150 godina školstva u Cvetlinu

U petak, 14. lipnja svečano je obilježena 150. godišnjica školstva u Cvetlinu..

Prije 150 godina u malom zagorskom mjestu uz samu granicu sa Slovenijom, mještani su

osjetili potrebu za znanjem, željeli su obrazovati svoju djecu pa su kupili zgradu grofa Draškovića za

tu potrebu.

Prvi učitelj bio je Josip Hegji. U početku je škola imala 70-80 polaznika. Svaka školska godina

završavala je glavnim ispitom pod predsjedanjem crkvenog nadzornika, mjesnog školskog nadzornika

i školskog odbora, a djeci koja su ostvarila dobar uspjeh dijeljene su nagrade u obliku knjiga. Budući

da je stara zgrada postala ruševna, a stanovnici Cvetlina bili siromašni i pogođeni bolestima usjeva i

životinja, godine 1899. izgrađena je nova škola uz pomoć Visoke kraljevske vlade i bana, koji su

pomogli iznosom od 3000 forinti.

Broj polaznika često se mijenjao. Prvi popis učenika u Spomenici škole datira iz 1891. godine kada se

u razdoblju od 1899. do 1918. godine broj djece koja su pohađala školu kretao od 143 do 226.

Godišnje je u prosjeku upisivano četiri ili pet razreda te jedan ili dva tečaja opetovnice.

Zbog malog i vlažnog prostora te lošije ishrane učenici su često, a naročito za vrijeme trajanja Prvog

svjetskog rata, obolijevali od raznih dječjih bolesti poput gripe, tifusa, crnih kozica i ospica. 1911.

godine četvoro djece je umrlo. Veliki broj djece, osobito ona iz Brezove gore ili Jamna, zbog

udaljenosti je teško pohađao nastavu. Nastava je prekidana i zimi zbog snijega i činjenice da škola

nije imala dobru peć niti ogrjeva. U ratu je vladala velika nestašica obuće i odjeće, starija djeca

obavljala su poljodjelske poslove, a mlađa su čuvala stoku na paši. Iz ovih je razloga u ratnim

godinama u školi znalo biti samo deset do dvadeset učenika.

Kraj je bio siromašan, udaljenost nekih mjesta do škole bila je velika, put do škole bio je loš, uvjeti u

školi bili su teški, osobito zimi, no mještani Cvetlina svojim silnim nastojanjima i upornošću uz

doprinos učitelja i svećenika prkose vremenu i otklanjaju prepreke.

Povezanost grofova Drašković sa Cvetlinom također je utjecalo na razvoj mjesta. Bolju prohodnost

puteva omogućila je austrijska carska vojska što je doprinijelo boljoj komunikaciji i daljem razvoju

mjesta.

Nakon 2. svjetskog rata broj učenika u školi bio je stalniji i kreće se do 400.

1955./56. god. započeo je rad u novoj školi sa dvije učionice, zbornicom i upravom, a škola je postala

šestogodišnja.

1959./1960. šk. god. škola je prerasla u osmogodišnju.

1965./1966. integriraju se škola Pleš, Brezova Gora i Cvetlin u školu Trakošćan.

1975. godine Cvetlin dobiva novu školsku zgradu koja je puna djece, no nakon toga ljudi iseljavaju iz

Cvetlina pa opada i broj učenika.

1. siječnja 1985.godine škola Cvetlin postaje Područna škola Osnovne škole Višnjica i tako ostaje sve

do danas.

1992. godine Područna škola Cvetlin dobiva ime plemkinje i prve hrvatske školovane slikarice Julijane

Erdödy Drašković.

Područnu školu Cvetlin polaze učenici iz naselja Jamno, Jazbina Cvetlinska i Cvetlin.

Kao što je vidljivo, školska zgrada je dobro očuvana, iako su bili potrebni neki popravci zbog

dotrajalosti (centralno grijanje, prostor školske kuhinje uskladiti sa novim odrednicama, popravljati

podove, uvesti vodu do učionica za pranje ruku, mijenjati dotrajale instalacije struje i svjetla,

zamijeniti dotrajalu stolariju, zbog blizine ceste ograditi igralištei dugo), no uz određena ulaganja u

krovište škole, vanjske zidove, podove i uz prilagodbu prostora broju učenika, ova školska zgrada

može još dugo vremena služiti svojoj funkciji.

