1 ellen g. white um, karakter i osobnost (1) · commentary (adventistiŁki biblijski komentar),...

1

Ellen G. WhiteUM, KARAKTER I OSOBNOST

(1)

Um, karakter i osobnost2

NakladniciASI, Zagreb

ADVENT, Pulawww.asi-croatia.org

IzvornikMind, Character, and Personality

by Ellen G. White

∂ Copyright by Ellen G. White Publications

Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno iliu cijelosti, samo uz pisano dopuπtenje nakladnika.

Za nakladnikaMiroslav BrzoviÊ

UrednikBoris Vale

PrijevodMiodrag MarinkoviÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakJAFRA print, Solin—Split 2011.

3

Ellen G. White

UM, KARAKTERI OSOBNOST

1

Smjernice za mentalno i duhovno zdravlje

ASI, ZagrebADVENT, Pula

2011.


Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

Brojke na marginama knjige ukazuju na brojevestranica izvornika.

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 775814

Svezak 1ISBN 978-953-56721-0-4

CjelinaISBN 978-953-56721-2-8

5

PREDGOVOR

Za æivota Ellen G. White (1827.—1915.) psihologija, zna-nost koja se bavi umom i njegovim osobinama i funkcijama,nalazila se tek u povojima. Meutim, kroz sve njezine spiseprovlaËi se karakteristiËna filozofija s jasno izloæenim osnov-nim postavkama i smjernicama. Svrha i namjena ove kom-pilacije jest da se iskazi i razmiπljanja Ellen G. White na ovomπirokom, znaËajnom i ponekad kontroverznom podruËju saberuna jedno mjesto zbog olakπanog prouËavanja. Oni koji vjeru-ju da je Ellen G. White pisala pod nadahnuÊem, kao drago-cjeno blago Ëuvaju njezine savjete iz podruËja koje je æivotnovaæno za ËovjeËanstvo kao cjelinu, u vrijeme kada se πkolepsiholoπke misli u mnogoËemu meusobno razilaze i doæivljavajupromjene.

Zdravi pogledi koje je Ellen G. White zastupala u podruËjupsihologije, prehrane i obrazovanja, kao i u drugim podruËji-ma, veÊ su se viπestruko dokazali. Nesumnjivo je da Êe se uvrijeme stalnog napretka u istraæivanjima na podruËju psiho-logije i mentalnog zdravlja i dalje sve viπe utvrivati ugledkoji je ona stekla kao osoba koja je iznosila zdrava psiholo-gijska naËela. Djelo Um, karakter i osobnost pruæit Êe iskre-nom Ëitatelju odgovore na mnoga pitanja. Uvjereni smo daÊe, kako se ova istina bude viπe otkrivala, stavovi izloæeni uovoj knjizi postajati sve privlaËniji svim Ëitateljima koji oz-biljno razmiπljaju.

U pripremanju ovoga gradiva u Upravi za Ostavπtinu EllenG. White nije uËinjen nijedan pokuπaj odabiranja i izdvaja-nja tekstova radi podupiranja pogleda koje zastupaju razniautoriteti na polju obrazovanja i psihologije. Ovdje nema una-prijed pripremljenih glediπta koja bi zastupali suradnici napripremi kompilacije. Naprotiv, uloæen je trud kojim je Ellen


G. White omoguÊeno da slobodno iznese svoja glediπta. To jeostvareno uzimanjem iz golemog blaga njezinih objavljenih spisakoje je njezino pero stvaralo tijekom πest desetljeÊa, u oblikuu kojem se pojavljuju i u sadaπnjim knjigama i knjigama kojese viπe ne tiskaju, u traktatima, u tisuÊama Ëlanaka objavljenihu Ëasopisima i u njezinim brojnim arhiviranim rukopisima ipismima, πto stoji saËuvano u trezoru Povjerenstva za Ostavπti-nu Ellene G. White.

Velik dio knjige Um, karakter i osobnost iznosi opÊe smjer-nice i naËela. Sve je to protkano i poduprto tekstovima kojidonose praktiËne savjete i upute za odnose uËitelja i uËenika,propovjednika i vjernika, lijeËnika i pacijenta, roditelja i dje-teta.

Savjeti u brojnim primjerima upuÊeni direktoru, propo-vjedniku, lijeËniku, uËitelju, uredniku, muæu, kuÊanici ili mladojosobi vjerojatno Êe, u okviru okolnosti u kojima se odreenisavjet upuÊuje, formom podsjeÊati na sluËaj o kojem je kon-kretno rijeË. Pozornost treba usmjeriti na naËelo.

Ellen G. White, oËito, nije pisala kao psihologinja. Onanije rabila terminologiju koja se obiËno rabi u suvremenoj psi-hologiji. »itatelj, zapravo, mora razumjeti naËin na koji onarabi izraze “psihologija”, “frenologija” i sliËno. S druge strane,Ëitatelj, upuÊen u psiholoπku znanost bit Êe duboko zadiv-ljen njezinim neobiËno jasnim razumijevanjem osnovnih na-Ëela psihologije izloæenih u ovoj knjizi. Iskazi Ellene G. Whiteo razliËitim aspektima uma, o njegovoj kljuËnoj ulozi u æivotuËovjeka, njegovim potencijalima i Ëimbenicima koji omoguÊa-vaju njegov optimalan rad, prikazani logiËnim redoslijedom,znaËajan su dodatak knjigama Ellene G. White koje su izdaneposthumno. Ti iskazi pomaæu nam da shvatimo narav Ëovjekai razumijemo njegov odnos prema vlastitom zemaljskom okru-æenju, prema Bogu i svemiru.

©ezdesetih godina dvadesetog stoljeÊa, kada je zapoËet radna ovoj kompilaciji, smatralo se da Êe ona biti najprivlaËnijaupravo za one koji se bave istraæivanjima i prouËavanjima napodruËju mentalnog zdravlja. Tako je i rad bio organiziranna naËin na koji Êe citati i dijelovi knjige biti brzo dostupnionima koji se bave specifiËnim, veÊ sistematiziranim podruË-jima. »itatelj koji istraæuje i prouËava treba znati da Êe se, i

7

pokraj uloæenog truda da se πto je viπe moguÊe izbjegnu po-navljanja, neke kljuËne reËenice i pojmovi pojavljivati viπe puta,u razliËitim poglavljima, buduÊi da Êe Ëitatelj i oËekivati daih nae pod odgovarajuÊim razliËitim odrednicama. Tako po-staje nedvosmisleno jasno da je ova kompilacija vrlo poæeljnodjelo za sve Ëitatelje, buduÊi da smo svi mi sudionici bitkeza ljudski um.

Posao uredniπtva koje je pripremalo kompilaciju bio jeograniËen na izbor grae koju su oni slagali logiËnim slijedomstvari i na davanje naslova, ukljuËujuÊi i podnaslove, koji upu-Êuju na odabrani predmet. UËinjen je pokuπaj da se knjigomobuhvate sve istaknute, znaËajne misli o odreenom predmetu,ispisane tijekom svih godina aktivne sluæbe Ellen G. White.»itatelj na taj naËin ima prednost da odreeni predmet proma-tra iz svih kutova, Ëime se pokriva najπiri moguÊi spektar kon-kretnih situacija. U takvom pristupu dogaa se da se poneg-dje ponovi neka od osnovnih postavki knjige, πto bi djelomiËnomoglo i zasmetati povrπnom Ëitatelju. Meutim, pozorni i oz-biljni Ëitatelj radovat Êe se svakom izrazu koji pridonosi razu-mijevanju predmeta o kojem je rijeË. Tako knjiga Um, karakteri osobnost djeluje kao neka enciklopedija.

Svaki citat upuÊuje na izvor u spisima Ellene G. White,πto Ëitatelju daje priliku da posegne za cijelim izvornim kon-tekstom ako to æeli. Zbog uπtede prostora u navoenju izvorakoji nisu prevedeni na hrvatski rabe se opÊeprihvaÊene kraticeza spise Ellen G. White. KljuË za ove kratice nalazi se nakraju ove knjige. U svakom pojedinom sluËaju navodi se igodina, odnosno datum pisanja ili prvog objavljivanja materijala.Citiraju se prije svega originalni izvori, a ako se oni mogunaÊi u obliku knjige, pojavit Êe se i podatak o odgovarajuÊojpublikaciji. Citati koji se odnose na Seventh-day Adventist BibleCommentary (AdventistiËki biblijski komentar), zapravo su do-daci iz pera Ellene G. White, objavljeni na kraju pojedinogsveska, ili u svesku 7A SDA Bible Commentary.

Zbog ograniËenog prostora nije bilo moguÊe da se u ovodjelo unesu neke odrednice koje se odnose na um, kao πtosu “ludilo” i tome sliËno, zbog kojih se Ëitatelj upuÊuje nadjelo Comprehensive Index to the Writings of Ellen G. White ilidanas dostupan CD-rom Ellen G. White Writings.

Predgovor


Ova kompilacija pripremljena je u prostorijama Upraveza Ostavπtinu Ellen G. White pod vodstvom Odbora povjere-nika, prema punomoÊi koja je za taj posao dana u oporuciEllen G. White. Za razliku od veÊine kompilacija nastalih natemelju spisa Ellen G. White, ovo je djelo prvotno objavljenou privremenom obliku pod naslovom Guidelines to Mental Health(Smjernice za mentalno zdravlje) radi “testiranja” u nastavnimuvjetima i bilo je namijenjeno krπÊanskim pedagozima, psiho-lozima i psihijatrima radi kritiËkog Ëitanja. Æelja Uprave zaOstavπtinu Ellene G. White bila je da se tim djelom obradesvi poznati tekstovi koji se odnose na odreenu temu i daorganizacija tekstualne grae bude prihvatljiva za sve.

Povoljan odjek ovoga djela koji je doπao iz πkolskih uËio-nica i od drugih koji su sudjelovali u tom poslu “testiranja”,osigurao mu je mjesto u nizu mnogih drugih knjiga ElleneG. White izdanih posthumno. Ovako objavljena u dva sveska,ova je knjiga postala obvezni dio popularnog knjiænog nizaChristian Home Library (KrπÊanski dom).

U sadaπnjem obliku ovo je djelo donekle revidirani izborelemenata za kompilaciju i poboljπani prikaz cjelokupne gra-e. Djelu je dodano i poglavlje “Ljubav i spolnost u ljudskomiskustvu”. PostojeÊi dodaci zaokruæili su i dopunili odreenapoglavlja, dok su brisanjem nekih tekstova izbjegnuta nepo-trebna ponavljanja. Paginacija je jedinstvena za oba djela kaocjelinu, dok su Kazalo biblijskih navoda i OpÊe kazalo za ci-jelo djelo smjeπteni na kraj druge knjige. Brojevi stranica nave-deni u kazalima odnose se na brojeve na lijevim i desnimmarginama knjige.

Da ova jasno definirana slika velike borbe izmeu siladobra i zla za vlast nad ljudskim umom posluæi za opomenui prosvjetljenje svim Ëitateljima, pruæi savjete i upute za opre-djeljivanje za sigurnu ruku vodilju za danaπnje vrijeme i osi-gura baπtinu buduÊeg æivota, iskrena je æelja

Povjerenstva za Ostavπtinu Ellene G. White

9

DIO I.

PROU»AVANJE UMA

11

1

VAÆNOST PROU»AVANJA UMA

Najljepπi posao. — Bavljenje umom najljepπi je posao kojisu ljudi ikada radili. (3T 269, 1873.)

Poznavanje zakona koji upravljaju umom i tijelom. —Duænost je svake osobe, zbog nje same i zbog ËovjeËanstva,da se obavijesti o zakonima æivota te da ih se savjesno pri-dræava. Svatko se treba upoznati s najdivnijim od svih organi-zama, s ljudskim tijelom. Svaki pojedinac treba shvatiti funkcijeraznih organa i njihovu meuovisnost zbog zdravog rada svako-ga od njih. Oni bi trebali prouËavati djelovanje uma na tijelo,tijela na um i zakone πto njima vladaju. (Put u bolji æivot,70)

Vjeæbaj i odgajaj svoj um. — Bez obzira na to tko si ...Gospodin te je blagoslovio intelektualnim sposobnostima kojese mogu neograniËeno poboljπavati. Njeguj svoje talente ustrajnoi ozbiljno. Vjeæbaj i odgajaj svoj um prouËavanjem, promatra-njem i zakljuËivanjem. Boæji um neÊeπ upoznati sve dok neuporabiπ svaku sposobnost kojom raspolaæeπ. Umne Êe spo-sobnosti jaËati i razvijati se ako radu pristupiπ u strahu Boæjem,u poniznosti i ustrajnoj molitvi. »vrsta namjera uËinit Êe Ëuda.(LS 275, 1915.)

MoguÊnosti discipliniranog uma. — Vladanje sobom morakrasiti svakoga tko æeli raditi za Boga. ... ProsjeËan um, ukolikose disciplinira, moæe postiÊi daleko viπe i obaviti odgovornijedjelo nego visokoobrazovan um i najveÊi talent ukoliko se nijenauËio samosvladavanju. (Isusove usporedbe, 225)

4

3


Bavljenje umom sveobuhvatan je posao. — BuduÊnostdruπtva najbolje se vidi u danaπnjoj mladeæi. Mi u njima vidimobuduÊe uËitelje, zakonodavce i suce, voe i ljude koji odluËujuo karakteru i sudbini nacije. Kako je onda vaæna zadaÊa onihkoji trebaju oblikovati navike i izvrπiti utjecaj na æivote nara-πtaja koji dolazi.

Bavljenje umovima najveÊi je posao koji je ikada bio po-vjeren ljudima. Vrijeme roditeljstva je preskupo da bi se pro-vodilo u zadovoljavanju prohtjeva ili trËanju za bogatstvomili modom. Bog je roditeljima dao u ruke dragocjenu djecune samo zato da budu osposobljena za korisnu ulogu u ovomæivotu, nego i da budu pripremljena za nebeske dvorove. (HS209, 1886.; Te 270)

Sposobnosti uËitelja ovise o obrazovanom umu. — AliuËiteljeva korisnost ne ovisi toliko o stvarnoj koliËini njegovaznanja, koliko o cilju za kojim teæi. Pravi uËitelj ne podnositromost misli, lijenost uma i nesigurnost pamÊenja. Stalnoteæi za viπim dostignuÊima i boljim metodama. Njegov æivotje æivot stalnog rasta. U radu takvog uËitelja zapaæa se svje-æina i oæivljujuÊa sila koja budi i nadahnjuje njegove uËeni-ke. (Odgoj, 248)

UËitelj Êe aktivno teæiti najviπim umnim i moralnimidealima. — Veliko je znanje poznavati samoga sebe. UËiteljkoji pravilno procjenjuje sebe dopustit Êe da Bog oblikuje iodgaja njegov um. On Êe postati svjestan izvora svoje snage.... Poznavanje sebe vodi u poniznost i povjerenje u Boga, alitu ne prestaju napori za osobno usavrπavanje. Onome tko po-stane svjestan vlastitih nedostataka neÊe biti æao truda dadostigne najviπa moguÊa mjerila tjelesnog, umnog i moralnogbiÊa. U odgoju i pouËavanju mladih ne treba sudjelovati ni-tko tko se zadovoljava niæim mjerilima. (SpTEd 50, 15. svib-nja 1896.; CT 67)

Priprema za vjeËnost. — U cjelokupnom poslu koji radiπ,moraπ raditi ono πto radi poljodjelac koji se trudi oko zemaljskihplodova. On naoko baca sjeme, ali kad se to sjeme nae uzemlji, ono klija. ZahvaljujuÊi sili æivoga Boga, ono dobiva æivot

5

13

i æivotnu snagu pa tako vidimo “najprije stabljiku, zatim klas— potom klas pun zrna” (Marko 4,28). ProuËavaj taj divniproces. Toliko toga moæeπ nauËiti, toliko toga razumjeti! Akosvoj um usavrπimo do granica vlastitih sposobnosti, mi Êemoi kroz beskrajne vjekove nastaviti prouËavati Boæje putove iBoæja djela upoznavajuÊi Ga sve viπe i viπe. (CT 252, 1913.)

KrπÊanska znanost i um. — Postoji krπÊanska znanostkoja je dublja, πira i viπa od svake ljudske znanosti onolikokoliko i nebo od zemlje. Um treba odgajati, obrazovati i podu-Ëavati jer ljudi trebaju raditi za Boga na naËine koji se neslaæu s njihovim uroenim sklonostima. Da bi netko mogaopostati uËenik u Kristovoj πkoli, Ëesto Êe morati odbaciti ob-razovanje i odgoj koji je stjecao cijelog æivota. Srce se moraodgajati da postane postojano u Bogu. I stari i mladi trebajuoblikovati navike uma i navike miπljenja koje Êe ih osposo-biti da se odupru kuπnjama. Oni moraju nauËiti gledati gore.NaËela Boæje rijeËi — naËela visoka kao πto je visoko nebo,naËela koja obuhvaÊaju vjeËnost, trebaju biti shvaÊena u nji-hovom odnosu prema svakidaπnjem æivotu. Svaki postupak,svaka rijeË, svaka misao treba biti u skladu s tim naËelima.(CT 20, 1913.)

Napredovanje samo u uvjetima sukoba. — Nijedna zna-nost ne moæe se mjeriti sa znanoπÊu koja u æivotu uËenikarazvija Boæji karakter. Oni koji postanu Kristovi sljedbenici,uviaju da se u njima stvaraju nove pobude i raaju novemisli, a to rezultira novim postupcima. Napredak mogu, me-utim, ostvariti samo u uvjetima sukoba jer je tu neprijateljkoji im se uvijek suprotstavlja navodeÊi ih na kuπnje kojeizazivaju sumnju i grijeh. Tu su naslijeene i steËene sklonostik zlu koje se moraju svladati. Prohtjevi i strasti moraju sedovesti pod nadzor Svetoga Duha. S ovu stranu vjeËnosti nemakraja borbi i sukobima. Meutim, iako su pred nama stalnebitke koje moramo biti, pred nama su i dragocjene pobjedekoje Êemo stjecati. Pobjeda nad samim sobom i nad grijehomdragocjenija je nego πto um moæe shvatiti. (CT 20, 1913.)

Vaænost prouËavanja uma

6


Duænost je svakog krπÊanina da razvija um. — SvakikrπÊanin duæan je steÊi naviku urednosti, temeljitosti i brzi-ne. Nema izgovora za sporost i neukost u obavljanju bilo kojegposla. Kad netko stalno radi, a posao nikako ne zavrπava,onda to znaËi da svoje srce i svoje misli nije uloæio u posao.Onaj tko je spor ili proizvodi gubitke, mora shvatiti da su tomane koje se moraju ispraviti. Takav mora napregnuti svojum i isplanirati kako da najbolje iskoristi vrijeme i postignenajbolje rezultate. TaktiËnoπÊu i metodiËnoπÊu neki za pet satimogu postiÊi viπe nego drugi za deset.

Oni koji se bave kuÊanskim poslovima stalno su na no-gama, uglavnom ne zato πto imaju toliko posla, veÊ zato πtone znaju planirati kako koristiti vrijeme. Svojim sporim, tro-mim naËinom rada oni od malo posla naËine mnogo. Meu-tim, svi koji hoÊe, mogu pobijediti te navike razvlaËenja i okli-jevanja. Neka sebi postave jasne ciljeve u radu. Neka odluËekoliko im je vremena potrebno za odreeni posao i neka ondauloæe potreban napor da posao zavrπe u zadanom vremenu.Uvjeæbavanje snage volje uËinit Êe da i ruke bræe rade. (Isusoveusporedbe, 232,233)

Vjeæbajte svaku sposobnost uma i tijela. — Bog je sva-kom ljudskom biÊu dao mozak. On æeli da se on uporabi Njemuna slavu. ... Nitko od nas ne raspolaæe viπkom snage mozgaili sposobnosti zakljuËivanja. Mi moramo odgajati i vjeæbatisvaku sposobnost uma i tijela — ljudski mehanizam koji jeKrist otkupio — kako bismo ih uporabili na najbolji moguÊinaËin. Moramo uËiniti sve πto moæemo da te sposobnosti ojaËajujer se Bog raduje kada vidi da postajemo Njegovi sve bolji iuspjeπniji suradnici. (Sermon at St. Helena Sanitarium, 23. si-jeËnja 1904.; 1SM 100)

Obrazovan um je mjera Ëovjeka. — Nikada ne pomiπ-ljajte da ste dostatno nauËili i da je sada trenutak da sma-njite intenzitet svojih napora. Obrazovanje uma je mjerilo Ëovje-kove liËnosti. Neka vaπe obrazovanje ne prestaje cijelog æivota;svakog dana uËite i praktiËno koristite steËeno znanje. (Putu bolji æivot, 319)

7

15

ZapanjujuÊa je sliËnost izmeu neobraene njive i umakoji nije njegovan. Djeca i mladi u svojim umovima veÊ ima-ju sjeme propasti koje Ëeka da nikne i donese svoju izopaËenuæetvu; potrebni su krajnja briga i oprez kako bi se um od-njegovao, “obradio” i “zasijao” dragocjenim sjemenom biblij-ske istine. (RH, 9. studenoga 1886.; HC 202)

Stjecanje znanja i kulture uma. — O pravilnom kori-πtenju vremena ovisi naπ uspjeh u stjecanju znanja i razvija-nju duπevne kulture. Umni razvoj ne smije biti sprijeËen si-romaπtvom, skromnim podrijetlom ili nepovoljnim okolnosti-ma. ... OdluËnost u namjerama, ustrajna marljivost, briæljivotroπenje vremena — sve bi to moglo pomoÊi Ëovjeku da stekneznanje i razvije um i da se tako osposobi za skoro svaki zna-Ëajan i koristan posao. (Isusove usporedbe, 232)

Osobe s vrlinom razumijevanja od velike su koristi uradu s bolesnicima. — U radu s bolestima koje nastaju uslijedduπevnih poremeÊaja zahtijeva se velika mudrost. Ranjenom,bolesnom srcu i razoËaranom umu trebaju njega i blago po-stupanje. ...

SuÊut i taktiËnost Êe se Ëesto pokazati od veÊe koristiza bolesnike nego najstruËniji postupak u lijeËenju, koji sesprovodi hladno i nezainteresirano. (Put u bolji æivot, 151)

Razumijevanje uma i ljudske naravi pomaæe u djeluspaπavanja. — OdluËno se bacite na posao da postanete upravoonako korisni i uspjeπni u Boæjoj sluæbi kao πto On to odvas traæi. Budite temeljiti i vjerni u svemu πto poduzimate.Iskoristite svaku moguÊnost koja vam se pruæa da ojaËate svojeumne sposobnosti. Poveæite prouËavanje knjiga s korisnim tje-lesnim radom tako da odanim zalaganjem, budnoπÊu i moli-tvom steknete mudrost koja dolazi s Neba. Tako Êete sebiosigurati svestrano obrazovanje. To Êe povoljno utjecati i navaπ karakter, ojaËati vaπ utjecaj na bliænje i osposobiti vasda ih povedete putem poπtenja i svetosti. (Isusove usporedbe,224)

Vaænost prouËavanja uma

8


MehaniËari, pravnici, trgovci i ljudi svih zvanja i strukauËe i stjeËu znanja kako bi postali struËnjaci u svojem poslu.Zar bi Kristovi sljedbenici trebali biti manje razboriti i dokneosporno rade u Njegovoj sluæbi ostati potpuno neupuÊeniu pogledu metoda i naËina rada? Plan zadobivanja vjeËnogæivota stoji iznad svih zemaljskih probitaka. Da bi bili uspje-πni u voenju duπa Kristu, oni moraju poznavati ljudsku na-rav i prouËavati ljudski um. Da bi netko znao kako trebarazgovarati s muπkarcima i æenama o velikim predmetima is-tine, potrebno je mnogo ozbiljnog razmiπljanja i æarke moli-tve. (4T 67, 1876.)

Njegovane sposobnosti poveÊavaju potraænju za namai naπim radom. — Kad nemaju odluËnosti da se priberu ipromijene, takvim osobama pogreπne radne navike mogu pre-rasti u obiËaj; ili, ukoliko razvijaju svoje snage, oni mogu steÊisposobnost da svoju sluæbu obavljaju na najbolji moguÊi na-Ëin. U tom bi sluËaju u svako vrijeme i na svakom mjestubili rado doËekani. Svi bi ih cijenili zbog njihove marljivosti.(Isusove usporedbe, 233)

Moæemo se pribliæiti sposobnostima anela. — Gospo-din je Ëovjeku dao moguÊnost trajnog napredovanja pruæivπimu svaku potrebnu pomoÊ u poslu koji radi. ZahvaljujuÊi po-moÊi boæanske milosti, mi moæemo gotovo dostiÊi vrhunskesposobnosti anela. (RH, 20. lipnja 1882.; HC 218)

9

17

2

KR©∆ANIN I PSIHOLOGIJA

Bog je odredio zakone uma. — Onaj koji je stvorio umi odredio mu zakone, postarao se i za njegov razvitak u skladus njima.1 (Odgoj, 35)

Istinska naËela psihologije u Bibliji. — Istinska naËelapsihologije nalaze se u Svetome pismu. »ovjek nije svjestanvlastite vrijednosti. On djeluje u skladu sa svojom neobraÊe-nom naravi jer ne gleda u Isusa, ZaËetnika i Zavrπitelja svo-je vjere. Onaj tko dolazi k Isusu, tko vjeruje u Njega i komuje On uzor, razumije znaËenje rijeËi “njima dade vlast da budusinovi Boæji”. ...

Oni koji doæive iskustvo istinskog obraÊenja, oπtroumnoÊe shvatiti svoju odgovornost pred Bogom, kako bi svoje spa-senje gradili sa strahom i drhtanjem — svoju odgovornost kojaim nalaæe da se potpuno izlijeËe od gube grijeha. Ovakvo isku-stvo potaknut Êe ih da se ponizno i s potpunim povjerenjemoslone na Boga. (MS 121, 1902.; ML 176)

Um posveÊen Bogu razvija se skladno. — Bog uzimaljude onakve kakvi su i odgaja ih za svoju sluæbu ako pokaæuspremnost da Mu se predaju. Boæji Duh, primljen u srce, oæiv-ljava sve njegove sposobnosti. Pod vodstvom Svetoga Duhaum, koji je bezrezervno posveÊen Bogu, razvija se skladno ibiva ojaËan da shvati i ispuni sve Boæje zahtjeve. Slab, kolebljivkarakter preobraæava se u snaæan i stabilan. Stalnom predano-

1 Savrπen je sklad izmeu Biblije i prave znanosti. Psihologija jeznanost koja izuËava um i ljudsko ponaπanje. (Urednici)

11

10


πÊu uspostavlja se tako prisan odnos izmeu Isusa i Njego-vih sljedbenika da krπÊanin kao pojedinac karakterom postajekao njegov UËitelj. On stjeËe jasnije i πire poglede. Njegovoprosuivanje postaje dublje i snaænije, njegov sud uravnote-æeniji. Æivotodavna sila Sunca Pravde tako ga krijepi i snaæida je sada sposoban donositi mnoge rodove na slavu Bogu.(GW 285,286, 1915.)

UmijeÊe Ëistog krπÊanskog æivota. — UmijeÊe, vjeπtinuËistog, zdravog, dosljednog krπÊanskog æivota moæemo steÊiprouËavanjem Gospodnje rijeËi. To je najviπe obrazovanje kojeneko zemaljsko biÊe moæe steÊi. Ovo su pouke koje trebajunauËiti uËenici i studenti u naπim πkolama kako bi iz njihiziπli Ëistih misli, Ëistoga uma i srca, spremni da se uspnuljestvama napretka i provedu u æivot krπÊanske vrline. To jerazlog πto æelimo da naπe πkole budu povezane s naπim bol-nicama, a naπe bolnice s naπim πkolama. Te ustanove treba-ju biti voene u jednostavnosti Evanelja Staroga i Novogazavjeta. (MS 86, 1905.)

Okruæeni ozraËjem mira. — Svima koji se uËe u Gospod-njoj πkoli treba odreeno vrijeme kad Êe, u zajednici s Bogom,ispitivati svoje srce u hramu prirode. ... Mi moramo osobnoËuti Njegov glas, kako govori naπim srcima. Kad svaki drugiglas prestane i kad mi u tiπini Ëekamo, ta “tiπina u duπi”Ëini da Boæji glas postane razgovijetnijim. On nas poziva: “Pre-stanite i znajte da sam ja Bog.” (Psalam 46,10) ... Onaj tkona ovaj naËin primi osvjeæenje, bit Êe okruæen ozraËjem svjet-losti i mira, uslijed uæurbanosti, napetosti i obveza ovog æivota.On Êe primiti novi dar tjelesne i umne snage. (Put u bolji æi-vot, 27)

Kristova je vjera djelotvoran lijek. — Sotona je zaËet-nik bolesti, dok lijeËnik ratuje protiv njegovog djela i sile. Bolestiuma dominiraju posvuda. ... Bezboænici su najviπe iskoristilite nesreÊe (u okviru kojih su obiteljski problemi, kajanje zboggrijeha i strah od pakla koji vjeËno gori doveli do mentalnihporemeÊaja) da pripiπu duπevne bolesti vjeri. To je, meutim,samo gruba kleveta, neπto s Ëime se uskoro neÊe æeljeti suo-

12

19

Ëiti. Kristova vjera, daleko od toga da bi bila uzrok duπevnihbolesti, jedan je od najuspjeπnijih lijekova za njih buduÊi dadjeluje kao snaæno sredstvo za smirivanje æivaca. (5T 443,444,1885.)

Stupanje na tlo mira. — Kad kuπnje nalijeÊu na vas,kad vam se Ëini da briga, problemi i tama okruæuju vaπu duπu,pogledajte tamo gdje ste posljednji put vidjeli svjetlost. PoËi-vajte u Kristovoj ljubavi i pod njegovom zaπtitom. ... Stupa-njem u zajednicu sa Spasiteljem mi stupamo na tlo mira. (Putu bolji æivot, 155)

Odbaciti svaki nepotreban nemir. — Nebeski Otac nje-æno bdije nad svima — nad ljudima koji odlaze na svoj svako-dnevni teπki rad i nad onima koji se mole, nad onima kojinaveËer idu na poËinak i nad onima koji ujutro ustaju, nadbogataπem koji se gosti u svojoj palaËi i nad siromahom kojisvoju djecu okuplja za oskudnim stolom. Nema prolivene su-ze koju Bog nije vidio. Nema smijeπka koji On nije opazio.

O, kad bismo u to potpuno vjerovali, oslobodili bismo sesvih nepotrebnih briga. Naπ æivot ne bi bio tako pun razo-Ëaranja, jer bismo sve svoje male i velike brige predali u rukeBogu kojega ne zbunjuje njihova mnoæina niti preoptereÊujenjihova teæina. Mi bismo tada uæivali u duπevnom miru ka-kvog mnogi veÊ dugo nisu osjetili. (Put Kristu, 74)

Vjeæbati duπevnu disciplinu. — KrπÊani, moæemo li reÊida je Krist otkriven u nama? Mi moramo uloæiti odgovarajuÊinapor kako bismo imali zdravo tijelo i zdrav um koji ne ma-laksava tek tako, um koji gleda izvan svojih granica prateÊiuzroke i posljedice svakog svojeg postupka. Tada Êemo se naÊina dobrom putu da pretrpimo teπkoÊe kao dobri vojnici. Potre-ban nam je um koji Êe vidjeti teπkoÊe i svladavati ih s mudroπÊukoja dolazi od Boga, s mudroπÊu koja se moæe uhvatiti u koπtaci svladati teπke probleme. Najteæi problem jest razapeti sebe,podnijeti teπkoÊe u duhovnim iskustvima, odgajati sebe ne-milosrdnom stegom. Ovo u poËetku moæda neÊe donijeti naj-veÊe zadovoljstvo, ali Êe zato na kraju rezultat biti mir i sreÊa.(Lt 43, 1899.)

KrπÊanin i psihologija

13


Krist ima silu oæivljavanja i obnavljanja. — I dok Kristotvara Ëovjeku Nebo, æivot koji nam On daje otvara Ëovjekusrce za Nebo. Ne samo πto nas grijeh odvaja od Boga, nego uËovjekovoj duπi uniπtava æelju i moÊ da Ga upozna. Krist moæeonemoguÊiti sav taj utjecaj zla. On ima moÊ oæivjeti i obno-viti sposobnosti duπe paralizirane grijehom, oæiviti i obnovitipotamnjeli um i izopaËenu volju. Krist nam otvara bogatstvasvemira i, zahvaljujuÊi Njemu, dobivamo sposobnost da ih pre-poznamo i uporabimo. (Odgoj, 23)

Za upravljaËem je Bog ili Sotona. — Sotona preuzimaupravljanje nad svakim umom koji nije svjesno i odluËno podkontrolom Boæjega Duha. (Lt 57, 1895.; TM 79)

Svaki grijeh koji njegujemo slabi karakter. — Neka senitko ne vara da se grijesi kojima smo se neko vrijeme oda-vali mogu vrlo lako, skoro usputno odbaciti. Nije tako! Svakiomiljeni grijeh oslabljuje karakter i jaËa naviku, a rezultattoga je tjelesna, umna i moralna pokvarenost. Vi se moæetepokajati zbog zla koje ste uËinili, moæete svoje stope usmje-riti pravim putem, ali uobliËenost vaπeg uma i vaπa bliskostsa zlom oteæat Êe vam da sagledate razliku izmeu dobra izla. Preko veÊ uËvrπÊene zle navike Sotona Êe vas stalno iznovanapadati. (Isusove usporedbe, 188)

Duπevne vrline uËitelja. — Navike i naËela uËitelja trebasmatrati Ëak vaænijima od njegovih πkolskih kvalifikacija. Akoje iskren krπÊanin, on Êe smatrati potrebnim da se podjednakozanima za tjelesni, moralni i duhovni odgoj svojih uËenika.

Da bi njegov utjecaj bio ispravan, on treba savrπeno vla-dati sobom, dok njegovo srce treba biti bogato proæeto lju-bavlju prema uËenicima. To Êe se oËitovati u njegovim pogle-dima, rijeËima i postupcima. On treba imati Ëvrst karakter itada Êe moÊi oblikovati umove svojih uËenika i poduËavatiih u nastavnim predmetima. Rani odgoj mladih uglavnom ob-likuje njihov karakter za cijeli æivot. Oni koji rade s mladimatrebali bi pomno otkrivati kvalitete uma kako bi bolje znaliusmjeriti njegove sposobnosti da se primjenjuju na najbolji inajkorisniji moguÊi naËin. (3T 135, 1872.)

14

21

»ovjek treba postati novo stvorenje. — Ljudi trebajupostati podanici Kristovog kraljevstva. Boæanskom silom do-bivenom od Krista oni se trebaju vratiti svojoj nekadaπnjojodanosti. Bog je, koristeÊi svoje zakone i svoje nesagledivemoguÊnosti, uspostavio nebesku vezu s Ëovjekovim duhovnimæivotom tako da je ona u svojoj funkciji tajanstvena kao πtoje tajanstveno “disanje duha” (Ivan 3,7.8). Krist je rekao: “Mojekraljevstvo ne pripada ovomu svijetu.” (Ivan 18,36) Utiskuju-Êi svoj utjecaj u vlasti na Zemlji, ovo kraljevstvo ne moæe primitini najmanji utjecaj od zemaljskih vlasti a da pritom ne umr-lja svoju sliËnost s nebeskim.

Karakter Boæjeg djela u srcu koje ga prima tako je duhovanda Ëini da svaki primatelj postaje novo stvorenje ne uniπta-vajuÊi i ne slabeÊi nijednu sposobnost koju mu je Bog dao.Ono Ëini da postane Ëista svaka sposobnost koja ima uvjeteda se poveæe s boæanskom naravi. ©to je roeno od Duha,Duh je. Kad je Ëovjek roen odozgo, njegovu duπu u cjeliniobuzima nebeski mir. (MS 1, 1897.; SpTBC, br. 3, 8,9)

Dobro iskljuËuje zlo. — Roditelji, vi odluËujete o tomehoÊe li umovi vaπe djece biti ispunjeni mislima koje uzdiæuili zlim osjeÊajima. Njihove aktivne umove vi ne moæete dræa-ti u stanju besposlenosti, kao πto ni zlo ne moæete “zaplaπiti”i tako ga otjerati. Zle misli moæete udaljiti jedino usaivanjempravih naËela. Ako roditelji ne siju sjeme istine u srce svojedjece, neprijatelj Êe sijati kukolj. Dobar i zdrav odgoj jedinaje preventiva protiv zlih utjecaja koji kvare “dobre obiËaje”.Istina Êe zaπtititi duπu od nebrojenih kuπnji s kojima se mo-ramo suoËiti. (CT 121, 1913.)

Moj je samo jedan dan. — Mi iz dana u dan moramouËiti, vjeæbati i pripremati se za korisnu ulogu u ovom æivotu.Zamislimo da nam na raspolaganju stoji uvijek samo jedandan! Moj je, dakle, samo jedan dan. U tom jednom danu æelimuËiniti najbolje πto mogu. Uporabit Êu svoj dar govora da budemna blagoslov nekome, da posluæim kao pomoÊnik, utjeπitelj,kao primjer kojim Êe se ponositi moj Gospodin i Spasitelj.Stalno Êu se vjeæbati u strpljenju, ljubaznosti i suzdræavanjukako bi se veÊ danas u meni razvile krπÊanske vrline.


15


Posveti Bogu svakoga jutra sebe, svoju duπu, tijelo i duh.Oblikuj navike sve veÊe predaje i povjerenja u svojeg Spasi-telja. S punim povjerenjem moæeπ znati da te Gospodin Isusvoli i da æeli da uzrasteπ do visine Njegovog rasta i karaktera.On æeli da rasteπ u Njegovoj ljubavi, da napredujeπ i jaËaπ usvoj punini boæanske ljubavi. Tada Êeπ steÊi znanje o najve-Êoj vrijednosti za vrijeme i za vjeËnost. (Lt 36, 1901.; HP 227)

Kako se razvija uravnoteæeni um. — Rad je blagoslov.NemoguÊe je uæivati zdravlje bez rada. Neka muπkarci i æeneuporabe sve svoje sposobnosti kako bi se razvijali skladno istekli uravnoteæen um. (3T 154,155, 1872.)

Znanje i znanost trebaju biti oæivljeni Svetim Duhom.— Tek kada se dovedu pod potpunu kontrolu Boæjega Duha,sposobnosti pojedinca mogu se smatrati korisnim do najveÊemjere. Zapovijedi i pravila religije prvi su koraci u stjecanjuznanja i nalaze se u samom temelju istinskog odgoja. Znanjei znanost trebaju biti oæivljeni Boæjim duhom kako bi moglisluæiti za najplemenitije svrhe.

KrπÊanin moæe sam pravilno uporabiti znanje. Da bi zna-nost mogla uæivati puno poπtovanje, nju se mora promatratis glediπta religije. Tada Êe svi poπtovati Boga znanosti. Srcekoje je oplemenjeno Boæjom miloπÊu, moæe najbolje shvatitipravu vrijednost obrazovanja. Boæje osobine, onako kako seoËituju u Njegovim stvorenim djelima, mi moæemo cijeniti idiviti im se jedino ako poznajemo Stvoritelja.

UËitelji ne bi smjeli vladati samo teorijom istine, nego mo-raju raspolagati i iskustvenim spoznajama o putu svetosti kakobi mlade mogli voditi na izvore istine, k Boæjem Janjetu kojeuzima na sebe grijehe svijeta. Znanje je sila na dobro samokada je sjedinjeno s istinskom poboænoπÊu. Duπa koja je ispra-ænjena od sebe, bit Êe plemenita. Kada Krist vjerom prebivau srcu, On nas Ëini mudrima u Bogu. (MS 44, 1894.)

Cijelo biÊe treba se otvoriti nebeskim silama iscjelje-nja. — Krist je izvor æivota. Ono πto mnogima treba jest ja-snija spoznaja o Njemu; njih treba poduËavati strpljivo i blago,pa ipak usrdno, da se cijelo biÊe moæe otvoriti iscjeliteljskim

16

23

silama Neba. Kad svjetlost Boæje ljubavi obasja zamraËene odajeduπe, prestaje nemirna zabrinutost i nezadovoljstvo a blaæe-na radost krijepi um, i tijelu poklanja zdravlje i snagu. (Putu bolji æivot, 153,154)

Vrline se ne razvijaju u trenutku. — Dragocjene vrlineSvetoga Duha ne stjeËu se u jednom trenutku. Hrabrost, Ëvr-stoÊu, blagost, vjeru, nepokolebljivo pouzdanje u Boæju moÊda spaπava, stjeËemo iskustvom koje se gradi godinama. Bo-æja djeca trebaju zapeËatiti svoju buduÊnost æivotom koji Êebiti ispunjen poveÊanim trudom i Ëvrstom privræenoπÊu ono-me πto je pravo. (Put u bolji æivot, 287)


17


3

OPASNOSTI PSIHOLOGIJE

Sotona prouËava um. — Sotona je tisuÊama godina vrπiopokuse sa svojstvima i osobinama ljudskoga uma dobro gaupoznavπi. Svojim lukavim djelovanjem u ovim posljednjim da-nima on ljudski um povezuje sa svojim proæimajuÊi ga svo-jim mislima. On to Ëini na tako zavodljiv naËin da oni kojiprihvaÊaju njegovo vodstvo i ne znaju da ih on vodi kako hoÊe.Veliki varalica æeli tako pomutiti umove muπkaraca i æena dane Ëuju nijedan drugi glas osim njegovog. (Lt 244, 1907.; MM111)

Sotona majstor za lukavstva. — Sotona stalno nastojisvojim lukavstvima proæeti ljudske umove. On je genijalni um,iziπao iz Boæjih ruku, koji se, zajedno sa svojim sposobnosti-ma, sramno prodao da se suprotstavi naredbama Sveviπnjegai da potpuno ukloni njihov utjecaj. (ST, 18. rujna 1893.; HC210)

Dolazi preruπen. — Sotonini planovi i zamke presreÊunas na svakom koraku. Uvijek trebamo imati na umu da namon prilazi preruπen prikrivajuÊi svoje pobude i narav svojihkuπnji. On dolazi u odjeÊi svjetlosti, izvana odjeven u Ëistuaneosku odjeÊu kako ne bismo otkrili da je to on. Moramobiti vrlo oprezni kako bismo podrobno ispitali njegove zamkei tako sprijeËili da sami budemo prevareni. (MS 34, 1897.;HC 88)

Zlouporaba znanstvenih grana koje se bave umom. —U ovo vrijeme, kada se skepticizam i nevjerovanje vrlo Ëesto

19

18

25

pojavljuju u znanstvenom ruhu, mi se moramo Ëuvati sa svihstrana. Na ovaj naËin naπ veliki neprijatelj vara tisuÊe ljudii zarobljava ih onako kako njemu odgovara. On stjeËe nevje-rojatno veliku korist od znanstvenih grana koje se bave umom.On se poput zmije neprimjetno prikrada puzeÊi, s namjeromda pokvari Boæje djelo.

Ovakav Sotonin pristup preko znanosti izvanredno je pri-premljen. Putem frenologije, psihologije i mesmerizma2 on nepo-

2 U ovom tekstu, koji je u Ëasopisu Signs of the Times bio objavljen6. studenoga 1884., Ellen G. White je u velikoj mjeri preuzela grau idonekle i pojasnila tekst koji je prvotno objavljen u istom listu, 18. veljaËe1862., sada u knjizi T1, str. 290—302.

Spominjanje frenologije, psihologije i mesmerizma u ovakvom kon-tekstu, gdje se opisuje naËin kako Sotona iskoriπtava ljudski um, izgle-dat Êe moæda nerazumljivo nekome tko ne poznaje literaturu onoga vre-mena i njezina teæiπta. Znanstveni radovi iz podruËja fiziologije i njegebolesnika na poleini su imali reklame preko kojih je Ëitateljstvo biloinformirano o literaturi koja se mogla dobiti. Jedan takav rad, pod na-slovom Water Cure Manuar (Uputa za lijeËenje vodom) (284 stranice),objavljen je 1850. u nakladniËkoj kuci Fowler and Wells i sadræi popisod 65 razliËitih radova o tjelesnom i umnom zdravlju. Od tih 65 radova,23 su posveÊena frenologiji, psihologiji, mesmerizmu i vidovitosti. NavestÊemo neke od njih:

Elementi æivotinjskog magnetizma ili postupak i praktiËna primjenauklanjanja ljudskih bolova

Poznate lekcije iz frenologije i fiziologije. Muslin. Izvanredne ilustracijeHipnoza ili filozofija opËinjavanja (magnetizam). Ilustriranje naËela

æivotaPredavanja iz filozofije mesmerizma i vidovitosti. S uputama o njiho-

vom djelovanju i praktiËnoj primjeniPsihologija ili znanost o duπi. S gravurama o æivËanom sustavu. Autor:

dr. Joseph HaddockFrenologija i Sveto pismo (prikaz njihovog sklada). Autor: vlË. John

PierpontFilozofija elektriËne psihologije. Autor: John Bovee DodsMnoπtvo sliËnih djela na popisu je u knjizi od 650 stranica dr. Silve-

stera Grahama Predavanja iz znanosti o ljudskom æivotu (1865.), s “Bio-grafskim prikazima autora”. Ovako publicirana djela ovdje su grupiranai podvedena pod odrednice kao πto su “Radovi iz frenologije”, “Hidropatijaili lijeËenje vodom”, “Mesmerizam — psihologija” itd. U sklopu osam stra-nica teksta o “æivotu Silvestera Grahama”, gotovo cijela jedna stranicaposveÊena je “frenoloπkom opisu”. Ellen White je tako pisala o predmetimakoji su u ono vrijeme snaæno zaokupljali Ëitateljstvo. (Urednici)

Opasnosti psihologije


srednije pristupa ljudima ove generacije, radeÊi silom koja Êeobiljeæavati njegovo djelovanje pred kraj vremena kuπnje. MislitisuÊa ljudi na taj naËin se truju i vode u nevjerovanje.

BuduÊi da se smatra da jedan ljudski um na tako divannaËin utjeËe na drugi ljudski um, Sotona, koji je viπe negospreman iskoristiti svaku priliku, “infiltrira” sebe radeÊi isto-dobno na mnogo strana. Tako, dok te znanosti diæu u nebesaoni koji se njima bave, govoreÊi o svojim velikim i sjajnimdjelima koja, navodno, Ëine, oni praktiËno i ne znaju kakvusilu zla njeguju u sebi, silu koja Êe tek djelovati sa svim zna-cima i laænim Ëudesima — sa svakom prijevarom nepravde.Dragi Ëitatelju, uoËi utjecaj tih znanosti buduÊi da sukob iz-meu Krista i Sotone joπ uvijek nije zavrπen.

Zanemarivanje molitve Ëini da se ljudi oslanjaju na vlas-titu snagu, a to otvara vrata kuπnjama. U mnogim sluËaje-vima znanstvena istraæivanja zarobljavaju maπtu; svijest o vla-stitim sposobnostima i znanju laska ljudskom srcu. Znanstvenediscipline koje se bave ljudskim umom, ljudi uzdiæu vrlo vi-soko. One su dobre same po sebi, meutim, Sotona ih koristikao svoje moÊne suradnike, da uz njihovu pomoÊ zavodi iuniπtava duπe. Njegove vjeπtine prihvaÊaju se kao neπto s Nebapa on prima izraze oboæavanja koji mu vrlo gode. Svijet zakoji se vjeruje da je u velikoj mjeri oplemenjen frenologijomi æivotinjskim magnetizmom, nikada nije bio ovako pokvarenkao danas. Uz pomoÊ ovih znanosti uniπtava se ustanova vr-line i polaæu temelji spiritizma. (ST, 6. studenoga 1884.; 2SM351, 352)

Njegov je posao odvraÊanje ljudskog uma. — Sotonaje neometano uπao i postavio se izmeu Boga i Ëovjeka. Njegovje posao odvraÊanje ljudskog uma. On svoju mraËnu sjenkubaca na naπu stazu onemoguÊavajuÊi nam da naËinimo ra-zliku izmeu Boga i moralne tame i pokvarenosti, i preobiljazla u naπem svijetu. ©to Êemo uËiniti u vezi s tim? HoÊemoli dopustiti da ta tama ostane? NeÊemo, naravno.

Postoji jedna sila, nama na raspolaganju, koja Êe u ovajnaπ mraËni svijet unijeti nebesko svjetlo. Krist je bio na Ne-bu i On je taj koji Êe donijeti svjetlo s Neba, odagnati tamui pustiti sunce svoje slave. Tada Êemo, okruæeni pokvareno-

21

20

27

πÊu, zagaenoπÊu i oskvrnjivanjem, ugledati nebesko svje-tlo.

Kao svjedoci svih oskvrnuÊa u ljudskom rodu, mi ne smi-jemo diÊi ruke i imati to uvijek pred oËima svojega uma. Mine smijemo u to gledati. ... ©to, prema tome, treba Ëiniti?Koja je naπa zadaÊa? Uvidjeti “koliku nam je ljubav Otac is-kazao” (1. Ivanova 3,1). (MS 7, 1888.)

Vjeπto podilaæenje nasuprot otvorenom, drskom na-padu. — Kad bi Sotona kojim sluËajem krenuo u otvoren,smjeli napad na krπÊanstvo, krπÊanina bi to odmah dovelodo nogu moÊnog Izbavitelja, jedinog koji je u stanju otjeratineprijatelja. On to, uglavnom, ne Ëini. On je lukav i zna daje, ako æeli ostvariti svoje planove, za njega najbolje i najus-pjeπnije da jadnom, palom Ëovjeku pristupi kao aneo svjetla.On djeluje na ljudski um upravo pod takvom maskom odvo-deÊi ljude sa sigurnog i pravog puta. Oduvijek je æelio oponaπatiKristovo djelo i uËvrstiti svoju silu i svoje planove. On zavedenesmrtnike navodi da Kristova djela i Ëuda pripiπu nekim znan-stvenim zakonitostima. Prikazuje ih kao da su rezultat ljudskevjeπtine i snage. On Êe, tako, u mnogim srcima konaËno uniπtitisvu istinsku vjeru u Krista kao Mesiju, Boæjega sina. (ST, 6.studenoga 1884.)

Mladi umovi — njegov poseban cilj. — Poseban Sotoninposao u ovim posljednjim danima jest da umove mladih uzmepod svoje, da im izopaËi misli i raspali strasti. Svi su onislobodne moralne osobe, pa kao takvi moraju dovesti svojemisli u prave kanale razmiπljanja. (Und MS 93; HC 337)

Sotona ovladava umovima kojima ne upravlja SvetiDuh. — Malo ljudi prihvaÊa Ëinjenicu da je ËovjeËanstvo palotako nisko, da je izopaËenost tako velika da se ljudi u nevje-rojatnoj mjeri suprotstavljaju Bogu. “Zato je teænja tijela nepri-jateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Boæjem zakonu nitito moæe.” (Rimljanima 8,7)

Kada um ne stoji pod izravnim utjecajem Boæjega Duha,Sotona ga moæe oblikovati po svojoj æelji. On Êe posvjetovitisve snage uma kojima upravlja. On se Bogu izravno protivi


22


svojim ukusom, pogledima, opredjeljenjima, izborom stvari inamjerama. Kod njega nema uæivanja u onome πto Bog voliili odobrava, veÊ, naprotiv, uæiva u onome πto Bog prezire.Stoga radi upravo ono πto je Bogu odbojno.

Ovo vodi u sukob s onima koji nastoje iÊi Gospodnjimputem. Oni (koji se protive istini) nazvat Êe svjetlo tamom, atamu svjetlom; dobro zlom, a zlo dobrom. (Lt 8, 1891.)

Od Adamovog vremena do danas. — Sotona je bio zakormilom okreÊuÊi ga, sve dok nije stekao vlast nad svim ljud-skim umovima koji su prihvatili laæi kojima je on prevarioEvu, da bi je potom uporabio kao svoje orue da u grijehnamami Adama. Sotona je to svoje prijevarno djelovanje naljudski um zadræao sve do danas. (MS 19, 1894.)

Posebna meta su oni koji poznaju istinu. — Sotonapotajno radi na tome da dovede u zabunu umove onih kojipoznaju istinu donoseÊi im zavodljive osjeÊaje i zbunjujuÊeuzore. Ako se ne pokaju i ne obrate oni koji æive podijelje-nim æivotom, koji ustima sluæe Gospodinu istodobno prikri-veno ostvarujuÊi vlastite planove — planove koji unazaujuupravo ono djelo za Ëije je ostvarenje Krist dao svoj æivot —postat Êe ærtve obmane neprijatelja ljudskih duπa. (Lt 248,1907.)

Sotona preusmjerava umove ka kontroverznim tema-ma. — On (neprijatelj) bi bio oduπevljen da moæe skrenutiljudske umove na teme koje bi u njima stvorile podijeljeneosjeÊaje i odvelo u prepirku. (MS 167, 1897.)

Um koji vlada drugim umom. — U utjecaju koji jedanljudski um moæe izvrπiti na drugi um, Sotona Ëesto nalazimoÊnu silu zla. Taj utjecaj je tako zavodljiv da je osoba kojamu je izloæena Ëesto nesvjesna njegove moÊi. Bog me je po-zvao da upozorim na to zlo. (Lt 244, 1907.; 2SM 352)

Sila na dobro, sila na zlo. — Utjecaj uma na um, takosnaæna sila na dobro ako je posveÊen, podjednako je snaæanna zlo u rukama Boæjih protivnika. Sotona je tu silu uporabio

23

29

za usaivanje zla u misli anela, prikazavπi to tako kao damu je stalo do dobra svemira. Lucifer je, kao pomazani ke-rubin, bio veoma uzviπen; uæivao je veliku ljubav nebeskihbiÊa pa je zato i njegov utjecaj na njih bio snaæan. Mnogi odnjih sluπali su njegove priËe vjerujuÊi njegovim rijeËima. “Utose zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anelima moraovoditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi aneli prihvatiπe borbu,ali je ne mogoπe izdræati. I mjesta za njih viπe nije bilo unebu.” (Otkrivenje 12,7.8) (Lt 114, 1903.; 7BC 973)

Ne treba vjerovati Ëovjekovom umu. — Umu i prosui-vanju jednog Ëovjeka nije trebalo vjerovati jer su bili u pita-nju preveliki interesi, a on nije bio imun na ljudske slabostii ljudske zablude. ... Um nijednog Ëovjeka nije tako savrπenda za njega nema opasnosti da radi iz pogreπnih pobuda, dapromatra stvari iz pogreπnog kuta. (Lt 41, 1891.)

Sotona vreba neoprezne umove. — Sotona vreba i traæium u trenutku neopreznosti s namjerom da ga stavi pod svojuvlast. Mi se ne æelimo naÊi u situaciji da ne prepoznamo njegovespletke, da nas svladaju njegova lukavstva. On je zadovoljankada ga ljudi prikazuju kao biÊe s rogovima i kopitima jer jeon razumno biÊe, biÊe koje je nekada bilo aneo svjetlonoπa.(MS 11, 1893.)

Zli aneli pokuπavaju uniπtiti Ëovjekovu volju. — Akoim se dopusti, zli aneli Êe obraditi (zarobiti i staviti pod svojuvlast) umove ljudi, sve dok ne doe do toga da viπe neÊe imatini svoj um ni svoju volju. (MS 64, 1904.)

Jedina sigurnost u otporu. — Naπa je jedina sigurnostu tome da nimalo ne popuπtamo avlu jer su njegove priËe inamjere uvijek usmjerene k tome da nas povrijedi i sprijeËida se oslonimo na Boga. On se preobraæava u anela neporo-Ënosti kako bi nam svojim varljivim kuπnjama iznio svoje pla-nove tako da ne prepoznamo njegove podlosti. ©to mu viπepopuπtamo, to Êe njegova prijevara nad nama biti moÊnija.Opasno je raspravljati i pregovarati s njim. Za svaku maluprednost koju ustupimo neprijatelju, on Êe traæiti joπ.


24


Naπa je jedina sigurnost da Ëvrsto odbacimo njegov prvinagovor na neposluπnost. Bog nam je preko Kristovih zaslu-ga podario vrline kojima se moæemo suprotstaviti Sotoni i bi-ti viπe nego pobjednici. Pruæanje otpora je uspjeh. “Odupritese avolu, pa Êe pobjeÊi Êe od vas!” Otpor mora biti Ëvrst ipostojan. Sve πto smo zadobili, izgubit Êemo ako se danasprotivimo da bismo veÊ sutra popustili. (RH, 8. travnja 1880.;HC 95)

Izbjegavajmo drske postupke. — Neki nesmotreno upa-daju u krug opasnosti i pogibije izlaæuÊi se kuπnjama iz ko-jih bi ih, neozlijeene i bez mrlje, moglo saËuvati samo BoæjeËudo. To su drski postupci koji æaloste Boga. Sotoninu kuπ-nju, u kojoj je on od Krista traæio da se baci s vrha Hrama,Spasitelj svijeta je Ëvrsto doËekao i odbacio. Veliki neprijateljcitirao je Boæje obeÊanje navodeÊi kako Êe to Krist moÊi uËi-niti bez opasnosti ako se osloni na to obeÊanje. Na tu kuπ-nju Isus je odgovorio tekstom iz Pisma: “Pisano je ... Ne kuπajGospodina Boga svojega.” Sotona na isti naËin vodi ljude namjesta na koja ih Bog ne πalje iznoseÊi im biblijske tekstoveda bi opravdao svoje ideje. (RH, 8. travnja 1880.; HC 95)

Istinska vjera i drskost. — Boæja obeÊanja ne sluæe daih koristimo brzopleto radi zaπtite dok nesmotreno srljamo uopasnost gazeÊi prirodne zakone ili ne obaziruÊi se na razbo-ritost i sposobnost prosuivanja koje nam je Bog dao. To nebi bila istinska vjera, veÊ drskost. ...

Sotona nam pristupa nudeÊi nam svjetovne Ëasti, bogat-stvo i zadovoljstva æivota. Ove kuπnje prilagoava da zadovo-lji potrebe i æelje ljudi svih staleæa i stupnjeva obrazovanjakuπajuÊi ih da se udalje od Boga i da sluæe sebi umjesto svojemStvoritelju. “Sve to Êu ti dati”, kaæe Ëovjeku Sotona. “Dat Êuti sav taj novac, tu zemlju, svu tu moÊ, Ëast i bogatstva.” »o-vjek je oduπevljen, prevaren i na izdajniËki naËin zaveden uvlastitu propast. Ako se predamo svjetovnosti srca i æivota,Sotona je zadovoljan. (Lt 1a, 1872.; HC 93)

Ljudskim umovima vladaju ili zli ili Boæji aneli. —Ljudskim umovima vladaju ili zli ili Boæji aneli. Naπ um po-

25

31

vjeren je na upravljanje ili Bogu ili silama tame. Bilo bi do-bro kada bismo shvatili gdje stojimo danas — stojimo li podkrvlju natopljenom zastavom Kneza Emanuela ili pod crnomzastavom sila tame. (MS 1, 1890.; 6BC 1120)

Samo ako popustimo. — Sotona ne moæe dotaknuti naπum ili intelekt ako mu ne dopustimo. (MS 17, 1893.; 6BC1105)

Potreba za jasnim pogledom. — Da bismo razlikovalikorov od pπenice i Sotonine teorije od nauka RijeËi istine,potreban nam je jasan duhovni vid. Krist, veliki LijeËnik, do-πao je na naπ svijet da svima koji Ga prihvate donese zdrav-lje, mir i savrπenstvo karaktera. Njegovo Evanelje ne sastojise od vanjskih metoda i efekata kojima se vjeπtina zla moæeprikazati kao blagoslov, da bi se potom pokazala kao teπkoprokletstvo. (Lt 130, 1901.; HC 109)

Molitva Êe nadvladati Sotonu. — Molitva vjere velikaje snaga krπÊanina i ona Êe sigurno nadvladati Sotonu. Toje razlog πto on govori da nam molitva nije potrebna. On mrziime Isusa, naπeg Branitelja; pa kada Mu se mi ozbiljno obra-timo za pomoÊ, Sotonina vojska je u panici. Njemu ide u prilogako zanemarimo molitvu jer tada lakπe prihvaÊamo njegovalaæna Ëuda. Ono πto nije uspio ostvariti kuπajuÊi Krista, onostvaruje navodeÊi Ëovjeka na svoje varljive kuπnje. (1T 296,1862.)


26


4

DUHOVNI UTJECAJI I UM

Vjera i zdravlje. — Osobna vjera ima najveÊe znaËenje.Ivan je pisao Gaju: “Ljubljeni, æelim ti u svemu dobar uspjehi zdravlje, kao πto je tvoja duπa dobro.” (3. Ivanova 2) Zdrav-lje tijela velikim dijelom zavisi od zdravlja duπe; prema tome,bilo da jedemo ili pijemo ili bilo πto drugo Ëinimo, sve trebaËiniti na slavu Boæju. Osobna vjera pokazuje se u ponaπanju,rijeËima i postupcima. Ona donosi rast sve dok savrπenstvone zatraæi ispunjenje Boæje preporuke, Boæjeg obeÊanja: “Dabudete ispunjeni u Njemu.” (Koloπanima 2,10) — (Lt 117, 1901.)

»ista vjera donosi smirenost, pribranost i snagu. —»ista i neokaljana vjera nije osjeÊaj, veÊ vrπenje djela milostii ljubavi. Takva vjera potrebna je za zdravlje i sreÊu. Onaulazi u zagaeni hram duπe i biËem istjeruje greπne uljeze.SjedajuÊi na prijestolje, ona svojom prisutnoπÊu posveÊuje sveosvjetljavajuÊi srce sjajnim zrakama Sunca Pravde. Ona otvaraprozore duπe k Nebu puπtajuÊi unutra sunce Boæje ljubavi.S njom dolazi smirenost i pribranost. PojaËava se tjelesna,umna i moralna snaga jer duπu ispunjava ozraËje Neba, kaoneπto æivo i aktivno. Unutra se oblikuje Krist, nada slave. (RH,15. listopada 1901.; WM 38)

Bog je izvor æivota i radosti. — Bog je izvor æivota, svje-tlosti i radosti cijelom svemiru. Kao svjetlosne zrake Sunca,kao vodena struja koja izbija iz æivog izvora, od Njega se izli-jevaju blagoslovi na sva Njegova stvorenja. I gdje god je usrcima ljudi æivot od Boga, izlijeva se na druge u obliku lju-bavi i blagoslova. (Put Kristu, 77)

28

27

33

Svi od Boga dobivaju æivot. — Sve πto je stvoreno æivizahvaljujuÊi Boæjoj volji i sili. Sva su stvorenja primatelji æivotaod Boæjega Sina. Koliko god bili sposobni i nadareni, kolikogod bile velike njihove sposobnosti, oni se krijepe æivotom izIzvora sveg æivota. On je izvor, vrelo æivota. Samo Onaj kojisam ima besmrtnost, koji prebiva u svjetlosti i æivotu, mogaoje reÊi: “Imam vlast da poloæim svoj æivot, vlast imam da gaopet uzmem.” (MS 131, 1897.; 5BC 1113)

Sotona koristi utjecaj uma na um. — Poπto je bio zbaËens Neba, Sotona je uspostavio svoje kraljevstvo na Zemlji i otadase neumorno bori za naklonost ljudskih biÊa zavodeÊi ih iodvraÊajuÊi od njihove odanosti Bogu. On koristi onu istu moÊkoju je svojevremeno koristio na Nebu — utjecaj uma na um.Ima ljudi koji postaju kuπaËi svojim bliænjima. Oni gaje sna-æne, zle sotonske osjeÊaje; zraËe velikom silom kojoj se ljudisami ne mogu oduprijeti. Pod utjecajem tih osjeÊaja takviljudi se povezuju u konfederacije, sindikate i tajna druπtva.Tako djeluju sile koje Bog neÊe joπ dugo moÊi trpjeti. (Lt 114,1903.)

Dugo pripremana Sotonina namjera — koristiti spo-sobnosti za sebiËne ciljeve. — Sotona ima mreæe i zamke,poput zamki ptiËara, pripremljene da uhvate duπe. Njegov dugopripremani plan jest navesti ljude da svoje od Boga dane spo-sobnosti uporabe za sebiËne ciljeve, umjesto da ih posveteslavljenju Boga. Bog sa svoje strane æeli da se ljudi ukljuËeu posao koji Êe im donijeti mir i radost i pruæiti vjeËnu do-brobit; meutim, Sotona hoÊe da mi svoje napore usmjerimona ono πto nije dobitak, na stvari koje propadaju uporabom.(RH, 1. rujna 1910.; HC 200)

Prijestup nije donio nikakav novi poredak energije istrasti. — Mi se trebamo Ëuvati teorije po kojoj je nakon Ada-movog prijestupa Bog ljudima dao neki novi sustav energijei strasti, jer bi to znaËilo da je Bog nakon Ëovjekovog pada“intervenirao” i usadio u ljude greπna svojstva. Krist je svojedjelo obraÊenja otpoËeo veÊ u trenutku kad je Ëovjek sagrije-πio otvarajuÊi mu moguÊnost da posluπnoπÊu Boæjem zakonu

Duhovni utjecaji i um

29


i vjerom u Krista ponovno zadobije izgubljeno Boæje obliËje.(MS 60, 1905.)

Svatko mora odabrati jednu od dvije zastave. — Evovelikog pitanja. Pred nama stoje dvije velike suprotstavljenesile — sila Isusa Krista, kneza mira, Boæjeg Sina, i Sotone,kneza tame. Izmeu te dvije sile vodi se otvoreni sukob. Usvijetu postoje samo dvije skupine ljudi, πto znaËi da Êe sva-ko ljudsko biÊe stati pod jednu od te dvije zastave, pod za-stavu kneza tame ili zastavu Isusa Krista. (Lt 38, 1894.)

Grijeh utjeËe na cijelo biÊe. — Grijeh utjeËe na cijelobiÊe, a tako utjeËe i milost. (Lt 8, 1891.)

Samovoljno srce ruπi sposobnosti duπe. Svi koji æele upo-znati nauk spasenja moraju biti posluπni uËenici u Kristovojπkoli, kako bi hram duπe mogao biti mjesto prebivanja Sve-viπnjeg Boga. Ako æelimo uËiti od Krista, duπa se mora odre-Êi svog cjelokupnog ponosa da bi joj Krist mogao utisnuti svojlik. (Lt 5, 1898.; HC 105)

Kriæ omoguÊuje ljudskom umu da dostigne pravu pri-mjerenu razinu. — ©to je to πto ljudskom umu daje primje-renu razinu? Golgotski kriæ. Kada gledamo na Isusa, ZaËetnikai Zavrπitelja naπe vjere, svaka æelja za samouzdizanjem padau vodu. Tako, ako se pravilno postavimo, nastaje duh samo-poniæenja, koji potiËe smjernost i poniznost uma. Razmiπlja-juÊi o kriæu, mi postajemo sposobni da vidimo divnu moguÊ-nost koju on donosi svakome tko vjeruje. Bog u Kristu ...ako to shvatimo kako treba, sruπit Êe ljudsku oholost i po-nos. Tada neÊe biti samouzvisivanja, nego Êe vladati istinskaponiznost. (Lt 20, 1897.; HC 114)

»ovjek postaje cjelovit u Kristu. — Svoje uËenike Kristdovodi u æivo jedinstvo sa sobom i Ocem. Djelovanjem Sveto-ga Duha na ljudski um Ëovjek postaje cjelovit u Kristu Isu-su. Jedinstvo s Kristom stvara sponu jedinstva jednih s drugi-ma. To jedinstvo je najuvjerljiviji dokaz svijetu o KristovomveliËanstvu i plemenitosti, o Njegovoj moÊi da iz ljudskog sr-ca ukloni grijeh. (MS 111, 1903.; 5BC 1148)

30

35

Samo Bog moæe podiÊi Ëovjeka moralno. — »ovjekovavrijednost u Boæjim oËima nastaje u kontekstu njegovog je-dinstva s Kristom buduÊi da Bog jedini, pravednoπÊu IsusaKrista, moæe podiÊi Ëovjeka na ljestvici moralnih vrijednosti.Svjetovna Ëast i veliËina imaju samo onu vrijednost koju imodreuje Ëovjekov Stvoritelj. Njihova mudrost je ludost, a njihovasnaga slabost. (Lt 9, 1873.; HC 149)

SebiËnost i njezini rodovi. — SebiËnost je bît izopaËe-nosti, a buduÊi da su ljudska biÊa pokleknula pod njezinomsilom, u danaπnjem je svijetu na djelu suprotstavljanje Bo-gu. Narodi, obitelji i pojedinci obuzeti su æeljom da sami po-stanu srediπte svega. »ovjek teæi za tim da vlada svojim bli-ænjima. OdvajajuÊi se u svojem samoljublju od Boga i svojihbliænjih, on se povodi za svojim nesputanim sklonostima. Po-naπa se kao da dobro drugih ovisi o tome koliko Êe se onipokoriti njegovoj nadmoÊnosti. (RH, 25. lipnja 1908.; CS 24)

Pobjeda je moguÊa. — NjegujuÊi pravedna naËela, Ëovjekmoæe izvojevati pobjedu nad sklonoπÊu prema zlu. Posluπno-πÊu Boæjem zakonu njegova osjetila viπe nisu iskrivljena; nje-gove sposobnosti viπe nisu izopaËene i viπe se ne rasipajuuzalud, jer ih on viπe ne koristi na stvari koje Êe ga voditidaleko od Boga. Njegove rijeËi, misli i snaga mogu se oËistitiu milosti i kroz milost s Neba; on moæe izgraditi novi karak-ter i svladati prljavπtinu grijeha. (MS 60, 1905.)

Kolebljivi um, poËetak kuπnje. — Kada dopustiπ umuda se koleba, kada si nedosljedan u svojem povjerenju u Bo-ga, poËinjeπ popuπtati kuπnji. Knez zla neprestano vreba pri-liku da laæno prikaæe Boga i da privuËe ljudski um na zabra-njeno tlo.

Ako u tome uspije, on Êe ga prikovati za ono πto munudi svijet. Uporno Êe nastojati uzbuditi osjeÊaje, pokrenutistrasti i usmjeriti sklonosti k neËemu πto nije za tvoje dobro.Tvoja je zadaÊa da svaki osjeÊaj i svaku sklonost dræiπ podkontrolom, u mirnoj pokornosti razumu i savjesti. To je sta-nje kada Sotona gubi moÊ kontrole nad umom.


