UVOD

Davne 1860. godine, firma Western Union iz SAD-a je izvršila prvi elektronski transfer novca, uz pomoć telegrafa. Američki Fedvajer (Fedwire) je jedan od najvećih platnih i obračunskih sistema današnjice, započeo je sa radom davne 1918. godine, kao servis za telegrafski transfer novca pri Sistemu federalnih rezervi SAD-a.

Pojavom elektronskih digitalnih računala i njihovom primjenom u oblasti bankarstva, omogućena je pojava elektronskih transakcija digitalnog tipa. Razvoj elektronskog bankarstva u današnjem smislu riječi započeo je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetog vijeka, tako da je broj transakcija u bankarstvu narastao do neslućenih razmjera.

Tradicionalne metode obrade transakcija jednostavno su postale neprimjenjive i trome, a problem je narastao do te mjere da je prijetio ugrožavanju stabilnosti čitavog finansijskog sistema.

Savremeni svjetski privredni tokovi kao što su globalizacija i integracija, nameću poslovanje na globalnom novou, što zahtijeva brzo i efikasno povezivanje klijenata i tokova informacija, bez teritorijalnih barijera i vremenskih razlika, a razvoj nauke i tehnike uslovljava sve šire korištenje njihovih efekata.

Veoma jaka konkurencija pritišće i primorava finansijske organizacije da koriste naučna i tehnička dostignuća kao izvor svoje prednosti, kako bi zadržale svoje klijente i smanjile troškove. Jedno od tih dostignuća je Internet.

Iako su u početku imale odbojnost i nepovjerenje prema inovacijama koje donosi poslovanje na internetu, banke su ga danas prihvatile kao poslovnu stvarnost koja ima veliku primjenu u savremenom životu.

1. ELEKTRONSKO BANKARSTVO

Sistem elektronskog bankarstva predstavlja novu generaciju programske i računarske opreme za efikasnu i sigurnu distribuciju bankarskih usluga putem interneta, koja ispunjava sve zahtjeve visoko konkurentnog poslovnog okruženja. Sa jedinstvenim sistemom elktronskog bankarstva, danas banke omogućavaju svojim klijentima neposredan i brz pristup bankarskim uslugama putem osobnog računara i interneta, te jednostavno i sigurno izvođenje svakodnevnih financijskih operacija u bilo koje vrijeme dana ili noći, iz ureda, kuće ili sa puta.

Elektronsko bankarstvo je plod savremenog načina poslovanja, života, te naučnih i tehnoloških dostignuća, informacione i komunikacione mreže, koje je u početku težilo i preduzimalo mjere za automatizaciju sitnijih transakcija u bankarstvu, pogotovo onih koje su repetitivnog karaktera. Kao reakcija na povećanu tražnju za međunarodnim obračunom transakcija valutama i vrijednosnim papirima, u novije vrijeme su razvijeni elektronski platni sistemi na tom nivou, za plaćanja na veliko.

Uslovi finansijskog tržišta nove ekonomije se brzo mijenjaju, a putem elektronskih medija se omogućava ne samo racionalizacija i optimizacija distribucije bankarskih usluga već i jeftinije poslovanje sa postojećim klijentima, oblikovanje konkurentne prednosti za pridobivanje novih klijenata u virtualno neograničenom poslovnom prostoru.

Nova revolucija u oblasti tehnologije bankarstva u okviru savremene ekonomije (automatizacija transakcija), doveli su do skraćivanja i razvoja procedura bez papira i u velikoj mjeri otklanjanja nepotrebnih transakcionih troškova. Sa nižim troškovima poslovanja i širenjem baze klijenata, sistem elektronskog bankarstva neophodan je za oblikovanje profitabilne ponude bankarskih usluga.

Sistem elektronskog bankarstva pruža bankama potporu u planiranju, izgradnji i održavanju sistema elektronskih tržišnih puteva putem interneta za različite potrebe pojedinačnih segmenata komitenata, od pojedinaca, do samostalnih poduzetnika i poduzeća, kako u unutrašnjem, tako i u vanjskom platnom prometu. Veliku ulogu u svom ovom toku imaju: 1. Internet, koji spada u javne, odnosno otvorene mreže, kojima svako ima neograničen pristup, i 2. korištenje kriptografije u rješavanju problema nedovoljne bezbjednosti transakcija koje se obavljaju preko Interneta, a predstavlja veoma važnu sigurnosnu mjeru prilikom dizajniranja platnih sistema i protokola.

Prednosti elektronskog poslovanja banaka, tj. prelazak sa šalterskog na elektronsko poslovanje su što se trnsakcije izvršavaju veoma brzo, a ne mora se ni izlaziti iz kuće ili kancelarije, što dovodi do ušteda u vremenu. Veliki broj besplatnih usluga za klijente, kao što su dobijanje izvoda i obavještenje elektronskom poštom, faksom ili preko poruka na mobilnom telefonu. Upozoravanje na eventualne greške pri korištenju usluga i bezbolna ispravka napravljene greške. Sve u svemu , to je brzo, pouzdano, efikasno a prije svega, sigurno i savremeno poslovanje.

Razvoj informacione i telekomunikacione tehnologije stvorio je uslove za globalizaciju poslovanja.Glavni cilj je postao da se bez obzira na geografske distance što brže i efikasnije povežu klijenti i tokovi informacija. U uslovima vrlo jake konkurencije gdje postepeno nestaju razlike između banaka, investicionih banaka, brokerskih firmi i osiguravajućih kompanija, finansijske organizacije su pod stalnim pritiskom da zadrže korisnike svojih usluga, smanje troškove, upravljaju rizikom i koriste tehnologiju kao izvor konkurentske prednosti. Model globalne organizacije i jake konkurencije zahtijeva novu

- 1 -

koncepciju pristupa banaka u njihovom poslovanju, o čemu svjedoče sve veća ulaganja u specijalizovanu i prema klijentu orijentisanu tehnologiju. Internet je jedna od tih tehnologija.

Banke su prvobitno imale odbojnost prema inovacijama koje donosi poslovanje na Internetu, ali su tokom vremena uvidjele da to nije prolazni fenomen nego sve više dio poslovne stvarnosti sa još većom perspektivom u budućnosti. Danas postoji preko 1000 svjetskih banaka koje nude klijentima mogućnost obavljanja bankarskih transakcija direktno iz kuće, posredstvom Interneta.

Elektronsko bankarstvo, kao specifičan dio elektronskog poslovanja, ima mnoge prednosti u odnosu na klasično poslovanje:

- smanjenje troškova transakcija;- brži obrt sredstava;- siguran i bezbedan platni promet;- ušteda vremena;- mogućnost obavljanja transakcija sa radnog mjesta;- stalni uvid u stanje na računu i promet.

Primarni cilj uvođenja sistema elektronskih plaćanja bio je rješavanje problema sistema plaćanja zasnovanih na papiru, korišćenjem potencijalnih prednosti primjene informacione tehnologije. Praksa je kasnije pokazala da ovi procesi znače mnogo više od zamjene papirnih dokumenata i njihovog fizičkog prenosa elektronskim putem, odnosno da efikasno i ekonomično korišćenje ove tehnologije zahtijeva reinženjering poslovnih procesa i međuodnosa učesnika.

Pojava elektronskog novca nametnula je potpuno novu filozofiju u bankarstvu koja se zasniva na elektronskoj razmjeni podataka i sredstava, koja je pojmovno određena kao elektronsko bankarstvo.

Sa porastom potreba korisnika bankarskih usluga, raste i očekivani kvalitet usluge. Dobra strana automatizacije bankarskog poslovanja je što je omogućeno korišćenje usluga 24 časa dnevno. Očekivani kvalitet usluge uključuje i različite dimenzije usluga. U posljednje vrijeme se javljaju korisnički zahtjevi za boljom kontrolom i upravljanjem finansijama. Internet je omogućio masovni protok informacija i natjerao banke da se više pozabave kvalitetom i dostupnošću informacija.

Procjenjuje se da će u SAD, u narednim godinama, gotovo 30% profita sektora stanovništva biti ostvareno korišćenjem Internet bankarstva. U Francuskoj je, na primjer, država učestvovala u finansiranju razvoja informatičke infrastrukture, pa je i širenje on-line bankarstva išlo veoma brzo, što je rezultiralo uvećem broju elektronskih usluga koje nude banke:

1. Informacije o računu- kupovine kreditnim/debitnim karticama- stanje na računu- korišćenje kreditnih linija

- 2 -

2. Tekući i štedni ulozi- prezentiranje računa i plaćanja- kretanje sredstava

3. Hartije od vrijednosti- preporuke u vezi kupovine/prodaje- cijene akcija- osnovne informacije o hartijama od vrijednosti- cijene fondova- informacije o kupovini/prodaji za prethodnu godinu- informacije o primljenim dividendama i kuponima- kupovine i otkupi fondova.

Razvojem elektronskog prenosa sredstava, znatno se mijenjaju finansijski instrumenti i tehnologija poslovanja. Finansijske transakcije mogu da se prenesu na neograničenu udaljenost u minimalnom vremenskom razmaku putem postojećih komunikacionih mreža u zemlji i inostranstvu, bez tradicionalnog pripremanja naloga i ostale prateće dokumentacije. EFT transfer omogućava transfer sredstava u momentu plaćanja sa računa dužnika na račun korisnika. Ovim načinom plaćanja eliminiše se plaćanje čekovima i drugim oblicima bezgotovinskog plaćanja.

Elektronski sistem plaćanja sve je dominantnija alternativa plaćanju čekom. Pojedine zemlje razvile su posebne sisteme usluga interbankarskog transfera sredstava, u okviru mreže unutrašnjeg platnog prometa.

Pored toga razvijen je:

- Bezgotovinski transfer na mikro nivou i- Elektronski transfer sredstava na mjestu prodaje.

U razvoju je, a u znatnoj mjeri i primjeni, niz novih bankarskih tehnologija, kao što je:

- elektronska trgovina, - samouslužno (self-service) bankarstvo, - kućno i kancelarijsko bankarstvo, - pozivni centri, - kartičarstvo.

Bankomati ili samouslužni šalteri, koriste se od strane banaka sa ciljem da povećaju kvalitet svojih usluga, orijentisanih prema klijentima, koje se uglavnom odnose na rutinske bankarske operacije.Bankomati nude vlasnicima platnih kartica sljedeće usluge: - podizanje gotovine (cash dispenser), - polaganje depozita, - transfer sredstava sa računa na račun, - uplate na račune, - naručivanje i primanje izvještaja.

- 3 -

Elektronski transfer sredstava na mjestu prodaje kao bezgotovinski sistem plaćanja, ostvaruje se preko trgovačkih, uslužnih i ostalih organizacija. Terminali ili registar kase, u ovim organizacijama povezani su sa bankarskom kompjuterskom mrežom. Korisnici ovakvog sistema transfera sredstava su u mogućnosti da na mjestu kupovine, ili korišćenjem usluga vrše plaćanje prenosom iznosa, sa svog računa na račun poslodavca, preko terminala, gdje se obavlja trgovina ili koristi usluga.

Elektronska trgovina omogućava klijentu kupovinu i plaćanje preko kućnog PC-a. Porudžbina se obavlja preko Interneta, a prilikom plaćanja klijent se poziva na svoju platnu karticu. Za kupce, trgovine i banke, elektronska trgovina je pogodna i efikasna zbog relativno niskih troškova održavanja istih.Samouslužno bankarstvo, kao poseban vid inovacija, omogućuje korisnicima automatsku uslugu u ekspozituri, bez ljudske intervencije. Za ovakav vid usluge ekspoziture treba da su opremljene ″self service terminalima″. Ovi terminali su povezani sa informacionim sistemima banke, tako da zamjenjuju šalterske službenike.