Danas je mnogo manje učenika , ali uspješno prate sve novine i zahtjeve sadašnjeg vremena.

Trenutno je u školi 6 razrednih odjela, 2 kombinirana u nižim razredima i 4 čista u višim. Škola je

opremljena informatičkom opremom, učenici se uspješno nose s novom tehnologijom i spremno se

uključuju u projekte MZOS-a (e-upisi u srednju školu), a škola je spremna za projekt varaždinske

županije(e-dnevnik za iduću školsku godinu).

Trudom, brigom i radom djelatnika škole, lokalne zajednice, županije, mještana, roditelja i učenika,

unutarnji i vanjski prostor škole je ponešto obnovljen uz ovu obljetnicu pa je u takvom prostoru

lijepo usvajati nova znanja koja su propisana planom i programom i koja smo odredili kurikulumom.

Marljivim radom učitelja tijekom godina škola je postizala dobre rezultate, a najviše se isticala na

području LiDraNa, gdje su učenici ove škole predstavljali Varaždinsku županiju i na državnim

smotrama.

Vrijedno se radilo i na skupljanju starina cvetlinskoga kraja o čemu svjedoči etno-soba čija se trajna

postava nalazi u prostoru škole, a školi ju je u nasljeđe ostavila umirovljena učiteljica Marija

Mavriček. Da se ne zaboravi kućna radinost svoga kraja, tradicijom izrade cvijeća od krep papira kao i

obradom drvenih pločica, bave se učenici u sekcijama učeničke zadruge.

Uz ovu prigodu škola je marljivo radila na sakupljanju pisane građe i izdala prigodan zbornik pod

nazivom „150 GODINA ŠKOLSTVA U CVETLINU“. Zbornik sadrži podatke o općini Bednja, mjestu

Cvetlin, udrugama i župi, a osobito o povijesti škole. U njemu se mogu naći podaci iz Spomenice

škole, a u posebnom dijelu podaci o ovoj školskoj godini, kao i popisi djelatnika i broja učenika kroz

150 godina i o suradnji škole s važnim osobama i institucijama. Nisu zaboravljeni ni iseljenici koji su

otišli iz Cvetlina, raselili se po dalekom svijetu, ali koji nikada nisu zaboravili svoje mjesto i rado mu se

vraćaju, a jedan od njih, gospodin Stjepan koji i danas živi u Torontu sa svojom brojnom obitelji

surađivao je u izradi ove knjige. Na proslavi obljetnice sudjelovali su i brojni iseljenici (iz Švedske i

Slovenije), a ovom prigodom sve ih još jednom pozivam da se jave u školu kako bismo za dostojnu

prezentaciju naše škole u mjestima u kojima žive, prigodno zahvalili.

Uređen je i školski list „Višnja“ u kojem se mogu naći vrijedni zapisi sakupljani i obrađivani tijekom

školske godine, a ove je godine izdan u elektroničkom obliku.

Škola uspješno surađuje s mjestom i svim strukturama pod čijom je ingerencijom, zato u ovoj školi

rade zadovoljni djelatnici i uče zadovoljni učenici.

Nadamo se da će ih idućih godina biti više.

Ova školska godina bila je posvećena obilježavanju ove obljetnice pa su se kroz godinu provodile

različite aktivnosti: realiziran je kviz znanja, prigodne radionice učeničke zadruge, provedena je

debata o temi života na selu i u gradu, održani su sportski susreti sa školom Lepoglava i Videm, a

radilo se i na uređivanju unutarnjih i vanjskih prostora škole.