31


Krist te poziva na sve veÊe pobjede nad duhovnim zlomu tvojem karakteru. Ti trebaπ svladati svoje prirodne sklono-sti. ... Moraπ pobijediti prohtjeve i strasti, a svoju volju sta-viti u potpunosti na Kristovu stranu. (RH, 14. lipnja 1892.;HC 87)

Nitko ne mora oËajavati zbog naslijeenih sklonosti.— Sotona neprekidno vreba priliku da prevari i zavede. Onpokuπava na sve naËine utjecati na ljudski um kako bi ljudezaveo na πiroki put neposluπnosti. On Ëini sve da zbuni osjetilapokvarenim mislima; da ukloni meaπe postavljajuÊi laæne nat-pise na putokazima koje je Bog postavio da bi nas vodio pravimputem. Nebeska biÊa imaju zadaÊu da vode, Ëuvaju i nadgle-daju one koji Êe baπtiniti spasenje upravo zato πto te zle silenastoje pomraËiti svaku zraku svjetla koja osvjetljava duπu.Nitko ne mora oËajavati zbog naslijeenih sklonosti k zlu, alikada Boæji Duh osvjedoËi o grijehu, greπnik se mora poka-jati, priznati, ostaviti i odbaciti zlo. Vjerni straæari spremnoupuÊuju duπe na prave staze. (MS 8, 1900.; 6BC 1120)

Greπnik zbog druæenja. — Duπa koja je zavedena zlimutjecajima pala u grijeh druæeÊi se s drugima i navedena daËini ono πto je u suprotnosti s Boæjim umom i Boæjim karak-terom, ne treba oËajavati. “Uistinu takav nam je veliki sveÊeniki trebao: svet, nevin, neokaljan, sasvim razliËit od greπnika iuzviπeniji od nebesa.” (Hebrejima 7,26) Krist nije samo sve-Êenik i posrednik za naπe grijehe, veÊ i ærtva. On je ærtvovaosebe jednom zauvijek. (Lt 11, 1897.)

Sotonin je posao da obeshrabri, a Kristov da udahnenadu. — Ni u jednom trenutku ne prihvaÊaj misao da su So-tonine kuπnje u skladu s mislima tvojeg uma. Odvrati se odnjih kao πto bi se odvratio od samog neprijatelja. Sotonin jeposao da obeshrabri duπu. Kristov je posao da srce nadahnevjerom i nadom. Sotona se trudi da sruπi naπe povjerenje.On nam govori da su naπe nade utemeljene na laænim pret-postavkama, a ne na sigurnoj, nepromjenjivoj RijeËi Onogakoji ne moæe lagati. (MS 31, 1911.; HS 85)

32

37

Lijek za sve vrste kuπnji. — Postoji lijek za sve vrstekuπnji. Mi nismo prepuπteni sebi da bismo se svojom ograni-Ëenom snagom borili protiv sebe i svojih greπnih sklonosti.Isus je naπ silni PomoÊnik, potpora koja nikada ne iznevje-rava. ... S ovako velikim moguÊnostima na raspolaganju ni-tko ne mora pokleknuti niti se razoËarati. (RH, 8. travnja 1884.;HC 88)

Kristova krv jedini lijek. — Boæji zakon je vrlo πirok.Isus ... je jasno rekao svojim uËenicima da taj sveti Zakonmoæe biti pogaæen Ëak u mislima, osjeÊajima i æeljama, kao irijeËima i postupcima. Srce koje ljubi Boga iznad svega ni-kada neÊe biti sklono svoenju Njegovih uredbi na najmanjemoguÊe zahtjeve. Naprotiv, posluπna, odana duπa radosno Êepokazivati potpunu duhovnu posluπnost gledajuÊi Zakon unjegovoj duhovnoj sili. Zapovijedi Êe tada uÊi u srce u svojojpravoj snazi. Grijeh Êe biti prepoznat kao izuzetno zao. ...Viπe neÊe biti vlastite pravde, samouzdizanja ni ukazivanjaËasti samome sebi. Sigurnost u sebe nestat Êe. Rezultat jeduboko osvjedoËenje o grijehu i gaenje prema sebi. U oËajui osjeÊaju smrtne opasnosti duπa se oslanja na krv BoæjegJanjeta, svoje jedine zaπtite. (Lt 51, 1888.; HC 140)

Suprotstavljanje neprijatelju. — Sotona Êe ti pristupitii reÊi da si greπnik. Ipak, ne dopusti da on obuzme tvoj ummiπlju da te Bog odbacuje zato πto si greπan. Reci mu: Jest,greπnik sam i upravo zato mi je potreban Spasitelj. Potrebnomi je praπtanje, a Krist kaæe da neÊu poginuti ako doem kNjemu. U Pismu koje mi je uputio stoji: “Ako priznajemo svojegrijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistitinas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Ja æelim vjero-vati u RijeË koju je On ostavio za mene. Æelim biti posluπanNjegovim zapovijedima. Kada ti Sotona govori da si izgubljen,odgovori mu: Da, ali Isus je doπao da nae i spasi πto jeizgubljeno. ©to je veÊi moj grijeh, to je veÊa moja potreba zaSpasiteljem. (Lt 98b, 1896.)

Pozornost skrenuta s kaosa na djelo Boæjih ruku. —Bog poziva svoja stvorenja da odvrate svoju pozornost od zbu-


33


njenosti i zbrke koji ih okruæuju i da se dive djelu Njegovihruku. Nebeska tijela zasluæuju naπe razmiπljanje. Bog ih jestvorio za dobro Ëovjeka, jer kada prouËavamo Njegova djela,Boæji aneli su uz nas da nam obasjaju um ËuvajuÊi ga odsotonske prijevare. (MS 96, 1899.; 4 BC 1145)

©to Ëini vjera. — Prava vjera oplemenjuje um, profinjujeukus i posveÊuje sposobnost prosuivanja ËineÊi da onaj tkoje njeguje postane sudionik nebeske ËistoÊe i svetosti. Onapribliæava anele, a sve viπe i viπe nas razdvaja od svjetovnogduha i utjecaja. Ona ulazi u sve postupke i æivotne odnose idaje nam “duha zdravog razuma”. Rezultat je sreÊa i mir. (ST,23. listopada 1884.; CH 629,630)

PoveÊava intelektualne sposobnosti. — Kao u sluËajuDaniela, razmjerno proporcionalno s razvijenoπÊu duhovnogkaraktera poveÊavaju se intelektualne sposobnosti. (RH, 22.oæujka 1898.; 4BC 1168)

Poboljπava tjelesno zdravlje. — Zatraæimo od Boga pro-svijetljen um koji Êe biti na Gospodnjoj strani. Tada Êemodoæivjeti veliko poboljπanje svojeg zdravlja. (Medical Mission-ary, studeni—prosinac 1892.; CH 505)

Najbolji lijek — Ëiniti πto je pravo. — Svijest da Ëinimoπto je pravo najbolji je lijek za oboljelo tijelo i um. PosebanBoæji blagoslov poËiva na primatelju, a zove se zdravlje i snaga.Onaj Ëiji je um smiren i zadovoljan u Bogu, nalazi se na πi-rokom putu zdravlja. Doista je veliko zadovoljstvo spoznajada je na nama oko Gospodnje i da je Njegovo uho otvorenoza naπe molitve. Znati da imamo prijatelja koji nikada ne iz-nevjerava i kome moæemo povjeriti sve tajne duπe, sreÊa jekoju rijeËi nikada neÊe moÊi izraziti. (ST, 23. listopada 1884.;CH 628)

Isusova ljubav okruæuje duπe mirisnim ozraËjem. —Duπe onih koji ljube Isusa bit Êe okruæene Ëistim, mirisnimozraËjem. Neki skrivaju glad svoje duπe. Njima Êe od velikepomoÊi biti blaga rijeË ili ljubazno podsjeÊanje na dobra koja

34

39

im je Bog uËinio. Zauzvrat, svima onima koji dolaze u krugnaπeg utjecaja mi trebamo prenijeti nebeske darove koje na-ma Bog daje besplatno i obilato. Na taj naËin otkrivamo lju-bav nebeskog podrijetla, ljubav koja Êe se uveÊavati dok jemi nesebiËno primjenjujemo u noπenju blagoslova drugima.Na taj naËin proslavljamo Boga. (MS 17, 1899.; HC 231)

Posljedice jednog trenutka nepromiπljenosti. — Kadajednog Ëuvara ukloniπ iz savjesti, kada popuπtaπ nekoj zlojnavici ili jednom propustiπ izvrπiti svoju uzviπenu duænost,to moæe biti poËetak puta obmane koji Êe te odvesti u redoveSotoninih slugu, iako Êeπ sve to vrijeme tvrditi da ljubiπ Bogai Njegovo djelo. Trenutak nepromiπljenosti, samo jedan po-greπan korak, moæe skrenuti cijeli tok tvojeg æivota u pogre-πnom smjeru. (5T 398, 1885.)

Bog neÊe uËiniti nijedno Ëudo da sprijeËi æetvu. —Bog nam upuÊuje opomene, savjete i ukore ne bi li nam omo-guÊio da ispravimo svoje zablude prije nego πto one postanunaπa druga narav. Ali ako odbijemo ukor, Bog neÊe interve-nirati da nas sprijeËi na putu kojim svjesno idemo. On neÊeuËiniti nijedno Ëudo da sprijeËi da sjeme koje smo posijalinikne i donese rod.

»ovjek koji pokazuje bezboæniËku odvaænost ili bezosje-Êajnu ravnoduπnost prema boæanskoj istini, time samo æanjeæetvu koju je sam posijao. To je dosad bilo iskustvo mnogih.Ti ljudi sa stoiËkom ravnoduπnoπÊu sluπaju istine koje su ne-kada uzburkale njihove duπe. Oni su sijali nemar, ravnoduπ-nost i odupirali se istini; tome odgovara i æetva koju æanju.HladnoÊa leda, tvrdoÊa æeljeza, neprobojna, bezosjeÊajna pri-roda kamena — sve je to preslika karaktera mnogih tako-zvanih krπÊana.

Upravo je na takav naËin Gospodin otvrdnuo srce farao-na. Bog je egipatskom vladaru govorio preko Mojsijevih ustapruæajuÊi mu najoËitije dokaze boæanske sile, ali je vladar tvr-doglavo odbijao svjetlo koje ga je moglo dovesti u pokajanje.Bog nije poslao nikakvu nadnaravnu silu da otvrdne srce bun-tovnog faraona, veÊ kada je vladar odbacio istinu, Sveti Duhje bio povuËen, a on ostavljen u tami i nevjeri za koju se bio


35

36


opredijelio. Upornim odbijanjem utjecaja Duha ljudi sami sebeodvajaju od Boga. On viπe nema raspoloæive sile da prosvije-tli njihov um. Nikakvo otkrivenje Njegove volje viπe ne moæedoprijeti do njih u njihovom nevjerovanju. (RH, 20. lipnja 1882.;3BC 1151)

Oblikujmo svoju okolinu umjesto da ona oblikuje nas.— Postoje zla koja Ëovjek moæe umanjiti, ali nikada i uklo-niti. On treba svladavati prepreke i oblikovati svoju okolinuumjesto da dopusti da ona oblikuje njega. Njemu je ostavlje-no dovoljno prostora da koristi svoje sposobnosti stvarajuÊiod zbrke i kaosa red i sklad. On moæe uæivati boæansku pot-poru i pomoÊ u takvom poslu ako je zatraæi. On nije prepu-πten sam sebi, da se u vlastitoj snazi bori protiv kuπnji i ne-volja. PomoÊ je bila pruæena i Onome koji je moÊan. Isus jeostavio svoje kraljevske odaje na Nebu, stradao i umro nasvijetu degradiranom grijehom kako bi pokazao Ëovjeku kakotreba iÊi kroz nevolje u æivotu i kako svladavati svoje kuπ-nje. U tome nam je On primjer. (5T 312, 1885.)

Bog æeli da se um obnovi. — SmeÊe sumnjivih naËelai obiËaja treba oËistiti. Gospodin æeli da se um obnovi i srceispuni blagom istine. (MS 24, 1901.; HC 106)

Mudro postupati s onima koji zastupaju drugaËija shva-Êanja. — Svi mi trebamo prouËavati karakter i narav Ëovje-ka kako bismo znali kako se mudro postaviti prema onimakoji zastupaju drugaËija miπljenja. U tim prilikama trebamoulagati najveÊe napore kako bismo im pomogli da dou doispravnog razumijevanja Boæje rijeËi, da razumiju πto je topravi krπÊanski æivot. »itajmo s njima Bibliju i skreÊimo nji-hove misli s prolaznih stvari na vjeËne. Duænost je Boæje djeceda budu Njegovi misionari, da se upoznaju s onima kojimaje potrebna pomoÊ. Ako netko stenje pod teretom kuπnji, po-mno razmotrimo njegov sluËaj i postupajmo mudro jer su upitanju njegovi vjeËni interesi buduÊi da rijeËi i postupci onihkoji se angaæiraju oko njega mogu biti miris æivota na æivotili miris smrti na smrt. (4T 69, 1876.)

37

41

Nesalomljiva naËelnost odlika je Isusovih uËenika. —Nesalomljiva naËelnost bit Êe obiljeæje puta onih koji sjedekraj Isusovih nogu i uËe od Njega. (RH, 20. lipnja 1882.; HC160)



5

FANATI»NI UM3

Navalit Êe fanatici i fanatizam. — Æivimo u vrijeme kadaÊe svakojaki oblici fanatizma prokrËiti put do vjernika i ne-vjernika. Sotona Êe nam pristupiti govoreÊi dvoliËne laæi. Iz-miπljat Êe πto god bude mogao ne bi li zaveo muπkarce i æe-ne. (Lt 121, 1901.; MM 114)

Kako to Sotona Ëini. — Iz vlastitog iskustva zakljuËilismo da Sotona, ako duπe ne moæe dræati vezane u ledu rav-noduπnosti, pokuπat Êe ih gurnuti u vatru fanatizma. KadaGospodnji Duh doe u redove Njegovog naroda, neprijatelj ko-risti priliku da i sam djeluje na umove navodeÊi ih da svojespecifiËne karakterne crte umijeπaju u Boæje djelo. Tako uvi-jek postoji opasnost da oni to dopuste i da se potom povlaËenerazumni potezi. Mnogi obavljaju posao po vlastitoj zamisli,posao koje nije nadahnuo Bog. (Lt 34, 1889.; sliËno u 5T 644.)

Posljedica njegovanja loπih sklonosti. — Neki ne æelesluπati. Kada su odluËili iÊi svojim putem i slijediti svoju mu-drost, njegovali su πtetne naslijeene i steËene sklonosti, isada su oslijepjeli i ne vide na daljinu. Oni izvrÊu naËela,postavljaju laæna mjerila, proglaπavaju pravila koja ne nosepeËat Neba. ... Neki izmeu tih ljudi hvale se da su Gospo-dnji, da pripadaju narodu koji Ëini pravdu i koji se ne odri-Ëe uredaba svojega Boga. (MS 138, 1902.)

3 Fanatizam se po Websteru definira kao “pretjerani entuzijazam”ili “nerazumna gorljivost”, a po RjeËniku hrvatskoga jezika kao “pretje-rana, zanesenjaËka, slijepa odanost”.

39

38

43

Liπeni zdravog naËina razmiπljanja. — Ljudi koji su seuhvatili u Sotoninu zamku joπ nisu doπli do zdravog naËinarazmiπljanja. Oni su oπamuÊeni, oholi, pretjerano samouvje-reni. O, s kakvom ih æaloπÊu Bog gleda i sluπa njihove velikeohole i isprazne rijeËi. Oni su oholi od ponosa. Neprijatelj seiπËuava s kakvom su se lakoÊom uhvatili u ropstvo. (Lt 126,1906.)

Laæna poniznost. — Meu onima koji sebe smatraju krπ-Êanima prisutno je mnogo neiskrene, laæne poniznosti. Nekiod njih, odluËni da pobijede sebe, spuπtaju se πto mogu niæe,ali to pokuπavaju iskljuËivo u svojoj snazi, pa ih onda prvival pohvale ili laskanja podigne visoko da ih viπe nitko nemoæe vidjeti. Oni nisu spremni da se potpuno pokore Bogu izato On ne moæe raditi preko njih.

Ne primaj za sebe nikakvu slavu. Ne radi s podijeljenimumom nastojeÊi sluæiti Bogu i samom sebi istodobno. Ukloniiz vidokruga vlastito “ja”. Neka tvoje rijeËi povedu umorne iteπko natovarene k Isusu, Spasitelju koji je pun suÊuti. Radikao da vidiπ Njega sebi s desne strane, spremnog da ti po-dari snagu za sluæbu. Tvoja jedina sigurnost je u potpunojovisnosti o Kristu. (RH, 11. svibnja 1897.)

PreuveliËane iluzije. — Neki nisu zadovoljni bogosluæ-jem ako na njemu ne doæive neπto snaæno, neko posebno za-dovoljstvo. Oni se angaæiraju u tom smjeru pa doæive odre-eno uzbuenje. Meutim, utjecaj takvih bogosluæja nije odkoristi. Kad proe iluzija sreÊe, oni potonu joπ niæe nego πtosu bili prije bogosluæja jer osjeÊaj sreÊe koji su imali nije do-πao iz pravog izvora. Najkorisniji trenuci za duhovnu nadgrad-nju jesu trenuci koji su obiljeæeni sveËanim ozraËjem i dubo-kim istraæivanjem srca; bogosluæja na kojima se svatko trudida upozna sebe i gdje svatko ozbiljno, u dubokoj poniznostinastoji bolje upoznati Krista. (1T 412; 1864.)

»udne radnje. — Fanatizmom, kakav smo nedavno do-æivjeli u naπim redovima u Kaliforniji oko nekih Ëudnovatihradnji i tvrdnji o posjedovanju sile za istjerivanje demona, So-tona nastoji prevariti ako je moguÊe i same izabrane. Ti ljudi

FanatiËni um

40


koji tvrde da imaju posebnu poruku za naπ narod spremnisu optuæiti ovoga ili onoga da je opsjednut zlim duhovima.Potom bi, nakon molitve s njima, objavili kako je avao istjeran.Rezultat njihove aktivnosti posvjedoËio je o njezinoj naravi.Bila sam pozvana da kaæem naπem narodu da u tim Ëudnimradnjama nije bilo Gospodina, nego da Êe takve egzhibicijeobmanjivati duπe i odvoditi ih u propast ako ih netko ne opo-mene; one Êe izvrtati biblijsku istinu. (Lt 12, 1909.)

Po naravi ratoborni. — Neki su po naravi ratoborni. Nijeih briga jesu li u slozi sa svojom braÊom. Oni se upuπtaju uverbalne rasprave; bore se za svoje ideje. Oni to trebaju ostavitijer to ne razvija krπÊanske vrline. Radi svom snagom kojomraspolaæeπ da odgovoriπ na Kristovu molitvu da Njegovi uËe-nici budu jedno, kao πto je On jedno sa svojim Ocem. Nijed-na duπa meu nama neÊe biti sigurna ako svakoga dana neuËimo od Krista, od Njegove krotkosti i smjernosti.

Ne budite okrutni u svojem radu, ne budite grubi, nepostavljajte se neprijateljski. Propovijedajte o Kristovoj ljubavii to Êe omekπati i pokoriti ljudska srca. Trudite se da sa svojombraÊom budete jedne misli i jednog suda i da govorite o istimstvarima. Kada nastanu podjele zbog toga πto svi nemaju istezamisli kao one koje se stvaraju u vaπem umu, to nije Boæjedjelo, veÊ neprijateljevo. Govorite o jednostavnoj istini, o onomeu Ëemu se moæete sloæiti. Govorite o jedinstvu; ne budite us-kih pogleda i uobraæeni; dopustite da se vaπ um πiri. (MS111, 1894.)

Poπtovanje vlastitih mjerila. — Mnogi ljudi oslanjaju sena svoju pravdu. Oni objavljuju svoja mjerila i ne pokora-vaju se Kristovoj volji; ne dopuπtaju Mu da ih obuËe u halji-nu svoje pravednosti. Oni oblikuju karakter po vlastitoj volji.Sotona je vrlo zadovoljan njihovom religijom jer oni laæno pri-kazuju savrπeni Kristov karakter — Njegovu pravdednost. TakoveÊ sami prevareni, oni varaju druge. Njih Bog ne prima. Sklonisu tome da druge duπe vode na laæne staze. Oni Êe na krajuprimiti svoju nagradu zajedno s velikim varalicom — Soto-nom. (MS 138, 1902.)

41

45

Reakcija jednog fanatika. — Prije nekoliko godina u mje-stu Red Bluff u Kaliforniji pristupio mi je Ëovjek po imenu Nda mi iznese svoju priËu. ... Smatrao je da je Bog zaobiπaosvu vodeÊu braÊu i njemu dao odreenu poruku. Pokuπalasam mu objasniti da je u zabludi. ... Kad smo mu iznijelisvoje zakljuËke i izloæili mu stvar pokazujuÊi mu da je u za-bludi, na njega je doπla neka velika sila i on je iz sebe ispu-stio vrlo snaæan krik. ... S njim smo imali mnogo problema;njegov um bio je poremeÊen pa su ga morali smjestiti u du-πevnu bolnicu. (Lt 16, 1893.; 2SM 64)

Kako razgovarati s fanatikom. — Bog poziva svoje slu-ge da prouËavaju Njegov um i Njegovu volju. Kada vam, tako,pristupe ljudi sa svojim Ëudnovato izmiπljenim teorijama, neulazite u raspravu, veÊ samo naglasite ono πto znate. “Pisanoje”, treba biti vaπe oruæje. Neki Êe ljudi nastojati nadugaËkorazvlaËiti fine niti svojih laænih teorija. Hvala Bogu πto po-stoje i takvi koji su pouËeni od Njega i koji znaju πto je isti-na. (Lt 191, 1905.)

Pazi na svoje izraæavanje i stavove. — Ovo je vrijemekada moramo biti vrlo budni i kada trebamo dobro paziti naposao koji radimo. Neki Êe pokuπati iznositi laæne teorije ipristupat Êe nam s laænim naukom. Sotona Êe pobuditi ljud-ske umove i navesti ih da u naπe redove uvedu fanatizam.Neπto od toga vidjeli smo 1908. godine. Gospodin æeli da Njegovnarod djeluje oprezno pazeÊi na svoje izraæavanje, pa i nasvoje stavove. Sotona Êe koristiti specifiËnosti stavova i ljud-skoga glasa kako bi stvorio uznemirenje i djelovao na obma-njivanju ljudskih srca. (Lt 12, 1909.)

Izbjegavajmo ljudske provjere. — Neprekidno Êe se po-javljivati nove i Ëudne pojave Ëiji Êe cilj biti da Boæji narodvode u laæna uzbuenja, laæna vjerska buenja i Ëudne doga-aje. Meutim, naπ se narod ne treba podvrgnuti nikakvimprovjerama ljudskog podrijetla, koje bi stvorile sukobe u bilokojem smislu. (MS 167, 1897.)

»uvajmo se “novog”, “divnog”, takozvanog naprednogsvjetla. — Duπa mi je pod velikim teretom jer znam πto je

FanatiËni um

42


pred nama. Onima koji nemaju svakidaπnju, æivu vezu s Bo-gom, nametnut Êe se najrazliËitiji oblici prijevara. Sotoninianeli su mudri za zlo. Oni Êe stvoriti neπto πto Êe neki shvatitikao napredno svjetlo proglaπavajuÊi ga novim i divnim. Me-utim, iako Êe u nekim svojim aspektima takva vijest moædai biti istina, ona Êe biti pomijeπana s nekim ljudskim izmiπ-ljotinama, pa Êe ljudske zapovijedi biti prikazane kao doktri-na. Ako je ikada bilo vrijeme za bdjenje i krajnje ozbiljnu mo-litvu, onda je to sada.

Mnoge prividno dobre stvari morat Êe se pomno razmotriti,uz mnogo molitve, jer su to varljive zamke neprijatelja koji-ma on æeli navesti duπe na stazu nevjerojatno blisku staziistine, tako blisku da Êe se od nje vrlo teπko razlikovati. Ipak,oko vjere mora vidjeti da se ona, makar i gotovo neprimjetno,odvaja od pravoga puta. S poËetka Êe se Ëiniti kao da je sveu redu, ali Êe se nakon izvjesnog vremena vidjeti znatno razi-laæenje s putem koji vodi u svetost i Nebo. BraÊo moja, upo-zoravam vas da poravnate stazu svojim nogama da ne skre-ne s puta πto je hromo. (Und MS 111)

Fanatizam je teπko uguπiti. — Kada se fanatizam jed-nom pojavi i izmakne kontroli, teπko ga je uguπiti kao vatrukoja je zahvatila cijelu zgradu. Bilo bi mnogo bolje da onikoji su se ukljuËili u pokret fanatika i dali mu potporu radeneki svjetovni posao, buduÊi da svojim nedosljednim postu-panjem sramote Gospodina i dovode Njegov narod u velikuopasnost. U to vrijeme nastat Êe mnogi takvi pokreti, u vrijemekad Êe Gospodnje djelo trebati stajati na uzviπenom mjestuËisto, neumrljano praznovjerjem i praznim priËama. Potreb-no je da budemo na straæi, da odræavamo blisku vezu s Kri-stom kako ne bismo bili prevareni Sotoninim zamkama. (GCB,23. travnja 1901.; 2SM 35)

Fino satkane teorije koje obuzimaju um. — Sotona radina mnogo naËina u namjeri da upravo one ljude koji bi trebalipropovijedati vijest, obuzme fino satkanim teorijama koje Êeim on prikazati u takvoj veliËini i vaænosti da Êe im obuzeticijeli um. Tako, dok misle da Ëine veliËanstvene korake u svojemduhovnom iskustvu, oni Êe od nekoliko ideja naËiniti prave

43

47

idole i utjecaj Êe im biti snaæno poljuljan jer Êe govoriti vrlomalo u prilog Gospodinu.

Svaki propovjednik treba uËiniti ozbiljan napor da spoznaKristov um. Neki iz Boæje rijeËi i SvjedoËanstava vade izdvo-jene odlomke ili reËenice koje se mogu tumaËiti kao da odgo-varaju njihovim zamislima, intenzivno se bave njima i podiæusami sebe na zamiπljene pozicije, kad ih veÊ Bog ne vodi. Sveto godi neprijatelju. Mi ne trebamo nepotrebno zauzimati stavi zacrtavati smjer koji Êe stvarati neslaganja i izazivati razdore.Mi ne smijemo odavati dojam da nas propovjednici “ne shva-Êaju” ako ne prihvaÊaju naπe odreene ideje i po njima nepostupaju.

U Kristovim poukama nalazi se obilje predmeta o kojimamoæeπ govoriti; tajni koje ne shvaÊaπ i ne moæeπ objasniti niti niti oni koji te sluπaju, tajni koje je bolje ostaviti po strani.Neka sam Gospodin Isus Krist dobije priliku da pouËava; nekaOn, utjecajem svojeg Duha, otvara srca za razumijevanje divnogplana spasenja. (MS 111, 1894.)

Odvrati se od onoga πto je negativno (savjet jednompropovjedniku). — Kada bi mogao vidjeti posljedice svoje na-vike da se uvijek baviπ negativnom stranom, kao πto si to uveÊem ili manjem opsegu Ëinio godinama, stekao bi bolje razu-mijevanje Spasiteljevih rijeËi zapisanih u osamnaestom poglavljuMateja. UËenici su doπli Isusu s pitanjem: “‘Tko je najveÊi ukraljevstvu nebeskom?’ Nato Isus pozva k sebi malo dijete,postavi ga pred njih te reËe: ‘Zaista, kaæem vam, ako ponovnone postanete kao mala djeca, sigurno neÊete uÊi u kraljevstvonebesko. Dakle: najveÊi je u kraljevstvu nebeskom onaj kojise ponizi kao ovo malo dijete. Tko primi radi mene jedno malodijete kao πto je ovo, mene prima. A tko na grijeh navedejednoga od ovih malenih πto u me vjeruju, bolje bi mu biloda mu objese o vrat mlinski kamen πto ga okreÊe magarac ida ga utope u dnu mora. Jao svijetu zbog sablazni! Istina,sablazni moraju doÊi, ali jao onomu po kome sablazan dola-zi!’” (Matej 18,1-7)

Brate moj, odbaci od sebe sve zle misli. Ponizi pred Bo-gom svoje srce. Tada, otvorenih oËiju, viπe neÊeπ stajati nanegativnoj strani. “Ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga,

FanatiËni um

44


odsijeci je i baci od sebe, jer ti je bolje hromu i kljastu uÊiu æivot nego da budeπ s dvjema nogama baËen u oganj vje-Ëni.” (Matej 18,8) Odsijeci svoje negativne osobine koliko godto bilo bolno za ljudsku narav. “Ako te i tvoje oko” — ako jetako oπtro da vidi neπto πto Êe kritizirati ili Ëemu Êe se su-protstaviti — “navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe, jerti je bolje s jednim okom uÊi u æivot nego da budeπ sa dvaoka baËen u pakao ognjeni.” (redak 9) (Lt 93, 1901.)

Vjera pobjeuje negativnost. — Mi Êemo biti uspjeπniako krenemo naprijed u vjeri, odluËni da s razumijevanjemradimo Boæji posao. Ne smijemo dopustiti da nas ometaju ljudikoji rado stoje na negativnoj strani æivota, koji ne pokazujugotovo nikakvu vjeru. Boæji misionarski posao trebaju obav-ljati ljudi koji imaju mnogo vjere. To djelo treba postojanorasti u snazi i uspjehu. (Lt 233, 1904.)

Opasnost od pojedinaËne neovisnosti. — Uvijek u Crkviima onih koji stalno naginju osobnoj nezavisnosti. Oni, Ëinise, nisu sposobni shvatiti da nezavisan duh moæe navesti Ëo-vjeka da ima previπe povjerenja u sebe i da se viπe uzda usvoje prosuivanje nego da poπtuje savjet i visoko cijeni pro-sudbu svoje braÊe, posebno one koja se nalaze u sluæbamakoje je Bog namijenio vodstvu svojeg naroda. Bog je svojuCrkvu obdario posebnim autoritetom i vlaπÊu koju nitko ne-ma pravo zanemariti i prezreti, jer onaj tko to Ëini prezireBoæji glas. (Djela apostolska, 103)

Mir koji se nalazi u njegovanju krotkosti. — Duπa nalazimir samo onda kada njeguje krotkost i poniznost srca. Kri-stov mir nikada se ne moæe naÊi na mjestu na kojem vladasebiËnost. Duπa ne moæe rasti u milosti ako je sebiËna i ohola.Isus je prihvatio mjesto koje je morao uzeti Ëovjek kako biNjegov mir mogao poËivati u Ëovjekovom srcu. Oni koji su sepredali Kristu sa æeljom da postanu Njegovi uËenici, morajuse svakodnevno odricati sebe; oni moraju uzdizati kriæ i iÊiIsusovim stopama. Oni moraju iÊi tamo kamo ih vodi Njegovprimjer. (Lt 28, 1888.)

45

49

Vrlina krπÊanske ljubaznosti. — Iako odan naËelu kaostijena, Pavao je uvijek saËuvao ljubaznost. On je bio gorljivza ono πto je od æivotne vaænosti, ali nije zaboravljao vrlinuuËtivosti u druπtvenom æivotu. Boæji Ëovjek nije onemoguÊioËovjeka pripadnika ljudskog roda. (Lt 25, 1870.; HC 236)

Neki ljudi govore grubo, neljubazno, na naËin koji vrije-a osjeÊaje drugih, a onda se izgovaraju rijeËima: “Takav sam.Ja uvijek govorim ono πto mislim.” Na taj naËin oni veliËajutu zlu osobinu karaktera prikazujuÊi je kao vrlinu. Njihovoneljubazno ponaπanje treba odluËno ukoriti. (RH, 1. rujna1885.; HC 229)

Autor pozvan da se suoËi sa svim oblicima fanatiz-ma. — Mi smo se 1844. godine morali suoËavati s fanati-zmom na svim stranama, ali do mene bi uvijek dopirale rijeËi:Veliki val uzbuenja uvreda je za djelo. Zadræite svoje nogena tragovima Kristovih stopa. Dobila sam poruku da se tre-bam suoËiti sa svim oblicima fanatizma. Bila sam upuÊenada kaæem ljudima da se pod valom fanatizma Ëine Ëudne stvari.Ima ljudi koji tu priliku koriste da u naπe redove unesu pra-znovjerje. Na taj se naËin zatvaraju vrata objavljivanju zdra-vog nauka. (Lt 17, 1902.)

RastuÊa opasnost. — Kako se kraj pribliæava, neprijateljÊe raditi svom snagom da unese fanatizam u naπe redove.On Êe likovati gledajuÊi kako adventisti odlaze u krajnosti zbogkojih Êe ih svijet æigosati kao organizaciju fanatika. Pozvanasam da na tu opasnost upozorim propovjednike i vjernike.Naπ je posao da uËimo muπkarce i æene da grade na istini-tom temelju, da svoje noge utvruju na jasnom “Tako govoriGospodin”. (GW 316, 1915.)

Vladanje tuim umom kao jedan od oblika fanatizma.— Vrlo odreeno govorila sam o opasnom nauËavanju kojekaæe kako netko vlast nad svojim umom treba prepustiti ne-kome drugom. To je avolsko nauËavanje.

S takvim fanatizmom morali smo se suoËiti 1845. godi-ne. Tada nisam znala πto to znaËi, a onda sam bila pozvana

FanatiËni um

46


da iznesem vrlo jasno svjedoËanstvo protiv svega sliËnoga. (Lt130 1/2, 1901.)

Njegujte nepristran, optimistiËki pogled. — Mi nema-mo razloga da se posebno bavimo zabludom, da tuæimo i æa-limo se i tako gubimo dragocjeno vrijeme i prilike plaËuÊi zbogpropusta drugih. ... Zar Bogu ne bi bilo draæe da pogledamonepristrano i vidimo koliko duπa sluæi Bogu i odupire se kuπ-njama, slavi Ga i hvali svojim talentima, sredstvima i umom?Zar ne bi bilo bolje da razmiπljamo o divnoj, Ëudotvornoj Bo-æjoj sili koja preobraæava jadne, poniæene greπnike koji su ne-kada bili duboko moralno pali, a sada su, zahvaljujuÊi Nje-govoj ljubavi, preobraæeni dobivπi karakter po ugledu na Kri-sta? (Lt 63, 1893.; HC 248)

47

51

6

ZDRAV I NORMALAN UM

Izvor istinske sreÊe. — Neki ljudi imaju bolesnu maπtui vjeru smatraju tiraninom koji nad njima vlada æeljeznom pa-licom. Takvi ljudi neprestano tuguju zbog izopaËenosti i ri-daju zbog nekog toboænjeg zla. U njihovim srcima nema lju-bavi; na njihovim se licima uvijek vidi namrπtenost. Oni sezgraæavaju zbog nevinog smijeha mladih, ili bilo Ëijeg. Oni sma-traju da su svi oblici rekreacije ili zabave grijeh, misleÊi daum mora stalno biti strog, napregnut do krajnjih granica. Toje jedna krajnost.

Drugi smatraju da um mora uvijek biti opuπten, da morasmiπljati nove zabave i promjene kako bi bio zdrav. Oni sena to navikavaju pa postaju ovisni o uzbuenjima i nelagod-no im je kad ih nema. To nisu pravi krπÊani. Oni odlaze udrugu krajnost.

Prava naËela krπÊanstva otvaraju pred svima izvor sreÊeËija je visina i dubina, duæina i πirina nemjerljiva. Krist unama je izvor vode koja teËe u æivot vjeËni. To je nepresuπniizvor od kojega krπÊanin moæe piti kad hoÊe, izvor koji nika-da ne presuπuje. (1T 565,566, 1867.)

Gorljivost koja brzo blijedi. — Mi ne trebamo davatipotporu duhu ushiÊenja koji izaziva kratkotrajnu gorljivost,a onda brzo blijedi ostavljajuÊi za sobom razoËaranje i de-presivne osjeÊaje. Potreban nam je Kruh æivota koji dolazi sNeba i daje æivot duπi. ProuËavajte Boæju rijeË. Ne dopustiteda vama gospodare osjeÊaji. Svi koji rade u Gospodnjem vi-nogradu moraju shvatiti da osjeÊaji nisu isto πto i vjera. Odnas se ne traæi da uvijek budemo u stanju nekog zanosa. Ali

48

49


jest potrebno da imamo Ëvrstu vjeru u Boæju rijeË kao Kristovotijelo i krv. (Lt 17, 1902.; Ev 138)

Ni hladna ortodoksnost ni bezbriæni liberalizam. — Na-predak reforme ovisi o jasnom prihvaÊanju osnovne istine.Dok s jedne strane opasnost vreba u filozofiji uskih pogledai u okrutnim, hladnim, pravovjernim ili ortodoksnim stavovi-ma, s druge strane velika se opasnost krije u neopreznomliberalizmu. Osnova svih trajnih reformi jest Boæji zakon. Mitrebamo jasno i u odreenim crtama upozoriti na potrebuposluπnosti tom Zakonu. Ljudi trebaju stalno imati pred oËi-ma naËela Boæjeg zakona. Ta naËela su isto tako vjeËna i bes-kompromisna kao i sam Bog. (Put u bolji æivot, 71)

Potreba za optimalno uravnoteæenim umovima. — Uposlanicama se puno govori o tome kako treba biti zdrav uvjeri. To bi nas trebalo pouËiti o potrebi opreza. Mi u svojeiskustvo ne smijemo unositi svoje sklonosti i izraæene crtekaraktera jer bi to dragocjena, uzviπena i oplemenjujuÊa na-Ëela istine prikazalo u pogreπnom svjetlu, πto bi druge ljudevodilo na stranputicu. Biti zdrav u vjeri znaËi viπe nego πtomnogi shvaÊaju. To znaËi ispravljanje svih zabluda koje po-stoje u naπim mislima i postupcima kako ne bismo sami kvariliBoæju rijeË.

Za ovo naπe vrijeme potrebni su optimalno uravnoteæeniumovi, zdravi, besprijekorni krπÊani. Mnogi od onih koji pro-povijedaju Krista imaju nezdravo iskustvo. Oni ne mogu pod-nijeti niπta πto je nepovoljno. Izgube strpljenje kada pomisleda ih je netko na bilo koji naËin omalovaæio ili uvrijedio, iliako njihova braÊa prema njima nisu postupala onako blagoi paæljivo kako su oËekivali. Veliki bi ih LijeËnik svojom bes-krajnom umjeπnoπÊu vratio u stanje dobrog moralnog zdrav-lja; meutim, bolesnik odbija recept koji On nudi. Te Êe oso-be moæda za kratko primijeniti Boæju rijeË na svoj sluËaj, aline postaju “tvorci” te RijeËi. Oni vrlo brzo potpadaju pod utje-caje koji pogoduju njihovim prirodnim sklonostima djelujuÊinasuprot svemu onome πto su dotada postigli. (RH, 28. srpnja1896.)

50

53

Njegovati sve sposobnosti. — Ako se odreene sposob-nosti razvijaju na raËun drugih, u nama se ne izvrπava upotpunosti Boæja namjera jer sve sposobnosti imaju uzajam-ne veze i u velikoj mjeri zavise jedne od drugih. Jedna spo-sobnost ne moæe se djelotvorno uporabiti bez udjela svih kakobi se saËuvala ravnoteæa. Ako se jednoj sposobnosti poklonisva pozornost i sva snaga dok druge miruju, u toj jednoj spo-sobnosti bit Êe vrlo jaka sklonost odlaæenja u krajnosti buduÊida ostale sposobnosti nisu bile njegovane. Neki umovi kræ-ljaju bez odgovarajuÊe ravnoteæe. Svi umovi, prirodno, nisugraeni na isti naËin. Naπi se umovi razlikuju; neki su jakiu odreenim toËkama, a vrlo slabi u nekim drugim. Nedostacikoji se tako oËituju ne smiju postojati.

Kada bi oni koji ih imaju njegom i vjeæbanjem ojaËali slabetoËke svojeg karaktera, postali bi jaki. (3T 33, 1872.)

UkljuËi sve snage svojeg uma. — Da bi muπkarci i æeneraspolagali optimalno uravnoteæenim umovima, oni moraju za-pregnuti i razvijati sve snage svojeg uma. Svijet je pun jedno-stranih muπkaraca i æena koji su postali takvi jer su njegovalisamo jednu skupinu svojih sposobnosti, dok su druge ostav-ljali da zakræljaju zbog neuporabe.

Obrazovanje veÊine mladih je promaπeno. Oni pretjerujuu uËenju zapostavljajuÊi ono πto se odnosi na praktiËan po-slovni æivot. Muπkarci i æene postaju roditelji i ne razmiπljajuÊio svojim odgovornostima pa tako njihovi potomci na skali ljud-skih nedostataka padaju joπ niæe nego oni sami. Tako vidi-mo da se ljudski rod kreÊe brzo u smjeru degeneracije.

Stalna usmjerenost na uËenje, kako se to prakticira uπkolama [godina 1872.], onesposobljava mlade ljude za prak-tiËan æivot. Ljudski um traæi akciju. Ako nije aktivan u æelje-nom smjeru, bit Êe aktivan u pogreπnom. Da bismo saËuvaliravnoteæu uma, u πkolama se moraju udruæiti rad i uËenje.(3T 152,153, 1872.)

Uvjeti za napredovanje dostupni svima. — Potrebni surazumni mladi ljudi koji znaju cijeniti intelektualne sposob-nosti koje im je Bog dao i koji ih njeguju s najveÊom mogu-Êom pozornoπÊu. Vjeæbanje i primjena ih razvija pa karakter

Zdrav i normalan um

51


ima izgleda da stekne Ëvrstu ravnoteæu ako se ne zanemarinjegovanje srca. Uvjeti za napredovanje dostupni su svima.Neka zato nitko ne razoËara velikog UËitelja kada On doe izatraæi rod, a osim liπÊa ne nae niπta drugo. Æelja udruæe-na s Ëvrstom namjerom, posveÊena Kristovom miloπÊu, uËinitÊe Ëuda. (MS 122, 1899.)

Tijelo, um i srce pod Boæjom kontrolom. — Onaj tkoistinski ljubi Boga i boji Ga se nastojeÊi dosljedno provoditiNjegovu volju, pokorit Êe svoje tijelo, um, srce, duπu i snaguBogu u sluæbu. Tako je bilo s Henokom. On je hodio s Bogom.... Oni koji su odluËni u namjeri da izmeu svoje i Boæje vo-lje stave znak jednakosti, moraju sluæiti Bogu i biti Mu ugodniu svemu. Karakter Êe tako biti skladan, optimalno uravnote-æen, dosljedan, vedar i prav. (Lt 128, 1897.; HP 190)

Tijelom trebaju vladati sposobnosti uma. — Pravi seodgoj odnosi na cijelo biÊe. Kroz njega se uËimo kako pravilnoupotrijebiti svoje osobne snage. On nas osposobljuje da opti-malno koristimo snagu mozga, kostiju i miπiÊa, da svoje tijelo,um i srce stavimo u najbolju sluæbu. Neka snage uma, kaouzviπenije snage, upravljaju fiziËkim tijelom. Neka se naπe pri-rodne æelje i sklonosti pokore pod vlast savjesti i naπe du-hovne liËnosti. Krist, kao Onaj koji stoji na Ëelu ljudske obitelji,æeli nas voditi u sluæbi za Njega visokim i svetim stazamaËistoÊe. Pod Ëudotvornim djelovanjem Njegove milosti mi setrebamo usavrπiti i upotpuniti u Njemu. (Put u bolji æivot, 250)

Razvijeni umovi i πiroki karakteri. — Boæji radnici morajuse izgraivati kao svestrani ljudi, πto znaËi da trebaju steÊiπirinu karaktera, a ne da budu jednostrani, stereotipni, naviklida rade samo na jedan naËin, ljudi koji su se naπli u kolote-Ëini, nemoÊni da vide i osjete da se njihove rijeËi i obranaistine moraju prilagoavati vrsti ljudi meu kojima se kreÊui okolnostima koje im se nameÊu. Svi trebaju neprekidno te-æiti k skladnoj razvijenosti svojega uma, k svladavanju loπeuravnoteæenosti karaktera. To mora biti vaπ stalni predmetprouËavanja ako æelite postati korisni, uspjeπni Boæji surad-nici. (Lt 12, 1887.; Ev 106)

52

55

Svaπtarenje i beznaËajnosti dovode do kræljanja uma.— U um svakog uËenika i studenta treba se utisnuti misaoda Êe odgoj biti bez rezultata ako razum nije naviknut dashvaÊa istine boæanskog otkrivenja i ako srce ne prihvati naukKristovog evanelja. UËenik ili student koji namjesto πirokihnaËela Boæje rijeËi prihvaÊa opÊeprihvaÊene ideje i svoje vri-jeme i pozornost troπi na svaπtarenje, na beznaËajnosti, utvrditÊe da njegov um krælja i malaksava. Njegov um izgubio jesposobnost rastenja. Um se mora naviknuti uviati i shvaÊatiznaËajne istine o vjeËnom æivotu. (RH, 11. studenoga 1909.;FE 536)

Ne preoptereÊujte um beskorisnim sadræajima. — Od-goj, kako se primjenjuje u danaπnjim πkolama (1897.), jedno-stran je pa prema tome i pogreπan. Kao oni koje je Sin Boæjiotkupio, mi smo Njegovo vlasniπtvo pa bi svoj odgoj svatkotrebao stjecati u Kristovoj πkoli. Za naπe πkole treba biratimudre uËitelje. UËitelji rade s ljudskim umovima pa su odgovor-ni pred Bogom da u te umove utisnu spoznaju o potrebi upo-znavanja Krista kao osobnog Spasitelja. Ipak, nitko ne moæeistinski odgajati one koji su Boæje otkupljeno blago ako i samnije nauËio u Kristovoj πkoli kako treba uËiti druge.

Na temelju svjetla koje sam dobila od Boga moram vamreÊi da mi je poznato da uËenici i studenti troπe mnogo vre-mena i novca na stjecanje znanja koje je za njih bezvrijedno;ono ih ne osposobljava da posluæe svojim bliænjima u izgrad-nji karaktera s kojim Êe biti sposobni za jedinstvo sa sveti-ma i anelima u onoj viπoj πkoli. Umjesto da mlade umovepreoptereÊujemo gomilom odbojnih i neukusnih pojmova kojiim u mnogim sluËajevima neÊe biti ni od kakve koristi, nji-ma treba pruæiti praktiËni odgoj. Vrijeme i novac troπi se zastjecanje beskorisnog znanja. Um treba uËiti pomno i mudroda provodi vrijeme s biblijskom istinom. Glavni cilj odgoja trebaobi biti stjecanje znanja o tome kako da slavimo Boga Ëiji smoi po pravu stvaranja i po pravu otkupljenja. Rezultat odgojatrebao bi biti osposobljenost da razumijemo Boæji glas. ...

Poput loza Pravoga Trsa, i Boæja rijeË je jedinstvo razliËi-tosti. U njoj nalazimo savrπeno, nadljudsko, tajanstveno jedin-stvo. Ona sadræi boæansku mudrost koja je temelj sveg istin-

Zdrav i normalan um

53


skog odgoja. Meutim, mnogi se prema toj Knjizi odnose rav-noduπno.

Kao nikada dosad, mi danas trebamo shvatiti istinskuodgojnu znanost. Ako to propustimo, nikada neÊemo dobitimjesto u Boæjem kraljevstvu. “A ovo je vjeËni æivot: spoznatitebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Kri-sta.” (Ivan 17,3) Ako je to cijena Neba, zar onda svoj odgojne trebamo voditi u tom smjeru? (Christian Educator, 8/1897.)

Vladanje drugima æeljeznom palicom sramoti Boga. —Bog neÊe odobriti nijedan plan po kojem bi Ëovjek i na naj-blaæi naËin vladao svojim bliænjima i tlaËio ih. U trenutkukada netko poËne vladati drugima æeljeznom palicom, on sra-moti Boga i dovodi u smrtnu opasnost vlastitu duπu i duπesvoje braÊe. (7T 181, 1902.)

RazliËite umove potrebno dovesti u ravnoteæu. — Ov-dje smo skupljeni na jedno mjesto ljudi razliËitih umova, raz-liËitog odgoja i naobrazbe ne oËekujuÊi da svaki um radi naistoj valnoj duljini. Meutim, postavlja se pitanje jesmo li mionih nekoliko loza nacijepljenih na Trs? Raspravimo to i pi-tajmo o tome uËitelje i studente. Vidimo jesmo li stvarno naci-jepljeni na pravi Trs. Ako jesmo, moæda Êemo imati razliËitepristupe, razliËite tonove i razliËite glasove. Moæda Êeπ ti gle-dati na stvari s jednog stajaliπta; premda se naπe ideje razli-kuju s obzirom na Sveto pismo, one nisu suprotstavljene Pi-smu, veÊ ta razlika moæe biti samo u idejama. Moæda Êe semoj um kretati njemu najbliæim stazama, a netko drugi Êemoæda misliti i promatrati stvari u skladu s osobinama svo-jeg karaktera pokazujuÊi vrlo duboko zanimanje za jednu stra-nu, koju netko drugi neÊe vidjeti. (MS 14, 1894.)

Izop, cedar i palma. — U svemu πto je Gospodin plani-rao za ljude nema niËega πto bi bilo tako divno kao Njegovplan da muπkarcima i æenama podari razliËite darove. Crkvaje Njegov vrt, ukraπen razliËitim drveÊem, biljkama i cvijeÊem.On ne oËekuje da izop ima dimenzije cedra, niti da maslinadostigne visinu veliËanstvene palme. Mnogi su primili samoograniËeno vjersko i intelektualno obrazovanje, ali Bog za njih

54

57

ima posao ako su voljni raditi ponizno uzdajuÊi se u Njega.(Lt 122, 1902.; Ev 98,99)

Karakteri se razlikuju kao cvijeÊe. — Od beskrajne πaro-likosti biljaka i cvijeÊa mi moæemo nauËiti znaËajnu pouku.Nisu svi cvjetovi isti oblikom i bojom. Neki od njih imaju lje-kovita svojstva. Neki uvijek πire ugodan miris. Ima takozva-nih krπÊana koji smatraju svojom duænoπÊu da sve druge krπ-Êane uËine sliËnima sebi. To je Ëovjekov, a ne Boæji plan. UBoæjoj crkvi ima mjesta za karaktere koji se mogu razlikovatikao cvijeÊe u vrtu. U Njegovom duhovnom vrtu ima mnogorazliËitih vrsta cvijeÊa. (Lt 95, 1902.; Ev 99)

Sposobnosti uma i tijela — Boæji dar. — Naπa se savjestmora upoznati s Boæjim zahtjevima. Muπkarce i æene valjapotaknuti na duænost da vladaju sobom; neka shvate da suim ËistoÊa i sloboda potrebnije od svake πtetne æelje i navike.Oni ne smiju zaboraviti da su sve njihove umne i tjelesnesposobnosti dar od Boga i da ih trebaju saËuvati u πto jemoguÊe boljem stanju za sluæbu Njemu. (Put u bolji æivot, 72)

Bog æeli skladne karaktere. — Bog ukorava ljude zatoπto ih voli. On æeli da budu jaki u Njegovoj sili, da njihovum bude optimalno uravnoteæen i karakter skladan; oni Êetada posluæiti kao uzor Boæjem stadu vodeÊi ih zapovijeu iprimjerom sve bliæe Nebu. Oni Êe tada izgraivati sveti hramza Boga. (MS 1, 1883.; 1SM 48)

Zdrav i normalan um

55

59

DIO II.

TEMELJNI ODNOSI

61

7BOLEST KOJA PO»INJE U UMU4

Vrlo malo se misli na uzroËne Ëimbenike. — Premalose razmiπlja o uzrocima smrtnosti, bolesti i pojavi degenera-cije, koji danas postoje i u najciviliziranijim i najblagoslovlje-nijim zemljama. Ljudski rod ide stazom nadolje, on se izopa-Ëuje. (Put u bolji æivot, 236)

U umu poËinje devet desetina bolesti. — Bolesti umaposvuda su u veÊini. Devet desetina bolesti od kojih ljudi patesvoje ishodiπte imaju u umu. Poneki obiteljski problemi mo-gu nanijeti mnogo πtete organizmu slabeÊi njegove obrambe-ne snage. »ovjekovu konstituciju ponekad potkopava kajanjezbog grijeha izbacujuÊi um iz ravnoteæe. U to ubrajamo i ne-ke laæne doktrine, kao πto je ona o paklu koji vjeËno gori ivjeËnom muËenju zlih koje su, iznoseÊi preuveliËane i iskriv-ljene slike o Bogu, donijele sliËne rezultate kod osoba osjet-ljivog uma. (5T 444, 1885.)

Um utjeËe na tijelo. — Odnos izmeu uma i tijela vrloje blizak. Kad jedno pati, drugo suosjeÊa. Stanje uma utjeËena zdravlje tijela. Ako je um slobodan i sretan, svjestan daËini dobro i zadovoljan zbog toga πto je uzrok sreÊe drugima,on stvara vedrinu koja Êe se kao reakcija odraziti na cijeliorganizam omoguÊavajuÊi slobodniju cirkulaciju krvi i jaËa-juÊi cijelo tijelo. Sila lijeËenja je blagoslov od Boga pa Êe onikoji nesebiËno i bez ikakvih ograda pomaæu drugima, osjetitiu srcu i æivotu te predivne blagoslove. (CTBH 13, 1890.; CH28; vidi i 4T 60,61, 1876.)

4 Vidi poglavlje 75, “Maπta i bolest”.

59

60


Dobro hranjen i zdrav mozak. — Mozak je organ i orueuma, koji upravlja cijelim tijelom. Da bi drugi dijelovi naπegtijela bili zdravi, mozak mora biti zdrav. Da bi sam mozakbio zdrav, krv mora biti Ëista. Ako u okviru ispravnih navikau jelu i piÊu krv odræavamo Ëistom, mozak Êe biti pravilnohranjen. (MS 24, 1900.; MM 291)

Dalekoseæni utjecaj maπte. — Bolest katkad nastaje, aËesto se uvelike pogorπava, umiπljanjem. Mnogi koji bi moglibiti zdravi — kad bi samo tako mislili — doæivotni su inva-lidi. Mnogi zamiπljaju da Êe i najbezazleniji postupci izazvatibolesti, a loπe posljedice nastaju upravo zato jer se oËekuju.Mnogi umiru od bolesti Ëiji je uzrok sasvim imaginaran, ne-stvaran. (Put u bolji æivot, 149)

ElektriËne sile mozga oæivljavaju organizam. — Tre-bamo isticati utjecaj uma na tijelo i utjecaj tijela na um. Elek-triËna sila mozga, pojaËana umnom aktivnoπÊu, oæivljuje Ëi-tav organizam i tako postaje dragocjena pomoÊ u odupiranjubolestima. To se mora jasno iznijeti. Vaænost snage volje i sa-mosvladavanja, kako za Ëuvanje, tako i za obnavljanje zdravlja,πtetne, Ëak i razorne posljedice gnjeva, nezadovoljstva, sebiË-nosti, poroËnosti i, s druge strane, divnu æivotodavnu silu kojase nalazi u dobrom raspoloæenju, nesebiËnosti, zahvalnosti —sve to treba prikazati. (Odgoj, 177)

Neki su bolesni jer nemaju snagu volje. — Na svojimputovanjima upoznala sam mnoge koji su bili stvarno bole-sni — zbog svoje maπte. Oni nisu raspolagali snagom volje,snagom da se uzdignu iznad problema i svladaju bolest tije-la i uma; bili su zatoËeni u okovima patnje. ...

»esto se odvraÊam od kreveta takvih uobraæenih boles-nika govoreÊi sebi da je umiranje malo-pomalo, umiranje zboglijenosti bolest koju ne moæe izlijeËiti nitko osim njih samih.(HR, sijeËanj 1871.; MM 106,107)

Vaæan je zdrav um u zdravom tijelu. — Umna i moral-na snaga zavise od tjelesnog zdravlja. Djecu treba pouËiti dase odreknu svih zadovoljstava i svih prohtjeva koji bi mogli

61

63

naπkoditi njihovom zdravlju. Ako djecu nauËimo samoodrica-nju i samosvladavanju, ona Êe biti znatno sretnija nego kadbismo im dopustili da udovoljavaju svojim prohtjevima za πte-tnim zadovoljstvima i ekstravaganciji u odijevanju. ...

Dobro zdravlje, zdrav um i Ëisto srce nije u obiteljimana prvom mjestu po vaænosti. Mnogi roditelji ne odgajaju svojudjecu da budu korisna i da se brinu o svojim duænostima.Oni svoju djecu paze i maze sve dok ne doe do toga da imsamoodricanje postane gotovo nemoguÊe. Njih nitko ne uËida je od najveÊeg znaËenja izgraivanje zdravog uma u zdra-vom tijelu ako æele æivjeti uspjeπnim krπÊanskim æivotom. (RH,31. listopada 1871.)

Djeca na koju se prerano vrπi veliki pritisak. — Sa-svim je sigurno da se u πkolskoj uËionici postavlja temelj raz-liËitim vrstama bolesti. Ali joπ viπe pada u oËi da mozak, naj-sloæeniji od svih organa, Ëesto biva izloæen razliËitim preop-tereÊenjima i oπteÊenjima zbog preintenzivnih aktivnosti. ...Tako su ambiciozne majke ærtvovale æivote mnoge djece. Odte djece, koja su oËito imala dovoljno tjelesne snage da pre-æive takav “tretman”, mnogo je one koja zbog toga snose po-sljedice cijeloga æivota. ÆivËana snaga mozga toliko oslabi datakva djeca, kada stignu do mature, viπe ne mogu podnijetivelike umne napore. Tada se stjeËe dojam da je potroπenasnaga mozga, najsloæenijeg od svih organa. Ne samo πto je pre-ranim slanjem u πkolu bilo ugroæeno tjelesno i umno zdrav-lje djece, veÊ su ona bila gubitnici i u moralnom pogledu.(HL 43,44, 1865.; 2SM 436)

Bolesti su ponekad izazvane egocentriËnoπÊu. — Mnogisu bolesni tjelesno, umno i moralno jer su gotovo iskljuËivookrenuti samima sebi. Lijek za ovakvu njihovu stagnaciju mogaobi se naÊi u zdravoj æivahnosti mlaih umova sklonih razno-vrsnosti, kao i u neumornoj energiji djece. (2T 647, 1871.)

Vrlo malo ljudi razumije prednosti skrbi, odgovornosti iiskustva koje s djecom dolazi u obiteljski krug. ... KuÊa bezdjece je pusto mjesto. Srca stanovnika te kuÊe u opasnostisu da postanu sebiËna ili da se intenzivno bave vlastitim la-

Bolest koja poËinje u umu

62


godnostima stavljajuÊi uvijek na prvo mjesto svoje æelje i udob-nost. Oni traæe suosjeÊanje za sebe, ali ga malo imaju za druge.Skrb za djecu koja zavise od nas, njeæna ljubav prema njimauklanja grubost iz naπe naravi ËineÊi nas blagima i suosje-Êajnima, πto utjeËe i na razvijanje plemenitijih crta u naπemkarakteru. (2T 647, 1871.)

Depresivni osjeÊaji πtetni po zdravlje. — Duænost jesvakog pojedinca da njeguje vedrinu, umjesto da vrijeme pro-vodi baveÊi se patnjama i nevoljama. Mnogi na taj naËin nesamo πto na sebe navlaËe bijedu, veÊ i svojoj bolesnoj maπtiærtvuju i zdravlje i sreÊu. U njihovom okruæenju ima stvarikoje nisu baπ ugodne pa im je na licima uvijek vidljiva namr-goenost, Ëime je njihovo nezadovoljstvo izraæeno mnogo bo-lje negoli rijeËima. Ovi depresivni osjeÊaji nanose veliku πtetunjihovom zdravlju jer ometanjem procesa probave ometajuprehranu. Poznato je da bol i strah ne mogu izlijeËiti ni jed-no jedino zlo, ali zato nanose veliku πtetu, dok su vedrina inada — osvjetljavajuÊi stazu drugima — “æivot onima koji ihnalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu”. (Izreke 4,22) (ST,12. veljaËe 1885.)

LijeËeÊi bolesne, prouËavajte umove.5 — U lijeËenju bo-lesnika, moramo raËunati s ujtecajem uma. Ovaj utjecaj, akose pravilno koristi, jedno je od najuspjeπnijih sredstava zaspreËavanje bolesti. (Put u bolji æivot, 149)

Podrijetlo bolesti u umu. — Velik dio bolesti kojima jeizloæeno ËovjeËanstvo ima svoje podrijetlo u umu i moæe seizlijeËiti jedino izljeËenjem samoga uma. Umno bolesnih mnogoje viπe nego πto moæemo pretpostaviti. Zbog bolesti uma mno-gima je poremeÊen rad æeluca jer duπevne tegobe vrπe para-lizirajuÊi efekt na probavne organe. (3T 184, 1872.)

Krist lijeËi. — Ima bolesti duπe koje nijedan melem, nije-dan medikament ne moæe izlijeËiti. Molite se za takve boles-nike, dovedite ih Isusu Kristu. (MS 105, 1898.; WM 71)

5 Vidi 42. poglavlje, “Um i zdravlje”.

63

65

OzraËje vedrine donosi zdravlje i vitalnost. — Roditeljitrebaju, viπe od svega drugog, okruæiti svoju djecu ozraËjemvedrine, uËtivosti i ljubavi. Dom u kojem prebiva ljubav i ukojem ona dolazi do izraæaja u obliku pogleda, rijeËi i postu-paka, mjesto je na kojem aneli rado borave. Roditelji, nekase sunce ljubavi, vedrine i sretnog zadovoljstva useli u vaπasrca; dopustite da njegov divni utjecaj proæme cijeli dom. Po-kaæite blag, strpljiv duh potiËuÊi ga i kod svoje djece, njegu-juÊi sve vrline koje Êe razvedriti æivot doma. Tako stvorenoozraËje bit Êe za djecu ono πto je zrak i sunËevo svjetlo zabiljni svijet; ono Êe donositi zdravlje i vitalnost umu i tijelu.(CT 115, 1913.)

Bolest koja poËinje u umu

64


8VJERA I UM6

Kristova ljubav oæivljava cijelo biÊe. — Ljubav koja odKrista zraËi kroz cijelo naπe biÊe sila je koja daje i obnavljaæivot. Njezin dodir zdravlja dopire do svakog vitalnog dijelanaπega tijela — mozga, srca, æivaca. Najviπe sile biÊa potak-nute su kroz tu ljubav na aktivnost. Ta ljubav oslobaa du-πu od krivnje i æalosti, straha i zabrinutosti koji razaraju æi-votne snage. Nju prate vedrina i smirenost. Ona usauje uduπu radost, koju ne moæe razoriti niπta πto je zemaljsko —radost u Duhu Svetom — radost koja donosi zdravlje, kojadonosi æivot. (Put u bolji æivot, 60,61)

Kristov je posao da izlijeËi ranjene u srcu. — Boæjaiscjeliteljska sila proæima cjelokupnu prirodu. Ako je drvo ozli-jeeno, ako je ljudsko biÊe ranjeno ili je slomilo kost, priro-da odmah poËinje zacjeljivati povredu. I prije nego πto se po-javi potreba, iscjeliteljske sile su u pripravnosti. »im je diotijela povrijeen, sve se sile posveÊuju djelu obnavljanja. Ta-ko je i na duhovnom podruËju. Prije nego πto je grijeh stvo-rio potrebu, Bog se pobrinuo za lijek. Svaku duπu koja jepopustila kuπnji neprijatelj je ranio i ozlijedio, ali gdje god jegrijeh, tamo je i Spasitelj. “Na meni je Duh Gospodnji, jerme pomazao”, kazao je Krist “Poslao me da donesem Rado-snu vijest siromasima, da navijestim osloboenje zarobljeni-cima... da oslobodim potlaËene...” (Luka 4,18) (Odgoj, 101)

Spasiteljev recept za umne i duhovne bolesti. — Rije-Ëi naπeg Spasitelja: “Doite k meni, ... i ja Êu vas okrijepiti”

6 Vidi poglavlje 43, “Um i duhovno zdravlje”.

65

66

67

(Matej 11,28) recept su za lijeËenje tjelesnih, umnih i duhovnihbolesti. Premda su ljudi svojim pogreπnim postupcima navu-kli na sebe patnje, On postupa s njima s mnogo razumijeva-nja. Oni u Njemu mogu naÊi pomoÊ. Bog Êe uËiniti velikestvari za one koji se u Njega uzdaju. (Put u bolji æivot, 61)

Evanelje nasuprot znanosti i knjiæevnosti. — Znanosti knjiæevnost u pomraËeni ljudski um ne mogu unijeti svjetlokoje moæe slavno Evanelje Boæjega Sina. Samo Boæji Sin moæeuËiniti veliko djelo obasjavanja ljudske duπe. Nije Ëudo πtoPavao uzvikuje: “Uistinu, ja se ne stidim Evanelja, jer je onosila Boæja za spasenje svakomu vjerniku.” (Rimljanima 1,16)Kristovo Evanelje poosobljuje se u onima koji vjeruju ËineÊiih æivim poslanicama koje poznaju i Ëitaju svi ljudi. Na tajnaËin kvasac poboænosti odlazi u ljudsko mnoπtvo. Nebeskarazumna biÊa vide komponente veliËine karaktera jer je jedi-no dobrota djelotvorna u Boæjim oËima. (RH, 15. prosinca 1891.;FE 199,200)

Samo Evanelje moæe izlijeËiti zla koja truju druπtvo.— Jedini lijek za grijehe i æalosti ljudi je Krist. Samo Evan-elje o Njegovoj milosti moæe izlijeËiti zla koja muËe druπtvo.Nepravednost bogatih prema siromaπnima i mrænja siroma-πnih prema bogatima imaju svoj korijen u sebiËnosti, a sebi-Ënost se moæe ukloniti jedino pokornoπÊu Kristu. SebiËno srcepuno grijeha jedino On moæe zamijeniti novim srcem punimljubavi. Neka Kristovi sluge propovijedaju Evanelje, nadah-nuti Duhom koji je doπao s Neba, i neka obavljaju djelo kojeje On obavljao na dobrobit ljudima. I tada Êe se pokazati rezul-tati u blagoslivljanju i uzdizanju ËovjeËanstva kakvi se nikadane bi mogli postiÊi ljudskom silom. (Isusove usporedbe, 169)

Savrπenstvo se moæe dostiÊi samo skladnim razvojem.— JaËanje snage i sposobnosti uma duænost je koju dugujemosebi, druπtvu i Bogu. Mi, meutim, nikada ne trebamo stvaratiuvjete za njegu uma nauπtrb moralnog i duhovnog. Prematome, tek skladnim razvojem umnih i moralnih sposobnostimoæe se dostiÊi krajnje savrπenstvo jednog ili drugoga. (CT541, 1913.)

Vjera i um

67


Boæanski kvasac mijenja um. — U biblijskoj usporedbiæena je stavila kvasac u braπno. Bilo je nuæno zadovoljiti po-trebu. ... Tako i boæanski kvasac Ëini svoje djelo. Um se mije-nja; pokazuju se sposobnosti. »ovjek ne prima nove sposobno-sti, ali one koje ima, bivaju posveÊene. Savjest, dotad mrtva,budi se. Ipak tu promjenu Ëovjek ne moæe izazvati sam. Onaje moguÊa jedino silom Svetoga Duha. ...

Kad naπe misli dou pod vlast Boæjega Duha, mi shva-Êamo pouku koju nam upuÊuje usporedba o kvascu. Oni kojiotvore srca da prime istinu, uvidjet Êe da je Boæja rijeË veli-ko orue u djelu preobraæavanja ljudskog karaktera. (RH, 25.srpnja 1899.)

Evaneoska istina Ëini nas Ëvrstima i postojanima. —Svatko od nas treba steÊi dubok uvid o uËenju Boæje rijeËi.Naπe misli moraju biti spremne poloæiti svaki ispit i odupri-jeti se svakoj kuπnji, izvana ili iznutra. Mi moramo znati za-πto vjerujemo ovo πto vjerujemo i zaπto smo na Gospodnjojstrani. Istina mora bdjeti u naπim srcima, spremna da ogla-si uzbunu i da nas pozove u obranu protiv svakog neprijate-lja. Sile tame usmjerit Êe na nas svoje napade. Tako Êe prveærtve biti svi oni koji su ravnoduπni i bezbriæni, koji su svusvoju ljubav poklonili svojem zemaljskom blagu i nisu poku-πali razumjeti kako je Bog postupao sa svojim narodom. Ni-kada neÊemo biti Ëvrsti i pouzdani zahvaljujuÊi nekoj sili isnazi, nego zahvaljujuÊi spoznaji istine kakva je u Isusu. Stime na svojoj strani jedan Êe moÊi natjerati u bijeg tisuÊu,a dvojica deset tisuÊa. (RH, 29. travnja 1884.; HC 332)

Mir stjeËemo predajom Kristu. — Naπa cjelokupna bu-duÊnost zavisi od naπe osobne odluke da otvorimo srce i pri-mimo u njega Kneza mira. Naπ um moæe naÊi mir i odmor uKristu, u predaji sebe Kristu u kome je naπa sila i snaga.Kada tvoje srce dostigne taj mir, tu utjehu i nadu koju ti Onnudi, ono Êe se radovati u Bogu naπem Spasitelju za velikui divnu nadu koju si primio kao dar. Tada Êeπ biti zahvalani veliËat Êeπ Boga za veliku ljubav i milost koju ti je podario.

Gledaj u svojeg Dobrotvora Isusa Krista. Primi Ga rado-sno i zatraæi Njegovu svetu prisutnost. Tvoj um moæe se ob-

68

69

navljati iz dana u dan. Tvoja je prednost da primiπ mir i odmor,da se izdigneπ iznad svih briga i slaviπ Boga za blagoslovekoje si primio. Ne podiæi prepreke sumnji i prigovora jer bitime Isusa udaljavao od svoje duπe. Promijeni svoj glas, negunaj, veÊ izraæavaj zahvalnost za veliku Kristovu ljubav kojusi primao dosad i koju primaπ i dalje. (Lt 294, 1906.)

Razmiπljanje o Kristu donosi poticaje. — Ako dopustimoda se naπe misli viπe bave Kristom i nebeskim svijetom, miÊemo naÊi moÊne poticaje i potporu bijuÊi Gospodnje bitke.Ponos i ljubav prema svijetu izgubit Êe svoju silu kada bu-demo intenzivno razmiπljali o ljepotama te bolje zemlje kojaÊe tako skoro biti i naπ dom. Usporeene s Kristovom ljepo-tom, sve zemaljske Ëari izgubit Êe svoju vrijednost. (RH, 15.studenoga 1887.)