Kućno i kancelarijsko bankarstvo (telebanking), kao vrsta samouslužnog bankarstva, razvijeno je nakon razvoja i primjene samouslužnih šaltera i prodajnih terminala. Ova vrsta samouslužnog bankarstva nastala je sa željom da se komitenti iz svojih stanova direktno uključe u elektronski transfer sredstava, poznat kao kućno bankarstvo (home banking), odnosno da se privrednom sektoru omogući obavljanje finansijskih usluga iz svojih poslovnih prostorija poznat kao sistem kancelarijskog bankarstva.Pozivni centar kao nova tehnologija u bankarstvu, pruža komitentu mogućnost da pozivanjem banke, dobije niz informacija telefonom, bez kontakta sa službenicima banke.Platne kartice, kao savremeni instrumenti bezgotovinskog plaćanja, koriste se za identifikaciju izdavaoca i korisnika kartice, na aparatima za izvođenje finansijskih transakcija, u cilju obezbjeđenja unosa podataka za te transakcije. Dvije su vrste platnih kartica - debitne i kreditne. Vrlo često se misli na debitnu karticu kada se pomene platna, ili obrnuto. Međutim, razlika je jasna. Dok je platna kartica sredstvo plaćanja (ili jednostavnije-to je mala plastična kartica kojom se mogu plaćati roba i usluge), debitna i kreditna kartica su njene podvrste. U zavisnosti od toga za koju se platnu karticu klijent banke opredijeli, na raspolaganju će mu biti prateći programi i važiće potpuno različiti propisi njenog korišćenja. Kada se koristite debitnim karticama po pravilu morate na računu imati novac koji želite da potrošite. Kod kreditne kartice je potpuno suprotno-po pravilu nemate novac koji trošite, već na kraju mjeseca (ili nekog drugog perioda plaćanja koji banka odredi) plaćate iznos koji ste potrošili u potpunosti ili djelimično. Kreditna kartica sigurno zvuči bolje, ali je isto potrebno reći da kreditnu karticu ne može dobiti svako. U inostranstvu koje je daleko odmaklo kada je u pitanju ovaj način plaćanja, praćenjem kreditnog ponašanja pojedinaca bave se kreditni biroi. Oni, na zahtev banaka koje su primile molbe od potencijalnih klijenata, sastavljaju izveštaj o tome kako se određena osoba ponašala prethodnih godina u smislu finansijske odgovornosti-da li je plaćao račune na vrijeme, da li je imao stabilan posao, posjeduje li ili iznajmljuje kuću/stan, ima li mobilni telefon i slično. Ako banka smatra da je klijent dovoljno pouzdan, izdaće mu kreditnu karticu i dozvoliti mu da troši njen novac (što će kasnije platiti), jer je rizik prihvatljiv. U suprotnom, ponudiće mu debitnu karticu.Kartica se definiše kao mali komad kartona ili plastike koji sadrzi neko srestvo za identifikaciju, što omogucava osobi na koju kartica glasi da kupuje robu ili usluge na teret svog računa. Prvu univerzalnu karticu izdao je Diners Club 1950 godine. Kasnije su se pojavili bankarski sistemi kreditnih kartica u kojima banka odobrava račun trgovcu odmah po

- 4 -

prijemu računa o prodatoj robi, prikupljajući racune koji će biti zaračunati vlasniku kartice nakon dogovorenog vremenskog perioda.

http://www.dinersclub.com

Broj korisnika koji koriste kreditne kartice naglo raste. U Evropi je krajem 90-e postojalo 200 miliona vlasnika kreditnih kartica. Prema podacima Londonske konsultantske firme Battell, ovaj broj je do kraja 95 porastao na 350 miliona.

Kompanije koje posluju kreditnim karticama kao sto su Visa i MasterCard trenutno su najaktivinije u razvoju bezbjednih platnih sistema za placanje karticama putem interneta.

http://www.mastercard.comhttp://www.visa.com/http://www.ckb.cg.yu

Smart kartice

Smart kartica je plastična kartica koja po izgledu podsjeća na običnu karticu s tim da posjeduje jedan detalj koji je odvaja od njih, a to je integrisano kolo ili čip na kojem se nalazi procesor i memorija. Na čipu se na siguran način mogu čuvati određeni podaci.Najveća snaga SmartCard tehnologije jeste u raznovrsnosti mogućih primjena. Zahvaljujući inteligenciji kartice, moguće je razviti raznovrsne aplikacije u oblastima kao što su: zaštita pristupa računaru ili mreži, indetifikacija, mobilna telefonija, digitalan potpis, kupovina, zaštita autorskih prava, elekronska kupovina, ...

Elektronsko bankarstvo predstavlja segment digitalne ekonomije u sferi elektronskog platnog prometa i transfera novčanih sredstava, a u međuvremenu se razvilo na sve vidove poslovanja banaka, kako unutar njene organizacije tako i na njene komitente. Institucionalno bankarstvo i finansijska tržišta imaju za poslovno okruženje sve privredne i poslovno aktivne subjekte, koji su najdirektnije upućeni na međusobnu poslovnu saradnju. Preko usluga koje bankarski sektor obavlja za svoje komitente i klijente, i preko finansijskih inovacija koje je neophodno nuditi u tržišnim uslovima, sve više dolazi do izražaja poslovna saradnja, zasnovana na savremenim informacionim i telekomunikacionim tehnologijama, što ima za rezultat transformaciju načina rada i poslovne saradnje ka elektronskom poslovanju i digitalnoj ekonomiji.

- 5 -

2. POŠTA I ELEKTRONSKO BANKARSTVO 

Posmatrajući brz razvoj informatičke i komunikacione tehnologije učesnici smo nastanka i širenja, u svjetskim razmjerama, mrežne ekonomije, pa samim tim dolazimo i do neminovnosti postojanja snažnog informatičkog okruženja za sve kompanije koje žele da ostanu konkurentne na tržištu. Upravo od uspješne realizacije moćne informatičke infrastrukture, sa što većim korišćenjem novih elektronskih servisa, zavisi i opstanak na savremenom tržištu. 2.1. TREND RAZVOJA 

Osnovni principi koji treba da obezbjede što bolje uslove za profitabilno poslovanje u uslovima snažne konkurencije u pružanju usluga, i kao takvi utiču na pridobijanje novih velikih komitenata, su povećanje kvaliteta usluga, poboljšanje u pružanju postojećih usluga i uvođenje novih usluga i servisa. Trend savremenog poštanskog poslovanja baziran je na savremenoj tehnologiji, klasične poštanske usluge zamjenjuju se novim, koje pružaju veći komfor korisnicima.Imajući u vidu sve navedene principe, ciljevi koji se postavljaju su: - tržišna orijentacija koja otvara mogućnosti povećanju profita, - koncentracija na visoko profitabilne poslove, - sveobuhvatnost i analiza podataka za vođenje uspešne poslovne politike, - snažno integrisanje informacionih tehnologija u poslovanju sa stanovništvom, - ELEKTRONSKO BANKARSTVO (EB), - ELEKTRONSKI PRENOS NOVCA (EFT), - stalno otvaranje novih poslovnih servisa i mogućnosti. 

Kao najveće javno preduzeće sa najrazvijenijom šalterskom mrežom u zemlji, u smislu dostupnosti i pouzdanosti, POŠTA mora da se bori za usvajanje naprednih tehnologija i njihovu primenu, a sve to iz razloga efikasnije i profitabilnije pošte u cjelini. Upravo ta nova generacija automatizacije poštanskog poslovanja predstavlja veliki napredak u pogledu efikasnosti i produktivnosti cjelokupnog poštanskog sistema. Osim automatizacije šalterskog poslovanja, obrade i prenosa podataka za komitente ka komunikacionim informacionim sistemima, javljaju se nove mogućnosti kako za boljim i efikasnijim iskorištenjem postojećih podataka tako i za neophodnim proširivanjem skupa potrebnih usluga, radi realizacije jedinstvenog i sveobuhvatnog poštanskog informacionog sistema, pa se javlja potreba za : - personalizovanim servisom,, - sprovođenjem transakcije bilo gdje i u bilo kom trenutku, - što pogodnijim načinom sprovođenja transakcija, - minimumom utrošenog vremena, - čitavim nizom servisa putem udaljenih transakcija, bez ličnog kontakta korisnika i pošte, uključujući i samouslužno bankarstvo.

- 6 -

2.2. SAVREMENA POŠTA 

Moderna pošta koja prati tehnološke trendove, da bi ostvarila navedene pretpostavke, po ugledu na pošte drugih zemalja, mora da otvori nova i transformiše klasična šalterska radna mjesta novim Point-of-servis ONE (POS ONE) radnim mjestima. Point-of servis radno mjesto omogućava kompletan poštanski servis sa svim svojim transakcijama koje i sam korisnik može da obavlja. Posjetom lokalnoj pošti korisnik ulazi u jedno potpuno novo okruženje gdje: - dobija sve informacije o dostupnim poštanskim servisima,- troši manje vremena na šalterima,- ima brz pristup svim opcijama i cijenama,- donosi brzu i ispravnu odluku. Plaćanje poštanskih usluga i proizvoda je brže i jednostavnije sa ovakvom vrstom automatizacije šalterskih radnih mesta, on-line autorizacijom i proverom debit-kredit kartica. Point-of-servis radnim mjestima pošta postaje okruženje okrenuto korisnicima. Eliminisani su svi nepotrebni koraci a transakcije pojednostavljene.   2.3. POINT-OF-SERVIS  

1997 godine Unated States Postal Service započeo je zamjenu postojećih klasičnih šalterskih radnih mesta sa POS ONE NCR radnim mjestima u vrednosti 119 miliona dolara i nastavkom ove zamjene u narednih pet godina u vrednosti 1 bilion dolara. Izvršena je zamjena preko 9000 radnih mesta sa sledećom konfiguracijom:

  

       

- 7 -

 Slike 1. Informaciona tehnologija na radnom mjestu.

  Ovakvo radno mjesto omogućava korisniku bolju povezanost sa uslugama koje se mogu obaviti na šalterima pošta, jer sam korisnik prije plaćanja može provjeriti sve podatke na displeju i može neposredno dobiti sve važne informacije o novim uslugama pošte. Korisnik jednostavnim provlačenjem svoje kartice kroz čitač kartica, praćenjem instrukcija na ekranu i potpisivanjem obavlja svoju transakciju.  Transakcija postaje jednostavnija jer: - transakcija može da se završi na više različitih načina,- redukuje se količina infromacija koje manipulant mora da memoriše,- obezbjeđuje procesiranje samo ispravnih transakcija,- grafičko okruženje, jednostavno za razumjevanje, olakšava obavljanje transakcije,- pritiskanjem samo određenih tastera obavlja se niz transakcija.  Primjenom POS ONE radnih mesta i razvojem principa elektronskog bankarstva u sistemu pošte, ne samo da se dobija jedan potpuno novi i konforniji pristup obavljanju transakcija gdje korisnik više nije ograničen samo na osoblje pošte, već sam odlučuje o tome šta želi da uradi uz brzo dobijanje efikasne i tačne informacije. Šalter je sada okrenut njemu, i uloga savremene pošte potpuno odgovara potrebama savremenog okruženja:  2.4. ELEKTRONSKI PRENOS NOVCA  

S obzirom na specifičnu poslovnu kulturu pošte i njenu jasnu poziciju na tržištu neophodno je postaviti ambiciozne razvojne ciljeve sa osvrtom na stepen primjene usluga elektronskog prenosa novca.

Kao prvo, potrebno je potpuno razumjevanje i sagledavanje razvojnih potreba i poznavanje tehnoloških i teorijskih osnova za elektronsko bankarstvo kao i poznavanje stanja infromacionih tehnologija i trendova inovacija, radi njihovog ugrađivanja i prepoznavanja u suptilnom karakteru poštanskih usluga.

Prije uvođenja ovakvog modernog okruženja u infrastrukturu pošte neophodno je rješiti i osnovne dileme koje se javljaju: - Koji dio transakcija obuhvataju projektovani servisi?- Koje među-bankarske aktivnosti podržati?- Kako marketinški podržati uvođenje novih tehnologija?- Kakav je odnos pošte prema drugim finansijskim institucijama?- Kako izvršiti projekciju uvođenja novih servisa?

- 8 -

Slika 2. Infrastruktura za elektronsko plaćanje.

POS - Bezgotovinsko plaćanje u mreži trgovina putem Point-Of-Sale terminalaATM - Obavljanje gotovinskih i bezgotovinskih transakcija putem samouslužnih terminala, bankomataPhone banking-Call centar - Informacije i servis korisnicima po telefonskom pozivuInternet bank - Obavljanje finansijskih transakcija Internet mrežomIntranet - Dobijanje svih vrsta informacija unutar sistemaAutorizacioni centar - Davanje usluga po svim tipovima kartica 

Ovakvom infrastrukturom korisnik dobija pogodniju i uvijek raspoloživu poštansku i bankarsku uslugu: 24 sata dnevno, 7 dana u nedjelji, manje čekanja u redovima, samostalnu kontrolu procesa i obavljanja transakcija, a prije svega privatnost.

Pošta, podržavanjem ovakvog koncepta povećala bi višestruko broj korisnika usluga, zadržala svoje i dobila nove korisnike koji ne žele da zavise od lokalnih ekspozitura svojih banaka, smanjila investicione i operativne troškove uz povećanu kontrolu troškova, usporila skokovito prežnjenje računa - pojedinačna transakcija- manje novca.

EFT infrastruktra obuhvata pouzdanu i otvorenu Hardversku platformu visoke raspoloživosti, Softver proizvođača sa svjetskom reputacijom i kvalitetnom podrškom, i mrežu EFT terminala: ATM, POS, kućni PC, Internet terminali…i sve to u komunikacionoj infrastrukturi sa protokolima X.25, TCP/IP, WAN, LAN…

Upravo ta infrastruktura predstavlja platformu za sve servise, uključujući i samouslužno bankarstvo. Pravilno izgrađena EFT infrastruktura mora da bude sofisticirana i industrijski snažna, podržana od renomirane i iskusne domaće i ino-firme, provjerena, fleksibilna, adaptibilna i skalabilna a sve ovo imajući za cilj izgradnju infrastrukture lake za rad, lake za učenje, uz snažnu podršku pouzdane baze podataka i administrativnih alata lakih za korišćenje.

