137 193 malic dragica

Download 137 193 Malic Dragica

Post on 28-Nov-2015

53 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • UDK 811.1636.42'28213/14 (497.5 Dubrovnik)Izvorni znanstveni lanak

    Rukopis primljen 23.IX.2007.Prihvaen za tisak 16.VI.2008.

    Dragica MaliInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovljeUlica Republike Austrije 16, 10000 Zagrebdmalic@ihjj.hr

    TRAGOVI CRKVENOSLAVENSKO-AKAVSKIH MATICA U NAJSTARIJIM DUBROVAKIM

    MOLITVENICIMA

    Ukazuje se na tragove crkvenoslavensko-akavskih matica (predloa-ka) u dvama najstarijim dubrovakim (ujedno i najstarijim hrvatskim) molitvenicima Vatikanskom hrvatskom molitveniku (iz vremena oko 1400. g.) i Akademijinu dubrovakom molitveniku (iz sredine 15. stoljea). Ti su tragovi zamjetni na svim razinama, od grafijske do prijevodne. Ovom se prilikom promatraju grafijska, pravopisna, fonoloka i grama-tika razina, a leksika se i prijevodna dodiruju samo u sklopu razma-tranih problema na navedene tri razine.

    Od nezaobilazne Fancevljeve rasprave o latinikim spomenicima hr-vatske crkvene knjievnosti 14. i 15. stoljea i njihovu odnosu prema gla-goljakoj crkvenoslavenskoj knjievnosti (Fancev 1934) neprijeporna je i-njenica da se ti latiniki spomenici zasnivaju na preradama istovrsnih cr-kvenoslavenskih tekstova, pisanih uglavnom glagoljicom i, rjee, irili-com. Ovu drugu grafiju posebno treba imati na umu u razmatranju du-brovakih spomenika budui da je ona u to doba u samom Gradu i nje-govoj okolici bila vrlo zastupljeno pismo. irilicom su pisane sve isprave Dubrovake kancelarije (korespondencija sa susjednim zemljama i njiho-vim vladarima), a njome su napisani i neki znaajni dubrovaki spomeni-ci molitvenik tiskan u Veneciji 1512.1 (sadrajem i jezikom gotovo iden-

    1 Autorica ovoga priloga naziva ga u svojim radovima iriliki dubrovaki moli-tvenik (kratica: DM). Nije naodmet spomenuti da najznaajniji (najmarljiviji) pro-uavatelj jezika starije dubrovake knjievnosti Milan Reetar taj molitvenik, to ga je objavio i jezik mu opisao u edicijama Srpske kraljevske akademije (Reetar 1938a; 1938b) naziva srpskim molitvenikom (ne samo zbog irilice!), pa vjerojatno stoga nije uao u krug zanimanja hrvatskih filologa.

    FILOLOGIJA 49, Zagreb 2007

    137

  • Dragica Mali: Tragovi crkvenoslavensko-akavskih matica... FILOLOGIJA 49(2007), 137193

    138

    tian ovdje razmatranim latinikim molitvenicima) i Libro od mnozijeh raz-loga iz 1520. godine.

    Ovdje emo se pozabaviti dvama najstarijim dubrovakim latinikim spomenicima Vatikanskim hrvatskim molitvenikom iz Vatikanske biblio-teke (kratica: VHM) iz vremena oko 1400. godine i Akademijinim dubrova-kim molitvenikom (kratica: ADM Arhiv HAZU, sign. VII17) negdje iz sredine 15. stoljea. Fancev je u spomenutoj raspravi na nekoliko mjesta (osobito u odjeljku Hrvatska oficija) ralambom ukazao na prijevodnu i je-zinu ovisnost sastavnih dijelova (osobito psalama) ovdje razmatranoga Vatikanskoga hrvatskog molitvenika o crkvenoslavenskim predlocima, od-nosno na njihovu izravnu naslonjenost na te crkvenoslavenske predlo-ke2. Za drugi u vremenskom slijedu Akademijin dubrovaki molitvenik Fancev nije znao. Osim ta dva molitvenika poznata su do poetka 16. sto-ljea jo tri molitvenika dubrovake provenijencije: jo jedan rukopisni i jedan tiskani s kraja 15. stoljea (oba iz Vatikanske biblioteke) i spomenuti iriliki iz 1512. godine. Svi su oni slini sastavom (glavni su sastojak ofi-ciji, od kojih je prvi i najvaniji marijinski, pa oficij za mrtve, te oficiji Sve-toga Duha i svetoga krsta, zatim litanije i/ili Psalmi pokorni i razne molitve, u svakom molitveniku druge, koje odaju individualni izbor sastavljaa ili naruitelja/naruiteljice)3 i svima je njima molitveni auditorij enski, pa to upuuje na njihovu upotrebu u enskim samostanima.4