Znanje Êe ojaËati um i duπu. — Nama treba znanje kojeÊe jaËati um i duπu, koje Êe od nas oblikovati bolje muπkar-ce i æene. Odgoj srca je mnogo vaæniji od samog knjiπkog stje-canja znanja. Dobro je, i Ëak nuæno, posjedovati znanje svijetau kome æivimo; ali ako iz svoje raËunice iskljuËimo vjeËnost,poËinit Êemo nepopravljivu pogreπku. (Put u bolji æivot, 284)

Um i duhovni rat. — Naπ napredak u podruËju moral-ne ËistoÊe zavisi od pravilnog razmiπljanja i pravilnog djelo-vanja. “Ne ukalja Ëovjeka ono πto na usta ulazi, nego onoπto iz usta izlazi. ... Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, pre-ljubi, bludnost, krae, laæna svjedoËanstva, psovke. To uka-lja Ëovjeka.” (Matej 15,11.19.20)

Zle misli pogubne su za duπu. Boæja sila obraÊenja mi-jenja srce, profinjuje i Ëisti misli. Ako ne uËinimo odluËannapor da svoje misli usmjerimo na Krista, u naπem æivotune moæe se otkriti Njegova milost. Um se mora ukljuËiti uduhovni rat. Svaka misao mora se dovesti u pokornost i po-sluπnost Kristu. Sve navike moraju se dovesti pod Boæju kon-trolu. (Lt 123, 1904.)

Angaæiranje uma u dobru, zaπtita od zla. — Zauzima-nje uma onim πto je dobro mnogo je vrednija zaπtita od zlanego bezbrojne zakonske i disciplinske zabrane. (Odgoj, 191)

Vjera i um

69


IzopaËena maπta donosi tamu. — Kada oko uma pro-matra sjaj tajne poboænosti, prednosti duhovnih blaga nadsvjetovnima, cijelo tijelo ispunjava se svjetlom. Kada se maπtaizopaËi privlaËnoπÊu zemaljskog sjaja i veliËine, kada u ma-terijalnom dobitku gledamo poboænost, cijelo tijelo biva punotame. UsredotoËene na zemaljska blaga, snage uma bivaju po-niæene i osramoÊene. (RH, 18. rujna 1888.)

Um upuÊen na Stvoritelja bez samouzdizanja. — Dase ovom naËelu pridavala pozornost koju njegova vaænost zah-tijeva, u nekim sadaπnjim metodama odgoja doπlo bi do kor-jenite promjene. Umjesto da se pozivaju na ponos i sebiËneambicije, i potiËu duh oponaπanja, uËitelji bi nastojali pro-buditi ljubav prema dobroti, istini i ljepoti i buditi æelju zasavrπenstvom. UËenik bi pokuπao razviti u sebi Boæje darove,ne da nadmaπi druge, veÊ da ispuni Boæji cilj i primi Njegovlik. Umjesto da ga se usmjerava na puka zemaljska mjerila,ili da se naglaπava æelja za samouzdizanjem, koja sama posebi umanjuje i uniæava, um bi bio usmjeren k Stvoritelju,da Ga upoznaju i postanu Njemu sliËni. (Patrijarsi i proroci,502)

Æiva voda i “isprovaljivani zdenci”. — Isus je pozna-vao potrebe duπe. Sjaj, bogatstvo i Ëasti ne mogu ispuniti srce.“Ako je tko æedan, neka doe k meni.” Bogati i siromaπni,uzviπeni i poniæeni podjednako su dobrodoπli. On obeÊava daÊe rasteretiti duπu, utjeπiti æalosne i podariti nadu klonuli-ma duhom. Mnogi od onih koji su sluπali Isusa bili su æalo-sni zbog neispunjenih nada, mnogi su tajno trpjeli, mnogi suËeznuli da zadovolje svoje neumorne æelje za stvarima ovogasvijeta i hvalom ljudi; ali kad su sve zadobili, utvrdili su dasu se trudili samo da bi stigli do provaljena studenca na ko-jem nisu mogli ugasiti svoju æe. Usred blistavih, radosnihprizora stajali su nezadovoljni i æalosni. Tada ih je iznenadniuzvik “ako je tko æedan” trgnuo iz njihovog æalosnog razmi-πljanja, i sluπajuÊi rijeËi koje su uslijedile, u njihovim se du-πama zapalila nova nada. Sveti Duh iznosio je pred njih ovoznamenje sve dok u Njemu nisu vidjeli ponudu neprocjenjivadara spasenja. (Isusov æivot, 371)

70

71

Potrebno jedinstvo boæanskih i ljudskih napora. — Duhdaje snagu koja je u svakoj teπkoj prilici potpora duπi kojase bori i pati — u okruæenju neljubaznih roaka, mrænje svi-jeta i spoznaje vlastite nesavrπenosti i propusta. Apsolutnoje potrebno jedinstvo boæanskih i ljudskih napora, bliska ve-za s Bogom kao prvim, posljednjim i Onim koji Êe uvijek bitiizvor sve naπe snage. (RH, 19. svibnja 1904.; HC 151)

Vjera i um

71


9UM KAO TVR–AVA

Prijestolnica tijela. — Svi tjelesni organi naËinjeni suda sluæe umu. Um je prijestolnica tijela. (3T 136, 1872.)

Um upravlja cijelim Ëovjekom. On je izvoriπte svih naπihpostupaka, dobrih ili zlih. Um je taj koji sluæi Bogu i udru-æuje nas s nebeskim biÊima. Pa ipak, mnogi provedu i cijeliæivotni vijek a da ne saznaju za trezor koji sadræi to blago.(SpTEd 33, 11. svibnja 1896.; FE 426)

Mozak upravlja tijelom. — Danas ima mnogo bolesnihi nemoÊnih koji Êe uvijek ostati takvi, jer ih nitko ne moæeuvjeriti da njihovo iskustvo nije pouzdan vodiË. Mozak je pri-jestolnica tijela, sjediπte svih æivËanih snaga i umnih aktiv-nosti. Moædani æivci upravljaju tijelom. Moædanim æivËanimputovima misaoni impulsi prenose se svim æivcima u tijelukao telegrafskim æicama, pa oni na taj naËin upravljaju æivo-tvornim aktivnostima svakog dijela naπega tjelesnog sustava.Svi organi za kretanje stoje pod upravom naredbi koje dobi-vaju od mozga. (3T 69, 1872.)

Moædani æivci koji komuniciraju s cjelokupnim tjelesnimsustavom jedini su posrednici komunikacije izmeu Neba iËovjeka i preko kojih Bog moæe utjecati na njegov najintim-niji æivot. (2T 347, 1870.)

Sotona napada sposobnosti opaæanja.7 — Sotona pri-stupa Ëovjeku sa svojim kuπnjama kao aneo svjetla, kao πto

7 Vidi poglavlje 35, “Utjecaj promatranja”.

72

73

73

je pristupio i Kristu. On je dosad Ëinio sve πto je mogao dadovede Ëovjeka u stanje tjelesne i moralne slabosti da bi gazatim svladao svojim kuπnjama i likovao nad njegovom pro-paπÊu. Imao je uspjeha navodeÊi Ëovjeka da popuπta svojimprohtjevima ne obaziruÊi se na posljedice. On dobro zna daËovjek svoje obveze prema Bogu i bliænjima ne moæe izvrπitiako istodobno slabi sposobnosti koje mu je Bog dao. Mozakje prijestolnica tijela. Ako zbog nesposobnosti da vlada bilokojim svojim prohtjevom otupe sposobnosti opaæanja, Ëovjekne moæe vidjeti vjeËne stvari. (RH, 8. rujna 1874.; MYP 236)

Strahovlada obiËaja. — Snaga ili slabost uma itekakose mogu dovesti u vezu s naπom aktivnom ulogom u ovomesvijetu i s naπim vjeËnim spasenjem. Rasprostranjeno neznanjeu pogledu Boæjeg zakona u naπoj naravi za svaku je osudu.Nesuzdræanost bilo koje vrste gaæenje je zakona æivota. Zastra-πujuÊi su razmjeri slaboumnosti u svijetu. ZahvaljujuÊi pokri-valu od svjetla kojim Sotona pokriva grijeh, on postaje vrloprivlaËan; Sotona je prezadovoljan moguÊnoπÊu da cijelom krπ-Êanskom svijetu nametne strahovladu svakidaπnjih navika kaoπto je to kod neznaboæaca, ËineÊi da padne pod vlast najraz-liËitijih prohtjeva. (RH, 8. rujna 1874.; MYP 237)

»uvajmo tvravu. — Svaki pojedinac treba shvatiti dasvoju moralnu narav treba Ëuvati ogradom neprestanog bdjenja.Poput vjernih straæara, svi oni trebaju Ëuvati tvravu duπe ine pomiπljajuÊi da bi se i za trenutak mogli opustiti na svo-jem straæarskom mjestu. (SpTPH 65, 1879.; CH 411)

Pravilno odgojen um se ne koleba. — U svakidaπnjimispitima um mora steÊi naviku vjernosti, osjeÊaj velikih pred-nosti prava i duænosti nad sklonostima i uæivanjima. Ovakoodgojeni um neÊe se kolebati izmeu onoga πto je pravo aπto nije kao πto trska treperi na vjetru, nego, Ëim se suoËisa æivotnom stvarnoπÊu, u istom trenutku uoËava naËelo in-stinktivno birajuÊi ono πto je pravo i ne premiπljajuÊi mnogo.On je odan jer je stekao naviku vjernosti i istine. (3T 22,1872.)

Um kao tvrava

74


Tvrava bez straæara. — GledajuÊi, mi se mijenjamo. IakonaËinjen po obliËju svojega Stvoritelja, Ëovjek svoj um moæetako odgojiti da Êe mu grijeh nad kojim se nekad zgraæavao,sada postati privlaËan. PrestajuÊi bdjeti i moliti se, on pre-staje osiguravati tvravu, svoje srce, i poËinje se baviti grije-hom i zlom. Um je poniæen i, buduÊi nauËen da svoje moral-ne i intelektualne snage pokorava niæim strastima, njega jenemoguÊe podiÊi iznad svijeta pokvarenosti. Mi moramo ne-prekidno voditi rat protiv tjelesnog uma; u tome moramo uæivatipomoÊ oplemenjujuÊeg utjecaja Boæje milosti koja Êe naπ umprivlaËiti k visinama i usaditi mu navike dubokog razmiπlja-nja o Ëistim i svetim stvarima. (2T 479, 1870.)

Izvor pitanja æivota i smrti. — “SvraÊajte misao na onoπto je gore, ne na ono πto je na zemlji.” (Koloπanima 3,2) Srceje Ëovjekova tvrava. Iz njega izlaze pitanja æivota i smrti. Dokse srce ne oËisti, osoba nije sposobna ni za kakav oblik njego-vanja zajednice svetih. Zar Onaj koji ispituje srca ne zna tkoæivi u grijehu ne misleÊi na svoju duπu? Zar u æivotu svakogËovjeka nije bilo svjedoka koji je znao njegove najveÊe tajne?

Jednom sam bila prinuena sluπati rijeËi koje su nekimuπkarci upuÊivali æenama i djevojkama — laskave rijeËi, ri-jeËi koje obmanjuju i zasljepljuju. Sve ove metode rabi Soto-na da uniπti duπe. Neki od vas na ovakav naËin mogu po-sluæiti i kao njegovi sluge. Ako je to sluËaj, morat Êete se stime suoËiti na sudu. Aneo je za takve ljude rekao: “Onisvoje srce nikada nisu predali Bogu. Krist ne æivi u njima. Unjima nema istine. Njezino mjesto zauzeli su grijeh, prijevarai laæ. Oni ne vjeruju u Boæju rijeË i ne æive u skladu s njom.”(5T 536,537, 1889.)

Opuπtenost, samoudovoljavanje i sigurnost — izdaji-ce u taboru. — Izraelci su navedeni u grijeh kad su se nalaziliu stanju vanjskog mira i sigurnosti. Propustili su misliti naBoga, zanemarili su molitvu i gajili duh samopouzdanja. La-godnost i popuπtanje sebi uËinilo je tvravu duπe nebranje-nom i u nju su uπle poniæavajuÊe misli.

U srcu se odvija dug proces pripreme, svijetu nepoznat,prije no πto Êe krπÊanin uËiniti otvoreni grijeh. Um ne prelazi

75

75

naglo iz stanja ËistoÊe i svetosti u stanje pokvarenosti, poro-ka i zloËina. Da bi oni koji su stvoreni prema Boæjoj slicipoprimili æivotinjsku ili sotonsku prirodu, potrebno je vrije-me. Mi se mijenjamo gledanjem. Popuπtanjem neËistim mi-slima Ëovjek moæe tako odgojiti svoj um da grijeh na koji senekada gadio postane ugodan. (Patrijarsi i proroci, 459)

Duhan otupljuje osjetila. — Duhan, bez obzira u kojemobliku, razara Ëovjekovu grau. On je spori otrov. Pogaa mozaki otupljuje osjetila, pa um viπe ne moæe jasno raspoznavatiduhovne stvari, osobito one istine koje bi mogle ispraviti njegovneËist naËin æivota.

Oni koji uæivaju duhan u bilo kojem obliku nisu Ëisti predBogom. U vlasti ovako neËiste strasti oni ne mogu proslavljatiBoga u svojem tijelu i duhu koji Njemu pripadaju. BuduÊida uzimaju spore i sigurne otrove koji ruπe njihovo zdravljei slabe sposobnosti uma, Bog to ne moæe odobriti. On im moæebiti milostiv u situaciji dok su, prakticirajuÊi tu pogubnunaviku, bili nesvjesni kakvu im πtetu ona donosi, ali kad imnetko iznese predmet u pravom svjetlu, oni postaju krivi predBogom ako nastave zadovoljavati tu poniæavajuÊu strast. (4SG126, 1864.)

Robovi alkohola i droge. — Kamo god se osvrnemo, So-tona nastoji namamiti mlade na stazu propasti. Ako samojednom uspije navesti njihove noge na taj put, on Êe ih po-gurnuti nizbrdo vodeÊi ih iz jedne razuzdanosti u drugu, svedok te njegove ærtve ne izgube svoju Ëistu savjest i viπe nebudu pred sobom imale Boga kojeg Êe se bojati. Oni se svemanje i manje odlikuju vrlinama obuzdavanja i suzdræava-nja. Postaju ovisni o vinu i drugim alkoholnim piÊima, duhanui opijumu, iduÊi iz jednog stanja poniæenosti u drugo. Postalisu robovi svojih prohtjeva. Sada poËinju prezirati i savjetekoje su nekada poπtovali. PoËinju se razmetati hvaleÊi se slo-bodom, a zapravo su sluge propasti. Misle da slobodni, a robujusebiËnosti, izopaËenim prohtjevima i razuzdanosti. (ST, 22. lipnja1891.; Te 274)

Sotonino oruæje. — Popuπtanje tjelesnim strastima ratujeprotiv ljudske duπe. Apostol se obraÊa krπÊanima na vrlo doj-

Um kao tvrava

76


mljiv naËin: “Zaklinjem vas, braÊo, milosrem Boæjim da pri-nesete sebe kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu. (Rimljani-ma 12,1) Ako je tijelo natopljeno alkoholom i opoganjeno du-hanom, ono nije prihvatljivo Bogu. Sotona zna da ono to ine moæe biti pa zato svojim kuπnjama iskuπava ljude u prohtje-vima i apetitu kako bi ih uËinio robovima takvim sklonostimai na taj naËin izazvao njihovu propast. (RH, 8. rujna 1874.)

OdluËujuÊi Ëimbenik strasti i zlih prohtjeva. — Kadarazumni ljudi dopuste da nesuzdræavanjem bilo koje vrste otupenjihove moralne snage, tada u mnogima od svojih navika po-staju samo malo bolji od neznaboæaca. Sotona neprestanoodvlaËi ljude od spasonosnog svjetla i privlaËi ih k obiËajimai modi ne dajuÊi im prilike da razmiπljaju o tjelesnom, um-nom i moralnom zdravlju. Veliki neprijatelj zna da Êe, akoprevlada apetit, prohtjevi i strasti, zdravlje tijela i snaga umabiti ærtvovani na oltaru samozadovoljavanja, πto Ëovjeka od-vodi u brzu propast. Ako prosvijetljeni um dræi uzde vladaju-Êi æivotinjskim sklonostima i pokorava se moralnim snaga-ma, Sotoni Êe odmah biti jasno da je sila kuπnje kojom æelisvladati Ëovjeka vrlo mala. (RH, 8. rujna 1874.; MYP 237)

©to je moglo biti. — Da su roditelji proπlih generacijaodluËno Ëuvali svoja tijela i time sluæili umu i da nisu dopu-πtali da intelekt robuje æivotinjskim strastima, u ovom bi vi-jeku Zemlju nastanjivao drugaËiji poredak ljudskih biÊa. (HL,dio 2, 38, 1865.; 2SM 431,432)

Izbor izmeu vlasti uma i vlasti tijela. — Svaki uËe-nik mora shvatiti vezu izmeu jednostavnog naËina æivljenjai snaænog uma. Sami odluËujemo hoÊe li naπim æivotom up-ravljati um ili tijelo. Svaki mladi Ëovjek mora odluËiti kakoÊe oblikovati svoj æivot. UËenici moraju upoznati sile s koji-ma se suoËavaju i utjecaje πto odreuju karakter i sudbinu.(Odgoj, 181)

UËite ljude. — Istaknite ljudima potrebu da se oduprukuπnji koja ih navodi na udovoljavanje prohtjevima i strasti-ma. To je toËka na kojoj mnogi padaju. Objasnite im koliko

77

77

je tijesna veza izmeu tijela i uma i ukaæite im na potrebuda i jedno i drugo Ëuvaju u najboljem stanju. (Circular Lt toPhysicians and Evangelists, 1910.; CH 543)

Um kao tvrava


10RAZUMIJEVANJE

Posao koji traæi sposobnost prosuivanja i razlikova-nja. — Raditi s umovima najljepπi je i najteæi posao koji jeikada bio povjeren smrtnim ljudima. Oni koji rade taj posaotrebaju raspolagati jasnim prosuivanjem i sposobnoπÊu ra-zlikovanja dobra i zla.

Istinska neovisnost uma dijametralno je suprotna brzo-pletosti i nepromiπljenosti. Tu vrlinu neovisnosti, koja vodi kstvaranju opreznog, molitvom oblikovanog miπljenja, ne tre-ba olako napustiti, pogotovo dok ne dobijemo dovoljno sna-ænu potvrdu, dokaz da nismo u pravu. Ta neovisnost saËu-vat Êe naπ um u stanju smirenosti i nepokolebljivosti u okru-æenju najraznovrsnijih zabluda koje prevladavaju u svijetu.Ljude na odgovornim poloæajima ona Êe povesti da svugdjebriæljivo traæe dokaze, da ne budu poneseni utjecajem drugihili okoline i da zakljuËke donose bez razumskog, temeljitogpoznavanja svih bitnih okolnosti. (3T 104,105, 1872.)

Nemilosrdan zadatak. — BuduÊi da je Nebo za Ëovjekaplatilo tako visoku cijenu, cijenu Boæjeg dragog Sina, kolikobi onda propovjednici, uËitelji i roditelji trebali paæljivo postupatis onim duπama koje dolaze pod njihov utjecaj. Divan je posaobaviti se ljudskim umovima; njemu treba pristupiti sa stra-hom i drhtanjem.

Odgajatelji mladih trebali bi savrπeno vladati sobom. Upro-pastiti svoj utjecaj na neku ljudsku duπu zbog nestrpljenjaili s namjerom da zadræimo dostojanstvo i nadmoÊ, straπnaje pogreπka jer bi ta duπa zbog toga mogla biti izgubljena zaKrista. Nepromiπljenim rukovoenjem, misli mladih osoba mogu

78

79

79

se iskvariti do te mjere da se nastala πteta moæda nikadaneÊe moÊi nadoknaditi. Kristova vjera treba imati prevlada-vajuÊu ulogu u odgoju i obrazovanju mladih.

Spasiteljev primjer samoodricanja, ljubaznosti i ljubavi punestrpljenja ukor je nervoznim propovjednicima i uËiteljima. Timnekontroliranim uËiteljima On upuÊuje pitanje: “Je li to na-Ëin postupanja s duπama za koje sam ja dao svoj æivot? Zarnemate viπe uvaæavanja za beskrajno visoku cijenu koju samja platio za njihovo otkupljenje?” (4T 419, 1880.)

LijeËnik se susreÊe sa svim tipovima ljudi. — Dr. .....trebao bi se truditi da svakoga dana doda poneπto veÊ steËe-nom znanju i da njeguje vrlinu uËtivosti i lijepog ponaπanja.... On bi trebao imati na umu da u svojem poslu dolazi udodir sa svim tipovima ljudi i da Êe dojmovi koje ostavlja bitipreneseni i na druge krajeve ove zemlje i odraziti se na Institut[sanatorij Battle Creek]. (3T 183,184, 1872.)

Potreba za strpljenjem i mudroπÊu. — Propovjednici bitrebali paziti da od onih koji joπ uvijek pipaju po mraku za-blude ne oËekuju previπe. Trebaju dobro obavljati svoj posaoËvrsto vjerujuÊi da Êe osobama koje su u potrazi za istinomBog podariti tajanstvenu, oæivljavajuÊu silu svojega SvetogaDuha, znajuÊi da Êe bez toga njihovi napori biti bezuspjeπni.Oni trebaju biti strpljivi i mudri u ophoenju s ljudskim umo-vima imajuÊi na umu mnogostrukost okolnosti koje su kodljudi stvorile tako razliËite crte karaktera. Oni se i sami morajudobro Ëuvati kako se ne bi dogodilo da njihovo “ja” doe naprvo mjesto, a Isus ostane po strani. (GW 381, 1915.)

Kristova ljubav zadobiva. — Samo Onaj koji Ëita srcezna naËin kojim Êe dovesti ljude k pokajanju. Samo nam Nje-gova mudrost moæe podariti uspjeh u dodiru s izgubljenima.Vi moæete zauzeti ukruÊen stav i misliti: “Ja sam svetiji odtebe”, i bez obzira koliko imali pravo u onome πto tvrdite,takve rijeËi nikada neÊe taknuti srca. Kristova ljubav, izraæenau rijeËi i djelu, zadobit Êe svoj pristup duπi, dok stalno ponav-ljanje pravila i propisa ili neprestano dokazivanje neÊe po-stiÊi niπta. (Put u bolji æivot, 93)

Razumijevanje

80


Uz suosjeÊanje i ljubav. — Nisu svi ljudi sposobni zaukoravanje onih koji su u zabludi. Oni ne raspolaæu mudro-πÊu pravilnog postupanja, istodobno “ljubeÊi milost”. Oni neuviaju potrebu mijeπanja ljubavi i blagog suosjeÊanja s do-sljednim ukoravanjem. Neki su uvijek nepotrebno okrutni neosjeÊajuÊi potrebu da postupe po savjetu apostola: “A od spo-menutih jednima — koji se kolebaju — dokazujte da imajukrivo; druge spasavajte grabeÊi ih iz vatre.” (Juda 22.23) (3T269,270, 1873.)

»ovjek kojim vladaju strasti ne treba raditi s umo-vima. — Izostanak Ëvrste vjere i sposobnosti prosuivanja usvetim stvarima treba smatrati dovoljnim razlogom da se ne-kome uskrati moguÊnost rada u Boæjem djelu. Na isti naËini nagla narav, grubo i drsko ponaπanje otkrivaju da onogaËije su to osobine ne bi trebalo staviti na mjesto na kojemÊe morati odluËivati o teπkim pitanjima koja se tiËu Boæjegdjela.

»ovjeku kojim vladaju strasti ne treba omoguÊiti da radis ljudskim umovima. Njemu se ne moæe povjeriti rjeπavanjepitanja koja su u vezi s onima koje je Krist kupio po beskrajnojcijeni. Ako poËne upravljati ljudima, takav Ëovjek Êe vrijeatii ranjavati njihove duπe ne raspolaæuÊi potrebnim istanËanimosjeÊajem i finom osjetljivoπÊu koja dolazi kao dar Kristovemilosti. Njegovo srce mora biti omekπano, pokoreno BoæjimDuhom; kameno srce nije postalo mesno. (SpT Series A, br.5, str. 18, 1896.; TM 261)

Kvalitete potrebne za shvaÊanje ljudskog uma (savjetjednom literarnom evanelistu). — U ovom poslu prisutnoje viπe teπkoÊa nego u drugim granama poslovnog æivota, alinauËene lekcije i steËena umjeπnost i discipliniranost ospo-sobit Êe te za neka druga podruËja i aktivnosti u kojima mo-æeπ sluæiti ljudima. Oni koji svoju lekciju loπe nauËe i ne-marni su i grubi u pristupanju ljudima, istu odsutnost umje-πnosti i struËnosti pokazali bi i u ophoenju s ljudima kadabi poËeli raditi u propovjedniËkom djelu. (Manual for Can-vassers, str. 41,42, 1902.; CM 34)

81

81

SuoËavanje s nagloπÊu, nestrpljenjem, oholoπÊu i samo-dopadnoπÊu. — Rad s ljudskim umovima najosjetljiviji je posaokoji je ikada bio povjeren smrtnim ljudima, pa je zato uËite-ljima neprekidno potrebna pomoÊ Boæjega Duha kako bi svojposao radili kako valja. Meu mladima koji pohaaju πkolupokazat Êe se velika πarolikost karaktera i odgoja. UËitelj Êese susretati s naglim, nestrpljivim, oholim, sebiËnim i samo-dopadnim mladim osobama. Neki od tih mladih æivjeli su uozraËju u kojem su trpjeli samovoljna ograniËavanja i okrut-nost, πto je u njima oblikovalo duh tvrdoglavosti i prkosa.Druge su pretjerano blagi roditelji dræali kao kuÊne ljubim-ce, dopuπtajuÊi im da se ponaπaju potpuno prema svojim sklo-nostima. Pogreπke su im stalno praπtali, sve dok im karak-ter nije postao izobliËen. (CT 264, 1913.)

Potrebno strpljenje, umjeπnost i mudrost. — Da bi uËiteljuspjeπno radio s tako razliËito profiliranim umovima, on mo-ra pokazati veliku umjeπnost i osjetljivost voenja, ali i Ëvr-stinu upravljanja. U svojem Êe poslu Ëesto biti svjedok izra-æavanja odbojnosti, pa Ëak i mrænje prema dobrim pravilimaæivota i ponaπanja. Neki Êe pokazati veliku snalaæljivost u iz-bjegavanju kazni, dok Êe drugi pokazati lakoumnu ravnodu-πnost prema posljedicama prijestupa. Sve Êe ovo zahtijevatistrpljenje, obzirnost i mudrost na strani onih kojima je povje-reno odgajanje tih mladih osoba. (CT 264, 1913.)

Ponaπanje koje moæe ostaviti nepopravljive oæiljke. —UËitelj moæe imati dovoljno obrazovanja i znanja u predmeti-ma koje predaje, ali zna li se pouzdano da on raspolaæe umjeπ-noπÊu i mudroπÊu za rad s ljudskim umovima? Ako u srcimapredavaËa ne stanuje Kristova ljubav, oni nisu pogodni za no-πenje ozbiljnih odgovornosti koje se povjeravaju onima kojiodgajaju mlade. BuduÊi da sami nemaju viπi odgoj, oni neznaju kako treba postupati s ljudskim umovima. Njihova ne-pokorna srca bore se za vlast; prema tome, povjeriti nezreleumove i karaktere djece takvom odgoju, znaËilo bi ostavitina umu oæiljke i udarce koji moæda nikada neÊe biti uklonjeni.(CT 193, 1913.)

Razumijevanje

82


Potrebna izuzetna sposobnost razluËivanja. — Gospo-din mi je na mnogo naËina i u razliËitim prilikama pokazaos koliko paænje trebamo postupati s mladima — da je za opho-enje s ljudskim umovima potrebna izuzetna sposobnost raz-luËivanja. Svatko tko je ukljuËen u odgoj i obrazovanje mla-dih, treba æivjeti vrlo blizu Velikog UËitelja kako bi mogao uzetiod Njegovog duha i naËina rada. Njima su potrebne lekcijekoje Êe utjecati na njihov karakter i posao. (GW 333, 1915.)

Osobna komponenta od kljuËnog znaËenja. — Pri sva-kom pravom pouËavanju bitan je osobni element. Kao uËiteljKrist je pouËavao ljude pojedinaËno. Upravo je osobnim kontak-tom i druæenjem pouËio Dvanaestoricu. Upravo je u Ëetiri oka,Ëesto pred samo jednim sluπateljem, davao najdragocjenije sa-vjete. Poπtovanom rabinu pri noÊnom razgovoru na Maslinskojgori i prezrenoj æeni na sikarskom zdencu otvorio je svoje naj-bogatije riznice zato πto je kod tih sluπatelja otkrio osjetljivosrce, otvoren um i osjetljiv duh. »ak ni mnoπtvo, koje se takoËesto tiskalo za Njegovim stopama, Kristu nije bilo nerazluËivamasa ljudskih biÊa. Krist je govorio izravno svakom umu iobraÊao se svakom srcu. Promatrao je lica svojih sluπatelja,zapaæao ozarenost na licu, brze i odobravajuÊe poglede koji sumu govorili da je istina prodrla u duπu. U Njegovu srcu za-zvuËala bi kao odgovor struna suosjeÊajne radosti. (Odgoj, 208)

Pretjerivanje u poslu onesposobljava nas za rad s dru-gima. — Sami uËitelji trebali bi posvetiti odgovarajuÊu po-zornost zakonima zdravlja kako bi vlastite snage saËuvali unajboljem moguÊem stanju i da bi, primjerom i rijeËju, mogliizvrπiti pravi utjecaj na svoje uËenike. UËitelj Ëije su tjelesnesnage veÊ oslabljene boleπÊu ili prekomjernim radom, trebaobi posvetiti posebnu pozornost zakonima æivota. Trebao biodvojiti vrijeme za rekreaciju. Izvan svojih profesionalnih obvezau πkoli, on ne bi smio preuzimati nikakve obveze koje bi gatako opteretile tjelesno ili umno da njegov æivËani sustav izbaceiz ravnoteæe. U takvom stanju on ne bi bio sposoban za rads ljudskim umovima; ne bi se mogao postaviti ispravno niprema sebi ni prema svojim uËenicima. (CTBH 83, 1890.; FE147)

83

83

Razumijevanje razliËitih potreba. — Pokazano mi je dalijeËnici u naπem Institutu [sanatorij Battle Creek] trebaju bitimuπkarci i æene vjere i duhovnosti. Oni trebaju uzeti Bogaza svoje pouzdanje. Mnogi od onih koji dolaze u Institut, gre-πnim popuπtanjem vlastitim prohtjevima na sebe su navuklibolesti gotovo svih vrsta.

Ovakvi ljudi ne zasluæuju razumijevanje kakvo inaËe Ëestozahtijevaju. LijeËnici teπko mogu posvetiti vrijeme i snagu u-pravo ovakvim ljudima, degradiranima tjelesno, umno i mo-ralno.

Postoje, meutim, i ljudi koji su, svojim neznanjem, æivjeliu uvjetima nepoπtovanja prirodnih zakona. Oni su neumjerenoradili i neumjereno jeli jer je u njihovom okruæenju vladaotakav obiËaj. Neki su podnijeli mnogo toga od strane mnogihlijeËnika, ali nisu dospjeli na bolju razinu, veÊ naprotiv, naznatno goru. Gledano na duæe staze, oni su rastrzani izmeuposla, druπtva i vlastite obitelji. I sada su, kao u svoje posljednjeutoËiπte, doπli u zdravstveni Institut, s nekom izblijedjelomnadom u izljeËenje.

Takvim je ljudima potrebno razumijevanje. S njima trebapostupati s najveÊom paænjom; treba povesti raËuna o tomeda im se na jasan naËin prikaæu zakoni njihovog biÊa i æivo-ta kako bi, kada ih prestanu gaziti i poËnu vladati sobom,mogli sebe poπtedjeti stradanja i bolesti — kazne za gaæenjeprirodnih zakona. (3T 178, 1872.)

Istinu ne treba govoriti u svim prilikama. — Vrlo jemalo onih koji u svjetovnom druπtvu u kojem se kreÊu neπtoznaËe, ljudi koji se rukovode filozofijom svjetovnog Ëovjeka —koji Êe dopustiti da im netko iznosi Ëinjenice o njima samima.Istinu, dakle, ne treba govoriti u svim prilikama. Pokazat Êese pogodno vrijeme i prilika za govorenje, u trenucima kadarijeËi neÊe nanijeti povredu. Od lijeËnika ne bi trebalo traæitida previπe rade Ëime bi se izmorio njihov æivËani sustav, jersu to okolnosti koje nisu pogodne u uvjetima kada treba smi-rivati bolesnike, kada treba povoljno utjecati na njihov æivËa-ni sustav pomaæuÊi im da postignu vedrinu i radosno raspolo-æenje. (3T 182, 1872.)

Razumijevanje

84


Krist razumije. — On, koji je na sebe uzeo ljudsku narav,zna kako treba suosjeÊati s bolima ËovjeËanstva. Krist ne samoda poznaje svaku duπu, i individualne nedaÊe i kuπnje te duπe,veÊ On poznaje i sve okolnosti koje ozljeuju i muËe duh.Njegova je ruka ispruæena u znak milostive njeænosti k sva-kom svom djetetu koje strada. Oni koji najviπe stradaju uæi-vaju i najveÊi dio Njegove suÊuti i milosra. On je dirnut osjeÊa-jem naπe nesigurnosti, i On æeli da svoje probleme i pote-πkoÊe poloæimo kraj Njegovih nogu i tamo ih ostavimo. (Putu bolji æivot, 155)

Razumijevanje donosi i tjeπnji odnos s Kristom. — Do-bra djela su plod koji Krist oËekuje da donosimo — blagerijeËi, djela dobroËinstva, njeænu brigu za siromaπne, za onekoji su u oskudici i nevolji. Kada srca suosjeÊaju sa srcimaoptereÊenim razoËaranjem i boli, kada ruka daje onima kojisu u oskudici, kada odijevamo gole, kada pozovemo strancau svoju dnevnu sobu i damo mu mjesto u svojem srcu, an-eli su vrlo blizu, dok na Nebu odzvanja zvuk odobravanjaza naπa djela.

Svako djelo pravednosti, milosti i dobroËinstva stvara gla-zbu na Nebu. Otac sa svojeg prijestolja promatra one koji Ëi-ne ta djela milosra i slaæe ih zajedno sa svojim najdragocje-nijim blagom. “Oni Êe biti moji, govori Gospod nad vojska-ma, onoga dana kada budem postavljao svoje bisere.” (Mala-hija 3,17) Svako djelo milosra uËinjeno onima koji su u ne-volji, koji stradaju, smatrat Êe se kao da je uËinjeno samomIsusu. Kada pritekneπ u pomoÊ siromaπnima; kada suosje-Êaπ s onima koji su prognani i potlaËeni; kada pruæiπ rukuprijateljstva siroËetu, doÊi Êeπ u tjeπnji odnos s Isusom. (2T25, 1868.)

Krist poziva na blagost i saæaljenje. — Istinsko razumi-jevanje bliænjih treba postati znak koji Êe odvajati one kojiljube Boga i boje Ga se od onih koji preziru Njegov Zakon.Kako je veliko Kristovo suosjeÊanje koje je pokazao kad jedoπao na ovaj svijet da poloæi svoj æivot kao ærtvu za veÊ iz-gubljeni svijet! Njegova religija vodila je u obavljanje istin-skog zdravstveno-misionarskog djela. On sam je bio sila izlje-

85

85

Ëenja. “Milosti hoÊu, a ne priloga”, govorio je. Ovo je mjeriloprema kojem je veliki UËitelj istine razlikovao istinsku i la-ænu vjeru. Bog oËekuje od svojih zdravstvenih misionara darade s blagoπÊu i saæaljenjem, onako kako bi Krist radio dase nalazi na naπem svijetu. (SpT MM 8, 1893.; MM 251)

Zbroj æivotne sreÊe. — Njegovani um veliko je blago; ipak,bez blagog utjecaja suosjeÊanja i posveÊene ljubavi takav umne dostiæe svoju najveÊu vrijednost. U rijeËima i postupcimanamijenjenim drugima, mi moramo pokazati uzornu blagosti obzirnost. Mi moæemo pokazati tisuÊu malih paænji u obli-ku prijateljskih rijeËi i pogleda koji Êe govoriti o krπÊanskojljubavi, pogleda koji Êe nam biti i uzvraÊeni. ZanemarujuÊisvoje bliænje, bezosjeÊajni krπÊani pokazuju da nisu u zajed-nici s Kristom. NemoguÊe je biti u zajednici s Kristom, a isto-dobno biti neljubazan prema drugima i zaboravljati na njihovaprava. Mnogi Ëeznu za prijateljskim suosjeÊanjem.

Bog je svakome od nas dao njemu svojstven identitet kojise ne moæe utopiti ni u Ëiji identitet. Ipak, naπe individualneosobine mnogo Êe se manje isticati ako smo doista Kristovi iako je Njegova volja i naπa volja. Naπ æivot treba biti posve-Êen dobru i sreÊi drugih, kao πto je bio i Spasiteljev. Mi tre-bamo steÊi naviku zaboravljanja na sebe, uvijek traæeÊi prili-ke — Ëak i u malim stvarima — da pokaæemo zahvalnost zaljubaznosti koje su nam pokazali drugi, da oraspoloæimo drugei da djelima blagosti, dobrote i malih postupaka iz kojih zra-Ëi ljubav olakπamo i uklonimo njihove patnje i terete. Ovi znaciobzirnosti i uËtivosti koji poËinju u naπoj obitelji πire se izvannaπeg obiteljskog kruga i doprinose stvaranju zbroja æivotnesreÊe, dok nas, s druge strane, zanemarivanje tih malih stvaridovodi do zbroja æivotne gorËine i patnji. (3T 539,540, 1875.)

Razumijevanje

86

87

DIO III.

RAZVIJANJE UMA

89

11PROU»AVANJE BIBLIJE I UM

Temelj svakog prouËavanja. — Boæja rijeË treba biti temeljsvakog prouËavanja; rijeËi otkrivenja, kada ih pomno prouËa-vamo, privlaËe i jaËaju um i srce. Njegovanje naπeg uma po-trebno je da bismo razumjeli otkrivenje Boæje volje za nas.Ovo ne mogu zanemariti oni koji su posluπni Boæjim zapovi-jedima. Bog nam nije dao umne sposobnosti da bismo ih na-mijenili jeftinim i lakoumnim aktivnostima. (MS 16, 1896.)

Snaga naËela. — Kad prihvatimo biblijske istine, oneoplemenjuju um i duπu. Kad bi Boæju rijeË cijenili onako kakotreba, i mladi i stari bi se odlikovali unutarnjim poπtenjem,snagom naËela i to bi ih osposobilo da se odupru kuπnji. (Putu bolji æivot, 291)

Jedini siguran vodiË. — Blisko poznanstvo s Boæjom rije-Ëju izoπtrava um i uËvrπÊuje duπu protiv sotonskih napada.Biblija je maË Duha kojem se nikada neÊe dogoditi da ne svladaneprijatelja. Ona je jedini siguran vodiË u svim pitanjima vjerei æivota. Razlog zaπto Sotona ima toliku vlast nad ljudskimumovima i srcima jest πto oni nisu prihvatili Boæju rijeË zasvojeg savjetnika i πto svi njihovi putovi nisu bili iskuπanina pravom ispitu. Biblija Êe nam pokazati kojim putem trebamoiÊi da bismo postali baπtinici slave. (RH, 4. sijeËnja 1881.;HC 31)

Definicija viπeg odgoja. — Ne moæe se postiÊi odgoj viπiod onog koji je bio dan prvim uËenicima, otkrivenog prekoBoæje rijeËi. SteÊi viπi odgoj znaËi bezuvjetno poπtovati tu Ri-jeË; to znaËi hodati Kristovim stopama, primjenjivati u æivotu

89

90


Njegove osobine. To znaËi odreÊi se sebiËnosti i posvetiti æivotsluæbi Bogu.

Viπi odgoj poziva na neπto veÊe i svetije od znanja kojese moæe dobiti samo iz knjiga. To znaËi osobno, iskustvenopoznavanje Krista, slobodu od ideja, navika i obiËaja steËe-nih u πkoli kneza tame i onih koji stoje nasuprot odanostiBogu. To znaËi svladati tvrdoglavost, oholost, sebiËnost, svje-tovne ambicije i nevjeru. To je vijest o izbavljenju od grijeha.(CT 11,12, 1913.)

Nadahnjuje um. — Um u Boæjoj rijeËi nalazi predmeteza najdublje misli, za najuzviπenije teænje. Mi u njoj moæemonjegovati zajednicu s patrijarsima i prorocima, sluπati glasvjeËnog Boga u razgovoru s ljudima. Mi u njoj vidimo Veli-Ëanstvo Neba koje poniæava samo sebe i postaje naπ Zamje-nik, naπ Jamac da bi se, potpuno samo, uhvatilo u koπtacsa silama tame i izvojevalo pobjedu za nas. Poboæno razmiπ-ljanje o ovakvim predmetima ne moæe a da ne omekπa, neoËisti i ne oplemeni srce, istodobno nadahnjujuÊi um novomsnagom i vitalnoπÊu. (CT 52,53, 1913.)

Otkriva svrhu æivota. — Ono πto nas, izvan svih drugihobzira, treba navesti da izriËemo pohvale Bibliji jest Ëinjenicada je u njoj ljudima otkrivena Boæja volja. Mi u njoj upozna-jemo cilj zbog kojeg smo stvoreni i naËin kako se taj cilj mo-æe ostvariti. Saznajemo na koji naËin trebamo, mudro, podiÊistupanj i kakvoÊu sadaπnjeg æivota i osigurati onaj vjeËni.Nijedna druga knjiga ne moæe zadovoljiti dileme naπeg umaili teænje naπega srca. Upoznavπi Boæju rijeË i sluπajuÊi nje-zine poruke, ljudi se mogu izdiÊi iz najdubljih provalija de-gradacije i postati sinovi Boæji koji Êe se druæiti s bezgreπnimanelima. (CT 53,54, 1913.)

Biblijske usporedbe trebaju utjecati na um i oæivitiga. — Bog æeli da Njegove nadahnute usporedbe utjeËu nanaπ um, oæive ga i pouËe. On æeli da priroda sprijeËi pokuπajenasilnog razdvajanja znanosti od biblijskog krπÊanstva. Æelida tvari prirode koje privlaËe naπa osjetila odræe naπu pozor-nost i utisnu nam u um nebeske istine. (YI, 6. svibnja 1897.)

91

91

Biblija bez premca. — Kao odgojna snaga, Biblija je bezpremca. Niπta drugo neÊe tako dati snagu i kvalitetu sposob-nostima koje su potrebne onima koji æele prouËavati i shvatitiveliËanstvene istine objave. Um se postupno prilagoava pred-metima kojima mu je omoguÊeno da se bavi. Ako je zauzetsamo obiËnim, svakidaπnjim predmetima, iskljuËujuÊi velikei uzviπene, um Êe zakræljati i izgubiti snagu. Ako od svojeguma nikada ne traæimo borbu s teπkim problemima ili naporda shvati vaæne istine, on Êe nakon izvjesnog vremena izgubitisposobnost rasta. (5T 24, 1882.)

Bibliju prihvatiti jednostavnom vjerom. — Bog oËekujeod Ëovjeka da primjenjuje svoje sposobnosti zakljuËivanja, paÊe mu prouËavanje Biblije ojaËati i uzdiÊi um onako kako tone moæe nijedno drugo uËenje. To je najbolja umna, ali i du-hovna vjeæba za ljudski um. Ipak, mi se moramo Ëuvati glori-ficiranja razuma koji je podloæan slabosti i manama ljudskenaravi.

Ako ne æelimo da Boæja rijeË bude zamagljena za oËi naπegrazuma i da ne moæemo shvatiti ni najjednostavnije istine,mi moramo steÊi jednostavnost i vjeru malog djeteta i bitispremni uËiti i iskreno traæiti pomoÊ Svetoga Duha. OsjeÊanjeBoæje sile i mudrosti s jedne, i naπe nemoÊi da shvatimo Nje-govu veliËinu s druge strane, trebalo bi nam udahnuti poniz-nost. Tada Êemo otvarati Njegovu rijeË stupajuÊi u Njegovuprisutnost sa svetim strahopoπtovanjem. Kada pristupimo Bi-bliji, naπ razum mora priznati autoritet veÊi od sebe, a srcei um pokloniti se pred velikim JA JESAM. (5T 703,704, 1889.)

Ne izuËavajmo niπta πto zamagljuje Boæju rijeË. — IsusKrist je duhovni probni kamen. On otkriva Oca. Mozak netreba hraniti niËim πto bi pred umom podiglo maglu ili gauvelo u oblak, Ëime bi bila zaklonjena Boæja rijeË. U obraivanjuzemljiπta srca ne smije biti nemarnosti i nepaænje. Um morabiti spreman da cijeni i sagledava Kristovo djelo i rijeËi, jerje On doπao s Neba da pokrene æelju i da pruæi kruh æivotasvima koji su gladni duhovnog znanja. (MS 15, 1898.)

ProuËavanje Biblije i um

92


Boæja rijeË priznaje Ëovjekovo pravo moralnog izbora.— Kada istraæujemo Boæju rijeË, aneli su uz nas odraæavajuÊiblistave zrake svjetla s njezinih svetih stranica. Sveto pismoobraÊa se Ëovjeku kao onome koji ima slobodu izbora izmeudobra i zla; ono mu se obraÊa u obliku opomena, ukora, prekli-njanja i ohrabrenja. Um mora vjeæbati svoje snage koriπte-njem uzviπenih istina Boæje rijeËi, jer Êe u protivnom oslabjeti.... Mi moramo ispitivati za sebe same; upoznati razloge svojevjere usporeujuÊi biblijske tekstove. Uzmi u ruke Bibliju ina koljenima se moli Bogu da osvijetli tvoj razum. (RH 4.oæujka 1884.)

Umovi dostiæu najplemenitiji oblik razvoja. — Kad biljudi prouËavali Bibliju onako kako treba, odlikovali bi se sna-ænim umom. Predmeti kojima se bavi Boæja rijeË, uzviπenajednostavnost njezinog jezika i plemenite teme koje ona izno-si Ëitatelju, razvijaju u njemu sposobnosti koje se ni na kojidrugi naËin ne mogu razviti. U Bibliji se maπti otvara beskrajnopolje. Nakon razmiπljanja o njezinim veliËanstvenim temama,nakon druæenja s njezinim uzviπenim ilustracijama, prouËa-vatelj Biblije iziÊi Êe Ëistiji i plemenitijih misli i osjeÊaja negoda je vrijeme proveo ËitajuÊi bilo koje djelo ljudskog duha,da ne spominjemo djela trivijalnog karaktera.

MladalaËki umovi neÊe uspjeti dostiÊi najviπi stupanj svojegrazvoja ako zanemare Boæju rijeË — najuzviπeniji izvor mu-drosti. Razlog zaπto je tako malo ljudi dobrog uma, postojanihi trajne vrijednosti leæi u tome πto se ljudi ne boje Boga, nevole Ga i ne poπtuju naËela vjere u æivotu onako kako bi trebali.(CTBH 126, 1890., FE 165)

Potraga za njezinim skrivenim blagom. — Naπ vodiËtreba biti Biblija — baπ onako kako je napisana. Niπta nijetako pripremljeno da uveÊa snagu uma i ojaËa intelekt kaoπto je prouËavanje Biblije. Nema podruËja izuËavanja koje moæetako podiÊi duπu i dati polet sposobnostima kao πto moæeizuËavanje æive Boæje rijeËi. Umovi tisuÊa propovjednika Evan-elja zakræljali su jer se bave bezvrijednim stvarima ne vjeæba-juÊi se u istraæivanju skrivenog blaga Boæje rijeËi. Kada svojum zaposlimo izuËavanjem Boæje rijeËi, razum se proπiruje,

93

93

a one uzviπenije sposobnosti razvijaju se tako da mogu saæetivisoke i oplemenjujuÊe istine.

Um krælja ili se πiri, veÊ prema karakteru gradiva s kojimse zbliæava. Ako um ne pokrenemo na upornost i snaænu æeljuza razumijevanjem istine metodom usporeivanja teksta stekstom, on Êe se sigurno smanjiti i izgubiti snagu. Upregni-mo svoj um u istraæivanje istina koje ne leæe izravno na po-vrπini. (RH, 28. rujna 1897.)

Biblija pravilno usmjerava æivot. — Cijelo Sveto pismoje objava Boæje slave u Kristu. Kad prihvatimo Pismo, kad unjega vjerujemo i kad smo posluπni njegovim uputama, onopostaje veliËanstveno orue u djelu preporoda karaktera. Onoje veliËanstveni poticaj, pogonsko gorivo koje oæivljuje i osvje-æava tjelesne, umne i duhovne snage, pravilno usmjeravajuÊiæivotne staze.

Razlog πto se mladi, pa i oni u zrelim godinama, takolako zavedu na staze kuπnje i grijeha je to πto ne prouËavajuBoæju rijeË i ne razmiπljaju o njezinim istinama kako bi tre-balo. Nedostatak Ëvrste, nepokolebljive volje, koji se odraæavau karakteru, nastaje zbog zanemarivanja svetih uputa BoæjerijeËi. Oni se dostatno ne trude upraviti svoj um na ono πtoÊe ih nadahnuti Ëistim, svetim mislima i odvratiti od onogaπto je neËisto i neistinito. (Put u bolji æivot, 458)

Ona otkriva pravila za sveti æivot. — U svojoj velikojmilosti, Gospodin nam je u svojoj RijeËi otkrio svoja pravilaza sveti æivot, svoje zapovijedi i svoje zakone. On nam u njojgovori o grijesima kojih se trebamo kloniti; prikazuje nam planspasenja, pokazuje put k Nebu. PoπtujuÊi Njegovu uputu da“istraæujemo Pisma”, nitko ne mora æivjeti u neznanju.

Stvarni napredak Ëovjeka u sferi vrlina i boæanskog znanjastjeËe se metodom dodavanja — neprestanog dodavanja vrli-na za koje je Krist, sa æeljom da ih uËini dostupnima svako-me od nas, podnio nezamislivo veliku ærtvu. Mi smo ograni-Ëena biÊa, ali moæemo steÊi osjeÊaj kao da ta ograniËenja nepostoje. Um se mora napregnuti i opteretiti u intenzivnomrazmiπljanju o Bogu i Njegovom zadivljujuÊem planu za naπespasenje. Duπa Êe na taj naËin biti uzdignuta iznad svakida-πnjih stvari i usredotoËena na stvari koje su vjeËne.


94


Pomisao da æivimo u Boæjem svijetu, u prisutnosti velikogStvoritelja svemira koji je Ëovjeka naËinio po svojem obliËju,uzdiÊi Êe naπ um u sferu ozbiljnog razmiπljanja, πiru i viπuod svakog drugog razmiπljanja koje nije niπta drugo do plodmaπte. Pomisao da je na nama “oko Gospodnje”, da nas Onvoli i da Mu je toliko stalo do nas palih ljudskih biÊa, da jeza naπe otkupljenje dao svojega ljubljenog Sina da ne bismopropali kao neπto bezvrijedno, velika je i slavna misao. Sva-tko tko otvori srce da prihvati i razmiπlja o tim slavnim te-mama, nikada neÊe biti zadovoljan beznaËajnim predmetimai doæivljajima. (RH, 9. studenoga 1886.)

Novo srce znaËi i novi um. — RijeËi “dat Êu vam novosrce” znaËe: “Dat Êu vam novi um”. Ovo mijenjanje srca uvijekje praÊeno jasnom predodæbom o krπÊanskoj duænosti, pra-Êeno je razumijevanjem istine. JasnoÊa naπih pogleda u pod-ruËju istine bit Êe razmjerna naπem razumijevanju Boæje rijeËi.Tko Boæjoj rijeËi poklanja ozbiljnu pozornost, uz mnogo mo-litve, steÊi Êe sposobnosti jasnog razumijevanja stvari i zdra-vog prosuivanja, kao kada bi, obrativπi se Bogu, dostigaoviπi stupanj inteligencije. (RH, 10. studenoga 1904.)

Nemojmo Ëitati neredovito. — Nismo na sugurnom akostranice Svetog pisma Ëitamo neredovito. ... Upregnimo svojum za uzviπenu zadaÊu koja je pred njega postavljena i s ne-dvosmislenim zanimanjem prouËavajmo i istraæujmo da bismomogli razumjeti boæansku istinu. Oni koji to Ëine, iznenaditÊe se kakve su moguÊnosti njihovog uma. (YI, 29. lipnja 1893.;HC 35)

Vjeæbanje pamÊenja koristi umu. — Um treba biti uogradama suzdræavanja, ne treba mu dopustiti da luta. UËi-mo ga da se bavi Boæjom rijeËju i plemenitim mislima kojeuzdiæu. Dijelovi Pisma, zapravo cijela poglavlja, mogu se uËi-ti napamet i ponavljati u trenucima kada Sotona doe sa svojimkuπnjama. Pedeset osmo poglavlje Izaijine proroËke knjige vrloje korisno za tu svrhu. Podignite oko svoje duπe zid ograniËenjai uputa danih putem nadahnuÊa Boæjega Duha.

95

95

U trenucima kada Sotona pokuπava navesti ljudski umda se bavi zemaljskim stvarima i zadovoljavanjem osjetila,najbolji naËin da mu se odupremo jest “Pisano je”. ... Kadanas Sotona nagovara da posumnjamo u to jesmo li doistanarod koji Bog vodi, Ëije pripadnike uz pomoÊ malih i velikihispita Bog priprema da ostanu uspravni u onaj veliki dan,budimo spremni da neprijateljeve prijevare doËekamo izno-πenjem jasnih dokaza iz Boæje rijeËi, da narod ostatka dræizapovijedi Boæje i vjeru Isusovu. (RH, 8. travnja 1884.)

ProuËavanje Biblije donosi uravnoteæenost uma. — Onikoje pouËava Sveti Duh, moÊi Êe mudro iznositi RijeË. KadaBiblija postane predmet njihovog ozbiljnog prouËavanja uzozbiljno traæenje vodstva Duha i potpunu predaju srca djeluposveÊenja istinom, ona Êe ostvariti sve πto je Krist obeÊao.

Rezultat ovakvog prouËavanja Biblije bit Êe uravnoteæenium buduÊi da Êe se tjelesne, umne i moralne snage skladnorazvijati. Tada neÊemo znati za paralizu duhovnog znanja. Ra-zum Êe biti osvjeæen, fini osjeÊaji probueni u æivot, savjestponovo osjetljiva, moÊ suosjeÊanja oËiπÊena; nastat Êe boljemoralno ozraËje, dobit Êemo novu sposobnost za suprotstav-ljanje kuπnjama. (SpTEd 27, 12. lipnja 1896.; FE 433,434)

Protusredstvo za otrovne insinuacije. — Kada um po-stane mjesto Ëuvanja biblijske istine, njezina naËela dubokose ukorjenjuju u duπi, elementi izbora i ukusa sjedinjuju ses istinom i onda nema privlaËnosti k poniæavajuÊoj, uzbudljivojliteraturi koja slabi moralne snage i razara od Boga dane spo-sobnosti koje nam je Bog dao da obavljamo korisno djelo.Poznavanje Biblije pokazat Êe se kao protusredstvo za otrovneutjecaje koji nastaju zbog neopreznog izbora lektire. (RH, 9.studenoga 1886.; HC 202)

Zaπtita od praznovjerja. — Ako nauku ove RijeËi damoprimarnu ulogu u vrπenju utjecaja na naπ æivot, ako se umi srce pokore njezinoj sili koja obuzdava, negativnosti kojesu danas prisutne u crkvama i obiteljima ovdje neÊe imatimjesta. ... Nauk Boæje rijeËi treba upravljati umom i srcem,i tada Êe obiteljski æivot oËitovati silu Boæje milosti. ...


96


Kad ne bismo imali Bibliju, naπli bismo se u kaosu la-ænih teorija. Um bi bio izloæen strahovladi praznovjerja i laæi.Meutim, imajuÊi u rukama autentiËni izvjeπtaj o poËecimasvijeta, mi se ne moramo spoticati o ljudska nagaanja i ne-pouzdane teorije. (RH, 10. studenoga 1904.)

Ona razvija sposobnosti razmiπljanja. — Ako je um okre-nut prouËavanju Biblije radi dobivanja novih spoznaja, doÊiÊe do razvijanja sposobnosti razmiπljanja. Kada se prouËavaBoæja rijeË, um se πiri i stjeËe savrπeniju ravnoteæu nego ka-da je netko obuzet stjecanjem opÊih znanja iz literature kojanema nikakvu vezu s Biblijom. Nema tako Ëvrstog znanja, takodosljednog i dalekoseænog kao πto je znanje koje je steËenoprouËavanjem Boæje rijeËi. Ono je temelj svakog istinskog zna-nja.

Biblija je kao izvor. ©to viπe u nju gledamo, to se Ëinidubljom. Velike istine svete povijesti sadræe u sebi nevjeroja-tnu snagu i ljepotu i dalekoseæne su kao vjeËnost. Nijednaznanost ne moæe se usporeivati sa znanoπÊu koja otkrivaBoæji karakter.

Mojsije je bio poduËavan sveukupnoj mudrosti EgipÊa-na, a ipak je rekao: “Ja sam vas, eto, pouËio zakonima i ured-bama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vrπite u zemljiu koju idete da je zaposjednete. Dræite ih i vrπite ih: to Êe uoËima narodâ biti vaπa mudrost i vaπa razboritost. Kad oniËuju za sve ove zakone, reÊi Êe: ‘Samo je jedan narod mudari pametan, a to je ovaj veliki narod’.” (Ponovljeni zakon 4,5.6)(RH, 25. veljaËe 1896.; FE 393)

Daje polet sposobnostima. — Zar ovu knjigu — ovo dra-gocjeno blago — ne bismo trebali uzvisiti i cijeniti kao drago-cjenog prijatelja? To je naπa navigacijska karta na uzburka-nom moru æivota. To je naπa knjiga vodilja koja nam poka-zuje put k vjeËnim stanovima, put k stjecanju karaktera kojimoramo steÊi da bismo se u njima nastanili. Nema knjigeËije Êe pomnjivo prouËavanje tako uzdiÊi i ojaËati um kao πtoje Biblija. Um Êe ovdje naÊi predmete najuzviπenijeg karakte-ra, predmete koji Êe maksimalno pokrenuti njegove sposob-nosti. Niπta drugo neÊe tako oæivjeti sve naπe sposobnosti kao

97

97

kada te iste sposobnosti dovedemo u dodir s veliËanstvenimistinama objave. Um se πiri u naporu da shvati i izmjeri tevelike misli. Nama se tako pruæa prilika da zakopamo dubo-ko u rudnik istine i iz njega iznesemo skupocjena blaga obo-gaÊujuÊi svoju duπu. Tu moæemo upoznati istinski put u æivot,sigurnost Ëak i unatoË smrti. (RH, 4. sijeËnja 1881.; HC 31)

ProuËavanje Biblije proπirit Êe um. — Biblija je naπ vodiËna sigurnim stazama koje vode u vjeËni æivot. Bog je ljudenadahnuo da napiπu ono πto Êe nas dovesti k istini, πto ÊeprivuÊi i, bude li primijenjeno, omoguÊiti primatelju da dobijemoralnu snagu kojom Êe se svrstati u red najobrazovanijihumova. Umovi svih onih koji se posvete prouËavanju BoæjerijeËi proπirit Êe se. Mnogo viπe od svakog drugog uËenja, njezinutjecaj poveÊava sposobnosti razumijevanja, svakoj naπoj spo-sobnosti daje novu snagu. Ona dovodi um u dodir sa πirokim,oplemenjujuÊim naËelima istine. Ona dovodi cijelo Nebo u bliskuvezu s ljudskim umovima usaujuÊi im mudrost, znanje i ra-zum. (YI, 13. listopada 1898.; SD 70)

Biblija kao otkrivenje Jahve. — Ova knjiga treba u svimvremenima stajati kao otkrivenje Jahve. Boæanska otkrivenjapokazana su ljudskim biÊima kao Boæja sila. Istine Boæje rijeËinisu samo osjeÊaji, nego mnogo viπe od toga — rijeËi Najviπega.Onaj tko ove istine uËini dijelom svojeg æivota, u svakom po-gledu postaje novo stvorenje. On ne dobiva nove umne snage,nego postaje svjedok uklanjanja tame koja je zbog neznanjai grijeha zamaglila njegov razum. (RH, 10. studenoga 1904.)


98


12MARLJIVOST8

Bori se i dostigni. — Pobjede se stjeËu upornim uËe-njem, napornim radom, ustrajnom marljivoπÊu. Ne bacaj uludosate i trenutke. Rezultati rada — ozbiljnog, vjernog rada —bit Êe vidljivi i priznati. Oni koji æele steÊi jaËi um, uËinit Êeto marljivoπÊu. Uporabom uma poveÊava se njegova snaga iuËinkovitost. Um jaËa od intenzivnog razmiπljanja. Onaj tkosvoje umne i tjelesne snage koristi maksimalno i uporno, postiÊiÊe najveÊe rezultate. Svaka snaga naπeg biÊa jaËa aktivnoπ-Êu. (RH, 10. oæujka 1903.)

Dostizanje najviπih moguÊih sposobnosti. — Pozornorazmatrajmo pravi cilj odgoja. Bog je svakom pojedincu po-vjerio sposobnosti i umijeÊa, da bi mu ih vratio uveÊane ipoboljπane. On nam daruje sve svoje darove da bismo ih ko-ristili do krajnjih granica. On od svakoga od nas traæi danjegujemo svoje sposobnosti i dostignemo uvjete njihove naj-viπe moguÊe uporabljivosti radi obavljanja plemenitog poslaza Boga, na blagoslov ËovjeËanstvu. Svaki talent kojim ras-polaæemo, bile to umne sposobnosti, novac ili utjecaj, dolaziod Boga i zato, zajedno s Davidom, moæemo reÊi: “Od tebe jesve, i iz tvojih ruku primivπi, dali smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14)— (RH, 19. kolovoza 1884.; FE 82)

Istaknute umne sposobnosti nisu sluËajnost. — Istinskiuspjeh u bilo kojoj grani poslovanja ne dolazi kao posljedicasluËaja, okolnosti ili sudbine. On je rezultat Boæje providno-

8 Vidi poglavlje 65, “Nemar i lijenost”.

99

100

99

sti, on je nagrada za vjeru i razboritost, za valjanost i ustraj-nost. Visoke duπevne vrline i plemenita moralna snaga ne stjeËuse sluËajno. Bog daje prilike; uspjeh dolazi kad ih koristimo.(Izraelski proroci i kraljevi, 307,308)

Kultura uma — naπa potreba. — Nama kao narodu po-trebna je kultura uma, neπto Ëime moramo raspolagati da za-dovoljimo zahtjeve vremena. Siromaπtvo, skromno podrijetloi nepovoljna æivotna sredina ne trebaju biti smetnja njegova-nju uma. Umne sposobnosti moraju stalno biti pod vlaπÊuvolje; umu ne smijemo dopustiti da luta ili da ga povremenoodvraÊaju razliËiti predmeti a da se nijednim od njih ne bavitemeljito i duboko.

U svim podruËjima uËenja mogu se pojaviti teπkoÊe, alirazoËaranje neka nikada ne bude razlog za odustajanje. Is-traæujte, prouËavajte i molite se; sa svakom teπkoÊom suoËitese muπki i odluËno; pozovite u pomoÊ snagu volje, vrsnost istrpljenje, a onda najozbiljnije kopajte u dubinu, sve dok predsobom ne ugledate biser mudrosti i istine, Ëist i divan, tolikodragocjeniji koliko ste trpjeli teπkoÊe dok ste ga traæili.

Potom nemojte dopustiti da se stalno bavite tom jednomtoËkom usredotoËujuÊi na nju sve snage uma, stalno je na-glaπavajuÊi drugima, veÊ uzmite neki drugi predmet i pomnoga prouËite. Na taj naËin pred vaπim Êe se umom razotkrivatijedna po jedna tajna. Tako postupajuÊi, postiÊi Êete dvije dra-gocjene pobjede. Na taj naËin ne samo πto ste osigurali ko-risna znanja, nego su i aktivnoπÊu uma poveÊane umna snagai sposobnost. KljuË koji ste pronaπli da otvorite bravu jednetajne moæda Êe otkriti i druge, dotada neotkrivene dragocje-ne bisere znanja. (4T 414, 1880.)

Zakon uma. — Zakon je uma koji kaæe da Êe se um su-æavati ili πiriti do dimenzija predmeta s kojima postaje blizak.Ako umne sposobnosti ne ukljuËimo da s punom snagom iustrajnoπÊu istraæuju istinu, one Êe se nesumnjivo smanjiti iizgubiti sposobnost razumijevanja dubokih znaËenja Boæje rijeËi.Snaga uma poveÊat Êe se ako je zaposlen u istraæivanju meu-sobnih veza biblijskih predmeta, u meusobnom usporeiva-nju Pisma s Pismom, duhovnih predmeta s drugim duhovnim

Marljivost

101


predmetima. Krenite ispod povrπine; vjeπtog i marljivog istra-æivaËa oËekuju najskupocjenija blaga misli. (RH, 17. srpnja1888.; MYP 262)

Potaknite na aktivnost joπ neizraæene sposobnosti. —U uobiËajenim æivotnim tokovima vidjet Êemo mnogo ljudi koji,strpljivo obavljajuÊi svoje svakidaπnje obveze, nisu svjesni svojihskrivenih, joπ neizraæenih sposobnosti koje bi ih, kada bi bilepokrenute, svrstale meu velike svjetske voe. Da bi se teuspavane sposobnosti probudile i razvile, potreban je dodirvjeπte ruke. Upravo su takvi bili ljudi koje je Isus dozvao ksebi i poklonio im prednosti trogodiπnje poduke pod Njegovomrukom. S ovakvim se obrazovanjem po vrijednosti ne bi mo-glo usporeivati nijedno obrazovanje u rabinskim πkolama ilistudiji u Ëuvenim centrima filozofije. (CT 511, 1913.)

Mnogi bi mogli biti intelektualni divovi. — Mnogi naπisuradnici mogli su postati intelektualni divovi da se nisu za-dovoljavali niskim stupnjem odgoja i obrazovanja, veÊ da sumarljivo radili istraæujuÊi i vodeÊi svoje misli u πto veÊe dubine.Mnogi od naπih mladih nalaze se u opasnosti od povrπnosti,da ne uzrastu do mjere pune visine rasta Isusa Krista. Onismatraju da su dostigli dovoljan stupanj znanja i razumijevanjamnogih predmeta. Zato, ako nisu skloni uËenju, neÊe biti sklonini da duboko zaoru u zemljiπte znanja odakle bi mogli dobitisva blaga koja su im potrebna. (Lt 33, 1886.)

Potrebna je samodisciplina. — Bog od nas traæi da πko-lujemo svoje umne sposobnosti. Mi ih moramo tako njegovatida, bude li trebalo, moæemo iznijeti istinu i pred najviπim ze-maljskim vlastima i institucijama na slavu Bogu. Nama je sva-koga dana potrebna Boæja sila obraÊenja srca i karaktera.Svatko tko sebe smatra Boæjim djetetom treba primjenjivatisamodisciplinu jer se jedino na taj naËin um i volja mogudovesti u pokornost Boæjem umu i Boæjoj volji. Nepokolebljivadisciplina u Boæjem djelu donijet Êe veÊe rezultate od rjeËito-sti i najblistavijih talenata. ProsjeËan ljudski um, dobro nauËen,ostvarit Êe veÊa i uzviπenija djela nego najobrazovaniji um ilinajveÊi talenti bez samosvladavanja. (RH, 28. srpnja 1896.)

102

101

Aneli zaokupljaju umove ljudi koji razmiπljaju. —Nebeski aneli djeluju ... i zaokupljaju umove ljudi koji raz-miπljaju; njihova snaga je veÊa od snage sila tame. Ima ljudiËiji se umovi bave svetim stvarima, ali ne stoje u bliskoj vezis Bogom. Oni ne osjeÊaju djelovanje i prisutnost Boæjeg Duha.Ako ih Njegova milost ne preobrazi u Kristovo obliËje, NjegovDuh Êe ih napustiti kao πto voda napuπta posudu Ëije je dnoprobuπeno. Njihova je jedina nada da traæe Boga svim svojimumom, srcem i duπom. Kada to uËine, moÊi Êe se opravdanoboriti za pobjedu. Sotona Êe te, ako mu pruæiπ priliku, liπitisposobnosti zdravog razmiπljanja i osjeÊaja ljubavi. (MS 11,1893.)

Potreba za potpunom posveÊenoπÊu ambicija. — “Dostati je moja milost” (2. KorinÊanima 12,9), uvjerava Veliki UËi-telj. “Uhvati” nadahnuÊe ovih rijeËi i nikada, nikada ne izgovarajrijeËi sumnje i nevjere. Budi energiËan. U ovoj Ëistoj, neokaljanojvjeri nema poloviËne sluæbe. “Ljubi Gospodina Boga svoga svimsrcem svojim, svom duπom svojom, svom pameti svojom i svomsnagom svojom!” (Marko 12,30) Od onih koji vjeruju u BoæjurijeË zahtijeva se apsolutno najviπi stupanj posveÊene ambi-cioznosti. (SpTEd 30, 12. lipnja 1896.; CT 360)

Stoj u osobnosti koju ti je dao Bog. — Bog nam jedao sposobnost razmiπljanja i djelovanja; samo onda ako po-stupate paæljivo, ako oËekujete mudrost od Njega, vi Êete moÊinositi terete. Ostanite u osobnosti koja vam je dana od Boga.Ne budite sjenka niËije osobnosti. OËekujte da Bog djeluje uvama, s vama i kroz vas. (Put u bolji æivot, 319)

Pogubna plijesan svijeta (savjet propovjedniku koji jevolio umne spekulacije). — Ti si Ëovjek koji ne bi trebaodruge uËiti istini. Ti bi, zapravo, πto se tiËe iskustva i pozna-vanja Boga, trebao biti daleko ispred onoga gdje si sada. Trebaobi biti Ëovjek koji Êe se odlikovati snagom uma jer ti je Bogpodario umne sposobnosti koje imaju moguÊnost da dostig-nu najviπi stupanj razvoja. Da si raskrstio sa svojim svijetomumnih spekulacija, da si radio i djelovao u suprotnom smje-ru, danas bi mogao obavljati sluæbu ugodnu pred Bogom.