- 9 -

3. ELEKTRONSKI NOVAC

U ne tako dalekoj prošlosti novac je smatran nečim fizičkim, materijalnim, poput papira ili plemenitog metala. Mogli ste napuniti džepove novcem i nositi ga unaokolo, ali to je bilo rizično. Najbolje je bilo skloniti ga na sigurno mjesto dok se ne ukaže potreba da ga potrošite. Problem sa skladištenjem novca vijekovima je bio taj da novac, u stvari, nema nikakvu funkciju ako ne cirkuliše. Novac je mnogo više od komadića metala ili ukrašenog šarenog papira. On predstavlja jedinicu vrijednosti iza koje stoji opštepriznati autoritet, obično nacionalna vlada. Međutim, novac i kupone mogu emitovati manji državni entiteti i korporacije različite veličine i reputacije. Banke mogu i same biti autoritet u slučaju blagajničkih čekova i drugih instrumenata. Koncept putničkog čeka pomogao je pri daljoj razradi koncepta novca. Putnički ček je samo komad papira, ali iza njega stoji obaveza za isplatu „stvarnog“ novca koga definiše vlada ili ekvivalentni organ uvijek kada donosilac čeka to zatraži. Čekovni račun je sličan: obaveza za isplatu „stvarnog“ novca uvijek kada vlasnik računa to zahtjeva.Kako globalna informaciona infrastruktura raste, neminovno je da će se novac njome kretati u nekom obliku i razmijenjivati za robu i usluge. Do ovoga je već došlo, u ograničenom obimu, na privatnim mrežama, ali Internet već ubrzava ova kretanja na novi i bezbjedan način.U kakvoj je ovo vezi sa kompjuterizovanim bankarstvom? Ideje o novcu evoluirale su sve do konačnog shvatanja da je novac samo informacija. Naravno, novac je obaveza da se plati ili da se isporuči roba i usluge, ali ako podaci na konkretnoj obligaciji potiču iz pouzdanih i opštepriznatih izvora, transakcije će se odvijati samo na bazi informacije.

3.1. KARAKTERISTIKE PLATNIH SISTEMA BAZIRANIH NA DIGITALNOM NOVCU

Najveće tehnološko dostignuće u razvoju bankarstva je pojava elektronskog novca, a samim tim i elektronskog bankarstva. Novac je, u savremenoj interpretaciji, ”informacija”. Kroz njega se markira pravo nekog subjekta u odnosu na robu i usluge koje egzistiraju u jednom društvu. Elektronski novac se definiše kao specifična ”monetarna informacija” koja se putem elektronskog impulsa u ”realnom vremenu” prenosi između transaktora koji obavljaju plaćanja.Premda je češće u upotrebi pojam ”elektronski novac”, terminološki je precizniji naziv ”digitalni novac”, jer se prvi može koristiti i u analognim komunikacijama. Elektronski novac omogućava kupovinu roba i usluga pomoću računara u okviru komercijalnih računarskih mreža (npr. Interneta) ili poslovnih bankarskih mreža (npr. SWIFT-a).

Praktično, elektronski novac u svakodnevnim transakcijama zamjenjuje gotovinu i čekove. S druge strane, poslovnim subjektima omogućava da mimo uobičajenih kanala direktno posluju putem računarskih mreža. Velika prednost elektronskog nad običnim novcem je u tome da je on informacija u računaru koja može da se programira. Ova razlika omogućava da elektronski novac postane pametni novac u obliku tzv. ”pametnih kartica”.

- 10 -

Dominantni oblik elektronskog novca je elektronski transfer sredstava na tački prodaje pomoću instaliranih terminala u trgovačkoj i uslužnoj mreži. Drugi oblik korišćenja elektronskog novca moguć je preko bankomata, koji omogućavaju podizanje gotovine, polaganje depozita, prenos na druge račune i plaćanje sa različitih računa.

Također, sve je veće korištenje personalnih računara u kućama korisnika što je dovelo do pojave homebanking sistema koji omogućavaju raspolaganje finansijskim sredstvima iz kuće, bez odlaska u banku. Novim instrumentima omogućava se najprije udaljen ulaz na račune, njihovo korištenje u svim varijantama i podizanje gotovine, da bi poslije unapređenja samih instrumenata došlo do stvaranja potpuno novih instrumenata i aranžmana plaćanja, elektronskog novca koji se javlja u formi neke vrste elektronskog novčanika ili mrežnog elektronskog novca koji se distribuira preko zatvorene ili otvorene mreže.

Sam elektronski novac u formi ” elektronskog novčanika” bazira se na prethodno izvršenim uplatama monetarnih vrijednosti koje su registrovane na mikročipovima elektronskih kartica, a mogu biti upotrebljene za plaćanje roba i usluga. Postojeći tipovi ovog novca još uvijek nisu zakonska sredstva plaćanja u onom smislu u kome je to gotov novac iza koga stoje centralna banka i država i koji primaju svi, već samo onaj krug učesnika koji je uključen u određeni aranžman plaćanja usljed čega mogu nastajati značajni pravni i monetarni problemi.

U svjetskom bankarskom sistemu danas se gotovo sve novčane transakcije obavljaju u digitalnom obliku, putem raznovrsnih interbank mreža.

3.2. VRSTE ELEKTRONSKOG PLAĆANJA

Elektronska plaćanja po svojoj su funkcionalnosti ekvivalent nekog od klasičnih ne elektronskih plaćanja. Vrste plaćanja mogu se podijeliti na dvije grupe 1. notacijsko ili bezgotovinsko , i2. simboličko ili gotovinsko

Razlika između ova dva sistema je način na koji i u kojem trenutku novac mijenja vlasnika. Notacijski sistem temelji se na dokumentu (nalogu, čeku, kartici) koji sam za sebe nema vrijednost, već je svojevrsni nalog banci u kojoj je novac pohranjen da ga u trenutku kada joj se prezentira nalog prebaci s računa kupca na račun trgovca. Simbolički sistem temelji se na simbolu koji zaista nosi u sebi vrijednost (npr. novčanica ili kovanica), i samim ustupanjem simbola ustupa se i sama novčana vrijednost. Ove vrste klasičnog plaćanja imaju i svoje elektroničke ekvivalente.

3.2.1. Notacijski sistemi elektronskog novca

Kod notacijskog sistema kupac koji ima otvoren račun u banci koristeći jedan od oblika bezgotovinskog plaćanja zapravo trgovcu predaje nalog za prebacivanje sa svog računa na račun trgovca. U našem je slučaju to elektronski nalog. To može biti e-ček, kreditna kartica, debitna kartica i slično.

3.2.1.1. E-ček

Elektronski ček je elektronski ekvivalent klasičnog papirnatog čeka. Izdaje ga kupac trgovcu, a trgovac ga polaže u svoju banku, koja obavlja naplatu od banke izdavaoca.

- 11 -

Elektronski ček je vrlo sličan. E-ček predstavlja rizik za trgovca pošto ne može znati da li kupac ima na svom računu u banci dovoljno novca za pokriće čeka. Osim toga, kupac može falsificirati svoj digitalni potpis. Ako želi biti siguran, trgovac mora imati on-line vezu s bankom izdavaocem čeka, što bitno komplicira i poskupljuje transakciju jer banaka može biti mnogo.

3.2.1.2. Kreditna kartica

Kreditna kartica nije elektronski način plaćanja, ali budući da se plaća prijenosom informacije koja ne mora imati svoju materijalnu inkarnaciju (broj kartice, nosilac i datum valjanosti), moguće je njome plaćati u sistemima koji omogućavaju elektronski prijenos poruke. Osim svoje funkcije naloga za plaćanje, kreditne kartice imaju i dodatnu funkciju odgode plaćanja odnosno kredita. Plaćanje kreditnom karticom zbog velike je raširenosti kartica postalo najzastupljeniji način plaćanja na Internetu.

Plaćanje na otvorenim mrežama (npr. Internet) kreditnom karticom ima nekoliko nedostataka:

- Sigurnost transakcije – ako se netko dokopa broja kartice može neovlašteno trošiti.- Cijena transakcije – postupak autorizacije i naplate košta cca 30 centi plus 3–5% od vrijednosti transakcije, tako da nije isplativ u slučajevima malih iznosa i malih trgovačkih marži. - Granični iznos kod kojeg se isplati naplata karticom je 10 USD. - U trenutku naplate trgovac mora imati on-line vezu s bankom, kako bi provjerio valjanost kartice.- Transakcija je moguća samo između kupca i trgovca, nije moguća između dviju fizičkih osoba.Banka odnosno izdavalac kartice raspolaže svim podacima o iznosima, mjestima i vremenima plaćanja, pa skladištenjem tih podataka može pratiti klijentove potrošačke navike, što narušava njegovu privatnost.

3.2.1.3  Debitna kartica

Debitna kartica je vrlo slična kreditnoj kartici, s tom razlikom da kupac mora u trenutku kupovine imati na računu novac. Trgovac tada preko on-line veze s bankom istodobno provjerava valjanost kartice i odmah prebacuje novac s računa kupca na svoj račun. Debitne kartice obično su zaštićene 4-znamenkastim PIN brojem, tako da u slučaju krađe lopov ne može njome neovlašteno trošiti. Četveroznamenkasti PIN dovoljan je sigurnosni element u slučaju kada ga se mora osobno ukucavati na tastaturi bankomata, no u slučaju kada se on predaje elektronski sasvim sigurno nije dovoljan. Način plaćanja debitnom karticom ne omogućava naknadno "stopiranje" uplate, kao što je to kod kreditnih kartica. Debitna kartica ne predstavlja rizik za trgovca, no zahtijeva da se cijeli proces provjere i prijenosa novca obavi prije isporuke robe kupcu. Uz već spomenuti rizik kupca, ovo debitnu karticu čini nepraktičnom za korištenje na Internetu. 

- 12 -

3.2.2. Simbolički ili gotovinski sistemi elektronskog plaćanja

Za razliku od notacijskog sistema gdje novac zapravo nikada ne napušta banku, postoje sistemi kod kojih sama reprezentacija novca nosi njegovu vrijednost. Ovo znači da se iznos na računu umanjuje čim se elektronska novčanica podigne iz banke. Ako se e-novčanica izgubi, vlasnik je bez nje ostao trajno. Ova vrsta e-novca analogna je klasičnoj gotovini i zato se obično naziva e-gotovina.

3.2.2.1 E-gotovina

E-gotovina ima osobine vrlo slične gotovini u stvarnom svijetu. Osobine gotovine u stvarnom svijetu su sljedeće: - univerzalno je prihvaćena,- prihvaćena je za plaćanja pravnih i fizičkih osoba,- kupac pri upotrebi ostaje anoniman,- verifikacija autentičnosti novčanice lako se obavlja pri samoj kupnji,- nije potreban račun u banci,- prenosiva je između fizičkih i pravnih osoba,- korisnici ne moraju biti poslovno sposobni (npr. punoljetni).

Osim navedenih dobrih strana, gotovina ima i važne nedostatke:  - relativno visoki troškovi vezani uz proizvodnju i distribuciju, - nepraktičnost fizičkog nošenja veće količine, - nepogodnost za mala plaćanja (mikroplaćanja, manja od 1 USD), - na raspolaganju je ograničen broj nominacija, - neupotrebljivost u području digitalne ekonomije, - lako ga je ukrasti,- može se krivotvoriti,- postoji više valuta, a konverziju prate troškovi.

Elektronska gotovina mora zadržati dobre strane, a eliminirati što je više moguće loših osobina klasične gotovine. Za razliku od ranije spominjanih oblika elektronskog plaćanja savršena e-gotovina ima sljedeće osobine: 1.     mora biti omogućeno jednostavno pretvaranje prave gotovine odnosno nekog drugog

vida novca u e-gotovinu i obrnuto,2.      mora se onemogućiti krivotvorenje i plaćanje dva puta istom e-novčanicom,3.      kupac mora ostati anoniman,4.      mora biti omogućena off-line provjera autentičnosti,5.      mora biti moguć prijenos bez autorizacije treće strane (banke),6.      mora biti upotrebljiv bez računa u banci,7.      mora se moći usitnjavati u željene iznose,8.      mora biti ne interaktivan,9.      mora biti jednostavan i nezahtjevan na računarske resurse.

- 13 -

U literaturi najčešće spominjani modeli e-gotovine su Chaumov model i Brandsov model. Oba ova modela ispunjavaju zahtjeve iz tačaka 1 – 4. Chaumov model predviđa detekciju dvostruke potrošnje, a Brandsov njezino sprječavanje hardverskim sklopom. Samo Brandsov model omogućava i usitnjavanje (tačka 7).

Ni jedan ni drugi model ne predviđaju mogućnost prijenosa između osoba, već nakon svakog naplaćivanja primalac mora novac položiti u banku, te ga ponovo podizati za daljnja plaćanja. Kod prijenosa e-gotovine između dva učesnika pojavljuju se dva problema:  pri svakom prijenosu e-novčanica raste, pošto se na nju dodaju podaci o novom vlasniku obzirom na to da se polaganje novca u banku odlaže na neodređeno dugo vrijeme, odgađa se i potencijalna detekcija višestruko potrošene novčanice.  

