnjeg sukoba vlade su prinuene traiti pomo u privatnim vojnim/sigurnosnim kompanijama ili od pojedinaca koji nude takve usluge na tritu.

Pojava novih igraa na meunarodnoj sceni, koji odbijaju ogranienja koja po-stavljaju drave i koji sada djeluju kao nedravni faktori, jo su jedan novi sigurnosni

15-Durakovic.indd 30 31.3.2012 10:31:55

31

Adnan Durakovi: Plaenici, privatne vojne kompanije i njihov tretman u meunarodnom pravu

fenomen. To su multinacionalne kompanije, nevladine organizacije, meunarodne organizacije kao i razni oblici transnacionalnog kriminala i terorizma. Mnoge drave se nalaze u vakuumu nastalom raspadom blokovskih odnosa, neke su u strahu od dominacije regionalnih ili svjetskih sila, zbog ega se kod nekih od njih javlja potreba da orujem kreiraju unutarnje i meunarodne odnose, da steknu ili obrane pozicije vladajuih elita neovisno ak i od politike volje domaeg stanovnitva.

Taktiki gledano, kao protivnici u asimetrinim sukobima akteri se pojavljuju kao mali, nevidljivi, fleksibilni neprijatelji koji trae meke mete, a glavna obrana protiv njih je jaanje fokusa na fizikoj zatiti potencijalnih meta. To zahtijeva visoku taktiku ekspertizu, vatrenu mo, manevar, mobilnost i visok stupanj tolerancije na kolateralnu rtvu. Razvoj novih borbenih sustava omoguuje da se kompleksna tehnoloka poza-dina za borbu protiv novih neprijatelja moe osloniti i na jednostavni organizacijski okvir. Glavna prepreka modernom ratovanju koje tei da ne bude niim limitirano, osim gornjom granicom efikasnosti ljudskih i tehnikih resursa su sloeni hijerarhijski, socijalnopravni i birokratski sustavi nastali u 20. stoljeu koji imaju linijske funkcije i osoblje, kao i visok stupanj osjetljivosti na ljudska prava i krvoprolie.

Osnovni je problem kod asimetrinog ratovanja uspostava uinkovitog zapovi-jedanja koje ima kontrolu i odgovornost uz oslonac na obavjetajne informacije iz brojnih ljudskih i tehnikih senzora. Politiki rizici i smanjivanje gubitaka i odgo-vornosti prema javnosti svode rjeenja na potrebu da se u igru ukljue plaenici i privatne vojne kompanije. Zbog promjenjive politike atmosfere u kojoj su nastali, meunarodni zakoni o statusu najamnika i njihovom sudjelovanju u ratovima iznimno su strogi. Najamnitvo je, moda, jedan od najstarijih zanata na svijetu. Nekada, u vrijeme talijanskih gradova-drava bilo je uobiajeno da papa i condottieri sklope ugovor na osnovu kojega ovaj iznajmljuje strane vojnike za zatitu. U sedamnaestom i osamnaestom stoljeu, vicarci su bili slavni po svojim bataljunima koji su stajali na raspolaganju drugim europskim dravama (Gatman i Rif, 2003.:302).

Jo jedan podatak govori u prilog tome da je plaenitvo u srednjem vijeku bilo veoma dobro formacijski organizirano i taktiki upotrebljivo. U spisima kancelarije ibenskoga kneza Fantina de Cha de Pesara1stoji da se mletaka posada u ibeniku sastojala od plaenika koji su u slubu ulazili s vlastitom opremom i naoruanjem. U razdoblju kad je nastao navedeni izvor od 1441. do 1443. godine, ibenska posada brojila je 88 ljudi, podijeljenih u pet jedinica. Od toga su petorica bili zapovjednici, svaki sa slugom, potom je bilo pet kaplara, takoer svaki sa slugom, te 64 samo-strelca, tri kopljanika i jedan kova (Brnardi, 2008.:59-70).

Prije Westfalskog mira 1648. godine bilo tko s dovoljno novca mogao je okupiti vojsku. Poslije toga usvojen je sistem graanske lojalnosti nacionalnoj dravi i koncept stajae vojske. Ali i danas su moderne drave zadrale obiaj da nacionalne stajee vojske zamjenjuju s unajmljenom podrkom2 (Scheimer, 2009.:615).

1 Kolanovi, Josip (1989.) Spisi kancelarije ibenskoga kneza Fantina de Cha de Pesaro 1441-1443. U: Povijesni spomenici ibenika i njegova kotara, svezak III. ibenik: Muzej grada ibenika.

2 Francuska Legija stranaca je jedinstvena formacija.

15-Durakovic.indd 31 31.3.2012 10:31:55

32

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

Povijesno, potreba za plaenicima smanjila se onoga trenutka kad su se drave u 19. stoljeu birokratizirale i kada su iznjedrene stabilne piramidalne strukture za-povijedanja u oruanim snagama, a s kojima je drava mogla zadovoljiti sve svoje potrebe za uporabom sile. Nakon toga su drave zabranjivale i stavljale van zakona plaenitvo. Iako su drave unutarnjim zakonodavstvom zabranjivale mijeanje pri-vatnog sektora u poslove obrane i sigurnosti, rado i kada god su mogle koristile su privatnu inicijativu u vanjskim poslovima, naroito u kolonijama.

Posljedino se sada javlja novi tip plaenika koji je neovisan kao ptica selica, a iji su obrisi najbolje vidljivi u postkonijalnoj Africi. Plaenitvo je imalo legitimitet samo u jednom kratkom periodu nakon Drugoga svjetskog rata kada je obimno koriteno u Africi, nakon ega su rezolucijama Ujedinjenih naroda (UN) i Organiza-cije afrikog jedinstva (OAU) sudionici oznaeni kao kriminalci u meunarodnom kaznenom pravu (Gaultier et al., 2001.:16).

U radu e se pokazati da je bez sumnje kroz postojee meunarodne izvore prava odreeno individualno plaenitvo. enevske konvencije iz 1949. godine i Dopunski protokol iz 1977. i Meunarodna konvencija protiv novaenja, koritenja, plaanja i osposobljavanja plaenika iz 1989. godine, a i neki drugi izvori prava koji e biti spomenuti, slau se da je plaenik osoba koja se novai s namjerom da se bori u oruanom sukobu, motivirana je osobnom koristi i dobiti koja je vea od dobiti koja je obeana ili plaena borcima slinog ranga, nema dravljanstvo niti je stanovnik teritorija strane u sukobu, i nije po slubenoj dunosti poslana od drave koja nije strana u sukobu kao pripadnik njenih oruanih snaga. Kako Hake konvencije iz 1907. godine ne negiraju pravo dravljanima jedne drave da stanu na stranu druge drave borei se u njenim oruanim snagama kao zakoniti borci, ili kao to je definirano enevskim konvencijama, osobe koje imaju status legalnog borca ili ratnog zarobljenika ne mogu se smatrati plaenicima, jer plaenicima su negirane privilegije po osnovu statusa legitimnog borca, odnosno ratnog zarobljenika.

Primjerice, status zakonitog borca normativno je odreen Treom enevskom konvencijom i Prvim dopunskim protokolom enevskim konvencijama, a operativno putem nacionalnih zakona. Da bi pojedinci bili smatrani zakonitim borcima (koji mogu prema lanku 4. Tree enevske konvencije biti pripadnici redovnih postrojbi ili lanovi paravojnih snaga, milicija ili dobrovoljnih postrojbi), moraju ispunjavati sljedee odredbe: a) da im zapovijeda osoba odgovorna za svoje podinjene; b) da imaju odreeni i na daljinu prepoznatljiv znak raspoznavanja; c) da otvoreno nose oruje i d) da svoje operacije izvode u skladu s ratnim zakonima i obiajima.

S obzirom na to da je plaenicima uskraeno da budu legitimni borci ili zaroblje-nici, odreuje im se status kriminalaca pojedinaca, bandita organizirane skupine kriminalaca ili terorista ovisno o unutarnjem zakonodavstvu, iako plaenici u oru-anom sukobu mogu i sami potivati meunarodno humanitarno pravo.

Razlog tome se moe nai prije svega u pravu na rat i pravu rata. Samo legitimne vlade bilo demokratske ili autokratske, odnosno vlade koju priznaju njeni graani i meunarodna zajednica ili pokreti koji namjeravaju postati takve vlade uz ostale uvjete koji trebaju biti ispunjeni, imaju pravo objaviti odnosno voditi rat. Rat se

15-Durakovic.indd 32 31.3.2012 10:31:55

33


moe objaviti od strane koja ima autoritet to uiniti kao krajnje sredstvo koje treba dovesti do promjene situacije do koje je dovela prouzroila rat i po mogunosti mora biti inspirirana ispravnom pobudom. Dodatni uvjet otpoinjanja rata je pro-porcionalnost svih zala koja e proistei iz rata i koristi koje dolaze od voenja rata. S obzirom na to da je dozvoljen samo obrambeni rat, ili oruane operacije koje je odobrilo Vijee sigurnosti na osnovi Povelje Ujedinjenih naroda, glava VII., onda je svako drugo voenje rata agresija. Agresija moe biti poinjena na drugu dravu ili unutarnja prema vlastitom stanovnitvu.

Meunarodnim humanitarnim pravom izriito su zabranjeni nediskriminirajui napadi na civilno stanovnitvo od strana u unutarnjem sukobu, ali pri tome istim dokumentima status nedravnom faktoru nije dignut na rang zakonitog borca. Osobe koje sudjeluju u unutarnjem sukobu imaju definiran status unutarnjim zako-nodavstvom, a ne enevskim konvencijama. To dravnim snagama daje mogunost kaznenog gonjenja sudionika u sukobu, jer takvi sudionici nemaju status ratnih zarobljenika, ali se podrazumijeva postupanje s minimalno prihvatljivim tretmanom ljudskih prava. Uporaba privatnih sigurnosnih kompanija u unutarnjem sukobu temelji se iskljuivo na suverenitetu drave, ustavu i zakonu koji im daju ovlasti za primjenu zakona, a ne na temelju meunarodnog prava koje rjeava meudravne sukobe.

Angairanje plaenika, kako je definirano meunarodnim pravom, oigledno je posljedica gubitka autoriteta ili legitimiteta onoga tko ih angaira u unutarnjem ili meunarodnom sukobu. Njihovo angairanje je sredstvo preokreta u ratnom su-kobu, ili sredstvo odravanja statusa quo, uz uvjet da je moralno-etiki aspekt rata, koji moe biti i ispravan, nebitan, jer se oni za voenje ratnih operacija angairaju iskljuivo na novanoj stimulaciji. Ta injenica izjednaava plaenike s kriminalcima bez obzira na nivo njihove vojne vjetine ili organizacije koja moe biti na znatno viem nivou nego kod navedenih drugih sudionika u oruanom sukobu.