Kako su jedni radili na izgledu, drugi su radili na prigodnom programu, uvježbavale su se recitacije,

igrokazi, prigodne pjesme, prikladne izreke, uvježbavalo se sviranje, isprobavali su se kostimi),

dogovarao se izgled scene, koja je toga dana posebno razveselila prisutne. Bila je to scena koja je

bila posvećena nositeljici imena škole, Julijani Erdödy Drašković, u replici svoje trakošćanske sobe s

replikom kostima plemićke obitelji što je djelovalo vrlo impresivno. Dogovarala se suradnja i nastup

domaćeg KUD-a, a i učitelji su se željeli uključiti u dio programa svojim zajedničkim nastupom s

učenicima, pozvani su uzvanici i prijatelji škole, na ulazu je određeno mjesto na novom štandu na

kojem će sekcije učeničke zadruge moći izložiti i prodavati svoje radove, pripremile su se plakete,

priznanja i zahvalnice zaslužnima za rad škole, kao i darovi za tu prigodu, a pripremljena je i

prigodna izložba.

Na sam dan svečanosti, naša je škola blistala, a ponos učenika i djelatnika , kao i mještana se nije

mogao niti želio sakriti. Za svakog dragog nam gosta bila je spremljena po neka sitnica kako bismo

svojom radošću i srećom ispunili srca naših gostiju.

Našoj svečanosti prisustvovao je Pročelnik Ureda za prosvjetu, kulturu i sport varaždinske županije,

mr. Miroslav Huđek, koji je prilikom obraćanja naglasio važnost škole u malom mjestu i izrazio

zadovoljstvo viđenim.

Načelnik općine Bednja u svom je obraćanju naglasio kako osim želja i htjenja učenika za uspješno

školovanje moraju postojati i učitelji, te on i ove sadašnje i one koji su radili u cvetlinskoj školi

posebno pozdravlja.

Valja naglasiti da je ulaz cvetlinske škole bio premalen da uđu svi oni koji su željeli uveličati obljetnicu

škole svojim dolaskom pa im se stoga još jednom od srca zahvaljujem u ime učenika i djelatnika škole

( g. Miroslavu Huđeku, gospodinu Mirku Bistroviću, zamjeniku gradonačelnika Grada Lepoglava,

Hrvoju Kovaču, ostalim predstavnici ma lokalne zajednice, predstavnicima lokalnih udruga, župniku

Župe Cvetlin, vlč. Ivanu Hrušku, ravnatelju Miji Barišiću iz OŠ Klenovnik (bivšem djelatniku ove škole),

ravnateljici Mariji Rodek iz OŠ Kamenica, ravnateljici iz Oš Videm, gospođi Heleni Šegula iz

Republike Slovenije; bivšim djelatnicima škole koji su u mirovini i članovima obitelji preminulih

djelatnika, prisutnim iseljenicima (g. Stjepanu Šmintiću iz Toronta i ostalim prisutnima iz Švedske i

Slovenije), mještanima, roditeljima, članovima KUD-a „Cvetlinski zvon“, kustosu i ravnatelju Dvora

Trakošćan, HNK Varaždin, svima koji su pomagali u nastanku zbornika i svima koji su upisani u

zbornik, a za oproštenje molimo one koji su nehotice neupisani, a njih ćemo sa posebnom isprikom

upisati u sljedeći zbornik već za 5 godina (dio djelatnika matične škole koji su integracijom dio svog

radnog vremena nadopunjavali u područnoj školi), zahvaljujem svima koji su pomagali u bilo kojem

pogledu i na bilo koji način u pripremi škole za proslavu, hvala djelatnicima škole na trudu i radu, a

posebno učenicima koji su pokazali da to što ih je manje nije nikakav problem da pokažu svu svoju

raskoš, marljivost i talent tekstovima, pjesmom i sviranjem o svom kraju, svojoj domaćoj riječi,

lokalnom izričaju, svojoj domovini i o cijelom svijetu prožeto ljubavlju, prijateljstvom i važnim

porukama, kako ne moraš biti odličan đak, ali kako možeš biti odličan čovjek, kako je važno imati

prijatelje, a na kraju su učenici pozdravili goste, do iduće obljetnice, na svim jezicima koji su poznati

učenicima u toj maloj školi (španjolski, ruski, njemački,engleski, slovenski, japanski i na idiomu).

Zahvaljujem MZOS

Republika Hrvatske na pokroviteljstvu ove obljetnice,

općini Bednja na supokroviteljstvu.