Očito, sistem koji će omogućavati prenosivost mora počivati na fizičkom sprječavanju dvostruke potrošnje, pošto sama detekcija nije dovoljno dobra.

Osim Chaumovog i Brandsovog modela, u literaturi se spominje i Fergusonov model, koji međutim ima propust u sigurnosnom sistemu, te Okamotov model, koji je nadogradnja na Brandsov i zadovoljava tačke 1–7, ali je suviše složen i zahtjevan.  

Tačka 8 posebno je problematična. Ne interaktivnost podrazumijeva da je moguće poslati e-gotovinu samo posredstvom jedne jedine poruke, bez povratne poruke ili dodatne interakcije među korisnicima. Ranije predložene sheme predviđaju iterativni postupak između kupca i banke pri podizanju novca, i/ili između kupca i trgovca prilikom plaćanja. Ovakav model, međutim, ponudio je P. Morin, no model predviđa javnu svima dostupnu bazu svih izdanih novčanica s njihovom cjelokupnom povijesti, u kojoj bi svi mogli provjeravati ispravnost novčanica, naravno samo dok imaju on-line vezu s bazom.

3.3 PLAĆANJE E-GOTOVINOM

E-gotovina se sastoji od e-novčanica koje su ekvivalenti papirnatih novčanica i kovanica. Prije nego što može raspolagati s e-gotovinom, kupac je mora podignuti u banci. Prilikom plaćanja trgovcu mora biti omogućena provjera autentičnosti novčanice, pošto trgovac ne može biti siguran u poštenje kupca. Postoje dva modela, ovisno o tome da li trgovac ima on-line vezu s bankom u trenutku plaćanja ili ne.

3.3.1. On-line

Ako trgovac ima on-line vezu s bankom u trenutku kupovine, tada promet e-gotovine ide na slijedeći način: -     Kupac podnese banci nalog za izdavanje e-novčanice. Banka zaprima zahtjev, provjerava identitet podnositelja zahtjeva.-     Ako je provjera uspješna, Banka umanjuje saldo na računu podnositelja zahtjeva i izdaje e-novčanicu u zahtijevanom iznosu, s jedinstvenim serijskim brojem i digitalnim potpisom banke s bančinim privatnim ključem. U bazu podataka zabilježi serijski broj novčanice.-     Kupac odlazi u virtuelnu trgovinu, gdje kupuje robu ili usluge od trgovca, te mu predaje elektronsku novčanicu.

- 14 -

-     Trgovac kontaktira banku i traži provjeru ispravnosti dobivene novčanice. Ako je novčanica ispravna, trgovac je odmah polaže na svoj račun, i kupcu daje robu.

3.3.2 Off-line

U off-line sistemu trgovac nema vezu s bankom u trenutku plaćanja, pa zato mora imati način provjere autentičnosti e-novčanice na licu mjesta. Model zbog toga izgleda ovako: -      Kupac podnese banci nalog za izdavanje e-novčanice.-     Banka zaprima zahtjev, provjerava identitet podnositelja zahtjeva i ako je provjera uspješna, umanjuje se saldo na računu podnositelja zahtjeva, te izdaje e-novčanicu u zahtijevanom iznosu, s jedinstvenim serijskim brojem i digitalnim potpisom banke s bančinim privatnim ključem. U bazu podataka zabilježi serijski broj novčanice.-      Kupac posjećuje virtuelnu trgovinu, gdje kupuje robu ili usluge od trgovca, te predaje trgovcu e-novčanicu. Trgovac provjerava ispravnost bančinog potpisa uz pomoć bančinog javnog ključa. Trgovac izdaje robu kupcu.-     Trgovac polaže novac u banku. Banka provjerava autentičnost potpisa izdavaoca i provjerava nije li novčanica već ranije položena. Ako je sve u redu, uvećava iznos na računu trgovca.

Ovakav pojednostavljeni model ima sljedeće nedostatke: 

Obzirom na to da banka u trenutku izdavanja novčanica kupcu zna njegov identitet, može za svaku izdanu novčanicu uz serijski broj u bazi podataka zabilježiti datum i vrijeme, te identitet kupca. Nakon što trgovac položi novac u banku, banka može točno znati kada je i gdje za koji iznos kupac nešto kupio, što znatno narušava privatnost kupca.

Obzirom na to da su e-novčanice samo podaci (na disku ili u memoriji na kartici), kupac bi mogao pojedinu novčanicu jednostavno iskopirati, i njome platiti dva puta u dvije različite trgovine. Tada bi onaj trgovac koji je kao drugi pokušao položiti novac naišao na odbijanje banke da mu prizna tu novčanicu, jer je već ranije potrošena. Isto bi tako trgovac mogao novčanicu umnožiti prije polaganja u banku, i položiti je više puta. Ovaj problem zove se problem dvostruke potrošnje i ključan je u implementaciji e-gotovine.

Kako bi se moglo provjeriti nije li novčanica već ranije položena u banku, trgovac mora položiti gotovinu u istu onu banku koja ju je izdala, u banku koja sa bankom izdavateljem ima on-line vezu ili negdje mora postojati centralni registar svih novčanica u opticaju. 

Ovi problemi rješivi su na različite načine. Jedan od njih predložio je David Chaum a drugi Stefan Brands.

- 15 -

Slika 3. Odvijanje platno-prometne transakcije.

3.4. PRIKAZ OSNOVNIH SISTEMA PLAĆANJA DIGITALNOG NOVCA

VisaCash je projekat kompanije Visa. Ovim sistemom Visa pokušava da razrješi ekonomske probleme sa kojima se susreće MasterCard–ov Mondex sistem, na taj način što finansijska institucija, koja vrši emisiju, može da profitira na VisaCash-u. I ovaj sistem funkcioniše na bazi certifikata koji glasi na donosioca, a zasnovan je na karticama sa mikročipom. Ma koja Visa banka može da emituje VisaCash i da profitira od takve emisije, a u slučaju izbacivanja kartica iz upotrebe banka može da zaradi i onu vrijednost koju su potrošači zaboravili na kartici, ili su je odbacili.

Mondex sistem digitalnog novca razvija firma Mondex U.K., koja je, nakon kupovine kontrolnog paketa akcija od strane MasterCard–a, postala dio kompanije MasterCard. Mondex je prvobitno razvijan kao off–line sistem, koji se sada prilagođava Internetu. Mondex je, u celini, zasnovan na karticama sa mikročipom, a jedinstven je po tome što omogućava transfer s kartice na karticu. Kao što je to slučaj kod E–Cash sistema, i Mondex koristi certifikate koji glase na donosioca novac se smiješta na korisnikovu karticu.

Međutim, za razliku od E–Cash–a, Mondex novac se može prenositi sa jedne kartice na drugu beskonačan broj puta, bez potrebe nekog centralizovanog kliringa ili verifikacije od

- 16 -

strane neke banke. Prema tome, Mondex je od svih sistema digitalnog novca najpribližniji realnom novcu.

E–Cash je anonimni digitalni novac čija se ispravnost provjerava on-line, od strane odgovarajuće finansijske institucije. E–Cash sistem razvila je firma DigiCash, a od 1995. godine nudi ga Mark Twain Bank iz Sent Luisa. Pored toga, od oktobra 1997, u okviru pilot-projekta, E–Cash je ponudila i DeutsheBank AG iz Frankfurta

3.5. FAKTORI KOJI UTIČU NA RAZVOJ DIGITALNOG NOVCA

Brzina širenja digitalnog novca će zavisiti od motivacije  emitenata, potrošača i trgovaca da se njime koriste. Potencijalni motivi za emitente obuhvataju prihode od provizija, koje se zaračunavaju potrošačima i trgovcima, i prihode od investiranja viška sredstava.Iako su dostignuća u kriptografiji pokrila sve sigurnosne i praktične zahtjeve za sve oblike elektronskih plaćanja i elektronskog novca, rasprostranjenost ovih načina plaćanja zanemariva je u odnosu na klasična plaćanja. Najprirodnije bi bilo da elektronski novac dostigne svoju renesansu upravo za on-line kupovine na Internetu, no, u usporedbi s plaćanjima kreditnim karticama, uporaba elektronskog novca na Internetu gotovo ne postoji. Kompanije koje su u devedesetim godinama ušle na područje elektronskog novca uglavnom su bankrotirale, a one malobrojne koje se još drže vjerojatno čeka ista sudbina. Druga generacija koja se pojavila krajem devedesetih nešto je uspješnija.

Koncept kreditnih kartica star je gotovo 50 godina, u mnogim situacijama su nepraktične i usto nedostupne velikom dijelu populacije (maloljetnici, nezaposleni itd.). Plaćanje kreditnim karticama je preskupo, pre komplicirano i previše izloženo zlouporabama. Posve je neupotrebljivo za male pojedinačne iznose. Trgovac dobiva svoj novac tek nakon 30 do 90 dana, a usto plaća i 3–6% naknade. S druge strane, e-novac počiva na briljantnom modernom i fleksibilnom konceptu i pruža sve mogućnosti sigurnosti i privatnosti koje se mogu poželjeti, male troškove i veliku brzinu obrade. Postoji niz usluga koje bi se preko Interneta mogle prodavati, ali se ne prodaju jer nije moguće ostvariti odgovarajuću naplatu. Osim toga, velik dio populacije nema pristup kreditnim karticama, iako ima kupovnu moć. Koji su razlozi da se toliko bolji koncept pokazao neuspješnim pred mastodontom iz prošlosti? 

Jedan od razloga je taj što je digitalna ekonomija još uvijek vrlo mali dio opće ekonomije, tako da veliki sistemi (banke, kartičari), koji su po prirodi konzervativni, nisu zainteresirani za ovo područje i ne smatraju ga prijetnjom. Manje od 2% svih transakcija kreditnim karticama su transakcije vezane za kupovinu preko Interneta. Drugi mogući razlog su patenti koji štite kriptografske algoritme. Patenti na algoritme za identifikaciju, slijepi potpis i slično još su na snazi. Naknade za korištenje ovih patenata otežavaju malim firmama da koriste napredne i fleksibilne modele elektroničkog novca, a velike nisu dovoljno zainteresirane. Treći razlog leži u nedovoljnoj zakonskoj regulativi koja se odnosi na pravnu valjanost elektronskih transakcija i na paralelni monetarni sistemi koji bi stvorila e-gotovina.

- 17 -

 Devedesetih se godina u Americi pojavilo nekoliko firmi koje su implementirale

sisteme e-novca. Praktički sve su se pokazale neuspješnima, sve do kraja devedesetih, kada se pojavilo nekoliko uspješnijih firmi.Rastuća snaga i sve niža cijena kućnih računara, u sprezi sa velikim napretkom u telekomunikacionim tehnologijama, koja je omogućila globalno povezivanje po izuzetno niskim cijenama, učinili su da digitalni transfer sredstava postane realnost za milione ljudi širom sveta. Kao rezultat toga, svjedoci smo nezaustavljivog razvoja digitalne ekonomije.

Modeli za korištenje elektronskog novca u svim oblicima fleksibilni su i dobro razrađeni iako ne postoji savršen model. Postoje razni modeli za on-line i off-line plaćanja, s identifikacijom i anonimni, za velika, mala i mikro plaćanja. S druge strane, zakonska regulativa koja bi pokrivala uporabu elektronskog novca znatno zaostaje za tehničkim mogućnostima a slično je i s potrebnom infrastrukturom. Upotreba elektronakog novca u praksi u usporedbi s klasičnim oblicima plaćanja na Internetu (kreditne kartice) je zanemariva. U praksi postoji svega nekoliko šire korištenih implementacija elektronskog novca koje međutim koriste samo mali dio mogućnosti koje e-novac pruža i nisu globalno rašireni. Svaki od oblika elektronskog novca ima svoje prednosti i mane, i vjerovatno će u budućnosti svi naći svoje mjesto. Prava renesansa e-novca tek predstoji; nazire se oblik digitalnog novčanika u kojem bi bili pohranjeni digitalni ekvivalenti današnjih sredstava plaćanja: digitalna gotovina, digitalne kreditne i debitne kartice te digitalni čekovi.Međutim, klasične kreditne kartice još će dugo ostati znatno zastupljenije u on-line trgovinama.

Slika 4. Populacija stanovništva starija od 15 godina koji koriste barem jednu platnu karticu u 2003 godini u (%).

- 18 -

4. INTERNET BANKARSTVO

4.1. RAZLIKOVANJE TRADICIONALNOG OD INTERNET BANKARSTVA

Za analizu regulacije internet banaka trebaju se razgraničiti karakteristike koje razlikuju internet bankarstvo od tradicionalnog bankarstva. Osnovna razlika je beznačajnost fizičke lokacije elektronske banke u Internet bankarstvu. Internet banke mogu da promijene svoju fizičku lokaciju bez ikakve promjene u odnosu sa svojim klijentima.