Marljivost

103


Da si svoj um njegovao kako valja i koristio svoje spo-sobnosti Bogu na slavu, ti bi u potpunosti bio kvalificiranda nosiπ vijest opomene svijetu. Ali plijesan svijeta tako jenapala tvoj um koji je sada sve drugo samo ne posveÊen. Tinisi njegovao niti koristio sposobnosti koje bi od tebe uËinileuspjeπnog duhovnog suradnika u Boæjem djelu. Sada ti sepruæa moguÊnost da nastaviπ odgajati svoj um na pravi naËin.Ako se sada ne urazumiπ u pitanju istine, krivnja Êe u pot-punosti biti samo tvoja. (Lt 3, 1878.)

Napredak bez kolebanja. — Æelim da tvoji planovi buduposveÊeni kako bi Boæji aneli tvoje srce mogli nadahnutisvetom gorljivoπÊu i pomoÊi ti da napredujeπ nepokolebljivo isigurno ËineÊi da postaneπ sjajno svjetlo. Tvoja snaga zapa-æanja bit Êe snaænija i bolja ako izvrπavanju ovog svetog dje-la bude predano cijelo tvoje biÊe — tijelo, duπa i duh. Uloæisvaki moguÊi trud u Kristovoj milosti da dostigneπ visoka mjerilakoja su pred tebe postavljena. Ti u svojem djelokrugu moæeπbiti savrπen onako kako je Bog savrπen u svojem. Nije li Kristrekao: “Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπnebeski” (Matej 5,48)? (Lt 123, 1904.)

Njegujte svaku pojedinu sposobnost. — On æeli da mistalno rastemo i napredujemo u svetosti, sreÊi, u korisnosti.Sposobnosti su povjerene svima i zadaÊa svih je da ih nauËepoπtovati kao svete darove od Gospodina i da ih, kao takve,pravilno upotrijebe. On oËekuje od mladih da njeguju svakipotencijal πto ga sadræi njihova liËnost i da svaku danu spo-sobnost pravilno upotrijebe. On æeli da se oni raduju svemuonome πto je korisno i uzviπeno u ovome æivotu, da buduplemeniti i Ëine dobro i tako sakupljaju blago za vjeËni æivot.(Put u bolji æivot, 249)

Prilike koje se pruæaju svima. — Postoje prilike i pred-nosti koje su dostupne svima i koje sluæe jaËanju moralnih iduhovnih sposobnosti. Um se treba πiriti i oplemenjivati ka-ko bi se mogao baviti nebeskim stvarima. Sposobnosti koji-ma raspolaæemo moramo razvijati do krajnjih granica jer uprotivnom neÊemo dostiÊi Boæja mjerila.

104

103

Ako um ne plovi na nebeskom kursu, on postaje lak pli-jen sotonskih kuπnji koji Êe ga mamiti u sferu svjetovnih po-slova i pothvata koji nemaju posebnu vezu s Bogom. U takveaktivnosti unosi se sva gorljivost, predanost, aktivna energijai snaæne ambicije, dok avao stoji po strani smijuÊi se i pro-matrajuÊi ljude kako se bore svim snagama, svom ustrajnoπÊuza neπto πto nikada neÊe ostvariti, za neπto πto izmiËe njiho-vim rukama. On je potpuno zadovoljan kada ih uspije zadr-æati u stanju zaluenosti tom obmanom, da snagu svojeg uma,kostiju i miπiÊa posvete ciljevima koje nikada neÊe dostiÊi.Snage uma koje pripadaju Bogu i na koje On polaæe pravotako skreÊu sa svojeg tijeka, s jedinog pravog ideala, s pravihciljeva. (Lt 17, 1886.)

Neprijatelj ne mora sprijeËiti naπe svakidaπnje na-predovanje. — OdluËi dostiÊi visok i svet ideal; letvicu postavivisoko; djeluj u odluËnoj namjeri kao Daniel — postojano iustrajno. Na taj te naËin neprijatelj neÊe omesti u tvojem sva-kidaπnjem napredovanju, bez obzira πto poduzeo. Bez obzirana probleme, promjene i sloæene situacije, ti ipak imaπ prili-ku da neprestano napredujeπ u stjecanju umne i moralne sna-ge.

Nitko tko ne æeli ne mora æivjeti u neznanju. Znanje trebastjecati u kontinuitetu; ono je hrana za um. Mi koji oËekujemoKristov ponovni dolazak trebamo se isticati odluËnoπÊu da neæivimo æivotom koji Êe biti na strani gubitnika, veÊ na stranipostizanja duhovnih dostignuÊa. Budite Boæji ljudi, budite nastrani pobjednika.

Znanje je dostupno svima koji ga æele. Bog æeli da vaπiumovi budu jaki; da mislite dublje, potpunije, jasnije. Hodites Bogom kao πto je hodio Henok; neka Bog bude vaπ Savjet-nik jer tada neÊete zaostajati. (Lt 26d, 1887.)

Uhvati se za Boæju ruku i idi naprijed. — Bog je Ëovjekudao razum obdarivπi ga sposobnoπÊu napredovanja. Zato seËvrsto uhvatite za Boæju ruku odbacujuÊi lakoumnost, svjetovnezabave i svaku neËistoÊu. Svladajte sve nedostatke karaktera.

Usprkos prirodnoj sklonosti k putu koji vodi nizbrdo, po-stoji sila koja se moæe udruæiti s Ëovjekovim ozbiljnim naporima;

Marljivost

105


tada Êe snaga njegove volje imati suprotan smjer. Ako tu svojuvolju udruæi s ovakvom boæanskom pomoÊi, Ëovjek Êe se moÊioduprijeti glasu kuπaËa. Meutim, problem je u tome πto seSotonine kuπnje usklauju s Ëovjekovim nedostacima i greπ-nim sklonostima tjerajuÊi ga u grijeh. On treba samo slijeditiVou, Isusa Krista, koji Êe ga uputiti i reÊi mu πto da Ëini.Bog vas njeæno poziva sa svojeg prijestolja na Nebu pokazu-juÊi vam krunu besmrtne slave i savjetujuÊi vas da se boriteu dobroj borbi vjere i da strpljivo trËite svoju utrku. Uzdajtese u Boga u svakom trenutku. Vjeran je Onaj koji nas vodinaprijed. (Lt 26d, 1887.)

Visoki Boæji ideal za Njegovu djecu. — Ideal πto ga jeBog namijenio svojoj djeci viπi je od najviπe ljudske misli. Po-boænost — sliËnost Bogu — to je cilj koji treba dostiÊi. PreduËenikom se otvara put stalnog napredovanja, cilj koji trebapostiÊi, uzor do kojega se treba uzdignuti, koji sadræi sve πtoje dobro, Ëisto i plemenito. U svakoj grani pravog znanja postizatÊe najveÊi moguÊi uspjeh u najkraÊem vremenu. Ali njegovinapori bit Êe usmjereni prema ciljevima toliko viπim od sebiËnihi prolaznih interesa koliko su nebesa viπa od Zemlje. (Odgoj,15,16)

106

105

13HRANA ZA UM

Mudro napredovanje nasuprot zlouporabi. — Bog namdaje talente da bismo ih mudro obogaÊivali i unapreivali, ane zlorabili. Odgoj je samo priprema tjelesnih, umnih i moralnihsposobnosti za najbolju moguÊu uporabu u svim duænostimaæivota. Pogreπan izbor lektire donosi laæni odgoj. Ustrajnost,snaga i aktivnost mozga mogu biti umanjeni ili uveÊani, pre-ma naËinu kako se koriste. (4T 498, 1880.)

Zdrava hrana za um. — »ista i zdrava lektira bit Êe zaum ono πto je zdrava hrana za tijelo. Uporabom te hrane postatÊete sposobniji da se oduprete kuπnjama, da gradite dobrenavike i æivite u skladu s ispravnim naËelima. (RH, 26. pro-sinca 1882.; SD 178)

»uvaj prilaze duπi. — Ipak, mi se moramo truditi daodbijemo kuπnje. Oni koji ne æele postati ærtve Sotoninih oruamoraju dobro Ëuvati prilaze duπi. Oni moraju izbjegavati Ëi-tanje, gledanje ili sluπanje onoga πto izaziva neËiste misli.

Um ne treba ostaviti da bez nadzora razmiπlja o pred-metima koje neprijatelj duπe predlaæe. “Zato opaπite svoje bo-kove, to jest svoj um...” kaæe apostol Petar. “Budite trijezni...BuduÊi da ste posluπna djeca, ne oblikujte se prema negdaπnjimstrastima — strastima iz vremena vaπeg neznanja, veÊ kaoπto je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti usvojem æivljenju.” (1. Petrova 1,13-15) Pavao kaæe: “Uostalom,braÊo, sve πto je Ëestito, πto je diËno, πto je pravedno, πto jenevino, πto je ljubezno, πto je na dobru glasu, i sve πto jekreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadræaj vaπih misli.”(Filipljanima 4,8) To zahtijeva revne molitve i neprekidnu bu-

108

107


dnost. Stalni utjecaj Svetoga Duha treba nam pomoÊi da umusmjerimo prema gore i naviknemo se razmiπljati o Ëistim isvetim stvarima. Mi moramo marljivo prouËavati Boæju rijeË.“Kako Êe mladiÊ Ëistim saËuvati put svoj? »uvajuÊi rijeËi tvoje.”“U srcu pohranih rijeË tvoju,” kaæe psalmist, “da protiv tebene sagrijeπim.” (Psalam 119,9.11) (Patrijarsi i proroci, 383.384)

Izbor lektire otkriva karakter. — Narav neËijeg vjerskogiskustva moæe se otkriti na temelju izbora knjiga koje Ëita uslobodno vrijeme. Da bi mogli steÊi zdravu snagu uma i zdravavjerska naËela, mladi moraju æivjeti u zajednici s Bogom prekoNjegove RijeËi. Kao knjiga koja nas upuÊuje na put spasenjapo Kristu, Biblija je naπ vodiË u uzviπeniji, bolji æivot. Na nje-zinim stranicama nalazimo najzanimljiviju i najpouËniju po-vijest i æivotopise koji su ikada napisani. Oni Ëija maπta nijeizopaËena Ëitanjem izmiπljenih priËa, Bibliju Êe doæivjeti kaonajzanimljiviju od svih knjiga. (YI, 9. listopada 1902.; MYP273,274)

Neke knjige zbunjuju um. — Mnoge knjige, poredane uvelikim svjetskim knjiænicama, u ljudskom umu stvaraju zbrkuu veÊoj mjeri nego πto doprinose stjecanju korisnih znanja.Pa ipak, ljudi troπe velike svote novca za kupnju takvih knji-ga i godine za Ëitanje i izuËavanje iako nadohvat ruke imajuKnjigu koja sadræi rijeËi Onoga koji je Alfa i Omega znanja.Vrijeme provedeno u prouËavanju tih knjiga bolje bismo utroπiliupoznavajuÊi Onoga koga dobro i pravilno poznavati znaËivjeËni æivot. Samo za one koji steku takvo znanje na krajuÊe vrijediti rijeËi: “Po njemu ste vi ispunjeni.” (Koloπanima 2,10)— (Words of Counsel, 1903.; CH 369)

Konfuzno razumijevanje. — Kada netko ostavi po straniBoæju rijeË da bi uzeo u ruke knjige koje vode daleko od Bogai stvaraju zabunu u razumijevanju naËela nebeskog kraljev-stva, steËeni odgoj je, zapravo, samo izopaËenje rijeËi odgoj.UËenik Êe moÊi upoznati Boga tek kada bude raspolagao Ëi-stom hranom za um, potpuno oËiπÊenom od takozvanog viπegobrazovanja koje je pomijeπano s bezboæniËkim razmiπljanji-ma. Samo oni koji surauju s Nebom u planu spasenja znaju

109

107

kakvo je znaËenje istinskog odgoja u njegovoj jednostavnosti.(CT 15, 1913.)

Despotska moÊ neznaboæaËkih autora (rijeËi aneos-kog uËitelja). — Sotonske laæi lako privuku ljudski um; pro-izvodi tih laæi u umu stvaraju odbojnost prema ozbiljnom raz-miπljanju o Boæjoj rijeËi koja Êe, kada je primljena i poπtovana,osigurati vjeËni æivot onomu tko je prima. Vi ste biÊa podvelikim utjecajem navika pa biste trebali imati na umu dasu dobre navike blagoslov u djelovanju na vaπ karakter kaoi u pozitivnom utjecaju na druge. Meutim, jednom formiraneloπe navike oËituju despotsku moÊ i odvode ljudske umove uropstvo. Da nikada niste proËitali ni rijeË iz ovih knjiga [ne-znaboæaËkih autora], danas biste bili sposobniji da razumijeteKnjigu koja je iznad svih ostalih knjiga dostojna da je pro-uËavamo i jedino nam ona daje ispravne ideje o viπem odgoju.(6T 162, 1900.)

Povrπno Ëitanje stvara bolesnu maπtu. — Meu naπimmladima mnogo je onih koje je Bog obdario vrhunskim spo-sobnostima. On im je dao daleko najbolje talente; meutim,te njihove sposobnosti su oslabjele, a um postao rastresen ibez snage. Oni godinama nisu napredovali u rastu u milostii poznavanju razloga naπeg vjerovanja jer su udovoljavali ukusukoji su razvili Ëitanjem priËa. Njima je jednako tako teπkovladati prohtjevom za takvom povrπnom lektirom kao πto jepijanici teπko svladati svoju æelju za alkoholom.

Moæda su takvi danas zaposleni u naπim nakladniËkimkuÊama i rade s knjigama, pripremaju rukopise za tisak iliobavljaju korekture tekstova. Ipak, njihove sposobnosti se izo-paËuju sve dotle dok ne obole od poremeÊene “umne proba-ve”, πto potom ima za posljedicu nesposobnost obavljanja od-govornih duænosti u bilo kojem podruËju djelovanja. Maπtaobolijeva. Oni æive nestvarnim æivotom. Nisu spremni za prak-tiËne æivotne duænosti. Najtuænije i ono πto donosi najveÊe razo-Ëaranje jest Ëinjenica da su izgubili svako uæivanje u zdravojlektiri.

Oni su zalueni i opËinjeni hranom za um kao πto suiznimno uzbudljive priËe iz »iËa Tomine kolibe. Ta knjiga je

Hrana za um

110


u svoje vrijeme izvrπila korisnu zadaÊu meu onima kojimaje bilo potrebno buenje u pitanju njihovih pogreπnih shvaÊanjaropstva. Mi, meutim, stojimo na samim granicama vjeËnogasvijeta, u kojem takve priËe nisu uporabljive u pripremi zavjeËni æivot. (5T 518,519, 1889.)

Knjige koje umu oduzimaju snagu. — Ljubavne priËe ineozbiljne uzbudljive pripovijetke Ëine drugu skupinu knjigakoje su prokletstvo za svakog Ëitatelja. Nije niπta neobiËnoako u svojoj knjizi autor istiËe dobre moralne stavove i akose kroz cijelu knjigu provlaËe poboæni osjeÊaji. Ipak, u veÊinisluËajeva Sotona je odjeven u aneoske haljine, πto mu samopomaæe da uspjeπnije prevari i zavede. Na um u velikoj mjeriutjeËe ono Ëime se hrani. Oni koji Ëitaju neozbiljne, uzbudljivepriËe postaju nespremni za duænosti koje su im povjerene.Oni æive nestvarnim æivotom, bez æelje da istraæuju Pismo,da se hrane nebeskom manom. Um vidno slabi i gubi svojumoÊ ozbiljnog razmiπljanja o velikim pitanjima duænosti i sud-bine Ëovjeka. (7T 165, 1902.)

Maπta i nemoralne misli. — Hrana za um u kojoj onuæiva [Ëitatelj fantastike], ima efekt zagaivanja misli ËineÊiih neËistima i nemoralnima. Istinski mi je bilo æao tih duπadok sam razmiπljala o tome koliko gube propuπtajuÊi prilikeda upoznaju Krista, u komu su usredotoËene naπe nade uvjeËni æivot. Koliko gube dragocjenog vremena koje bi mogliuporabiti za izuËavanje Uzora istinske dobrote! (CTBH 123,1890.; MYP 280)

Um koji tone u maloumnost (rijeËi opomene jednojteπko bolesnoj kuÊanici). — Godinama je tvoj um bio poputpotoka koji æubori, a sada je gotovo ispunjen kamenjem ikorovom i Ëija se voda beskorisno rasipa. Da su tvoje spo-sobnosti stajale pod vlaπÊu visokih ciljeva, ti danas ne bi bilaovako nemoÊan bolesnik. Zamiπljaπ kako moraπ udovoljiti svojimËudnim prohtjevima za preobilnim Ëitanjem knjiga.

Vidjela sam kako u tvojoj sobi gori svjetiljka u ponoÊ doksi bila zadubljena u neku vrlo uzbudljivu priËu, razdraæujuÊina taj naËin svoj ionako pretjerano uzbuen mozak. Takav

111

109

naËin æivota stalno je slabio tvoj oslonac na æivot, iscrpljivaote tjelesno, umno i moralno. Tako neuredan naËin æivota do-nio ti je i nered u kuÊu pa Êe, ako tako nastaviπ, uËiniti datvoj um utone u vode maloumnosti. Zlouporabila si vrijemekuπnje koje ti je Bog dao, uludo utroπila vrijeme koje si ima-la. (4T 498, 1880.)

Duπevni pijanci. — Oni koji Ëitaju lakoumne, uzbudljivepriËice postaju nesposobni za duænosti praktiËnog æivota. Oniæive u nestvarnom svijetu. Promatrala sam djecu kojoj je bilodopuπteno da steknu obiËaj Ëitanja takvih priËa. Bilo da sukod kuÊe ili daleko od kuÊe, ona se nikada nisu mogla skrasiti;sanjarila su, nesposobna za razgovor, osim ako se radilo oonim krajnje uobiËajenim temama. Poboæno razmiπljanje i raz-govori u potpunosti su bili strani njihovom umu. Razvijanjemapetita za senzacionalne priËe izopaËuje se ukus uma koji sene zadovoljava dok ne poËne dobivati tu nezdravu hranu. Ne-mam bolje i pogodnije ime za one koji se odaju takvoj lektiri,nego duπevni pijanci. Nerazumne navike u Ëitanju djeluju namozak na sliËan naËin kao πto nerazumne navike u jelu ipiÊu djeluju na ljudsko tijelo. (CT 134,135, 1913.)

Pretjerivanja koja su grijeh. — Pretjerivanja u jelu, piÊu,spavanju ili gledanju jesu grijeh. Proizvod skladne i zdraveaktivnosti svih sposobnosti tijela i uma jest sreÊa. ... Sposob-nosti uma trebaju se vjeæbati na predmetima koji govore onaπim vjeËnim interesima. To Êe biti korisno za zdravlje tije-la i uma. (4T 417, 1880.)

PreoptereÊivanje uma. — UËeniku ili studentu koji posaoza dvije godine æeli obaviti u jednoj, ne treba dopustiti daostvari svoju namjeru. Kod mnogih ljudi preuzimanje dvostrukogposla znaËi preoptereÊivanje uma i zanemarivanje tjelesnihaktivnosti. Nije razumno pretpostaviti da Êe um prihvatiti pre-komjerno doziranje umne hrane. Veliki je grijeh, naime, pre-opteretiti um na naËin kako se preoptereÊuju organi za pro-bavu. (CT 296, 1913.)

Hrana za um

112


Ispitaj i hranu svojih razgovora. — Najbolje je za svakuduπu da podrobno ispita kakva joj se umna hrana posluæujeza jelo. Kada ti pristupe osobe koje æive za to da priËaju ikod kojih se sve πto rade i misle svodi na rijeËi: “PriËaj, ami Êemo prenijeti dalje”, zastani i razmisli hoÊe li ti takavrazgovor donijeti duhovnu korist, duhovne rezultate, da bi uokviru duhovne razmjene miπljenja mogao jesti od tijela i pitiod krvi Boæjega Sina. “Pristupite k njemu, æivomu kamenukoji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u oËima Boæjim iza-bran, dragocjen.” (1. Petrova 2,4) Ove rijeËi govore mnogo.

Mi ne smijemo biti brbljavci, ogovaraËi ili prepriËavala nitismijemo svjedoËiti laæno. Bog nam zabranjuje sudjelovanje ubezvrijednim, bezumnim razgovorima, u zbijanju πala ili izgo-varanju ijedne beskorisne rijeËi. Mi Êemo pred Bogom moratiodgovarati za ono πto govorimo. Za svoje brzoplete rijeËi odkojih nema dobra ni onomu koji govori ni onomu koji sluπa,bit Êemo izvedeni na sud. Zato svi trebamo govoriti rijeËi kojeÊe teæiti oplemenjivanju i uzdizanju karaktera. Ne zaboravida Bog u tebi vidi vrijednost. Ne dopusti da ikakvi jeftini,bezumni razgovori ili laæna naËela izgrauju tvoje krπÊanskoiskustvo. (MS 68, 1897.; FE 458)

Æena Ëiji je vid izopaËio srce. — Sestru ....., iako ras-polaæe sjajnim prirodnim kvalitetama, odvukli su od Boga njezininevjerni prijatelji i roaci koji preziru istinu i nemaju razu-mijevanja za ærtve i samoodricanje koje se mora podnijeti zaistinu. Sestra ..... nije osjetila vaænost odvajanja od svijetakako to traæi Boæja naredba. Njezin osjet vida i osjet sluhaizopaËili su joj srce. (4T 108, 1876.)

Zvuci, prizori i utjecaji koji demoraliziraju. — Ima ra-zloga da se duboko zabrineπ za svoju djecu koja se morajusuoËavati s kuπnjama na svakom novom koraku. Ona ne moguizbjeÊi kontakt sa svojim zlim drugovima. ... Ona Êe gledatiprizore, sluπati zvukove i biti izloæena utjecajima koji kvaremoral i koji Êe, ako ne budu pod temeljitom kontrolom, ne-osjetno ali pouzdano iskvariti srce i izobliËiti karakter. (PacificHealth Journal, lipanj 1890.; AH 406)

113

111

Neka druæenja su kao spor otrov. — Kada bi moj glasmogao doprijeti do roditelja po cijeloj ovoj zemlji, ja bih ihupozorila da se ne priklanjaju æeljama svoje djece u pogleduizbora drugova ili prijatelja. Roditelji malo misle o tome damladi daleko spremnije primaju πtetne dojmove nego boæan-ske. Prema tomu, njihovo bi druπtvo trebalo biti ono koje jenajoptimalnije za rast u milosti da bi se u srcu utvrdila istinaotkrivena u Boæjoj rijeËi.

Ako su djeca u druπtvu onih Ëiji se razgovori okreÊu okonevaænih, zemaljskih stvari, i njihov Êe um doÊi na taj ististupanj. Ako sluπaju rijeËi kojima se kaljaju naËela njihovevjere i omalovaæava njihova vjera, ako do njihovih uπiju dopiruzlobne primjedbe o istini, to se pouzdano zadræava u njihovomumu i sudjeluje u oblikovanju njihovog karaktera.

Ako su njihove misli ispunjene priËama, istinitim ili izmi-πljenim, u njima viπe nema prostora koji bi zauzele korisneinformacije i znanstvene spoznaje. Kakvu je pustoπ u njihovomumu uËinila ta strast za lakom lektirom! U kolikoj je mjeritakva lektira uniπtila naËela iskrenosti i istinske poboænostikoja stoje u temeljima skladnog karaktera! Ona je poput sporogotrova koji se unosi u organizam, koji Êe prije ili poslije otkritisvoje gorke plodove. Kada se na osobu u mladoj dobi ostaviπtetan dojam, nastaje peËat, trag, ali ne na pijesku, veÊ natrajnoj stijeni. (5T 544,545, 1889.)

OËi uprte u Krista. — Kad je Krist uzeo Ëovjekovu na-rav, povezao se s ljudskim rodom vezom ljubavi koju nika-kva sila nikad neÊe moÊi raskinuti, osim Ëovjek sâm. SotonaÊe nam stalno podmetati svoje mamce da bi nas naveo da tuvezu prekinemo, da se namjerno odvojimo od Krista. Upravotu trebamo biti budni, truditi se i moliti da nas niπta ne na-vede da izaberemo drugog gospodara, jer to uvijek ovisi o naπojslobodnoj volji. Neka naπe oËi uvijek gledaju Krista, i On Êenas saËuvati. GledajuÊi Isusa, mi smo sigurni. Niπta nas nemoæe istrgnuti iz Njegove ruke. GledajuÊi stalno Njega “...preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer do-lazi od Gospodina, od Duha.” (2. KorinÊanima 3,18) — (PutKristu, 62)

Hrana za um

114


14TJELESNE AKTIVNOSTI

Zakon posluπnog djelovanja. — Sva nebeska biÊa u ne-prestanoj su aktivnosti, a Gospodin Isus je u svojem prak-tiËnom æivotu i radu dao primjer svakom Ëovjeku. Bog je naNebu uspostavio zakon posluπnog djelovanja.9 Njegova stvo-renja izvrπavaju posao koji im je odreen, tiho ali bez pre-stanka. Oceani se nalaze u stanju neprekidnog kretanja. Travakoja niËe, “koja danas jest, a sutra se u peÊ baca”, izvrπavasvoju zadaÊu odijevajuÊi polja u ljepotu. Vjetar pokreÊe liπÊena drveÊu, a ipak se ne vidi ruka koja ga dodiruje. Sunce,Mjesec i zvijezde korisni su i veliËanstveni u ispunjavanju za-daÊe koja im je odreena. Tako i Ëovjek, Ëiji su um i tijelonaËinjeni po Boæjem obliËju, mora biti aktivan kako bi opravdaomjesto koje mu je povjereno. »ovjek ne treba biti besposlen.Besposlica je grijeh. (Lt 103, 1900.; SpT Series B, br. 1, str.29,30)

Tjelesni mehanizam obavlja svoj posao. — ProuËavajGospodnji plan u odnosu na Adama koji je stvoren Ëist, sveti zdrav. Adamu je bio povjeren posao. U tom poslu trebao jeuporabiti organe koje mu je Bog dao. On nije smio biti bes-poslen. Njegov mozak morao je raditi, ne mehaniËki, kao stroj.Tjelesni mehanizam u svakom pojedinom trenutku obavlja svojposao; srce kuca obavljajuÊi svoj redovni posao kao parnalokomotiva, pumpajuÊi bez prestanka svoju crvenu tekuÊinuu sve dijelove tijela. Tako vidimo da cijelim æivim strojem

9 Zakon posluπnog djelovanja zasluæuje pomno prouËavanje. Aktiv-nost ne samo πto unapreuje tjelesno zdravlje, nego nas dovodi u sklads drugima i sa samim svemirom.

115

116

113

prevladava akcija, akcija i joπ jednom — akcija. Svaki organmora obavljati svoj posao koji mu je odreen. Kada bi stanjetjelesne neaktivnosti potrajalo, aktivnost mozga smanjivala bise sve viπe i viπe. (Lt 103, 1900.)

Tjelesna aktivnost na svjeæem zraku. — Cijelom orga-nizmu potrebno je oæivljavajuÊe djelovanje tjelesne aktivno-sti na svjeæem zraku. Nekoliko sati tjelesnog rada svakogadana obnovilo bi tjelesnu snagu i odmorilo i opustilo um. (4T264,265, 1876.)

Zrak, zrak, dragocjeni blagoslov Neba koji je podaren svimljudima, usreÊit Êe te svojim oæivljavajuÊim djelovanjem akomu ne uskratiπ pristup svojem tijelu. Radosno ga doËekaj,voli ga, a on Êe se pokazati kao dragocjeni sastojak koji smi-ruje æivce. Da bi bio Ëist, zrak mora neprestano cirkulirati.»ist, svjeæ zrak djeluje tako πto potiËe krv na zdravu cirkulacijukroz naπe tijelo. On tijelo krijepi i svojim utjecajem doprinosinjegovoj snazi i zdravlju. Njegov utjecaj se, istodobno, vrlodojmljivo vidi na umu jer mu daje odreeni stupanj smirenosti.On potiËe apetit, Ëini da probava bude znatno bolja donoseÊii zdrav i ugodan san. (1T 702, 1868.)

Neaktivnost kao znaËajan uzrok bolesti. — Neaktivnostje znaËajan uzrok bolesti. Kretnje i rad oæivljuju i ustaljujukrvotok, dok kod besposliËenja krv ne cirkulira slobodno; unjoj tada ne dolazi do onih vitalnih promjena koje su takonuæne za æivot i zdravlje. Koæa, takoer, postaje neaktivna.NeËisti sastojci se ne mogu odbaciti kao πto bi bilo da je krvotokbio ubrzan intenzivnim radom i kretanjem, da je koæa odræa-vana u zdravom stanju, da su pluÊa punjena obiljem Ëistog,svjeæeg zraka. Ovo stanje organizma stavlja dvostruki teretna organe za izluËivanje i kao posljedica nastaje bolest. (Putu bolji æivot, 146)

Mudro organiziranje tjelesnih aktivnosti. — Dobro usmje-rene tjelesne aktivnosti u okviru kojih koristimo, ali ne zlora-bimo snagu, pokazat Êe se kao uspjeπno sredstvo lijeËenja.(Und MS 90)

Tjelesne aktivnosti

117


SpreËava preoptereÊivanje uma radom. — FiziËki radneÊe ometati njegovanje intelekta. Naprotiv. Prednosti koje stje-Ëemo fiziËkim radom donijet Êe nam ravnoteæu i sprijeËiti pre-optereÊivanje uma. Napor Êe se odraziti na miπiÊe dajuÊi od-mor umornom mozgu. Mnogo je nemarnih, beskorisnih djevo-jaka koje smatraju kako otmjenoj djevojci ne priliËi da se pri-hvati fiziËkog rada. Ali njihov karakter odviπe je proziran dabi prevarile razumne osobe i sprijeËile ih da uvide njihovustvarnu bezvrijednost. ...

Otmjenu djevojku ne Ëini krhkost, bespomoÊnost, nakin-urenst i usiljeno smjeπkanje. Zdrav intelekt zahtijeva i zdravotijelo. Biti fiziËki zdrava i raspolagati praktiËnim znanjem svihpotrebnih duænosti u kuÊanstvu nikada neÊe biti prepreka zapravilno razvijen intelekt, jer je za otmjenu djevojku oboje odvelike vaænosti. (3T 1542, 1872.)

Bez tjelesnih aktivnosti um ne moæe biti u radnomraspoloæenju. — Kada je rijeË o zdravom mladiÊu, zahtjevne,teπke tjelesne aktivnosti su sredstvo jaËanja mozga, kostiju imiπiÊa. To je ujedno i bitan dio pripreme za teπko zvanje li-jeËnika. Bez takvih tjelesnih aktivnosti mozak ne moæe bitiradno sposoban. On neÊe moÊi izvrπavati precizne i brze aktiv-nosti koje bi dale πirinu njegovim sposobnostima. Mozak po-staje neaktivan. Takav mladiÊ nikada, nikada neÊe postati onoπto je Bog za njega predvidio. On je naËinio bezbroj raznih“odmoriπta” da je postao sliËan spremniku sa stajaÊom vo-dom. OzraËje kojim je okruæen nabijeno je moralnom pokvare-noπÊu. (Lt 103, 1900.)

Umne aktivnosti ograniËene ako su zanemarene tje-lesne aktivnosti. — Osobama koje su stalno umno aktivne,bilo u istraæivanju ili propovijedanju, potrebni su odmor i pro-mjene. Onaj tko se ozbiljno predao istraæivanju i prouËava-nju, neprekidno optereÊuje svoj mozak, vrlo Ëesto uz paralelnozanemarivanje tjelesnih aktivnosti. Posljedica je iscrpljivanjetjelesne snage i ograniËavanje umnih aktivnosti. Tako bivada uËenik ili student ne postigne upravo ono πto je mogaozato πto nije razumno postupao. (GW 173, 1893.)

118

115

IzjednaËiti umna i tjelesna optereÊenja. — IzjednaËiteoptereÊenja umnih i tjelesnih sposobnosti i to Êe osvjeæiti umuËenika i studenta. Ako je netko od njih bolestan, tjelesnaÊe aktivnost Ëesto doprinijeti da se tjelesni sustav oporavi ivrati u svoje normalno stanje. Studenti bi, kada odu s koledæaili fakulteta, trebali raspolagati boljim zdravljem i boljimrazumijevanjem æivotnih zakona nego u vrijeme kada su do-πli. Zdravlje treba isto onako sveto Ëuvati kao πto se Ëuvakarakter. (CTBH 82,83, 1890.; CG 343)

Tjelovjeæba kao sredstvo lijeËenja. — Kad bolesne osobenemaju niπta Ëime bi ispunili svoje vrijeme i svoju pozornost,njihove se misli tada usmjeravaju na njih same, i oni tadapostaju boleæljivi i razdraæljivi. Oni su Ëesto svladani ovakvimneugodnim osjeÊajima sve dok ne poËnu razmiπljati o sebi umnogo crnjem svjetlu no πto je u stvarnosti istina, i mislekako su potpuno nesposobni da bilo πto rade.

U svim ovim sluËajevima, dobro usmjerena tjelovjeæba irad pokazali bi se kao uspjeπno sredstvo oporavka. U nekimje sluËajevima ovo nuæno za ozdravljenje. Radom ruku una-preuje se volja; a ono πto ovim bolesnim osobama treba jestupravo da se ponovno oæivi njihova volja. Kad je volja umrt-vljena, maπta postaje neprirodna, nenormalna, i tada je ne-moguÊe oduprijeti se bolesti. (Put u bolji æivot, 147)

Potpuna besposlenost je opasna. — Sustav u kojem seniπta ne radi opasan je u svakom sluËaju. U velikoj su zabludioni koji zastupaju misao da oni koji su preopteretili svoje tje-lesne snage ili su slomljeni tjelesno i umno trebaju obusta-viti aktivnosti kako bi povratili zdravlje. Ima sluËajeva u kojimaÊe potpuno mirovanje na neko vrijeme zaustaviti neku ozbiljnubolest, ali u sluËaju kroniËnih bolesnika to je rijetko kad po-trebno. (Und MS 90)

Neaktivnost kao najveÊe prokletstvo za veÊinu bole-snih osoba. — Neaktivnost je najveÊe prokletstvo koje moæestiÊi veÊinu bolesnih osoba. To se na poseban naËin odnosina one Ëiji su zdravstveni problemi izazvani ili pogorπani po-greπnim navikama.

Tjelesne aktivnosti

119


Laka radna aktivnost u okviru nekog korisnog posla ko-jom se ne optereÊuje um ili tijelo, vrlo povoljno djeluje naoboje. Ona jaËa miπiÊe, poboljπava cirkulaciju i daje bolesnojosobi zadovoljstvo spoznaje da nije potpuno beskorisna u ovomaktivnom svijetu. Ona Êe u poËetku moæda napraviti vrlo malo,ali Êe ubrzo zakljuËiti kako joj se poveÊava snaga pa se naodgovarajuÊi naËin moæe poveÊati i koliËina posla koji obav-lja.

LijeËnici svojim pacijentima Ëesto savjetuju da krenu naplovidbu oceanom, da odu u neke mineralne toplice ili daposjete razliËita mjesta radi promjene klime, a kada bi se hraniliumjereno i bavili vedrim, zdravim aktivnostima, u devet oddeset sluËajeva ozdravili bi i uπtedjeli novac i vrijeme. (UndMS 90; vidi MH 240, 1905.)

Vjeæbanje mora biti sustavno (savjet jednoj bolesnojmajci). — Gospodin ti je povjerio posao koji On neÊe uraditiumjesto tebe. Ti se trebaπ ograditi od naËela, u skladu sprirodnim zakonom, bez obzira na osjeÊaje. Trebaπ poËeti dje-lovati u skladu sa svjetlom koje ti je Bog dao. Moæda to sveneÊeπ moÊi uËiniti odmah, ali Êeπ puno moÊi ostvariti akopoËneπ raditi postupno, s vjerom, vjerujuÊi da Êe ti Bog bitiu pomoÊi i da Êe ti davati snagu.

Ti bi mogla vjeæbati i hodajuÊi obavljati u svojem domuduænosti za koje su potrebni samo laki napori trudeÊi se daπto manje ovisiπ o drugima. Svijest da moæeπ raditi dat Êe tijoπ veÊu snagu. Kad bi ti ruke bile zauzetije a mozak manjezaposlen planiranjem za druge, poveÊala bi se tvoja tjelesnai umna snaga. Tvoj mozak nije uspavan, ali drugi tjelesni organine rade na odgovarajuÊi naËin.

Vjeæbanje moæe za tebe biti od presudnog znaËenja, onose treba sistematizirati i prenijeti na oslabljene organe kakobi ojaËali radom. LijeËenje masaæom od velike je koristi zabolesnike koji su preslabi za tjelesne aktivnosti. Ali masaæaje velika pogreπka u sluËaju onih koji se poπto-poto i iskljuËivooslanjaju samo na nju istodobno zanemarujuÊi tjelesnu ak-tivnost samih miπiÊa. (3T 76, 1872.)

120

117

Sadaπnja plima pokvarenosti rezultat zlouporabe tije-la i uma. — Plima pokvarenosti koja hara naπim svijetomrezultat je pogreπne uporabe i zlouporabe stroja ljudskog tijelai uma. Muπkarce, æene i djecu treba uËiti da rade svojim ru-kama. Kada se to postigne, mozak neÊe biti preoptereÊen naπtetu cijelog organizma. (Lt 145, 1897.)

OptereÊivanje uma i tijela moæe sprijeËiti nastajanjeneËistih misli. — OdgovarajuÊe optereÊivanje umnih i tjelesnihsnaga sprijeËit Êe sklonost k neËistim mislima i aktivnosti-ma. UËitelji bi ovo trebali znati. Oni trebaju uËiti svoje uËenikei studente da Ëiste misli i aktivnosti zavise od toga kako suorganizirali uËenje. Savjesne aktivnosti zavise od savjesnograzmiπljanja. Tjelesna aktivnost u obraivanju zemlje i dru-gim poslovima divan je Ëuvar od nepotrebnog optereÊivanjamozga. Nitko, ni muπkarac, ni æena ni dijete koji ne koristesve sposobnosti koje im je Bog povjerio neÊe saËuvati svojezdravlje. Takav ne moæe savjesno dræati Boæje zapovijedi. Onne moæe ljubiti Boga iznad svega niti svojega bliænjeg kao sa-moga sebe. (Lt 145, 1897.)

Pomalo tjelesnog rada svakoga dana. — Prema svjetlukoje sam primila, naπi bi propovjednici æeli blagoslove zdrav-lja kada bi se u veÊoj mjeri bavili tjelesnim poslovima. ... Po-zitivna je nuænost za tjelesno zdravlje i bistrinu uma obavljanjenekog tjelesnog posla tijekom dana. Na taj se naËin krv izmozga preusmjerava u druge dijelove tijela. (Lt 168, 1899.;Ev 660,661)

Svaki uËenik i student treba biti tjelesno aktivan. —Svaki student treba svakog dana jedan dio posvetiti aktivnomradu. Tako Êe se oblikovati radne navike i poticati duh osla-njanja na sebe, dok Êe se mladi zaπtititi od mnogih zala iponiæavajuÊih obiËaja koji su tako Ëesto rezultat besposliËe-nja. A sve je to u skladu s prvotnim ciljem odgoja, jer podræa-vajuÊi aktivnost, marljivost i ËistoÊu mi dolazimo u sklad saStvoriteljem. (Patrijarsi i proroci, 505)

Tjelesne aktivnosti

121


ProuËavanje tjelesne i vjerske obuke u izraelskim πkola-ma i danas moæe koristiti. Vrijednost takve obuke se cijeni.Postoji bliska veza izmeu uma i tijela, i da bi se dostiglavisoka mjerila moralnog i umnog dostignuÊa, mora se voditiraËuna o zakonima koji upravljaju naπim tijelom. Da bi seosigurao snaæan, dobro uravnoteæen karakter, moraju se ko-ristiti i razvijati i tjelesne i umne snage. Koje prouËavanjemoæe biti vaænije za mlade od onoga koje se bavi ovim pre-krasnim organizmom koji nam je Bog dao i zakonima kojimamoæemo saËuvati njegovo zdravlje? (Patrijarsi i proroci, 505)

Tjelesne aktivnosti daju æivot. — Kada tijelo nije aktivno,krv teËe tromo, dok miπiÊi gube obujam i snagu. ... Tjelesneaktivnosti i obilno koriπtenje zraka i sunca — blagoslova kojeje Nebo u obilnoj mjeri podarilo svakome Ëovjeku — donijelibi æivot i snagu mnogim iscrpljenim bolesnicima. ...

Rad je blagoslov, a ne prokletstvo. Marljivost u radu Êemnoge, mlade i stare, saËuvati od zamki onoga koji “Êe zabesposlene ruke uvijek naÊi priliku da se bave nekom glupo-πÊu”. Neka se nitko ne stidi posla jer poπten rad oplemenju-je. Dok su ruke zauzete onim najjednostavnijim poslovima,um moæe biti ispunjen uzviπenim i svetim mislima. (YI, 27.veljaËe 1902.; HC 223)

122

119

15EMOCIONALNI »IMBENICI

Posluπnost Bogu oslobaa od strasti i nagona. — Po-sluπnost Bogu znaËi slobodu od ropstva grijehu, spasenje odljudskih strasti i pobuda. Tada Ëovjek moæe stajati kao po-bjednik nad samim sobom, nad vlastitim sklonostima, nad“Poglavarstvima i Vlasti” i nad “Vrhovnicima ovoga mraËnogsvijeta”, i “duhovima pakosti ispod neba”. (Efeæanima 6,12)(Put u bolji æivot, 72)

Emocije pod vlaπÊu volje.10 — Tvoj je zadatak da svojuvolju staviπ na Kristovu stranu. Kada svoju volju pokoriπNjegovoj, On odmah postaje tvoj Gospodar ËineÊi u tebi dahoÊeπ i Ëiniπ πto je Njemu ugodno. Tvoja narav dolazi podvlast Njegovog Duha. »ak su i tvoje misli pokorene Njemu.

Ako ne moæeπ vladati svojim nagonima i emocijama ona-ko kako stvarno æeliπ, ti moæeπ vladati svojom voljom i takoÊe nastati cjelovita promjena u tvojem æivotu. Kada svoju voljupokoriπ Kristu, tvoj æivot biva skriven s Kristom u Bogu. Onstupa u savezniπtvo sa silom koja je iznad svih poglavarsta-va i vlasti. Ti dobivaπ snagu od Boga koja te dræi uz Njegovusnagu, a onda postaje moguÊ i novi æivot — æivot vjere. (MS121, 1898.; ML 318)

Emocije pod vlaπÊu razuma i savjesti. — Sila istine trebabiti dovoljna da nas odræi i pruæi nam utjehu u svakoj nevolji.Kristova vjera otkriva svoju istinsku vrijednost upravo u Ëi-njenici da onoga tko je ima u srcu osposobljava za pobjedu

10 Vidi poglavlje 76, “Odluka i volja”.

124

123


nad nevoljama. Prohtjeve, strasti i emocije ona dovodi podnadzor uma i savjesti ËineÊi da misli teku zdravim kanalom.Tada jeziku neÊe biti prepuπteno da sramoti Boga izrazimagreπnog prigovaranja. (5T 314, 1885.)

»initi Boæju volju nasuprot osjeÊajima i emocijama(savjet jednom mladiÊu). — Boæjim djetetom ne Ëine te tvojiosjeÊaji, tvoje emocije, veÊ izvrπavanje Boæje volje. Pred tobomÊe biti æivot korisne sluæbe ako Boæja volja postane tvoja vo-lja. Tada Êeπ moÊi stajati u osobnosti i Ëvrstini koju imaπ odBoga, kao primjer dobrih djela.

Tada Êeπ doprinositi poπtovanju naËela discipline umje-sto njihovom ruπenju. Tada Êeπ doprinositi da se poπtuje iodræava red umjesto da ga prezireπ i da druge svojim loπimprimjerom navodiπ na neuredan æivot.

ReÊi Êu ti u strahu Boæjem: znam πto moæeπ postati akosvoju volju staviπ na Boæju stranu. “Mi smo Boæji suradnici.”(1. KorinÊanima 3,9) Tebi se pruæa moguÊnost da svoj posaoobavljaπ za vrijeme i za vjeËnost tako da izdræi ispit suda.PrihvaÊaπ li takav pokuπaj? Jesi li spreman na potpun zao-kret? Ti si predmet Kristove ljubavi i posredovanja. Jesi lispreman pokoriti se Bogu i pomoÊi onima koji su kao vrataripostavljeni da Ëuvaju interese Njegovog djela, umjesto da imnanosiπ bol i razoËaranje? (5T 515,516, 1889.)

Kako nestaje nemir i nezadovoljstvo (uvjeravanje osobeu nedoumici). — Kada odluËiπ prihvatiti Krista kao svojegosobnog Spasitelja, u tebi Êe nastati upadljiva promjena; bitÊeπ obraÊen i uz tebe Êe svojim Svetim Duhom stajati GospodinIsus. Tu viπe neÊe biti nemirne nelagode i nezadovoljstva kojite sada muËe.

Ti vrlo rado priËaπ. Kad bi tvoje rijeËi bile takve da pro-slavljaju Boga, u njima ne bi bilo grijeha. Ali ti ne osjeÊaπmir, odmor i radost u Boæjoj sluæbi. Ti sigurno nisi obraÊenËovjek da bi Ëinio Boæju volju pa prema tomu i ne moæeπsteÊi osjeÊaj radosnog, oæivljavajuÊeg utjecaja Boæjega Duha.

Kada shvatiπ da ne moæeπ biti krπÊanin istodobno ËineÊiono πto tebi odgovara; kada shvatiπ da svoju volju moraπ po-koriti Boæjoj, moÊi Êeπ se sloæiti s Kristovim pozivom: “Doite

125

121

k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka iponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaramje moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) — (MS13, 1897.)

Vlast nad unutarnjim emocijama. — Vedrinu moæeπ steÊiako svoje misli dovedeπ u pokornost Kristovoj volji. U tomenimalo ne bi trebao oklijevati, veÊ neposredno ispitivati svojesrce i svaki dan umirati sebi. Pitat Êeπ: kako Êu ovladati svojimpostupcima i nadzirati svoje unutarnje emocije?

Mnogo je ljudi koji se ne poistovjeÊuju s Boæjom ljubavlju,koji u velikoj mjeri uspijevaju vladati svojim duhom bez po-moÊi posebne Boæje milosti. Oni njeguju vrlinu samosvlada-vanja. To je, zapravo, pravi ukor onima koji znaju da od Bogamogu dobiti snagu i milost, a ne pokazuju rodove Duha. Kristje naπ uzor. On je bio krotak i smjeran. UËite od Njega i opo-naπajte Njegov primjer. Boæji Sin je bio bez mane. To savr-πenstvo treba biti naπ cilj; ako æelimo biti Njemu s desne strane,i mi trebamo pobjeivati kao πto je On pobijedio. (3T 336,1873.)

Emocije su nestalne kao oblaci. — Meutim, trebamoli Ëekati dok ne budemo oËiπÊeni? Ne trebamo, jer je KristobeÊao: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravedno-sti.” (1. Ivanova 1,9) Vi ste opravdani pred Bogom NjegovomrijeËju. Nije potrebno Ëekati nekakve predivne osjeÊaje da bi-ste tek onda vjerovali da vas je Bog Ëuo; osjeÊaji vam ne tre-baju biti mjerilo jer su osjeÊaji nestalni, promjenjivi kao oblaci.Za temelj svoje vjere morate imati neπto Ëvrsto. GospodnjarijeË ima neograniËenu moÊ na koju se moæete osloniti, a Onje rekao: “Traæite i primit Êete.” Pogledajte na Golgotu. Nijeli Isus rekao da je On vaπ branitelj? Zar nije On rekao: “©togod zaiπtete u Oca u ime moje, primit Êete”? Ne oslanjajte sena vlastitu dobrotu ili dobra djela. Trebate doÊi kao oni kojisu ovisni o Suncu Pravde vjerujuÊi da je Krist uklonio vaπegrijehe i uraËunao vam svoju pravednost. (ST, 12. prosinca1892.; 1SM 328)

Emocionalni Ëimbenici

126


Emocije nisu pouzdan Ëuvar. — OsjeÊaji Ëesto varaju,emocije nisu pouzdan Ëuvar jer su promjenjive i podloæne vanj-skim okolnostima. Mnogi su prevareni i oslanjaju se na onoπto registriraju njihova osjetila. Evo mjerila: ©to Ëiniπ za Kri-sta? Kakve ærtve podnosiπ? Kakve pobjede stjeËeπ? Kada po-bijediπ duh sebiËnosti, odupreπ se kuπnji koja te navodi naizbjegavanje duænosti, kada svladaπ strast i pokaæeπ voljnu,radosnu posluπnost Kristovoj volji, to Êe biti neusporedivo veÊidokaz da si Boæje dijete nego poboænost na mahove i religijaemocija. (4T 188, 1876.)

KrπÊani se ne trebaju povoditi za emocijama.11 — Boæjadjeca ne trebaju se povoditi za osjeÊajima. Kristovo srce osjeÊabol kada se ona kolebaju izmeu nade i straha jer im je Ondao nepogreπivi dokaz svoje ljubavi. ... On od njih oËekujeda obavljaju posao koji im je dao pa Êe tada njihova srca uNjegovim rukama postati kao svete harfe, od kojih Êe svakastruna odavati hvalospjev, zahvalnost Onomu koji je bio poslanod Boga da uzme na sebe grijehe svijeta. (Lt 2, 1914.; TM518,519)

Krist daje pobjedu nad tjelesnim sklonostima. — Kristje doπao na ovaj svijet i svojim æivotom praktiËno prikazaoæivot koji je u skladu s Boæjim zakonom, da bi Ëovjeku omo-guÊio da stekne potpunu vlast nad prirodnim sklonostima kojedonose propast duπi. Kao LijeËnik duπe i tijela, On daje pobjedunad æeljama koje ratuju protiv nas. On nam je stavio na ras-polaganje sve ono πto je potrebno da bismo stekli savrπen-stvo karaktera. (Put u bolji æivot, 72)

OsjeÊaji ushita nisu nikakav dokaz obraÊenja. — Sotonanavodi ljude da povjeruju da su obraÊeni ako doæive odreeneosjeÊaje ushita. U takvom kontekstu njihov æivot nije promi-jenjen. Njihovi su postupci isti kao i prije. Njihov æivot nepokazuje dobar rod. Oni se mole Ëesto i dugo neprestano spo-

11 Vidi Dodatak A, str. 749, “Savjeti potiπtenoj sredovjeËnoj æeni”, iDodatak B, str. 753, “Bezuvjetno povjerenje, bez obzira na promjene uemocionalnom ozraËju”.

127

123

minjuÊi osjeÊaje koje su doæivjeli u to i to vrijeme. Ipak, onine æive novim æivotom, oni su prevareni. Njihovo iskustvo neide dublje od osjeÊaja. Oni grade na pijesku, a kada douvjetrovi nevolja, njihovu kuÊu odnosi oluja. (YI, 26. rujna 1901.;4BC 1164)

OsjeÊaj nelagode ponekad je koristan. — OsjeÊaj nela-gode, tuge za kuÊom ili usamljenosti mogu biti i za tvoje dobro.Tvoj nebeski Otac æeli te uputiti da u Njemu naeπ prijatelj-stvo, ljubav i utjehu koja Êe zadovoljiti tvoje najvrelije nadei æelje. ... Tvoja jedina sigurnost i sreÊa nalaze se u odlucida Krist bude tvoj stalni savjetnik. U Njemu moæeπ biti sretan,Ëak i ako na cijelom πirokom svijetu nemaπ nijednog drugogprijatelja. (Lt 2b, 1874.; HC 259)

Gospodin æeli uznemiriti naπ um. — Krist vidi ljudekoji su toliko utonuli u svjetovne brige i poslovne problemeda se nemaju vremena upoznati s Njim. Nebo je za njih nepo-znato mjesto jer su ga izgubili iz svijeta svojih razmiπljanja.BuduÊi da im nebeske stvari nisu bliske, oni osjeÊaju umorkada o njima sluπaju. Smeta im kada im netko uznemiri umgovoreÊi im o njihovoj potrebi za spasenjem, jer oni radijeidu za svojim zadovoljstvima. Gospodin, meutim, æeli uzne-miriti njihov um kako bi ih naveo da se oslone na vjeËnestvarnosti. On s njima misli vrlo ozbiljno. Vrlo, vrlo skoro sviÊe Ga oni upoznati æeljeli to ili ne. (MMS 105, 1901.)

Ne udubljujmo se u prouËavanje vlastitih emocija. —Nije mudro baviti se sobom i razmiπljati o svojim osjeÊajima.Ako to Ëinimo, neprijatelj Êe na nas baciti teπkoÊe i kuπnjekoje slabe vjeru i uniπtavaju hrabrost. Kad iscrpnije ispituje-mo svoje osjeÊaje dopuπtajuÊi im da se slobodno rasplamsa-vaju, mi gajimo sumnju i sami padamo u smetenost i zbu-njenost. Odvratimo pogled sa sebe i gledajmo na Isusa. (Putu bolji æivot, 155)

Emocionalni Ëimbenici

128

125

DIO IV.

OSOBNOST KOJA RASTE

127

16PRENATALNI UTJECAJI

ZnaËenje prenatalnih utjecaja. — Mnogi roditelji pridajuneznatnu vaænost utjecaju na dijete prije roenja; ali Nebose prema tome ne postavlja tako. Poruka poslana preko Boæ-jeg anela i dana dvaput na najsveËaniji naËin pokazuje dazasluæuje naπu najbriæljiviju pozornost. (Put u bolji æivot, 231)

Zadovoljan duh utjeËe na potomstvo. — Svaka æenakoja oËekuje majËinstvo, bez obzira na okolinu treba stalnoπiriti oko sebe sretno, vedro i zadovoljno raspoloæenje znaju-Êi da Êe za svoj sveukupni trud u tom smislu biti desetostrukonagraena u tjelesnom, ali i moralnom karakteru svojihpotomaka. Ali ni to nije sve. Ona moæe izgraditi naviku ve-drog razmiπljanja Ëime bi potaknula raspoloæenje karakteris-tiËno za sretne ljude i utisnula vedar odraz svoje vlastite sretnenaravi na svoju obitelj i one s kojima se druæi.

K tome Êe se u velikoj mjeri poboljπati i njezino tjelesnozdravlje. U njezin æivot uselit Êe se posebna sila, krvotok neÊebiti trom kao πto bi bio kad bi se odala maloduπnosti i poti-πtenosti. Poletnost i vedrina njezine naravi dat Êe æivotnu snagunjezinom umnom i moralnom zdravlju. (RH, 25. srpnja 1899.;CH 79)

MajËini osjeÊaji oblikuju narav neroenog djeteta. —Misli i osjeÊaji majke imat Êe snaæan utjecaj na naslijee kojeona daje svojem djetetu. Ako dopusti da joj se misli intenzivnobave vlastitim osjeÊajima, ako se preda sebiËnosti, ako je zlo-voljna i zahtjevna, tu Ëinjenicu potvrdit Êe i narav njezinogdjeteta. Tako su mnogi, kao pravo roenja, primili gotovo ne-savladive sklonosti k zlu. (ST, 13. rujna 1910.; Te 171)

132

131


Ali ako se majka nepokolebljivo pridræava pravih naËela,ako je umjerena i nesebiËna, ako je blaga i obazriva, ona ÊemoÊi darovati svom djetetu iste dragocjene osobine. (Put u boljiæivot, 231)

Prenatalni utjecaj mira. — BuduÊa majka treba Ëuvatisvoju duπu u Boæjoj ljubavi. Njezin um treba biti smiren, aona poËivati u Isusovoj ljubavi primjenjujuÊi Kristove rijeËi.Na umu treba imati da je majka “Bogu pomagaË”. (ST, 9. trav-nja 1896.; AH 259)

Otac treba upoznati fiziËke zakone. — MajËinoj snazitreba pokloniti njeænu skrb. Namjesto da svoju dragocjenusnagu troπi u iscrpljujuÊem radu, njezine brige i teret trebasmanjiti. Muæ i otac Ëesto nije upoznat s fiziËkim zakonimakoje treba razumjeti radi dobra svoje obitelji. Utonuo u bitkuza svakodnevni æivot, ili upregnut u stvaranje materijalnihbogatstava, optereÊen brigom i strahovanjima, on majci i su-pruzi prepuπta terete koji nadilaze njezine snage u najkritiË-nijem razdoblju i uvjetuju slabost i oboljenje. (Put u bolji æi-vot, 231.232)

Djeca liπena umne elastiËnosti. — Ako majci uskratiπpaænju i razumijevanje, πto ih ona treba dobiti, ako dopustiπda se njezina snaga iscrpi zbog pretjeranog rada ili pak stra-hovanja i neizvjesnosti, tada Êe njenoj djeci biti oduzeta æi-votna energija, elastiËnost uma i vedar polet koje bi trebalisteÊi. Bit Êe daleko bolje da joj osiguraπ radostan i vedar æivot,da je saËuvaπ od nestaπice, iscrpljujuÊeg rada i zamornih briga,te da se potrudiπ da djeca naslijede dobro tjelesno zdravlje,kako bi vlastitim snagama mogli krËiti sebi put kroz æivot.(Put u bolji æivot, 232.233)

Ne zanemarujmo potrebe majke. — Ni u kom sluËajune treba zanemariti tjelesne potrebe majke. O njoj ovise dvaæivota i o njenim æeljama treba njeæno voditi raËuna i nesebiËnozadovoljiti njene potrebe. Ali tada, viπe no u bilo koje drugovrijeme, ona bi trebala u prehrani i svakom drugom pogledu

133

129

izbjegavati sve ono πto moæe umanjiti njenu tjelesnu i umnusnagu. Po zapovijedi samoga Boga, njoj je dana najsveËanijaobveza da prakticira samosvladavanje. (Put u bolji æivot, 231)

Odgovornost supruge. — Æene od naËela i one koje sudobro upuÊene neÊe se udaljavati od jednostavne prehrane,posebno u to vrijeme [trudnoÊe]. One Êe biti svjesne da odnjih zavisi joπ jedan æivot pa Êe biti savjesne u svim svojimnavikama, a posebno u prehrani. (2T 382, 1870.)

Ispaπtat Êe nevini potomci. — BuduÊi da su roditeljipopuπtali apetitu, raaju se bolesna djeca. Organizam nije traæioonu raznovrsnost hrane kojom se bavio mozak. Veliku zabludukoja kaæe da hrana koja je na umu mora biti i u æelucu,æene krπÊanke trebaju odbaciti. Ne smijemo dopustiti da ma-πta vlada potrebama organizma. Oni koji dopuste da vladaukus, morat Êe pretrpjeti kaznu namijenjenu onima koji gazezakone svojeg biÊa i æivota. Stvar tu ne zavrπava, jer Êe zbogtoga ispaπtati i njihovi nevini potomci. (2T 383, 1870.)

Nemudri savjetnici nagovarat Êe majku da zadovoljava sva-ku æelju i nagon, smatrajuÊi ih neizbjeæno potrebnima za do-brobit njezinog potomstva. Takvo je savjetovanje laæno i vodiu neprilike. Po zapovijedi samoga Boga, majci je dana naj-sveËanija obveza da njeguje vrlinu samosvladavanja. »iji Êe-mo glas sluπati — glas boæanske mudrosti ili glas ljudskogpraznovjerja? (ST, 26. veljaËe 1902.)

Trudnice trebaju izgraivati naviku samoodricanja. —Majka koja je dobar uËitelj svojoj djeci, prije njihovog roenjamora izgraditi navike samoodricanja i samosvladavanja jer imsama prenosi svoje osobine, svoje jake i slabe crte karaktera.Taj predmet neprijatelj duπa poznaje mnogo bolje od mnogihroditelja. On Êe majku navesti na kuπnju, znajuÊi da Êe prekonje moÊi utjecati na njezino dijete ako mu se ona ne suprot-stavi. Jedina nada majke je u Bogu. Ona od Njega moæe zatraæitimilost i snagu i to neÊe traæiti uzalud. On Êe joj pomoÊi dasvojem potomstvu prenese osobine koje Êe ih povesti k uspjehuu ovom æivotu i k dobivanju vjeËnog æivota. (ST, 26. veljaËe1902.; CD 219)

Prenatalni utjecaji

134


Temelj ispravnog karaktera. — Temelj ispravnog kara-ktera buduÊeg Ëovjeka utvruje se navikama stroge umjere-nosti same majke u razdoblju prije roenja djeteta. ... Premaovoj pouci ne smijemo biti ravnoduπni. (GH, II/1880.; AH 258)

»ovjeËanstvo stenje pod teretom nagomilanog jada. —»ovjeËanstvo stenje pod teretom nagomilanog jada zbog gri-jeha dosadaπnjih naraπtaja. Pa ipak, nimalo se ne obaziruÊiniti razmiπljajuÊi, muπkarci i æene danaπnje generacije pada-ju na oltaru nekontroliranog udovoljavanja prohtjevima za pre-jedanjem i opijanjem ostavljajuÊi tako u naslijee sljedeÊojgeneraciji bolesti, oslabljeni um i zagaene moralne nazore.(4T 31, 1876.)

Na mlade se prenose nezasitne teænje, nesvete æelje.— Oboje roditelja prenose svoje osobine, umne i fiziËke, svojesklonosti i apetite, na svoju djecu. ... Oni koji piju alkohol ipuπe mogu prenijeti, a Ëesto i prenose, nezasitnu Ëeænju svojerazjarene krvi i nadraæljive æivce na svoju djecu. RazvratniciËesto svoje nesvete Ëeænje, pa Ëak i odvratne bolesti, prenosezakonom nasljea na svoje potomstvo. BuduÊi da djeca imajumanje snage da se odupru kuπnji od svojih roditelja, svakinaraπtaj ima sklonost da tone sve dublje. (Patrijarsi i proroci,470)

ObiËno svaki Ëovjek koji je odan porocima, koji donosidjecu na svijet, prenosi na njih svoje navike i zle sklonosti.(RH, 21. studenoga 1882.; Te 170)

Bog je uredio Samsonov prenatalni æivot. — U rijeËi-ma upuÊenim Manoahovoj æeni sadræana je istina koju bi idanaπnje majke trebale nauËiti. ObraÊajuÊi se Samsonovoj maj-ci, Gospodin je govorio svim zabrinutim, oæaloπÊenim majka-ma onog vremena i svim majkama buduÊih naraπtaja. I doista,svaka majka moæe razumjeti svoju duænost. Ona ima prilikusaznati da Êe karakter njezine djece neusporedivo viπe zavisitiod njezinih navika prije njihovog roenja i njezinog osobnogtruda nakon roenja nego od vanjskih prednosti ili nepovolj-nih okolnosti. (ST, 26. veljaËe 1902.; CD 218)

135

131

Bog je za Manoahovo obeÊano dijete imao veoma vaæanposao pa je upravo stoga valjalo tako pomno organizirati navikei majke i djeteta, kako bi mu se osigurale potrebne kvaliteteza taj posao. ... Dijete Êe biti sklono dobru ili zlu, veÊ premanavikama majke. Njome moraju upravljati naËela, mora bitiumjerena i njegovati samoodricanje ako æeli dobru buduÊnostsvojem djetetu. (CTBH 38, 1890.; Te 90)

Odnosi se i na oËeve i na majke. — Ta odgovornosttiËe se oËeva koliko i majki. Oni svim srcem trebaju traæitiboæansku milost kako bi njihov utjecaj Bog mogao odobriti.Svaki otac i majka trebali bi pitati: “©to Êemo Ëiniti djetetukoje Êe se roditi?” Mnogi su olako gledali na rezultate prena-talnih utjecaja, ali uputa koju su ovi hebrejski roditelji dobilis Neba i koje je na izuzetno dojmljiv i sveËan naËin dvaputponovljeno, pokazuje kako Stvoritelj gleda na to. (ST, 26. veljaËe1902.)

Djeca dobivaju peËat svojih roditelja. — Roditelji ... supopuπtanjem ojaËali svoje æivotinjske strasti. JaËajuÊi njih, onisu oslabili svoje moralne i umne sposobnosti. Æivotinjsko jenadvladalo duhovno. Djeca su roena sa snaæno razvijenimæivotinjskim svojstvima jer su dobila peËat karaktera svojihroditelja. ... Snaga mozga je oslabljena, a u pamÊenju se za-paæaju nedostaci. ... Grijesi roditelja bit Êe preneseni na njihovudjecu jer su im roditelji dali peËat svojih poroËnih osobina.(2T 391, 1870.)

Sotona nastoji oskvrnuti umove. — Pokazano mi je daSotona nastoji poniziti umove onih koji se sjedinjuju u bra-ku, kako bi na njihovu djecu utisnuo svoje mrsko obliËje. ...

On moæe znatno lakπe oblikovati potomstvo negoli njiho-ve roditelje, jer moæe nadzirati umove roditelja i kroz njih uti-snuti svoj biljeg na karakter njihove djece. Na taj se naËinraa mnogo djece sa æivotinjskim strastima kojima robuju,dok su im moralne sposobnosti vrlo slabo razvijene. (2T 480,1870.)

Prenatalni utjecaji

136


Razum treba diktirati broj djece. — Roditelji koji pove-Êavaju broj djece pozivajuÊi se na savjet razuma, moraju znatida Êe njihovo naslijee biti tjelesna i umna slabost; oni krπeposljednjih πest zapovijedi Boæjeg zakona. ... Oni su uzeli udjelau poveÊavanju stupnja degeneracije ËovjeËanstva kao i u svo-enju ljudskog druπtva na joπ niæu razinu, Ëime nanose zlosvojim bliænjima. Ako se Bog ovako brine za prava naπih bliæ-njih, zar se neÊe brinuti i za prisniji i svetiji odnos meunjima i nama? Ako bez Njegovog znanja ni vrabac ne padana zemlju, hoÊe li On zanemariti djecu koja na svijet dolazebolesna tjelesno i umno i koja Êe, u manjem ili veÊem stupnju,patiti cijelog æivota? NeÊe li pozvati na odgovornost roditeljekojima je dao sposobnost razmiπljanja i zakljuËivanja, πto sute uzviπenije sposobnosti potisnuli u pozadinu, postali robovistrasti i πto zbog toga Ëitave generacije moraju nositi æig nji-hovih tjelesnih, umnih i moralnih nedostataka? (HL, dio 2,30, 1865.; 2SM 424)

Oslabljena energija prenosi se na djecu. — Muπkarci iæene Ëije je zdravlje oslabjelo ili su kroniËni bolesnici Ëestosu u svojim braËnim vezama sebiËno mislili samo na svojuosobnu sreÊu. OËigledno je da nisu ozbiljno mislili o tome usvjetlu plemenitih, uzviπenih naËela niti su razmiπljali o to-me πto mogu oËekivati od svojeg potomstva — umanjene snagetijela i uma, πto ljudsko druπtvo neÊe povesti naviπe, nego Êega spustiti joπ niæe. (HL, dio 2, 28, 1865.; 2SM 423)

Bolest se prenosi s pokoljenja na pokoljenje. — Boleæljivimuπkarci Ëesto su zadobivali ljubav oËito zdravih æenskih osobapa, buduÊi da su se voljeli, smatrali su da nema preprekeza stupanje u brak. ... Kada bi se to odnosilo samo na onekoji na takav naËin stupaju u braËne odnose, grijeh ne bibio tako straπan. Njihovi potomci prinueni su ispaπtati zbogbolesti koja im je prenesena. Tako se bolesti u beskonaËnomnizu prenose s pokoljenja na pokoljenje. ... Oni su druπtvunametnuli oslabljena ljudska biÊa, doprinijevπi izroivanju ljud-skog roda buduÊi da su bolest uËinili nasljednom, umnoæavajuÊina taj naËin ljudske patnje. (HL, dio 2, 28, 1865.; 2SM 423)

137

133

Razlika u godinama nije bez znaËenja. — Drugi uzroknedostataka u tjelesnoj snazi i moralnim vrijednostima u sa-daπnjoj generaciji jesu velike razlike u godinama izmeu mu-πkaraca i æena koji stupaju u brak. ... Potomci iz takvih bra-kova u mnogo sluËajeva, kada je starosna razlika velika, neraspolaæu optimalno uravnoteæenim umom. Oni trpe u pogledutjelesne snage. U takvim obiteljima Ëesto dolaze do izraæajarazliËite Ëudne, a Ëesto i vrlo neugodne crte karaktera. PotomciËesto umiru prerano, a oni koji dostiæu zrelo doba u mnogosluËajeva trpe nedostatak tjelesne i umne snage kao i moral-nih vrijednosti.

Na taj se naËin svijetu nameÊe sloj ljudskih biÊa koji po-staje teret druπtvu. Njihovi roditelji bili su u velikoj mjeri od-govorni za karakter koji su razvila njihova djeca, koji se pre-nosi s generacije na generaciju. (HL, dio 2, 29,30, 1865.; 2SM423,424)

Bog Êe nas proglasiti odgovornima za propuste u pre-natalnom razdoblju. — Æene nisu uvijek slijedile glas razu-ma, veÊ su se povodile za osjeÊajima. One nisu shvaÊale svojuveliku odgovornost da trebaju sklapati braËne veze u kojimapotomstvo neÊe primiti peËat niskog stupnja morala i strastikoje traæe udovoljavanje niskim prohtjevima na πtetu zdrav-lja, pa i æivota. Bog Êe ih u velikoj mjeri smatrati odgovorni-ma za zdravlje, karakter i moral koji su na taj naËin prenijelina buduÊe naraπtaje. ...

Velik broj iz tog sloja ostavio je preko braka svojim po-tomcima nasljedno optereÊenje vlastite tjelesne ograniËenostii izopaËenih moralnih shvaÊanja. Zadovoljavanje æivotinjskihstrasti i odbojnih osjetilnih prohtjeva postali su karakteristiËniza njihove potomke, a prelazilo je s naraπtaja na naraπtaj po-veÊavajuÊi ljudsku bijedu do zastraπujuÊih razmjera i ubrza-vajuÊi pad vrijednosti ljudskog roda. (HL, dio 2, 27,28, 1865.;2SM 422,423)

Roditelji djecu “opremaju” za æivot. — Ono πto su rodi-telji sada, to Êe najËeπÊe biti i njihova djeca. Njihovo fiziËkostanje, sklonosti i æelje, njihove umne i moralne osobine u

Prenatalni utjecaji

139

138


veÊoj ili manjoj mjeri izraæavaju se u njihovoj djeci. (Put ubolji æivot, 230)

Formiranje druπtva i buduÊnosti. — ©to su ideali ple-menitiji, πto su veÊe umne i duhovne kvalitete i πto su boljerazvijene fiziËke snage roditelja, bolja Êe biti æivotna spremakoju Êe dati svojoj djeci. Njegovanjem onoga πto je najbolje unjima samima, roditelji vrπe utjecaj na oblikovanje druπtva ina duhovno uzdizanje buduÊih generacija. ...