    Naa dva molitvenika nisu u neposrednoj vezi: mlai od njih nije mla-a jezina prerada starijega, nego je rezultat druge redakcije (sadrajne i prijevodne), kojoj od poznatih dubrovakih molitvenika pripada glav-nim svojim sastavnim dijelovima znatno mlai molitvenik iz dubrova-ke Franjevake knjinice Male brae s kraja 16. stoljea (Franjevaki dubro-vaki molitvenik kratica: FDM). Pritom je VHM krnj na kraju, a ADM na poetku. VHM se sastoji od: Ofija Blaene Djeve Marije, Sedam psalam po-kornih s litanijama svih svetih, Ofija od mrtvijeh, Ofija svetoga krsta, Ofi-ja Svetoga Duha, 16 molitava za razne prigode, te poetka Psalama gradu-ala tekst se prekida stranicom 170v. ADM poinje desetim stihom 145. psalma Marijinskog ofija, iza kojega slijede: Ofije od mrtvijeh, Ofije sveto-ga krsta, Ofije Svetoga Duha, te drugom rukom: Mnogo devota i izvrsna mo-litva g Bogu na spasenje duevno, Zaelo Sveto evanelje po Ivanu (poetak Pro-slova Ivanova evanelja), Sedam psalama pokornijeh s litanijama svih svetih, te

    2 U literaturi se uobiajilo da ih se naziva maticama razmatranih tekstova.3 U crkvenoj terminologiji knjiicama takva sastava naziv je liber horarum po-

    jedini se dijelovi obvezatno mole/itaju u pojedinim urama samostanskoga dnev-nog rasporeda.

    4 Neto vie o tim molivenicima u: Mali 1998.

  • Dragica Mali: Tragovi crkvenoslavensko-akavskih matica... FILOLOGIJA 49(2007), 137193

    139

    jo dvije mnogo devote molitve Blaenoj Djevi Mariji. Zbog nejednakog sastava i nejednake veliine tekstova nae istraivanje tragova crkvenosla-vensko-akavskih matica u njima moe ukazati samo na relativne odnose, a oni su vidljivi ve na prvi pogled: dok VHM obiluje tim tragovima (vie crkvenoslavenskima nego akavskima) na svim razinama, u ADM ih ima znatno manje i znatno su manje uoljivi.

    Na samom poetku ovoga istraivanja treba istaknuti jedno: ono to se u literaturi (uglavnom zasnovanoj na esto raspravljanom problemu o postojanju/nepostojanju akavsko-ikavskoga supstrata dubrovakoga go-vora i njegova naslojavanja/preslojavanja tokavskom ijekavtinom) de-setljeima uoavalo kao obiljeje jezika dubrovake poezije od petrarkista do Vetranovia5 (pa i kasnije), tj. znatna zastupljenost ikavizama i aka-vizama, i to se tumailo procesom naslojavanja ijekavtine i tokavtine na prvotnu dubrovaku ikavtinu i akavtinu u Dubrovniku krajem 16. i u 17. stoljeu, u znatno je manjoj mjeri zastupljeno u ovim najstarijim du-brovakim knjievnim spomenicima. Odnosno, ovi molitvenici pokazuju stanje dijametralno suprotno ranijim stajalitima: osnova je dubrovako-ga govora tokavsko-ijekavska, a akavizam i ikavizam (ovdje i crkveno-slavizam) stvar je knjievnojezinog preslojavanja.