Uvoenjem novca kao moralno-etikog aspekta za voenje rata negira se pravo na rat kao takvo. Negiranjem prava na rat kri se i najvanije dobro, a to je pravo na mir, i time stvaraju preduvjeti za sva druga krenja meunarodnog prava. Otpoinjanjem ili voenjem rata zbog novca zamagljuju se civlizacijska dostignua prava na rat, kao krajnjeg sredstva, ime je poinjen zloin nad zloinima koji ne moe opravdati ni naknadno potivanje meunarodnog ratnog ili humanitarnog prava.

Osnovni cilj s kojim se unajmljuju plaenici jest ostvariti prevagu u oruanom sukobu protivno pravu na rat koristei osoblje koje je spremno djelovati u uvjetima u kojima regularne snage nisu voljne (moralna pitanja, pitanja podrke ili legitimiteta za voenje rata ili etina upitnost samog sukoba) ili nisu dovoljno efikasne (nemaju vojno znanje ili vjetinu da pariraju suprotnoj strani) u zamjenu za novani ekvivalent kao cijenu za rizik ili cijenu za nepostavljanje pitanja. Time se oruani sukob izaziva ili produava na tetu oslobodilakih pokreta ili vlada, to je bilo i predmetom osude brojnih rezolucija UN-a ili konvencija Organizacije afrikog jedinstva.

Pojavom privatnih kompanija koje se angairaju direktno u oruanom sukobu poremeeno je poimanje individualnog plaenitva. Kompanije nisu fizike osobe, ne

15-Durakovic.indd 33 31.3.2012 10:31:55

34

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

mogu se izjednaiti s pojedincima iza kojih mogu stajati i drave ili njeni predstavnici iako se njihova upotreba, osim u skladu s postojeim normama meunarodnog prava, moe smatrati plaenitvom i time kriminalom.

To je prije svega sluaj kada drava ili UN ne stoje svojim legitimitetom iza njih kao to bi stajale iza svojih oruanih snaga, uza sve uvjete koji se trae za zakonito djelovanje oruanih snaga u meunarodnom sukobu. Poto su plaenici civili koji nelegalno uzimaju udio u oruanom sukobu, oni kao takvi u unutarnjem sukobu djeluju protivno pravu drave, kao i kompanije koja ih angaira ako nisu za to ovlatene od same drave, a u meunarodnom sukobu ukoliko nisu u skladu sa enevskim konvencijama pod odgovarajuim zapovjednitvom i drugim ispunjenim uvjetima za zakonitog borca. Kako se samo komercijalnim ugovorom ne moe stei ovaj status, oni bi tada padali pod zakonsku definiciju plaenika uz uzimanje u obzir i drugih uvjeta koji ih definiraju.

Ovo razmatranje se odnosi na kompanije koje se koriste za oruani sukob, a ne one koje obavljaju sigurnosne ili druge poslove. Tipian primjer je transfer trupa, a time i osoblja kompanija iz jedne zemlje u drugu bilo po pozivu zemlje domaina ili na osnovu rezolucija Vijea sigurnosti kad se karakter rata pretvara od meunarod-nog u unutarnji sukob, jer se kompanije koriste radi borbe s nedravnim akterima, pa se prema tome definiraju kao poslovi sigurnosti.

Iako se bez sumnje negira pojedincima pravo da upotrebljavaju privatnu vojnu silu ak i ako su angairani od vlada, pod uvjetom da je dominantan motiv angairanja novac ili materijalna korist, postavlja se pitanje nove vrste unajmljivanja vojne sile. Ona je djelomino definirana kroz postojee instrumente koji reguliraju plaenitvo pojedinaca, plaenitvo skupine plaenika, njihovog opremanja, transporta, skrivanja, novaenja i upotrebe. Ali dosljednom primjenom postojeih instrumenata moe se uoiti kada je upotreba kompanija zakonita, a kada nije.

Kao to e biti vie reeno u daljnjem tekstu kompanije su veinom privatne, registriraju se i djeluju na temelju zakona matine drave i drave u kojoj djeluju. Time one nisu ilegalne organizacije i to ih razlikuje od plaenika, ali upravo to i otvara brojna pitanja. To vrijedi pod uvjetom da kontrola i prijenos javnih ovlasti od strane drave koja ima iskljuiva prava u poslovima voenja unutarnje sigurnosti ili rata, po meunarodnom ih pravu tretira dijelom snaga za provedbu zakona ili vlastitih oruanih snaga vri njihovu kontrolu u skladu sa zakonom (unutarnja odgovornost) i za njihovu upotrebu snosi odgovornost u meunarodnom sukobu (odgovorajue zapovjednitvo). Bez obzira na sve, drave su dune potivati enevske konvencije to znai da im je dunost progoniti poinitelje ratnih zloina.

U protivnome bi se moglo desiti da se i u ovoj specifinoj industriji formiraju, kao i kod pranja novca, porezne oaze i offshore kompanije koje nastaju i nestaju nakon to su obavile posao, a na taj bi se nain stvorilo vie tete nego koristi. Rad e tretirati osobnost privatnih kompanija u meunarodnom humanitarnom pravu i distinkciju u odnosu na individualne plaenike.

15-Durakovic.indd 34 31.3.2012 10:31:55

35


INSTRUMENTI MEUNARODNOG HUMANITARNOG I RATNOG PRAVA KOJI REGULIRAJU STATUS PLAENIKA

Vaei instrumenti meunarodnog humanitarnog prava su enevske konvencije iz 1949. godine i Dopunski protokoli iz 1977. godine kao i Hake konvencije iz 1899. i 1907. godine. Prema Prvom dopunskom protokolu enevskim konvencijama iz 1977. godine plaenici nemaju status boraca nego im svaka drava moe suditi kao obinim kriminalcima i u lanku 47. ovoga protokola (enevske konvencije 1949. i Dopunski protokoli 1977., 1999.:257) kae se da:

Plaenik nema pravo da bude borac ili ratni zarobljenik. 1. Plaenik je svaka osoba koja je:2.

posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu da bi se borila u oruanom a) sukobu; kojastvarno direktno sudjeluje u neprijateljstvima;b) ima motivaciju da sudjeluje u neprijateljstvima uglavnom sa eljom za c) osobnim dobitkom i kojoj je od strane u sukobu ili u njeno ime obeana materijalna nadoknada znatno vea od one koja je obeana ili plaena borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane;nije dravljanin strane u sukobu niti ima prebivalite na teritoriju koji d) kontrolira strana u sukobu;nije pripadnik oruanih snaga u sukobu; ie) nije poslana od drave koja nije strana u sukobu po slubenoj dunosti f) kao pripadnik njenih oruanih snaga.

Osim ovog Protokola kao meunarodni izvori koji reguliraju status plaenika su Meunarodna konvencija protiv novaenja, koritenja, plaanja i osposobljavanja3 iz 1989. godine (Abrisketa, 2007.:7), a Organizacija afrikog jedinstva Organisation of African Unity (OAU) donijela je 1972. godine i Konvenciju o eliminiranju plaenitva u Africi (Kinsey, 2008.:2). Ona je doivjela izmjene i dopune te ponovno objavljena 1977. godine. Iz navedenog se vidi da je status plaenika detaljno reguliran u vie pravnih izvora i kao takav je prepoznatljiv.

Specijalne konvencije o plaenicima mogu se podijeliti na regionalne i meuna-rodne. Nabrojati emo neke od njih uz kratak opis njihova sadraja.

Konvencija iz 1989. godine (International Convention against the Recruitment, Use, Financing and Training of Mercenaries, 4. prosinac1989., ICRC, International Humanitarian Law Treaties & Documents), 4 u lanku 1. kae:

3 Puni naziv je International Convention on the Recruitment, Use, Financing and Training of Mercenaries iz 1989. godine i Convention for the Elimination of Mercenaries in Africa iz 1972. godine.

4 The International Convention against the Recruitment, Use, Financing and Training of Mercenaries usvojena je od strane UN-a , G. A. Res 44/34, U. N. GAOR 6th Comm., 44 th Sess., 72d plen. Mtg., Annex, Agenda Item 144, U. N. Doc, A/44/766 (1989). Dostupno na :http://www.icrc.org/ihl.nsf/FULL/530.

15-Durakovic.indd 35 31.3.2012 10:31:55

36

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

1. Plaenik je bilo koja osoba koja je:

posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu u namjeri da se bori u oruanom a) sukobu; kojaima motiva da sudjeluje u neprijateljstvima s osnovnom eljom da pribavi b) privatnu korist, i zapravo joj je obeana od strane ili u ime strane u sukobu-materijalna kompenzacija koja je znaajno vea od one koja je obeana ili plaena borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane;nije dravljanske pripadnosti strane u sukobu niti stanovnik teritorija kon-c) troliranog od strane u konfliktu;nije pripadnik oruanih snaga strane u sukobu; id) nije poslan od strane drave koja nije strana u sukobu po slubenoj dunosti e) i kao pripadnik njenih oruanih snaga

2. Plaenik je takoer osoba koja je u bilo kojoj drugoj situaciji ili :

posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu sa svrhom participiranja u konk-a) retnom aktu nasilja s ciljem: (i) ruenja vlade ili na drugi nain uruavanja ustavnog poretka drave; ili (ii) uruavanja teritorijalnog integriteta drave; kojaima motiva da sudjeluje u tome s kljunom eljom za znaajnom privatnom b) dobiti i ubrzana obeanjem ili plaanjem materijalne kompenzacije;nije dravljanske pripadnosti niti stanovnik drave protiv koje je taj akt c) usmjeren;nije poslan od strane drave po slubenoj dunosti; id) nije lan oruanih snaga drave na ijem teritoriju je akt poduzet. e)

lanak 2. kae da bilo koja osoba koja novai, koristi, plaa ili osposobljava pla-enike definirane lankom 1. ove Konvencije ini prijestup koji se definira ovom Konvencijom. lanak 4. kae da se je djelo poinjeno od strane bilo koje osobe koja pokua poiniti jedno od djela u Konvenciji (pokuaj), ili kao sudionik osobe koja je poinila ili pokuala poiniti bilo koje od djela koja su navedena u Konvenciji. Iako je individualno novaenje i koritenje plaenika zabranjeno, dravama se u lanku 5. ta aktivnost posebno zabranjuje.