Na kraju dodajem konferansu i tekstove recitacija:

150. OBLJETNICA ŠKOLSTVA U CVETLINU

(kulturno-umjetnički program)

(Martina i Marko-Antonio dolaze na scenu, sjedaju za stol u kutu, piju čaj i prate

sadržaj…)

Himna – tamburaši i pjevački zbor

Martina: Dragi gosti, poštovani roditelji, učitelji, učenici, prijatelji, bake i djedovi, čast mi je

pozdraviti vas na današnjoj svečanosti u školi koja nosi moje ime, Julijana Erdödy

Drašković.

Dobro došli na svečanu proslavu 150. obljetnice školstva u Cvetlinu.

Filip: Zamolio bih ravnateljicu Slavicu Cingesar da nam se obrati s par pozdravnih riječi.

Helena: Pozivam načelnika općine Bednja, gospodina Mirka Bistrovića, da se obrati

prisutnima.

Filip: Cijenjeni gospodine Huđek pozivam Vas da nam kažete par riječi.

….

Molimo predstavnika bednjanske udruge branitelja da nam se obrati.

……

Helena: Malo je reći kako se život u Cvetlinu promijenio. Sada je to sasvim drugačija priča.

Nekada blatnjavi seoski puteljci sada su asfaltirani, ljudi voze brze automobile

motocikle, ….

Ivona: Osvrt na Cvetlin nekad i danas iz pera učiteljice Marije Mavriček pokušat će vam

dočarati Marija i Doris krasnoslovom pjesme Tuj buome estali.

1997. godine tom su se pjesmom učenici naše škole plasirali na 1. mjesto Županijske

smotre LiDraNo.

Tuj buome estali – Marija i Doris

Lijepo je mjesto Cvetlin – zbor, tamburaši i KUD Cvetlinski

zvon

Helena: Cvetlinsku himnu Lijepo je mjesto Cvetlin izveo je školski zbor i KUD Cvetlinski

zvon uz tamburašku pratnju.

Ivona: Sigurno znate staru poslovicu: Tek kada počne pucati led, znat ćeš tko su ti prijatelji.

Helena: Prijateljstvo je kao duga. Kada je savršena količina sreće i suza pomiješana, rezultat

je

most pun boja koji spaja dva srca.

Ivona: Učenice prvog i drugog razreda uprizorit će scensku igru o cvjetnom prijateljstvu.

Igrokaz 1.

Cvetličanka – zbor, tamburaši i KUD

Filip: Poslušajmo pjesame Cvetlinski zvon i Jemala sam dragoga u izvedbi Kulturno

umjetničkog društva Cvetlinski zvon i školskih tamburaša.

Cvetlinski zvon

Jemala je dečka

Filip: Raznim aktivnostima unutar školske zadruge, formirane 1956. godine, nastojimo

očuvati običaje svoga kraja.

Njegujemo izričaj na idiomu, istražujemo lokalnu povijest, uredili smo etno sobu,

uživamo u tradicionalnim jelima…

Lucija i Ivona recite nam tko peče najbolju i najmirisniju gibanicu?

Babičina gibounica – Lucija i Ivona

Folklor

Ivona: Bivša učenica, a buduća učiteljica Katarina Smiljan, ponovno će stati pred vas i

podsjetiti na vrijeme kada je svojim scenskim nastupima, vođena mentoricom Marijom

Mavriček, zavrijedila glasan pljesak publike. Katarina, izvolite!

Babica i dedek – Katarina Smiljan

Helena: Da bi se postigle velike stvari, nisu potrebni velikani, već samo obični, ali do kraja

predani ljudi. To su naši učitelji – kapljice koje nesebično udružuju svoje snage.

Ivona: Dragi učitelji, vi koji ste učiteljskom prisegom obećali svoje kreativne i umne

snage upotrijebiti za napredak mladih generacija; obećali ste da ćete sve svoje

potencijale i znanja razvijati i usavršavati kako bi pridonijeli boljem i ljepšem životu

učenika i mještana.

Helena: Volite nas, savjesni ste i dobri učitelji, čuvari ste naših moralnih, stručnih i kulturnih

vrednota. Kako nagraditi godine vašeg predanog rada?