Razlike u stepenu sigurnosti u obavljanju transakcija on-line i Internet putem su na strani Internet bankarstva, koje ne traži specijalni softverski program koji ograničava korisnika na obavljanje usluga isključivo na računar u koji je ugrađen softver, a koji ostavlja prostor drugima za ulazak i dobijanje informacija koje bi trebale biti isključivo u posjedu korisnika.

Gore navedeni razlozi jasno ukazuju da je internet bankarstvo praktičnije, ekonomičnije i bezbjednije u obavljanju bankarskih usluga od on-line usluga.Uprkos svemu i Internet banke treba regulisati i nadgledati makar podjednako kao obične banke, a tako se stiče i veće povjerenje u ovaj sistem od strane širokog kruga potencijalnih i stvarnih korisnika.

Vezano za ovo je pitanje: tko će vršiti regulaciju i nadzor internet banaka koje posluju u različitim zemljama U kontekstu međunarodnog bankarstva neke zemlje primjenjuju nacionalni tretman, dok se druge zalažu za princip matične zemlje.

Osnovna razlika između Internet bankarstva i međunarodnog bankarstva je u tome što Internet banke ne otvaraju ogranke. Pošto su nadzor i regulacija Internet banaka međunarodni problem, potrebna je međunarodna saradnja da bi se stvorilo stabilno finansijsko okruženje.

4.2. RAZVOJ INTERNET BANKARSTVA

Početak internet bankarstva datira iz 1980. godine. Međutim, razvoj internet bankarstva bio je jako spor sve do maja 1995.godine kada banka Walls Fargo izrađuje prvi Web bankarski program za obavljanje poslova na internetu. Iste godine osnovana je i prva specijalizovana banka na svijetu – Security First Network Bank sa sjedištem u Atlanti.

Kako se Internet razvijao tako je rastao i broj korisnika Internet bankarstva, što je usko povezano sa razvojem informacione tehnologije.Brže, sigurnije, lakše i jednostavnije poslovanje na internetu su ciljevi koje pred banke i druge finansijske ustanove postavlja finansijsko tržište.

Najnoviji trend u elektronskom bankarstvu je mobilno bankarstvo, koje omogućava izvršenje transakcija putem prenosnih računara, digitalnih ličnih organizatora i mobilnih telefona. Najnovija generacija mobilnih telefona posjeduje mogućnost povezivanja na internet pa korisnik može pristupiti svojoj finansijskoj instituciji pomoću mobilnog telefona i izvršiti željene transakcije. Predviđa se da će mobilno bankarstvo doživjeti čak veću ekspanziju od internet bankarstva u naredne tri do četiri godine, pošto broj korisnika mobilnih telefona daleko nadmašuje broj Internet korisnika.

- 19 -

4.3. KAKO UGOVORITI USLUGU

Banke uglavnom traže da je novi korisnik internetskog bankarstva vlasnik ili opunomoćenik njihova tekućeg ili žiroračuna i da uredno posluje. U nekim je bankama internetsko bankarstvo uključeno u usluge koje klijent dobiva ugovaranjem paketa proizvoda, pri čemu su i cijene korištenja znatno povoljnije.

Ovisno o vrsti usluge i vlastitoj infrastrukturi, banke korisnika opskrbljuju tokenom, pametnom karticom na kojoj se nalazi certifikat, čitačem i programskom podrškom za rad čitača - instalacijskim CD-om. U paketima s opremom za korištenje e-bankinga, nalaze se detaljne upute svakog koraka u pristupu usluzi, što uključuje i upute za instalaciju sigurnosne opreme. Većina banaka nudi i besplatnu instalaciju opreme, uz kratku edukaciju korisnika. No, na timove za instalaciju ponekad je potrebno čekati i nekoliko tjedana.

4.4. KAKO SE PRIJAVITI I PLAĆATI E-BANKINGOM

Tri načina prijave za tri tehnologije. Pristup internetu građanima je omogućen uglavnom upotrebom tokena ili TAN kartica, a poduzećima upotrebom smart kartice. Klijentova infrastruktura ograničena je na pristup računalu s pretraživačem interneta, a koristi li smart karticu, treba još i čitač te programsku potporu za njegov rad. Uopće nije nužno da korisnik ima vlastito računalo, može upotrebljavati i računalo drugog vlasnika ili pristup ostvariti u nekom od internet kafića.- Token se aktivira upisivanjem PIN-a, a identifikacija na računalu počinje unosom serijskog broja, koji je naznačen na poleđini tokena, i jednokratne lozinke, koju token ispiše pritiskom na dogovorenu tipku. Nakon toga slijedi prijava u internetsko bankarstvo. Ako se više puta unese pogrešna jednokratna lozinka, sustav blokira uslugu i ona se može ponovno aktivirati tek provjerom identiteta u banci.- Pri upotrebi TAN kartice, nakon unošenja serijskog broja kartice i PIN-a, unosi se odgovarajući TAN broj koji zatraži sustav te precizira s kojega ga mjesta iz tablice korisnik treba preuzeti. Slijedi prijavljivanje. - Ostvarivanje pristupa internetskom bankarstvu preko smart kartice moguće je nakon umetanja kartice u čitač i unosa PIN-a. Utipkavanjem ispravnog PIN-a otvoren je pristup podacima i počinje proces identifikacije.

Pojedine banke na svojim web stranicama nude demoverzije na kojima prezentiraju svoju uslugu interentskog bankarstva. Klijent tako može bez obveze i prije službenog ugovaranja usluge provjeriti kako sustav funkcionira i odgovara li im usluga baš te banke. Na taj način izbjeći će i "porođajne muke" učenja pri provođenju pravih transakcija te pobijediti strah od nepoznatog.

4.5. USLUGE KOJE OMOGUĆAVA INTERNET BANKARSTVO

Internetsko bankarstvo spada u širu grupu transakcija "direktnim kanalima", zajedno s telefonskim bankarstvom, korištenjem bankomata i ostalim načinima obavljanja financijskih usluga bez dolaska u poslovnicu. Ponuda svih banaka koje su uvele ovu uslugu i za građane i za tvrtke zaista je široka i prilično ujednačena.

- 20 -

Osjetljivo područje na kojem klijenti osjete razlike su kvaliteta pruženih usluga i individualna briga za korisnika, što bankari nazivaju "customer care".

Ponuda za građane

Vlasnicima računa i njihovim opunomoćenicima omogućen je pristup i korištenje svim računima koje imaju u banci; bilo da su posrijedi tekući računi ili žiroračun, devizni račun, štedni račun za oročenja u KM ili devizama, kreditna partija, račun stambene ili dječje štednje, ako ga banka ima u ponudi. Većina banaka omogućuje i praćenje troškova koje su napravili korisnici kartica čiji je izdavatelj banka, ali i kontrolu ulaganja u investicijske fondove.Ovim se putem može odvijati i komunikacija klijenta s bankom, koja uključuje slanje upita i reklamacija, ažuriranje informacije o adresi, telefonskom broju ili kojem drugom osobnom podatku. Klijent može primati izvatke i druge obavijesti isključivo preko interneta ako to želi, ali i ugovoriti trajne naloge za plaćanja različitih obveza.

U standardnoj su ponudi za građane:

- pregled stanja na računu,- provjera iznosa dopuštenog prekoračenja i vremenskog roka do kojeg vrijedi, - ispis potvrda o transakcijama, - prebacivanje novca s jednog računa na drugi, - uvid u kamate po računima, - plaćanje računa (komunalnih, "običnih" uplatnica i slično) u KM,- kupnja i prodaja deviza, - plaćanje računa počinjenih kreditnim karticama, - provjera kartičnih limita, - provjera broja neiskorištenih čekova i narudžba novih čekova, - pregled i uplata stambene štednje, - pregled tečajnih lista banke te ponegdje i CB-ove tečajne liste.

Ponuda za pravne osobe

U domaćem platnom prometu za pravne osobe su moguća plaćanja unutar banke, redovita plaćanja u nacionalnom klirinškom sustavu, ekspresna plaćanja te zadavanje plaćanja unaprijed. U deviznom poslovanju usluga obuhvaća prijenos u inozemstvo, raspored deviznog priljeva, isplatu akontacija za službeni put u inozemstvo, uvid u stanje računa te kupoprodaju deviza.

Platni promet:

- stanja i prometi (prikaz i printanje),- izvadak: prikaz (printanje i lokalno spremanje) i datoteka (file download),- nalozi za plaćanje, - pojedinačni nalozi,- nalozi za obračunska plaćanja, - isplata plaća zaposlenicima,

- 21 -

- samostalno definisanje ovlaštenja (osoba koju je klijent definisao kao administratora definiše ovlaštenja ostalih korisnika).

Devizni platni promet:

- stanja i prometi (prikaz i printanje), - izvadak: prikaz (printanje i lokalno spremanje) i datoteka (file download), - nalozi za plaćanje,- pojedinačni nalozi, - obavijesti o priljevu,- nalog 10, - nalog za raspored, - trajni nalog za raspored, - samostalno definisanje ovlaštenja (osoba koju je klijent definisao kao aministratora definiše ovlaštenja ostalih korisnika), - specifične i napredne usluge.

U novije vrijeme banke su uvele i neke naprednije usluge, primjerice mogućnost poslovanja s vrijednosnim papirima ili kupnju i prodaju deviza po povlaštenom tečaju, pa čak i realizaciju nekih jednostavnijih kredita. Mnoge banke već nude i uslugu internetskog bankarstva za nerezidente.

- kupnja i prodaja udjela u svojim investicijskim fondovima, - oročavanje novca - na KM i deviznu štednju (preduslov je prethodno sklopljen ugovor u poslovnici), - kupnja i prodaja deviza po povlaštenom tečaju, - ugovaranje dopuštenog prekoračenja po tekućem računu, - ispunjavanja off-line naloga za poduzeća, - kreiranje naloga unaprijed za poduzeća, - prosljeđivanje narudžbe za podizanje gotovine za poduzeća.

4.6. MIKRO PLAĆANJE

Mikro-plaćanje je termin koji se sve češće sreće na internetu. To je elektronsko plaćanje male vrijednosti, koja su specijalno dizajnirana za elektronsku trgovinu na internetu, prije svega za trgovinu nematerijalnim dobrima. Mikro-plaćanja sada čine graničnu oblast elektronskog plaćanja i predmet su interesovanja i rasprava među protagonistima i analitičarima elektronske trgovine. Najpoznatiji su Millicent, Cyber Coin i Net Bill.

Mikro–plaćanja (pa čak i piko–plaćanja) su termini koji se sve češće čuju na Internetu. Mikro–plaćanja su elektronska plaćanja male vrijednosti, koja su specijalno dizajnirana zaelektronsku trgovinu na Internetu, pre svega za trgovinu nematerijalnim dobrima (npr. za distribuciju softvera, filmova, muzike, fotografija, elektronskih magazina i sl.).Rasprave o korišćenju bitova kao zamjene za novac sada su otišle tako daleko da se vodi široka debata o potrebi sistema za mikro–plaćanja, koji su prilagođeni za transakcije malihvrednosti, u rasponu od nekoliko dolara do nekoliko centi, pa čak i manje.

- 22 -

U centru ove debate nije samo problem kako učiniti ovako sitna plaćanja troškovno–efikasnim, već i mjesto sitnih plaćanja u elektronskoj trgovini. Mikroplaćanja se smatraju adekvatnim transakcionim mehanizmom za nematerijalna dobra — informacije ili on–lajn razonodu — kod kojih je vrlo teško odrediti vrijednost i spremnost potrošača da ih plate. U realnom svijetu nematerijalna dobra su obično vezana za neki materijalni medijum na kome se isporučuju (video i audio kasete, diskete, kompakt diskovi i sl.). U digitalnom svijetu dolazi do dematerijalizacije i samog medijuma na kome se nematerijalna dobra isporučuju, tako da nematerijalna dobra poprimaju oblik digitalnih tokova koji, kako se tvrdi, mogu da se vrednuju na sličan način kao i električna energija ili voda. U Japanu je, s tim u vezi, formiran koncept „superdistribucije“, koji se odnosi na distribuciju nematerijalnih dobara u elektronskom obliku. Mikro–plaćanja sada čine graničnu oblast elektronskog plaćanja i predmet su interesovanja i rasprava među protagonistima i analitičarima elektronske trgovine. Ova oblast je predmet ubrzanog istraživanja i razvoja mada je, do sada, izgrađen samo mali broj funkcionalnih sistema. Najpoznatiji među njima su Millicent (sistem koji je razvila DEC), CyberCoin (firme CyberCash), NetBill (sistem razvijen na Carnegie Mellon univerzitetu) i Clickshare (sistem koji je razvila istoimena firma iz Masacusetsa). Uprkos velikom interesovanju i intenzivnom razvoju ovih sistema, postoje i izvjesni problemi koji će, verovatno, biti od presudnog značaja za sudbinu ovih sistema. Za bezbjednost sistema od suštinskog značaja je enkripcija.