Prema lanku 5. kae se da:

1. drava stranka nee novaiti, koristiti, plaati ili osposobljavati plaenike i zabranit e takve aktivnosti u skladu s odredbama Konvencije;

2. drave stranke nee novaiti, koristiti, plaati ili osposobljavati plaenike sa svrhom suprostavljanja legitimnim neotuivim pravima naroda na samo-predjeljenje, kako je prepoznato od strane meunarodnog prava i u skladu s njim poduzet e odgovarajue mjere da sprijei novaenje, koritenje, plaanje ili osposobljavanje plaenika za tu svrhu; te da e

3. definirati kaznena djela koja su definirana u Konvenciji i koja e biti kanjiva odgovarajuim kaznama uzimajui u obzir teku prirodu ovih djela.

15-Durakovic.indd 36 31.3.2012 10:31:55

37


I ova Konvencija je kristalizacija ranijih odredbi meunarodnog obiajnog prava i rezolucija Generalne skuptine i usmjerena je prema kanjavanju plaenika i onih koji organiziraju njihove aktivnosti (Nyamuya i Sheehy, 2006.:15, 16)5. Za takve osobe predvia se izruenje ili suenje pred vlastitim sudom.

Prema Konvenciji bilo koja drava stranka e u skladu s Konvencijom, ako ima spoznaju da je poinjeno djelo iz Konvencije, ili se ono trenutno ini, ili e biti poi-njeno, informaciju proslijediti direktno ili preko Generalnog sekretara UN-a dravi stranci koja je oteena. Drave e poduzeti mjere u skladu s nacionalnim zakonom kako bi uspostavile kontrolu nad djelom, a pruit e uzajamnu pomo koja se ne odnosi na uzajamnu pomo u drugim stvarima.

U lanku16. kae se da e Konvencija biti aplicirana bez predrasuda prema pravilima koja se odnose na meunarodnu odgovornost drava, pravo oruanog sukoba i meunarodnog humanitarnog prava ukljuujui garancije za status boraca ili ratnih zarobljenika.

Assembly of Heads of State and Government of the Organization of African Unity donio je 1972. godine Konvenciju kojom su plaenici oznaeni kao prijetnja ne-ovisnosti, suverenitetu, teritorijalnom integritetu i harmoninom razvoju zemalja lanica OUA, da bi poslije nje bila donesena Konvencija o eliminiranju plaenitva u Africi 1977. godine koja direktno zabranjuje plaenitvo i kojom se definira tko je plaenik (Nyamuya i Sheehy, 2006.:14).

Konvencija iz 1972. godine koju je donijela OUA (OAU Convention for the Elimi-nation of Mercenaries in Africa 1972)6 definira plaenika kao osobu koja je:

posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu s namjerom da se bori u a) oruanom sukobu;

b) direktno sudjeluje u neprijateljstvima; c) ima motiva da sudjeluje u neprijateljstvima s kljunom namjerom ostvarivanja

privatne dobiti, koja je obeana od strane ili u ime strane u konfliktu, a pri tome materijalna kompenzacija znaajno prelazi iznos koji je obean ili plaen borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane; te koja

d) nije dravljanske pripadnosti strane u sukobu, kao to nije ni stanovnik teritorija kontroliranog od strane u sukobu;

e) nije lan regularnih oruanih snaga strane u sukobu;f) nije poslan od strane koja nije strana u sukobu po slubenoj dunosti i kao

lan njenih oruanih snaga.

U lanku 2. daje se definicija plaenitva. Zloin plaenitva je poinjen kada pojedi-nac, skupina ili asocijacija ili tijelo korporacije registrirano u toj dravi ili predstavnik

5 Report of the Ad Hoc Committee on the Drafting of an International Convention Against the Recruitment , Use, Financing and Training of Mercenaries, U. N. GAOR, 42d Sess., Supp. No43, U. N. Doc. A/42/43 (1987).

6 Dostupno na: http://www1.umn.edu/humanrts/instree/ mercenaryconvention.html.

15-Durakovic.indd 37 31.3.2012 10:31:56

38

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

drave ili drava sama, prijetnjom oruanim nasiljem s ciljem suprotstavljanja teri-torijalnom integritetu druge drave ili legitimnim aspiracijama nacionalno-oslobo-dilakih pokreta ugroava proces samoodreenja ili pokazuje pomou neskrivenih aktivnosti bilo to od sljedeega:

organizira, financira, snabdijeva, oprema, obuava, unaprjeuje, podrava a) ili angaira na bilo koji nain pojedince, bande ili vojne snage koje se sas-toje ili ukljuuju osobe koje nisu dravljanske pripadnosti strane u sukobu i koje djeluju radi osobne dobiti kroz primanje naknade ili druge materijalne kompenzacije;participira kao individua, skupina, asocijacija ili tijelo korporacije ili vrbuje b) u bilo koje snage;reklamira, tiska ili na bilo koji drugi nain objavljuje informacije u pogledu c) paragrafa (a) i (b) ovog lanka;doputa ili tolerira aktivnosti spomenute u paragrafu (a), (b), (c) i (d) ovog d) lanka koji ima za posljedicu destrukciju ivota i imovine;stvarno participira u bilo kojoj aktivnosti spomenutoj u paragrafu (a), (b), e) (c) i (d) ovog lanka koji ima za posljedicu destrukciju ivota ili imovine;

2. Bilo koja osoba, skupina ili asocijacija, predstavnik drave ili drava koja:

pokua poiniti bilo koji in plaenitva (od sada pa nadalje smatrat e se a) zloinom) spomenuto u lanku 2. ;participira kao sudionik bilo kome tko poini ili pokua poiniti zloin takoer b) ini zloin u smislu ove Konvencije.

3. Ovaj zloin e se ukoliko bude poinjen smatrati zloinom protiv mira i sigurnosti drave.

Prema lanku 5. plaenici nisu zakoniti borci i ako padnu u ruke protivnike strane nee imati status ratnih zarobljenika. Drava e poduzeti mjere koje budu neophod-ne da uspostavi jurisdikciju nad zloinom u sluajevima da je poinjen na njenom teritoriju, da je poinjen od strane njenih dravljana, tijela korporacija registriranih u toj dravi, ili od predstavnika drave, ili je djelo poinjeno protiv drave.

Plaenik je klasificiran u Konvenciji iz 1977. godine kao bilo koja osoba koja nije nacionalne pripadnosti kao drava protiv koje su njegove radnje uperene, unajmljen je, osoba je koja je registrirana ili povezana dobrovoljno s osobom, skupinom ili organizacijom iji je cilj:

da srue silom oruja ili na drugi nain vladu koja je lanica Organizacije a) afrikog jedinstva, da narui neovisnost, teritorijalni integritet ili normalni rad institucija reene b) drave, da se na bilo koji nain blokiraju aktivnosti bilo kojeg oslobodilakog pokreta c) prepoznatog od strane Organizacije afrikog jedinstva (Organization of African Unity).

15-Durakovic.indd 38 31.3.2012 10:31:56

39


OAU-ova Konvencija o eliminiranju plaenitva u Africi (Convention for the Elimi-nation of Mercenaries in Africa) (Gaultier et al., 2001.:31)7 ima dva cilja. Prvi je da definira i stavi van zakona sam status plaenika i drugo da zabrani akt plaenitva, o emu se govori u lanku I. lanak I. A kae: Plaenik je osoba koja je posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu u namjeri da se bori u oruanom sukobu, di-rektno sudjeluje u neprijateljstvima, motivirana je da uzme udio u neprijateljstvima iz kljunog razloga pribavljanja osobne dobiti koja je obeana od strane u sukobu kao kompenzacija, nije dravljanske pripadnosti niti stanovnik teritorija strana u sukobu ili strane koja kontrolira taj teritorij, nije pripadnik oruanih snaga strana u sukobu i nije poslan od drave koja nije strana u sukobu u sklopu slubene misije kao pripadnik njenih oruanih snaga. Zloin plaenitva poinjen je od strane indi-vidue, skupina ili udruenja, predstavnika drave ili drave same ako se oruanim nasiljem protivi procesu samoodreenja, stabilnosti ili teritorijalnom integritetu druge drave te provodi neki od sljedeih akata: a) skrivanje, organiziranje, financi-ranje, pomaganje, opremanje, obuavanje, promoviranje, podravanje ili na drugi nain angairanje bande plaenika, b) mobiliziranje ili upisivanje ili pokuaj da se mobiliziraju navedene skupine (bande) plaenika, c) doputanje aktivnosti koje su ranije spomenute u paragrafu (a) da se realiziraju izvan bilo kojeg teritorija pod jurisdikcijom ili na bilo kojem mjestu pod njenom kontrolom ili stavljanje na raspo-laganje prijevoznih sredstava za prolazak, transport ili druge operacije spomenutih snaga. Bilo koja osoba fizika ili pravna koja poini zloin plaenitva koji se definira u paragrafu 2. ovog lanka poinila je povredu koja je oznaena kao zloin protiv mira i sigurnosti u Africi i treba biti kanjena kao takva. Bitno je napomenuti da je konvencija spomenula i odgovornost pravnih osoba, pritom stvarajui uvjete i za odgovornost korporacija kao i odgovornost drava (kaznena naspram deliktne)(Gaultier et al., 2001.:31).

Obje konvencije opisuju plaeniku aktivnost kao kriminalno djelo, proglaavaju je ilegalnom te upuuju sve drave potpisnice na poduzimanje svih potrebnih mjera za eliminaciju plaenikih aktivnosti. Dok obje konvencije kriminaliziraju plaeni-ke aktivnosti i zabranjuju njihov rad, pravni izvor iz kojeg vuku korijene definicije plaenika, Prvi dopunski protokol, to ne ini, ve kao krajnju mjeru naglaava da plaenik nema pravo na status borca ili ratnog zarobljenika.

Unato tome treba naglasiti da su se pojavili novi subjekti ukljuujui i privatne vojne i sigurnosne kompanije u podruju koje regulira humanitarno pravo, a iji je status samo djelimino reguliran instrumentima ovog prava. Potreba da se regulira pravni status tih subjekata proizilazi iz injenice da su privatne vojne i sigurnosne kompanije jedna od rastuih poslovnih grana. Noviji primjer upotrebe ovih kompanija od strane legitimnih vlada zasluuje panju. Tako je izmeu 1991. i 1995. godine Sijera Leone utonuo u nasilje i anarhiju. Pobunjenici, ali i odmetnuti vladini vojnici poeli su pravi teror nad civilnim stanovnitvom spaljivanje sela, kasapljenje ljudi, odsjecanje aka, stopala i genitalija. Meunarodna zajednica nije pokazivala naroitu

7 OAU Doc CM/817(XXXIX), Annex II, Rev. I, pIv7; 1490 UNTS100. Konvencija je usvojena 1977. godine i stupila je na snagu 1985.