    1. Grafijska razinaReetar je svojom tvrdnjom da od glagoljske ili irilske grafike ... sta-

    ri dubrovaki pisari nisu nita uzeli (1952:13) samo jedan u nizu stari-jih istraivaa koji su zastupali miljenje o nepostojanju utjecaja glagolji-ke i irilike grafije na latiniku. Posljedica je toga stava tumaenje mno-gih grafijskih pojava na jezinoj (glasovnoj) razini. Koliko mi je poznato, prvi je prilog o izravnu utjecaju glagoljike grafije na latiniku onaj Mi-lana Mogua iz 1984., ali on govori o neto mlaem razdoblju od ovoga kojim se ovdje bavimo. Meutim, autorica ovoga priloga dosta je davno u najstarijim hrvatskim latinikim tekstovima uoila neke pojave koje je mogue (i koje treba) tumaiti kao tragove i utjecaje glagoljike grafije.6 S jedne se strane radi o o nizu pisarskih pogreaka koje ukazuju na latina-ko nerazlikovanje slinih glagoljikih slova (zbog oteenosti predloka ili prepisivake nepanje), a s druge o odreenim grafijskim rjeenjima koja odraavaju sustavni grafijski utjecaj glagoljike grafije na latiniku. Du-gogodinjim bavljenjem latinikim spomenicima te su se spoznaje irile i

    5 Vidi npr. Vonina 1967, 1968, 19801981, Hamm 1981.6 Mali 1990b, 1992.

  • Dragica Mali: Tragovi crkvenoslavensko-akavskih matica... FILOLOGIJA 49(2007), 137193

    140

    usustavljivale.7 VHM sadri obje te grafijske komponente: i niz pogreaka koje su mogle nastati samo zamjenom slinih glagoljikih slova i odree-na grafijska rjeenja koja ukazuju na glagoljiki utjecaj na latiniki grafij-ski sustav. Ali osim tragova glagoljice u VHM ima i manje uoljivih tragova irilice. I dok su oni prvi posljedica prijepisa s glagoljikih pred-loaka, drugi ukazuju na suivot latinice i irilice na dubrovakom pod-ruju. Budui da se ovdje bavimo crkvenoslavenskim tragovima u VHM i ADM, pa onda i tragovima (prvotno) crkvenoslavenskih pisama glagolji-ce i irilice, ostavljamo po strani takoer velik broj pogreaka koje su po-sljedica zamjene slinih latinikih (gotikih) slova. One pak ukazuju na to da razmatrani molitvenici nisu u svim svojim sastavnim dijelovima izrav-ni prijepisi s glagoljice i/ili irilice, nego i sa starijih latinikih prerada, to je jedan od pokazatelja da hrvatska latinica ima stariju povijest od sau-vanih tekstova, a sauvani tekstovi bogatu slojevitost nastajanja. A sve to zajedno dokaz je viestoljetne ukorijenjenosti crkvenoslavenske tradicije (bogoslune, knjievne i jezine) na naim prostorima i njezine saivljeno-sti/suivota s knjievnim izraavanjem na narodnom jeziku.

    Meu tragovima glagoljike grafije u latinikim tekstovima najuolji-vije su pisarske pogreke nastale uslijed slinosti glagoljikih slova. Naj-ee su zamjene slova io i dtvl, te ghk, pri emu su prve dvi-je zamjene prisutne u veini latinikih spomenika (u nekima sporadino, u drugima prilino esto), dok posljednja moe biti i sustavna. U VHM to su: propouidaiut umj. pripouidaiut (= pripovidajut) 4r, Dotiie umj. Dotoie (= Dostoji se) 15v, apiuidi umj. apouidi (= zapovidi) 27v, picinite umj. pocinite (= poinite) 34r, iiui umj. oiui (= oivi) 36r, idobri umj. idobro (= i dobro) 47r, di umj. do 61v, iporidis umj. iporodis (= i porodi) 62r, Tobo umj. Tibo (= Ti bo) 66r, Uuelicit umj. Uuelicil (= Uzveliil) 45v, dicha umj. ticha (= tiha) 54v te je-dan na prvi pogled potpuno nerazumljiv primjer idrugotuorenia umj. odru-chotuorenia (= od rukotvorenja) 84v s dvostrukom zamjenom slinih glago-ljikih slova: i umj. o i g umj. k (odnosno graf. ch ili c)8. U ADM su, ini se, samo dvije takve pogreke: neprihodni umj. neprohodni: ...puot moja u zemi pusti i neprohodni i bezvodni (Ps

Recommended

View more >