Enkripcija putem javnog ključa zahtjeva obimne proračune i opravdana je u slučaju transfera većih vrednosti, ali se postavlja pitanje svrsishodnosti njene primjene na transakcije male vrijednosti. Drugi problem je ekonomičnost mikro–plaćanja. Jedan od glavnih razloga zbog kojeg se kreditne kartice ne koriste za mikro–plaćanja jeste problematičnost obrade ialokacije provizija za plaćanja ispod 20 dolara.

Ove provizije, koje obično iznose 2–3% od plaćenog iznosa, raspodjeljuju se između 3 ili 4 učesnika. Da li je praktično obračunavati i alocirati ove provizije za plaćanja od jednog centa, pa čak i manja? Ima li smisla investirati ogromna sredstva u infrastrukturu koja će obezbjediti ovakve funkcije? Osnovni problem modela za mikro–plaćanja jeste, dakle, ogroman jaz između njihove tehnološke sofisticiranosti i primitivnosti poslovnih modela.

Slika 5. Cijene obavljanja bankarskih transakcija.

4.7. NEDOSTACI INTERNET BANKARSTVA

Nedostaci internet bankarstva najviše su izraženi zbog odsustva sigurnosti pri obavljanju poslovanja, nedostatku privatnosti, nepostojanju zakonske regulative, otuđenosti i odbojnosti prema inovacijama i opasnosti zbog upotrebe Internet bankarstva u kriminalne svrhe. Nedostatak sigurnosti i sistemi zaštite na internetu su ključni faktori rasta i razvoja interneta.

- 23 -

Sa rastućim publicitetom otvorenih mreža kao što je Internet te elektronskom razmjenom informacija i novca između geografski udaljenih lokacija, obezbjeđenje transakcija postaje problem koji se mora rješavati. Banke koje koriste elektronsku razmjenu podataka u zatvorenim mrežama, osiguravaju se utvrđivanjem identiteta ljudi koji pristupaju mreži. U otvorenim mrežama mehanizmi tehničke i pravne zaštite nisu dovoljni da spriječe neautorizovan pristup.

Određenim kriptografskim tehnologijama, koje uključuju digitalni potpis definiše se nova infrastruktura čija je osnovna prednost viša verifikacija pristupa. Ovom tehnologijom šifrovanja poruke obezbjeđuju se dvije stvari za učesnike u razmjeni: -poruka je osigurana -druga strana je autorizovana za pristup.

Šifrovanu poruku je teško falsifikovati, pa se očekuje da će tehnologija digitalnih potpisa biti primijnjena i prilikom zaključivanja ugovora elektronskim putem.

Tehnologija šifrovanja sa javnim ključem odnosno digitalni potpis upotrebljava posebnu vrstu asimetričnog šifrovanja (šifrovanje sa javnim ključem). Komitenti u elektronskom bankarstvu upotrebljavaju tajni ključ na inteligentnoj kartici i mogu ga aktivirati samo sa PIN (Personal Identifikation Number) kodom a banke upotrebljavaju javni ključ komitenta da bi mogle pročitati primljene podatke i obrnuto, kada podaci putuju u suprotnom smjeru.

Korisnik ovih usluga banke samo označi podatke koje želi potpisati, zahtijeva od programa digitalno potpisivanje, zatim unese PIN kod a podaci se digitalno potpišu u samoj digitalnoj kartici.Nakon tri pogrešna unošenja PIN koda blokira se kartica. Na taj način čak i krađa kartice ne daje mogućnost zloupotrebe.

Internet banke mogu odobravati potrošačima kredite u formi elektronskog novca, čime dolazi do kreiranja novog novca, pa će iznos elektronskog novca nadmašiti iznos deponovanog realnog novca, a svako kreiranje novca nosi u sebi rizik od bankrotstva. Bankrotstvo neke banke u sajberspejsu može izazvati lančanu reakciju i dovesti do finansijske krize.

4.8. OSNOVNI POJMOVI VEZANI UZ INTERNET BANKARSTVO

Smart Card - "pametna kartica" - plastična kartica veličine kreditne kartice s ugrađenim čipom na koju su pohranjena dva jedinstvena "ključa", od kojih je jedan javni, a drugi tajni. Javni ključ prenosi se u posebnoj formi, nazvanoj digitalni certifikat, koji sadrži osnovne podatke o korisniku. Privatnim ključem korisnik potpisuje svaku zadanu transakciju. Za upotrebu ove kartice potreban je čitač koji se priključi na računalo. Prije početka rada kartica se umeće u čitač i unosi se PIN, čime počinje proces identifikacije. Mogućnost primjene smart kartica višestruka je; osim u kartičnom poslovanju, sve se masovnije upotrebljavaju i u javnom životu, kao osobne ili zdravstvene iskaznice te različite članske kartice.

Čitač kartice - uređaj koji omogućava pristup pametnoj kartici; priključuje se na računalo i služi za čitanje podataka s čip kartice, na sličan način kao što CD ROM jedinica služi za čitanje CD-ova. Čitač kartice priključuje se na jedan od "portova" na računalu, ovisno o tome koji je slobodan - serijski port ili USB port.

- 24 -

- Serijski port - komunikacijski ulaz na PC-ju koji se nalazi na stražnjoj strani kućišta i služi za priključak serijskih uređaja na računalo (modema, miša, čitača kartice...). Može biti 9-pinski koji je prisutan kod novijih konfiguracija ili 25-pinski, karakterističan za starije konfiguracije). Obično se na računalu nalaze dva serijska porta (COM1 i COM2), dok novije PC konfiguracije imaju ugrađen jedan serijski port i jedan ili više USB portova.- USB port (Universal Serial Bus) - komunikacijki ulaz na PC-ju koji se također nalazi na stražnjoj strani kućišta i služi za priključak većeg broja perifernih uređaja. Zbog njegovih prednosti u odnosu na serijski port (priključak većeg broja uređaja na jedan port), prisutan je kod novijih PC konfiguracija.

- Token - osobnom lozinkom (PIN-om) zaštićen uređaj koji korisnicima jamči da nije moguć neovlašten pristup njihovim računima. Pri svakom uključenju generira jednokratnu lozinku (One Time Password). Kad se za pristup usluzi upotrebljava token, nije potrebno instalirati dodatnu programsku podršku, jer se klijenti služe postojećim aplikacijama na svome računalu.

- PIN - Personal Identification Number - osobni identifikacijski broj je zaporka pomoću koje se osigurava zaštita od neovlaštenog korištenja Smart kartice ili tokena. Poznat je samo korisniku koji ga jedini može i mijenjati.

- TAN kartica - identifikacijska kartica veličine kreditne kartice, na čijoj je poleđini serijski broj i tablica s transakcijskim brojevima (TAN-ovima). Pri svakoj prijavi s tablice se upisuje drugi broj, a sustav na prijavnom ekranu precizira na kojem je mjestu broj u tablici.

- Korisnički paket - oprema koja korisnicima omogućava sigurnu upotrebu usluge internetskog bankarstva, a sastoji se od pametne kartice, licencije ili čitača kartice.

- Elektronički potpis - skup podataka koji potvrđuje izvornost, autentičnost i neporecivost slanja i primitka dokumenata u elektroničkom poslovanju, a ima potpuno jednaku vrijednost kao vlastoručni potpis u pravnom okruženju.

- Identifikacija - obuhvaća unošenje korisničkog imena i jednokratne lozinke koju ispiše token ili smart kartica.

- Autentifikacija - za korištenje usluge ili potpisivanje naloga koristi se sustav jednokratnih lozinki, koji onemogućava da već jednom iskorištena lozinka posluži za ponovni ulazak u sustav internetskog bankarstva.

- PKI autentifikacija - Public Key Infrastructure - tehnologija "javnog ključa", naziv koji se koristi za osiguranje podataka na putu između računala, klijenta i poslužitelja elektroničkog bankarstva upotrebom enkripcije pri aktiviranju smart kartice.

- Tajni ključ (private key) - kriptografski objekt pomoću kojeg se kriptiraju podaci koje korisnik šalje banci. Koristi se za digitalno potpisivanje naloga za plaćanje kojim se garantira autentičnost podataka. S odgovarajućim javnim ključem čini jedinstven par ključeva. Tajni ključ nikada ne napušta karticu na kojoj je pohranjen.

- Ključ za otključavanje (unlock key) - šifra koja služi za otključavanje kartice u slučaju da ju

- 25 -

je korisnik zaključao pogrešnim unosima PIN-a. Banke preporučuju korisnicima zapisivanje šifre i njezino držanje odvojeno od kartice.

- Digitalni certifikat - jednoznačno povezuje osobu uz njezin "javni ključ". U javnom životu certifikat bi predstavljao ekvivalent osobnoj iskaznici i u tom smislu u komunikaciji preko interneta osigurava međusobnu identifikaciju strana koje komuniciraju.

- Nalog za plaćanje - postupak pri kojem korisnik preko internetskog bankarstva, nakon uspješne identifikacije, prenosi banci zahtjeve i podatke za izvršenje bankarske usluge.

- Paket naloga - skupina naloga za plaćanje promatranih kao cjelina.

- User ID (korisnički ID) - jedinstveni broj korisnika usluge, koji su se dodjeljuje kod ugovaranja usluge. U kombinaciji s PIN-om služi za registraciju korisnika.

- Internetski preglednik - program koji služi za pregled internetski stranica. Najpoznatiji internetski pretraživači su Internet Explorer i Netscape Navigator, od kojih svaki postoji u nekoliko verzija.

Pojmovi specifični za pravne osobe

- Kontakt-osoba - osoba ovlaštena za preuzimanje sredstava identifikacije za sve korisnike, - Potpisnik - osoba ovlaštena za raspolaganje sredstvima na računima i potpisivanje naloga u elektroničkom obliku, - Unositelj - osoba ovlaštena za kreiranje platnih naloga u elektroničkom obliku, - Korisnik - osoba ovlaštena za korištenje usluge internetskog bankarstva može biti potpisnik i/ili unositelj.

Pojmovi specifični za građane

- Vlasnik računa - strana ili domaća fizička osoba koja ima otvoren račun u banci, - Opunomoćenik - fizička osoba koja ima suglasnost za rad od vlasnika računa, - Korisnik - fizička osoba koja koristi uslugu banke, a može biti vlasnik računa.

- 26 -

5. MOBILNO BANKARSTVO

5.1. MOBILNO PLAĆANJE

Servisi mobilnih plaćanja su još uvek u fazi razvoja. Za sada još uvek nema najboljeg rješenja koje bi zadovoljilo kritičnu masu korisnika i koje bi se nametnulo kao standard na tržištu. Razvoj mobilnog plaćanja će se nastaviti sve dok se ne iskristališe jedno ili dva rješenja koja će se nametnuti kao standard na tržištu. Za sada imamo nekoliko obećavajućih eksperimenta u ovoj oblasti.

5.1.1. Kartičarstvo

Prvi pokušaji mobilnog plaćanja obuhvatali su standardne bankarske kreditne i debitne kartice u integraciji sa mobilnim telefonom. Postupak plaćanja bio je sledeći. Korisnici su pomoću telefona ili Interneta naručivali proizvode, preko svog mobilnog telefona primali su SMS poruku o uspješnoj narudžbini a zatim su kompletirali transakciju tako što su ubacivalikarticu u čitač i unosili šifru. Ovakva vrsta plaćanja nas dovodi do uvjerenja da su ovi uređaji korisniji od običnih mobilnih telefona. Međutim kompanije bi morale da ponude integrisano rešenje mobilnih uređaja i čitača kartica. Prednost je naravno stepen sigurnosti koji je u ovom slučaju izuzetno visok i vezan za čitača kartica.

5.1.2. Rješenja koja ne koriste kartice

Kompanije takođe nude usluge mobilnog plaćanja za koje nije potrebna upotreba smart kartica. Korisnici obavljaju transakcije tako što unose poseban broj koji se odnosi na recimo parking servis ili bilo kojeg drugog pružaoca usluga. Operater mobilne telefonije u ovom slučaju igra ulogu klirinške kuće, on kreditira korisnikov unapred određeni račun. Ovakvo rešenje je veoma dobro za mikro plaćanja kao što je plaćanje različitim trgovcima. Ovakve aplikacije plaćanja bez upotrebe kreditnih kartica su veoma privlačne za korisnike pošto omogućavaju klijentima i trgovcima da obavljaju transakcije upotrebom postojeće infrastrukture. Nema nikakve potrebe da pojedinac kupuje posebne uređaje ili da kompanije ulažu dodatne investicije u svoju opremu. Najvažniji nedostatak ovakvog oblika plaćanja je sigurnost. Postojeće rešenje se oslanja na sigurnost GSM mreže koja sama po sebi nije dovoljna da spreči zloupotrebe prilikom transakcija.

5.1.3. Bluetooth rješenje plaćanja

Bluetooth tehnologija koja omogućava uređajima da na malim razdaljinama komunicira pomoću brzih radio signala takođe može da odigra važnu ulogu u sistemima mobilnog plaćanja. Pomoću bluetooth tehnologije korisnici mogu da obavljaju različite vrste mikro plaćanja tako što će svoj mobilni telefon prinjeti uređaju za plaćanje i tako obaviti transakciju.