15-Durakovic.indd 39 31.3.2012 10:31:56

40

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

volju da se mijea u sukob. () Zato se mladi predsjednik Sijera Leonea, kojega je postavila vojska, okrenuo meunarodnom tritu i unajmio Executive Outcomes (EO). Dogovorili su se da EO, u zamjenu za 15 milijuna dolara i koncesiju za kopanje dijamanata, neutralizira pobunjenike i zemlju vrati redu i zakonu. U roku od godine dana, EO je stabilizirao dravu u dovoljnoj mjeri da bi se mogli odrati predsjedniki izbori, prvi u posljednjih dvadeset osam godina. EO pripada industriji privatnih kom-panija za sigurnost koje se intenzivno razvijaju u posljednjem desetljeu, i to tako to nude ono to UN ne moe da stanu na jednu stranu, upotrijebe prekomjernu silu i da na kraju, preskupo naplate svoje usluge (Gatman i Rif, 2003.:300-301).

Individualni je plaenik, za razliku od korporacijskog, motiviran osobnim avan-turizmom i eljom za zaradom i kao takav na silu dolazi u sukob s dravnim mo-nopolom. Priroda vojnika za iznajmljivanje je takva da djeluje izvan sustava i ondje gdje je razoren unutarnji red kao podloga za vojno znanje i organizaciju sile i njenu uporabu (Nyamuya i Sheehy, 2006.:3).

Suprotno od individua koje djeluju u anarhinom okruenju, privatne vojne kom-panije su firme s tradicijom, organizacijskim vjetinama nimalo manjima od bilo koje oruane sile moderne drave, s respektabilnim brojem zaposlenih, s jakim vezama u vladama i vojnim krugovima, ponekad i njihove produene ruke prepoznate na tritu takvih usluga i osnaene autoritetom drava u kojima su osnovane da bi po-punile praznine u njihovom djelovanju u novim uvjetima. Pored ovih kompanija sve ee se predstavljaju mlade firme koje tek trae svoje mjesto na tritu (Nyamuya i Sheehy, 2006.:3).

Osnovno pitanje koje se postavlja vezano za individualne plaenike i kompanije glasi, jesu li to pravno identini pojmovi, jesu li im djelatnosti pod zabranom ili je potrebno reguliranje ili tumaenje pravnog poloaja vojnih kompanija na drugi nain.8

Upotrebom termina plaenik s povijesnog i socijalnog stajalita obuhvaene su razliite aktivnosti to ne pridonosi tome da pojam postane jasniji, a to u potpunosti ne rjeava ni meunarodno pravo koje treba biti analizirano, da bi se vidjelo kako se moe unaprijediti to podruje (Abrisketa, 2007.:2). Unato svemu navedenomu, kompanije koje angairaju plaenike biljee porast potranje za njihovim uslugama to zahtijeva da se i ova oblast osvijetli s aspekta meunarodnog prava (Abrisketa, 2007.:1).

Hake konvencije iz 1907. godine predstavljaju prvi set meunarodnih konven-cija koje su regulirale poloaj neutralnih sila i osoba u ratu, a koje nisu iskljuivale pravo dravljana jedne zemlje da rade za neprijateljsku dravu. Takva osoba koje je anagairana od strane druge strane sile nije poinila ratni zloin nego se tretira kao vojnik koji slui u stranim oruanim snagama (Abrisketa, 2007.:2). Daljni razvoj humanitarnog prava imamo u enevskim konvencijama iz 1949. godine. Posebno je znaajna enevska konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. ili III. enevska konvencija koja u lanku 4. kae: A. Ratni zarobljenici, u smislu ove Konvencije, jesu osobe koje pripadaju jednoj od ovih kategorija, a koje su pale

8 U Iraku je djelovalo izmeu 25 000 i 50 000 zaposlenih iz razliitih privatnih kompanija.

15-Durakovic.indd 40 31.3.2012 10:31:56

41


pod vlast neprijatelja:1. pripadnici oruanih snaga stranke sukoba, kao i pripadnici milicija i dobrovoljakih odreda koji ulaze u sastav tih oruanih snaga; 2. pripadnici ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljakih odreda, ukljuujui i pripadnike organiziranih pokreta otpora, koji pripadaju stranki sukoba i koji djeluju izvan ili unutar vlastitog podruja, ak i ako je ono okupirano, pod uvjetom da te milicije ili dobrovoljaki odredi, ukljuujui i te organizirane pokrete otpora, ispunjavaju ove uvjete:

da na elu stoji osoba odgovorna za svoje podinjene;a) da imaju odreeni i na daljinu prepoznatljiv znak raspoznavanja;b) da otvoreno nose oruje;c) da svoje operacije izvode u skladu s ratnim zakonima i obiajima. (enevske d) konvencije 1949. i Dopunski protokoli 1977., 1999.:67).

U oruanom sukobu samo legalni borci imaju pravo neposredno sudjelovati. Uko-liko to rade neborci, oni ine ratne zloine i gube svaki zatieni status to e rei da ne mogu biti tretirani kao ratni zarobljenici a svaki napad na ljude ili imovinu kanjava se kao obian zloin (Gatman i Rif, 2003.:455).

To znai da osobe koje su prema enevskoj konvenciji i prema Prvom dopunskom protokolu oznaene kao plaenici nemaju privilegije, jer nemaju status legalnog borca ili ratnog zarobljenika, a sklone su tome da se ne ponaaju u skladu sa enevskom konvencijom, odnosno da ne potuju meunarodno pravo u svojim vojnim operaci-jama (Abrisketa, 2007.:5). Meutim, stvari ponekad nisu jednostavne ili trae dosta znanja da bi se mogao kvalificirati status odreenih kategorija.

Globalni rat protiv terorizma otvorio je veliku debatu u pogledu kvalifikacije vrste sukoba u Afganistanu. Poetna je toka da su Sjedinjene Amerike Drave (SAD) strana u oruanom sukobu. Postavlja se pitanje radi li se o meunarodnom oruanom sukobu (drava protiv drave), oruanom sukobu koji nema meunarodni karakter (zajedniki lanak 3. enevskih konvencija - Unutarnji sukob), kombinaciji obje vrste sukoba ili neki drugi tip sukoba. U pogledu talibana jasno je da su SAD bile u meunarodnom oruanom sukobu kroz operaciju Operation Enduring Freedom (OEF) od 7. listopada 2001. godine. Ono to je potrebno istai jest da su talibani de facto bili vlada Afganistana od 1996. godine ukljuujui i period same operacije. Reorganizacija drave nije uvjet za primjenu enevske konvencije. Nakon to su ta-libani izgubili vlast i nakon to je stvorena nova vlada Afganistana s predsjednikom Karzaiem, svaki daljnji sukob s talibanima ima nemeunarodni karakter unutarnji sukob. U pogledu pripadnika Al-Kaide, kao strane teroristike skupine, kvalificiranje je mnogo kompleksnije. Odnos SAD-a prema njima nije prije 11. rujna bio tretiran kao oruani sukob, ni unutarnji niti meunarodni. Status terorista u pravnom smi-slu je takav da su tretirani po unutarnjem kaznenom pravu kao kriminalci. Same operacije koje su poduzimane protiv njih bile su primjena zakona. Ako je koriten angaman vojne sile, tada su to bile operacije razliite od rata. Meutim, u sukobu s Al-Kaidom sam sukob je iskakao iz klasine paradigme9. Odnosno, da bi se pro-

9 Status ratnih zarobljenika nije priznat ni pripadnicima Al-Kaide u Guantnamu od strane Military Commissions Act 2006.

15-Durakovic.indd 41 31.3.2012 10:31:56

42

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

matrao kao meunarodni sukob SAD bi trebale biti u sukobu s drugom dravom to Al-Kaida nije, a ne bi se moglo govoriti ni o unutarnjem sukobu ili graanskom ratu. Pitanje koje se postavlja jest moe li se sukob s Al-Kaidom promatrati u sklopu rata s talibanima kao meunarodni ili kao unutarnji ili niti jedan. Slubeni i do sada nepromijenjeni stav prema Al-Kaidi jest da se na teroristiku skupinu nee primije-niti enevska konvencija zato to ona nije strana u znaenju Zajednikog lanka 2. Konvencije10 (Puls et al., 2005.). Protivno tome, ako osoba ima status ratnog zarobljenika to znai da drava na njega jednostrano nee primijeniti nacionalno zakonodavstvo. Na toj osnovi pokuat e se usporediti status klasinog plaenika i plaenikih kompanija i njihovih zaposlenih pripadnika.

Ako se pokua vidjeti razlika izmeu klasinih plaenika i vojnih kompanija mogue je razumijeti i pravne implikacije te razlike prema Prvom dopunskom protokolu.

Plaenik je svaka osoba koja je posebno unovaena lokalno ili u inozemstvu da bi se borila u oruanom sukobu, motivirana je da sudjeluje u neprijateljstvima uglavnom sa eljom za osobnom koristi i kojoj je, ustvari, obeana, od strane u sukobu ili u njeno ime, materijalna nadoknada znatno vea od one koja je obeana ili plaena borcima slinog ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane. I upravo ovisno o tome da li je neposredno ukljuena u oruani sukob (to je karakteristika plaenika) ili nije, kompanija bi se mogla razlikovati po svom statusu od statusa plaenika, ali to jo nije ni izbliza usuglaeno gledite i predmet je rasprava (Abrisketa, 2007.:5).

Druga bitna stvar je da se plaenici novae za konkretni sukob koji po prirodi ima karakter ruenja vlasti ili ugroavanja teritorijalnog integriteta. Vojne i sigurno-sne kompanije stvaraju se da bi djelovale na duge staze i nisu vezane niti za jedan specifini sukob(Abrisketa, 2007.:8).

Ono to se moe rei za kompanije jest da djeluju na bazi ugovora i da djeluju na strategijskom nivou dajui prednost onome tko ih angaira, prije svega na sigurnost i politiko okruenje. One prolaze dvije vrste prilagoavanja. Prva transformacija odvija se u zemljama u kojima se osnivaju vojne kompanije i koje ne bi mogle opstati bez podrke slubenih vlada tih zemalja. Druga transformacija odvija se u zemljama koje ih angairaju i inkorporiraju u vlastite snage radi djelovanja.