Njihove snage se troπe popuπtanjem æeljama i strastima,i milijuni nalaze propast za ovaj æivot i za vjeËnost. Roditeljine trebaju zaboraviti da se djeca moraju suoËiti s ovim kuπ-njama. »ak prije roenja djeteta neka otpoËnu s pripremamakoje Êe ga osposobiti da se uspjeπno bori u bitkama sa zlom.

Odgovornost nadasve poËiva na majci. Ona, Ëijom se krvljudijete hrani i Ëime se oblikuje njegova tjelesna graa, usa-uje u njega i mane i duhovne sastavnice, koje utjeËu naoblikovanje uma i karaktera. (Put u bolji æivot, 230)

Roditelji su djeci dali peËat vlastitog karaktera. —Roditelji su svojoj djeci dali svoj vlastiti karakterni peËat. Tako,ako se neke crte u jednom djetetu ne razviju na odgovarajuÊinaËin, a drugo razvije i pokaæe drugaËiji, nepoæeljan karak-ter, tko Êe kao roditelji biti tako strpljiv, blag i pun razumije-vanja? Tko Êe drugi kao oni tako ozbiljno njegovati u djecidragocjene vrline karaktera, otkrivene u Isusu Kristu?

Majke ni upola ne sagledavaju vrijednost svojih predno-sti i moguÊnosti. One kao da ne shvaÊaju da mogu biti mi-sionari u najuzviπenijem smislu, Boæji suradnici u pruæanjupomoÊi djeci da izgrade skladan karakter. To je ta velika od-govornost posla koji im je Bog povjerio. Majka je Boæji suradnikna izgraivanju krπÊanskog karaktera u svojoj obitelji. (RH,15. rujna 1891.)

Odgovornost roditelja u vezi s prenatalnim utjecajemna dijete. — Prvi veliki cilj koji treba dostiÊi u odgoju djecejest zdrava konstitucija koja Êe u velikoj mjeri otvoriti putumnom i moralnom odgoju. Tjelesno i moralno zdravlje u tije-snom su jedinstvu. Kako je velik teret odgovornosti na rodi-

140

135

teljima kada znamo da je njihovo ponaπanje prije roenjanjihove djece vrlo tijesno vezano za razvoj njihovog karakteranakon roenja. (HL, dio 2, 32, 1865.; 2SM 426)

©to Ëiniti. — Roditelji su svojoj djeci mogli prenijeti sklo-nosti ... koje Êe oteæati njihov odgoj i poduËavanje u strogojumjerenosti i stjecanju Ëistih i plemenitih navika. Ako im jeod roditelja naslijeem prenesen prohtjev za nezdravom hranomi nadraæujuÊim sredstvima i narkoticima, strahovite li odgo-vornosti na roditeljima koji trebaju sprijeËiti zle sklonosti kojesu prenijeli na svoju djecu! Kako usrdno i angaæirano, u vjerii nadi, roditelji trebaju obavljati svoju duænost prema svojemnesretnom potomstvu! (3T 567,568, 1875.)

Dan obraËuna za roditelje. — Kad se roditelji i djecasretnu u posljednji dan obraËuna, kakav Êe to biti prizor! TisuÊedjece koja su bila robovi apetita i poniæavajuÊih poroka, Ëijije æivot moralna ruπevina, stajat Êe licem u lice s roditeljimakoji su ih naËinili onim πto jesu. Tko Êe nositi tu straπnuodgovornost ako ne roditelji? Je li Gospodin pokvario te mlade?Nipoπto! Tko je, onda, uËinio to straπno djelo? Nisu li to biligrijesi roditelja, preneseni na djecu u obliku izopaËenih pro-htjeva i strasti? Zar taj posao zatim nisu doveli do kraja onikoji su ih propustili odgajati u skladu s uzorom koji je daoBog? Ti Êe roditelji, sigurno kao πto postoje, dati odgovor predBogom. (CTBH 76,77, 1890.; FE 140,141)

Potrebno viπe od ljudske pameti. — Roditelji ne trebajuzaboraviti da se djeca moraju suoËiti s ... kuπnjama. »ak prijeroenja djeteta neka otpoËnu s pripremama koje Êe ga ospo-sobiti da se uspjeπno bori u bitkama sa zlom. (Put u boljiæivot, 230)

Sretni su oni Ëiji je æivot odraz boæanskog æivota. —Sretni su roditelji Ëiji je æivot stvarni odsjaj boæanskog æivo-ta, tako da Boæja obeÊanja i zapovijedi pobuuju u djeci zahval-nost i πtovanje; roditelji Ëija njeænost, praviËno postupanje istrpljenje tumaËe djetetu Boæju ljubav, pravdu i trpljenje, ikoji time πto uËe svoje dijete da ih voli, ima u njih povjerenja

Prenatalni utjecaji

141


i bude im posluπno, uËe ga istodobno da voli, ima povjerenjai bude posluπno svom nebeskom Ocu. Roditelji koji u dijeteusade takav dar, poklonili su mu blago dragocjenije odbogatstva svih vjekova — blago koje Êe ostati za vjeËnost. (Putu bolji æivot, 233)

137

17NASLIJE–E I SREDINA

MoÊ naslijea. — Trebamo se postaviti u poloæaj onogakoji je kuπan. Razmiπljajmo o moÊi naslijea, o utjecaju zlogdruπtva i okoline, o moÊi πtetnih navika. Zar se onda moæemoËuditi πto su mnogi u takvim okolnostima degradirani? Zarse onda trebamo pitati zaπto su oni tako spori da odgovorena napore koji se ulaæu za njihovo dobro? (Put u bolji æivot,97)

Djeca Ëesto nasljeuju sklonosti. — Kao po pravilu, djecanasljeuju narav i sklonosti svojih roditelja i slijede njihovprimjer, i tako iz naraπtaja u naraπtaj Ëine grijehe svojih ro-ditelja. Tako je Hamovo potomstvo nastavilo s njegovim bez-boπtvom i nepoπtovanjem, donoseÊi im prokletstvo u naraπta-jima koji su slijedili. ...

S druge strane, kako je ©emovo poπtovanje bilo bogatonagraeno, i kakav je slavan niz svetih ljudi ponikao u njegovunaraπtaju! (Patrijarsi i proroci, 91)

Majke se trebaju informirati o zakonima naslijea. —Da su se majke u proπlim naraπtajima informirale o zakoni-ma svojeg biÊa i postojanja, razumjele bi da Êe se snaga njihovekonstitucije, snaga njihovih moralnih nazora i umnih sposob-nosti u velikoj mjeri pokazati na njihovom potomstvu. Pravoje zlo ako ne poznaju taj predmet kojim je obuhvaÊeno vrlomnogo. (HL, dio 2, 37, 1865.; 2SM 431)

Bolest se prenosi s roditelja na djecu. — Kroz Ëitavniz generacija, od pada u grijeh naovamo, tendencija je imalastalan silazni smjer. Bolest se prenosila s roditelja na djecu,

142

143


s naraπtaja na naraπtaj. »ak i novoroenËad u kolijevci patiod tegoba i bolesti izazvanih grijesima njihovih roditelja.

Mojsije, prvi povjesniËar, daje nam vrlo jasan izvjeπtaj oæivotu druπtva i pojedinaca u ranim danima povijesti svijeta,ali u njemu ne nalazimo nijedan podatak da je neko novo-roenËe roeno slijepo, gluho, paralizirano ili slaboumno. Nenavodi se Ëak ni jedan jedini podatak o prirodnoj smrti uranom ili kasnom djetinjstvu ili adolescenciji. ... Toliko je bilorijetko da sin umre prije oca da se takav dogaaj smatraovrijednim zapisivanja: “I umre Haran prije Teraha oca svoje-ga.” Patrijarsi od Adama do Noe, uz neke iznimke, æivjeli supo gotovo tisuÊu godina. Otada se smanjivao prosjeËan Ëo-vjekov æivotni vijek.

U vrijeme Kristovog prvog dolaska ËovjeËanstvo je bilo veÊtoliko degenerirano da Spasitelju iz svih gradova radi lijeËe-nja bolesti nisu donosili samo starce, nego i sredovjeËne imlade ljude. (CTBH 7,8, 1890.; CD 117,118)

Djeca se trebaju kloniti loπih navika svojih roditelja.— Bolest nikada ne dolazi bez uzroka. Nepoπtovanje zakonazdravlja priprema put i izaziva bolest. Mnogi trpe posljediceprijestupa svojih roditelja. Usprkos Ëinjenici da nisu odgovorniza ono πto su njihovi roditelji Ëinili, njihova je duænost uvid-jeti πto jest a πto nije prijestup zakona zdravlja. Oni trebajuizbjegavati negativne navike svojih roditelja i pravilnim naËi-nom æivota poboljπati svoje izglede za dobro zdravlje. (Put ubolji æivot, 144)

Grijesi predaka pune svijet bolestima. — Naπi preciostavili su nam u naslijee svoje obiËaje i prohtjeve koji ovajsvijet pune bolestima. Grijesi roditelja preko izopaËenog ape-tita zastraπujuÊom snagom prenose se na djecu do treÊeg iËetvrtog naraπtaja. Loπ naËin prehrane mnogih generacija,navike proædrljivosti i nekontroliranog udovoljavanja prohtje-vima u jelu pune naπa prihvatiliπta za beskuÊnike, naπe zatvorei duπevne bolnice. Neumjerenost izraæena u troπenju ruskogËaja, crne kave, vina, piva, ruma i konjaka, uporaba duhanai raznih narkotiËkih sredstava, izaziva veliku umnu i tjelesnu

144

139

degeneraciju koja se neprekidno uveÊava. (RH, 29. srpnja 1884.;CH 49)

Naslijeeni prohtjevi za opojnim sredstvima. — Za nekeljude nije sigurno ako u kuÊi dræe vino ili jabuËnicu. Oni sunaslijedili æelju za opojnim sredstvima i Sotona ih neprekid-no nagovara da ih uzimaju. Kada jednom popuste pred njego-vom kuπnjom, oni se ne zaustavljaju jer æelja traæi zadovo-ljenje i to vodi njihovoj propasti. Mozak je otupljen i zamag-ljen; razum viπe ne dræi uzde; oni staju na stazu poroka. (5T356,357, 1885.)

©tetne posljedice duhana prenose se na djecu. — Pu-πenje stvara neiskazanu πtetu meu djecom i mladeæi. Ne-zdravi obiËaji bivπih naraπtaja utjeËu na danaπnju djecu imladeæ. Slabost uma i fiziËkog tijela, poremeÊen æivËani su-stav i neprirodni prohtjevi, prenose se kao nasljee s rodite-lja na djecu. Kada djeca prihvate i nastave iste navike, onapoveÊavaju i ovjekovjeËuju zle posljedice. Tjelesna, umna i mo-ralna izopaËenost, koja postaje jednim od velikih razloga zauzbunu, za svoj nastanak duguje zahvalnost u ne malom stu-pnju upravo puπenju. (Put u bolji æivot, 201.202)

Djeca nasljeuju sklonosti. — Djeca nasljeuju sklono-sti k zlu, ali raspolaæu i mnogim divnim crtama karaktera.Ove potonje treba jaËati i razvijati, dok sklonosti k zlu trebaoprezno suzbijati i uklanjati. Djeci nikada ne treba laskatijer je laskanje otrov. Roditelji trebaju prema njima pokazatiposveÊenu, njeænu brigu zadobivajuÊi na taj naËin njihovo po-vjerenje i ljubav. (RH, 24. sijeËnja 1907.)

Prave rijeËi pohvale. — Majka bi, kada god za to imapovoda i prilike, trebala upuÊivati rijeËi pohvale za dobro po-naπanje svoje djece. Ona ih treba poticati rijeËima odobrava-nja i pogledima koji znaËe ljubav. To Êe biti kao sunËevo svjetlodjeËjem srcu i vodit Êe k izgraivanju samopoπtovanja i uzvi-πenog karaktera. (3T 532, 1889.)

Nagla narav ponekad je naslijeena. — Neki su naslijedilinaglu narav, a odgojem u djetinjstvu nisu se nauËili samo-

Naslijee i sredina

145


kontroli. Vrlo Ëesto, usporedo s tom vatrenom naravi, idu zavisti ljubomora. (2T 74, 1868.)

Sotona zlorabi naslijeene slabosti. — Mi se ne moæemosvojom vlastitom snagom oduprijeti buËnom negodovanju naπepale naravi. Ovim Êe kanalom Sotona dovoditi kuπnju na nas.Krist je znao da Êe neprijatelj doÊi svakom ljudskom biÊu,da iskoristi nasljedne slabosti i svojim laænim nagovjeπtajimauhvati u zamku sve one Ëije povjerenje ne poËiva u Bogu.Time πto je proπao zemljom kojom Ëovjek mora proÊi, naπGospodin nam je pripremio put pobjede. Nije Njegova voljada se naemo u nepovoljnom poloæaju u sukobu sa Sotonom.... “Ali, ohrabrite se,” govori On, “ja sam pobijedio svijet.” (Ivan16,33) (Isusov æivot, 86)

ObraÊenje mijenja naslijeene sklonosti. — Istinsko ob-raÊenje mijenja naslijeene i steËene sklonosti k zlu. Boæjavjera je Ëvrsta tkanina, naËinjena od bezbroj niti i satkanamudro i vjeπto. Jedino mudrost koja dolazi od Boga moæe uËinitida ta tkanina bude i potpuna. Velika je raznolikost tkaninakoje na prvi pogled izgledaju lijepo, ali ne mogu podnijeti ispitkakvoÊe. Propadaju s pranjem. Boje im nisu postojane. U uvje-tima ljetne æege one blijede i gube se. Takve tkanine ne pod-nose grubo rukovanje. (Lt 105, 1893.; 6BC 1101)

Ne budite robovi naslijea. — Pitanje koje nam se po-stavlja za razmiπljanje glasi: Imamo li Kristove osobine? Izgovorisu bez vrijednosti. Sve okolnosti, svi prohtjevi i strasti trebajusluæiti Ëovjeku koji se boji Boga, a ne njime vladati. KrπÊaninne smije biti rob bilo kakvih naslijeenih ili steËenih navikaili sklonosti. (SpT Series A, br. 9, str. 56, 1897.; TM 421)

Aneli pomaæu u borbi protiv sklonosti. — Aneli suuvijek tamo gdje su najpotrebniji. Oni su s onima koji trebajubiti najteæe bitke, s onima koji moraju ratovati protiv prohtjevai naslijeenih sklonosti i Ëije je obiteljsko okruæenje krajnjenepovoljno. (RH, 16. travnja 1895.; ML 303)

Vjera Ëisti naslijeene nesavrπene osobine. — Oni kojiuz zdravo razumijevanje Pisma na pravi naËin gledaju na kriæ,

146

141

koji istinski vjeruju u Isusa, imaju siguran temelj svoje vje-re. Oni imaju vjeru koja kroz ljubav radi i Ëisti duπu od svihnaslijeenih i steËenih nedostataka. (6T 238, 1900.)

Dalekoseæni utjecaj sredine. — Mi æivimo u ozraËju so-tonskog Ëaranja. Sotona Êe baciti Ëini nemorala oko svakeduπe koja nije zaπtiÊena ogradom Kristove milosti. Kuπnja ÊedoÊi, ali ako smo budni i motrimo na neprijatelja odræava-juÊi ravnoteæu samosvladavanja i ËistoÊe, prijevarni duhovineÊe na nas imati nikakav utjecaj. Oni koji kuπnji ne dajunikakvog povoda, imat Êe mu se snage oduprijeti kada doe.Ali oni koji se zadræavaju u ozraËju zla, za poraz i pad, gubi-tak svoje postojanosti, neÊe moÊi okriviti nikoga drugog dosebe samog. U buduÊnosti Êe se pokazati dobri razlozi za oveopomene protiv prijevarnih duhova. Tada Êe biti oËigledna snagaKristovih rijeËi: “Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otacvaπ nebeski!” (Matej 5,48) — (CT 257, 1913.)

Lotove kÊeri propale zbog zle sredine. — Lot je kratkovrijeme æivio u Soaru. I tamo je prevladala pokvarenost kaoi u Sodomi, te se on bojao ostati da grad ne bi bio uniπten.Nedugo zatim i Soar je bio uniπten kao πto je Bog i namjera-vao. Lot se uputio u planine i æivio u peÊini liπen svega zbogËega se usudio svoju obitelj izloæiti utjecaju bezboænog gra-da. Meutim, prokletstvo Sodome ga je i tamo slijedilo. Gre-πno ponaπanje njegovih kÊerki bilo je posljedica zlog utjecajatog pokvarenog mjesta. Njegova moralna pokvarenost je toli-ko proæimala njihov karakter da one nisu mogle razluËivatidobro od zla. Lotovo jedino potomstvo, Moapci i Amonci, bilisu pokvarena, idolopokloniËka plemena, pobunjenici protiv Bogai ljuti neprijatelji Njegovog naroda. (Patrijarsi i proroci, 132)

Kloni se zlog druπtva. — Samo su malobrojni svjesnikoliko je vaæno da se πto je viπe moguÊe uklanjamo od sva-kog druπtva koje je neprijateljski raspoloæeno prema vjerskomæivotu. BirajuÊi sredinu u kojoj Êe se kretati, oni na prvo mjestostavljaju svoje duhovno napredovanje.

Roditelji vode svoju djecu u gradove jer misle kako je tamolakπe zaraivati za æivot nego na selu. NemajuÊi πto raditi

Naslijee i sredina

147


kad nisu u πkoli, djeca dobivaju uliËni odgoj. Ona od svojihbezboænih drugova stjeËu zle i razuzdane navike. Roditelji sveto vide, ali znaju da je za ispravljanje pogreπke potrebno pod-nijeti ærtvu pa tako ostaju tamo gdje jesu, sve dok Sotonane stekne potpunu vlast nad njihovom djecom. Bolje je ærtvovatisvaki svjetovni obzir nego dovesti u opasnost dragocjene du-πe koje su vam povjerene. (5T 232, 1882.)

Boravite u nebeskom ozraËju. — Mi moramo biti ruko-voeni istinskom teologijom i zdravim razumom. Naπa duπatreba biti okruæena nebeskim ozraËjem. Muπkarci i æene tre-baju paziti da budu stalno na straæi ne dopuπtajuÊi nijednurijeË ili djelo zbog kojih bi se o njihovom dobru govorilo kaoo zlu. Onaj tko se predstavlja kao Kristov sljedbenik, trebase Ëuvati da ostane Ëist i neokaljanih misli, rijeËi i postupa-ka. Njegov utjecaj na druge treba uzdizati, a njegov æivot odra-æavati sjajne zrake Sunca Pravde. (CT 257,258, 1913.)

Sklonosti iz djetinjstva oblikuju sudbinu. — Joπ u vrloranoj dobi djeca postaju osjetljiva na negativne utjecaje, dokroditelji, koji govore da su krπÊani, kao da ne uviaju zlunarav svojeg postupanja. O, kad bi samo shvatili da su sklo-nosti koje su usadili djetetu u njegovoj najranijoj dobi moguÊiËimbenik izgradnje njegovog karaktera i da one oblikuju nje-govu sudbinu za vjeËni æivot ili vjeËnu smrt! Djeca lako pri-maju moralne i duhovne dojmove i zato Êe ona koja su mudroodgajana u djetinjstvu ponekad moæda i grijeπiti, ali neÊe otiÊidaleko u neæeljenom smjeru. (ST, 16. travnja 1896.; CG 198)

Roditelji odgovorni u velikoj mjeri. — Roditelji su uvelikoj mjeri odgovorni za formiranje karaktera svoje djece.Oni trebaju teæiti uravnoteæenosti i skladnosti karaktera. Malije broj optimalno uravnoteæenih umova zato πto roditelji oz-biljno zanemaruju svoju duænost da potiËu i hrane slabe, asuzbijaju loπe crte karaktera. Zaboravljaju na svoju izuzetnosveËanu obvezu praÊenja sklonosti svakog djeteta, na svojuduænost da kod djece izgrauju prave navike i ispravan naËinrazmiπljanja. (5T 319, 1885.)

148

143

PoËeti u ranom djetinjstvu. — Aktivnost roditelja morapoËeti u ranom djetinjstvu njihove djece kako bi stekla pravipeËat karaktera prije nego πto na njihov um i srce svijet sta-vi svoj æig. (RH, 30. kolovoza 1881.; CG 193)

Vaænost prve tri godine æivota. — Majke, ne propustitena pravi naËin odgajati svoju djecu u prve tri godine njiho-vog æivota. Ne dopustite im da sama oblikuju svoje æelje iprohtjeve. Majka mora biti um za svoju djecu. Prve tri godinesu razdoblje u kojem se savija tanka grana. Majke morajushvatiti vaænost ovoga razdoblja. To je vrijeme kad se polaæetemelj. (MS 64, 1899.; CG 194)

Prvih sedam godina igra veliku ulogu u oblikovanju ka-raktera. — Vaænost ranog odgoja djece ne moæemo dovoljnonaglasiti. Pouke koje dijete uËi tijekom prvih sedam godina æivotaviπe utjeËu na oblikovanje njegovog karaktera nego sve onoπto Êe nauËiti u godinama nakon toga. (MS 2, 1903.; CG 193)

Prve pouke rijetko se zaboravljaju. — Ni najmanja, niona veÊa djeca ni mladi ne bi trebali Ëuti nijednu nestrpljivurijeË iz usta oca, majke ili bilo kojeg Ëlana obitelji jer onisvoje dojmove stjeËu vrlo rano u æivotu. Tako ono πto roditeljiod njih naËine danas, oni Êe biti sutra, prekosutra i dan na-kon toga. Prve pouke koje su utisnute djetetu rijetko se zabo-ravljaju.

Dojmovi koji se utiskuju u srce u ranom æivotnom raz-doblju vide se u kasnijim godinama. Oni mogu biti zatrpanii pokriveni, ali rijetko kad izbrisani. (MS 57, 1897.; CG 193,194)

Rani tjelesni razvoj. — Tijekom prvih πest ili sedam godinadjetinjeg æivota posebnu pozornost treba posvetiti njegovomtjelesnom razvoju umjesto intelektualnom. Nakon tog razdoblja,ako je tjelesna konstitucija dobra, posvetimo se izgraivanjui jednog i drugog. Rano djetinjstvo traje do πeste ili sedmegodine. Dotada djecu treba ostaviti da budu kao mali jaganjci,da trËkaraju oko kuÊe i po dvoriπtu u punoj vedrini djetinjenaravi, da se igraju i skaËu, slobodna od svih briga i nevolja.

Roditelji, a posebno majke, trebali bi biti jedini uËiteljitih malenih umova. Njihov odgoj ne treba biti vezan uz knjige.

Naslijee i sredina

150

149


Djeca Êe opÊenito biti jako znatiæeljna za zbivanja u prirodi.Ona Êe postavljati pitanja o onome πto vide i Ëuju, dok roditeljitrebaju iskoristiti priliku da ih pouËe i strpljivo odgovore nanjihova mala pitanja. Oni na taj naËin mogu steÊi prednostnad neprijateljem i uËvrstiti um svoje djece sijanjem dobrogsjemena u njihova srca ne ostavljajuÊi prostora ni moguÊno-sti da zlo sjeme uhvati korijena. Djeci su u najosjetljivijoj dobiza oblikovanje njihovoga karaktera potrebne njeæne upute isavjeti majke. (HL, dio 2 44; 2SM 437)

Posebna briga za prvo dijete. — Prvo dijete treba odgajatis mnogo paænje jer Êe ono odgajati ostalu djecu. Djeca rastuu skladu s utjecajem onih kojima su okruæena. Ako se o njimabrinu osobe koje su buËne, i ona Êe postati buËna i gotovonepodnoπljiva. (MS 64, 1899.; CG 27)

RazliËite sredine za djecu koja se razlikuju. — Nekojje djeci potreban odgoj s viπe strpljenja i blagosti nego dru-goj. Ona su u naslijee primila neke nepoæeljne crte karakterai zato im je potrebno viπe razumijevanja i ljubavi. Ova samo-voljna i ponekad tvrdoglava djeca mogu se ustrajnim, upornimradom pripremiti za mjesto u Gospodnjem djelu. Moæda Êeona raspolagati neizgraenim sposobnostima koje Êe ih, kadadou do izraæaja, osposobiti da zauzmu mjesta daleko ispredonih od kojih se viπe oËekivalo. (CT 115,116, 1913.)

Navike se rijetko mijenjaju u kasnijim æivotnim raz-dobljima. — Ono πto dijete vidi i Ëuje, urezuje duboke crteu njegovom njeænom umu koje nikakve okolnosti kasnijeg æi-vota ne mogu potpuno izbrisati. Um se sada oblikuje i opre-djeljenja dobivaju smjer i snagu. Ponovljeni postupci u odre-enom smjeru postaju navike. One se mogu ispraviti upornimvjeæbanjem u kasnijoj æivotnoj dobi, ali se rijetko mijenjaju.(GH, I/1880.; CG 199,200)

Blagotvorni utjecaj dobrote. — Pod utjecajem krotko-sti, dobrote i blagosti stvara se ozraËje koje lijeËi, a ne uniπtava.(Lt 320, 1906.; ML 152)

151

145

18SIGURNOST U DOMU

Ljudska ljubav treba se hraniti boæanskom. — Samou Kristu se sigurno moæe zasnovati braËna zajednica. Ljud-ska ljubav treba uzimati svoje najtoplije niti od boæanske lju-bavi.12 Samo tamo gdje Krist vlada moæe postojati duboka,istinska i nesebiËna naklonost i ljubav. (Put u bolji æivot, 221)

Dostizanje Boæjeg ideala. — Muπkarci i æene Êe moÊidosegnuti ideal πto ga Bog ima za njih ako prihvate Kristakao svog PomoÊnika. Ono πto ljudska mudrost ne moæe, ostvaritÊe Njegova milost za one koji Mu se srcem predaju. Njegovaprovidnost sjedinit Êe srca sponama koje su nebeskog podri-jetla. Ljubav neÊe biti samo uzajamno izgovaranje njeænih ilaskavih rijeËi. Nebeski razboj tka osnovu i potku, odnosnouspravne i vodoravne niti, savrπenije i ËvrπÊe nego zemaljskirazboji. Rezultat neÊe biti samo komad tkanine, veÊ tkivo kojeÊe moÊi podnijeti svaku kuπnju. Srce Êe biti povezano sa srcemzlatnim sponama ljubavi koja nikada ne prestaje. (Put u boljiæivot, 224)

Mjeri svaki osjeÊaj ako namjeravaπ stupiti u brak. —Neka oni koji razmiπljaju o braku stave na vagu svaki osjeÊaji neka promatraju sve ono πto se odigrava u karakteru onogas kojim æele sjediniti svoju æivotnu sudbinu. Neka svaki korakka sklapanju braËnog saveza odiπe skromnoπÊu, jednostav-noπÊu, iskrenoπÊu i ozbiljnom æeljom da se zadovolji i proslaviBog. Stupanje u brak utjeËe na kasniji æivot na ovoj zemlji i

12 Vidi Dio V., “Sila koja pokreÊe æivot”.

153

152


na onaj u vjeËnosti. Iskreni krπÊanin neÊe stvarati planovekoje Bog ne moæe odobriti. (Put u bolji æivot, 221)

Stvarno jedinstvo plod je viπegodiπnjeg truda. — Makako oprezno i mudro stupili u brak, malo parova je potpu-no sjedinjeno po zavrπetku svadbene sveËanosti. Stvarna za-jednica dviju osoba stvar je godina provedenih u braku. (Putu bolji æivot, 222)

RomantiËna maπtanja nestaju. — Kad se mladenci su-Ëele sa æivotom i njegovim teretom zbrke i briga, tada nesta-je romantika kojom maπta tako Ëesto obavija stupanje u brak.Muæ i æena upoznaju karakter jedno drugoga, πto je u njiho-vom ranijem meusobnom odnosu bilo nemoguÊe. Ovo je naj-kritiËnije razdoblje u njihovom braËnom iskustvu. SreÊa i upo-trebljivost cijelog njihovog buduÊeg æivota ovise o tome hoÊeli sada pravilno postaviti smjernice. Oni Ëesto jedno u dru-gome zamjeÊuju neoËekivane slabosti i nedostatke; ali srcakoja je sjedinila ljubav zapaæat Êe dotad nepoznate divne crtekaraktera. Svatko neka nastoji otkrivati vrline, a ne nedo-statke. »esto i naπ stav i ozraËje πto nas okruæuje odluËujuo tome πto Êe nam kod drugoga biti otkriveno.

Mnogi izricanje ljubavi smatraju slaboπÊu, i dræe se re-zervirano, πto odbija njihovog partnera. Ovaj duh koËi strujusimpatije i razumijevanja. BuduÊi da je potisnuto ustranu,ono πto je druπtveno i plemenito vene, a srce postaje pusto ihladno. Dobro se Ëuvajmo ove zablude. Ljubav ne moæe po-stojati dugo bez izriËaja. Ne dopusti da srce onoga koji jepovezan s tobom skapava u nedostatku njeænosti i razumi-jevanja. (Put u bolji æivot, 222)

Ljubav potiËe na plemenitije ciljeve. — Neka svatkopruæa ljubav namjesto da je zahtijeva. Njegujte ono πto je naj-plemenitije u vama, i budite brzi da zamijetite dobre crte jednodrugoga. Spoznaja da vas netko cijeni i πtuje divan je poticaji zadovoljstvo. Razumijevanje i πtovanje potiËu teænju za stje-canjem vrlina, a kad daje poticaj na plemenitije ciljeve, samaljubav postaje jaËom. (Put u bolji æivot, 223)

154

147

LiËnost se ne treba utapati u drugoj liËnosti. — Nimuæ ni æena ne trebaju “ulijevati” svoju liËnost u liËnost svogpartnera. Svatko od njih ima svoj osobni odnos s Bogom. Nekasvatko za sebe traæi savjet od Boga za pitanja: “©to je dobro?”,“©to nije dobro?”, “Kako mogu najbolje ispuniti cilj i svrhuæivota?” Neka bogatstvo vaπe ljubavi otjeËe k Onome koji jedao svoj æivot za vas. Neka Krist bude prvi i posljednji i najboljiu svemu. Dok se vaπa ljubav prema Njemu produbljuje i jaËa,vaπa ljubav jedno spram drugog bivat Êe oËiπÊena i ojaËana.(Put u bolji æivot, 223)

Svatko od nas ima svoju individualnost, a individualnostæene ne treba se utapati u muæevoj. Bog je naπ Stvoritelj; mismo Njegovi po pravu stvaranja i po pravu otkupljenja. Mimoramo uzvratiti Bogu jer nam On daje moralnu snagu, uspjehi intelekt. On æeli da te dragocjene darove uporabimo na najboljimoguÊi naËin, na slavu Njegovog imena. (MS 12, 1895.)

Potpuno pokoravanje samo Isusu. — Bog traæi da æenaima uvijek pred oËima strah Boæji i Njegovu slavu. Potpunapokornost pripada samo Gospodinu Isusu Kristu koji ju jekao svoje dijete otkupio po beskrajnoj cijeni svojeg æivota. ...Njezina individualnost ne moæe se “uliti” u muæevu jer je onaKristov otkup. (Lt 18, 1891.; AH 116)

Ne dajte mjesta misli da je jedinstvo promaπeno. —Iako Êe, moæda, nastati poteπkoÊe, nevolje i razoËaranja, nekatada ni muæ ni æena ne misle da je njihova veza promaπaj ilirazoËaranje. Donesite odluku da budete jedno drugome sveπto je moguÊe. Nastavite s njeænoπÊu koju ste ranije pokazi-vali. U svakom pogledu, ulijevajte uvijek jedno drugome hra-brost u borbama æivota. Razmiπljajte o tome kako Êete pri-donijeti sreÊi jedno drugoga. Njegujte uzajamnu ljubav i uza-jamni obzir. Tada Êe stupanje u brak biti, namjesto kraj ljubavi,njen pravi poËetak. Toplina istinskog prijateljstva, ljubav kojaupuÊuje srce k srcu, jesu predokus nebeskih radosti. (Put ubolji æivot, 222.223)

Sigurnost u domu

155


Odnos pod vlaπÊu razuma. — Oni koji na brak gledajukao na jednu od Boæjih svetih ustanova koje stoje pod zaπti-tom Njegovih svetih uredaba, nalazit Êe se pod vlaπÊu razu-ma. Oni Êe pomno razmotriti svaku prednost koju nudi bra-Ëna veza. Takvi Êe znati da su njihova djeca dragocjeni biserikoje im je Bog povjerio na Ëuvanje sa zadatkom da iz njiho-vog karaktera odgojem uklanjaju grube povrπine kako bi sepojavio njihov pravi sjaj. Oni Êe osjeÊati najsveËaniju duænostda njihov karakter oblikuju tako da Ëine dobro u æivotu, dasvojim svjetlom budu na blagoslov drugima; da svijet budebolji zato πto su ona æivjela u njemu. Na taj Êe naËin onabiti osposobljena za onaj uzviπeniji æivot, za bolji svijet, davjeËno svijetle u prisutnosti Boga i Janjeta. (HL, dio 2, 48,1865.)

Dobro organizirana obitelj. — Obiteljska “tvrtka” trebabiti dobro organizirana. Otac i majka trebaju zajedno anali-zirati svoje odgovornosti. Oni trebaju zajedniËki raditi za naj-uzviπenije dobro svoje djece. Meu njima ne smije biti nesla-ganja. Nikada u prisutnosti svoje djece ne smiju kritiziratiplanove niti osporavati miπljenje drugoga. Æena, ako je neis-kusna, treba nastojati ustanoviti gdje svojim poslom oteæavasvojem muæu napore na spasenju djece. Muæ, sa svoje stra-ne, treba podupirati ruke svojoj æeni dajuÊi joj mudre savjetei poticati je u ljubavi. (RH, 8. srpnja 1902.)

Roditelji trebaju vladati sobom. — Roditelji koji uspje-πno upravljaju svojom obitelji, moraju prethodno vladati so-bom. Ako u svojoj obitelji æele Ëuti samo ljubazne rijeËi, onimoraju pred svojom djecom izgovarati samo ljubazne rijeËi.Æetva Êe po svojoj naravi odgovarati sjemenu koje je posijano.Pred roditeljima stoji sveËan, svet posao odgajanja djece ured-bom i primjerom. Oni su duæni Bogu dovesti svoju djecu kojaÊe veÊ u vrlo ranom razdoblju biti sposobna svjesno primitispoznaje o tome πto znaËi biti sljedbenik Isusa Krista. Akooni koji se predstavljaju kao biblijski krπÊani imaju djecu kojase ne boje Boga i ne ljube Ga, onda je to zato πto roditeljskiprimjer nije bio dobar. Oni su sijali laæno, loπe sjeme koje jei donijelo æetvu trnja i korova. (MS 59, 1900.)

156

149

Njeæne rijeËi i osmijesi za obitelj. — Nije samo naπaprednost, veÊ i duænost da prakticiramo njeænost, da njegujemoKristov mir u srcu i da kao mirotvorci i Kristovi sljedbenicisijemo dragocjeno sjeme koje Êe donijeti æetvu na vjeËni æivot.Oni koji se predstavljaju kao Kristovi sljedbenici mogu imatimnogo dobrih i korisnih talenata, ali je njihov karakter u velikojmjeri uprljan naravi koja se ogleda u neljubaznosti, razdra-æljivosti, nalaæenju tuih pogreπaka i propusta i prenagljenomsudu. Muæ ili æena koji u srcu njeguju sumnjiËavost i nepo-vjerenje, stvaraju razdor i svau u domu. Nijedno od njih netreba svoje njeæne i ljubazne rijeËi i osmijehe Ëuvati samo zastrance, a u kuÊi pokazivati razdraæljivost izgoneÊi na taj naËinmir i zadovoljstvo. (Lt 34, 1894.; HC 179)

Klonite se vulgarnog rjeËnika. — OËevi i majke, muæevii æene, preklinjem vas da ne popuπtate niskim mislima i vul-garnom izraæavanju. ProstaËki izrazi, pakosni vicevi i odsut-nost uËtivosti u obiteljskom æivotu ostavit Êe trag na vama,a ako to Ëesto ponavljate, postat Êe vaπa druga narav. Domje odviπe sveto mjesto da biste ga zagaivali vulgarnim izrazima,nemoralnoπÊu i uzajamnim optuæbama. Postoji Svjedok kojikaæe: “Znam tvoja djela.” Neka ljubav, istina, dobrota i strpljenjebudu biljke koje Êete njegovati u vrtu srca. (Lt 18b, 1891.)

Nikada ne pokazuj grubost ili neljubaznost. — Pokazujeπli ikada grubost, neljubaznost i neuËtivost u obiteljskom krugu?Ako pokazujeπ neljubaznost u svojem domu, koliko god biloveliko ono πto ispovijedaπ, ti krπiπ Boæje zapovijedi. (RH, 29.oæujka 1892.)

Prijatelji se ne trebaju mijeπati u obiteljski æivot (sa-vjet jednom mladiÊu). — Obiteljski krug mora se smatratisvetim mjestom, simbolom Neba, ogledalom u kojem se ogle-damo. Mi moæemo imati prijatelje i poznanike, ali se oni nesmiju mijeπati u naπ obiteljski æivot. Morate imati snaæandoæivljaj vlasniπtva nad domom, koji Êe vam pruæiti osjeÊajopuπtenosti, odmora i povjerenja.

Ali tvoje druæenje s drugim æenama i djevojkama za njihje bila kuπnja koja ih je navodila da uzimaju sebi neke slobode

Sigurnost u domu

157


i prekoraËuju ograniËenja koja braËni odnos postavlja sva-kom muπkarcu i æeni. Ti to nisi shvatio, ali zato tvoje odu-πevljavanje zadovoljstvima i duh koji si poticao u drugima nisuprenijeli sliku svetosti braËne veze.

PraktiËni obiteljski æivot velika je provjera karaktera. Svojomnjeænom obzirnoπÊu u domu i strpljenjem s blagoπÊu i lju-bavlju, Ëovjek Êe odluËiti o tome kakav Êe biti njegov karakter.(Lt 17, 1895.)

Æene Ëeznu za rijeËima ljubavi. — Mnoge æene svim srcemËeznu za rijeËima ljubavi i paænje, za malim paænjama i uË-tivoπÊu koju im duguju njihovi muæevi koji su ih izabrali sebiza suputnice. Koliko bi neprilika i kakva bi bujica boli i ne-sreÊe bila uπteena kada bi muπkarci, kao i æene, nastavilinjegovati obzirnost, paænju i ljubazne rijeËi i male znakoveuËtivosti koji su ljubav odræali u æivotu i koje su smatralipotrebnima u zadobivanju osobe svojeg izbora za braËnog druga.

Kada bi muæ i æena nastavili njegovati ove znakove paænjekoji su hrana za ljubav, bili bi sretni u druπtvu svojeg partnerai vrπili bi posveÊujuÊi utjecaj na svoju obitelj. Oni bi u sami-ma sebi imali svoj mali svijet sreÊe i ne bi ni æeljeli iziÊi iznjega u potrazi za novim privlaËnostima i novim osobama ko-jima bi izraæavali svoju ljubav. Mnoge su se æene razboljele iprerano umrle zbog izostajanja izraza ohrabrenja, suosjeÊa-nja i ljubavi u ljubaznim rijeËima i znakovima paænje. (Lt 27,1872.)

Muæ moæe zatvoriti vrata pred boleπÊu. — Muæ trebapokazati veliko zanimanje za svoju obitelj. Posebno bi trebaobiti paæljiv prema osjeÊajima æene koja je slabog zdravlja. Onmoæe zatvoriti vrata pred mnogim bolestima. Ljubazne, vedrei ohrabrujuÊe rijeËi pokazat Êe se djelotvornijim od veÊinelijekova i ljekovitih sredstava. To Êe donijeti hrabrost srcuklonule i obeshrabrene æene, dok Êe mu sreÊa i radost sunca,koje ljubazna djela i rijeËi ohrabrenja donose u obiteljski krug,desetostruko vratiti uloæeni trud.

Muæ treba imati na umu da velik dio tereta odgoja djecepoËiva na majci, da ona ima mnogo posla u oblikovanju njiho-vog uma. To bi trebalo pokrenuti njegove najnjeænije osjeÊaje

158

151

da s velikom paænjom olakπava njezine terete. On je trebapokrenuti da se osloni na njegovu ljubav; da usmjeri njezinemisli k Nebu gdje se nalazi snaga, mir i konaËni odmor zaumorne.

On u svoj dom ne smije ulaziti smrknuta Ëela, veÊ svojomprisutnoπÊu treba unositi svjetlo sunca u obiteljski krug ohra-brujuÊi svoju æenu da gleda gore i vjeruje u Boga. ZajedniË-kim snagama oni mogu zatraæiti ispunjenje Boæjih obeÊanja iOn Êe donijeti svoj bogati blagoslov u dom. Neljubaznost,jadanje i ljutnja iskljuËuju Isusa iz njihovog doma. Vidjelasam kako Boæji aneli bjeæe iz kuÊe u kojoj se Ëuju ruæne,razdraæljive rijeËi i svaa. (1T 306,307, 1862.)

Muæ je glava doma. — Muæ i otac je glava obitelji. Odnjega supruga oËekuje ljubav i razumijevanje, kao i pomoÊ uodgoju djece; i to je umjesno. Djeca su njegova kao πto su injezina, i oboje su podjednako zainteresirani za njihovo bla-gostanje i sreÊu. Od svoga oca djeca oËekuju potporu i sigurnuruku; on treba imati jasnu predodæbu o æivotu, o utjecajimau druπtvu koji okruæuju njegovu obitelj; nadasve, on se trebarukovoditi Boæjom ljubavlju i strahom, i uËenjem njegove RijeËi,da bi mogao dobro voditi korake svoje djece. (Put u bolji æi-vot, 243.244)

Æena je muæu “drug prema njemu”. — Sam je Bog daoAdamu druga. On mu je dao “pomoÊ” — pomoÊnika koji muje odgovarao, nekoga tko mu je odgovarao kao drug, nekogatko Êe biti jedno s njim u ljubavi i razumijevanju. Eva je stvo-rena od rebra uzeta iz Adamovih prsa, upuÊujuÊi na to daga ona ne treba nadzirati kao gospodar, niti treba biti pod-reena, veÊ jednaka s njim, da je on voli i πtiti. Kao dio Ëovjeka,kost njegovih kostiju, meso od njegova mesa, ona je bila njegovadruga priroda, iskazujuÊi usko zajedniπtvo i njeænu odanostkoja je trebala obiljeæavati ovaj odnos. (Patrijarsi i proroci, 27)

Kako stvoriti mir u obiteljskom krugu. — Kada muæima plemenit karakter, Ëisto srce i uzviπene misli, Ëime moraraspolagati svaki pravi krπÊanin, to Êe se pokazati i u braË-nom odnosu. ... On Êe nastojati saËuvati svoju æenu u zdravlju

Sigurnost u domu

159


i æivotnoj snazi. Nastojat Êe izgovarati rijeËi utjehe i stvoritiozraËje mira u obiteljskom krugu. (MS 17, 1891.; AH 228)

Muæevi trebaju prouËavati primjer pokazan u PoslaniciEfeæanima i nastojati saznati πto znaËi simbol iz tog primje-ra, veza koju Krist njeguje prema Crkvi. Muæ treba biti kaoSpasitelj u svojoj obitelji. Je li on spreman stajati u svojojod Boga dobivenoj snazi uvijek se trudeÊi da uzdigne svojuæenu i djecu? HoÊe li oko sebe πiriti Ëisto, ugodno ozraËje?NeÊe li isto onako angaæirano njegovati Isusovu ljubav ËineÊije trajnim naËelom u svojem domu, kao πto Êe zahtijevati dase poπtuje njegov autoritet? (MS 17, 1891.; AH 117)

Muæ ne treba ustrajavati na svojem poloæaju. — Nijenikakav dokaz muæevnosti ako muæ stalno ustrajava na svo-jem poloæaju glave obitelji. On neÊe poveÊati poπtovanje Ëla-nova svoje obitelji ako im Ëesto citira iz Biblije dokazujuÊisvoje pravo na vlast. On neÊe biti niπta muæevniji ako od svojeæene, majke svoje djece, traæi da radi u skladu s njegovimplanovima kao da su oni nepogreπivi.

Gospodin je muæa postavio da bude glava æeni da bi jojbio zaπtitnik; on je spona koja vezuje Ëlanove obitelji u jed-no, kao πto je Krist glava Crkve i Spasitelj Tijela. Svaki muækoji govori da ljubi Boga treba pozorno prouËiti Boæje zah-tjeve u odnosu na svoju ulogu. Kristov autoritet oËituje se umudrosti, u potpunoj dobroti, ljubaznosti i blagosti; tako imuæ treba pokazati svoju snagu i u cijelosti oponaπati GlavuCrkve. (Lt 18b, 1891.; AH 215)

Æena treba radosno pomagati muæu da saËuva dosto-janstvo. — Pokazano mi je takoer da æena Ëesto Ëini velikupogreπku. Ona se puno ne trudi da obuzda vlastitu narav isvoj dom uËini sretnim. »esto je razdraæljiva i nepotrebno sejada. Muæ dolazi kuÊi s posla, umoran i uznemiren, da bi gadoËekalo njezino nabrano Ëelo umjesto vedrih, ohrabrujuÊihrijeËi. On je samo Ëovjek pa to njegove osjeÊaje odbija od njegoveæene, gubi ljubav prema svojem domu; njegov put postaje mra-Ëan, hrabrost uniπtena. On gubi samopoπtovanje i dostojan-stvo koje Bog od njega traæi.

161

160

153

Muæ je glava obitelji kao πto je Krist glava Crkve. Svakoponaπanje æene kojim ona umanjuje njegov utjecaj i ruπi gas tog dostojanstvenog, odgovornog poloæaja, mrsko je Bogu.Duænost je æene da svoje æelje i volju pokori svojemu muæu.Oboje trebaju popuπtati, ali Boæja rijeË daje prednost muæe-vom sudu. Dostojanstvo æene neÊe se umanjiti ako se pokorionome koga je izabrala za svojeg savjetnika i zaπtitnika. Svojpoloæaj u obitelji muæ treba odræavati u svakoj krotkosti, aliodluËno. (1T 307,308, 1862.)

»ovjek je druπtveno biÊe. — Meu svim stvorenjima kojaje Bog stvorio na zemlji nijedno nije bilo jednako Ëovjeku. “IreËe Jahve, Bog: ‘Nije dobro da Ëovjek bude sam: naËinit Êumu pomoÊ kao πto je on.’” »ovjek nije stvoren da æivi sam,on je trebao biti druπtveno biÊe. Bez druga prekrasni prizorii ugodni posao u Edenu ne bi donijeli savrπenu sreÊu. »ak izajednica s anelima nije mogla zadovoljiti njegovu Ëeænju zarazumijevanjem i druπtvom. Nije bilo nikoga s istom naravikoga bi on volio i tko bi volio njega. (Patrijarsi i proroci, 26.27)

Sklad u domu moguÊ je samo preko Boæjeg Duha. —Mi moramo imati Boæjeg Duha, inaËe nikada neÊemo uæivatiskladne odnose u domu. Ako ima Kristovog duha, æena Êepaziti na svoje rijeËi; vladat Êe svojom naravi; bit Êe pokorna,a ipak se neÊe osjeÊati kao rob u lancima, veÊ kao suputniksvojem suprugu. Ako je muæ Boæji sluga, on neÊe gospodaritisvojom æenom; neÊe biti samovoljan niti zahtjevan. Za ljubavu obiteljskom krugu trud nikada neÊe biti prevelik jer je dom,ako u njemu stanuje Gospodnji duh, predslika Neba. (Lt 18,1891.; AH 118)

Unutarnji krug prvi. — Za Krista moramo uporabiti svesvoje snage. To je dug koji svi mi dugujemo Bogu. IzgraujuÊisvoj odnos s Kristom, obnovljeni Ëovjek samo se vraÊa svojemveÊ uspostavljenom odnosu s Bogom. On je Kristov predstavniki mora se uvijek moliti i bdjeti u molitvi. Svuda oko njega sunjegove duænosti, blizu i daleko. Njegova prva, najvaænija du-ænost okrenuta je njegovoj djeci i najbliæim roacima. Niπta

Sigurnost u domu

162


ga ne moæe izgovoriti ako zanemari taj unutarnji krug u ko-rist veÊeg kruga koji je vani.

U dan posljednjeg obraËuna od oËeva i majki traæit Êese odgovor u vezi s njihovom djecom. Roditeljima Êe biti po-stavljeno pitanje πto su uËinili da osiguraju spasenje duπaza Ëije su donoπenje na svijet preuzeli odgovornost. Jesu lizanemarili svoje jaganjce prepuπtajuÊi ih brizi stranih ljudi?OËevi i majke, dopuπtate li da vaπa djeca odrastaju u neËi-stoÊi i grijehu? Neko veliko dobro koje ste uËinili za drugeneÊe ukinuti ono πto dugujete Bogu — da se brinete za svo-ju djecu. Duhovna dobrobit vaπe obitelji dolazi na prvo mje-sto. Povedite ih sa sobom pod golgotski kriæ i radite za njihkao oni koji Êe morati dati odgovor pred Bogom. (MS 56, 1899.)

155

19RODITELJSKI UTJECAJI

Pod vlaπÊu boæanskih naËela. — Na roditeljima poËivanajsveËanija obveza da odgajaju svoju djecu u ljubavi i strahuBoæjem. U domu se moraju oËuvati najËistija moralna mje-rila. Mora se pouËavati stroga posluπnost biblijskim zahtjevi-ma. Nauk Boæje rijeËi treba zavladati umom i srcem kako biobiteljski æivot mogao posluæiti kao uzor Boæje milosti. SviËlanovi obitelji trebaju biti “kao stupovi prekrasno izraeni udvoru” (Psalam 144,12), naËinjeni tako pomoÊu boæanskihnaËela i uredbi. (RH, 10. studenoga 1904.)

Roditelji trebaju razumjeti djecu. — Roditelji ne smijuzaboraviti godine svojeg djetinjstva ni koliko su Ëeznuli za ra-zumijevanjem i ljubavlju i kako su se osjeÊali nesretnima kadsu ih roditelji grdili i uzrujano optuæivali. Oni bi trebali po-novno biti mladi po osjeÊajima i svoje misli spustiti na razi-nu djece kako bi razumjeli njihove potrebe. Ali ipak, s Ëvrstinompomijeπanom s ljubavlju, trebaju zahtijevati posluπnost od svojedjece. RijeË roditelja trebala bi se bezuvjetno poπtovati. (1T388, 1863.)

Bog je odredio put. — Boæji aneli promatraju djecu snajveÊim zanimanjem æeleÊi vidjeti kakav Êe karakter izgra-diti. Kada bi Krist s nama postupao onako kako mi Ëestopostupamo jedni s drugima i sa svojom djecom, mi bismoposrnuli i pali do najdubljeg razoËaranja. Vidjela sam da Isuspoznaje naπe slabosti i da je i sam u svemu sudjelovao unaπim slabostima, ali bez grijeha. Prema tomu, On je za naspripremio put prilagoen naπoj snazi i sposobnostima. On jekao Jakov hodao paæljivo, ukorak s djecom, onako kako su

164

163


ona mogla podnijeti kako bi nas saËuvao u radosti svojeprisutnosti i posluæio nam kao stalni voa. On ne prezire,ne zanemaruje niti napuπta djecu iz stada. On nije pozvaonas da poemo bræe, a njih da ostavimo. On ne putuje takobrzo da nas zajedno s naπom djecom ostavi za sobom. Naprotiv,nama, toËnije naπoj djeci, poravnao je stazu u æivot. Tako ihi roditelji u Njegovo ime trebaju voditi uskim putem. Bog namje odredio stazu koja je prilagoena snazi i moguÊnostima djece.(1T 388,389, 1863.)

Mrzovolju treba suzbiti. — Roditelji, kad se osjeÊate raz-draæljivo, nemojte Ëiniti tako veliki grijeh i trovati cijelu obiteljtim opasnim stanjem. U takvim trenucima postavite dvostru-ku straæu nad sobom i odluËite u srcu da neÊete ranjavatisvojim ustima, nego da Êete izgovarati samo ugodne, vedrerijeËi. Recite sebi: “NeÊu pomutiti sreÊu svoje djece nijednomrazdraæljivom rijeËju.” ObuzdavajuÊi sebe na ovakav naËin,postajat Êete jaËi. Vaπ æivËani sustav neÊe biti tako osjetljiv.Bit Êete ojaËani naËelima pravde. Svijest da vjerno obavljatesvoju duænost ojaËat Êe vas. Boæji aneli radosno Êe se smi-jeπiti gledajuÊi vaπe napore i pomoÊi Êe vam.

Kad se osjeÊate nestrpljivi, vrlo Ëesto mislite da su uzroktomu vaπa djeca pa ih optuæujete i onda kada to ne zasluæu-ju. U nekoj drugoj prigodi ona mogu uËiniti potpuno isto, aipak Êe biti sve u redu. Djeca to znaju, pamte i osjeÊaju tenepravde, a ni ona sama nisu uvijek ista. U nekim trenuci-ma djeca su donekle spremna podnijeti promjene raspoloæe-nja, a u drugima su nervozna i razdraæljiva i ne mogu pod-nijeti grdnje. ...

Neki su roditelji nervoznog temperamenta pa kad suiscrpljeni radom ili pritisnuti brigama, ne uspijevaju zadræatihladnu glavu, veÊ onima koji bi im trebali biti najdragocje-niji na zemlji demonstriraju razdraæljivost i gubitak strplje-nja, πto je mrsko Bogu i navlaËe taman oblak nad obitelj.Djecu bi u njihovim problemima trebalo uvijek utjeπiti njeæ-nim suosjeÊanjem i razumijevanjem. Uzajamno izraæavanje lju-baznosti, dobrote i strpljenja uËinit Êe da dom postane raj iprivuÊi Êe svete anele u obiteljski krug. (1T 386,387, 1863.)

165

157

Paralizirani umovi roditelja. — Mi znamo poneπto o So-toninim metodama djelovanja i koliko je u tome uspjeπan. Uonome πto mi je bilo pokazano vidjela sam da je paraliziraoumove roditelja. Oni sporo uoËavaju da njihova djeca moædanisu u pravu i da Ëine grijeh. Neka od te djece predstavljajuse kao krπÊani pa roditelji ostaju uspavani ne sluteÊi nika-kvu opasnost, dok um i tijelo njihove djece postaje ruπevina.

Neki roditelji Ëak ne smatraju potrebnim da dræe svojudjecu uza se kad se nalaze u Boæjem domu. DjevojËice dolazena bogosluæja, sjedaju, moæda zajedno s roditeljima, ali Ëeπ-Êe pozadi, u zadnjem dijelu dvorane. VeÊ su stekle navikunalaæenja izgovora da bi iziπle van. DjeËaci to znaju pa izlazeprije ili poslije njih, a onda ih, kad se bogosluæje zavrπi, pratekuÊi. Iako to vide, roditelji nikako da se opamete. A mladionda nalaze izgovore za πetnju pa se djeËaci i djevojËice okup-ljaju po praznim igraliπtima ili na nekom drugom skrivenommjestu, tamo se igraju i “ludo provode” bez ijednog iskusnogoka da ih opomene. (2T 481,482, 1870.)

Prehrana i roditeljski utjecaji. — Da su roditelji æivjelizdravo i bili zadovoljni jednostavnom prehranom, uπtedjeli bimnoge nepotrebne troπkove. Od oca se ne bi traæilo da radipreko svojih snaga kako bi zadovoljio potrebe svoje obitelji.Jednostavna hranjiva prehrana ne bi izazvala nepotrebno raz-draæivanje æivËanog sustava i pojavu æivotinjskih strasti stva-rajuÊi mrzovolju i razdraæljivost. Da je uzimao samo jedno-stavnu hranu, glava bi mu bila bistra, æivci stabilni, æeludaczdrav pa tako s Ëistim organizmom ne bi dolazilo do gubitkaapetita i sadaπnja bi generacija bila u znatno boljem stanjunego πto je sada.

Meutim, Ëak se i sada, u ovom kasnom razdoblju, moæeuËiniti neπto da se ovo naπe stanje popravi. Potrebna nam jeumjerenost u svemu. Umjeren otac neÊe se æaliti ako predsobom na stolu nema veliki izbor hrane. Zdrav naËin æivotapoboljπat Êe stanje obitelji u svakom pogledu i omoguÊiti æe-ni i majci da ima viπe vremena za djecu.

Velika tema razmiπljanja roditelja bit Êe koji je najboljinaËin da odgajaju svoju djecu za korisnu ulogu u ovome svi-jetu i za Nebo u vjeËnom æivotu. Oni Êe biti zadovoljni kada

Roditeljski utjecaji

166


vide svoju djecu u lijepoj, jednostavnoj ali udobnoj odjeÊi, bezvezenih dijelova i ukrasa. Oni Êe ozbiljno raditi na tome danjihova djeca steknu ljepotu iznutra, ukras krotkog i tihogduha, πto je pred Bogom mnogocjeno. (HL, dio 2, 45, 1865.;2SM 437, 438)

Otac, spona koja povezuje obitelj. — KrπÊanski otac jespona obitelji koja ih tijesnom vezom spaja s Boæjim prije-stoljem. Njegovo zanimanje za djecu nikada ne smije splas-nuti. Otac koji ima samo sinove, ne treba ta nemirna biÊaprepustiti majËinoj brizi. Za nju je to preteπko breme. On trebapostati njihov drug i prijatelj. Treba ih dræati podalje od zlihdrugova. Majci Êe moæda biti teπko pokazati samokontrolu.Ako suprug vidi da slabost njegove æene dovodi u opasnostsigurnost djece, on treba preuzeti veÊi dio tereta na sebe iuËiniti sve πto je u njegovoj moÊi da svoje sinove vodi k Bogu.(RH, 8. srpnja 1902.)

Majke ne trebaju traæiti uzbuenja. — Majke koje tre-baju odgajati mlade umove i oblikovati djeËji karakter, netrebaju teæiti uzbuenjima svijeta kako bi bile vedre i sretne.One imaju vrlo vaæan æivotni posao pa one i Ëlanovi njihovihobitelji ne mogu sebi dopustiti da vrijeme provode beskoris-no. Vrijeme je jedan od znaËajnih talenata koje nam je Bogpovjerio i za koje Êe nas pozvati na odgovornost. Rasipanjevremena je rasipanje intelekta. Umne sposobnosti imaju mo-guÊnost velikog razvitka. Duænost je majki da njeguju svojum i da svoje srce Ëuvaju u ËistoÊi. One bi trebale iskoristitisvako sredstvo koje im stoji na raspolaganju za intelektual-no i moralno napredovanje kako bi bile osposobljene da po-boljπaju umove svoje djece.

One koje udovoljavaju svojem prohtjevu da πto ËeπÊe buduokruæene druπtvom, vrlo brzo Êe osjetiti nervozu ako ne oduu posjet ili ne prime goste. Takve nemaju sposobnost prilago-avanja okolnostima. Njima kao da su one potrebne, a sveteobiteljske duænosti dosadne i nezanimljive. One nemaju sklonostk samoispitivanju ili samodisciplini. Njihov um Ëezne za dru-gaËijim, uzbudljivim prizorima svjetovnog æivota; one zanemarujudjecu zbog zadovoljavanja vlastitih sklonosti, a aneo zapisniËar

167

159

piπe: “Beskorisni sluge.” Bog predvia da naπi umovi ne budubez cilja, veÊ da ostvare dobro u ovom æivotu. (3T 146,147,1872.)

Majka dojilja treba zadræati stanje radosnog raspolo-æenja. — Karakter djeteta bit Êe viπe-manje pod utjecajemvrste hrane koju prima od svoje majke. Kako je prema tomuvaæno da majka dok doji svoje dijete zadræi sretno raspoloæenjei potpunu vlast nad svojim ponaπanjem. Dok Ëini tako, hranakoju dijete prima nije oπteÊena, a smireni, samosvladavajuÊinaËin na koji njeguje svoje dijete u velikoj mjeri utjeËe naoblikovanje djetinjeg uma. Ako je dijete nervozno i lako raz-draæljivo, paæljivo postupanje majke, bez æurbe, djelovat ÊeumirujuÊe i rijeπiti problem; zdravlje djeteta znatno Êe se po-praviti. (RH, 25. srpnja 1899.; CH 80)

Majka se treba truditi da vlada sobom. — ©to je æivotdjeteta tiπi i jednostavniji, to Êe biti povoljniji za njegov tjele-sni i umni razvitak. Majka bi trebala u svakoj situaciji na-stojati biti tiha, staloæena i uzdræana. Mnoge bebe su neobi-Ëno osjetljive na æivËana uzbuenja, i majËino njeæno, stalo-æeno postupanje djelovat Êe ublaæujuÊe, πto Êe za dijete bitiod neprocjenjive koristi. (Put u bolji æivot, 236)

Osjetljivo dijete ne ranjavati ravnoduπnoπÊu. — Maladjeca vole druπtvo. Ona, opÊenito, ne mogu uæivati kad susama pa majka treba znati da je djeci u veÊini sluËajeva, kadsu kod kuÊe, mjesto u prostoriji u kojoj se ona nalazi. Onaih tako moæe nadgledati, biti spremna da ispravi male nesu-glasice kada ona to zatraæe, ispravljati loπe navike ili izraæa-vanje sebiËnosti ili ljutnje; ona njihov um moæe preusmjerititamo gdje je potrebno. Djeca misle da Êe majka biti zadovoljnai sretna onim u Ëemu ona uæivaju pa je sasvim prirodno dapitaju majku za svoje male probleme i nedoumice.

Majka tada ne treba ranjavati srce svojeg osjetljivog djetetatako πto Êe ravnoduπno reagirati na problem ili zabraniti daje dijete uznemiruje tako malim stvarima. Ono πto je majcimoæda malo, njima je veliko. Tako Êe se rijeË upute ili upozo-renja u pravom trenutku Ëesto pokazati kao vrlo dragocjena.


168


Samo jedan majËin pogled odobravanja, rijeË ohrabrenja ipohvale Ëesto Êe usmjeriti sunËanu zraku u njihovo mladosrce za cijeli dan. (HL, dio 2, 46,47, 1865.; 2SM 438,439)

Postupajte s djecom blago. — Majke, blago postupajtesa svojom malom djecom. I Krist je nekada bio malo dijete.Poπtujte djecu Njega radi. Gledajte na njih kao na predmetsvete odgovornosti, kao na one kojima ne treba bez kontrolepopuπtati, ugaati im i pretvarati ih u idole, veÊ uËiti da æiveËistim, plemenitim æivotom. Oni su Boæje vlasniπtvo; Bog ihvoli i vas poziva na suradnju s Njime da im pomaæete daoblikuju savrπeni karakter. (ST, 23. kolovoza 1899.; AH 280)

Tvoje dijete je Boæje vlasniπtvo. — Sestro moja, moæeπli biti iznenaena πto tvoja kÊi nema dovoljno povjerenja urijeË svoje majke? Ti si je odgajala da izbjegava istinu; Gos-podin je æalostan kad vidi kako majka jedno od Njegovih malihstvorenja vodi pogreπnim putem. Tvoja kÊi nije tvoje vlasni-πtvo; s njom ne moæeπ raditi πto ti je volja jer je ona Gospodnjevlasniπtvo. Primjenjuj nad njom stalnu i upornu kontrolu;pouËavaj je da pripada Bogu. Uz takav odgoj ona Êe odrastatiu osobu koja Êe biti na blagoslov onima koji je okruæuju.Meutim, bit Êe potrebno jasno i oπtro prosuivanje ako æe-liπ suzbiti njezinu sklonost da vlada nad objema, da provodisvoju volju i radi ono πto joj odgovara. (Lt 69, 1896.)

Vedro raspoloæenje i ugodna narav. — UËite svoju dje-cu joπ od kolijevke vrlini samoodricanja i samosvladavanja.UËite ih da se raduju ljepotama prirode kao i korisnom posluu kojem bi primjenjivala sve sposobnosti uma i tijela. Podi-æite ih tako da imaju zdravu grau i ispravna moralna shva-Êanja, da imaju vedro raspoloæenje i ugodnu narav. UËite ihda popuπtanje kuπnji znaËi biti slab i greπan, a da suprot-stavljanje znaËi biti plemenit i muæevan. (CT 127, 1913.)

Majke su primjer. — Ako majke æele da se njihove kÊerirazviju u mlade æene zdravog tijela i plemenitog karaktera,one im vlastitim æivotom trebaju pokazati primjer ËuvajuÊi ihod suvremene mode koja je πtetna za zdravlje. Na krπÊan-

169

161

skim majkama poËiva odgovornost koje one nisu svjesne. Onesvoju djecu trebaju odgajati da njeguju Ëvrstinu naËela i mo-ralno zdravlje u ovom vremenu pokvarenosti. (MS 76, 1900.)

Kad je djeËja æelja zakon. — U nekim je obiteljima æeljadjeteta zakon. Njemu se daje sve πto æeli. PotiËe ga se daodbacuje sve πto ne voli. Roditelji misle da Êe popuπtanje dijeteuËiniti sretnim, a ono ga samo Ëini nemirnim i nezadovolj-nim. Popuπtanje kod njega kvari apetit za jednostavnom,zdravom hranom i za jednostavnom uporabom vremena; udo-voljavanje vlastitim prohtjevima Ëini svoje i kvari njegov karakterza vrijeme i za vjeËnost. (RH, 10. svibnja 1898.)

Sotona nastoji ovladati djeËjim umom. — Roditelji, vidonekle poznajete poticaje kojima Sotona nastoji vaπu djecuodvesti u bezumlje. On svim raspoloæivim snagama radi natome da ih zavede. S odluËnoπÊu na koju mnogi i ne pomiπljaju,on nastoji zavladati njihovim umom i uËiniti da u njihovomæivotu Boæje zapovijedi nemaju nikakvo znaËenje. (MS 93, 1909.)

Roditelji trebaju vezati djecu za svoje srce. — Ne dopu-stite da vas djeca vide smrknuta lica. Kad popuste pred kuπ-njom, a potom to uvide i pokaju se zbog svoje zablude, oprostiteim isto onako lako kao πto oËekujete da vama oprosti vaπnebeski Otac. Ljubazno ih pouËavajte i veæite ih sebi za srce.To je kritiËno razdoblje za djecu. Svuda oko njih nalazit Êese utjecaji koji Êe ih odbijati od vas, kojima se vi morate su-protstaviti. UËite ih da vas prihvate kao osobu kojoj se moguslobodno povjeravati. Neka vam πapuÊu u uho svoje nevolje isvoje radosti. PotiËuÊi ih na to, saËuvat Êete ih od mnogihzamki koje je Sotona pripremio za njihove neiskusne noge.

Neka vaπe postupanje prema djeci ne bude obiljeæeno samostrogoπÊu i nepopustljivoπÊu zaboravljajuÊi vlastito djetinjstvoi da su ona samo djeca. Ne oËekujte od njih da budu savrπenaniti pokuπavajte od njih odmah naËiniti muπkarce i æene pouzoru na same sebe. RadeÊi tako, zatvorit Êete vrata kroz kojabiste im inaËe mogli pristupati i prisiliti ih da otvore drugavrata za opasne utjecaje kroz koja Êe drugi trovati njihov mladi


171

170


um joπ prije nego πto vi postanete svjesni te opasnosti. (1T387, 1863.)

»vrsta, pravedna disciplina. — SreÊu svakom djetetumoæe donijeti Ëvrsta, pravedna disciplina. Prave vrline djetetasastoje se u skromnosti i posluπnosti — uπima koje rado sluπajurijeËi savjeta i upute, nogama i rukama voljnim da hodaju irade na putu duænosti. Istinska poboænost djeteta donijet ÊeplaÊu veÊ u ovom æivotu.

Rane djeËje godine pogodne su za proces odgajanja nesamo da bi dijete postalo maksimalno korisno i puno vrlinai istine u ovome æivotu, nego i da bi osiguralo mjesto u onomdomu gore koje je pripremljeno za sve koji su istinoljubivi iposluπni. U odgajanju vlastite djece i u odgajanju djece dru-gih dokazano je da ona svoje roditelje i one koji se brinu onjima neÊe voljeti manje zbog toga πto ih spreËavaju da Ëinezlo. (RH, 10. svibnja 1898.)

Isus je pokazao posebno ugodnu narav. — Kao dijete,Isus se odlikovao posebno privlaËnom naravi. Njegove usluæ-ne ruke uvijek su bile spremne posluæiti drugima. On je po-kazivao nepokolebljivu strpljivost i istinoljubivost koja nika-da ne bi ærtvovala Ëestitost. U naËelu Ëvrst kao stijena, Nje-gov je æivot otkrivao vrlinu nesebiËne ljubaznosti.

Isusova majka pratila je budnim okom razvitak Njegovihsnaga i zamijetila na Njegovu karakteru peËat savrπenstva. SradoπÊu se trudila da bodri taj bistar i prijemËiv um. Posre-dovanjem Svetoga Duha primila je mudrost za suradnju snebeskim silama u razvitku ovog Djeteta, koje je moglo svo-jim Ocem smatrati samo Boga. (Isusov æivot, 42)

Zauzetost uma iskljuËuje niske misli. — Odgajajte spo-sobnosti i ukus svoje djece; nastojte zaposliti njihov um dane bi imala mjesta za niske, poniæavajuÊe misli ili podavanjeπtetnim æeljama. Kristova milost jedini je protuotrov ili pre-ventiva za zlo. Ako tako hoÊete, vama se pruæa prilika da iza-berete hoÊe li misli vaπe djece biti zauzete Ëistim, neiskvare-nim mislima ili zlima kojih ima svuda — oholoπÊu i zaborav-ljanjem svojeg Otkupitelja. (Lt 27, 1890.; CG 188)

172

163

Okruæeni zidom koji se ne moæe lako sruπiti. — SvakikrπÊanski dom mora imati pravila; roditelji bi svojim rijeËi-ma i ponaπanjem jedno prema drugome trebali dati djeci sku-pocjen æivi primjer kakva bi ona trebala postati. Neprestanotreba pokazivati ËistoÊu govora i istinsku krπÊansku uËtivost.Neka ne bude niËega πto bi ohrabrivalo na grijeh, nikakvihzlih slutnji, nagaanja ili ogovaranja.