5.1.4. Mobilni keš

Mobilni keš predstavlja način punjenja mobilnih telefona »kešom« najčešće pomoću smart kartica. Koncept je još uvek u eksperimentalnoj fazi i još uvek nema jedinstvenog procesa koji bi se nametnuo kao standard u ovoj oblasti.

- 27 -

5.2. TEHNIČKA INFRASTRUKTURA M-BANKARSTVA

5.2.1. Mobilni uređaji

Svaki od mobilnih uređaja zahtjeva određeni način komunikacije, oni zahtevaju sopstveni gateway za komunikaciju sa aplikativnim serverom. Svaki ima različitu veličinu ekrana prilagođenu različitim vrstama prikaza podataka. Različite tastature generišu i različite sisteme navigacije sa aplikacijom. Izazov za aplikativni server je da razvrstava oveuređaje i da svakom šalje podatke u formatu koji će biti u skladu sa njihovim dizajnom.

5.2.2 Povezivanje, Gateway

Polazeći od krajnjeg korisnika, mobilni uređaj može biti bilo koji uređaj kojim on prustupa lokalnom cell centru. Cell centar odgovara za pokrivenost određenog geografskog regiona. Kada primi podatke on ih šalje baznoj stanici. Mobilna mreža snima i identifikuje sve potrebne informacije u lokalnom registru, ukoliko je korisnik na lokalnoj geografskojpokrivenosti. Ako nije tada stanica prati poziv, tada se određuje roaming poziva.

5.2.3. Bežični srednji sloj (aplikativni sloj)

Aplikativni sloj je centralni dio mobilnog sistema. To je mesto gde se tok podataka kontroliše, postavljaju pravila, i izvršavaju fajlovi. Aplikativni softver bi trebalo da bude otvoren sistem koji lako može da uspostavi komunikaciju sa drugim sistemima. Jedan od najčešćih metoda komunikacije sa back-end sistemima je XML-API alat za rad sa podacima.

5.3. SIGURNOST MOBILNOG BANKARSTVA

Sigurnost je jedan od najvažnijih zahtjeva mobilnog bankarstva, ako ne i najvažniji. Istraživanja pokazuju da kod mobilnog bankarstva kao i kod on-line bankarstva korisnici imaju malo povjerenja u bezbjednost aplikacija. Efikasan, za sada standardni način zaštite podataka na internetu je primena tehnike javnih ključeva (Public Key Criptography) PKI, uosnovi obuhvata privatni i javni kluč koji između sebe dijele učesnici u komunikaciji. Treći element, digitalni certifikat, je potpisan od treće strane koja je autorizovana za izdavanjecertifikata. Prikazan je postupak rada sa transakcijama baziranim na PKItehnologiji :

- Pošiljalac kriptuje svoje povjerljive podatke pomoću javnog ključa primalaca, bitna napomena je da se tajni ključ nikad ne prenosi putem Interneta za vreme transakcije.

- Primalac poruke koristi svoj tajni ključ koji mu omogućuje da pročita kriptovanu poruku. Poruka može sadržati finansijska uputstva ili druge povjerljive informacije.

- Ukoliko neko presretne poruku on neće moći da je pročita pošto se ona može dekriptovati samo pomoću tajnog ključa koji se nalazi kod primalaca.

- Da bi se osigurali da poruka neće biti mjenjana u toku prenosa ona može da se digitalno potpiše. Digitalan potpis osigurava da podaci nisu mjenjani u toku prenosa pošto je on vezan za podatke i svaka promjena na njima bi se otkrila.

- 28 -

Ovakav metod zaštite drastično smanjuje mogućnosti za hakerske upade i povredu sigurnosti transakcije. Enkripcija zapravo predstavlja trgovinu između bezbjednosti i brzine izvršavanja transakcija. Brzina kriptovanja zavisi od mobilnog uređaja, uobičajeno je da se vrši sa 32-bitnim procesorima.

5.4. PRIMJER M-BANKING APLIKACIJE

U skladu sa osnovnim principima m-bankarstva kompanija SITO napravila je m-banking aplikaciju. Aplikacija je jednostavna za korišćenje a korisnikov rad sa tastaturom sveden na najmanju moguću mjeru. Interfejs aplikacije je urađen pomoću jezika wml i xml a pri njegovoj izradi vodilo se računa o malim grafičkim mogućnostima mobilnih uređaja. Podaci su smješteni na srednjem sloju odnosno odvojeni su od aplikativne logike i čine dio bussines logike aplikacije. Na ovaj način rješena je nezavisnost aplikacije od uređaja kojim se pristupa. Aplikacija omogućuje da korisnici imaju pun uvid u svoje finansijsko stanje, a takođe su ispunjeni ciljevi koje je kompanija sebi postavila.- Robusnost - Sistem može da podržava većinu transakcija 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. - Scalabilnost – Servis je spreman da prihvati sve veći broj potencijalnih korisnika bez dodatnog rada na razvoju aplikacije.- Distributivnost – Omogućeno je da se proces veoma brzo izvršava i da korisnik u najkraće vrijeme dolazi do podataka uprkos većem broju slojeva kroz koje oni prolaze.- Fleksibilnost – razdvojeni su podaci, poslovna logika i prezentacioni sloj tako da se lako mogu dodavati nova rešenja u sistem bez potrebe za ispravkama ili redudansom.

Aplikacija omogućava korisniku da preko svog mobilnog uređaja pogleda najnoviju kursnu listu, izvrši konverziju željene valute ili pogleda stanje na svom žiro računu. Ovakvaaplikacije može biti od velike koristi ako se recimo nalazite na odmoru a istovremno očekujete da vam stigne neka uplata. Ukoliko želi da pogleda stanje na svom žiro računu korisnik prvo mora da izvrši identifikaciju tako što unosi svoj identifikacioni broj i password.

Ukoliko je identifikacija uspješna korisnik dobija spisak svojih žiro računa. Na ovaj način aplikacija je pojednostavljena jer korisnik ne mora da unosi broj računa preko tastature, takođe je eliminisana mogućnost greške koja bi nastala usljed pogrešno ukucanog broja. Nakon selektovanja žiro računa korisnik na ekranu mobilnog uređaja dobija uvid ustanje na tom žiro računu.

- 29 -

Slike 6. Radnje prilikom izvođenja transakcije.

Vrijeme i tehnologije nikog ne čekaju : mobilni Internet ima mnogo toga da ponudi bankama. Sve finansijske institucije moraju da prepoznaju jedinstvene kvalitete mobilnihaplikacija, razmisle kako da ih najbolje integrišu u svoje poslovne operacije i izgrade svoja mobilna rešenja danas, kao i da ih stalnim usavršavanjem održavaju konkuretnim i ubudućnosti.

- 30 -

6. KRIPTOGRAFIJA

Internet je otvorena javna mreža dostupna svima. Uvek postoji mogućnost da neko neovlašćeno prati vašu komunikaciju i to kasnije zloupotrebi. Zbog toga se u cilju njegove ozbiljne primjene u savremenom poslovanju mora pronaći mehanizam koji ćeobezbjediti:

- Zaštitu tajnosti informacija (spriječavanje otkrivanja njihovog sadržaja), Integritet informacija (spriječavanje neovlašćene izmjene informacija), Autentičnost informacija (definisanje i provjera identiteta pošiljaoca).

Kriptografija kao nauka koja se bavi metodama očuvanja tajnosti informacija pruža rešenje ovog problema. Prije nego što pređemo na prikaz i objašnjenje različitih sistema šifrovanja podataka koji su danas u upotrebi, potrebno je objasniti osnovne elemente kriptografije:- šifrovanje - postupak transformacije čitljivog teksta u oblik nečitljiv za onoga kome taj tekst nije namjenjen.- dešifrovanje - postupak vraćanja šifrovanog teksta u čitljiv oblik - ključ - početna vrijednost algoritma kojim se vrši šifrovanje.Prvi sistem koji ćemo predstaviti koristi metod šifrovanja tajnim ključem.

Šifrovanje tajnim ključem (Simetrično šifrovanje) jeste šifarski sistem kod koga je ključ za šifrovanje identičan ključu za dešifrovanje. Što znači da i pošiljalac i primalac poruke koriste isti tajni ključ.Ako npr. AA želi da pošalje BB poruku (fakturu, račun, podatke o kreditnoj kartici) on će je šifrovati svojim tajnim ključem. Kada primi poruku BB je može dešifrovati samo akoposeduje kopiju tog ključa.

Tajnost i autentičnost poruke kod ovog sistema zasnivaju se natajnosti ključa. Ako se AA i BB nalaze na fizički udaljenim lokacijama javlja se problem obezbjeđenja sigurnog kanala za distribuciju tajnog ključa. Svako ko na bilo koji način sazna njegovu vrednost mogao bi da čita i modifikuje sve poruke koje međusobno razmenjuju AA i BB a da to ostane neprimjećeno. Postoji još jedan problem, ako AA želi da komunicira sa više poslovnih partnera mora da obezbjedi različit ključ za svakog primaoca, kako bi se izbjegla mogućnost da bilo koji primalac čita poruke koje mu nisu namjenjene.

Rješenje ovih problema je pronađeno u vidu sistema šifrovanja javnim ključem (Asimetrični šifarski sistem). U njemu svaki učesnik u komunikaciji koristi dva ključa. Jedan ključ je javni i može se slobodno distribuirati, dok je drugi tajni i dostupan je samo njegovom vlasniku. Iako su različiti, ključevi su međusobno povezani određenim transformacijama. Poznavanje jednog ključa i algoritma transformacije ne omogućava dobijanje drugog ključa.

Najbitnije je da se tajni ključ u cjelom postupku komunikacije nigdje ne šalje jer nepostoji potreba da bilo ko sem njegovog vlasnika bude upoznat s njim.Što znači da možete bilo kome da pošaljete šifrovanu poruku ako znate javni ključ osobe kojoj šaljete, a samo primalac svojim tajnim ključem može da dešifruje poruku.Ako ponovo pogledamo prethodni primjer, sada je situacija bitno drugačija:

- 31 -

AA šifruje poruku BB upotrebom njenog javnog ključa koji je svima dostupan. Mogao ga je dobiti putem email-a, preuzeti sa njenog Web sajta i sl. Bilo ko ko presretne ovu komunikaciju i pored toga što poznaje BB javni ključ nemože otkriti sadržaj poruke.

Poruku može dešifrovati samo BB korišćenjem svog tajnog ključa. Ovaj sistem predstavlja rješenje za prva dva uslova koja smo na početku ovog teksta postavili - Zaštitu tajnosti informacija i očuvanje njihovog integriteta.

Ostaje otvoreno pitanje kako da BB bude sigurna da je poruku koju je primila zaista poslao AA. Obezbjeđenje autentičnosti informacija tj. definisanje i provjera identiteta pošiljaoca postiže se upotrebom digitalnih potpisa i digitalnih certifikata.

6.1. DIGITALNI POTPIS

Svrha digitalnog potpisa je da potvrdi autentičnost sadržaja poruke (dokaz da poruka nije promjenjena na putu od pošiljaoca do primaoca), kao i da obezbjedi garantovanje identiteta pošiljaoca poruke.

Osnovu digitalnog potpisa čini sadržaj same poruke.Pošiljalac primjenom odredjenih kriptografskih algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne dužine stvara zapis fiksne dužine (pr. 512 ili 1024 bita) koji u potpunosti oslikava sadržaj poruke. To praktično znači da svaka promjena u sadržaju poruke dovodido promene potpisa. Ovako dobijen zapis on dalje šifruje svojim tajnim ključem itako formira digitalni potpis koje se šalje zajedno sa porukom.

Da vidimo kako to funkcioniše na našem primjeru. AA kreira digitalni potpis na osnovu poruke koju želi da pošalje BB. Šifruje ga svojim tajnim ključem i šalje zajedno sa porukom.

BB po prijemu poruke dešifruje AA potpis njegovim javnim ključem. Zatim primjenom istog postupka kao i AA i ona kreira potpis na osnovu poruke koju je primila i upoređuje ga sa primljenim potpisom. Ako su potpisi identični, može biti sigurna da je porukuzaista poslao AA (jer je njegovim javnim ključem uspješno dešifrovala potpis) i da je ona stigla do nje nepromenjena (jer je utvrdila da su potpisi identični).

I pored velike sigurnosti koje pruža ovaj metod zaštite, i dalje postoji mogućnost prevare. Neko je mogao poslati BB svoj javni ključ tvrdeći da je AA, a zatim joj slati poruke za koje bi ona mislila da ih šalje AA. Rešenje ovog problema pruža upotreba digitalnih certifikata.

6.2. DIGITALNI CERTIFIKATI

Ako koristite sistem šifrovanja javnim ključem i želite da nekom pošaljete poruku, morate prvo dobiti njegov javni ključ.Međutim, kako možete biti sigurni da je to zaista njegov ključ? Rješenje ovog problema postiže se upotrebom Digitalnih certifikata. Možemo ih nazvati i digitalnom Ličnom kartom, jer oni zaista to i jesu - digitalna lična karta u syber prostoru, sredstvo kojim ćete vi ili osoba sa kojom komunicirate dokazati identitet na Internetu.