Meu vojnim pravnicima identificiran je problem vezan za razumijevanje raznih oblika ugovaraa u sektoru sigurnosti i rata, a koji se moe oznaiti kao ignoriranje dobro osmiljene doktrine uloge civila u ratu. Kontraktori danas operiraju u sivoj zoni koju moemo oznaiti kao niija zemlja izvan granica vojnog i meunarodnog

10 lanak 2. enevske konvencije za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. kae: Osim odredaba koje trebaju stupiti na snagu jo u vrijeme mira, ova e se Konvencija primjenjivati u sluaju objavljenog rata ili svakoga drugoga oruanog sukoba koji izbije izmeu dvije ili vie visokih stranaka ugovornica, ak i ako jedna od njih ne priznaje ratno stanje. Konvencija e se takoer primjenjivati u svim sluajevima okupacije itavoga ili dijela podruja visoke stranke ugovornice, ak i ako ta okupacija ne naie ni na kakav vojni otpor. Ako jedna sila u sukobu nije stranka ove Konvencije, sile stranke Konvencije ipak ostaju njome vezane u svojim meusobnim odnosima. One e, osim toga, biti vezane Konvencijom u odnosu na tu silu, ako ta sila prihvaa i primjenjuje njezine odredbe.

15-Durakovic.indd 42 31.3.2012 10:31:56

43


prava. Realna je injenica da s obzirom na to da kontraktori nisu pod formalnom voj-nom hijerarhijom i zapovjednitvom, oni su generalno samostalni entiteti (Nyamuya i Sheehy, 2006.:5). U konanici to znai da se na ove kompanije primjenjuju domai zakoni tamo gdje su one osnovane i predmet su kontrole domaeg zakonodavstva koje eli ostvariti uvid u veoma znaajan segment kontrole nasilja.

Tako je The United States Neutrality Act iz 1939. godine zabranjivao novaenje plaenika, ali situacija s kompanijama nije se uzimala u obzir. The Military Extraterri-torial Jurisdiction Act iz 2000. godine primjenjuje se na civile koji slue u amerikoj armiji izvan SAD-a i odnosi se samo na kompanije koje rade za Ministarstvo obrane i za djela za koja je minimalna kazna od jedne godine zatvora. Kompanije koje rade za CIA-uizuzete su od ovog zakona. Zemlje na ijem podruju je poinjen zloin svaku drugu kompaniju mogu tuiti (Abrisketa, 2007.:9).

Godine 1976. provedena je istraga o britanskim dravljanima koji su se borili u Angoli. Britanska vlada donijela je zakljuak da je domai zakon neefikasan. House of Commons Foreign Affairs Committee proveo je desetljee poslije sasluanja vezana za upotrebu privatnih kompanija i dao preporuke za regulaciju navedena podru-ja, ali koje nisu postale obvezujue. Prijedlog se sastoji od est opcija koje idu od zabrane, licenciranja do dobrovoljnog koda ponaanja privatnih vojnih kompanija (PMC). Danas je jedino Juna Afrika uspjela iroko regulirati ovo podruje, mnogo ga ire pokrivajui u odnosu na meunarodno pravo. Oni su uspjeli dati definiciju strane vojne pomoi koja pokriva aktivnosti privatnih vojnih kompanija, a uvjet za legalnost poslovanja je odobrenje vlade za takav angaman. Sjedinjene Amerike Drave koriste revidiran Uniform Code of Military Justice (UCMJ) i ve spomenuti Mi-litary Extraterritorial Jurisdiction Act (MEJA) samo za osobe koje rade za Ministarstvo obrane, a ne i za druge agencije. Problem se protee i na strane dravljane koji su radili za kontraktore, a prema njima se nije mogao primijeniti ovaj zakon. Takoer, ameriki zakoni se ne primjenjuju na strane firme u Iraku, a strane dravljane titi i Coalitional Provisional Authority (CPA) Order 17 u odnosu na irako i ameriko pravosue, ali odgovaraju pred svojim dravama (Scheimer, 2009.:619, 622).

Coalitional Provisional Authority (CPA) Order 17 pod punim nazivom Status of the Coalition, Foreign Liaison Missions, Their Personnel and Contractors iz 2003. godine definirala je u lanku 1. da svo osoblje kako vojno tako i civilno, njihova imovina, oprema, fondovi i sredstva nisu subjekt zakona niti jurisdikcije okupiranog podruja, ime dobivaju imunitet od procesa po irakim zakonima. Oni su subjekt jurisdikcije svojih drava (odjeljak 2. ), osim ako takvo djelo ne postoji u zakonu zemlje iz koje dolazi, i tada se moe traiti od strane CPA da matina drava odu-stane od jurisdikcije kako bi se takav akt podveo pod iraki zakon. Imunitet vai za vrijeme trajanja CPA. Ova Odredba je revidirana 2004. godine pod nazivom Status of the Coalition Provisional Authority, MNF - Iraq, Certain Missions and Personnel in Iraq gdje se u odjeljku 4. Kontraktori u lanku 3. kae da e kontraktori biti pod imunitetom od irakih zakonskih procesa u odnosu na radnje poduzete u skladu s odredbama i uvjetima ugovora ili bilo kojom dopunom podugovora. To je obra-zloeno nunou zatite zaposlenika ovih kompanija. Istom Odredbom se kae da e svi, osim pod iznimkama navedenima u ovoj Odredbi, potovati irake zakone

15-Durakovic.indd 43 31.3.2012 10:31:57

44

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

i druge propise CPA. Predviena je i klauzula u odjeljku 5. o mogunosti odricanja od zakonskog imuniteta i jurisdikcije zemlje koja je poslala kontraktora.

Proces se odvijao na sljedei nain. Kako rezolucije Vijea sigurnosti nisu osigu-ravale imunitet koalicijskih trupa u Iraku od procesa pod irakim zakonodavstvom, sporazum o statusu snaga uspostavljen je pomou odredbe CPA broj 17. Kako je Prijelazna vlada Iraka preuzela u svoje ruke iraki suverenitet, Vijee sigurnosti je Rezolucijom 1511. na zahtjev irake vlade reafirmiralo ovlatenje multinacionalnih snaga u Iraku. Rezolucijom 1546 reeno je da snage na terenu trebaju imati od-govarajui status kako bi mogle dovriti svoju misiju te da e djelovati u skladu sa zakonima rata ukljuujui i enevske konvencije. Umjesto postojee odredbe CPA prije predaje suvereniteta u irake ruke donesena je CPA Order 100. Irak je dobio ustav 2005. godine, ali kako je lanak 130. Ustava predviao valjanost ranijih zakona ukljuujui Odredbu 17. koja je izmijenjena naknadnom odredbom, ona je i dalje ostala na snazi (Mason, 2009.:1-5). Kada je Privremena koalicijska vlast predala upravljanje Irakom Prijelaznoj irakoj vladi, navedene odredbe su ostale na snazi sve do okonanja misije koja je bila pokrivena mandatom Vijea sigurnosti UN-a (31. 12. 2008. ). Od tada su kompanije pod jurisdikcijom irakog pravosua, uz napomenu da je sveobuhvatna sudska jurisdikcija praktino zaivjela 2011. godine. Od tada su oni preuzeli sankcioniranje nepravilnosti u postupanju sigurnosnih/vojnih kompanija i njihovih zaposlenika.

Komentirajui decentralizaciju dravne kontrole nad uporabom sile, William W. Keller naglaava: Ove promjene u vojnim odnosima izmeu drave i privatnih enti-teta sugeriraju da neke drave ne mogu vie vriti ekskluzivnu kontrolu nad vojnom silom i ljudstvom. Vojna vjetina se sve vie privatizira i prodaje. Opasnost od sve veeg angamana privatnih vojnih kompanija je samovoljna i rastua upotreba sile koja je svoj puni vrhunac doivjela u Iraku gdje se kompanije koriste od transporta do ispitivanja zatvorenika (Nyamuya i Sheehy, 2006.:5).

Kao to je zakljuio profesor Howe, vodei professor na Cambridgeu (Nyamuya i Sheehy, 2006.:6), privatne kompanije nude znaajne vojne prednosti. Privatna vojna sila moe se pokrenuti i upotrijebiti mnogo bre nego multinacionalne sna-ge ili ak i nacionalne snage. One obino imaju jasno izgraen zapovijedni lanac i nisu subjekt promjena politikih elja i strahova nacija koje su lanice istih. One ne pate od supranacionalnih tenji koje optereuju supranacionalne snage. One imaju kompatibilnu vojnu opremu, obuku i profesionalni jezik i vjerovatno vee iskustvo zajednikog rada nego druge ad hoc multinacionalne snage. Privatne vojne kompa-nije su formalno potpuno odvojeni subjekti od svojih drava, ali i u stvarnosti one su preutno ili tajno agenti drava u kojima su osnovane, a prema onim dravama u kojima su angairane izraz su i neuspjeha mehanizma globalne sigurnosti, par-cijalnih interesa, novanih prilika za zaradu na krizama, prilika za pojednostavljen izvoz ratne politike (Abrisketa, 2007. ).

U takvim odnosima kompanije koje pruaju vojne usluge imaju mogunost od-govornosti naspram dvije drave. Odgovornost prema dravi u kojoj su osnovane, a koje vre nadzor ili kontrolu ili koje stoje iza njih i drugu prema dravi u kojoj su

15-Durakovic.indd 44 31.3.2012 10:31:57

45


angairane. Drave u kojima postoje kompanije ne nastoje ih zabraniti, nego kroz posebno tijelo ele kontrolirati njihovu upotrebu dajui dozvolu za svaki njihov konkretni angaman. Na taj nain nastoje zadrati formalnu neutralnost, a zapra-vo se aktivno mijeaju u pitanja sigurnosti zemalja u koja izvoze svoje usluge. Ove kompanije imaju prednost da izbjegavaju neeljni publicitet za dravu i predstavljaju jeftin alat vanjske politike kada stvari postanu loe u prikrivenim ili poluprikrivenim operacijama irom svijeta (Nyamuya i Sheehy, 2006.:9). Osnovno je pitanje moe li se preko meunarodnog humanitarnog prava odgovornost drave protegnuti i na ove kompanije.

Sastav oruanih snaga problem je drave ili zainteresirane stranke. Oruane sna-ge sastoje se od svih snaga, skupina i jedinica koje su: pod zapovjednitvom koje je odgovorno za ponaanje svojih podinjenih, podvrgnute su sustavu unutarnje discipline koja uvruje potivanje zakona o oruanom sukobu; i iji pripadnici, bar dok sudjeluju u vojnim operacijama, nose uniformu ili ratnu opremu koja ih razlikuje od civilnog stanovnitva (Gatman i Rif, 2003.:455).