Filip: Richard Bach je rekao: „Darovi od stakla i lima potroše se za jedan dan i nestane ih.“

Helena: Zato mi imamo bolji dar za vas – poklanjamo vam ovu priredbu! Naš dar blista

posebnom svjetlošću i nosit će vas krilima svih ptica koje lete.

Ivona: Ravnateljice, uručite zahvalnice, plakete i priznanja našim učiteljima za dugogodišnji

rad u školi, za doprinos razvoju škole te odgoju generacija učenika

podjela plaketa, priznanja i zahvalnica

uručivanje nagrade Patriciji Jagarinec, učenici koja je sve razrede

ocjenjena odličnim uspjehom, kao poticaj za što boljim

stjecanjem znanja u daljem školovanju

Helena: Želite li biti lijepi – nosite osmijeh!

Ivona: Osmijeh na vašem licu učinit će čudo za vaš izgled. Sjaj osmijeha dat će vam

mladolikost i optimizam.

Helena: Učenici viših razreda svojim će se nastupom potruditi izmamiti smijeh, tu kristalnu

kocku vedrine.

Igrokaz 2.

Filip: Kažu, da što je jednome nemoguće, dvojici je lako. Poslušajte kako to zvuči kada naši

učenici i učitelji udruže snage. Slobodno im se pridružite!

Neka cijeli ovaj svijet – zbor i tamburaši

Pod brajde – zbor i tamburaši

Filip: Cvetlin je malo mjesto, ali zauzima gotovo cijelo srce.

Patricija i Martina, dođite, recite nam još nešto o ovom komadiću Zagorja.

Mae saele – Patricija i Martina

Ivona: Danas smo pokazali samo dio onoga što se radi, uči i ostvaruje u našoj školi.

Nadamo se da smo vam uspjeli prenijeti djeliće naše razigranosti, veselja i mašte

vođene rukom naših mentora.

Helena: Hvala vam što ste svojim dolaskom uveličali ovaj dan.

Učenici pozdravljaju publiku na španjolskom (Ingrid), ruskom (Tamiris), njemačkom (Karlo),

engleskom (Leonardo), slovenskom ( Karla ), Mihael na japanskom i Igor na idiomu.

Filip: Pozdravljamo vas do iduće školske godine, do neke nove obljetnice!

Doviđenja!

Lepe ti je, lepe ti je Zagorje zelene – zbor i tamburaši

Autorica: Marija Mavriček

1. mjesto Županijske smotre LiDraNo-a 1997.

Krasnoslovili: zborna recitacija

Tuj buome estali

Bilae jae tou pred fnojge ljet

da jae mouj pradedek išel v škoulu.

Taeške sae spaenjal v brieg

i smical pe blatnaem doulu.

Dougi mu jae bil pout

makar jae išel i pe prečki.

Moural sae jake žuriti

ka ga naejbi estavili

Škoulnikevi dečki.

I prababica ma išla jae kak pujcica

v škoulu i pe mrazu bousa.

Nijae nič marala

ka jae nie šoulinea imiela.

Mislila si jae:

Boum sae vrae v škoule zegriela.

Fnojgekrat su sae vaeč pefalili

da su sae liepe vučili.

I da nigdar nedu pezabili

ka su im učitelji gevourili.

„Nikada ne smijete zavičaj zaboraviti,

svojim jezikom govoriti,

običaje čuvati

i sve hrvatsko voljeti.“

Lieta su minula

zdaej pravnučeci idu v škoulu.

Moraeme pe isaem briegu,

aeli sae rajši paeljume pe doulu.

I mi sae iste vučime one

ka su si pradedek i prababica

najboljae zepoumtili

i taerde sme im ebačali:

Da boume tuj ne njihaevem estali,

našae hižicae ederžali,

sae ka su noum estavili

jake, jake čuvali

i sve deci pevidali

da su tuj paere nas živeli

oni kaeri su Cvetlin radi imeli

i niesu nikum editi šteli,

makar su jake taeške

ze življinjae skerbeli

i fnojge terpeli,

kaj šaesa želeli,

aeli su saeradi imeli.