UËite djecu i mlade da se meusobno poπtuju, da buduvjerni Bogu, odani naËelima; uËite ih da poπtuju Boæji zakoni budu mu posluπni. Tada Êe ta naËela vladati u njihovomæivotu i primjenjivat Êe ih u druæenju s drugom djecom. OniÊe voljeti svojeg bliænjeg kao same sebe. Stvarat Êe Ëisto ozraËjekoje Êe moÊi ohrabriti slabe duπe na putu koji vodi u svetosti Nebo. Svaka pouka neka odiπe uzdignutim, oplemenjujuÊimkarakterom, a onda Êe izvjeπtaji u nebeskim knjigama biti takvida ih se neÊete zastidjeti na sudu.

Djeca koja dobiju ovakav odgoj neÊe biti teret, uzrok za-brinutosti u naπim ustanovama [obrazovnim, zdravstvenim,nakladniËkim itd.], veÊ oliËenje snage i potpora onima kojinose odgovornosti. Oni Êe biti pripremljeni da zauzmu odgo-vorna mjesta i tada Êe uredbom i primjerom neprekidno po-magati drugima da Ëine dobro. Oni Ëije moralne “antene” nisuotupjele niti oslabjele znat Êe cijeniti i primjenjivati ispravnanaËela. Oni Êe najpravilnije ocijeniti svoje darove i na najbo-lji naËin uporabiti svoje tjelesne, umne i moralne snage.

Takve su duπe trajno utvrene protiv kuπnji; one su okru-æene zidom koji se ne moæe lako sruπiti. Uz blagoslov od Bo-ga, svi takvi karakteri su svjetlonoπe; njihov utjecaj vodi kuzdizanju drugih za praktiËan krπÊanski æivot. Um moæe bitiuzdignut tako da Êe se Ëiniti da su boæanske misli i razmiπ-ljanje za njih prirodni kao disanje. (Lt 74, 1896.)


173


20OZRA»JE DOMA

Utjecaj doma djeluje na druπtvo. — Dom je srce dru-πtva, Crkve i naroda. Od utjecaja doma ovise dobrobit dru-πtva, uspjeh Crkve, uspjeh i blagostanje nacije. (Put u boljiæivot, 215)

Djelotvorne sile za oblikovanje karaktera. — Boæji jeplan da obitelji na Zemlji budu predstavnici obitelji na Nebu.KrπÊanski domovi, osnovani i voeni u skladu s Boæjim pla-nom, spadaju u Njegova najdjelotvornija orua za oblikova-nje krπÊanskog karaktera i unapreivanje Njegovog djela. (6T430, 1900.)

Bogosluæje u domu. — Ja sam imala poboæne roditeljekoji su koristili svaku priliku da nas upoznaju s naπim ne-beskim Ocem. Svakog jutra i veËeri okupljali smo se na za-jedniËku molitvu kao obitelj. U domu smo pjevali hvalospje-ve Bogu. U naπoj obitelji bilo je osmero djece, a roditelji sukoristili svaku priliku da nam pomognu da damo svoje srceIsusu. (MS 80, 1903.)

©to je veÊe jedinstvo, to je veÊi utjecaj. — ©to su Ëlanoviobitelji tjeπnje sjedinjeni u svojim kuÊanskim aktivnostima,to Êe utjecaj kojim Êe otac, majka, sinovi i kÊeri zraËiti izvandoma viπe oplemenjivati i biti koristan. (Lt 189, 1903.; AH37)

Autoritet s Ëvrstinom. — Autoritet se mora saËuvati od-luËnom strogoπÊu, ili Êe mu mnogi prilaziti s podsmijehom iprijezirom. Ona takozvana blagost, nagovaranje i popuπtanje,

175

174

165

kojim se prema mladima sluæe roditelji i odgajatelji, jedno jeod najveÊih zala koje ih moæe stiÊi. Od najveÊe je vaænostida se u svakoj obitelji pokaæe Ëvrstina i odluËnost, da se postavejasni zahtjevi. (Izraelski proroci i kraljevi, 152)

Dom kao ogledna lekcija. — Bog æeli da naπe obiteljibudu predstavnici obitelji na Nebu. Roditelji i djeca to trebajuimati na umu svakoga dana i komunicirati meusobno kaoËlanovi Boæje obitelji. Tada Êe njihov æivot biti za svijet ogle-dna lekcija o onome πto mogu postati obitelji koje ljube Bo-ga i dræe Njegove zapovijedi. Krist Êe biti proslavljen; Njegovmir, milost i ljubav proæimat Êe obiteljski krug kao skupocje-ni miris. (RH, 17. studenoga 1896.; AH 17)

NaËelo mira. — U domu se neÊe vidjeti uzrujanost akoje Krist vladajuÊe naËelo mira u tvojoj duπi. Tu nema nelju-baznosti. Tu nema ni grubosti ili oπtrog govora. Kako to? Zatoπto vjerujemo i pokazujemo svojim ponaπanjem da smo Ëla-novi kraljevske obitelji, djeca Nebeskog kralja; da nas s Kri-stom vezuje najjaËa nit ljubavi — one ljubavi koja kroz ljubavradi i Ëisti duπu. Vi volite Isusa i stalno ste upregnuti usvladavanje svake sebiËnosti u æelji da budete blagoslov, utjeha,snaga i potpora duπama koje je On otkupio svojom krvlju.

Ne vidim zaπto ne bismo utoliko viπe nastojali da Kristovmir donesemo izravno u svoju obitelj ukoliko viπe radimo zaone koji nemaju nikakvu æivu vezu s nama; ali ako je u naπemdomu prisutna vjera, ona Êe se proπiriti i izvan doma. TadaÊete je imati svuda. Nosit Êete je sa sobom u crkvu. Moæeteje nositi i kada poete na posao. Ona Êe biti uz vas gdje godse nalazili. Vjera u domu je ono πto æelimo. Potrebno nam jenaËelo mira koje Êe vladati naπim duhom i naπim æivotom ikarakterom, prema uzoru na Kristov æivot koji nam je On daoza primjer. (MS 36, 1891.)

Ljubav otkrivena u akciji. — Iz svakog krπÊanskog domatrebala bi zraËiti sveta svjetlost. Ljubav se treba otkrivati nadjelu. Ona bi trebala proæimati sve obiteljske odnose, poka-zujuÊi se u obazrivosti, ljubaznosti i njeænoj, nesebiËnoj lju-bavi. Postoje domovi gdje se ova naËela provode, domovi gdje

OzraËje doma

176


se Bog slavi i gdje vlada istinska ljubav. Iz ovih se domovapodiæu jutarnje i veËernje molitve Bogu kao slatki kâd, a njegovase milost i blagoslovi spuπtaju na molitelje kao jutarnja rosa.(Patrijarsi i proroci, 113)

KrπÊanstvo u domu zraËi svuda. — Naπ trud da svojdom uËinimo onim πto on treba biti — simbol doma na Nebu— priprema nas za rad u πirem polju. Odgoj koji stjeËemokada pokazujemo njeæni obzir jedni prema drugima pomaæenam da znamo kako treba pristupiti srcima koja valja pouËitinaËelima istinske vjere. Crkvi je potrebna sva raspoloæivanjegovana duhovna sila kako bi svi, a posebno mlai ËlanoviGospodnje obitelji, mogli biti pod valjanom zaπtitom. Istinukoja se prakticira u domu osjetit Êe drugi u naπem nesebiË-nom radu izvan doma. Svatko tko prakticira krπÊanstvo u domupostat Êe sjajno svjetlo kamo god krene. (ST, 1. rujna 1898.;AH 38,39)

Uzdizanje ËovjeËanstva poËinje u domu. — Obnova iduhovno uzdizanje ËovjeËanstva poËinju u domu. Djelatnostroditelja temelj je svake druge djelatnosti. Druπtvo se sastojiod obitelji i ono je πto od njega Ëine glave obitelji. Iz srca“izvire æivot” (Izreke 4,23). (Put u bolji æivot, 215)

©to dom Ëini privlaËnim. — Blage manire, vedri razgo-vori i djela ljubavi vezat Êe srca djece za njihove roditelje svi-lenim nitima ljubavi i uËinit Êe da dom postane privlaËno mjestoviπe nego najrjei ukrasi koji se mogu kupiti za zlato. (ST, 2.listopada 1884.; ML 200)

»istoÊa u domu. — Red je prvi zakon Neba i Gospodinæeli da Njegov narod u svojim domovima pokazuje red i skladkoji proæimaju nebeske dvorove. Istina nikada ne stavlja svojenjeæne noge na stazu neËistoÊe. Istina muπkarce i æene neËini grubima ili neurednima. Sve one koji je prihvaÊaju onapodiæe na visoku razinu. Pod Kristovim utjecajem odvija sedjelo stalnog ËiπÊenja i oplemenjivanja. ...

Onaj koji je bio tako precizan kad je traæio od Izraelacada njeguju navike ËistoÊe, neÊe odobriti nikakvu neËistoÊu u

177

167

danaπnjim domovima svojeg naroda. Bog s negodovanjem gledana neËistoÊu bilo koje vrste. Kako Ga moæemo pozvati u svojdom ako sve nije uredno i Ëisto? (RH, 10. lipnja 1902.; CH101)

Smjeπtaj doma. — Dar zdravoga tijela, zdravoga uma,plemenitog karaktera bolji je od bilo kojeg drugog naslijeau materijalnom bogatstvu πto biste ga mogli podariti svojojdjeci. Oni koji shvaÊaju u Ëemu je pravi uspjeh u æivotu, bla-govremeno Êe postupati po razumu. U svom izboru doma oniÊe imati na umu ono πto je u æivotu najbolje.

Namjesto da æivite tamo gdje se mogu vidjeti samo djelaljudske ruke, gdje ono πto Ëujete i vidite Ëesto navodi vaπemisli na zlo, gdje meteæ i buka stvaraju napetost i nemir,idite tamo gdje pred oËima moæete imati djela Boæjih ruku.Naite mir duhu u ljepoti i tiπini i miru prirode. Neka vaπeoËi poËivaju na zelenim poljima, gajevima i breæuljcima. Po-gledajte gore na plavo nebo, nepomuÊeno gradskom praπinomi dimom, udiπite okrepljujuÊi nebeski zrak. Idite tamo gdjeÊete, daleko od pomuÊenosti i razvrata gradskog æivota, moÊibiti drug svojoj djeci, gdje ih moæete uËiti da upoznaju Bogapreko Njegovih djela i gdje ih moæete pripremiti za æivot po-πtenja i upotrebljivosti. (Put u bolji æivot, 227)

Skup namjeπtaj ne Ëini dom. — »etiri zida i skup na-mjeπtaj, barπunasti tepisi, elegantna ogledala i skupe slikene Ëine “dom” ako u njemu nedostaje suosjeÊanje i ljubav.Ta sveta rijeË ne pripada blistavim stanovima u kojima sunepoznate radosti obiteljskog æivota. ...

Radost i dobrobit djece posljednje je na πto se misli utakvom domu. Njih zanemaruje majka Ëije je sveukupno vrijemeposveÊeno odræavanju izgleda kuÊe i zadovoljavanju zahtjevamodernog druπtva. Njihov um nema odgoj; ona stjeËu zle navikei postaju uznemirena i nezadovoljna. Ne nalazeÊi u vlastitomdomu zadovoljstvo veÊ samo mrska ograniËenja, ona bjeæe izobiteljskog kruga Ëim im se za to ukaæe prilika. Otiskuju seu πiroki svijet s vrlo malo oklijevanja, nesputavana utjecajemdoma i blagim djelovanjem kuÊnog ognjiπta. (ST, 2. listopada1884.; AH 155)

OzraËje doma

178


Uzajamno optuæivanje otvara vrata Sotoni. — OËevi imajke, budite oprezni. Neka vaπe ponaπanje u domu budeljubazno i ohrabrujuÊe. Govorite uvijek blago, kao da ste uKristovoj prisutnosti. Neka ne bude iznalaæenja tuih pogre-πaka i optuæivanja. Takve rijeËi ranjavaju duπu. Za ljudskabiÊa je prirodno da govore oπtre rijeËi. Oni koji se podaju tojsklonosti otvaraju vrata Sotoni da ue u njihovo srce i Ëinida se brzo sjete tuih pogreπaka i zabluda. Tako razmiπljateo njihovim propustima, pamtite njihove mane i izgovarate rijeËikoje izazivaju nepovjerenje u nekoga tko Ëini najbolje πto moæeda izvrπi svoju duænost Boæjeg suradnika. »esto se sije sje-me nepovjerenja zato πto netko misli da je trebao, a nije dobioprednost. (Lt 169, 1904.)

Utjecaj roditeljskih nedostataka. — »ini se savrπeno pri-rodnim da su neki ljudi mrzovoljni, sebiËni, zahtjevni i dr-ski. Oni nikada nisu nauËili lekciju samosvladavanja i ne æeleobuzdati svoje nerazumne osjeÊaje, ne obaziruÊi se na po-sljedice. Takvima Êe biti plaÊeno tako πto Êe njihov braËnidrug postati boleæljiv, obeshrabren i bezvoljan, a njihova dje-ca nosit Êe znakove njihovih nepoæeljnih crta karaktera. (HL,dio 2, 36, 1865.; 2SM 430)

Anele ne privlaËi dom bez sloge. — Anele ne privlaËidom u kojem razdor ima prvo mjesto. Neka oËevi i majke pre-stanu s iznalaæenjima tuih pogreπaka i gunanjem. Neka uËesvoju djecu da govore ljubazne rijeËi, rijeËi koje donose svje-tlo sunca i radost. Zar neÊemo sada uÊi u πkolu doma kaoKristovi uËenici? Unesimo u dom praktiËnu poboænost, a on-da vidite hoÊe li rijeËi koje govorite donijeti radost.

Roditelji, otpoËnite crkveno djelo milosti u svojem domutako se vladajuÊi da se vaπa djeca uvjere da suraujete s ne-beskim anelima. Vodite raËuna o tome da budete svakogadana iznova obraÊeni. UËite sebe same i svoju djecu za vjeËniæivot u Boæjem kraljevstvu. Aneli Êe biti vaπi moÊni pomoÊ-nici. Sotona Êe vas kuπati, ali ne popuπtajte. Ne izgovarajtenijednu rijeË koju bi neprijatelj mogao iskoristiti. (MS 93, 1901.)

179

169

Poziv na viπe gostoljubivosti. — »ak se i meu onimakoji se predstavljaju kao krπÊani vrlo malo primjenjuje istin-ska gostoljubivost. Na priliku za pokazivanje gostoljubivostiu naπem se narodu ne gleda onako kako bi trebalo, kao pred-nost i blagoslov. Premalo je druæeljubivosti, premalo sklono-sti da za obiteljskim stolom napravimo mjesta za joπ dvojeili troje bez dovoenja u neugodan poloæaj ili pravljenja veli-ke parade. Neki se pravdaju govoreÊi da je “to preveliko mal-tretiranje”. Tako ne bi bilo kad biste rekli: “Nismo se poseb-no pripremili, ali ste dobrodoπli na ono πto imamo.” NeoËe-kivanom gostu dobrodoπlica je draæa od najkompliciranije pri-preme. (6T 343, 1900.)

©to dom Ëini sretnim. — Ljubazni glasovi, blage manirei iskrena ljubav koja se oËituje u svim postupcima, zajednos marljivoπÊu, urednoπÊu i πtednjom, Ëine i od kolibice naj-sretniji dom na svijetu. Stvoritelj s odobravanjem gleda natakav dom. (ST, 2. listopada 1884.; AH 422)

Njegovanje istinski lijepog ponaπanja. — Velika je po-treba za njegovanjem istinski lijepog ponaπanja u domu. Onoje silan svjedok u prilog istini. Gdje god se pokaæe, vulgarnijezik i ponaπanje upuÊuju na pokvareno srce. Istina nebeskogpodrijetla nikada ne poniæava onoga tko je prima, nikada gane Ëini grubim ili neljubaznim. Istina svojim utjecajem omek-πava i Ëini boljim. Kada je mladi prime u srce, oni postajudostojni poπtovanja i uËtivi. KrπÊanska uËtivost dolazi samodjelovanjem Svetoga Duha. Ona se ne sastoji od uzbuenjaili umjetne uglaenosti, od klanjanja ili besmislenog smiju-ljenja. RijeË je o vrsti uËtivosti kakva se nalazi kod svjetov-nih ljudi, liπenih prave krπÊanske uËtivosti.

Istinska uglaenost, istinska uËtivost moæe se dobiti jedinoputem praktiËnog poznavanja Kristovog evanelja. IstinskauËtivost, istinski lijepo ponaπanje — to je ljubaznost koja seukazuje svakome, velikom ili malom, bogatom ili siromaπnom.(MS 74, 1900.; AH 422,423)

OzraËje doma

180


21KRIST SE BAVI UMOM

Kristov nauk treba biti vodiË. — Kristov nauk i suosje-Êanje obuhvatili su svijet. U æivotu ne moæe nastati okolnostni kriza u ljudskom iskustvu za koje nas nije unaprijed pri-premio u svojemu uËenju i za koje Njegova naËela nemajupouke. RijeËi Kralja UËitelja bit Êe vodiË Njegovim suradnici-ma sve do kraja vremena. (Odgoj, 72)

On se poistovjetio s interesima svojih sluπatelja. —UËio je tako da su mogli osjetiti kako se potpuno uæivio unjihove interese i sreÊu. Njegove su upute bile tako neposredne,Njegovi prikazi tako prikladni, Njegove rijeËi tako ljupke i ve-dre da su sluπatelji bili zadivljeni. (Put u bolji æivot, 10)

On razumije skrivene aktivnosti ljudskoga uma. — Onajkoji je platio beskrajnu cijenu da izbavi ljude, s nepogreπi-vom toËnoπÊu Ëita skrivene aktivnosti ljudskog uma i toËnozna kako treba postupati sa svakom pojedinom duπom. Usvojem postupanju s ljudima On istiËe ista naËela koja seoËituju u svijetu prirode. (SpT Series A, br. 3, str. 17, 1895.;TM 189,190)

On radi preko smirenog, ujednaËenog djelovanja zakona.— Bog radi preko smirenog, ujednaËenog djelovanja svojihzakona. Tako je i u duhovnim stvarima. Sotona se neprekidnotrudi da postigne rezultate grubim nasrtajima, dok je Isuspristupao umovima preko onoga πto im je bilo najbliæe inajpoznatije. On se trudio da πto je moguÊe manje remeti njihovuobiËajeni tijek misli iznenadnim postupcima i isticanjemodreenih pravila. Svojim povjerenjem ukazao je Ëovjeku Ëast

182

181

171

i tako mu vratio dostojanstvo. Upoznavao je ljude sa starimistinama zaogrnutim u novo, dragocjeno svjetlo. Tako je sasamo dvanaest godina svojim pitanjima zadivio uËene ljudeu Hramu. (MS 44, 1894.; Ev 139,140)

Uvijek okruæen mirom. — IscjeljujuÊim dodirom Njego-va se njeæna suÊut spuπtala na umorna i ojaena srca. »aki usred neobuzdanosti ljutih neprijatelja bio je okruæen ozra-Ëjem mira. Ljepota Isusove pojave, ljupkost Njegova karakte-ra, a nadasve ljubav izraæena u pogledu i boji glasa, privlaËilaje k Njemu sve one koji nisu okorjeli u nevjerstvu. Da nijebilo blagog, suosjeÊajnog duha koji je zraËio iz svakog pogle-da i rijeËi, On ne bi uspio privuÊi tako veliko mnoπtvo. Onikoji su patili i dolazili k Njemu, osjeÊali su da je povezaosvoj interes s njihovim kao vjerni i njeæni prijatelj, pa su æeljelisaznati viπe o istinama πto ih je uËio. Nebo se prignulo Zem-lji. »eznuli su da prebivaju u Njegovoj nazoËnosti, kako biutjeha Njegove ljubavi mogla stalno biti uz njih. (Isusov æivot,194.195)

Njegov je æivot bio skladan. — Isus iz Nazareta razlikovaose svojim æivotom od svih drugih ljudi. Cijeli Njegov æivot bioje obiljeæen nesebiËnim dobroËinstvima i ljepotom svetosti. UNjegovom srcu æivjela je najËistija ljubav, osloboena svakogtraga sebiËnosti i grijeha. Njegov æivot bio je savrπeno skla-dan. On je jedini istinski uzor dobrote i savrπenstva. Od sa-mog poËetka Njegove sluæbe ljudi su poËeli jasnije shvaÊatiBoæji karakter.

Do vremena Kristovog prvog dolaska ljudi su oboæavaliokrutne, tiranske bogove. I u æidovski um dopiralo se samostrahom, a ne ljubavlju. Kristova zadaÊa na Zemlji bila je daotkrije ljudima da Bog nije tiranin, veÊ nebeski Otac pun ljubavii milosti za svoju djecu. (MS 132, 1902.)

On nije bio liπen topline i vedrine. — Mnogi ljudi imajupogreπnu sliku o Kristovom æivotu i karakteru. Za Njega misleda je bio liπen topline i vedrine; da je bio strog, okrutan ibez radosti. U mnogo je sluËajeva cjelokupno vjersko iskustvoobojeno ovim tmurnim shvaÊanjima. (SC 120, 1892.)

Krist se bavi umom

183


Beskrajne moguÊnosti u svakom ljudskom biÊu. — Usvakom ljudskom biÊu vidio je beskrajne moguÊnosti. Gledaoje ljude kakvi bi mogli biti, preobraæene Njegovom miloπÊu u“dobrotu Jahve, Boga naπega”. (Psalam 90,17) GledajuÊi ih snadom, nadahnjivao ih je nadom. UkazujuÊi im povjerenje,nadahnjivao ih je povjerenjem. OtkrivajuÊi u sebi pravi Ëovjekovideal, budio je Ëeænju i vjeru da se taj ideal dostigne. Prezrenei grjeπne duπe osjeÊale su u Njegovoj nazoËnosti da su joπljudi i Ëeznule su pokazati se dostojnima Njegove pozornosti.U mnogim srcima πto su izgledala mrtva za sve πto je sveto,budile su se nove teænje. Mnogim oËajnicima otvarala semoguÊnost novoga æivota. (Odgoj, 71)

Njegovo je srce bilo vrelo æivota. — »esto se govori daje Isus plakao i da nije poznato da se ikada nasmijeπio. Naπje Spasitelj doista bio Ëovjek boli, upoznat s tugom, jer jeotvorio svoje srce svim ljudskim patnjama. Ali, iako je Njegovæivot bio pun samoodricanja i zasjenjen bolima i brigom, Njegovduh nije klonuo. Njegovo lice nije izraæavalo bol i nezadovolj-stvo, veÊ smirenu vedrinu. Njegovo je srce bilo izvor æivota, ikud god je prolazio donosio je odmor i mir, radost i veselje.(Put Kristu, 105)

Krist nikada nije bio nagao. — Krist je u svojem æivotuizvrπavao svoj boæanski nauk. Njegova gorljivost nikada Ganije navodila da bude nagao. Pokazivao je dosljednost beztvrdoglavosti, dobroËinstvo bez slabosti, blagost i suosjeÊanjebez sentimentalnosti. Bio je izuzetno druπtven; ipak, odlikovaose suzdræanim dostojanstvom koje nije dopuπtalo pretjeranubliskost. Njegova umjerenost nikada nije vodila u vjerska pre-tjerivanja ili strogost. Nije se priklonio svijetu, a ipak nije bioravnoduπan prema potrebama najmanjeg meu ljudima. Bioje otvoren za potrebe svih ljudi. (MS 132, 1902.; Ev 636)

Spretnost u pristupanju umovima optereÊenim pred-rasudama. — Poruke milosti uËinio je raznovrsnima da bi od-govarale Njegovim sluπateljima. Znao je “rijeËju krijepiti umorne”(Izaija 50,4); jer je milost tekla s Njegovih usana, da moæeljudima na najprivlaËniji naËin prenijeti blaga istine. Imao je

184

173

takta u suËeljavanju s umovima punim predrasuda, iznena-ujuÊi ih slikovitim prikazima koji su privlaËili njihovu pozor-nost. (Isusov æivot, 194)

On se spustio do dna ljudske patnje. — On je gaziosvakom stazom na koju su duπe zalutale. Dosegnuo je samodno ljudske patnje i bijede. (Lt 50, 1897.)

Suzbija Sotoninu silu nad ljudskim umom. — On [Krist]je vidio silu — obmanjivaËku silu — Sotone koja djeluje naljudski um i odluËio je [sveËano se obvezao] doÊi na ovu Zemlju.On odlaæe svoju kraljevsku odjeÊu, skida svoju kraljevskukrunu, odlaæe svoje zapovjedniπtvo, silazi s prijestolja svojeslave kao Vrhovni zapovjednik cijelog Neba, svoju boæanskunarav odijeva u ljudsku kako bi ljudska narav mogla dodirnutiljudsku narav. Zbog toga je On ovamo doπao. Doπao je naovu naπu Zemlju da uzme na sebe Ëovjekovu narav, da proekroz sve nevolje, sve patnje i kuπnje koje mogu doÊi na Ëovjeka.Tu na Zemlji On se borio s tim kuπnjama prolazeÊi tlom nakojem je Adam pao kako bi mogao otkupiti sramni Adamovneuspjeh i pad.

U ljudskoj naravi, kao naπ Zamjenik, kao naπ Jamac, Onse oslonio upravo na onu nadu na koju se i mi moæemo osloniti,a to je beskrajna sila. Njome je naπ Spasitelj pobijedio ne-prijateljeve kuπnje i izvojevao pobjedu. Za koga? Zaπto za nas?Zato da se nijedan od pripadnika ljudske obitelji ne bi mo-rao spotaknuti na putu koji vodi u vjeËni æivot. BuduÊi da jenjime proπao prije nas, On poznaje svaku prepreku, svakuteπkoÊu s kojom se mora suoËiti svaka duπa na Zemlji. Onto zna i zato je prilikom svojeg krπtenja, kada se molitvomobratio svojem Ocu na Nebu, ta molitva probila put kroz pa-klenu Sotoninu sjenku, baËenu na vaπu i moju stazu i tadaje vjera uπla “iza zavjese” (Hebrejima 6,19). (MS 18, 1895.)

Pomaæe onome koji traæi da pokaæe vjeru. — Isus jeznao sve πto se odigravalo u njezinim mislima, i stoga se pro-bijao do mjesta na kojem je stajala. Razumio je njezinu veli-ku potrebu i pomogao joj da pokaæe svoju vjeru. (Put u boljiæivot, 28)

Krist se bavi umom

185


Boæansko znanje moæe postati ljudsko. — Boæanskoznanje moæe postati ljudsko. Svaki propovjednik trebao bi po-mno prouËavati Kristov naËin pouËavanja. On mora preuzetiNjegove pouke. Ni jedan od dvadesetorice nije svjestan lje-pote i sadræajnosti Kristove sluæbe. Oni to moraju sami za-kljuËiti, a onda Êe postati sudionici bogatog ploda Njegovihpouka. Oni Êe ih tako bogato utkati u vlastiti æivot i rad daÊe ideje i naËela koje je Krist unio u svoje pouke biti utkanii u njihovo pouËavanje. Istina Êe procvjetati i donijeti najple-menitiji rod. Tada Êe se zagrijati i srce samog radnika; πto-viπe, ono Êe gorjeti oæivljavajuÊim duhovnim æivotom koji onunosi u umove drugih ljudi. (MS 104, 1898.)

Pristupanje razliËitim umovima. — Svi koji govore dasu Boæja djeca trebaju imati na umu da Êe kao misionaribiti dovedeni u dodir sa svim tipovima liËnosti. Postoje profinjenii “sirovi”, neotesani umovi; ponizni i ponosni, religiozni i skep-tiËni, obrazovani i neuki, bogati i siromaπni. S ovako razliËi-tim ljudima ne moæe se postupati na jedan te isti naËin; aipak su svima potrebni blagost i razumijevanje. Neka naπi umo-vi, u meusobnom dodiru, postanu savrπeniji i bolji. Mi smoovisni jedan o drugome, tijesno povezani jedan s drugim spo-nama ljudskog bratstva. (Put u bolji æivot, 316.317)

Um treba postati jedno s Njegovim umom. — Kad sepokorimo Kristu, srce se sjedinjuje s Njegovim srcem, voljase stapa s Njegovom voljom, um postaje jedno s Njegovimumom, misli se dovode u pokornost Njemu; mi æivimo Njego-vim æivotom. To znaËi biti odjeven u haljinu Njegove praved-nosti. I tada, kad Gospodin gleda na nas, ne vidi pregaËu odsmokvinog liπÊa, ne vidi golotinju ili izopaËenost grijeha, veÊNjegovu odjeÊu pravednosti kojom je oznaËena savrπena po-sluπnost Gospodnjem zakonu. (Isusove usporedbe, 212.213)

186

175

22©KOLA I U»ITELJ

Buenje umnih sposobnosti. — Pravi odgoj nije prisilnopouËavanje nespremnog i neosjetljivog uma. Umne sile morajuse probuditi, zanimanje se mora potaknuti. Za to se pobrinulaBoæja metoda pouËavanja. Onaj koji je stvorio um i odrediomu zakone, pobrinuo se i za njegov razvitak u skladu s njima.

U domu i u Svetiπtu, preko prirode i umjetnosti, na ra-du i svetkovanju, svetim zdanjem i spomen-kamenom, bez-brojnim metodama, obredima i simbolima Bog je davao Izra-elu pouke koje su ilustrirale Njegova naËela i Ëuvale uspomenuna Njegova divna djela. Kad bi tko zapitao neπto, pruæenapouka utjecala bi na um i srce. (Odgoj, 35.36)

Obrazovanje treba usaditi æivotvornu energiju. — Naj-uzviπeniji odgojni rad nije samo prijenos znanja, veÊ usaivanjeæivotne snage koja se prima dodirom uma s umom i duπe sduπom. Samo æivot raa æivot. (Isusov æivot, 190)

Najviπi razvoj umnih sposobnosti. — Kad mladi misleda trebaju dostiÊi najviπe u razvoju svojih umnih moÊi, to jeumjesno. Mi ne æelimo postavljati granice u obrazovanju, ko-me ni Bog nije postavio granice. Meutim, naπa dostignuÊaneÊe niËemu sluæiti ako se ne koriste na slavu Bogu i nadobro ËovjeËanstvu.

Nije dobro opteretiti um uËenjem koje zahtijeva golemozalaganje, a u kojem nema praktiËne primjene. Ovakvo Êe ob-razovanje biti na πtetu onome koji uËi. (Put u bolji æivot, 284)

Opasnosti nekih πkola. — Mnogi mladi izlaze iz obrazovnihustanova s poniæenim moralnim vrijednostima i oslabljenim

188

187


tjelesnim sposobnostima, bez ikakvih znanja o praktiËnomæivotu i nedovoljno snage za obavljanje svojih duænosti.

Onako kako sam ja vidjela ta zla, pitala sam: Moraju linaπi sinovi i kÊeri postati moralni i fiziËki slabiÊi da bi stekliπkolsko obrazovanje? Tako ne treba biti; to nije potrebno akoÊe uËitelji, uËenici i studenti dosljedno poπtovati zakone pri-rode koji su ujedno i Boæji zakoni. Sve sposobnosti uma itijela trebaju biti pozvani u aktivnu primjenu kako bi mladipostali jaki, muπkarci i æene optimalno uravnoteæeni u svemu.(ST 29. lipnja 1882.; FE 71)

Na obrazovanje treba paziti. — Um Êe biti istog karak-tera kao i ono Ëime se hrani; æetva Êe biti onakva kakvo je iposijano sjeme. Zar ove Ëinjenice ne pokazuju dovoljno potrebuda se od najranijih godina pazi na obrazovanje mladih? Zarza mlade ne bi bilo bolje da odrastaju i u odreenom stupnjuneznanja u odnosu na ono πto se obiËno prihvaÊa kao obra-zovanje, nego da postanu nemarni u pitanju Boæje istine? (6T194, 1900.)

Jasno prikazati Boæji odnos prema Ëovjeku. — Od naj-veÊeg je znaËenja za svako ljudsko biÊe kojem je Bog dao spo-sobnost razmiπljanja, da razumije svoj odnos prema Bogu. Zanjegovo je sadaπnje i vjeËno dobro da ispituje na svakom ko-raku: Je li ovo Gospodnji put? ... Mi trebamo najozbiljnijepozvati svako ljudsko biÊe da svoj karakter usporedi s Boæ-jim zakonom, s mjerilom karaktera za sve koji æele uÊi u Nje-govo kraljevstvo i postati graani nebeske zemlje. (MS 67, 1898.)

Najviπe obrazovanje. — Poznavanje Ëistog, zdravog i do-sljednog krπÊanskog æivota stjeËe se prouËavanjem GospodnjerijeËi. To je najviπe obrazovanje koje moæe steÊi jedno zemaljskobiÊe. To su lekcije kojima treba uËiti uËenike i studente unaπim πkolama, da bi iz njih iziπli Ëistih misli i bistrog umai srca, spremni da se uspinju ljestvama napretka i da pri-mjenjuju krπÊanske vrline. (MS 86, 1905.)

Navike uËitelja imaju svoj utjecaj. — NaËela i navikeuËitelja treba smatrati vaænijima od njegovih πkolskih kva-

189

177

lifikacija. Ako je uËitelj iskren krπÊanin, on Êe smatrati damora biti podjednako zainteresiran za tjelesni, umni, moralnii duhovni odgoj onih koji su mu povjereni. Da bi mogao vrπitipravi utjecaj, on treba savrπeno vladati sobom, a njegovo srcemora biti bogato proæeto ljubavlju prema uËenicima, πto Êese oËitovati u njegovim pogledima, rijeËima i postupcima. Ontreba imati Ëvrst karakter i tako Êe moÊi oblikovati umovesvojih uËenika i voditi ih u nastavnim predmetima.

Rana faza obrazovanja mladih treba formirati njihov ka-rakter za cijeli æivot. Oni koji rade s mladima trebaju se dobropotruditi da pobude njihove umne sposobnosti i znati kakousmjeravati te njihove sposobnosti da bi se one primjenjivalena najkorisniji moguÊi naËin. (RH, 14. srpnja 1885.)

Pobuujte uzviπene sposobnosti uma. — U okviru πko-lovanja mladih najviπe truda treba uloæiti u mijenjanje naËi-na nastave kako biste probudili, “izvukli na povrπinu” uzviπenei plemenite sposobnosti uma. Roditelji i uËitelji u πkolamasasvim sigurno neÊe biti kvalificirani da uËe djecu na odgo-varajuÊi naËin ako prethodno nisu svladali lekcije samosvla-davanja, strpljenja, blagosti i ljubavi. Kako je ovo znaËajnauloga za roditelje, odgajatelje i uËitelje! Vrlo je malo onih kojisu svjesni najosnovnijih potreba uma i koji znaju kako us-mjeravati um koji se razvija, misli koje bujaju i osjeÊaje mladih.(RH, 14. srpnja 1885.)

Biti nadahnut Svetim Duhom. — Bavljenje ljudskim umo-vima najsloæeniji je posao koji postoji; zato uËitelji trebaju bitinadahnuti Boæjim duhom kako bi svoj posao mogli obavljatikako treba. (MS 8, 1899.)

SuoËavanje s loπim djelima i postupcima. — Nikadaih ne odgajajte tako πto Êete razglasiti zablude i loπe postupkebilo kojeg uËenika ili studenta jer Êe oni iz toga zakljuËivatida je vrlina kada razotkrivaju pogreπke drugih. Nikada ne po-niæavajte uËenika ili studenta iznoseÊi njegove probleme, po-greπke i grijehe pred πkolu, jer ako æelite otvrdnuti njegovosrce i uËvrstiti ga u zlu, nema boljeg naËina od toga. Razgo-varajte i molite se s njime nasamo pokazujuÊi prema njemu

©kola i uËitelj

190


istu onu blagost koju je Krist pokazao vama uËiteljima. Nikadane potiËite nijednog uËenika ili studenta na kritiziranje i raz-govore o pogreπkama i propustima drugog. Skrivajte mnoπtvogrijeha na svaki moguÊi naËin tako πto Êete u lijeËenju togproblema primjenjivati Kristovu metodu. Ovakav odgoj bit Êeblagoslov koji Êe djelovati u ovom æivotu i protegnuti se ubuduÊi, besmrtni æivot. (MS 34, 1893.)

Potpuno osposobljeni za rad s ljudskim umovima. —U srcu svakog uËitelja Krist treba prebivati vjerom; potrebanmu je istinski duh samoodricanja i samopoærtvovnosti Kristaradi. Netko Êe raspolagati dovoljnim stupnjem obrazovanja,poznavanjem prirodnih znanosti da moæe predavati, no je liutvreno da raspolaæe sposobnoπÊu i mudroπÊu za ophoenjes ljudskim umovima? Ako u srcu predavaËa ne prebiva Kristovaljubav, on nije spreman za rad s djecom, za noπenje vrlo oz-biljnih odgovornosti, za odgajanje djece i mladih. Njemu ne-dostaje ono viπe obrazovanje i osobna priprema jer ne znakako treba raditi s ljudskim umovima. Duh njegovog vlastitognepokornog srca bori se za prevlast; prepustiti umove i ka-raktere djece spremne za oblikovanje odgajanju pedagoga stakvim duhom, znaËilo bi ostavljanje oæiljaka i modrica naumovima koji nikada neÊe biti izbrisani.

Ako uËitelja nitko ne moæe navesti da shvati s kakvomodgovornoπÊu i brigom stalno treba raditi s ljudskim umovi-ma, njegov odgojni rad bit Êe u nekim sluËajevima vrlo πtetan.U æivotu koji je proveo u obiteljskom krugu odgoj je bio πte-tan za njegov karakter, pa je sada zapravo tuæno da taj loπkarakter i metodu ophoenja prenosi na djecu koja su mupovjerena. (CEd 145, 1893.; FE 260,261)

Odgovornosti koje nisu za neiskusne. — Crkvena πkolau Battle Creeku znaËajan je dio Boæjeg vinograda. UËitelji usvim granama πkolovanja trebaju imati optimalno uravnote-æen um i skladan karakter. Ne dajte taj posao u ruke djevojakai mladiÊa koji ne znaju kako postupati s ljudskim umovima.To se pokazalo kao pogreπka i navuklo je zlo na djecu i mla-de koji su im bili povjereni. ...

191

179

Meu djecom i mladima postoje najraznovrsniji karakteri.Njihov um je primljiv za dojmove. Sve πto je kod nje [uËiteljice]nepromiπljeno i prenagljeno moæe joj umanjiti utjecaj na dobrokod uËenika koje treba odgajati. Postavlja se pitanje hoÊe litaj odgoj posluæiti na sadaπnje dobro i na buduÊe vjeËno do-bro djece i mladih? Radi njihovog duhovnog dobra potrebnoje izvrπiti na njih onaj pravi, æeljeni utjecaj. (MS 34, 1893.)

Savjet jednom pretjerano temperamentnom uËitelju.— Svaki uËitelj mora paziti na sebi svojstvene, karakteristiË-ne crte karaktera da ga Sotona ne bi uporabio kao orue zadonoπenje propasti na duπe svojim neposveÊenim crtama ka-raktera. Jedina sigurnost za uËitelja jest da svakoga dana uKristovoj πkoli uËi Njegovu krotkost, poniznost srca; tada Êenjegovo “ja” biti skriveno u Kristu, a on Êe ponizno nositiKristov jaram i znat Êe kako treba raditi s onima koji su Kri-stovo naslijee.

Moram ti reÊi da mi je bilo pokazano da nisi uvijek primje-njivao najbolje metode u postupanju sa zabludama i pogre-πkama svojih uËenika i studenata. Zbog toga su neke duπebile ozbiljno ugroæene, a neke su i izgubljene. Vrlo loπ uËinakostavila je zla narav nekih uËitelja, njihovi nerazumni potezi,samoproglaπeno dostojanstvo. Nikakvo zlo, oblik svjetovnostiili pijanstvo neÊe izvrπiti pogubnije djelo na karakteru, dono-seÊi gorËinu duπi i pokreÊuÊi lanac zala koja Êe zatrpati svedobro, kao ljudske strasti koje nisu pod nadzorom BoæjegaDuha. Nikada se neÊe isplatiti ni ljutnja, uvrijeenost ili uzne-mirenost.

Koliko se izgubljenih sinova nalazi izvan Boæjeg kraljev-stva zbog nemarnog karaktera onih koji se predstavljaju kaokrπÊani. Ljubomora, zavist, oholost, bezobzirnost, vlastita prav-da, razdraæljivost, zloba, mrzovolja, ravnoduπnost, bezosjeÊaj-nost — sve su to Sotonine osobine. UËitelji Êe se s ovim su-sretati u karakterima svojih uËenika i studenata. Straπno jekada se time moramo baviti; ali u nastojanju da ukloni tazla, uËitelj je u mnogim sluËajevima i sam u sebi razvio sliËneosobine koje su pokvarile duπu onoga tko mu je povjeren.(Lt 50, 1893.)

©kola i uËitelj

192


Potreban dobro uravnoteæen um. — UËitelji koji radeu ovom djelu Gospodnjeg vinograda moraju vladati sobom,svojim temperamentom i osjeÊajima pokoravajuÊi ih SvetomeDuhu. Oni trebaju pruæiti dokaz da raspolaæu ne jednostra-nim iskustvom, veÊ optimalno uravnoteæenim umom i skla-dnim karakterom. (CT 191, 1913.)

Bitna je odluËnost za poboljπanje. — Moæda su moguÊ-nosti uËiteljeva obrazovanja bile ograniËene pa nema onakovisoka knjiπka znanja kakva bi bila poæeljna. Ako uËitelj zaistapoznaje ljudsku narav i stvarno voli svoj posao, ako je svjestannjegove vaænosti i æeli se usavrπiti, ako je spreman ozbiljno iustrajno raditi, razumjet Êe potrebe svojih uËenika i svojimsuosjeÊajnim i naprednim duhom pridobit Êe ih da ga slijedekad ih æeli uzdignuti i povesti naprijed. (Odgoj, 248)

Nije uporabljena ni polovina umnih sposobnosti. —Vaæno je da imamo srednje i visoke πkole. ... Mnogi æurnipozivi za radnike dolaze i iz zemlje i inozemstva. MladiÊi idjevojke, mladi braËni parovi, sredovjeËni i svi koji se moguukljuËiti u UËiteljevu sluæbu, trebali bi ozbiljno razmisliti omoguÊnosti pripreme za odaziv na ove pozive. Na osnovi svjetlakoje sam dobila od Boga, znam da sposobnosti svojega umane koristimo ni napola od onoga koliko bi trebalo u nastoja-nju da se osposobimo za joπ korisnije aktivnosti. (CT 209,1913.)

Udruæi prirodno s duhovnim i teæi k najviπim dostig-nuÊima. — Prirodno i duhovno mora se udruæiti u nastavi unaπim πkolama. Obraivanje zemlje sluæi kao ilustracija zabiblijske pouke. Zakoni kojima se pokorava planet ZemljaupuÊuju na Ëinjenicu da se ona nalazi pod vlaπÊu njezinoggospodara, svemoguÊeg Boga. Ista naËela provlaËe se i krozduhovni i fiziËki svijet. Odvojimo Boga i Njegovu mudrost odstjecanja znanja pa Êemo dobiti hromo, jednostrano obrazo-vanje, mrtvo za ona spasonosna svojstva koja Ëovjeku dajusilu, zbog Ëega je on nesposoban za dostizanje besmrtnostivjerom u Krista. Stvoritelj prirode ujedno je i Tvorac Biblije.Stvaranje i krπÊanstvo imaju istog Boga.

193

181

Cilj svih koji sudjeluju u procesu stjecanja znanja tre-bao bi biti dostizanje najviπeg stupnja obrazovanja. Oni tre-baju napredovati πto je moguÊe bræe i πto je moguÊe dalje;neka podruËje njihovih studija odgovara πirini njihove moÊirazumijevanja. Neka to Ëine uzimajuÊi Boga za svoju mudrost,dræeÊi se Onoga koji je beskrajan u znanju, koji moæe otkrititajne sakrivene vjekovima, koji moæe rijeπiti i najsloæenije pro-bleme za one koji vjeruju u Njega, Onoga koji sam ima bes-mrtnost i æivi u svjetlosti kojoj se ne moæe pristupiti. Æivi Kristovsvjedok koji aktivno upoznaje Gospodina znat Êe da su Muizlasci ureeni kao zora. “©to tko sije, ono Êe i æeti.” (Gala-Êanima 6,7) Uz poπtenje i marljivost, uz odgovarajuÊu briguo svojem tijelu, koristeÊi svaku sposobnost uma za stjecanjeznanja i mudrosti u duhovnom podruËju, svaka duπa moæebiti cijela u Kristu koji je savrπeni uzor za Ëovjeka. (SpTEd22. travnja 1895.; FE 375,376)

Ispravne lekcije ne mogu utjecati na umove onih kojine poznaju istinu Boæje rijeËi. — A pali ljudski rod ne æelirazumjeti. Prirodne znanosti bi, navodno, trebale vladati Bogomte prirode. Ispravne lekcije ne mogu utjecati na umove onihkoji ne poznaju istinu Boæje rijeËi. Kad su srce i um pokoreniBogu, kada je Ëovjek spreman na pouËavanje kao malo dije-te, odgojna znanost naÊi Êe se u Boæjoj rijeËi. Uzviπeniji odgojsvijeta pokazao se kao farsa. Kada uËitelji i studenti siu sasvojih πtula i uu u Kristovu πkolu uËeÊi od Njega, govoritÊe s razumijevanjem o onom uzviπenijem obrazovanju jer Êeshvatiti da upravo to znanje pomaæe ljudima da shvate bitznanstvenih spoznaja. (MS 45, 1898.)

Potrebna vizualna sredstva. — Primjena slikovitih obja-πnjenja, πkolskih ploËa, zemljovida i slika pomaæe u objaπ-njavanju te pouke da bi se urezala u sjeÊanje. Roditelji i na-stavnici moraju stalno usavrπavati svoje metode. (Odgoj, 167)

Valja se kloniti prevelike πarolikosti umne hrane. —Bog æeli da naπe umne sposobnosti ostanu Ëiste i neokaljane.Meutim, Ëesto se umu nudi prevelika πarolikost hrane. Ne-moguÊe je sve to na odgovarajuÊi naËin obraditi i uporabiti.

©kola i uËitelj

195

194


Mozak treba osloboditi svakog nepotrebnog balasta. JedinoÊe uËenje koje Êe biti od najveÊe koristi ne samo ovdje, veÊi u buduÊem, vjeËnom æivotu, koje Êe donositi najbolje spoznaje,korisne za tijelo i duπu, biti preneseno u vjeËnost. (MS 15,1898.)

UËenje i praktiËni æivot. — Nije dobro trpati u um znanjekoje zahtijeva preveliki rad i napor u odnosu na ono πto seod njega primjenjuje u praktiËnom æivotu. Takvo obrazovanjebit Êe gubitak za studenta jer njemu to uËenje oduzima æeljui sklonost za uËenje onoga πto Êe ga osposobiti za korisnuulogu i omoguÊiti mu da odgovori svojim duænostima kao Boæjegsuradnika i radi s duπama kojima uredbom i primjerom tre-ba pokazati put k besmrtnosti. (MS 15, 1898.)

Potreba za praktiËnim obrazovanjem. — UËenje latin-skog i grËkog jezika od neusporedivo je manjeg znaËenja zanas, za svijet i za Boga od temeljitog prouËavanja i uporabecjelokupnog ljudskog organizma. Grijeh je izuËavati knjige na-uπtrb upoznavanja razliËitih vrsta korisnog rada u praktiË-nom æivotu. U oËima nekih ljudi intenzivno bavljenje knjiga-ma rasipanje je vremena. Kad je tjelesni mehanizam neopte-reÊen, to Êe uzrokovati veliku koliËinu moædane aktivnosti, ato onda postaje avolja radionica. Æivot koji ne poznaje kuÊuu kojoj boravi nikada ne moæe biti svestran. (Lt 103, 1897.)

Udæbenici i zbirke misli.13 — SveËanim glasom govor-nik je nastavio: “Nalaziπ li kod tih [bezboænih] autora neπtoπto moæeπ preporuËiti kao bitno za uzviπenije obrazovanje?Bi li prouËavanje toga gradiva mogao preporuËiti studentimakoji nisu svjesni njegove stvarne naravi? Jednom prihvaÊenepogreπne navike u razmiπljanju postaju porobljivaËka sila kojahvata um ËeliËnim zagrljajem. Da nekim sluËajem te knjigenisu dobili u ruke i Ëitali mnogi od onih koji su ih Ëitali, daih nikada nisu vidjeli nego umjesto njih prihvatili rijeËi bo-æanskog UËitelja, oni bi danas bili daleko ispred u poznavanjuboæanskih istina Boæje rijeËi koje ljude Ëine mudrima na spa-

13 Vidi poglavlje 13, “Hrana za um”.

196

183

senje. Te su knjige tisuÊe ljudi odvele tamo kamo je Sotonaodveo Adama i Evu — k znanju koje im je Bog zabranio. Onoπto se nalazi u tim knjigama okrenulo je studente od GospodnjerijeËi bajkama.” (RH, 12. oæujka 1908.)

Mislima trebaju upravljati πiroka biblijska naËela.14 —U um svakog studenta treba usaditi misao da Êe obrazova-nje biti promaπaj ako razum nije nauËio shvaÊati istine bo-æanskog otkrivenja i srce nije prihvatilo nauk Kristovog evan-elja. Student, uËenik, koji Êe umjesto πirokih naËela BoæjerijeËi prihvatiti opÊeprihvaÊene ideje i dopustiti da njegovovrijeme i pozornost upijaju svakidaπnji, triËavi predmeti, uvi-djet Êe kako mu um krælja i slabi; izgubit Êe sposobnost ra-stenja. Um mora biti naviknut da shvaÊa znaËajne istine kojese tiËu vjeËnog æivota. (Lt 64, 1909.)

Najbolja uporaba dijelova od kojih se sastoji ljudskistroj. — Da su uËitelji uËili pouke koje je Gospodin æelio, nebi bilo one skupine studenata Ëije Êe raËune morati platitinetko drugi, ako ne æele da koledæ napuste optereÊeni veli-kim dugom. PredavaËi i odgajatelji ne Ëine ni polovinu svojegposla ako znaju za mladiÊa koji posveÊuje godine intenziv-nom izuËavanju knjiga ne ulaæuÊi napor da zaradi novac ko-jim bi platio takav svoj naËin æivota, a ipak niπta ne po-duzimaju. Svaki pojedini sluËaj treba ispitati; treba se ljuba-zno, s pozitivnim zanimanjem raspitati o svakoj mladoj osobii utvrditi njezinu financijsku situaciju.

Jedan od predmeta za uËenje, kao izuzetno dragocjen,trebao bi biti koriπtenje razuma dobivenog od Boga, u skladus vlastitim fiziËkim moguÊnostima, glavom, tijelom, rukama inogama. Pravilna uporaba sebe samoga najdragocjenija je lekcijakoju uopÊe moæemo svladati i nauËiti. Ne trebamo obaviti umnuaktivnost i tu stati niti uËiniti tjelesni napor i tu stati, veÊna najbolji moguÊi naËin trebamo uporabiti razliËite dijeloveod kojih se sastoji ljudski stroj — mozak, kosti i miπiÊe, tijelo,glavu i srce. Za sluæbu nije spreman nijedan Ëovjek koji nezna kako se to radi. (Lt 103, 1897.)

14 Vidi poglavlje 11, “ProuËavanje Biblije i um”.

©kola i uËitelj

197


UËitelji surauju u rekreaciji. — Ovdje u ©vicarskoj15

vidim neπto πto vrijedi oponaπati. UËitelji u πkolama Ëesto iz-laze van sa svojim uËenicima dok se igraju uËeÊi ih kako dauæivaju u igri, i stalno su pri ruci da sprijeËe bilo kakav neredili nepravdu. Oni svoje uËenike ponekad izvode van na dugeπetnje. To mi se dopada; mislim da se djeci tako pruæa manjaprilika za popuπtanje kuπnjama. UËitelji, kako sam vidjela,vodili su djecu u sportskim aktivnostima.

Ni na koji naËin ne mogu odobriti misao da djeca morajustalno biti pod optereÊenjem, da se u njih ne moæe imati po-vjerenja i da se ne mogu ponaπati kao djeca. Ipak, neka sei uËitelji ukljuËe u djeËje igre, neka budu kao jedan od njih;neka pokaæu djeci da æele da budu sretna i to Êe im ulitipovjerenje. Djecu moæemo kontrolirati ljubavlju, a ne tako πtobismo ih pratili na objede i na mjesta gdje se igraju ponaπa-juÊi se okrutno i nepopustljivo. (5T 653, 1889.)

Pokaæite povjerenje u uËenike. — Mudar odgajatelj svojimÊe postupanjem prema uËenicima steÊi njihovo povjerenje irazviti u njima osjeÊaj Ëasti. Na djecu i mlade povoljno djelujekad im se ukazuje povjerenje. »ak i mala djeca imaju vrlorazvijen osjeÊaj Ëasti. Svi æele da se s njima postupa s povje-renjem i poπtovanjem, i to je njihovo pravo. Ne treba ih na-voditi na pomisao da ne mogu ni odlaziti ni dolaziti bez stal-ne pratnje. Nepovjerenje obeshrabruje i izaziva ona ista zlakoja æeli sprijeËiti. Umjesto da stalno nadziru, kao da oËeku-ju neko zlo, uËitelji koji se druæe sa svojim uËenicima uoËitÊe djelovanje nemirnog duha i nastojat Êe pokrenuti utjecajekoji Êe se suprotstaviti zlu. Neka mladi osjete da im vjeruje-te pa se samo rijetki neÊe pokazati dostojni povjerenja. (Od-goj, 257.258)

Povjerenje uËenika vrlo je vaæno. — UËitelj mora bitisposoban za svoj posao. On mora imati mudrosti i taktiËnostipotrebne za rad s duπama. Ako ne zadobije poπtovanje i po-vjerenje svojih uËenika, njegovi Êe napori biti uzaludni, unatoË

15 Pisano u vrijeme kad je autorica boravila u Europi, 1885.—1887.

198

185

njegovom poznavanju znanosti i sposobnostima na drugim po-druËjima. (Odgoj, 248)

PomoÊ neodluËnima i neperspektivnima. — Ako se dræitedobrote, ljubavi i njeæne obzirnosti prema svojim uËenicima istudentima, zauzvrat Êete dobiti to isto. Ako su uËitelji oπtri,kritiËki raspoloæeni, bahati i neosjetljivi za tue osjeÊaje, toisto primit Êe zauzvrat. Onaj tko æeli saËuvati svoje samopo-πtovanje i dostojanstvo, mora voditi raËuna o tome da ne ærtvujepoπtovanje i dostojanstvo drugih. To pravilo treba poπtovatikao svetinju kada se radi o ograniËenima, najmlaima i naj-nestaπnijima u πkoli.

Ti ne znaπ πto Êe Bog uËiniti s tim naoko nezainteresiranimmladima. Bog je u proπlosti prihvatio i izabrao baπ takve po-jedince da obave veliko djelo za Njega. Njegov Duh koji djelujena srce radio je kao elektriËna baterija budeÊi oËito umrtvljenesposobnosti na snaænu i upornu aktivnost. Gospodin je u timgrubim, nezanimljivim i neklesanim kamenovima vidio dra-gocjeni metal koji Êe podnijeti ispit oluje i nevremena, kao ivatrenu stihiju vreline. Bog ne gleda kao πto Ëovjek gleda,ne sudi kao πto sudi Ëovjek — On ispituje srce. (MS 2, 1881.)

Postupanje s ograniËenim uËenikom. — UËitelji morajubiti svjesni da rade s djecom, a ne s odraslim ljudima. Tosu djeca koja tek trebaju uËiti, ali nekima uËenje pada mnogoteæe nego drugima. UËeniku ograniËenih sposobnosti trebamnogo viπe ohrabrenja nego πto mu se pruæa. Ako ti razliËitiumovi dobiju uËitelje koji prirodno vole nareivati i propisi-vati i koji u prvi plan stavljaju sebe i svoj autoritet, koji supristrani i imaju svoje ljubimce kojima Êe davati prednost dokÊe druge ucjenjivati i biti okrutni, to Êe stvoriti stanje zbunje-nosti i otpora. (CEd 154, 1893.; FE 269,270)

OzraËje uËionice utjeËe na uËenike i studente. — Vjerskiæivot velikog broja ljudi koji se predstavljaju kao krπÊani po-kazuje da oni to zapravo nisu. ... Njihove naslijeene i steËenecrte karaktera prihvaÊaju se kao vrlo vrijedne osobine kadaodlaze u krajnosti u svojem vrπenju utjecaja na druge umove.Jednostavnije reËeno, oni koji hode u svom æaru koji su sami

©kola i uËitelj

199


potaknuli. Njihova vjera je podreena okolnostima i stoji uvlasti okolnosti. Ako se dogodi da se sve kreÊe onako kakonjima odgovara i nema okolnosti koje bi ih razdraæile i izbacilena povrπinu njihovu nepokorenu, nekrπÊansku narav, oni po-staju ljubazni i mogu biti vrlo privlaËni. Kada se u obitelji iliprigodom druæenja s drugima dogode stvari koje Êe poremetitinjihov mir i izazvati njihovu narav, ako tada sve te okolnostiiznesu pred Boga i traæe od Njega da to rijeπi traæeÊi Njegovumilost prije poËetka svojeg svakidaπnjeg uËiteljskog posla, iako su, prije nego πto poËnu izvrπavati svoje obveze, svjesnida im u srcu prebiva Kristova sila, milost i ljubav, s njima uuËionicu ulaze i Boæji aneli.

Meutim, ako u uËionicu ulaze uzrujani osjeÊajuÊi se is-provociranima, moralno ozraËje koje okruæuje njihove duπe os-tavit Êe dojam na djecu koja su im povjerena pa Êe im umjestospremnosti da pouËavaju djecu, biti potreban netko da njihuËi poukama Isusa Krista. (CEd 149,150, 1893.; FE 265,266)

Potrebno strpljenje i prilagodljivost (savjet jednomuËitelju). — Ti nisi uspjeπan uËitelj zato πto nemaπ strpljenjai vrlinu prilagodljivosti. Ti ne znaπ kako treba postupati sljudskim umovima, odnosno kako znanje prenijeti na najbo-lji naËin. Ako se ne ispune tvoja oËekivanja, postajeπ nestrp-ljiv. Tebi su bile pruæene sve prednosti obrazovanja, a ipaknisi mudar uËitelj. Tebi je vrlo muËno usaivati znanje u umovekoji imaju ograniËene sposobnosti. Tebi je u mladosti bila po-trebna disciplina i odgoj. Ali duh koji si pokazao kad su tekorili upropastio je tvoj æivot. (Lt 117, 1901.)

Roditelji trebaju suraivati s uËiteljima. — Zanemare-no polje slika je zanemarenog uma. Roditeljima se ovaj pred-met mora prikazati u drugaËijem svjetlu. Oni moraju shvatitida su duæni suraivati s uËiteljem, dati potporu mjerama mu-dre discipline i puno se moliti za onoga tko uËi njihovu djecu.Djeci neÊete pomoÊi ako ih uzrujavate, optuæujete i obeshra-brujete; nego Êete ih navesti ... da se pobune, da budu neposlu-πna, neljubazna i odbojna zbog duha koji sami razvijate. (MS34, 1893.)

200

187

Odgovornost vjernika Crkve. — Doista nema vaænijegposla od pravilnog odgajanja mladih. Mi ih moramo ËuvatiodbijajuÊi Sotonu da nam ih ne otme iz ruku. Kada mladidou u naπe srednje i visoke πkole, ne dajmo im povoda damisle da su doπli meu strance koji ne mare za njihove duπe.Tu se moraju naÊi oËevi i majke u Izraelu koji Êe se brinutiza njihove duπe kao oni koji Êe morati dati odgovor.

BraÊo i sestre, ne dræite se visoko iznad drage nam mla-deæi kao da nemate konkretan razlog za brigu ili odgovor-nost prema njima. Vi koji veÊ dugo ispovijedate krπÊanskuvjeru, prihvatite se da ih strpljivo i ljubazno povedete pravimputem. Morate im pokazati da ih volite jer su oni mlai Ëla-novi Gospodnje obitelji, cijena Njegove krvi. (RH, 26. kolovo-za 1884.; FE 89,90)

SuoËavanje s tvrdoglavim srcima i izopaËenim sklo-nostima. — Naπ Otkupitelj je bio Ëovjek πirokih shvaÊanja.Njegovo je srce uvijek bilo ganuto bespomoÊnoπÊu malog dje-teta izloæenog grubosti jer je volio djecu. Ni najslabiji vapajljudske patnje nikada nije uzalud dopirao do Njegovog uha.Svatko tko preuzima odgovornost za pouËavanje mladih sretatÊe se s tvrdokornim srcima, izopaËenim sklonostima i zatoje njegov zadatak da surauje s Bogom u obnavljanju moral-nog Boæjeg lika u svakom djetetu. Isus, dragi Isus — u Njegovojduπi nalazio se bogati izvor ljubavi. (CEd 149, 1893.; FE 265)

©kola i uËitelj

201

189

DIO V.

SILA KOJA POKRE∆E ÆIVOT16

16 Vidi poglavlje 66, “Emocionalne potrebe”.

191

23

LJUBAV — BOÆANSKO, VJE»NO NA»ELO

Ljubav, naËelo djelovanja. — Kada srce ispuni nebeskonaËelo vjeËne ljubavi, ta Êe ljubav poteÊi k drugima ... buduÊida je ljubav naËelo djelovanja; ona mijenja karakter, uprav-lja impulsima, vlada strastima, obuzdava neprijateljstvo, uz-diæe i oplemenjuje osjeÊaje. (4T 223, 1876.)

Odvojena od svih drugih naËela. — »ista ljubav je jed-nostavna u svojim postupcima i odvojena od svih drugih na-Ëela djelovanja. (2T 136, 1876.)

Njeæna biljka koju treba njegovati i Ëuvati. — Ljubavje njeæna biljka koju treba njegovati i Ëuvati. Oko te biljkesvuda uokolo treba iπËupati korijenje gorËine da bi ona ima-la prostora za rast. Ona Êe tada dovesti pod svoj utjecaj svesposobnosti uma, cijelo srce i mi Êemo ljubiti Boga iznad svegai svoje bliænje kao same sebe. (MS 50, 1894.; HC 173)

Sotonina zamjena — sebiËnost za ljubav. — »ovjekovesposobnosti izopaËene su neposluπnoπÊu, dok je mjesto lju-bavi zauzela sebiËnost. Njegova je narav toliko oslabjela dase nije mogao oduprijeti sili zla; kuπaË je vidio ispunjenje svojenamjere da osujeti boæanski plan u stvaranju Ëovjeka, pa jenapunio zemlju jadom i pustoπi. (CT 33, 1913.)

Ljubav spontano izvire kad se naπe “ja” potopi. — Kadse naπe “ja” potopi u Kristu, spontano izvire istinska ljubav.Nije ovdje rijeË ni o emociji ni o nagonu, veÊ o odluci posveÊenevolje. Ta se ljubav ne sastoji od onoga πto nazivamo osjeÊaji-

205

206


ma, veÊ nastaje preobrazbom cijelog srca, duπe i karakterakoji su mrtvi vlastitom “ja”, a æivi Bogu. Naπ Gospodin i Spasiteljtraæi da Mu se predamo. Sve πto On traæi jest da Mu se pre-damo i da nas upotrijebi tamo gdje On vidi da je najbolje.Dok ne doemo do te toËke predaje, mi nigdje neÊemo raditisretno, korisno i uspjeπno. (Lt 97, 1898.; 6BC 1100,1101)

Ljubav nije nagon, veÊ boæansko naËelo. — Vrhunskaljubav prema Bogu i nesebiËna ljubav jednih prema drugima,to je najbolji dar πto ga naπ nebeski Otac moæe dati. Ovaljubav nije trenutaËna pobuda, veÊ boæansko naËelo, trajnasnaga. Ona ne moæe poteÊi iz neposveÊenog srca niti je onomoæe proizvesti. Ona se nalazi samo u srcu u kojem vladaIsus. “Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (1. Ivanova 4,19)U srcu obnovljenom boæanskom miloπÊu ljubav je temeljnonaËelo djelovanja. (Djela apostolska, 347)

Ljubav — intelektualna i moralna snaga. — Ljubav jesila. U ljubav, to naËelo, ukljuËeni su intelektualna i moralnasnaga i one se od njega ne mogu odvojiti. Sila bogatstva teæida pokvari i razori; sila nasilja je jaka da povrijedi i nanesebol, ali ljepota i vrijednost Ëiste ljubavi govore o njezinoj dje-lotvornosti da Ëini dobro i da osim dobra ne Ëini niπta drugo.Sve πto se uËini iz pobuda Ëiste ljubavi, ma kako malo i prijeziravrijedno u ljudskim oËima, u potpunosti je plodonosno, jerBog viπe cijeni s koliko ljubavi radimo nego koliËinu uËinje-nog. Ljubav je od Boga. NeobraÊeno srce ne moæe stvoriti ovubiljku nebeske vegetacije koja æivi i cvjeta samo tamo gdjevlada Krist. (2T 135, 1868.)

Ljubav je mirisno ozraËje. — Svaka je duπa okruæenasvojim posebnim ozraËjem — ozraËjem koje moæe biti ispu-njeno æivotodavnom silom vjere, hrabrosti i nade, namirisanoslatkim mirisom ljubavi. Ili moæe biti hladno i teπko, ispu-njeno nezadovoljstvom i sebiËnoπÊu, zatrovano smrtonosnomzarazom omiljenih grijeha. OzraËjem koje nas okruæuje misvjesno ili nesvjesno utjeËemo na svaku osobu s kojom dola-zimo u dodir. (Isusove usporedbe, 229)

207

193

Iskorjenjuje sebiËnost i svau. — Zlatni lanac ljubavikoji povezuje srca vjernika u jedno, u spone zajedniπtva i ljubavii u jedinstvo s Kristom i Ocem, Ëini vezu savrπenom i prenosisvijetu svjedoËanstvo o sili krπÊanstva, svjedoËanstvo koje sene moæe zanijekati. ... Tada Êe sebiËnost biti iskorijenjena, anevjernosti viπe neÊe biti. Tada neÊe biti ni svae ni razdora.U srcu nijednoga od onih koji su vezani s Kristom neÊe bititvrdoglavosti. Nitko neÊe pokazivati tvrdokornu neovisnost sa-movoljnog, impulzivnog djeteta koje ispuπta ruku koja ga vodiodluËivπi da se sapliÊe i pada samo i da ide svojim putem.(Lt 110, 1893.; HC 173)

Plod Ëiste ljubavi. — “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama,Ëinite i vi njima.” (Matej 7,12) Tko ovako postupa, moæe oËe-kivati blaæene rezultate. “Kako budete mjerili, onako Êe se ivama mjeriti.” (2. redak) Evo snaænih motiva koji nas trebajunagnati da jedni druge volimo snaæno i Ëistim srcem. Kristje naπ primjer. On je “proπao ËineÊi dobro”. Æivio je na blagoslovdrugima. Ljubav je ukraπavala i oplemenjivala sve Njegove po-stupke.

Zapovijed ne glasi da trebamo Ëiniti samima sebi ono πtobismo od drugih oËekivali, veÊ da trebamo Ëiniti drugima onoπto od njih oËekujemo u sliËnim okolnostima. Mjera kojommjerimo, uvijek Êe nam se vratiti. ...

Æelja za utjecajem u druπtvu i æelja da budemo cijenjeniu oËima drugih moæe kod nas stvoriti vrlo uredan æivot, aËesto i besprijekorno ponaπanje. Samopoπtovanje nas moæenavesti da izbjegavamo sve πto podsjeÊa na zlo. SebiËno srcemoæe uËiniti velikoduπna djela, prihvatiti istinu za danaπnjevrijeme i pokazati poniznost i znakove ljubavi i paænje izva-na; meutim, motivi mogu biti varljivi i neËisti; postupci kojipolaze od takvog srca mogu biti liπeni mirisa æivota i plodo-va istinske svetosti jer Êe im nedostajati naËela Ëiste ljubavi.Ljubav treba uzgajati i njegovati buduÊi da je njezin utjecajboæanski. (2T 136, 1868.)

Ljubav popuπta. — Kristova ljubav je duboka i stvarnai teËe kao nezadræivo vrelo svima koji je prihvaÊaju. U Njego-voj ljubavi nema sebiËnosti. Ako je ona, ta nebeska ljubav,

Ljubav — boæansko, vjeËno naËelo

208


naËelo utemeljeno u srcu, ona Êe svoju prisutnost oglasiti nesamo onima koji su nam najdragocjeniji u tom svetom odno-su, nego i svima onima s kojima dolazimo u dodir. Ona Êenas potaknuti da Ëinimo male znakove paænje, da popuπta-mo, da Ëinimo ljubazna djela, da izgovaramo njeæne, istinite,ohrabrujuÊe rijeËi. Ona Êe nas navoditi i da suosjeÊamo s onimaËija su srca æedna suosjeÊanja. (MS 17, 1899.; 5BC 1140)

Ljubav upravlja pobudama i aktivnostima. — Ni naj-veÊa pozornost prema izvanjskim znakovima pristojnosti uæivotu neÊe biti dovoljna da iskljuËi svu mrzovolju, naprasi-tost i nepristali govor. Istinska kultura ponaπanja neÊe se po-kazati sve dok se vlastito “ja” smatra najvaænijim od svega.U srcu mora prebivati ljubav. Temeljiti krπÊanin uzima gra-u za svoje pobude od svoje duboke i iskrene ljubavi premasvojem UËitelju. Iz korijena njegove ljubavi prema Kristu niËenesebiËno zanimanje za svoju braÊu. Ljubav svojem vlasnikudaruje vrsnost, ljepotu ponaπanja i pristalost ophoenja. Onaobasjava lice i smiruje glas; ona oplemenjuje i uzdiæe cijelobiÊe. (GW 123, 1915.)