S druge strane, osim masovnih vojnih interevencija u politikim i etnikim ari-tima javlja se potreba i za ogranienim intervencijama bez puno politike debate, pri emu cijena igra znaajnu ulogu. Usporeujui tipinu mirovnu operaciju pod UN-ovom zastavom i operaciju koju predvodi privatna kompanije moe se izvui zakljuak da e UN u budunosti ovakve kompanije11angairati iz isto ekonomskih razloga (Adebajo et al., 2000. ). Mnoge kompanije koje bi radile za UN vie se vole vidjeti kao sigurnosne kompanije koje ne provode agresivne operacije nego kao su-bjekte koji pruaju zatitu. Kao klauzule u dogovaranju posla koriste se izrazi to ne treba raditi umjesto to treba raditi i usluge se kreu od razminiranja do logistike podrke. Nevladine agencije koje koriste privatne sigurnosne kompanije su UNHCR, UNICEF, UNDP kao i druge nevladine organizacije (Gaultier at al., 2001.:9) .

Najtipinije usluge kompanija PMC ili PSC su (Adebajo et al., 2000.:3):12

Ofanzivne borbene operacije (povlaenje okidaa) PMC1. Usluge sigurnosti naoruanih kompanija u nestabilnim dravama prema 2. privatnim klijentima PSCUsluge sigurnosti naoruanih kompanija u nestabilnim dravama prema-3. javnim i meunarodnim klijentima ukljuujui sporovoenje zakona i poli-cijske operacije PMCHumanitarna zatita, operacije i podrka PMC/PSC4. Vojno-obavjetajne aktivnosti i savjetodavna funkcija PMC5. Razminiranje PSC 6. Vojna i policijska obuka PMC/PSC7.

11 Operacija u Sijera Leoneu kotala je UN 90 milijuna dolara, dok je prema istom izvoru kompaniju EO kotala od 30 do 36 milijuna. Upravo prije sloma mirovne misije UN Econo-mic and Social Council proslijedio je rezoluciju u kojoj u isti ko stavlja slobodne strijelce plaenike i privatne kompanije.

12 PMC - Privatne vojne kompanije, PSC - Privatne sigurnosne kompanije.

15-Durakovic.indd 45 31.3.2012 10:31:57

46

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

Logistika i snabdijevanje u vojnim operacijama PSC8. Talake situacije kao savjetnici i operacije spaavanja PMC/PSC 9.

Povrede nastale tijekom pruanja komercijalnih usluga od strane PMC i PSC povezane su s djelovanjem prema osobama koje su povrijedile privatno vlasnitvo korporacija, odnosno novlatenim upadima na tieno podruje ili instalacije, povrede vezane za neovlateno liavanje slobode i pritvor, obavljanje obavjetajnih aktivnosti u interesu privatnih entiteta, ukljuujui i elektronski nadzor i snimanja van zakonskog okvira. Tei oblici povreda imaju oblike ratnih zloina i nastaju tijekom oruanih sukoba i poprimaju oblik torture, masovnih ubojstava, napada na civile itd. Ope stanje u podruju sukoba ide na ruku vrenju povreda meunarodog prava jer nedostaje struni nadzor nad krenjem i evidentiranjem povreda meunarodnog prava (Gaultier at al., 2001.:14). U sluajevima zlouporaba vezanih za ekstrakciju nafte i prirodnih bogatstava, uporaba privatnih kompanija usmjerena je na onemoguavanje prava naroda na normalan politiki ivot i radi odranja diktatura ili unitenja protivnika, umjesto da se ta sredstva usmjere u domai razvoj, a plaenje se vri iz sredstava tih drava ili koncesijama.

Konvencija o eliminiranju plaenitva u Africi iz 1972. definira u preambuli da su aktivnosti plaenika opasnost po suverenitet, teritorijalni integritet i harmonini razvoj drava lanica Organizacije afrikog jedinstva oznaavajui ih subverzivnim aktivnostima. U lanku 2. Preambule Konvencije plaenitvo se odreuje kao zloin protiv mira i sigurnosti Afrike i kao takvo je kanjivo (OAU Convention for the Eli-mination of Mercenaries in Africa 1972).13

Henckaerts i Doswald-Beck identificirali su norme meunarodnog humanitarnog prava koje bi se danas mogle smatrati kao obiajno pravo. Zahvaljujui njihovom radu to podruje je objanjeno, odnosno moemo upotrijebiti enevsku konvenciju koja je obiajno pravo: Drava je odgovorna za povrede meunarodnog humani-tarnog prava koje ukljuuju:

Povrede poinjene od strane njenih organa, ukljuujui i oruane snage;a) Povrede poinjene od strane osoba ili tijela ovlatenog od strane drave da b) primijeni dravnu silu;Povrede poinjene od strane osoba ili skupina koje djeluju pod instrukcijama c) drave, ili pod njenim usmjeravanjem ili kontrolom; iPovrede poinjene od strane privatnih osoba ili skupina koje drava prihvaa d) kao svoje aktivnosti (Henckaerts i Doswald-Beck, 2009.:530).

Primjerice, drava je odgovorna za sve akte poinjene od strane osoba koje su dio njenih oruanih snaga to se vidi iz lanka 3. Hake konvencije IV. iz 1907. godine i ponovljenog lanka 91. Prvog dopunskog protokola, a u enevskim konvencijama to se vidi i kroz obvezu drava da progoni one koji su povrijedili odredbe ovih kon-

13 Dostupno na: http://www1.umn.edu/humanrts/instree/mercenaryconvention. html)

15-Durakovic.indd 46 31.3.2012 10:31:57

47


vencija. Individualna kaznena odgovornost propisana je u Drugom protokolu Hake konvencije za zatitu kulturnih dobara (Henckaerts i Doswald-Beck, 2009.:530).

Gore postavljena naela su naela obiajnog prava primjenjiva na povrede kako u meunarodnom tako i u unutarnjem sukobu. Da bi se u vezu dovela drava i privat-na vojna kompanija potrebno je napraviti poveznicu izmeu aktivnosti kompanije i vrenja javne vlasti drave. Unutarnjim kaznenim zakonodavstvom stvara se obveza pojedinaca i pravnih osoba da uzajamno potuju prava drugih, a na meunarod-nom planu se drave obvezuju da e kroz implementaciju odredaba meunarodnog prava potivati ljudska prava. U prvoj fazi uspostavlja se odnos izmeu pojedinca i drave. S internacionalizacijom prava uspostavlja se relacija izmeu drava, a zbog povrede prava iz opusa meunarodno zagarantiranih prava iz humanitarnog prava moe se pokrenuti i mehanizam u Vijeu sigurnosti na temelju Povelje Ujedinjenih nacija Glava VII.

Prema lanku 29. Ope deklaracije o ljudskim pravima svatko ima obvezu prema zajednici, a norme meunarodnih ugovora koje su drave prihvatile odnose se na sve subjekte unutar drave, a ne samo na drave kao potpisnice tih ugovora (Abrisketa, 2007.:11). Moe se konstatirati da se promijenila slika i priroda sukoba tako da se u novim uvjetima postavlja pitanje primjene meunarodnog humanitarnog i kaznenog prava na nove subjekte koji se pojavljuju i koji se tretiraju kao kvaziagenti drava u kojima nastaju i koje ih kontroliraju, nadziru i daju dozvolu za osnivanje. Veina njih je u privatnom vlasnitvu dok je manji broj osnovan od strane drava.

Potrebno je napraviti distinkciju u dvostrukoj prirodi ovih kompanija koje se mogu u startu opredijeliti ili kao vojne ili kao sigurnosne kompanije ili ak u jednom trenutku mogu biti vojne, a u drugom sigurnosne. Pri tome je veoma teko utvrditi kada koja od tih kompanija djeluje kao ona koja primjenjuje vojnu silu, a kada po-licijsku ili uope neborbene aktivnosti. Ovu razliku zamagljuje upotreba osobnog suvremenog oruja i opreme velike vatrene moi koja oteava razlikovanje snaga za sprovoenje zakona od vojnih snaga. Ukoliko se na njih primjenjuju standardi koji se odnose na plaenike, onda e se one tretirati kao zloinake organizacije i poinitelji ratnih zloina. Kako drave koje ih osnivaju ipak vie ili manje na njih u vanjskim poslovima prenose dio javnih ovlasti, to bi znailo da i drave koje provode takvu politiku kre meunarodno humanitarno pravo, a pri tome ele ostati podalje od svega. To otvara pitanja vojnih intrevencija i brojnih problema. Zemlje za takve stvari moraju uzeti u obzir brojne posljedice, dok kompanije na takve stvari gledaju kao na biznis, cilj, ishod i cijenu posla, i ono to one rade nije rezultat socijalnog konsenzusa (Abrisketa, 2007.:12). Sljedea situacija je da neke kompanije uzimaju i ugrauju ogranienja meunarodnog humanitarnog i kaznenog prava u vlastiti kodeks, ali on nije temelj za sankcioniranje njenih lanova. S obzirom na to da e veina buduih humanitarnih intrvencija ukljuivati privatne kompanije koje su mnogo efikasnije nego plave kacige i koje su pod nejasnom politikom vlada i UN-a, javlja se potreba nove regulacije takvih kompanija.

Angairanjem privatnih kompanija u svrhu vojne intervencije irom svijeta, vlade zapadnih, ali i drugih zemlja mogu odahnuti, jer s njima kao pridruenom i produ-

15-Durakovic.indd 47 31.3.2012 10:31:57

48

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

enom rukom moraju obraati manje panje na sva pitanja odgovornosti prema unutarnjoj i vanjskoj politici. Kako se one mogu tretirati na vie razliitih naina, tako je i pitanje njihove legitimnosti diskutabilno (Nyamuya i Sheehy, 2006.:10). U citiranom radu Privremene privatne vojne kompanije u meunarodnom pravu: Neregulirana zlatna groznica kae se da apsolutna zabrana plaenitva su-protno opem miljenju ne postoji u meunarodnom pravu (Nyamuya i Sheehy, 2006.:10), jer iako te firme imaju odlike plaenitva, meunarodno pravo nije ih uspjelo u potpunosti smjestiti u ove odredbe jer su one vrlo razliite i obuhvaaju irok spektar aktivnosti.