Autorica: Marija Mavriček

Županijska smotra LiDraNo

Krasnoslovila: Katarina Smiljan

Babica i dedek

Mouj jae dedek imel

liepae bielae mustačae,

kaerpa de kaerpae

bilae su mu hlačae.

V hiži ped sloumnutim krouvem

jae živel i babicu jae

jake, jake rad imel.

Njaenjinu jae sliku

ne zid poulek respaela del,

i saku večaer ju

douge, douge glaedel.

Riem jae na slike vaeč spaerhel

i farba sae zgulila i dol etpala,

aeli dedek tou ne vidi

i važnae mu jae soume

da jae slika ciela estala.

A babica ecpojdi debaelega praha

dedeka gledi nesmejouna i mlada.

Vmaer jae i dedek

Vaeč pred fnojge liet,

Estala jae hižica ne briegu čiste souma,

Ž njae jae etpala i slouma.

Negder, soume negder

Tuj sae zestavime

Ja i moja moja mouma.

I čae bi sae soume

Mole jakši veter zebušil

Hižicu bou de kraja zrušil.

Da vaeč i maenae naebu

Ne taem meste estala bo

V taernju soume grabica,

I nišae nae znoul

Da su tuj negdar

Liepe i sraečne živeli

Jaeden dedek i babica.

Autorica: Marija Mavriček

Državna smotra LiDraNo, Pula 1994.

Krasnoslovili: Mirjana Smiljan i Valerija Čižić

Babičina gibounica

Mi jake radae idaeme

k naše babe Jounice

jer prinje dagojd

diši pe gibounice.

Tieste v hipu nepravi,

paeč suhimi daervi rezjari

i soume ka sae ekuoli eglaedaš,

vaeč ti sae gibonica žari.

Z njaejnae paeči sae tak diši

i nigdar sae nič ne presmudi.

Ja bi uvek dala i tourtu i pitu

za vroučae gibounicae šnitu.

Da k babice gosti doujdu

nikemu sae nikum ne žuri,

jer im vaeč ne dveriši

pe gibounice diši.

Naeznu mu naša babica

ka jae mikrovalna pečnica

niti ka jae Zeppter pesouda.

Ouna soume znou

čae očae jesti fljaetne zgetouviti

moura v paeči jake zekuriti

i ekouli juognja

louncae i cimpletae zležiti.

Znoume da vi morti

ne poznoutae našu babu Jounicu,

aeli sme sigurnae

da i vaša babica paečae

gli tak doubru gibounicu.

Soume čae sta nie paeč perušili

i kravu praedali.

Autorica: Marija Mavriček

Županijska smotra LiDraNo

Krasnoslovili: zborna recitacija

Mae saele

Ma jae saele moule,

Mogla bi ga v žaep diesti.

Nieki sae ž njaega norca dieladu

I saku fourmu coune zmišljadu,

„ na kraju svieta“ ga zouvaedu.

Pa kate, nek gevoridu ka očaedu,

Nas tou nič ne beli

I sae jaedne noum jae

Ka kie veli.

Aeli ipak naeznudu jaednu stvar,

Da jae of kemadić Zagorja

Ze nas sae begatstve

I Boužji dar.

Ja nikak naebraem razmeti

Kak naši ljujdi moraedu

Čim priek briega v drugu daeržavu

Ili zdaj v Evropu edidaedu,

Odma souj gouvor pezabidu

Kak da ga sae sroumidu,

I svoju sae diecu

Soume stronjski speminjadu.

Babica i dedek vaeč vnukae ne razmejaedu

Pa meste da njim sae veselidu

Fnojge krat sae rezjoučedu

Ili pa sae stronjskim gouvorem močidu.

I zate Zagorje moje

V saercu tae boum spravila i zeklanula

I nigdar tae naem estavila i pezabila.

Tuj – de nas Ravna gora čuva

I pečina liepe gledi,

Tuj – de sae briegi najrajši imadu

I z naebem kušujaedu,

Tuj – de još bistri petoučec žleburi

I saku formu roužica diši,

Tuj – naš Cvetlin živi

I tuj sme doma mi.

I sae skupa nek nas Boug

Još fnojge liet peživi!