Ljubav govori pozitivno o tuim pobudama. — Ljubav“nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdraæuje se, zaboravljai praπta zlo”. Ljubav sliËna Kristovoj nalazi najpovoljnije tu-maËenje tuih pobuda i djela. Ona ne istiËe nepotrebno niËijepogreπke; ne sluπa znatiæeljno nepovoljne izvjeπtaje, veÊ na-stoji zapaziti dobre osobine drugih. (Djela apostolska, 200)

Ljubav uljepπava cjelokupan æivot. — Oni koji ljube Bogane mogu njegovati u srcu mrænju ili zavist. Kad je srce ispu-njeno nebeskim naËelom vjeËne ljubavi, ona Êe teÊi k drugi-ma. ...

Ta ljubav nije suæena da bi obuhvatila samo “mene i onoπto je moje”, nego je πiroka kao svijet i visoka kao nebo; stojiu savrπenom skladu s ljubavlju nebeskih anela. Ta ljubav,ako je njegujemo u svojoj duπi, uljepπava cjelokupan æivot iprosipa svoj oplemenjujuÊi utjecaj na sve oko nas. Kad je ima-mo u srcu, mi moæemo samo biti sretni, bez obzira na to jeli nam do osmijeha ili mrgoenja.

209

195

Ako Boga ljubimo cijelim srcem, mi moramo voljeti iNjegovu djecu. Ta ljubav je Duh od Boga. Ona je nebeski ukrasi duπi daje istinsku plemenitost i dostojanstvo uranjajuÊi naπæivot u UËiteljev æivot. Bez obzira na to koliko vrlina imamo,bez obzira na to koliko sebe smatrali Ëasnima i plemenitima,ako duπa nije krπtena nebeskom ljubavlju prema Bogu i drugimljudima, mi smo liπeni istinske dobrote i nespremni za Nebogdje je sve u znaku ljubavi i jedinstva. (4T 223,224, 1876.)

Istinska ljubav je duhovna. — Izdignuta iznad svijetastrasti i nagona, ljubav dobiva duhovni karakter i oËituje seu rijeËima i postupcima. KrπÊanin mora imati kvalitetu po-sveÊene blagosti i ljubavi u kojoj nema nestrpljivosti i raz-draæljivosti; grubost i odbojnost u ponaπanju moraju biti ople-menjene Kristovom miloπÊu. (5T 335, 1885.)

Ljubav æivi od akcije. — Ljubav ne moæe æivjeti bez ak-cije; svako djelo je poveÊava, jaËa i proπiruje. Ljubav Êe pobijeditii onda kad su dokazi i sila nemoÊni. Ljubav ne radi za dobi-tak niti za nagradu; ipak, Bog je uredio da siguran rezultatsvakog truda iz ljubavi bude velika nagrada. Ljubav se lakoπiri i tiho djeluje, pa ipak je jaka i moÊna u namjeri da svla-da velika zla. Ona svojim utjecajem topi i preobraæava; onaÊe se brinuti za æivote greπnih ljudi, djelovat Êe na njihovasrca kada se sva druga sredstva pokaæu neuspjeπnima.

Gdje god se primjenjuje sila intelekta, vlasti ili nasilje, aljubav se niËim ne pokazuje, osjeÊaji i volja onih kojima æeli-mo pristupiti zauzimaju obrambeni, odbojan stav i tada sepoveÊava njihova snaga za pruæanje otpora. Isus je bio Knezmira. On je doπao na ovaj svijet da pokori otpore i vlast. Onje imao na raspolaganju mudrost i vlast da zapovijedi; meutim,samo su mudrost i snaga ljubavi bili ono πto je uporabio zasvladavanje zla. (2T 135,136, 1868.)

Dokazuje novo naËelo æivota. — Kad su ljudi meusobnopovezani, ne silom ili osobnim interesima, nego ljubavlju,pokazuju djelovanje osobitog utjecaja koji je uzviπeniji od svakogljudskog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je daje Boæji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usaeno

Ljubav — boæansko, vjeËno naËelo

210


novo æivotno naËelo. To pokazuje da u boæanskoj prirodi postojisila koja se moæe suprotstaviti nadnaravnim silama zla i daBoæja milost pokorava sebiËnost svojstvenu naravi ljudskogsrca. (Isusov æivot, 563)

197

24LJUBAV U DOMU17

Izvor istinske ljudske ljubavi. — Naπa uzajamna lju-bav niËe iz naπeg stalnog odnosa prema Bogu. Mi smo jednaobitelj, mi volimo jedni druge kao πto je On volio nas. U uspo-redbi s tom istinskom, posveÊenom, discipliniranom ljubavlju,isprazna svjetovna ljubaznost, besmisleno euforiËno izraæavanjeprijateljstva je kao pljeva prema æitu. (Lt 63, 1896.; SD 101)

Ljubiti kao πto je Krist ljubio znaËi u svim prilikama ina svim mjestima pokazati nesebiËnost u ljubaznim rijeËimai pogledima. ... Istinska ljubav je dragocjeno obiljeæje nebes-kog podrijetla Ëiji se miomiris pojaËava razmjerno tomu ko-liko se dijeli drugima. (MS 17, 1899.; SD 101)

Ljubav povezuje srce sa srcem. — Njegujte uzajamnuljubav i uzajamni obzir. Tada Êe stupanje u brak biti, umje-sto kraj ljubavi, njezin pravi poËetak. Toplina istinskog prija-teljstva, ljubav koja upuÊuje srce k srcu, jesu predokus nebe-skih radosti. ... Neka svatko pruæa ljubav namjesto da je zah-tijeva. (Put u bolji æivot, 223)

Ljubav moæe biti Ëista, ali prazna. — Ljubav koju osje-Êamo moæe biti Ëista kao kristal i lijepa u svojoj ËistoÊi, aipak prazna, jer nije bila iskuπana i oprobana. Neka Kristbude prvi i posljednji i najbolji u svemu. Gledajte Ga nepre-kidno pa Êe vaπa ljubav prema Njemu svakodnevno postajatidublja i jaËa buduÊi da Êe se podvrgavati ispitu nevolja. I

17 Vidi poglavlje 32, “Zaljubljenost i slijepa ljubav”.

212

211


kako se vaπa ljubav prema Njemu bude poveÊavala, vaπauzajamna ljubav postajat Êe dublja i jaËa. “A mi svi, koji ot-krivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preo-braæavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolaziod Gospodina, od Duha.” (2. KorinÊanima 3,18) — (7T 46,1902.)

Ljubav ne moæe postojati bez izraæavanja. — BuduÊida je potisnuto ustranu, ono πto je druπtveno i plemenito vene,a srce postaje pusto i hladno. ... Ljubav ne moæe postojatidugo bez izriËaja. Ne dopusti da srce onoga koji je povezan stobom skapava u nedostatku njeænosti i razumijevanja. (Putu bolji æivot, 222)

Biljku ljubavi treba njeæno paziti. — Dragocjenu bilj-ku ljubavi treba njeæno paziti pa Êe postati jaka i vitalna,bogata u donoπenju rodova dajuÊi izraz cijelom karakteru. (Lt50, 1893.)

Impulse ljubavi ne koËiti. — Ohrabrite izraz ljubavi premaBogu i jedan prema drugome. Razlog zaπto u svijetu ima takopuno muπkaraca i æena tvrdoga srca jest πto se prava ljubavsmatrala slaboπÊu, πto se obeshrabrivala i potiskivala. Boljapriroda ovih ljudi bila je guπena u djetinjstvu, i sve dok svjetlostboæanske ljubavi ne otopi njihovu hladnu sebiËnost, njihovaÊe sreÊa zauvijek biti uniπtena. Ako æelimo da naπa djeca imajunjeæni Isusov duh i naklonost koju aneli pokazuju premanama, moramo ohrabrivati pobude plemenitosti i ljubavi ko-je nosi djetinjstvo. (Isusov æivot, 422)

Ljubav nije ljubavna strast. — Ljubav je biljka nebeskogpodrijetla. Ona nije nerazumna niti slijepa. Ona je Ëista i sveta.Meutim, strast tjelesnog srca je neπto sasvim drugo. DokÊe Ëista ljubav ukljuËiti Boga u sve planove i stajati u savr-πenom skladu s Boæjim Duhom, strast Êe biti svojeglava, na-gla, nerazumna, odbojna prema svim ograniËenjima ËineÊi dapredmet njezinog izbora postane idol.

U ponaπanju osobe koja ima istinsku ljubav u srcu pokazatÊe se Boæja milost. Skromnost, jednostavnost, iskrenost, mo-

213

199

ralnost i poboænost obiljeæavat Êe svaki korak k udruæivanjuu braËnu vezu. (RH, 25. rujna 1888.; MYP 459)

Istinska ljubav priprema za uspjeπan brak. — Istinskaljubav je visoko i sveto naËelo, u naravi potpuno razliËito odone ljubavi koju bude porivi i koja iznenada iπËezava kad senae pred ozbiljnim iskuπenjem. VjernoπÊu duænosti u rodi-teljskom domu mladi se pripremaju za vlastite domove. Nekatu vjeæbaju samoodricanje i pokazuju ljubaznost, uËtivost ikrπÊansku suosjeÊajnost. Tako Êe se oËuvati plamen ljubaviu srcu, i oni koji izlaze iz takvog doma da postanu glave vlastiteobitelji znat Êe kako da promiËu sreÊu onih koje su izabralikao druga u æivotu. Brak, umjesto da bude kraj ljubavi, bitÊe njezin poËetak. (Patrijarsi i proroci, 140)

Ljubav i samodisciplina spajaju obitelj u jedno. — Nekaroditelji nastoje, svojim vlastitim karakterom u æivotu u do-mu, primjerom pokazati ljubav i dobrohotnost nebeskog Oca.Neka dom bude ispunjen sunËevom svjetloπÊu. Ovo Êe za vaπudjecu biti daleko vrednije od zemlje ili novca. Neka ljubav izdoma æivi u njihovim srcima, da se doma svog djetinjstva sje-Êaju kao mjesta mira i sreÊe, odmah nakon Neba. »lanoviobitelji nemaju svi isti karakter i Ëesto Êe se javljati prilikeza vjeæbanje strpljenja i ustrajnosti, ali ljubavlju i samodisci-plinom svi mogu biti ujedinjeni u najprisnijoj zajednici. (Pa-trijarsi i proroci, 140)

Obiljeæja istinske ljubavi (savjet tvrdoglavom muæu).— Istinska, Ëista ljubav je skupocjena. Ona ima nebeski utjecaj,duboka je i trajna i ne pokazuje se na mahove. Ona nije sebiËnastrast; donosi rod i potiËe te u stalnom naporu da svoju æenuuËiniπ sretnom. Ako u srcu imaπ takvu ljubav, postat Êe pri-rodno da poduzmeπ takav napor. Takva ljubav neÊe odavatidojam prisiljenosti. Ako izieπ u πetnju ili na bogosluæje, bitÊe prirodno kao disanje da pozoveπ svoju æenu da poe s to-bom; trudit Êeπ se da je uËiniπ zadovoljnom u svojem druπtvu.Njezina duhovna dostignuÊa ti smatraπ niæim od svojih, alija sam vidjela da je Bog bio zadovoljniji njezinim duhom ne-go duhom koji ti njegujeπ.

214

Ljubav u domu


Ti ne zasluæujeπ svoju æenu. Ona je za tebe predobra.Ona je krhka, osjetljiva biljka; o njoj se treba njeæno brinuti.Ona iskreno æeli Ëiniti Boæju volju. Meutim, ona je ponosna,ali i plaπljiva, i bjeæi od prijekora i predbacivanja. Za nju jesmrt da bude predmet promatranja ili komentara. Æelim dasvoju æenu voliπ, poπtujeπ i paziπ, da ispunjavaπ braËni zavjet,a ona Êe iziÊi iz te svoje naravi, tog svojeg πutljivog, povuËe-nog stanja. (2T 416, 1870.)

Duπa Ëezne za uzviπenijom ljubavlju. — Tvoja æenatrebala bi se ozbiljno potruditi da se oslobodi svoje izolirane,dostojanstvene rezerviranosti i da njeguje jednostavnost u svemuπto radi. Meutim, kada se u tebi probudi viπi stupanj sposob-nosti i one ojaËaju uporabom, moÊi Êeπ bolje razumjeti æenskepotrebe; shvatit Êeπ da duπa Ëezne za ljubavlju uzviπenijeg,plemenitijeg kova od one koja je poznata na niæem stupnjuæivotinjskih strasti. Te strasti ojaËane su u tebi poticanjem iuËestalom primjenom. Ako sada svoje tijelo budeπ dræao upokornosti, u strahu Boæjem i potrudio se da pristupiπ svojojæeni s Ëistom, uzviπenom ljubavlju, zadovoljit Êeπ potrebe njezineprirode. Uzmi je sebi na srce; neka ona bude velika u tvojimoËima. (2T 415, 1870.)

Ljubav se izraæava rijeËima i postupcima. — SupruænikL treba njegovati ljubav prema svojoj æeni, ljubav koja Êe sepokazati u rijeËima i postupcima. On treba pokazati znakovenjeæne ljubavi. Njegova æena je privræena, njeæne naravi kojutreba njegovati. Ona Êe pamtiti svaku njeænu rijeË, svaku rijeËuvaæavanja i poticaja s ljubavlju i to Êe se njezinom muæuvratiti kao blagoslov. Njegova narav koja ne zna za suosjeÊa-nje treba doÊi u blizak dodir s Kristom, kako bi njegova kru-tost i hladna rezerviranost bile pokorene i omekπane djelova-njem boæanske ljubavi.

On neÊe pokazati ni slabost niti Êe ærtvovati muæevnost idostojanstvo ako se pokaæe njeæan i suosjeÊajan u rijeËima ipostupcima; to zapravo ne treba zavrπiti u obiteljskom krugu,veÊ se treba proπiriti i na one koji su izvan obitelji. Supruæ-nik L treba uËiniti neπto na sebi, neπto πto umjesto njeganitko ne moæe uËiniti. On moæe postati silan u Gospodinu i

215

201

nositi odgovornosti u Njegovom djelu. Njegova pozornost i ljubavtrebaju biti usredotoËeni na Krista i nebeske stvari; on trebaformirati karakter za vjeËni æivot. (3T 530,531, 1875.)

Mala djela koja otkrivaju istinsku ljubav. — Ljubav nemoæe postojati ako se ne otkriva u vidljivim djelima, kao πtose ni vatra ne moæe odræavati bez goriva. Ti si, brate C, smatraokako je ispod razine tvojeg dostojanstva da pokaæeπ njeænostu ljubaznim djelima i da traæiπ priliku da svojoj æeni poka-æeπ ljubav njeænim i obzirnim rijeËima. Tvoji su osjeÊaji pro-mjenjivi i na tebe vanjske okolnosti vrπe snaæan utjecaj. ...Kada doeπ s posla, ostavi svoje poslovne probleme, nevoljei ometanja. To Êe biti bolje nego da troπiπ novac za lijekoveili na lijeËnike za svoju æenu. Bit Êe to zdravlje tijelu i snagaduπi. (1T 695, 1868.)

Premda se na obzorju naπeg neba moæda navlaËe oblaci,neka strpljenje, zahvalnost Bogu i ljubav odræavaju vedrinuu srcu. (Put u bolji æivot, 245)

Sila roditeljskog primjera. — Najbolji naËin odgajanjadjece da poπtuju oca i majku jest dati im priliku da vide ka-ko otac majci pokazuje ljubazne znakove paænje i kako maj-ka ukazuje poπtovanje i uvaæavanje ocu. GledajuÊi ljubav usvojim roditeljima, djeca dobivaju povoda za poπtovanje petezapovijedi i sluπanje upute: “Djeco, sluπajte svoje roditelje uGospodinu, jer je to pravo.” (RH, 15. studenoga 1892.; AH198, 199)

Isusova ljubav ogleda se u roditeljima. — Kad majkazadobije povjerenje svoje djece i nauËi ih da je vole i sluπaju,ona im daje prvu lekciju iz krπÊanskog æivota. Ona morajuvoljeti i sluπati svojeg Spasitelja i uzdati se u Njega, kao πtovole i sluπaju svoje roditelje i uzdaju se u njih. Ta ljubavkoju roditelji odanom brigom i pravilnim odgojem ukazuju dje-tetu, samo blijedo oslikava Isusovu ljubav prema Njegovomvjernom narodu. (ST, 4. travnja 1911.; AH 199)

MajËina ljubav ilustracija Kristove ljubavi. — Kad majkauËi svoju djecu da je sluπaju zato πto je vole, ona im daje i

216

Ljubav u domu


prve pouke iz krπÊanskog æivota. MajËina ljubav predstavljaza dijete Kristovu ljubav, i maliπani koji imaju povjerenja umajku i sluπaju je, uËe se imati povjerenja i biti posluπni Spa-sitelju. (Isusov æivot, 421)

Utjecaj krπÊanskog doma nikada se ne zaboravlja. —Dom koji je ukraπen ljubavlju, suosjeÊanjem i njeænoπÊu mjestoje koje aneli rado posjeÊuju i na kojem se slavi Bog. Utjecajbriæljivo Ëuvanog krπÊanskog doma u godinama djetinjstva imladosti najsigurnija je zaπtita od svjetovne izopaËenosti. UozraËju takvog doma djeca Êe nauËiti voljeti svoje roditelje isvojeg nebeskog Oca. (MS 126, 1903.; Temelji sretnog doma,12)

Svojim utjecajem obiteljski odnosi trebaju posveÊivati. Krπ-Êanski domovi, osnovani i voeni u skladu s Boæjim planom,snaæna su pomoÊ u oblikovanju krπÊanskog karaktera. ... Ro-ditelji i djeca se trebaju sjediniti u sluæbi ljubavi Onome kojijedini moæe saËuvati ljudsku ljubav Ëistom i plemenitom. (MS16, 1899.; Temelji sretnog doma, 13)

217

203

25

LJUBAV I SPOLNOST U LJUDSKOMISKUSTVU

Napomena: Ellen G. White je æivjela u vrijeme kada je na snazibilo veliko ograniËenje javnog govora ili pisanja o spolnosti i spolnimodnosima izmeu muæeva i æena.

Udala se za Jamesa Whitea 30. kolovoza 1846. poπto se u molitviuvjerila da je to za nju ispravan korak. Treba napomenuti da je onabila veÊ duboko u svojoj sluæbi jer je veÊ dvadeset mjeseci dobivala vi-enja od Gospodina. Kao rezultat braËnog jedinstva s Jamesom White-om, rodila je Ëetiri sina, roena 1847., 1849., 1854. i 1860. godine.

1860-ih godina, u desetljeÊu dvaju vienja o temeljnoj zdravstve-noj reformi (6. lipnja 1863. i 25. prosinca 1865.), Ellen G. White je po-Ëela govoriti o pitanjima vezanim za spolnost. Svoje tekstove o tom pred-metu poslije je razradila i proπirila. GovoreÊi o spolnim odnosima u braku,ona je rabila izraze kao “prednost braËnog odnosa”, “prednost obitelj-skog odnosa”, “spolne prednosti”.

Da bismo dobili preciznu i ujednaËenu predodæbu o nauËavanjuEllene G. White u ovom osjetljivom podruËju, iskaze treba razmatratiusporedno. Treba zapaziti ravnoteæu pokazanu u mnogim njezinim is-kazima i pozorno se osvrnuti i na znaËenje uporabljenih rijeËi.

U njezinim tekstovima povremeno se rabe izrazi kao πto su “strast”*

i “sklonosti”. One su Ëesto popraÊene pridjevima kao πto su niæe, æivo-tinjske, pohotne, izopaËene, pokvarene. Ovakav snaæan jezik mogao bineke Ëitatelje navesti na pretpostavku da treba osuditi sve strasti i kaozle shvatiti sve spolne aktivnosti. Ovo πto je upravo reËeno teπko bi semoglo poduprijeti sljedeÊim rijeËima:

Bog ne traæi od vas samo da ovladate svojim mislima,veÊ i svojim strastima i osjeÊajima u ljubavi. ... Strast i osjeÊajisnaæna su orua. ... OdluËno Ëuvajte svoje misli, svoje strastii osjeÊaje u ljubavi. Nemojte ih degradirati stavljajuÊi ih usluæbu pohotnih æelja. Uzdignite ih [strasti i osjeÊaje u ljubavi],posvetite ih Bogu. (2T 561,564, 1870.)

219

218


Sve æivotinjske sklonosti treba pokoriti viπim silama uma.(MS 1, 1888.; AH 128)

U istom kontekstu u kojem su uporabljeni neki od spomenutihsnaænih izraza, ona naglaπava da strasti trebaju biti pod vlaπÊu neËegaπto je ona nazvala “viπim, plemenitijim sposobnostima”, “razumom”,“moralnim ogradama” i “moralnim kvalitetama”. Ona piπe o umjerenostii potrebi izbjegavanja pretjerivanja. Te strasti, uobiËajene za sva ljud-ska biÊa, u braku trebaju biti podreene kontroli, njima treba vladati.Ponovno obratimo pozornost na sljedeÊe rijeËi:

Oni koji na braËnu vezu gledaju kao na jedan od Boæjihsvetih obreda, koji stoje pod zaπtitom Njegovih svetih ureda-ba, bit Êe pod vlaπÊu razuma. (HL, br. 2, str. 48)

Vrlo su malobrojni oni koji vladanje svojim strastima sma-traju vjerskom duænoπÊu. ... BraËni zavjet pokriva najmraË-niji grijeh. ... Na oltaru niskih strasti ærtvuje se zdravlje i æivot.One viπe, plemenitije sposobnosti podreuju se æivotinjskimsklonostima. ... Ljubav je Ëisto i sveto naËelo; meutim, pohotnastrast ne prihvaÊa ogradu i ne trpi diktat niti vlast razuma.(2T 472,473, 1870.)

O braËnoj vezi ona govori kao “svetoj ustanovi” koja moæe biti i“izopaËena”. Ona govori o “spolnim prednostima” koje se “zlorabe”. Niovdje se ne osuuje strast, veÊ “niska” i “pohotna” strast. Valja napome-nuti, naime, da intimnost braka Ellen G. White ilustrira kao “prednost”.Iako je upozorila protiv odbojnih elemenata spolnog ponaπanja u bra-ku, ona je pisala o vremenu kada se osjeÊaji koji su se dræali u odgo-varajuÊim okvirima mogu “osloboditi stega”. SljedeÊe pouËne rijeËi za-sluæuju naπu posebnu pozornost:

Kada govorimo o braku, rekla bih — Ëitajte Boæju rijeË.I danas, u posljednjim danima svjetske povijesti, meu ad-ventistima sedmoga dana sklapaju se brakovi. ... Mi kao narodnikada nismo zabranjivali brak, osim u sluËajevima gdje supostojali oËiti povodi za pretpostavku da bi brak bio nesreÊaza obje strane. Ali i tada smo samo upuÊivali i savjetovali.(Lt 60, 1900.)

U jednom razdoblju, kada su zbog zahtjeva posla ona i njezin suprugbili odvojeni za pola kontinenta, ona se u jednom pismu povjerila Jamesu:

Svakoga dana osjeÊam najozbiljniju æelju za najsvetijomblizinom Bogu. To je moja molitva kada lijeæem, kada se bu-dim noÊu i kada ustajem ujutro. Bliæe, o Boæe moj, sve bliæesad. ...

205

Spavam sama. Ovo kao da je Marijino, ali i moje opre-djeljenje. Tako imam bolju priliku za razmiπljanje i molitvu.Cijenim πto sam potpuno sama, osim kad sam poËaπÊena tvo-jom prisutnoπÊu. U krevetu æelim biti samo s tobom. (Lt 6,1876.)

Ona nikada nije uzimala udjela niti je odobravala uËenje koje jepozivalo na platonsku bratsko-sestrinsku vezu u braku. KontaktirajuÊis nekima koji su ustrajavali na takvom uËenju, Ellen G. White je bilaprotiv nametanja takvih pogleda. Baviti se njima, pisala je, otvorilo biput Sotoni da djeluje “na maπtu, πto bi”, umjesto ËistoÊe, “donijelo neËi-stoÊu” (Lt 103, 1894.).

Sotona je spreman ponuditi laænu zamjenu za svaku zakonitu pred-nost koju dobivamo od Boga. On nastoji da svete, Ëiste misli zamijenineËistima. Za svetost ljubavi u braku on bi ponudio u zamjenu ruπenjeograda, nevjeru, odlaæenja u krajnosti i nastranost, predbraËne spolneodnose, brakolomstvo, animalizam u braku i izvan njega i homoseksu-alnost. O svemu ovome govori se u ovom poglavlju. (Autori kompilacije)

(A) Pozitivno

(RijeËi prednosti i uputa)

Isus i obiteljski odnos. — Isus nije nametnuo celibatnijednom sloju ljudi. On nije doπao uniπtiti sveti braËni od-nos, veÊ ga uzdiÊi i povratiti na mjesto njegove prvotne svetosti.On sa zadovoljstvom gleda na odnose u obitelji u kojoj pre-vladava sveta i nesebiËna ljubav. (MS 126, 1903.; AH 121)

On (Krist) je odredio da muπkarci i æene budu sjedinjeniu svetoj zajednici braka, da zasnivaju obitelji Ëiji Êe Ëlanovi,okrunjeni ËaπÊu, biti priznati kao Ëlanovi nebeske obitelji. (Putu bolji æivot, 220)

Boæja namjera ispunjena u braku. — Svi koji sa svetomnamjerom stupaju u braËne odnose — muæ da primi sveteosjeÊaje æeninog srca, a æena da omekπa i poboljπa karaktersvojeg supruga i uËini ga cjelovitim — ispunjavaju namjerukoju Bog ima za njih. (MS 16, 1899.; AH 99)

220

Ljubav i spolnost u ljudskom iskustvu


Prednost braËne veze. — Oni [krπÊani koji su stupili ubrak] trebaju na odgovarajuÊi naËin razmisliti o prednostimabraËne veze; osnova svakog postupka treba biti posveÊeno na-Ëelo. (2T 380, 1870.)

[Ona je pisala o] “tvravi koja u svetosti Ëuva intimnosti prednosti obiteljskog odnosa”. (2T 90, 1868.)

Vrijeme kada njeæni osjeÊaji mogu biti osloboenispona. — Ljubavni osjeÊaji u mladenaËkoj dobi trebaju bitiu ogradama dok ne doe vrijeme da ih, sada slobodne, do-voljna starost i iskustvo uËine Ëasnima i sigurnima. (AM 8,1864.; MYP 452)

Opasnost kada se s onim πto je dopuπteno odlazi ukrajnosti. — Samo po sebi nije grijeh jesti i piti ili æeniti seili udavati. U Noino vrijeme sklapanje braka bilo je zakonitËin, a i danas je sklapanje braka u skladu sa zakonom akose ono πto je zakonito primjenjuje na ispravan naËin i akose time ne odlazi u krajnosti. ...

U Noino vrijeme razuzdana, niËim ograniËavana ljubav uokviru neËega πto je samo po sebi bilo zakonito — primije-njeno na ispravan naËin — uËinila je brak greπnim u BoæjimoËima. Mnogi gube svoju duπu u ovo doba svjetovnosti utapajuÊise u misli o samom braku i braËnoj vezi. ...

Bog je Ëovjeku odredio mjesto na svijetu; njegova jeprednost da jede, pije, trguje i æeni se, odnosno udaje. »initisve to bez opasnosti moguÊe je samo u Boæjem strahu. Æivi-mo u ovome svijetu imajuÊi na umu onaj vjeËni svijet. (RH,25. rujna 1888.)

Brak nije odobrenje za puπtanje uzda pohotnim stra-stima. — Vrlo je malo onih koji na vladanje svojim strastimagledaju kao na svoju vjersku duænost. Ljudi stupaju u braËnuzajednicu s osobom po svojem izboru pa zakljuËuju kako brakodobrava udovoljavanje niæim strastima. »ak i deklarativnopoboæni muπkarci i æene puπtaju uzde svojim pohotnim stra-stima i ne pomiπljajuÊi da ih Bog smatra odgovornima za ra-

222

221

207

sipanje æivotne energije koja slabi njihovu æivotnu snagu iiscrpljuje cijeli organizam.

BraËni zavjet pokriva i najmraËnije grijehe. Muπkarci iæene koji tvrde da su poboæni poniæavaju svoja tijela udovo-ljavanjem pogubnim strastima, spuπtajuÊi se na taj naËin is-pod razine “æivinËeta”. Oni zlorabe sposobnosti koje im je Bogpovjerio da ih saËuvaju u posveÊenosti i Ëasti. Oni ærtvujuzdravlje i æivot na oltar niæih strasti. One uzviπenije, plemenitijesposobnosti pokoravaju se æivotinjskim sklonostima. Oni kojiovako grijeπe, nisu upoznati s posljedicama svojeg postupa-nja. (2T 472, 1870.)

Osjetljiva ravnoteæa izmeu ljubavi i pohotnih strasti.— Nema nikakve veze s Ëistom ljubavlju ono πto jednog mu-πkarca vodi da od svoje æene naËini orue za sluæenje vla-stitoj pohoti. RijeË je o æivotinjskim strastima koje traæe zado-voljenje.

Kako je malo muπkaraca koji svoju ljubav izraæavaju nanaËin koji opisuje apostol: “Kao πto je i Krist ljubio Crkvu isam sebe predao za nju, da je posveti [a ne opogani] ËisteÊije ... da bude sveta i bez mane.” (Efeæanima 5,25-27) To jeljubav u braËnoj vezi koju Bog smatra svetom.

Ljubav je Ëisto i sveto naËelo; meutim, pohotna strastne prihvaÊa ograde i ne æeli diktat ili vlast razuma. Ona jeslijepa za posljedice i ne æeli zakljuËivati od uzroka k posljedici.

Mnoge æene pate od velike slabosti i kroniËnih bolesti jernisu poπtovale zakone svojeg biÊa i postojanja; one su noga-ma gazile prirodne zakone. Muπkarci i æene rasipaju snagumoædanih æivaca ukljuËujuÊi ih u neprirodne aktivnosti radizadovoljenja niæih strasti; a to zastraπujuÊe Ëudoviπte — niskestrasti — dobiva njeæno ime ljubav. (2T 473,474, 1870.)

Ljubav nasuprot strastima tjelesnog ljudskog srca. —Ljubav ... nije nerazumna niti slijepa. Ona je Ëista i sveta.Meutim, strast tjelesnog srca je neπto potpuno suprotno tome.Dok Ëista ljubav ukljuËuje Boga u sve planove i spremna jena savrπeni sklad s Boæjim duhom, strast je, na drugoj strani,tvrdoglava, lakoumna, nerazumna, suprotstavlja se svim ogra-dama i sklona je da od osobe po svojem izboru naËini idola.

223



U dræanju i vladanju onoga u kome je istinska ljubav poka-zivat Êe se Boæja milost. (RH 25. rujna 1888.; AH 50)

Pod vlaπÊu glasa razuma. — Oni u Ëijim je oËima braËnaveza jedna od Boæjih svetih ustanova, pod zaπtitom Njegovihsvetih uredbi, stajat Êe pod vlaπÊu glasa razuma. (HL, br. 2,str. 48, 1865.; 2SM 440)

Tajne trebaju ostati unutar svetog obiteljskog kruga.— Oko svake obitelji postoji jedan sveti krug πto ga trebaoËuvati da ga nitko ne naruπi. U taj krug nijedna druga osobanema prava uÊi. Neka muæ ili æena nikome ne dopuste dasudjeluje u svijetu povjerljivosti koji je iskljuËivo njihov. (Putu bolji æivot, 223)

(B) Negativno

(RijeËi ograniËenja i upozorenja)

Brak nije predvien da prikriva poæudu i poniæavajuÊenavike. — Bog nikada nije predvidio da brak pokriva mnoπtvogrijeha. Poæuda i poniæavajuÊe navike u braËnoj vezi odgajajuum i moralni ukus za poniæavajuÊe obiËaje izvan braËne veze.(RH, 24. svibnja 1887.)

Seksualna pretjerivanja ugroæavaju zdravlje i æivot. —Ono πto æenu navodi da zadovoljava æivotinjske sklonosti svojegmuæa nauπtrb zdravlja i æivota, sigurno nije Ëista, sveta lju-bav. ...

Moæda je potrebno da ona ustrajava ponizno i njeæno, Ëaki po cijenu negodovanja, u tome da ne moæe poniæavati svojetijelo popuπtajuÊi seksualnim pretjerivanjima. Ona ga na njeæani ljubazan naËin treba podsjeÊati da Bog ima prvo i najuzviπenijepravo na njezino cjelokupno biÊe i da se ona na to ne moæeogluπiti, jer Êe biti pozvana na odgovornost u veliki Boæji dan.(2T 475, 1870.)

224

209

Spolna pretjerivanja doslovno Êe uniπtiti ljubav prema pre-daji i prouËavanju jer Êe od mozga uzeti tvari koje su njemupotrebne kao hrana i sasvim sigurno iscrpsti vitalnost orga-nizma. (2T 477, 1870.)

IzopaËivanje svete ustanove. — Uπavπi u braËnu zajed-nicu, mnogi misle da mogu sebi dopustiti da budu u vlastiæivotinjskih strasti. Njih za ruku vodi Sotona koji ih obma-njuje navodeÊi ih da izopaËuju tu svetu ustanovu. On je vrlozadovoljan kada gleda niski stupanj na koji se spuπta njihovum jer u tom sluËaju on dobiva mnogo.

On zna da se, ako uspije u tome da uzbudi niæe strastii odræi ih u usponu, uopÊe neÊe morati brinuti zbog njihovogkrπÊanskog æivota; tako Êe, naime, biti pokorene njihove mo-ralne i intelektualne sposobnosti, dok Êe æivotinjske sklono-sti prevagnuti i ostati u stalnom usponu. Te niæe strasti ojaËatÊe udovoljavanjem, dok Êe istodobno sve viπe slabiti one ple-menitije vrline. (2T 480, 1870.)

Zlouporaba prednosti spolnog æivota u okviru braka.— Æivotinjske strasti koje njegujemo i zadovoljavamo postajudanas vrlo snaæne, pa su neopisiva zla u braËnom æivotu ne-izbjeæna posljedica. Umjesto da se um razvija i kontrolira svefunkcije tijela, æivotinjske sklonosti vladaju viπim i plemeni-tijim sposobnostima sve dok se ne pokore tim æivotinjskimsklonostima. ©to se dogaa kao posljedica? Njeæni i osjetljiviæenski organi se troπe i obolijevaju; raanje djece viπe nijesigurno; spolne prednosti su zlouporabljene.

Muπkarci uniπtavaju svoje tijelo, dok je æena postala kre-vetska sluπkinja njihovih neprirodnih, niskih prohtjeva i totako dugo dok pred njihovim oËima viπe ne bude Boæjeg straha.Popuπtanje nagonima koji poniæavaju i tijelo i duπu postaloje pravilo njihovog braËnog æivota. (MS 14, 1888.)

Prenatalni utjecaji. — Sotona se trudi da degradira umoveonih koji stupaju u brak kako bi na njihovu djecu mogaostaviti svoj gnusni peËat. ...

On njihovo potomstvo moæe oblikovati neusporedivo lakπei bræe nego πto bi mogao roditelje, jer je u stanju vladati umo-

225



vima roditelja kako bi preko njih prenio na njihovu djecu svojkarakterni peËat. Na taj se naËin mnoga djeca raaju sa æivo-tinjskim sklonostima, mahom u usponu, dok su one moralnesposobnosti preslabo razvijene. Za tu je djecu potrebna izuzetnopaæljiva njega kako bi se izvele na povrπinu, ojaËale i razvilenjihove moralne i intelektualne sposobnosti, kako bi one sa-me preuzele kormilo. (2T 480, 1870.)

Proces degradacije. — Ne dogaa se u trenutku da ummuπkarca ili æene prijee iz ËistoÊe i svetosti u poniæenost,iskvarenost i zlo. Potrebno je vrijeme da ljudsko postane bo-æansko, odnosno da se oni koji su naËinjeni po Boæjem obliËjudegradiraju u neπto πto je æivotinjsko ili sotonsko.

GledajuÊi, mi se mijenjamo. Iako naËinjen po obliËju svojegStvoritelja, Ëovjek moæe tako odgajati svoj um da Êe mu grijehkojeg se nekada uæasavao, sada postati privlaËan. Kada pre-stane bdjeti i moliti se, on prestaje Ëuvati tvravu, srce, hva-tajuÊi se u kolo grijeha i zla. Um biva degradiran pa ga jenemoguÊe izdiÊi iznad pokvarenosti kada ga se uËi da moralnei intelektualne sposobnosti ropski pokori nedostojnim stras-tima.

Mi moramo voditi neprekidni rat protiv tjelesnog uma;nama je potrebna pomoÊ oplemenjujuÊeg utjecaja Boæje mi-losti koja Êe um privlaËiti gore navikavajuÊi ga da provodivrijeme u razmiπljanju o Ëistim i svetim stvarima. (2T 478,479,1870.)

Savjet æenama. — Tuænog srca piπem da æene ovog doba,udane ili neudane, vrlo Ëesto izostavljaju obiËaj suzdræanostikoji je za njih prijeko potreban. Ponaπaju se kao kokete. Onedaju povoda neoæenjenim i oæenjenim muπkarcima, pa Êe onikoji su slabe moralne snage upasti u takvu klopku.

DopuπtajuÊi to, æene umrtvljuju moralna osjetila i zasljep-ljuju um pa se zlo ne Ëini greπnim. U njima se bude mislikojih ne bi bilo da je svoje mjesto æena dræala u svakoj skrom-nosti i ozbiljnosti. Ona moæda i nije imala nikakvu nedopu-πtenu namjeru ili pobudu, ali je dala povoda muπkarcima zakoje je to kuπnja i kojima treba sva raspoloæiva pomoÊ odonih kojima su okruæeni.

226

211

Æena moæe izbjeÊi mnoga zla ako je obzirna, suzdræana inije lakoumna kada joj se ukazuje nedopustiva paænja te Ëu-va visoku moralnu snagu i prikladno dostojanstvo. (MS 4a,1885.; AH 331,332)

Æene kao kuπaËi. — Ne bi li æene koje ispovijedaju istinutrebale Ëuvati strogu straæu nad sobom, da ne pruæe ni naj-manji povod za nedopuπtenu bliskost? One mogu zatvoriti mno-ga vrata kuπnjama ako se u svako vrijeme i u svakoj prilicidræe strogo rezervirano i prikladno se ponaπaju. (5T 602, 1889.)

Æene su vrlo Ëesto kuπaËi. Od jednog do drugog πepure-nja one privlaËe pozornost muπkaraca, oæenjenih ili neoæe-njenih, mameÊi ih sve dok ne prekrπe Boæji zakon, dok senjihove korisne sposobnosti ne sruπe i njihove duπe ne douu veliku opasnost. (5T 596, 1889.)

SuosjeÊajni pastor. — Budite Boæji ljudi, na pobjedniË-koj strani. Znanje je nadohvat ruke svima onima koji ga æele.Bog æeli da um postane jak, misli dublje, potpunije, jasnije.Hodite s Bogom kao πto je to Ëinio Henok; neka vam Bogbude savjetnik i tada neÊete moÊi da ne napredujete. ...

Neki [propovjednici] koji tvrde da dræe Boæje zapovijedi,posjeÊivat Êe Boæje stado koje im je povjereno i navoditi ne-oprezne duπe na lanac misli koji odvodi u besramne slobodei bliskost. ...

On [propovjednik] Êe se, odlazeÊi u posjete obiteljima, poËetiraspitivati za tajne njihovih brakova. Æive li æene sretno sasvojim muæevima? Smatraju li da su cijenjene i poπtovane?Slaæu li se u braËnim odnosima? Na taj naËin æenu koja niπtane sluti on takvim zaluujuÊim pitanjima navodi da otvorisvoj tajni æivot, da govori o svojim razoËaranjima, svojim malimkuπnjama i tugama i to strancu, na naËin kako se katolicipovjeravaju svojim sveÊenicima.

Taj suosjeÊajni pastor potom u razgovor ubacuje poglav-lje vlastitog iskustva navodeÊi kako njegova æena nije æenanjegovih snova, da meu njima nema prave privlaËnosti. Onne voli svoju æenu. Ona ne ispunjava njegova oËekivanja. Nataj se naËin ruπi ograda i æene su zavedene. PoËinju vjerova-

227



ti da je njihov æivot veliko razoËaranje, a taj pastir, eto, imamnogo suosjeÊanja za svoje stado. Time se potiËe sentimen-talnost ljubavne Ëeænje, a um i duπa gube ËistoÊu ako takvopostupanje i ne dovede do izravnog krπenja sedme zapovije-di.

Ukaljane misli kojima dajemo mjesto postaju uobiËaje-ne, a duπa dobiva oæiljak i biva opoganjena. Jednom uËinjenpogreπni postupak ostavlja mrlju koju ne moæe izlijeËiti niπtaosim Kristove krvi. Ako se takva osoba ne odvrati od takvenavike s Ëvrstom odlukom da uspije, duπa je pokvarena, apotoci koji teku iz takvog poganog izvora zagauju i kvaredruge. Njegov utjecaj je proklet. Bog Êe uniπtiti sve one kojinastavljaju iÊi tim putem. ...

Mi moramo biti na visini, oplemenjeni i posveÊeni. U Isusumoæemo dobiti snagu za pobjedu; ali kada karakteru nedostajeËistoÊa, kad grijeh postane sastavni dio karaktera, on imaËarobnu moÊ, jednaku moÊi otrovne Ëaπe alkohola. Snaga sa-mosvladavanja i razuma pokorava se obiËajima koji poganecijelo biÊe. Ako nastavimo s takvim greπnim navikama, mozakslabi, obolijeva i gubi ravnoteæu. (Lt 26d, 1887.)

Muπkarci, æene i mladeæ zahvaÊeni moralnom izopa-ËenoπÊu. — Moralne opasnosti kojima se izlaæu svi, stari imladi, svakodnevno se poveÊavaju. Moralna poremeÊenost kojunazivamo izopaËenoπÊu, ima veliki prostor djelovanja. Njezinutjecaj vrπi se preko muπkaraca, æena i mladeæi koji se pred-stavljaju kao krπÊani. Taj utjecaj je nizak, senzualan, avol-ski. (Lt 26d, 1877.)

Sotona Ëini nevjerojatno vjeπte napore da oæenjene muπ-karce, æene, djecu i mladeæ uvuËe u neËiste radnje. Njegovekuπnje nalaze plodno tlo u srcima mnogih ljudi jer nisu umu-dreni, oËiπÊeni i oplemenjeni svetom istinom koju tvrde davjeruju. PriliËan broj meu njima su ljudi koji su njegovaliniske i zle misli, vodili prazne razgovore ponaπajuÊi se naodgovarajuÊi naËin. Kad ih je Sotona naveo na svoje kuπnje,oni nisu imali moralne snage da im se odupru i pali su kaolak plijen. (Lt 26d, 1887.; HP 199)

228

213

Koraci nizbrdo. — Sotonine stalne kuπnje pripremljenesu tako da oslabe Ëovjekov nadzor nad vlastitim srcem, dapotkopaju njegovu moÊ samosvladavanja. On navodi Ëovjekada prekine niti koje ga povezuju u svetu, sretnu zajednicusa svojim Stvoriteljem.

Potom, kada jednom bude odvojen od Boga, strast preu-zima vlast nad razumom, nagon nad naËelom i on postajegreπan u mislima i postupcima, sud mu je izopaËen, a razumznatno oslabljen. On moæe doÊi k sebi kad se vrati k Boguispravno gledajuÊi na sebe u svjetlu Boæje rijeËi. (Lt 24, 1890.)

Izbjegavajte Ëitanje, gledanje i sluπanje neËistih sa-dræaja. — Oni koji ne æele upasti u Sotonine zamke morajuËuvati pristupe duπi; moraju izbjegavati Ëitanje, gledanje i slu-πanje onoga πto navodi na neËiste misli. Ne smiju dopustitida se um nasumce bavi svakim predmetom koji mu moæenametnuti neprijatelj duπa. Srce treba vjerno Ëuvati jer Êe uprotivnom zlo izvana probuditi zlo unutra i duπa Êe lutati umraku. (Djela apostolska, 326.327)

Ti Êeπ morati postati vjeran straæar nad svojim oËima,uπima i svim svojim osjetilima ako æeliπ vladati svojim umomi sprijeËiti da prazne i pokvarene misli zagauju tvoju duπu.Samo sila milosti moæe ostvariti ovaj izuzetno poæeljan posao.(2T 561, 1870.)

Razvratni romani i pornografija. — NeËiste slike imajusvoje izopaËujuÊe djelovanje. Mnogi vrlo pomno Ëitaju roma-ne pa je njihova maπta zagaena zahvaljujuÊi tome.

U vlakovima se vrlo Ëesto na prodaju nude fotografije nagihæena. Ovakve odbojne slike mogu se naÊi i u takozvanim da-gerotipskim salonima [fotografske radionice] i priËvrπÊene suna zidove onih koji se bave gravurama. To se dogaa u vrijemekada pokvarenost buja na sve strane.

Poæuda oka i izopaËene strasti bude se gledanjem i Ëita-njem. ... Um uæiva u slikama koje bude niæe, izopaËene stra-sti. Te zle slike, viene kroz filtar opoganjene maπte, neizbje-æno kvare moralne osjeÊaje i pripremaju obmanute, zaljub-ljene osobe da popuste poæudnim strastima. Tome zatim slijede

229



grijesi i zloËini koji biÊa naËinjena po Boæjem obliËju vukusve niæe, do stupnja æivotinja, potapajuÊi ih konaËno u muljpropasti. Izbjegavajte Ëitanje i gledanje stvari koje Êe vas na-vesti na neËiste misli. Njegujte moral i intelektualne sposob-nosti. (2T 410, 1870.)

Um Ëimbenik koji odluËuje. — Pavao kaæe: “Ja samumom svojim sluæim zakonu Boæjemu.” ZamraËiπ li taj umudovoljavanjem æivotinjskim prohtjevima i strastima, tvoje Êemoralne snage oslabjeti pa se sveto i obiËno stavlja na isturazinu. (Lt 2, 1873.)

Masturbacija.18 — Mladeæ i djeca obaju spolova bave semoralnim zagaivanjem [masturbacija] i rade to gnusno zlokoje razara njihovu duπu i tijelo.

Mnogi koji se predstavljaju kao krπÊani toliko su otupje-li od te navike da ne mogu pokrenuti svoja moralna osjetilai shvatiti da je to grijeh i da Êe ako tako nastave, pouzdaneposljedice biti potpuna havarija broda njihovog tijela i uma.»ovjek, najdivnije biÊe na Zemlji, naËinjen po Boæjem obli-Ëju, pretvara se u æivotinju! On postaje bezvrijedan i izopa-Ëen.

Svaki krπÊanin morat Êe nauËiti vjeπtinu obuzdavanja svojihstrasti i rukovoenja naËelom. Ako to ne uËini, bit Êe nedostojankrπÊanskog imena.

Neki koji ispovijedaju visoke vrijednosti ne razumiju gri-jeh samozlouporabe i njezinih neizbjeænih posljedica. Dugoizgraivana navika zaslijepila je njihov razum. Oni ne uvia-ju veliku teæinu svojeg poniæavajuÊeg grijeha koji drastiËnoslabi organizam i uniπtava æivËanu snagu mozga.

Moralno naËelo nevjerojatno je nemoÊno kada se sukobis utvrenom navikom. SveËane poruke s Neba ne mogu nasilu utjecati na srce neutvreno protiv udovoljavanja tom poni-

18 Napomena: Autorica o ovome govori opπirno u Testimonies, sv.2, str. 346—353,480—482 i u broπuri An Appeal to Mothers (Poziv maj-kama) (1864.). Zbog saæetog pregleda ovog predmeta izvuËenog iz svihobjavljenih i neobjavljenih izvora vidi Child Guidance, dio XVII., “PreservingMoral Integrity”, str. 439—468. (Autori kompilacije)

230

215

æavajuÊem zlu. Osjetljivi moædani æivci izgubili su svoj zdravinapon zbog bolesnog uzbuivanja, zbog zadovoljenja nepriro-dne æelje za senzualnim zadovoljstvom. Moædani æivci koji ko-municiraju s cjelokupnim sustavom naπeg tijela sluæe kao jediniposrednik preko kojega Nebo komunicira s Ëovjekom i utjeËena njegov najintimniji æivot.

Sve ono πto remeti cirkulaciju elektriËnih struja u æivËa-nom sustavu umanjuje stupanj æivotnih sila pa kao posljedicanastupa umrtvljavanje osjetljivosti uma. (2T 347, 1870.)

Neka djeca poËinju se samozadovoljavati joπ u ranom dje-tinjstvu; dok rastu, te poæudne strasti rastu usporedo i jaËajus njihovom snagom. Njihov um ne miruje. DjevojËice æele dru-πtvo djeËaka, a djeËaci druπtvo djevojËica. Njihovo ponaπanjenije ni suzdræano ni skromno. Oni su drski i nametljivi i uzi-maju sebi nepristojne slobode. Navika samozadovoljavanja po-nizila je njihov um i uprljala njihovu duπu. (2T 481, 1870.)

Spolna aktivnost prije braka (savjet jednom adven-tistiËkom mladiÊu). — Malo je kuπnji koje su opasnije i po-gubnije za mladiÊe od kuπnje nemorala i nijedna od njih, akojoj popustiπ, neÊe se pokazati tako izrazito razorna za duπui tijelo za vrijeme i za vjeËnost. ...

Bio si mi pokazan u njezinom [N] druπtvu u noÊnim sa-tima; ti najbolje znaπ na koji naËin ste proveli te sate. Ti sizatraæio razgovor sa mnom da me pitaπ jesi li prekrπio Boæjezapovijedi. Sada ja pitam tebe — jesi li ih prekrπio?

Kako ste provodili vrijeme satima zajedno iz noÊi u noÊ?Jesu li tvoje dræanje, tvoje ponaπanje, tvoji osjeÊaji bili takvida bi poæelio da se sve to zapiπe u nebeskoj knjizi? Vidjelasam i Ëula stvari zbog kojih bi aneli pocrvenjeli. ... NijedanmladiÊ ne bi uËinio ono πto si ti Ëinio djevojci N kad njomene bi bio oæenjen; ja sam bila vrlo iznenaena uvidjevπi da titaj predmet nisi oπtroumnije shvatio.

Razlog zaπto ti sada piπem jest da te pozovem, zbog tvojeduπe, da se viπe ovako ne igraπ s kuπnjom. Presijeci, prekinito prokletstvo, koje se kao noÊna mora nadvilo nad tobom.Oπtrim rezom oslobodi se toga sada i zauvijek, ako uopÊe æeliπBoæju naklonost. ...

231



Provodio si noÊne sate u njezinom druπtvu jer ste obojebili zaljubljeni. U ime Boæje, pozivam te, prestani s udvara-njem N ili stupi s njome u brak. ... Niπta te ne ometa da senjome oæeniπ, kao πto ne osjeÊaπ smetnju da budeπ s njomu druπtvu i da se tu ponaπaπ onako kako se samo muæ iæena ponaπaju jedno prema drugome. ...

Ako cijeli svoj æivot æeliπ uæivati u druπtvu N, kako sadaizgleda da uæivaπ i kako si njome oËaran, zaπto ne odeπ ko-rak dalje od onoga gdje si sada i ne postaneπ njezin zakonitizaπtitnik raspolaæuÊi neospornim pravom da provodiπ u njezi-nom druπtvu koliko god vremena æeliπ? Tvoji postupci i pona-πanje gnusni su u Boæjim oËima. (Lt 3, 1879.)

Homoseksualnost — konkretni grijeh Sodome. — Minismo u neznanju kada se radi o padu Sodome zbog pokvare-nosti njezinih stanovnika. Prorok je ovdje [Ezekiel 16,49] naveokonkretne grijehe koji su doveli do razuzdanog nemorala. Teiste, nekada sodomske, grijehe vidimo u danaπnjem svijetu,grijehe koji su na taj grad donijeli izlijevanje Boæjega gnjeva,njegovo potpuno uniπtenje. (HR, 7/1873.; 4BC 1161)

Grijesi stanovnika pretpotopnog svijeta i Sodome uve-Êavaju se. — Kamo god usmjerimo pogled, vidimo ljudskeruπevine, napuπtene obiteljske oltare, razbijene obitelji. Vidi-mo da vlada neko Ëudno odbacivanje naËela, sniæavanje mje-rila moralnosti. Vrlo brzo se uveÊavaju i umnoæavaju grijesikoji su izazvali Boæje sudove koji Êe ubrzo biti izliveni na Zemljuu obliku potopa i razorenja Sodome ognjem. (5T 601; 1889.)

Napadaju Crkvu danaπnjeg vremena. — NeËistoÊa je da-nas vrlo raπirena, pa i meu onima koji se predstavljaju kaoKristovi sljedbenici. Strasti nemaju ograde; æivotinjske sklo-nosti jaËaju zadovoljavanjem, dok moralne sile bivaju sve slabijei slabije. ...

Grijesi koji su uniπtili stanovnike pretpotopnog svijeta igradove u ravnici postoje i danas — ne samo u neznaboæaËkimzemljama, nego i meu onima koji su πiroko poznati kao sljed-benici krπÊanstva, i nekima koji govore da oËekuju Kristov

232

217

dolazak. Kad bi vam Bog prikazao te grijehe onako kako ihOn vidi, bili biste ispunjeni stidom i uæasom. (5T 218, 1882.)

Zatvaranje oËiju pred svjetlom. — Udovoljavanje niskimstrastima navest Êe mnoge da zatvore oËi pred svjetlom bojeÊise da Êe vidjeti grijehe kojih se ne æele odreÊi. Svi mogu vidjetiako hoÊe. Ako umjesto svjetla izaberu tamu, njihova zloÊaneÊe biti niπta manja.

Zaπto muπkarci i æene ne Ëitaju da shvate ove predmetekoji tako nepogreπivo utjeËu na njihovu tjelesnu, umnu i mo-ralnu snagu? Bog vam je dao mjesto za stanovanje o kojemtrebate voditi brigu; saËuvajte ga u najboljem moguÊem sta-nju za Njegovu sluæbu i Njegovu slavu. Vaπe tijelo nije vaπevlasniπtvo. (2T 352, 1885.)

(C) Ravnoteæa i pobjeda

(RijeËi obeÊanja i nade)

Potrebno iskreno pokajanje i odluËan napor. — Oni kojipokvare svoje tijelo, ne mogu uæivati Boæju naklonost dok seiskreno ne pokaju, izvrπe potpunu obnovu i usavrπe svetostu strahu Gospodnjem. (AM 29, 1864.)

Jedina nada za one koji popuπtaju zlim navikama jestda ih zauvijek ostave ako polaæu neku vrijednost na zdravljeovdje i spasenje u vjeËnosti. Ako su tim navikama popuπtaliu dugom vremenskom razdoblju, potreban je odluËan naporda se suprotstave kuπnji i odbace pokvarena zadovoljstva. (AM27, 1864.)

Ovladaj maπtom. — Maπta mora biti pod pozitivnom iupornom kontrolom ako postoji namjera da se strasti i osjeÊajipokore razumu, savjesti i karakteru. (2T 562, 1870.)

Pokoreni Boæjoj volji. — Svi koji raspolaæu i najmanjommjerom istinskog osjeÊaja πto znaËi biti krπÊanin, znaju da

233



su kao Kristovi sljedbenici, Njegovi uËenici, duæni svoje stra-sti, tjelesne snage i umne sposobnosti dovesti u savrπenu po-kornost Njegovoj volji. Oni koji stoje pod vlaπÊu vlastitih strasti,ne mogu biti Kristovi sljedbenici. Oni su previπe odani sluæe-nju svojem gospodaru, zaËetniku svakog zla, da bi ostavilisvoje pokvarene navike i odluËili sluæiti Kristu. (AM 9,10, 1864.;CG 445,446)

Misli su odluËujuÊi Ëimbenik. — NeËiste misli vode uneËiste postupke. Ako Krist bude tema razmiπljanja, misli Êebiti daleko od svakog predmeta koji bi mogao voditi u neËi-ste postupke. Um Êe jaËati baveÊi se uzviπenim predmetima.Ako je nauËen da se kreÊe putem ËistoÊe i svetosti, on Êepostati zdrav i snaæan. Ako je nauËen da se bavi duhovnimtemama, on Êe se, prirodno, opredijeliti za njih. Ali ovo pri-vlaËenje misli k nebeskim stvarima ne moæe se postiÊi bezvjeæbanja vjere u Boga i ozbiljnog, poniznog oslanjanja na Njegada Êe On podariti snagu i vrsnost potrebnu za svaku nevo-lju. (2T 408, 1870.)

Fantaziranje kao grijeh. — Ti si odgovorna Bogu za svojemisli. Ako se prepustiπ praznim maπtanjima dopuπtajuÊi umuda se bavi neËistim predmetima, ti Êeπ u odreenom stupnjubiti kriva pred Bogom kao da su tvoje misli bile pretvoreneu djelo. Jedino πto takvo djelo spreËava jest izostajanje prili-ke. (2T 561, 1870.)

Ovladaj mislima. — Ti moraπ imati kontrolu nad svojimmislima. To neÊe biti lak zadatak jer to ne moæeπ postiÊi bezneposrednog truda, Ëak vrlo velikog napora. ...

Bog od tebe ne traæi da vladaπ samo svojim mislima, veÊi svojim strastima i osjeÊajima. Tvoje spasenje zavisi od uprav-ljanja tim trima podruËjima. Strasti i osjeÊaji snaæna su oru-a. Ako ih zlouporabiπ ili aktiviraπ iz pogreπnih pobuda iliusmjeriπ na pogreπan cilj, oni na vrlo moÊan naËin izazivajutvoju propast ostavljajuÊi te kao jadnu ruπevinu, bez Boga ibez nade. (2T 561, 1870.)

234

219

Njegovane misli postaju navika. — Kada njegujemo uka-ljane misli, one postaju navika, a duπa je ranjena i opoganjena.Kada jednom uËiniπ neπto πto ne valja, nastaje mrlja koju nemoæe oprati niπta do Kristove krvi. Ako se od navike ne odvratiπËvrsto i odluËno, duπa Êe biti izopaËena, a potoci koji istjeËuiz tog otrovnog izvora trovat Êe druge. (Lt 26d, 1887.; HP 197)

Misli pod nadzorom. — Mi trebamo uvidjeti visoku vri-jednost nadzora nad naπim mislima jer on um i duπu pripremada rade skladno u UËiteljevom poslu. Za naπ mir i sreÊu uovom æivotu Krist mora postati srediπte naπih misli. Kako Ëovjekmisli, onakav jest. [Vidi Izreke 23,7] Naπ napredak u pogle-du moralne ËistoÊe zavisi od pravilnog razmiπljanja i pravil-nog djelovanja. ...

Zle misli razaraju duπu. Boæja sila obraÊenja mijenja srce,oplemenjuje i Ëisti misli. Tek kada uloæimo odluËan napor dasvoje misli usmjerimo na Krista, u æivotu Êe se moÊi otkritiNjegova milost. Um se mora ukljuËiti u duhovni rat. Svakapomisao mora biti dovedena u pokornost, u posluπnost Kri-stu. Sve navike moramo dovesti pod Boæji nadzor.

Mi neprestano moramo imati osjeÊaj oplemenjuÊe sile Ëi-stih misli i izopaËujuÊeg utjecaja zlih misli. Svoje misli us-mjerimo na ono πto je sveto. Neka nam misli budu Ëiste iistinite jer je ispravno razmiπljanje jedina sigurnost za svakogËovjeka. Mi moramo uporabiti svako sredstvo od Boga kakobismo vladali svojim mislima i njegovali ih. Svoje misli moramodovesti u sklad s Njegovim umom. Njegova istina posvetit Êenas, naπe tijelo, duπu i duh i tada Êemo se moÊi izdiÊi iznadtame kuπnji. (Lt 123, 1904.; HP 164)

Prehrana kao znaËajan Ëimbenik. — Nikada nije previ-πe ponoviti da sve ono πto unosimo u svoj æeludac djeluje nesamo na tijelo, veÊ u konaËnici i na um. Takozvana jaka inadraæujuÊa hrana uznemiruje krv, uzbuuje æivËani sustavi vrlo Ëesto otupljuje moralne osjete pa puteni nagoni vladajurazumom i savjeπÊu. Teπko je, a Ëesto gotovo i nemoguÊe, daonaj tko nije umjeren u prehrani pokaæe strpljenje i samo-kontrolu. (CTBH 134, 1890.; CG 461)

236

235



Meso uzbuuje i jaËa niske strasti. — Meso ne bismotrebali davati svojoj djeci. Meso svojim utjecajem uzbuuje ijaËa niæe strasti i vodi k umrtvljivanju moralne snage. Æita-rice i voÊe spravljeni bez masnoÊe i u πto je moguÊe prirod-nijem stanju trebali bi biti hrana na stolu svih onih koji tvrdeda se pripremaju za odlazak na Nebo. ©to je hrana manjenadraæujuÊa, to se strasti mogu lakπe svladavati. Zadovolja-vanje osjeta okusa ne treba biti mjerilo a da se ne obazremona tjelesno, umno ili moralno zdravlje. (2T 352, 1869.)

“Ubijmo” kuπnje. — Niske strasti imaju svoje sjediπte utijelu i djeluju kroz njega. RijeËi “tijelo” i “tjelesne æelje” pod-razumijevaju niæu, izopaËenu prirodu; fiziËko tijelo samo posebi ne moæe djelovati suprotno Boæjoj volji. Od nas se u BoæjojrijeËi traæi da razapnemo tijelo s njegovim prohtjevima i stra-stima. Kako Êemo to uËiniti? HoÊemo li tijelu nanositi bol?Ne, veÊ Êemo “ubiti” kuπnju koja nas navodi na grijeh.

Moramo otjerati pokvarene misli. Svaku misao moramodovesti u pokornost Isusu Kristu. Sve æivotinjske sklonostitrebaju biti pokorene viπim silama duπe. Boæja ljubav moraimati vrhovnu vlast, a Krist zauzeti svoje mjesto na nepodi-jeljenom prijestolju. Svoje tijelo moramo smatrati Njegovimvlasniπtvom po otkupljenju. “Udovi” tijela trebaju postati oruapravde. (MS 1, 1888.; AH 127,128)

NeËiste misli zamijeni Ëistim, oplemenjujuÊim misli-ma. — Um mora stalno razmiπljati o Ëistim i svetim predme-tima. NeËiste misli moramo odagnati odmah i baviti se Ëistim,oplemenjujuÊim mislima, svetim razmiπljanjem. To Êe nampomoÊi da u sve veÊoj mjeri upoznajemo Boga jer Êemo svojum poduËavati da razmiπlja o nebeskim stvarima. Bog imajednostavna orua koja nudi svakome pojedinaËno, dovoljnada dovedu do onog slavnog cilja, spasenja duπe.

OdluËi dostiÊi visoka i sveta mjerila; “letvicu” postavi visoko;djeluj s ozbiljnom namjerom kao nekada Daniel — postojanoi ustrajno pa tvoje napredovanje neÊe moÊi sprijeËiti niπta odonoga πto neprijatelj moæe uËiniti. Bez obzira na nepogodno-sti, promjene i probleme, tebi se pruæa moguÊnost da stalno

237

221

napredujeπ u pogledu umne snage i moralnih sposobnosti.(Lt 26d, 1887.; HP 197)

Ne stvaraj krizne situacije. — Svaki nesveti osjeÊaj mimoramo dræati pod vlaπÊu posveÊenog razuma preko milostikoju nam Bog obilno daje u svakoj kriznoj situaciji. Meu-tim, ne poduzimaj niπta πto Êe stvoriti kriznu situaciju; neËini nikakvo svjesno djelo koje Êe nekoga dovesti na udar kuπ-nji, niti pruæaj i najmanji povod drugima da misle da je onkriv za takvu nerazumnost. (Lt 18, 1891.)

Dræi se podalje od ruba provalije. — Ne gledaj kako biπto bliæe priπao rubu litice a da ti se “niπta ne dogodi”. Iz-bjegavaj prvi dodir s opasnoπÊu. Ne moæeπ se igrati interesimaduπe. Tvoj karakter je tvoj kapital. »uvaj ga kao πto se Ëuvazlatno blago. Moralnu ËistoÊu, samopoπtovanje i snagu zaodupiranje kuπnjama moraπ Ëuvati Ëvrsto i postojano. ...

Nitko neka ne misli da moæe pobijediti bez pomoÊi odBoga. Tebi je potrebna energija, snaga, sila unutarnjeg æivo-ta koji je izgraen u tebi. Tada Êeπ donositi rod poboænosti isteÊi nedvosmislenu odbojnost prema zlu. Potrebna ti je stalnaborba za udaljavanje od svjetovnosti, od “jeftinog” ponaπanja,od svega πto je puteno; trebaπ teæiti k plemenitosti duπe iËistog i neumrljanog karaktera. Tvoje ime moæe ostati Ëisto,pa ga nitko neÊe moÊi dovesti u vezu s neËim πto je nepravedno,veÊ Êe ga poπtovati svi koji su dobri i Ëisti. Ono Êe biti zapi-sano u Janjetovoj knjizi æivota. (MS 4a, 1885.; MM 143,144)

Kormilo dræi ili Sotona ili Krist. — Kad um ne stojipod izravnim utjecajem Boæjeg Duha, Sotona ga moæe oblikovatikako mu drago. On Êe posvjetoviti sve sile razuma nad koji-ma je stekao vlast. On je izravno suprotstavljen Bogu svojimukusom, glediπtima, opredjeljenjima, onim πto se voli ili nevoli, izborom stvari i ciljeva; on ne uæiva ni u Ëemu πto Bogvoli ili odobrava, veÊ u onome πto prezire. ...

Ako Krist prebiva u srcu, On Êe biti i u svim naπim mi-slima. Naπe najdublje misli bit Êe posveÊene Njemu, Njegovojljubavi, Njegovoj ËistoÊi. On Êe ispuniti sve prostore uma. NaπiosjeÊaji bit Êe koncentrirani oko Isusa. S Njime Êe se udru-

238



æiti sve naπe nade i oËekivanja. Najuzviπenija radost duπe bitÊe da æivimo vjerom u Boæjeg Sina oËekujuÊi Njegov dolazaki radujuÊi mu se. On Êe biti kruna naπe radosti. (Lt 8, 1891.;HP 163)

Doæivotna budnost. — Dok traje æivot, odluËno i Ëvrstotrebamo Ëuvati svoje osjeÊaje i strasti. SuoËeni smo s unutar-njom pokvarenoπÊu i kuπnjama izvana. Gdje god se planiraili oËekuje napredovanje Boæjeg djela, Sotona tako planira okol-nosti da na duπu svali kuπnje s golemom snagom. Ni u jed-nom trenutku ne moæemo biti sigurni ako se ne oslanjamona Boga i ako naπ æivot nije sakriven s Kristom u Bogu. (Lt8b, 1891.; 2BC 1032)

Bog priprema jedan narod. — Boæji narod treba ne samopoznavati Njegovu volju, nego je i primjenjivati u æivotu. MnogiÊe biti iskljuËeni iz broja onih koji poznaju istinu jer nisuposveÊeni njome. Istina mora uÊi u njihovo srce da ih posve-ti i oËisti od svih oblika svjetovnosti i putenosti u onom naj-intimnijem podruËju æivota. Hram duπe mora biti oËiπÊen. Sveπto Ëinimo tajno trebamo Ëiniti kao da se nalazimo u prisut-nosti Boga i svetih anela buduÊi da je pred Bogom sve otvo-reno i pred Njim se niπta ne moæe sakriti. ...

Bog priprema narod koji Êe Ëistih ruku i srca stajati predNjim na sudu. Mjerilo se mora podiÊi visoko; maπta mora bi-ti oËiπÊena; zaljubljenost koja prianja uz poniæavajuÊe navikemora se ostaviti da bi duπa mogla biti uzdignuta k Ëistimmislima, svetim navikama. Svi oni koji Êe poloæiti ispit nevoljakoji je pred nama, bit Êe sudionici boæanske naravi; oni supobjegli od pokvarenosti koja je uπla u svijet preko tjelesnihpoæuda i nisu sudjelovali u njima. (RH, 24. svibnja 1887.)

239

223

26

BRATSKA LJUBAV

Ljubav prema drugima donosi radost. — Æelim poruËitisvojoj braÊi i sestrama po cijelome svijetu: Njegujte Kristovuljubav! Kao potoci u pustinji, ona treba izvirati iz krπÊaninoveduπe osvjeæavajuÊi, ukraπavajuÊi i unoseÊi zadovoljstvo, mir iradost u vlastiti æivot i u æivote drugih. (5T 565, 1889.)

Neodoljiv je primjer nesebiËne ljubavi. — ©to viπe ka-rakterom podsjeÊamo na naπeg Spasitelja, to Êe veÊa biti naπaljubav prema onima za koje je On umro. KrπÊani koji pokazujuduh nesebiËne ljubavi jedni prema drugima, donose o KristusvjedoËanstvo koje nevjernici ne mogu ni poreÊi niti mu seoduprijeti. NemoguÊe je procijeniti snagu takvog primjera. NiπtaneÊe tako uspjeπno skrπiti Sotonine zamke i njegove emisare,niπta neÊe tako izgraditi Otkupiteljevo kraljevstvo kao Kristovaljubav izraæena preko vjernika Crkve. (5T 167,168, 1882.)

Vlastito “ja” moæe zamraËiti ljubav. — Ljubav je aktivnonaËelo; zahvaljujuÊi njoj, dobro drugih stalno nam je predoËima i time nas zadræava od nepromiπljenih postupaka dane bismo izgubili iz vida svoj cilj — zadobivanje duπa za Krista.Ljubav ne traæi svoje. Ona ljude ne navodi da teæe vlastitojudobnosti i udovoljavanju vlastitim æeljama. Poπtovanje kojeukazujemo svojem “ja” vrlo Ëesto ometa rast u ljubavi. (5T124 (1882.)

Poniznost kao izdanak ljubavi. — Ljubav se ne veliËa,nije hvalisava. Ona je ponizna i nikada ne navodi Ëovjeka dase istiËe i uzdiæe. Ljubav prema Bogu i naπim bliænjima neÊe

241

240


se otkriti u brzopletim, nepromiπljenim postupcima niti Êe nasnavoditi da na iznalaæenje tuih pogreπaka ili da se pona-πamo diktatorski. Ljubav se ne nadima. Srce u kojem vladaljubav bit Êe voeno blagim, uËtivim, suosjeÊajnim ponaπa-njem prema drugima bilo da oni taj naπ naËin izraæavanjakrπÊanske ljubavi prihvaÊaju ili ne, bilo da nas poπtuju ilisu zlobni prema nama. (5T 123,124, 1882.)