Pošto na Internetu nema policije koja bi proverila vaše podatke i izdala vam Ličnu kartu, pojavile su se kompanije koje imaju ulogu ‘treće strane’, - CA Certificate Authority

- 32 -

čija je uloga da provjere i utvrde nečiji identitet i nakon toga mu izdaju digitalni certifikat.Kako to funkcioniše u praksi npr. AA podnosi zahtev za izdavanje certifikata CA kompaniji.CA provjerava njegov identitet na osnovu ličnih dokumenata koje im je prikazao pri podnošenju zahteva.

Ako je sve u redu AA im prosljeđuje svoj javni ključ za koji CA kreira digitalni potpis i nakon toga izdaje certifikat kojim se potvrđuje da taj javni ključ zaista pripada AA.Ako AA kasnije želi da komunicira sa nekim, pri prvom kontaktu mu šalje digitalni certifikat i svoj javni ključ. Sobzirom da svi poznatiji komunikacioni programi u sebi već imaju uključene javne ključeve CA kompanija kojima se vjeruje, primalac po prijemu ove poruke lako utvrđuje validnost AA certifikata. Ovde je opisan samo jedan dio primjene digitalnih certifikata. Ako želite da na vašoj Web prodavnici omogućite kupcima plaćanje kreditnim karticama ili prodaju i pružanje povjerljivih informacija, vaš Web server (server na kome senalazi vaša prezentacija) mora imati mogućnosti da radi kao Secure Web server.

Neophodan uslov za sve ovo je da zatražite i dobijete digitalni certifikat za vaš server od nekog CA. Digitalni certifikat vašeg servera izdat od strane CA mora da sadrži sljedeće:naziv vaše organizacije, dodatne podatke za identifikaciju, vaš javni ključ, datum do koga važi vaš javni ključ, ime CA koji je izdao digitalni certifikat, jedinstveni serijski broj.

Svi ovi podaci formiraju certifikat koji se na kraju šifruje koristeći tajni ključ CA. Ako korisnik ima povjerenja u CA i ima CA javni ključ, može biti siguran u ispravnostcertifikata. Velika je vjerovatnoća da Web browser koji korisnik posjeduje već sadrži javni ključ CA jer su Netscape i Microsoft procjenili kojim se CA može najviše vjerovati, pa su njihove javne ključeve uključili u svoje browsere. Najčešće korišćeni standard za digitalne certifikate je X.509.

- 33 -

7. PRAVNA REGULACIJA E-POSLOVANJA

Pojam "elektronsko (digitalno) poslovanje" obuhvata on-line komunikacije, poslovne transakcije, trgovinu, pružanje servisnih i finansijskih usluga i sve ostale akcije i radnjekoje prate poslovanje za čiju realizaciju je neophodna računarska mreža, na primer, tipa Internet. Ovaj oblik poslovanja sposoban je da eliminiše problem vremenske razlikei geografske udaljenosti između poslovnih partnera vezan za naručivanje, isporuku i plaćanje robe ili usluga. Pored toga granice poslovanja se proširuju na robe i usluge koje dopojave ovog tip poslovanja nisu ni postojale, odnosno na elektronske robe i usluge. Elektronske poslovne transakcije generalno se mogu podjeliti na business to business i business to individuals. Bez obzira ko se u ovim transakcijama nalazi u ulozi prodavca, odnosno kupca on može očekivati poboljšanje svog statusa u odnosu na klasično poslovanje. Ponuđači roba i usluga kreirajući strategiju nastupa koja se bazira na elektronskom poslovanju kreiraju strategiju globalnog nastupa koji će dovesti do smanjenja troškova, povećanjakonkurentnosti, boljeg prilagođavanja robe potrebama kupaca a što bi sve trebalo da dovede do povećanja ukupne sposobnosti poslovanja. S druge strane, potrošaći "dobijaju" kvalitetnijurobu prilagođeniju njihovim potrebama, po manjim cjenama uz povećani standard usluga.Rast koji je u nekoliko poslednjih godina doživjelo elektronsko poslovanje u odnosu na klasične tipove poslovanja prouzrokovao je promjene pravila poslovanja i njegove regulacije.

7.1. PRAVNI OKVIRI

Kako elektronsko poslovanje omogućava izvršavanje klasičnih poslovnih zloupotreba kao što su prevare, finansijske malverzacije ili izbjegavanje plaćanja poreza na nov način potrebno ga je posebno regulisati jer se pravila i kontrolni mehanizmi klasičnog poslovanja ne mogu primjeniti. Međutim, to nije tako jednostavno, prvenstveno zato što je ova nova i propulzivna oblast poslovanja u stalnim i brzim promjenama. Pored toga, tehnologija koja se primenjuje nije ograničena samo na jedan region ili zemlju, već naprotiv. To, opet, sasvoje strane dovodi da problema na koji postojeći pravni sistemi ne daju zadovoljavajuće odgovore pošto je njihovo važenje ograničeno teritorijom države u kojoj se primjenjuje.Izlaz je pokušan da se nađe u međunarodnim organizacijama i tijelima tipa Ujedinjenih nacija, Svetske trgovinske organizacije ili u okviru regionalnih ekonomskih blokova, kao što je Evropska Unija. Sporost u dogovaranju koja je posljedica usaglašavanja stavova između zainteresovanih država prouzrokuje relativnu neefikasnost ovih tijela. Pored toga, njihove odluke su obavezne samo za one države koje su se izjasnile da ih prihvataju. Međutim, potrebe za smanjenjem troškova poslovanja i želja za povećanjem tržišta koja je sublimirana u elektronskom poslovanju dovela je do toga da mnoge razvijene zemlje ubrzano pristupaju njegovom regulisanju. Ulogu međunarodnih organizacija vezanu za elektronsko poslavanje, možda, najbolje ilustruje OECD koji je 1996. godine donio izvještaj pod nazivom "Globalnainformaciona infrastruktura - globalno informaciono društvo" prvenstveno namenjen vladama članica ali zahvaljujući uticaju koji ima i drugim. U izvještaju se ističe globalni karakter elektronskog poslovanja i sugeriše vladama, uvažavajući sve političke i pravne razlike između država, da potstiču digitalno poslovanje stvarajući uslove uz što manje povećanje regulacije. Kako nacionalna zakonodavstva nisu i neće biti direktno primjenjiva u svim oblastima

- 34 -

cyberspace poslovanja potrebno je regulaciji ovog područja pristupiti putem samoregulacije. Naročitu pažnju treba obratiti sigurnosti i autentičnosti elektronski dokumenata koja se razmjenjuju između subjekata iz različitih država kako bi ona bila pravno valjana. OECD predlaže da se što prije dođe do zajedničkih stavova vezanih za legalnost elektronskih dokumenata putem elektronskog potpisa.

Bez obzira što je u mnogim zemljama obavljanje poslovnih transakcija telefonom i/ili faksom uobičajena stvar izgleda da postoji psihološka barijera za njihovo izvršavanje putem Interneta. To je najvjerovatnije posljedica dileme koja se javlja kod poslovnih subjekata i vezana je za nadležnosti pravnih sistema na globalnoj računarskoj mreži. Naime, postavlja se pitanje koji pravni sistem će se koristiti u slučaju spora u prekograničnom prometu roba i usluga putem mreže? Nalaženjem rešenja za ovaj problem sigurno će pozitivno uticati na uspjeh elektronskog poslovanja. Jedno od rješenja bi moglo biti da je za pravne posljedice proizašle iz ugovora koji se odnose na elektronsko poslovanje nadležan pravni sistem sa teritorije gde se nalazi prodavac. Problem se usložnjava kada se posao vodi u nekoliko zemalja. Takođe se postavlja pitanje da li je sjedište prodavca u elektronskom poslavanju tamo gde je lociran server sa koga on nudi svoju robu i usluge ili negdje drugdje. U globalnom elektronskom poslovanju ubičajeno je da organizacija u nekoj zemlji ima server i ništa više, to je naročito izraženo kod "virtualnih organizacija" koje sigurno ne podpadaju ni pod jedan geografski ograničen pravni sistem.

SAD imaju najviše interesa da razvijaju elektronsko poslovanje, međutim, daleko je od toga da se to i desilo."Okviri globalne elektronske trgovine" iz 1997. godine predstavlja plan Vlade SAD u kome privatni sektor treba da preuzme inicijativu. Preduzete su akcije i na prilagođavanju jednoobraznog trgovačkog zakona SAD. Po njemu ukoliko je omogućena on-line trgovina preko web site-a prodavac je u onoj državi u kojoj je obavljena kupovina.

Komisija Ujedinjenih nacija za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) sačinila je model zakona kojim se reguliše elektronsko poslovanje. Bez obzira što se ovaj model bazira na zakonu o trgovini SAD, njegova namjena nije da pojedinačnim zemljama preporuči prilagođavanje američkog modela njihovom pravnom sistemu već da ukaže na pravce mogućih rješenja koja će zavisiti od pravne tradicije i interesa svake zemlje da se uključi u elektronsko poslovanje.

Evropska Unija je svoju politiku u oblasti elektronskog poslovanja deklarisala 1997. godine kao "Evropsku inicijativu u oblasti elektronskog poslovanja". Na osnovu ove inicijative bliska su rešenja koje su zemlje članice pojedinačno donijele u regulisanju digitalnog potpisa, sistema šifriranja i potvrde autentičnosti.

Sporazum između dva najveća trgovačka bloka, EU i SAD, vezan za elektronsko poslovanje trebao bi da riješi glavninu problema koji ovaj tip poslovanja nameće. On će zahvaljujući veličini ovih tržišta predstavljati i osnovu pravnog okruženja na globalnom nivou jer ukoliko će neka zemalja htjeti da posluje sa EU ili SAD moraće da donese sličan propis ili da mu pristupi. Mnogo je lakše podsticati različite zemlje da ovakav sporazum podrže uključujući se u njegov razvoj od početka nego težiti naknadnoj harmonizaciji velikog broja pojedinačnih prava.

Usljed nedostatka regulacije elektronskog poslovanja na globalnom nivou nameće se zaključak da je i za subjekte ovog poslovanja najbolje da sklope ugovor u kome će se precizirati pravna nadležnost u slučaju bilo kog nesporazuma.

- 35 -

7.2. NEPOSTOJANJE ZAKONSKE REGULATIVE

Globalni sistem komuniciranja zahtijeva ažurne i adekvatne pravne okvire koji trebaju da definišu potrebe zaštite korisnika usluga. Pravni rizici su najvažnija kategorija rizika za većinu aktivnosti u vezi s elektronskim novcem i elektroskim bankarstvom. Zakonska regulativa interneta i poslovanja na njemu se razlikuje od zemlje do zemlje. Dva ekonomski najrazvijenija dijela svijeta SAD i EU imaju različite stavove po pitanju zakonske regulative interneta. EU ima daleko liberalnije stavove.Potpuno anonimni sistem poslovanja na internetu moguć je zahvaljujući sistemu enkripcije podataka, uz pomoć koje je zagarantovana anonimnost u slanju svih poruka na internetu. Na ovaj način sistem štiti privatnost poslovanja. Mana mu je što može doći do izbjegavanja plaćanja poreza, carinskih obaveza i prebacivanje kapitala u druge zemlje bez znanja državnih organa.

Zakonske regulative vezane za poslovanje pojedinaca i preduzeća na internetu moraju se usuglasiti. Nedostatak međudržavne zakonske regulative onemogućuje određene segmente poslovanja i omogućava široki spektar nezakonitih aktivnosti.

- 36 -

ZAKLJUČAK

E-Poslovanje i elektronsko bankarstvo mnogima je još imaginarni pojam, ali sa kojim se svakodnevno sve češće sreću. Većina ljudi inovacije prihvata sa izvjesnom dozom nepovjerenja, straha i nezainteresiranosti. To se u početku dešavalo i sa internetom i poslovanjem putem interneta. Kao potpuno novi vid komuniciranja u startu ga je prihvatio uzak krug ljudi. Svakim danom informativne tehnologije su relativno jeftinije i pristupačnije sve većem broju ljudi. Elektronsko poslovanje je pojava koju svakim danom geometrijskom progresijom prihvata ogroman broj ljudi. Razlog što nije prihvaćeno ravnomjerno u svim zemljama je isključivo financijska mogućnost tih zemalja i njihovih stanovnika.

- 37 -

1. Literatura:

[1] Ćirović, M.: Monetarna ekonomija, Beograd

[2] www.e-trgovina.com

[3] www.postfest.ptt.yu

[4] Radivojević M. Poslovna korespondencija, Banja Luka 2006,

[5] Radovanović, P.: Tehnologizacija bankarstva, Naša reč, Leskovac

[6] Stanković, R., Krsmanović, B.: Elektronsko poslovanje, Srpsko udruženje Menadžera, Bijeljina

[7] Tomić, M.: Elektronski prenos novca, SAM Beograd,

- 38 -

- 39 -