Ukoliko kompanije mogu izbjei samo jedan od uvjeta navedenih u lanku 47. Prvog dopunskog protokola ili u Konvenciji UN-a, onda one nisu plaenici. Malo je vjerojatno da e se na njih odnositi stavak c) koji se odnosi na motivaciju, vjerovatno e se na njih protegnuti iroko tumaenje stavaka a) i b) dok e pod ostale stavke biti lako podvedene. Posebno je znaajan onaj koji govori da su plaenici stranci (Scheimer, 2009.:623, 629). Stavak a) odnosi se na to da su plaenici posebno unaj-mljeni za oruani sukob bez obzira je li on unutarnjeg ili meunarodnog karaktera. Drugi je uvjet da se oni unajmljuju za borbu, da direktno sudjeluju u borbi radi nanoenja gubitaka protivniku, a ne za neborbene ili sigurnosne aktivnosti. Stoga mora postojati poveznica izmeu radnji koje poduzima privatna vojna kompanija i nanoenja tete neprijatelju, tako da se u modernim uvjetima ratovanja i korite-nja modernih sustava ratovanja koji djeluju na daljinu, to mora uzeti u obzir kod tumaenja njihove uloge. Kad nema direktnog fizikog kontakta s neprijateljem, mora se prosuditi prava priroda djelovanja. Stavak koji se odnosi na novac, dobit kao i motivaciju, ne moe se primijeniti na kompanije, jer je njihov primarni cilj u svakom sluaju zarada, a kompanije svojim zaposlenicima isplauju vie novca nego to je to sluaj s redovnim oruanim snagama, u odnosu na slian in ili funkciju. U svakom sluaju u komercijalnom smislu ne moe se povui paralela izmeu dravnih oruanih snaga i privatne kompanije. Takoer, zahtjev da su plaenici stranci moe se primijeniti na kompanije jer one unajmljuju osobe svih dravljanstava, a zahtjev da nisu dio oruanih snaga moe se djelomino primijeniti. Odredba o plaenitvu nikako se ne moe primijeniti u sluaju kad su kompanije unajmljene od strane oruanih snaga drave ili od strane slubene vlade i od njih primaju nareenja, ili kao predstavnici oruanih snaga treih zemalja.

REZOLUCIJE GENERALNE SKUPTINE KOJE TRETIRAJU PITANJA PLAENIKA

U 1967. godini UN-ovo Vijee sigurnosti usvojilo je prvu rezoluciju u kojoj je osudilo bilo koju dravu koja inzistira na doputanju ili toleriranju novaenja plaenika s ciljem da se srue vlade lanice UN-a. Pozvane su vlade da osiguraju teritorij svojih drava i dravljane kako se ne bi koristili za planiranje subverzije, novaenje, ospo-sobljavanje i transport plaenika. Slijedila je serija rezolucija koje osuuju upotrebu plaenika.

15-Durakovic.indd 48 31.3.2012 10:31:57

49


Generalna skuptina donijela je 1968. godine rezoluciju koja tretira plaenitvo. Rezolucija 2395. osuuje i apelira na sve zemlje da na svojem teritoriju poduzmu mjere radi spreavanja novaenja ili osposobljavanja bilo koje osobe kao plaenika koji bi bio angairan u kolonijalnom ratu protiv suvereniteta afrikih drava koje su pod portugalskom dominacijom14 (Nyamuya i Sheehy, 2006.:11). Prema Rezoluciji 2465. Deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima, a koja se odnosni na praksu koritenja plaenitva protiv narodnoslobodilakih pokreta i kojom se ta praksa proglaava ratnim zloinom, a plaenici stavljaju izvan zatite, te se pozivaju vlade svih zemalja da to isto uine u svojim zakonodavstvima u for-mi zabrane za vlastite graane (Nyamuya i Sheehy, 2006.:11).15 To je ponovljeno u Rezoluciji Generalne skuptine broj 2548., kao i u Rezoluciji iz 1970. godine broj 2708. i Rezoluciji broj 2625., 2708., 2727., 3103. Godine 1973. usvojena je Rezolucija Generalne skutine broj 3103. Deklaracija o temeljnim naelima legalnog statusa boraca protiv kolonijalne i strane dominacije i rasistikih reima (Declaration on Basic Principles of the Legal Status of the Combatants Struggling against Colonial and Alien Domination and Racist Regimes) oznaivi da je plaenitvo protiv nave-denih pokreta kriminalni in, a oni sami kriminalci.

UN-ova Generalna skuptina je 14. prosinca 1979. godine u rezoluciji podranoj od strane 26 zemalja uputila zahtjev za donoenje meunarodne konvencije protiv novaenja, koritenja, plaanja i osposobljavanja plaenika, a pozvane su sve zemlje da osiguraju administrativne i zakonske mjere za suzbijanje navedenog na njihovom teritoriju (Gaultieret al., 2001.:16).

U Rezoluciji 34/140. odlueno je da se razmotri donoenje meunarodne kon-vencije u kojoj bi plaenitvo bilo izvan zakona u svim svojim oblicima te da je kao takvo, zajedno s ubojstvom, piratstvom i genocidom, univerzalni zloin i prijetnja miru i sigurnosti. U 1980-im godinama pokrenute su nove rezolucije koje su gledale na plaenitvo kao aktivnosti protivne naelima meunarodnog prava, teritorijalnog integriteta, neovisnosti i nemijeanja u unutarnje stvari drave.

UN-ova Komisija za ljudska prava oformila je ured za Posebnog izvjestitelja o plaenitvu (Special Rapporteur on Mercenaries), da kontinuirano prati globalne trendove i one na nivou drava koji se tiu plaenika. Nakon toga je nastala i po-sebna UN-ova Radna skupina za plaenitvo (Special U. N. Working Groupon Mer-cenaries) sa zadatkom da prati aktivnosti plaenika i privatnih kompanija (Scheimer, 2009.:618).

UN-ova Komisija za ljudska prava je Rezolucijom od 9. oujka 1987. godine odluila da za visokog povjerenika imenuje osobu s meunarodnom reputacijom. (Gaultier et al., 2001.:1). Rezolucija sadri odluku da se povjerenik imenuje na godinu dana sa zadaom da prati pitanje plaenika i krenja ljudskih prava i prava naroda na samoodreenje. Predsjednik komisije, nakon konzultacije s ostalim lanovima, imenuje povjerenika pazei pritom na njegove referencije. Visoki povjerenik e traiti

14 G.A. Res., 2395, U.N. GAOR, 23d Sess., 1730th mtg., at 8, U.N. Doc. A/7352 (1968). 15 G.A. Res., 2465, U.N. GAOR, 23d Sess., 1751st mtg., U.N. Doc. A/ L560/Rev. 1, A/L. 561/

Add.1, A/L. 563.

15-Durakovic.indd 49 31.3.2012 10:31:57

50

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

i primati informacije od vlada, specijaliziranih agencija, meuvladinih i nevladinih organizacija. Upuen je i zahtjev Generalnom sekretaru UN-a da vlade pozove na suradnju te da se povjereniku prui sva neophodna pomo.

Posebni izvjestitelj o plaenitvu naznaio je 1988. godine da su OAU-ove konven-cije prvi instrument meunarodnog kaznenog prava koji se odnosi na plaenitvo.

Taj instrument je odredio i mjere koje drave moraju implementirati u svoje ka-zneno pravo. Konvencija je ipak propustila zabraniti dravama da unajmljuju plae-nike. Konvencija je zabranila unajmljivanje plaenika protiv oslobodilakih pokreta, ime je onemogueno da mnoge slabe vlade unajmljuju plaenike radi stabilizacije unutarnjih prilika, ime su stvoreni uvjeti za nastanak plaenitva koje je na viem organizacijskom nivou i bolje opremljeno u svrhu podrke vladama i osiguranja eksploatacije kljunih resursa od strane multinacionalnih kompanija.

Problem plaenitva unutar rezolucija kao obvezujuih pravnih izvora ima slje-dee karakteristike:

Rezolucije Generalne skuptine uglavnom se tiu pojedinanih konflikata. Rezolucije uglavnom ire gledaju na pitanja koja tretiraju u odnosu na meunarodno obiajno pravo, pa time i nisu same postale obiaj. Generalna skuptina UN-a prema povelji iste organizacije nema ovlast da na bilo koji nain utjee na meunarodno obiajno pravo, pa te rezolucije ne predstavljaju stvaranje tog prava, nego je prije rije o kristalizaciji tog prava, o praksi drava i opinio juris. Odnos UN-a prema plaenicima u svjetlu je borbe za samoodreenje drava. Pitanje preciznijeg definiranja plaenitva otvoreno je pitanje u kontekstu novih operacija (Nyamuya i Sheehy, 2006.:13).

KLASINI PLAENICI VS. KOMPANIJE

Sve ove konvencije o plaenitvu imaju tri zajednike slabosti. Prvo, konvencije protiv plaenitva usmjerene su prostorno i dogaajima protiv plaenitva kojim se naru-avaju ljudska prava i prava na samoodreenje nacija u postkolonijalnoj Africi.

Drugo, za kanjavanje su odgovorne drave i taj progon nema smisla te do njega nee nikada doi kad su te iste drave umijeane u organiziranje plaenitva. Posebno je otean progon kad se privatne vojne kompanije angairaju izvan same te drave i u zemlji koja je preslaba da bi i sama mogla provoditi progon.

Tree, postojee meunarodno pravo ne regulira direktno status vojnih kompa-nija koje angairaju drave ili meunarodne organizacije u vojnim ili humanitarnim intervencijama, ali postojee pravo uz kreativno tumaenje i dubinsko shvaanje njihove uloge moe biti dostatno za tumaenje pravnog poloaja istih i njihovog razlikovanja od plaenika. Sloenost tumaenja svih moguih situacija najbolje se vidi u sluaju kad konvencija UN-a iskljuuje odgovornost pojedinaca koje je poslala njihova drava po slubenoj dunosti i kao pripadnike njihovih oruanih snaga. Prema amerikom tumaenju u obzir se mogu uzeti savjetnici i kontraktori.

15-Durakovic.indd 50 31.3.2012 10:31:58

51


Pitanje trita ponude i potranje za vojnim uslugama ostalo je otvoreno i nere-gulirano i tu prazninu popunjavaju klasini plaenici i oni okupljeni oko kompanija iz zemalja koje su u bliskoj prolosti preivjele rat. Te kompanije nude osnovne vojne usluge, a vee kompanije sa Zapada vie ili manje pokrivaju segment sigurnosti na visokom stupnju taktike specijalizacije i mobilnosti.

Jo nijednim aktom nije regulirana borbena uporaba kompanija kao ratnog apa-rata u veoj mjeri, a s obzirom na to da se svi uvjeti koji definiraju plaenika moraju dokazati, odnosno moraju biti kumulativno ispunjeni to je vrlo teko, ograniavaju drave u suzbijanju plaenitva.

Kljuni faktori za dokazivanje plaenitva su motivacija plaenika i reaktivna kom-penzacija (Nyamuya i Sheehy, 2006.:19) uz element aktivnog statusa borca ukljuen u lanak 47. Prvog dopunskog protokola iz 1977. godine stavak 2. Iz navedenog stavka proizilazi da plaenik direktno sudjeluje u neprijateljstvima kao nelegitiman borac, uz uvjet koji je negativno definiran, da nije poslan od strane drave koja nije strana u sukobu na slubenom zadatku kao pripadnik oruanih snaga te drave to se definira u lanku 47.,1(f).

To bi znailo da se kontraktor moe promatrati i kao civilna firma te kao takav nije dio vojne sile nego je prikljuen, dok se s druge strane moe promatrati i kao dio oruanih snaga drave koja ga alje im ona odobri njegov angaman. Posljedino proizilazi zakljuak da privatne kompanije, odnosno kontraktori nisu plaenici, jer ukljuenost drave je kljuna za razlikovanje od ostalih boraca, a kontraktori su povezani s dravom na vie nain. Kompanije su pravne osobe u skladu sa zako-nima drave i kao takve su prepoznate u zemljama u kojima djeluju po njihovim zakonima, a same se periodino podvrgavaju kontroli i licenciranju. One su voljne suraivati s matinom zemljom u razmjeni informacija i kao takve su joj na usluzi. One tee tome da budu kvazidravni agenti i da djeluju u interesnom podruju svoje matine zemlje u inozemstvu. Njihovo osnivanje nije jednokratno nego se osnivaju kao korporacije s neodreenim trajanjem. Kompanije nastoje da ne budu pogoene loim procjenama kroz lou korporativnu reputaciju pa paze gdje i kome pruaju usluge za razliku od slobodnjaka koji imaju esto suprotstavljene motive, od novca do ideologije i avanturizma.

Kompanija se moe smatrati produenom rukom drave im je drava unajmi ili je osnuju i licenciraju njezini slubeni organi, ali u drugim sluajevima ne mora postojati ta veza izmeu drave i kompanije. U sluajevima kad su sigurnosne kom-panije unajmljene od strane multinacionalnih kompanija ili nevladinih organizacija, upitna je mogunost nadzora nad aktivnostima kontraktora kao i nad nasiljem i krenjem ljudskih prava.

Vlade preferiraju privatne vojne kompanije kao izvritelje poslova jer one pruaju neke vrste usluga jeftinije i efikasnije nego to bi to mogle njihove oruane snage u istim uvjetima za odreene vrste poslova. Pojava velikog broja kompanija na tritu dovela je do sniavanja cijena angamana i posljedino svakodnevno kupovanje malih kontraktora od strane velikih.

15-Durakovic.indd 51 31.3.2012 10:31:58

52

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

Stoga se regulacija odnosa izmeu drave i kontraktora, kao i odnos kompanija i UN-a i drugih organizacija, moe ostvariti na dravnom ili meunarodnom nivou ovisno o njihovim sponzorima koji i preuzimaju odgovornosti za njihove aktivnosti i potrebe da one prihvate nadzor nad svim nivoima operacija od strane iskusnih eksperata iz toga podruja (Adebajo i Sriram, 2000.:18).

U svakom sluaju, najvee anse za dobivanje posla na legalnoj osnovi, ne samo za sigurnosne poslove nego i za vojne misije u cjelini, ima firma koja svojim kapa-citetima i svojom reputacijom odraava poeljnog partnera snanih i istih ruku, a ostali e biti i dalje klasini plaenici koji djeluju u sivoj zoni.

Ono to se spoitava privatnim sigurnosnim kompanijama nedostatak je odgovor-nosti prema povredama ljudskih prava, dok su za potivanje humanitarnog i ratnog prava odgovorne slubene oruane snage drave (Gaultier et al., 2001.:13). Privatni vojnici kao vojnici slobodnjaci koji rade za ugovoreni honorar uvijek vie preferiraju one poslodavce koji bolje plaaju, ali privatne vojne i sigurnosne kompanije iz mnogo su vie razloga prihvatljivije za privatne vojnike. Oni osim zarade nude i mogunost hitne medicinske pomoi i evakuacije, kao i bolju organizaciju operacija u kojima sudjeluju (Adebajo i Sriram, 2000.:4). S druge strane, slobodni plaenici neovisni o kompanijama idu u one trino-ratne nie gdje privatne vojne kompanije nisu prisutne. Slobodni plaenici ne vau toliko etike i druge ire socijalne i politike posljedice svog anagamana kao to to ine privatne kompanije.

ZAKLJUAK

Kao to je u uvodu naglaeno, problem rada je teorijska analiza uvjeta za regulaciju statusa privatnih vojnih kompanija u svjetlu meunarodnog humanitarnog, ratnog i kaznenog prava i kriteriji za diferenciranje ovih kompanija od klasinih plaenika ili zloinakih organizacija po meunarodnom kaznenom pravu. U radu je analizi-rano hako i enevsko pravo kao i rezolucije UN-a, regionalni izvori prava, izvrena je podjela kompanija i diferenciranje s obzirom na specifine zadatke koje obavljaju tijekom oruanih sukoba, a koje su od znaaja za dobivanje ili gubitak odreenog statusa u oruanom sukobu. Takoer, ukazano je na specifinosti problema plaeni-ka u Africi kao i regionalnog napora na njegovom suzbijanju kao glavnog poprita upotrebe individualnih plaenika. Ukazano je na trendove u ovoj specifinoj indu-strijskoj grani u kojoj drave i meunarodne organizacije stvaraju ili se oslanjaju na privatne vojne kompanije kao svoje produene ruke radi olakanog izvoza ratne ili intervencionistike politike, provoenja mirovnih i humanitarnih operacija u svijetu bez mnogo socijalne i politike debate. Moda postoje prednosti privatnih vojnih kompanija kao profesionaliziranog borbenog aparata u odnosu na nacionalne oru-ane snage, ali one nose sa sobom brojne pravne, politike, socijalne i humanitarne dileme. Generalno postoje zajednike slabosti u svim konvencijama o plaenitvu. Prvo, za kanjavanje su odgovorne drave i taj progon nema smisla i do njega nee nikada doi im su te iste drave umijeane u organiziranje plaenitva. Veina akata je regionalno usmjerena na Afriku i borbu naroda na samoopredjeljenje, a

15-Durakovic.indd 52 31.3.2012 10:31:58

53


problem je i dokazivanje uvjeta iz konvencija. Svi uvjeti koji definiraju plaenika moraju se dokazati, odnosno uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, a to je vrlo teko, i predstavljaju ogranienje drave u suzbijanju plaenitva. Kljuni faktori za dokazivanje plaenitva su motivacija plaenika i naknada koju prima, strana drav-ljanska pripadnost kao i element aktivnog statusa boraca koji su ukljueni u lanak 47. Prvog dopunskog protokola iz 1977. godine. Ukoliko kompanije mogu izbjei samo jedan od uvjeta navedenih u lanku 47. navedenog Protokola ili u Konvenciji UN-a onda one nisu plaenici.

LITERATURA:

Abrisketa, Joana (2007. ) Blackwater: Mercenaries and International Law. Madrid: FRIDE Fundacin para las Relaciones Internacionales y el Dilogo Exterior.

Adebajo, Adekeye Chandra Lekha Sriram (2000. ) Messiahs or Mercenaries? The Future of International Private Military Services. International Peacekeeping7(4):129-144.

Brnardi, Vladimir (2009. ) Naoruanje ibenske vojne posade sredinom 15. stoljea. U: Zbornik Odsjeka za povijesne znanost Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti, 26 (sijeanj). Str. 59-70.

Gatman, Roj Rif, Dejvid (2003.) Leksikon ratnih zloina ono to bi javnost trebala da zna. Beograd: Samizdat B92.

Gaultier, Leonard et al. (2001.) The Mercenary Issue at the UN Commission on Human Rights: The Need for a New Approach. London: International Alert.

Henckaerts, Jean-Marie Louise Doswald-Beck (2009.) Customary International Humanitarian Law. Cambridge: Cambridge University Press.

Kinsey, Christopher (2008.) International Law and the Control of Mercenaries and Private Military Companies. Cultures & Conflits. 26 juni. Dostupno na URL http://conflits. revues. org/index11502.html

Mason, R. Chuck (2009.) U.S. - Iraq Withdrawal/Status of ForcesAgreement: Issues for Congressional Oversight. Congressional Research Service.

Nyamuya Maogoto, Jackson Benedict Sheehy (2006.) Contemporary Private Military Firms Under International Law: An Unregulated Gold RushAdelaide Law Review, 26(2):1-23.

MAJ Puls, Keith E. (2005.) (ur.) Law of War Handbook. Charlottesville, Virginia: International and Operational Law Department, The Judge Advocate Generals Legal Center and School.

Scheimer, Michael (2009.) Separating Private Military Companies From Illegal Mercenaries in International Law: Proposing an International Convention for Legitimate Military and Security Support that Reflects Customary International Law. American University International Law Review 24 (3): 609-646.

15-Durakovic.indd 53 31.3.2012 10:31:58

54

Polemos 14 (2011.) 2: 29-55, ISSN 1331-5595

International Convention against the Recruitment, Use, Financing and Training of Mercenaries, 4 December 1989, ICRC, International Humanitarian Law Treaties & Documents, Dostupno na: http://www.icrc.org/ihl.nsf/FULL/530

OAU Convention for the Elimination of Mercenaries in Africa 1972, O.A.U. Doc. CM/433/Rev. L, Annex 1 (1972.), University of Minnesota, Human Rights Library, Dostupno na: http://www1.umn.edu/humanrts/instree/mercenaryconvention.html

enevske konvencije za zatitu rtava rata iz 1949. i Dopunski protokoli, MEUNARODNI KOMITET CRVENOG KRSTA, NID d.j.l., Sarajevo, 1999.

15-Durakovic.indd 54 31.3.2012 10:31:58

55


MERCENARIES, PRIVATE MILITARy COMPANIES AND THEIR TREATMENT IN INTERNATIONAL LAW

Adnan Durakovi

SummaryThe nature of modern inter and intrastate relationships and the need of countries to achieve the interests, maintain stability and other goals at international and local level induce them to use mercenaries, individuals with the second oldest profession in the world. Although the individual mercenaries have not disappeared, the extent and the use of their services changes with the introduction of new form of private military forces in the shape of private military companies. The paper discusses some aspects of regulation of these issues in international law.

Keywords: mercenaries, private military companies, international law of war, international humanitarian law, international criminal law

15-Durakovic.indd 55 31.3.2012 10:31:58

15-Durakovic.indd 56 31.3.2012 10:31:58