Istinska ljubav je skromna. — Odanost koju Bog od nastraæi pokazuje se u iskrenoj ljubavi prema duπama za koje jeKrist dao svoj æivot. Kristovo prebivanje u srcu pokazat Êese ljubavlju kakvu je On naloæio svojim uËenicima. Njegovaprava djeca davat Êe drugima prednost. Oni nikada i ni nakojem mjestu ne traæe najbolje za sebe, jer svoje talente nesmatraju boljima od onih koje imaju njihova braÊa. Kad jeto stvarno tako, to Êe postati i oËigledno otkrivanjem ljubavikoju je Krist pokazao prema ljudima — nesebiËne, iskreneljubavi koja je dobru drugih davala prednost pred vlastitimdobrom. (MS 121, 1899.)

Ljubav preobraæava karakter. — Prikaæimo Isusovu lju-bav onima koji ne poznaju istinu, a ona Êe djelovati kao kvasacu djelu preobrazbe karaktera. (8T 60, 1904.)

SebiËna ljubav. — Bog æeli da Njegova djeca, ako Njegaæele proslaviti, shvate da izrazi njihove ljubavi trebaju biti upu-Êeni onima kojima je ona najpotrebnija. ... Ne smijemo pokazatinikakav znak sebiËnosti ni u pogledima ni u rijeËima ili po-stupcima kada kontaktiramo s onima koji su s nama u vjeri... bili oni veliki ili mali, bogati ili siromaπni. Ljubav koja lju-bazne rijeËi upuÊuje samo malobrojnima dok se prema dru-gima odnosi hladno i ravnoduπno, nije ljubav, veÊ sebiËnost.Ona ni na koji naËin neÊe raditi za dobro duπa ili na slavuBogu. Naπa ljubav ... ne smije biti zapeËaÊena, saËuvana zaposebne osobe, na πtetu drugih. Razbijte bocu i miris Êe ispunitikuÊu. (MS 17, 1899.; HC 231)

Sposobnosti nisu zamjena za ljubav. — Govora, farizej-skog dræanja i samohvale ima napretek, ali to nikada neÊe

242

225

zadobiti duπe za Krista. »ista, posveÊena ljubav, kakva je po-kazana u Kristovom æivotnom djelu, kao skupocjeni je miris.Ona, kao Marijina razbijena boËica miomirisa za pomazanje,ispunjava mirisom cijelu kuÊu. RjeËitost, poznavanje istine,rijetki talenti pomijeπani s ljubavlju dragocjeni su darovi. Me-utim, sposobnosti same po sebi, najrjei talent sam po sebi,ne moæe zauzeti mjesto ljubavi. (6T 84, 1900.)

Velikoduπnost kao dokaz ljubavi. — Dokaz naπe ljuba-vi oËituje se u duhu koji je po ugledu na Kristov duh, sprem-nosti da pruæimo ona dobra koja je Bog nama dao, sprem-nosti da pokaæemo samoodricanje i samopoærtvovnost kakobismo pomogli napretku Boæjeg djela i napaÊenim ljudima.Nikada nemojmo proÊi pokraj nekoga tko bi traæio dokaz na-πe velikoduπnosti. Kada postupamo kao vjerni upravitelji Bo-æje milosti, mi otkrivamo da smo preπli iz smrti u æivot. Bognam je dao svoja dobra; dao nam je svoju rijeË da Êemo, akobudemo vjerni u svojoj upraviteljskoj sluæbi, na Nebu sabra-ti nepropadljivo blago. (RH, 15. svibnja 1900.)

Pruæanje znakova istinske ljubavi kao znak uËeniπtva.— Bez obzira na to koliko visoko bilo znanje, onaj Ëije srcenije ispunjeno ljubavlju za Boga i bliænje, nije pravi KristovuËenik. Premda moæe imati veliku vjeru i moÊ da Ëak ËiniËuda, njegova bi vjera bez ljubavi bila bezvrijedna. On moæepokazati veliku dareæljivost; ali kad bi, iz neke druge pobudeosim iskrene ljubavi, razdao sav imetak da nahrani gladne,ovim Ëinom ne bi stekao Boæju naklonost. U svojoj revnostimogao bi Ëak umrijeti muËeniËkom smrÊu, ali ako nije potaknutljubavlju, Bog bi ga smatrao zavedenim zanesenjakom ili Ëa-stoljubivim licemjerom. (Djela apostolska, 199.200)

Srce u kojem vlada ljubav. — Srce u kojem vlada ljubavneÊe biti ispunjeno gnjevom ili osvetoljubivoπÊu, nepravdamakoje Êe sa stajaliπta ponosa i samoljublja biti nepodnoπljive.Ljubav je bezazlena, ne priæeljkuje zlo i ona o pobudama ipostupcima drugih uvijek donosi najpovoljnije zakljuËke. (5T168,169, 1882.)

243

Bratska ljubav


Aktivnost Sotonine vojske, opasnost koja okruæuje ljud-sku duπu traæi sposobnosti svakog suradnika. Ali ne smijebiti nikakvog pritiska. U radu s ljudskom izopaËenom naravitreba postupati s ljubavlju, strpljenjem i Boæjim dugim podno-πenjem. (6T 237, 1900.)

Ispravlja neuskladive posebnosti. — Kad je netko sudi-onik boæanske naravi, Kristova ljubav postaje trajno naËelou duπi, a vlastito “ja” i njegove posebnosti neÊe dolaziti doizraæaja. (6T 52, 1900.)

Samo Kristova ljubav moæe izlijeËiti. — Jedino ljubavkoja teËe iz Kristovog srca moæe iscijeliti. Jedino onaj u komeova ljubav teËe, kao sok u drvetu ili krv u tijelu, moæe izlije-Ëiti ranjenu duπu. (Odgoj, 101.102)

Priprema za sva iznenaenja. — Svatko tko istinski ljubiBoga imat Êe Kristov duh i æarku ljubav prema svojoj braÊi.©to je neËije srce u veÊoj zajednici s Bogom i πto su njegoviosjeÊaji ljubavi viπe usmjereni prema Kristu, to Êe mu manjesmetati okrutnosti i nedaÊe s kojima se susreÊe u ovom æivotu.(5T 483,484, 1899.)

Bratstvo se nikada ne ostvaruje kompromisom. — Onikoji vole Isusa i duπe za koje je On umro, iÊi Êe za onim πtodoprinosi miru. Ali oni moraju paziti da, trudeÊi se da spri-jeËe razdor, ne ponize istinu; da uklanjajuÊi opasnost podjelei sukoba, ne ærtvuju naËelo. Istinsko bratstvo nikada se nemoæe odræati sklapanjem kompromisa na πtetu naËela. Kadse krπÊani pribliæe Kristovom idealu i postanu Ëistog duha iËistih postupaka, oni Êe osjetiti otrov zmije. Protivljenje “sinovaprotivljenja” diæe se protiv krπÊanstva koje je duhovno. ... Miri sklad koji se postiæe uzajamnim ustupcima da bi se izbje-gle sve neusklaenosti miπljenja, ne zasluæuju da se tako na-zovu. Oko pitanja osjeÊaja izmeu Ëovjeka i Ëovjeka ponekadse mogu uËiniti ustupci, ali za postizanje sklada nikada netreba ærtvovati nijednu kovrËicu naËela. (RH, 16. sijeËnja 1900.)

244

227

Boæanska ljubav je nepristrana. — Krist je doπao naZemlju s porukom milosti i praπtanja. On je poloæio temeljvjeri kojom su Æidov i neznaboæac, crni i bijeli, slobodnjak irob vezani u isto zajedniËko bratstvo i u Boæjim oËima priznatikao jednaki. Spasitelj ima bezgraniËnu ljubav prema svakomljudskom biÊu. On u svakome vidi moguÊnost napredovanja.S boæanskom energijom i nadom On pozdravlja one za kojeje dao svoj æivot. (7T 225, 1902.)

Obavija ljudsko bratstvo velom boæanskog zagrljaja. —PosveÊena meusobna ljubav je sveta. U ovom velikom djelukrπÊanska ljubav jednih prema drugima daleko viπe, trajnije,uËtivije i nesebiËnije nego dosada Ëuva vrline krπÊanske bla-gosti, dobroËinstva i uËtivosti obavijajuÊi ljudsko bratstvo velomboæanskog zagrljaja, istiËuÊi koliko je dostojanstva Bog podarioËovjekovim pravima. Ovo dostojanstvo krπÊani moraju njego-vati uvijek na Ëast i slavu Bogu. (Lt 10, 1897.; 5BC 1140,1141)

Ljubav prema duπama mjera je ljubavi prema Bogu.— Ljubav koja se otkrila u Kristovom æivotu samoodricanja isamopoærtvovnosti treba se vidjeti i u æivotu Njegovih sljed-benika. Mi smo pozvani da “hodimo kao πto je On hodio”. ...Naπa je prednost πto iznad nas poËiva nebeska svjetlost. Upravotako je i Henok hodio s Bogom. Henoku nije bilo lakπe æivjetipravednim æivotom nego nama danas. Okolnosti njegovog vre-mena nisu bile niπta povoljnije za rast u milosti i svetosti oddanaπnjeg vremena. ... Mi æivimo u zlima posljednjih dana inama je potrebna snaga iz istog izvora. Mi moramo hoditi sBogom. ...

Bog vas poziva da svu svoju snagu uloæite u djelo. ViÊete morati poloæiti raËun za dobro koje ste mogli uËiniti daste stajali tamo gdje je trebalo. Vrijeme je da postanete Kri-stovi suradnici i nebeskih anela. HoÊete li se probuditi? Uvaπoj sredini ima duπa kojima je potrebna vaπa pomoÊ. Jesteli osjetili teæinu odgovornosti da ih dovedete u podnoæje kri-æa? Imajte na umu da Êete upravo onaj stupanj ljubavi kojiimate prema Bogu pokazati i prema svojoj braÊi i duπamakoje su izgubljene bez Krista. (RH, 9. sijeËnja 1900.)

245

Bratska ljubav


Savrπena ljubav u Crkvi Kristov cilj. — Isus bi sjajnimzrakama svjetla mogao obasjati najmraËnije misterije znano-sti, ali On ne æeli oduzeti ni trenutak od pouËavanja znanostio spasenju. Njegovo vrijeme, Njegovo znanje, Njegove sposob-nosti i sam Njegov æivot prihvaÊeni su samo kao sredstvo zaostvarivanje spasenja ljudskih duπa. Kakve li ljubavi, kakveneusporedive ljubavi!

Usporedimo svoje slabaπne, beæivotne, poluparalizirane na-pore s djelom Gospodina Isusa. Sluπajmo Njegove rijeËi, Nje-govu molitvu upuÊenu Ocu: “Objavio sam im tvoje ime, i ubu-duÊe Êu ga objavljivati, da u njima trajno bude ljubav kojomsi me ljubio, i ja u njima.” (Ivan 17,26) Kakav jezik! Kako jedubok, πirok, pun! Gospodin Isus æeli svojom ljubavlju pro-drijeti kroz svaki ud svojega duhovnog Tijela, svoju Crkvu,kako bi æivotna snaga te ljubavi cirkulirala svakim dijelomtog Tijela i bila u nama kao πto je u Njemu. Gospodin tadamoæe ljubiti palog Ëovjeka kao πto On [Bog] ljubi svojeg jedi-nog Sina; On izjavljuje da je to najmanje πto æeli da se dogo-di za naπe dobro. (MS 11, 1892.)

246

229

27

BOÆJA LJUBAV

Bog je ljubav. — “Bog je ljubav.” (1. Ivanova 4,16) Njegovanarav, njegov Zakon je ljubav. On je to uvijek bio i uvijek Êebiti. “Jer ovako govori Viπnji i Uzviπeni, koji vjeËno stoluje,”Ëije su “staze od vjeËnosti”, On se ne mijenja. U Njega nema“promjene, ni zasjenjenja zbog mijene”. (Izaija 57,15; Habakuk3,6; Jakov 1,17)

Svako oËitovanje stvaralaËke sile izriËaj je beskonaËneljubavi. Boæji suverenitet obuhvaÊa puninu blagoslova za svastvorena biÊa. ...

Povijest velike borbe izmeu dobra i zla, od svog poËetkana Nebu pa sve do konaËnog uniπtenja pobune i iskorjenjenjagrijeha, prikaz je i Boæje nepromjenjive ljubavi. (Patrijarsi iproroci, 15)

Boæja ljubav pokazana u prirodi. — Priroda i objava za-jedniËki svjedoËe o Boæjoj ljubavi. Naπ nebeski Otac izvor jeæivota, mudrosti i radosti. Pogledajte samo Ëudesa i ljepoteprirode! Mislite o njihovoj zadivljujuÊoj prilagodbi potrebamai sreÊi ljudi i svih æivih stvorenja. SunËeva svjetlost i kiπaπto oæivljuju i osvjeæavaju Zemlju, bregovi, mora i ravnice —sve nam to govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog ispunjava sva-kodnevne potrebe svih svojih stvorenja. ...

“Bog je ljubav” — piπe na svakom pupoljku πto se rascvje-tava, na svakoj vlati mlade trave. Ljupke ptice πto ispunjavajuprostor veselim pjesmama, cvjetovi njeænih boja πto miriπu usvojemu savrπenstvu, bogato razlistano veliËanstveno πumskodrveÊe — sve nam svjedoËi o Boæjoj oËinskoj briænosti i paælji-vosti i o Njegovoj æelji da usreÊi svoju djecu. (Put Kristu, 5,6)

248

247


Zapovijedi utemeljene na naËelu ljubavi. — Uredbe De-kaloga su prilagoene cijelom svijetu, a svima su dane za poukui pokoravanje. Deset zapovijedi, saæete, sveobuhvatne i auto-ritativne, bave se Ëovjekovom duænoπÊu prema Bogu i bliænjima,a sve se zasniva na velikom temeljnom zakonu ljubavi. (Patrijarsii proroci, 247)

Isus i zakon suosjeÊajne ljubavi. — Boæji zakon je posvojoj naravi oduvijek bio nepromjenjiv i zato je Isus predaosebe kao ærtvu za palog Ëovjeka, a Adam izgubio Eden i zajednosa svojim potomstvom bio stavljen na ispit.

Da je Boæji zakon bio izmijenjen u samo jednoj uredbiod vremena Sotoninog izgona s Neba, Sotona bi na Zemljinakon svojeg pada dobio ono πto nije mogao dobiti na Nebuprije pada. Dobio bi sve πto je traæio. Mi znamo da se to nijedogodilo. ... Zakon ... ostaje nepromjenjiv kao i Boæje prijestolje;spasenje svake duπe odluËuje se na osnovi posluπnosti ili ne-posluπnosti. ...

Isus je zakonom suosjeÊajne ljubavi ponio naπe grijehe,uzeo na sebe naπu kaznu i pio iz Ëaπe Boæjeg gnjeva na-mijenjene prijestupniku. ... On je nosio kriæ samoodricanja isamopoærtvovnosti za nas da bismo mi dobili æivot, vjeËni æivot.HoÊemo li i mi nositi kriæ za Isusa? (Lt 110, 1896.; KH 289)

Kristova suÊutna narav puna ljubavi. — Njegov æivotod poËetka do kraja bio je æivot samoodricanja i samopoært-vovnosti. On je na golgotskom kriæu prinio sebe kao velikuÆrtvu za sve ljude kako bi cio svijet, tko god æeli, mogao dobitispasenje. Krist je bio sakriven u Bogu, a Bog je stajao otkrivensvijetu u karakteru svojega Sina. ...

Ljubav prema izgubljenom svijetu oËitovala se svakoga danau svakom postupku Njegovog æivota. Oni koji su proæeti Njego-vim duhom radit Êe u svim podruËjima u kojima je i Kristradio. Boæje svjetlo i Boæja ljubav bili su prikazani u Kristu,u Njegovoj ljudskoj naravi. Nikada nijedno ljudsko biÊe nijeposjedovalo tako osjetljivu narav kao bezgreπni “Svetac Boæji”,koji je stajao kao poglavar i predstavnik onoga πto ËovjeËan-stvo moæe postati usaivanjem boæanske naravi. (YI, 16. ko-lovoza 1894.; KH 288)

249

231

Boæja ljubav æivo vrelo. — Boæja ljubav je veÊa od pukezabrane; ona je pozitivno i aktivno naËelo, æivo vrelo koje bes-konaËno teËe na blagoslov drugima. Ako Kristova ljubav pre-biva u nama, ne samo πto neÊemo njegovati mrænju premasvojim bliænjima, nego Êemo im na svaki naËin nastojati po-kazati svoju ljubav. (MB 58, 1896.)

Svemir izraæava Boæju ljubav. — O, kad bi svatko mogaona pravi naËin procijeniti skupocjeni dar koji je naπ nebeskiOtac dao naπem svijetu! UËenici su izjavili da ne mogu izrazititu Kristovu ljubav. Jedino πto su mogli reÊi bilo je: “Ovo jeljubav.” Cjelokupni svemir izraz je te ljubavi i Boæje nesputanedobrote.

Bog je svojeg Sina mogao poslati u svijet da osudi svijet.Ali zadivljujuÊe li milosti! Krist je doπao da spasi, a ne dauniπti. Apostoli se nijednom nisu dotaknuli tog predmeta ada njihova srca nisu gorjela nadahnuÊem niËim usporediveljubavi prema Spasitelju. Apostol Ivan nije mogao naÊi rijeËida izrazi svoje osjeÊaje. On usklikuje: “Gledajte koliku namje ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja. A to i jesmo!Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije upoznao.” (1. Ivanova3,1) Mi nikada neÊemo moÊi shvatiti ni izraËunati koliko nasje naπ Otac volio. Nema tog mjerila s kojim bi se to moglousporediti. (Lt 27, 1901.)

Sotona je odgovoran za sliku okrutnog, krutog Boga.— Sotona je naveo ljude da Bogu pripisuju krutu pravednost,kao kakvom okrutnom sucu i neumoljivom i strogom vjerov-niku. Opisao je Stvoritelja kao biÊe koje nepovjerljivim okommotri ljude i vreba njihove zablude i pogreπke ne bi li ih mogaoosuditi. Da bi uklonio ovu iskrivljenu sliku i otkrio svijetubeskrajnu Boæju ljubav, Isus je doπao æivjeti meu ljude. (PutKristu, 7)

Ljubav izmeu Oca i Sina kao uzor. — Koliko god pastirmoæe voljeti svoje ovce, On joπ viπe voli svoje sinove i kÊeri.Isus nije samo naπ Pastir, On je “Otac vjeËni”. On kaæe: “Po-znajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao πto Otacpoznaje mene i kao πto ja poznajem Oca.” (Ivan 10,14.15) Kakva

250

Boæja ljubav


je to izjava — jedinoroeni Sin, On koji je u OËevom naruËju,On koga je Bog objavio kao “Ëovjeka, moga srodnika” (Zaha-rija 13,7) u bliskoj je zajednici s nama; zajednica izmeu Njegai vjeËnog Boga prikazuje zajednicu izmeu Krista i Njegovedjece na Zemlji. (Isusov æivot, 396.397)

Bog ljubi Kristove sljedbenike kao πto ljubi svojega jedi-noroenog Sina. (MS 67, 1894.)

Kristova ljubav je æivotvorna, iscjeljujuÊa sila. — Ljubavkoja od Krista zraËi kroz cijelo naπe biÊe sila je koja daje iobnavlja æivot. Njezin dodir zdravlja dopire do svakog vitalnogdijela naπega tijela — mozga, srca, æivaca. Najviπe sile biÊapotaknute su kroz tu ljubav na aktivnost. Ta ljubav oslobaaduπu od krivnje i æalosti, straha i zabrinutosti koji razarajuæivotne snage. Nju prate vedrina i smirenost. Ona usauje uduπu radost, koju ne moæe razoriti niπta πto je zemaljsko —radost u Duhu Svetom — radost koja donosi zdravlje, kojadonosi æivot. (Put u bolji æivot, 60.61)

Prikaz Boæje ljubavi. — Zahvalimo Bogu na blistavimprizorima koje nam je pokazao. Prikupimo sve blagotvorne do-kaze Njegove ljubavi, tako da ih neprestano moæemo gledati:Boæjeg Sina kako napuπta prijestolje svojega Oca odijevajuÊisvoju boæansku narav ljudskom da bi mogao izbaviti Ëovjekaod Sotonine sile; Njegovu pobjedu zbog nas, koja je Ëovjekuotvorila Nebo i omoguÊila ljudskom pogledu da zaviri u pro-store u kojima Boæanstvo boravi i otkriva svoju slavu; grjeπ-ni rod uzdignut iz ponora propasti u koji ga je grijeh bacio,koji je ponovno doveden u vezu s beskrajnim Bogom i, na-kon πto je izdræao boæansku kuπnju vjerom u Otkupitelja, kojije odjeven u Kristovu pravednost i uzdignut na Njegovo prije-stolje. To su prizori o kojima Bog æeli da razmiπljamo! (PutKristu, 102.103)

Ljubav je naπe Nebo. — Kristova ljubav je naπe Nebo.Ali kada pokuπamo govoriti o toj ljubavi, jezik nas izdaje. Raz-miπljamo o Njegovom æivotu na Zemlji, o Njegovoj ærtvi pri-nesenoj za nas; razmiπljamo o Njegovom djelu na Nebu u svoj-

251

233

stvu naπeg Zastupnika, o stanovima koje On priprema za onekoji Ga ljube; mi zato ne moæemo a da ne uskliknemo: “O,kolike li visine i dubine Kristove ljubavi!” Kad zastanemo kodkriæa, stjeËemo samo blijedu sliku Boæje ljubavi i kaæemo: “Uovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je onljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomirnicu za naπegrijehe.” (1. Ivanova 4,10) I tako, u svojem razmiπljanju o Kristumi se samo zadræavamo oko ruba ljubavi koja je neizmjeriva.Njegova je ljubav kao nepregledni ocean, bez dna i bez oba-le. (RH, 6. svibnja 1902.)

Boæja ljubav je beskrajna, neiscrpna. — SveukupnaoËinska ljubav koja se kanalom ljudskih srca prenosila s na-raπtaja na naraπtaj, svi izvori njeænosti koji su bili otvoreniu ljudskim duπama, samo su maleni potoËiÊ koji teËe premabeskrajnom oceanu u usporedbi s beskrajnom, neiscrpnomBoæjom ljubavlju. Jezik to ne moæe izgovoriti niti pero opisati.O njoj moæete razmiπljati sve dane svojega æivota; moæete mar-ljivo pretraæivati Pisma s namjerom da je razumijete; moæetesabrati sve sile i moguÊnosti koje vam je Bog dao u nastojanjuda shvatite ljubav i suosjeÊanje nebeskog Oca; ipak, iza togaje beskraj. Tu ljubav moæete prouËavati vjekovima, a ipak ni-kada neÊete u potpunosti shvatiti duæinu i πirinu, dubinu ivisinu ljubavi koju je u srcu imao Bog kada je svojeg Sinadao da umre za svijet. Sama vjeËnost to nikada neÊe potpunomoÊi otkriti. Ali dok prouËavamo Bibliju i razmiπljamo o Kri-stovom æivotu i planu otkupljenja, ove veliËanstvene teme ot-varaju se naπem razumu sve viπe i viπe. (5T 740, 1889.)

Boæja ljubav je progresivna. — I kako odmiËu, godinevjeËnosti donosit Êe sve bogatija i slavnija otkrivenja o Bogui Kristu. Kako napreduje znanje, tako Êe rasti ljubav, πtova-nje i sreÊa. ©to ljudi viπe nauËe o Bogu, to Êe biti veÊe nji-hovo divljenje prema Njegovom karakteru. (Velika borba, 582)

252

Boæja ljubav

235

DIO VI.

SEBI»NOST I SAMOPO©TOVANJE

237

28

SAMOPO©TOVANJE

Izgradnja samopoπtovanja. — Ako æelimo dobro duπama,naπ uspjeh u radu s njima bit Êe razmjeran njihovom povjerenjuu naπu vjeru u njih i s onim koliko ih cijenimo. Poπtovanjekoje pokazujemo prema ljudskoj duπi koja se bori s grijehompouzdano je sredstvo u Kristu Isusu za obnavljanje Ëovjeko-vog izgubljenog samopoπtovanja. Kada mu mi iznesemo πtoon moæe postati, za njega je to pomoÊ koju mi sami ne moæemou potpunosti sagledati. (MS c1893.; FE 281)

Poπtovanje ljudskog dostojanstva. — Uvijek treba pazitina pristojnost u ponaπanju. Gdje naËela nisu ugroæena, ob-zir prema drugima navest Êe nas da poπtujemo prihvaÊeneobiËaje, ali prava uljudnost ne primorava nas da naËela ær-tvujemo uobiËajenim navikama. Ona ne priznaje druπtvene ra-zlike, nego uËi poπtovanju samoga sebe, poπtovanju ljudskogdostojanstva, poπtovanju svakog Ëlana velikog ljudskog brat-stva. (Odgoj, 215.216)

SaËuvaj samopoπtovanje. — Neki od onih s kojima dolaziπu dodir moæda su grubi i neljubazni, ali ti zbog toga ne tre-baπ biti manje ljubazan. Onaj tko æeli saËuvati vlastito sa-mopoπtovanje, mora paziti da nepotrebno ne ranjava samo-poπtovanje drugih. Ovo pravilo treba Ëasno poπtovati i premaonima koji su umno najslabiji, prema najveÊim neznalicama.Ti ne znaπ kakve namjere ili planove Bog ima s tim naokoneperspektivnim osobama. On je u proπlosti prihvaÊao ljudekoji nisu bili niπta perspektivniji ili privlaËniji i povjeravaoim velika djela za Njegovu stvar. Njegov Duh koji djeluje na

256

255


srce pokrenuo je svaku njihovu sposobnost na vrlo snaænuakciju. Gospodin je u tim grubim, neklesanim komadima ka-mena vidio skupocjen materijal koji Êe biti otporan na oluje,vruÊinu i pritiske. Bog ne gleda kao πto Ëovjek gleda. On nesudi na temelju izgleda i dojmova, veÊ ispituje srca i sudipravedno. (GW 122,123, 1915.)

Savjesnost raa samopoπtovanje. — Ljude koje odliku-ju naËela nije potrebno ograniËavati uz pomoÊ brava i klju-Ëeva i njih ne treba nadgledati i Ëuvati. Oni Êe se vladatidoliËno i Ëasno u svako doba — bilo da su sami, kada ihnitko ne gleda, ili na javnom mjestu. Oni neÊe dopustiti nikakvoprljanje svoje duπe ni za kako veliki dobitak ili sebiËnu pred-nost. Oni se groze podlih postupaka. Iako to moæda nitko drugineÊe znati, znaju oni, a to bi uniπtilo njihovo samopoπtovanje.Oni koji nisu savjesni i vjerni u malim stvarima, neÊe se pro-mijeniti pa makar za dano djelo postojali i zakoni, ograniËenjai kazne. (SpTPH 62, 1879.; CH 410)

Samopoπtovanje treba njegovati odluËno i nepoko-lebljivo. — Mi moramo odluËno i nepokolebljivo njegovati mo-ralnu ËistoÊu, samopoπtovanje i snagu suprotstavljanja kuπ-njama. Ne smije se pojaviti nijedan sluËaj nedostatka opreza.Samo jedan Ëin drskosti, jedan nerazuman postupak moæeugroziti duπu i otvoriti vrata kuπnji koja slabi snagu otpora.(HPMMW 26, 1885.; CH 295)

Poπtovanje drugih mjeri se samopoπtovanjem. — Po-puπtanjem grijehu gubi se samopoπtovanje. Kada nema sa-mopoπtovanja, smanjuje se i poπtovanje drugih i mi o njimamislimo da su nepravedni kao i mi sami. (6T 53, 1900.)

UËenik gubi samopoπtovanje zbog loπih navika. — UzpomoÊ svojih loπih navika izgubit Êe samopoπtovanje, izgubitÊe vlast nad sobom. NeÊe moÊi pravilno prosuivati o pitanjimakoja ga se najviπe tiËu. Postat Êe nesmotren i nerazuman upristupu svojem umu i tijelu. Loπim navikama naËinit Êe odsebe ruπevinu. SreÊu neÊe postiÊi jer je propuπtanjem da njegujeneporoËna, zdrava naËela stavio samoga sebe pod vlast navika

257

239

koje mu uniπtavaju mir. Godine koje je proveo naporno setrudeÊi da stekne obrazovanje bit Êe izgubljene, jer je uniπtiosamoga sebe. Zloupotrijebio je svoje tjelesne i umne sposob-nosti i od hrama njegovog tijela ostala je ruπevina. Uniπtenje za ovaj æivot i za æivot koji Êe doÊi. StjeËuÊi zemaljsko znanje,pomislio je da je stekao blago, ali odbacujuÊi Bibliju, ærtvo-vao je blago vrednije od svega. (Isusove usporedbe, 67)

Nestrpljive rijeËi su povreda samopoπtovanja. — Onikoji rabe takav jezik [nestrpljive rijeËi] doæivjet Êe sramotu,gubitak samopoπtovanja i samopouzdanja i gorko Êe se kajatii æaliti πto su sebi dopustili gubitak samokontrole i govorilina takav naËin. Koliko bi bilo bolje da nikada nisu ni izgovorilitakve rijeËi. Neusporedivo je bolje imati u srcu ulje milosti,biti sposoban da zaobieπ sve provokacije i da sve podneseπs krotkoπÊu i strpljenjem, onako kako je to pokazao Krist.(RH, 27. veljaËe 1913.; MYP 327)

Roditelji neka nepromiπljenim rijeËima nikada ne pro-igraju samopoπtovanje. — Neka s vaπih usta ne sie ni jednajedina razdraæljiva, gruba ili uzrujana rijeË. Kristova milostËeka da je zatraæite. Njegov Duh preuzet Êe vlast nad vaπimsrcem i savjeπÊu upravljajuÊi vaπim rijeËima i postupcima. Ni-kada nemojte proigrati svoje samopoπtovanje brzopletim, ne-promiπljenim rijeËima. Trudite se da vam rijeËi budu Ëiste,ponaπanje sveto. Pruæite svojoj djeci primjer kakva æelite dapostanu. ... Donosite mir, ugodne rijeËi i vedar izraz na licu.(Lt 28, 1890.; CG 219)

Samopoπtovanje uniπteno masturbacijom.19 — Poslje-dica ovako poniæavajuÊih navika nije ista na svim umovima.Neka djeca Ëije su moralne snage razvijene u velikoj mjeri, udruæenju s djecom koja prakticiraju ovu samozlouporabu, ulazena vrata toga zla. Posljedice koje Êe se odraziti na takve vrloËesto Êe biti melankoliËnost, razdraæljivost i zavist; ipak, takvimoæda neÊe izgubiti poπtovanje prema vjerskim bogosluæjimai moæda neÊe pokazati nikakvo posebno udaljavanje od du-

19 Vidi Child Guidance, str. 439—468.

Samopoπtovanje

258


hovnih stvari. Oni Êe povremeno teπko patiti zbog osjeÊajagriænje savjesti osjeÊajuÊi se poniæenim u vlastitim oËima, gubeÊisamopoπtovanje. (2T 392, 1870.)

Ne uniπtavajte samopoπtovanje. — Kada netko tko jepogrijeπio postane svjestan svoje zablude, pazite da ne uni-πtite njegovo samopoπtovanje. Nemojte ga razoËarati ravno-duπnoπÊu ili nepovjerenjem. Nemojte reÊi: “Prije no πto mupoklonim svoje povjerenje, priËekat Êu da vidim hoÊe li izdr-æati.” »esto je baπ ovako nepovjerenje povod da onaj tko jekuπan posrne. (Put u bolji æivot, 96.97)

Samostalnost poveÊava samopoπtovanje. — Oni koji setrude ostvariti reformu u svom æivotu, trebaju imati zaposle-nje kao izvor prihoda. Nikada ne smijemo uËiti one koji moguraditi da oËekuju besplatnu hranu, odjeÊu i boraviπte. Zbognjih samih kao i zbog drugih mora se pronaÊi naËin kojimÊe oni moÊi uzvratiti za ono πto primaju. Poduprite svaki po-kuπaj u smislu materijalne samostalnosti. Ovo Êe ojaËati sa-mopoπtovanje i plemeniti osjeÊaj neovisnosti. A zaposlenostuma i tijela u korisnom poslu ima bitnu vaænost kao zaπtitaod kuπnji. (Put u bolji æivot, 103)

Posjedovanje kao pomoÊ siromaπnima u stjecanju sa-mopoπtovanja. — Svijest da su vlasnici svojih domova ulitÊe u njih [siromaπne] snaænu æelju za napredovanjem. Vrlobrzo Êe steÊi naviku samostalnog planiranja i nalaæenja rjeπenjaza svoje teπkoÊe. Njihova djeca steÊi Êe navike marljivog radai πtednje, dok Êe um biti u velikoj mjeri ojaËan. Osjetit Êe dasu ljudi a ne robovi i uspjet Êe povratiti veliki stupanj izgub-ljenog samopoπtovanja i moralne neovisnosti. (HS 165,166,1886.; AH 373)

Kultura ponaπanja i dostojanstvo. — Kristovi sluge, toje znaËajno, trebaju uvidjeti potrebu njegovanja kulture pona-πanja Ëime Êe ukrasiti ono πto ispovijedaju i saËuvati odgo-varajuÊe dostojanstvo. Bez vjeæbanja uma sigurno Êe biti ne-uspjeπni u svemu πto poduzimaju. (2T 500,501, 1870.)

259

241

»uvajte se samosaæaljenja. — »uvajmo se samosaæalje-nja. Nikada se ne prepuπtaj osjeÊaju da te okolina ne cijenikako bi trebalo, da tvoji napori ne nailaze na podrπku, da jetvoja zadaÊa preteπka. Neka sjeÊanje na ono πto je Krist zbognas pretrpio uguπi svaku pomisao na gunanje. S nama sebolje postupa nego s Gospodinom Isusom. “A ti traæiπ za seËudesa! Ne traæi toga!” (Jeremija 45,5) (Put u bolji æivot, 302)

Krist obnavlja naπe samopoπtovanje. — Ne bi trebalobiti teπko zapamtiti da nas Gospodin poziva da svoje nevoljei nedoumice donesemo pred Njegove noge i ostavimo ih tamo.Pristupite Mu i recite: “Gospodine, moji tereti su za mene pre-teπki. HoÊeπ li ih Ti ponijeti umjesto mene?” On Êe odgovoriti:“Uzet Êu ih. ‘Ali Êu te vjeËnom miloπÊu pomilovati.’ Uzet Êutvoje grijehe i dat Êu ti mir. Ne guraj od sebe viπe svoje samo-poπtovanje jer sam te kupio po cijenu svoje krvi; ti si moj.OjaËat Êu tvoju oslabljenu volju. Uklonit Êu tvoju griænju sa-vjesti zbog grijeha.” (Lt 2, 1914.; TM 519,520)

Savjet osobi koja je izgubila samopoπtovanje. — Isuste voli i On mi je dao poruku za tebe. Njegovo veliko, beskrajnonjeæno srce Ëezne za tobom. On ti poruËuje da se moæeπ oslo-boditi neprijateljeve zamke i da moæeπ povratiti svoje samo-poπtovanje. Moæeπ biti tamo gdje smatraπ da ti je mjesto, aline kao izgubljenom, veÊ kao pobjedniku u oplemenjujuÊemutjecaju Boæjeg Duha i preko Njega. Uhvati se za Kristovuruku i ne puπtaj je. (Lt 228, 1903.; MM 43)

Njegujte samopoπtovanje. — Bog je oæaloπÊen kada vidida podcjenjujeπ sebe. Samopoπtovanje moæeπ njegovati akobudeπ æivio tako da Êe ti i tvoja savjest i ljudi i aneli davatipotporu. ... Tvoja je prednost da moæeπ pristupiti Isusu i oËistitise; da moæeπ stati pred Zakon bez griænje savjesti. “Sad, dakle,nema viπe nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.” (Rim-ljanima 8,1) Iako o sebi ne trebamo misliti viπe nego πto treba,Boæja rijeË ne osuuje prikladno samopoπtovanje. Kao Boæjisinovi i kÊeri, mi trebamo imati svijest o dostojanstvu karakterau kojem oholost i samouzvisivanje nemaju πto traæiti. (RH,27. oæujka 1888.; HC 143)

Samopoπtovanje

260


29OVISNOST I NEOVISNOST

(A) Ovisnost o Bogu, a ne o Ëovjeku

Ovisnost o Bogu je apsolutna. — Bog æeli da svaka duπaza koju je Krist umro postane dio mladice zasaene na trsuod kojega dobiva hranu. Naπa ovisnost o Bogu je apsolutnai trebala bi nas dræati u stanju velike poniznosti. Zbog te naπeovisnosti o Njemu trebali bismo Ga upoznati znatno viπe. Bogæeli da odbacimo sve oblike sebiËnosti i pristupimo Njemu,ali ne kao svoji, veÊ kao Gospodnje otkupljeno vlasniπtvo. (SpTSeries A, br. 8, str. 8,9, 1897.; TM 324,325)

Zavisimo od Boga, a ne od Ëovjeka. — Bog æeli dovestiljude u neposredan odnos sa sobom. U svom cjelokupnompostupanju s ljudskim stvorenjima On poπtuje naËelo osob-ne odgovornosti. On se trudi da kod ljudi probudi osjeÊajosobne ovisnosti i usadi potrebu za osobnim vodstvom. Onæeli da ljudsko dovede u zajednicu s boæanskim, da bi se ljudimogli preoblikovati u boæansko obliËje. Sotona radi na tomeda sprijeËi ovaj plan. On se trudi da ljude navede na ovis-nost o ljudima. Kad se srca ljudi odvrate od Boga, kuπaË ihmoæe podvrgnuti pod svoju vlast. Tako on stjeËe prevlast nadËovjeËanstvom. (Put u bolji æivot, 150)

Oslonite se na Boga u potpunosti. Ako uËinite drugaËije,bit Êe to povod da se zaustavite. Zaustavite se tamo gdje setrenutaËno nalazite i promijenite poredak stvari. ... Vapite kBogu iskreno, s osjeÊajem gladi duπe. Borite se, kao nekadaJakov, s nebeskim silama dok ne izvojujete pobjedu. Predaj-te cijelo svoje biÊe u Boæje ruke — duπu, tijelo i duh — iodluËite biti Njegovo omiljeno, posveÊeno orue koje Êe postupati

262

261

243

po Njegovoj volji, biti pod upravom Njegovog uma, proæeto Nje-govim Duhom ... tada Êete jasno gledati nebeske stvari. (MS24, 1891.; SD 105)

Neka vam Bog bude savjetnik. — Umjesto da svoje ne-doumice iznosite bratu ili propovjedniku, uputite ih u molitviBogu. Propovjednika ne stavljajte na Boæje mjesto, veÊ ga uËinitepredmetom svojih molitava. U tome smo svi mi grijeπili. Kri-stov propovjednik je kao i drugi ljudi. On, doduπe, nosi sve-Ëanije odgovornosti od obiËnog poslovnog Ëovjeka, ali nije ne-pogreπiv. On je optereÊen slabostima i osjeÊa potrebu za mi-loπÊu i boæanskim prosvjetljenjem. Da bi svoj posao mogaoobavljati precizno i uspjeπno, njemu je potrebno nebesko po-mazanje jer Êe tada pruæiti potpun dokaz svoje sluæbe. Nekine znaju za put æivota i spasenja i to su ljudi koji Êe u poboæ-nom propovjedniku naÊi osobu koja Êe ih uËiti πto trebajuuËiniti da se spase.

Oni koji znaju kako se treba moliti, koji znaju kakve poziveKristovo evanelje upuÊuje ljudima koji znaju za nepromje-njivost Njegovih obeÊanja, sramote Boga kada svoje terete polaæuna ograniËene ljude. Uvijek je, doduπe, dobro savjetovati semeusobno. Dobro je i pravo meusobno razgovarati. Pravoje da teπkoÊe s kojima se suoËavate jasno iznesete svojoj braÊii svojem propovjedniku. Ali ne dopustite sebi toliko sramoÊe-nje Boga da se oslonite na Ëovjeka oËekujuÊi od njega mu-drost. Molite se Bogu za mudrost odozgo. Zatraæite od svojihsuradnika da se mole s vama, a Gospodin Êe ispuniti svojurijeË: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu samja meu njima.” (Matej 18,20) — (MS 23,1899.)

(B) Ovisnost i neovisnost u radnim odnosima

Um jednog Ëovjeka. — Pogreπka je kada ljude navedemoda vjeruju kako Kristovi suradnici ne trebaju uËiniti nijedanpotez prije nego πto iznesu svoju stvar pred odreenu odgovornuosobu. Ljude ne smijemo uËiti da gledaju u ljude kao u Boga.Iako je zajedniËko savjetovanje i jedinstvo djelovanja meu

Ovisnost i neovisnost

263


suradnicima potrebno, um jednoga Ëovjeka i sud jednoga Ëo-vjeka ne smije biti vladajuÊa sila. (RH, 7. kolovoza 1894.)

Napredovanje u djelotvornosti. — Bog vlada svojim na-rodom i On Êe one koji Mu predaju svoj um nauËiti kako daga koriste. Kada budu koristili radne sposobnosti svojega uma,oni Êe napredovati u djelotvornosti. Boæje naslijee sastoji seod velikih i malih sudova, od kojih svaki ima svoj posao. Umjednoga Ëovjeka ili umove dvojice ili trojice ne treba prihva-Êati kao pouzdane, kao sigurne predvodnike za sve. Svi trebategledati u Boga uzdajuÊi se u Njega i bezrezervno vjerujuÊi uNjegovu silu. Stavite na sebe Kristov jaram, a ne ËovjeËji, jerljudi nemaju silu kojom bi vas saËuvali da ne padnete. (Lt88, 1896.)

Savjet jednom voi. — Ti se moraπ osloniti na Boga.Ne dopusti da drugi ljudi ulijevaju svoj um u tvoj. Ne dopustiim da te svojim uvjeravanjima povedu na laæne staze. Oslonise potpuno na Onoga koji kaæe: “Sigurno te neÊu ostaviti;nipoπto te neÊu zapustiti.” (Hebrejima 13,5) — (Lt 92, 1903.)

Oslanjanje na Boga jaËa povjerenje. — Kad se ljudi pre-stanu uzdati u ljude, kada Bog postane njihova djelotvornosti uspjeh, tada Êe biti i viπe meusobnog povjerenja. Naπa vjerau Boga uglavnom je preslaba i naπe povjerenje jednih u dru-ge preslabo. (SpT Series A, br. 3, str. 48, 1895.; TM 214)

Oslanjanje na sebe vodi u kuπnju. — Ozbiljnom molitvomi pouzdanjem u Boga Salomon je stekao mudrost koja je po-budila Ëuenje i divljenje svijeta. Ali kad se odvratio od Izvorasvoje snage i nastavio oslanjajuÊi se na sebe, pao je kao ærtvakuπnji. Tada su Ëudesne sile kojima je bio obdaren uËinileovog najmudrijeg izmeu kraljeva joπ djelotvornijim sredstvomu rukama neprijatelja duπa. (Velika borba, 437)

Oslanjanje na druge moæe znaËiti nezrelost. — Ljudikoji bi u svakoj kriznoj situaciji trebali biti vjerni kao magnetnaigla polu, postali su bezuspjeπni pokuπavajuÊi se zaπtititi odkritika i izbjegavajuÊi odgovornosti za neuspjehe. Ljudi divovskih

264

245

umova prava su novoroenËad u disciplini, jer su kukavicekada valja uzeti i nositi odgovornosti koje im pripadaju. Onizanemaruju dimenziju djelotvornosti. Oni su se predugo osla-njali na Ëovjeka koji je planirao za njih i mislio umjesto njih,a sami su bili vrlo sposobni za to u interesu Boæjeg djela. Sumnim nedostacima susreÊemo se svuda.

Ljudi koji drugima prepuπtaju da planiraju i misle za njihnisu do kraja razvijeni. Kada bi ih netko ostavio da sami pla-niraju za sebe, oni bi se pokazali kao oπtroumni i precizni uproraËunima. Ali kada bi takav posao radili u okviru Boæjegdjela, za njih bi to bilo neπto sasvim drugaËije jer bi tu spo-sobnost tada gotovo potpuno izgubili. Oni za vanjski svijetrado ostaju nekompetentni i neuspjeπni prikazujuÊi kao dadrugi moraju planirati i misliti za njih. Izgleda da su nekiljudi krajnje nemoÊni da prokrËe sebi put. Mora li tako biti,da drugi za njih planiraju, razmiπljaju; da budu njihov um iprosuivanje? Bog se stidi takvih vojnika. On nije proslav-ljen nijednom njihovom aktivnoπÊu u Njegovom djelu ako seponaπaju kao strojevi. (3T 495,496, 1875.)

Potrebni samostalni, neovisni ljudi. — Potrebni su neo-visni ljudi, marljivi i ambiciozni, a ne ljudi na koje se moæeutjecati kao na staklarski kit. Oni koji traæe da im se posaokompletno pripremi prije nego πto ga dobiju, koji traæe odre-enu koliËinu posla i odreenu plaÊu i koji hoÊe da se sveprecizno uklapa bez prilagoavanja ili poduke, nisu ljudi kojeBog poziva da rade u Njegovom djelu. »ovjek koji nije u stanjuda svoje sposobnosti prilagodi gotovo svakom mjestu ako totraæi potreba, nije radnik za ovo vrijeme.

Ljudi koje Bog æeli ukljuËiti u svoje djelo nisu mlitavi nitibez snage, bez miπiÊa ili moralne energije karaktera. Jedinose neprekidnim i ustrajnim radom ljudi mogu nauËiti da nosedio odgovornosti u Boæjem djelu. Takvi se ljudi ne trebajurazoËarati ako su okolnosti i okolina krajnje nepovoljni. Odsvojeg cilja ne trebaju diÊi ruke kao od potpunog promaπaja,sve dok ne budu osvjedoËeni da ne mogu uËiniti znaËajanposao na slavu Bogu i za dobro duπa. (3T 496, 1875.)


265


NeposveÊena neovisnost niËe iz korijena sebiËnosti.— Negativnosti samouzdizanja i neposveÊene neovisnosti, kojeu najveÊoj mjeri paraliziraju naπe korisne sposobnosti i kojeÊe znaËiti naπu propast ako ih ne svladamo, niËu iz korijenasebiËnosti. “Savjetujte se”, bila je poruka koju mi je uvijekiznova ponavljao Boæji aneo. UtjeËuÊi na sud jednog Ëovje-ka, Sotona Êe moæda pokuπati zavladati stvarima na naËinda sluæe njemu. On Êe moæda uspjeti zavesti umove dviju osoba;ali kad se savjetuje viπe njih, sigurnost je veÊa. Svaki plan,svaki prijedlog bit Êe podrobnije analiziran, svaki korak pomnijeprouËen. U takvim uvjetima bit Êe manje opasnosti od pre-nagljenosti i pogreπnih poteza koji bi donijeli zbrku, nedou-mice i poraz. (5T 29,30, 1882.)

(C) Neovisnost duha

Rizici osobne neovisnosti. — Uvijek imaj na umu onoπto pripada naπem krπÊanskom ispovijedanju kao Boæjeg iza-branog naroda i Ëuvaj se da se pokazivanjem osobne neovi-snosti tvoj utjecaj ne okrene protiv Boæjih namjera i planovai da zbog Sotoninih zamki ne postaneπ kamen spoticanja kojistoji izravno na putu onih koji su slabi i hromi. Tu je prisutnai opasnost da svojim neprijateljima pruæimo priliku da ruæeBoga i gomilaju poruge na raËun onih koji vjeruju u istinu.(5T 477,478, 1889.)

Neovisnost duha. — Uvijek u Crkvi ima onih koji stalnonaginju osobnoj neovisnosti. Oni, Ëini se, nisu sposobni shvatitida nezavisan duh moæe navesti Ëovjeka da ima previπe po-vjerenja u sebe i da se viπe uzda u svoje prosuivanje negoda poπtuje savjet i visoko cijeni prosudbu svoje braÊe, posebnoone koja se nalaze u sluæbama koje je Bog namijenio vodstvusvojeg naroda. Bog je svoju Crkvu obdario posebnim autori-tetom i vlaπÊu koju nitko nema pravo zanemariti i prezreti,jer onaj tko to Ëini prezire Boæji glas. (Djela apostolska, 103)

266

247

Udruæeno djelovanje. — Od jednoga se treba Ëuvati —od individualne neovisnosti. Kao vojnici u Kristovoj vojsci, vimorate organizirati udruæenu akciju u razliËitim ograncimadjela. ... Svaki suradnik treba djelovati misleÊi na druge. Sljed-benici Isusa Krista neÊe djelovati neovisno jedni o drugima.Naπa snaga mora biti u Bogu, racionalno koriπtena, da bi bilauporabljena za plemenito, koncentrirano djelovanje. Ona sene smije prosipati u besmislenim aktivnostima. (5T 534,535,1889.)

Samodostatnost nas izlaæe Sotoninim zamkama. — Miæivimo usred opasnosti posljednjih dana i ako u nama vladaduh samodostatnosti i neovisnosti, bit Êemo izloæeni Sotoni-nim hirovima i svladani. (3T 66, 1872.)

(D) Moralna neovisnost

Zakon uzajamne ovisnosti. — Svi smo mi satkani zajednou veliku mreæu ËovjeËanstva, i sve πto moæemo uËiniti da pri-donesemo i uzdignemo druge, kroz blagoslove se vraÊa namasamima. Zakon meusobne ovisnosti proæima sve druπtvenestaleæe. Siromasi nisu niπta ovisniji o bogatima nego bogatio siromasima. Dok jedan staleæ traæi udio u blagoslovima kojeje Bog dao njihovim imuÊnijim susjedima, njima je opet po-trebna vjerna sluæba, snaga uma, kostiju i miπiÊa, koje sukapital siromaπnih. (Patrijarsi i proroci, 448)

Duæni smo slijediti svoja vjerska uvjerenja. — Sotonana mnogo naËina koristi utjecaj ljudi da veæe svoje zaroblje-nike. Mnoge osigurava za sebe tako πto ih veæe svilenim niti-ma ljubavi prema onima koji su neprijatelji Kristova kriæa.Kakve god bile te veze — roditeljske, sinovske, braËne ili dru-πtvene — rezultat je isti; protivnici istine koriste svoju moÊda bi zavladali savjeπÊu, a duπe koje su pod njihovom vlaπÊunemaju dovoljno hrabrosti ili samostalnosti da posluπaju vlastitauvjerenja o duænosti. (Velika borba, 513)


267


Guπenje individualne prosudbe. — Premda osvjedoËenarazuma i savjesti, ove se zavedene duπe ne usuuju mislitidrukËije od sveÊenika, pa svoju vlastitu prosudbu, svoje vjeËneinterese ærtvuju nevjerstvu, ponosu i predrasudi drugih. (Velikaborba, 513)

Neovisno zastupati ono πto je pravo. — Da bi se netkoizdignuo iznad vjerskih standarda krπÊanskog svijeta, on moraraspolagati hrabroπÊu i neovisnoπÊu. Takve osobe ne idu zaSpasiteljevim primjerom samoodricanja; one se ne ærtvuju, veÊse neprestano trude da izbjegnu kriæ za koji je Krist rekaoda je znak uËeniπtva. (5T 78, 1882.)

Moralna neovisnost kada se suprotstavljamo svijetu.— Moralna neovisnost bit Êe sasvim na mjestu kada se su-protstavljamo svijetu. Mi Êemo se potpunim prihvaÊanjem Boæjevolje naÊi na povoljnom mjestu s kojeg Êemo vidjeti potrebuodluËnog odvajanja od svjetovnih obiËaja i navika. Svoja mjerilane smijemo izdiÊi samo malo iznad svjetovnih; naprotiv, tacrta razdvajanja treba biti nedvosmisleno vidljiva. (RH, 9. si-jeËnja 1894.; FE 289)

Moralna neovisnost kao vrlina. — Naπa jedina sigurnostjest da stojimo kao Boæji izabrani narod. Mi ne smijemo po-pustiti nijedan pedalj obiËajima i modnim diktatima ovog izo-paËenog svijeta, veÊ se trebamo dræati svoje moralne neovis-nosti ne sklapajuÊi nikakve kompromise s njegovim pokvare-nim i idolopokloniËkim obiËajima. (5T 78, 1882.)

(E) Neovisnost uma

Istinska neovisnost nije tvrdoglavost. — Istinska neo-visnost uma nije tvrdoglavost. Ona uËi mlade osobe da stva-raju svoje miπljenje o Boæjoj rijeËi bez obzira na to πto Êedrugi reÊi ili uËiniti. Kad se nau u druπtvu nevjernika, ateistaili bezboænika, to Êe im pomoÊi da istaknu i obrane svoje vje-rovanje u svete istine Evanelja, nasuprot neutemeljenim pri-

268

249

govorima i zlobnim πalama svojih bezboænih drugova. Ako suu druπtvu ljudi koji se ponose isticanjem nedostataka onihkoji se predstavljaju kao krπÊani da bi odmah zatim pustilibujicu poruga na raËun religije, moralnosti i krπÊanske vrs-nosti, stvarna neovisnost uma pomoÊi Êe im da uËtivo ali ne-ustraπivo istaknu da je ruganje vrlo jadna zamjena za zdravedokaze. Neovisnost uma pomoÊi Êe im da iza podsmjehivaËavide onoga tko ga inspirira, neprijatelja Boga i Ëovjeka i damu se suprotstave. (RH, 26. kolovoza 1884.; FE 88,89)

Potreba za individualnom neovisnoπÊu. — Neki ljudilaskaju sebi da bi mogli uËiniti neπto veliko i dobro kad biokolnosti bile drugaËije, a istodobno ne koriste sposobnostikoje veÊ imaju u radu na mjestu na koje ih je Providnostpostavila. »ovjek moæe utjecati na okolnosti, ali okolnosti ni-kada ne trebaju utjecati na Ëovjeka. »ovjek treba koristiti okol-nosti kao svoje orue za rad. On treba svladavati okolnosti inikada ne smije dopustiti okolnostima da zavladaju njime. In-dividualna neovisnost i individualna snaga sada su vrlo po-æeljne vrline. Nije potrebno ærtvovati karakter; naprotiv, njegatreba oblikovati, oplemeniti i uzdiÊi. (3T 496,497, 1875.)

Dokle se moæe iÊi u neovisnosti. — Bog æeli da Njegovnarod stekne vrlinu discipline i ostvari skladno djelovanje kakobi njegovi pripadnici mogli gledati oËi u oËi jedni drugima iraspolagati istim umom i istim sudom. Da bi se takvo πtoostvarilo, treba uËiniti mnogo. ... Gospodin neÊe od nas traæitida se odreknemo svoje individualnosti. Meutim, tko moæeprocijeniti do koje granice treba iÊi s pitanjem individualneneovisnosti? ...

Petar savjetuje svoju braÊu: “Tako vi mladi sluπajte star-jeπine; a svi se sluπajte meu sobom, i stecite poniznost; jerse Bog ponositima suproti, a poniæenima daje milost.” I apostolPavao poziva svoju braÊu u Filipima na jedinstvo i poniznost:“Ako πto vrijedi pobuda u Kristu, ako πto ljubezna utjeha,ako zajednica s Duhom, ako njeænost i samilost, uËinite pot-punom moju radost: budite sloæni, imajte istu ljubav, isto srcei jednu te istu misao! Ne Ëinite niπta iz sebiËnosti ili taπte


270

269


slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga veÊim odsebe!” (3T 360, 1875.)

Boæja sila naπ oslonac. — BraÊo, preklinjem vas da vamjedno oko stalno bude usmjereno na Boæju slavu. Neka Nje-gova sila bude vaπ oslonac, Njegova milost vaπa snaga. Prou-Ëavanjem Pisma i u ozbiljnoj molitvi nastojte steÊi jasnu slikusvoje duænosti, a onda je i vjerno izvrπavajte. Od bitne je va-ænosti da pokaæete vjernost u malim stvarima pa Êete, ËineÊitako, steÊi navike poπtenja za veÊe odgovornosti. Mali doga-aji svakidaπnjeg æivota Ëesto prolaze neprimijeÊeni, a upra-vo takve stvari formiraju karakter. Svaki æivotni dogaaj ve-liki je bilo za dobro ili za zlo. Um treba biti izvjeæban svaki-daπnjom provjerom kako bi stekao snagu da se odræi u svimteπkim okolnostima. U danima nevolja i opasnosti morat Êetebiti utvreni u onome πto je dobro, neovisno o svakom suprot-stavljenom utjecaju. (4T 561, 1881.)

251

30

SEBI»NOST I EGOCENTRI»NOST

Mi smo po naravi egocentriËni. — Mi smo po naravizaokupljeni sobom i tvrdoglavi. Ali kad nauËimo pouke kojimanas Krist æeli poduËiti, mi tada postajemo sudionicima u Nje-govoj naravi; tako mi æivimo Njegovim æivotom. Divan Kristovprimjer, neusporediva njeænost kojom je utjecao na osjeÊajedrugih — plaËuÊi s onima koji su plakali, radujuÊi se s onimakoji su se radovali — mora ostaviti dubok dojam na karaktersvih onih koji Ga iskreno slijede. Blagim rijeËima i postupa-njem oni Êe nastojati olakπati put umornim nogama. (Put ubolji æivot, 89)

SebiËnost suæava um. — SebiËne interese uvijek mora-mo pokoravati; jer ako im damo prostora za djelovanje, onipostaju vladajuÊa sila koja suæava um, otvrdnjava srce i slabimoralnu snagu. Tako nastupa i razoËaranje. »ovjek se odvojiood Boga i prodao nedostojnim ciljevima. On ne moæe biti sretanjer ne poπtuje sebe. Spustio se u vlastitoj procjeni. On je inte-lektualni promaπaj. (MS 21, 1899.)

SebiËnost, uzrok ljudske krivnje. — SebiËnost je odsut-nost poniznosti po ugledu na Krista; njezino postojanje trujeljudsku sreÊu; ona je uzrok ljudske krivnje i vodi one koji jenjeguju u brodolom vjere. (Lt 28, 1888.)

Stvara zbrku u osjetilima. — Danas, kao i nekada uKristovo vrijeme, Sotona upravlja umovima mnogih ljudi. O,kad bi ljudi mogli uoËiti to njegovo straπno, pogubno djelo!SebiËnost je izopaËila naËela, naËinila zbrku u osjetilima i

272

271


zamraËila prosuivanje. Tako je Ëudno da bez obzira na svusvjetlost koja svijetli od Boæje blagoslovljene RijeËi, netko za-stupa tako Ëudne ideje i toliko se udaljava od Duha i vrπenjaistine.

Æelja nekih ljudi da ostvare velika primanja uz odluËnostda druge liπe prava koja imaju od Boga, ima svoje izvoriπteu Sotoninom umu. PosluπnoπÊu Sotoninoj volji i metodamaljudi staju pod njegovu zastavu. Gotovo da se ne moæemoosloniti na one koji su uhvaÊeni u njegovu zamku ako se te-meljito ne obrate i ne obnove jer su bili proæeti laænim naËe-lima Ëije pogubno djelovanje nisu mogli uvidjeti. (SpT SeriesA, br. 10, str. 26, 6. veljaËe 1896.; TM 392,393)

Govori manje o sebi (savjet Ëovjeku koji je bio bezob-ziran i ponaπao se diktatorski). — Dopusti da utjecaj BoæjegDuha omekπa i preoblikuje tvoje srce. Ne bi trebao toliko go-voriti o sebi jer to neÊe ojaËati nikoga. Ne trebaπ sebe postavljatiu srediπte i zamiπljati kako se neprestano moraπ brinuti osebi navodeÊi i druge da se brinu — o tebi. Prestani se stalnobaviti sobom i preusmjeri um na neπto zdravije. Govori o Isusu,a svoje “ja” ostavi po strani; neka se ono utopi u Kristu; nekaovo bude jezik tvoga srca: “Æivim — ali ne viπe ja, nego Kristæivi u meni.” (GalaÊanima 2,20) Isus Êe ti biti spreman po-moÊi u svako vrijeme potrebe. On te neÊe ostaviti da se samboriπ sa silama tame. Nipoπto, On je pomoÊ za tebe ostaviokod Onoga koji moæe silno spasiti. (2T 320,321, 1869.)

»uvajte se samosaæaljenja. — Prestani suosjeÊati sa sa-mim sobom, sjeti se Otkupitelja svijeta. Razmisli o veliËan-stvenoj ærtvi koju je On prinio za Ëovjeka; razmiπljaj o razo-Ëaranju koje On doæivljava kada vidi da se Ëovjek nakon takveærtve odluËuje udruæiti s onima koji mrze Krista i pravdu iujedinjuje se s njima u zadovoljavanju izopaËenih prohtjevadonoseÊi svojoj duπi vjeËnu propast. (5T 508, 1889.)

Tko æivi za sebe, sramoti Boga. — Pred nama su opa-snosti posljednjih dana. Oni koji æive da zadovolje sebe, sra-mote Boga. On ne moæe raditi kroz njih jer Êe Ga oni laænopredstaviti pred onima koji ne poznaju istinu. ... Bog vidi da

273

253

ti hraniπ svoj ponos. On moæe zakljuËiti kako je potrebno dati uskrati blagoslove koje si, umjesto da ih umnoæiπ i korisnouporabiπ, uporabio za zadovoljenje svojih sebiËnih æelja. (MS24, 1904.; 1SM 87)

Samodopadnost upuÊuje na duhovni nedostatak. — Nekise ne æele odreÊi sebe. Vrlo su nervozni kada se od njih traæida preuzmu neku odgovornost. “Ima li ikakve potrebe”, ka-æu, “za poveÊavanjem znanja i iskustva?”

To objaπnjava sve. Oni misle da su “bogati, nagomilalibogatstvo i niπta im ne treba”, dok ih Nebo proglaπava “ne-sretnima, bijednima, siromaπnima, slijepima i golima”. Ovi-ma poruËuje Istiniti Svjedok: “Savjetujem ti da od mene kupiπu vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijelehaljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim poma-sti da pomaæeπ svoje oËi da bi vidio.” (Otkrivenje 3,17.18) Tatvoja samodopadnost pokazuje da ti je potrebno sve. Ti siduhovno obolio i tebi je potreban Isus kao lijeËnik. (5T 265,1882.)

Opasnosti laskanja sebi. — Teπko nam je razumjeti sebe,upoznati na pravi naËin vlastiti karakter. Boæja rijeË je ja-sna, ali tu Ëesto nastaje zabuna kada je primjenjujemo nasebe. Tu lako dolazi do samozavaravanja pa mislimo da senjezina upozorenja i ukori ne odnose na nas. “Podmuklije odsvega je srce, jedva popravljivo, tko da ga pronikne?” (Jere-mija 17,9) Laskanje sebi moglo bi se tumaËiti kao krπÊanskaemocija i gorljivost. Samoljublje i samouvjerenost mogu nasostaviti u uvjerenju da smo u pravu onda kad smo dalekood ispunjavanja zahtjeva Boæje rijeËi. (5T 332, 1885.)

Pogubno djelovanje samouzvisivanja na naπ um. —Utjecaj koji samouzvisivanje vrπi na ljudsko srce tako je duboki tako velika æelja za vlaπÊu nad ljudima da se, u sluËajumnogih, um, srce i duπa potpuno utope u æelji za vladanjemi zapovijedanjem. Ovakvo pogubno djelovanje na ljudski umne moæe uniπtiti niπta osim traæenja “oËnog vida” od Gospodinau molitvi. Samo sila boæanske milosti moæe Ëovjeku prikazati

SebiËnost i egocentriËnost

274


njegov poloæaj u jasnom svjetlu i obaviti taj vaæan posao unjegovom srcu. (Lt 412, 1907.)

Izbjegavati krajnosti samopouzdanja (savjet Ëovjeku narukovodeÊem mjestu). — Budeπ li stvorio pretjerano visokomiπljenje o sebi, zakljuËit Êeπ da je ono πto radiπ, zapravo,mnogo vrednije nego πto je u stvarnosti pa Êeπ se zalagati zavrstu individualne neovisnosti koja Êe graniËiti s drskoπÊu.Ako odeπ u onu drugu krajnost i stvoriπ prenisko miπljenje osebi, steÊi Êeπ osjeÊaj manje vrijednosti i odavat Êeπ dojammanje vrijednosti, koji Êe u velikoj mjeri zakoËiti i ograniËitiutjecaj koji bi mogao imati na dobro. Dobro je da se kloniπobiju krajnosti. Tobom ne smiju vladati osjeÊaji; okolnosti natebe ne trebaju utjecati. Moæda Êeπ sebe procijeniti korektnona naËin koji Êe te saËuvati da ne odeπ u bilo koju od tedvije krajnosti. Ti moæeπ biti dostojanstven i osloboen pra-zne samouvjerenosti; moæeπ biti milostiv i popustljiv i bez ær-tvovanja samopoπtovanja ili individualne neovisnosti, a tvojæivot moæe izvrπiti veliki utjecaj i na one u viπim, kao i naone u niæim druπtvenim slojevima. (3T 506, 1875.)

EgocentriËnost pogoduje nastanku bolesti (osobna po-ruka). — Ako æeliπ uspjeh, tvoji napori moraju biti ozbiljni,temeljiti i ustrajni. Kao Kristov sljedbenik, ti moraπ ovladatisvakim izrazom koji bi upuÊivao na razdraæljivost i raspaljivunarav. Tvoj um je u prevelikoj mjeri usredotoËen na tebe sa-mog. Previπe govoriπ o sebi, o svojim tjelesnim tegobama.

Tvoje ti postupanje, preko tvojih pogreπnih navika, svakogadana donosi bolest. Apostol usrdno savjetuje svoju braÊu dasvoje tijelo posvete Bogu. “Zaklinjem vas, braÊo, milosremBoæjim da prinesete sebe kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu— kao svoje duhovno bogoπtovlje. Nemojte se prilagoivati ovo-mu svijetu! Naprotiv, preobliËavajte se obnovom svoga umada mognete uoËavati πto je volja Boæja: πto je dobro, ugodnoi savrπeno!” (Rimljanima 12,1.2) — (Lt 27, 1872.)

EgocentriËnost utjeËe na zapaæanje (druga osobna po-ruka). — Ti nam moæeπ, moj brate, pomoÊi na mnogo naËina.Od Gospodina sam opunomoÊena da te upozorim da ne budeπ

275

255

egocentriËan. Obrati pozornost kako sluπaπ, kako razumijeπi kako cijeniπ Boæju rijeË. Gospodin Êe te blagosloviti u uspo-stavljanju sklada s braÊom. Oni koje je On poslao objavititrostruku aneosku vijest radili su u zajednici s nebeskimumovima. Gospodin ne polaæe na tebe breme objavljivanja po-ruke koja Êe unijeti nesklad u redove vjernika. Ponavljam,On nikoga ne vodi svojim Svetim Duhom da izmiπlja teorijekoje Êe unijeti nepovjerenje u sveËane poruke koje je On daoda ih Njegov narod odnese svijetu. (MS 32, 1896., 2SM 115)

Svako dijete uËiti vrlini zaboravljanja na sebe. — Jednaod vrlina koje treba posebno njegovati i razvijati u svakomdjetetu je nesebiËnost, koja æivotu daje toliko prirodne draæesti.Od svih karakternih odlika ovo je jedna od najlepπih, i zasvako pravo æivotno djelo to je jedna od najbitnijih osobina.(Odgoj, 213)

Zaboravljanje na sebe kao temelj istinske veliËine. —Isusovim uËenicima nije bilo dovoljno da samo budu pouËenio naravi Njegova kraljevstva. Bila im je potrebna promjenasrca koja bi ih dovela u sklad s Njegovim naËelima. Pozvavπidijete k sebi, Isus ga je doveo meu njih, uzeo njeæno u svojenaruËje i rekao: “... Ako ponovo ne postanete kao mala dje-ca, sigurno neÊete uÊi u kraljevstvo nebesko.” Jednostavnost,zaboravljanje na sebe i djeËja ljubav ispunjena povjerenjemosobine su koje Nebo cijeni. To su osobine prave veliËine. (Isu-sov æivot, 358)

Pokora, naËelo molitve u laænim religijama. — Nezna-boπci su smatrali da se molitvom moæe zasluæiti oprost grijeha.©to je molitva duæa, smatrali su, to je zasluga veÊa. Kad bimogli postati sveti vlastitim naporima, imali bi u sebi neπtou Ëemu bi mogli uæivati, opravdanje za hvalisavost. Takvo poi-manje molitve razrada je uËenja o samoispaπtanju, koje jeugraeno u temelje svih sustava laænih religija. Farizeji suprihvatili to neznaboæaËko poimanje, a ono nije nestalo ni unaπe doba, Ëak ni meu onima koji se smatraju istinskimkrπÊanima. Ponavljanje ustaljenih, uobiËajenih fraza, dok srcene osjeÊa potrebu za Bogom, isto je πto i umnoæavanje ispra-znih rijeËi pogana. (Isusov govor na Gori, 118, 2005.)

SebiËnost i egocentriËnost

276


U Kristovom æivotu nije bilo samoisticanja. — U Nje-govom æivotu nije smjelo biti samoisticanja. PoËasti koje svi-jet ukazuje poloæaju, bogatstvu i talentu, trebale su biti straneBoæjem Sinu. Nijedno sredstvo kojim se ljudi sluæe da bi zadobiliodanost ili iznudili poπtovanje Mesija nije smio upotrijebiti.Njegovo potpuno odbacivanje sebe bilo je najavljeno ovimrijeËima: “On ne viËe, on ne diæe glasa, niti se Ëuti moæe poulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj πtotinja.” (Izaija 42,2.3) (Izraelski proroci i kraljevi, 443)

Boæje sredstvo protiv sebiËnosti i samouzvisivanja. —U Ëovjeku postoji sklonost da sebe cijeni viπe od svog brata,da radi za sebe, da traæi najviπe mjesto; ovo Ëesto raa pred-rasude i gorËinu duha. Obred koji prethodi Gospodnjoj ve-Ëeri treba ukloniti ove nesporazume, osloboditi Ëovjeka nje-gove sebiËnosti, skinuti ga sa πtula njegovog samouzviπenja,do poniznosti srca koja Êe ga povesti da sluæi svome bratu.

Sveti PromatraË s Neba prisutan je na ovoj sveËanosti iËini je trenutkom za ispitivanje duπe, za osvjedoËenje o grije-hu i za blaæenu sigurnost da su grijesi oproπteni. Krist se tunalazi u punini svoje milosti da izmijeni tijek misli koje sutekle sebiËnim kanalima. Sveti Duh oæivljuje osjetljivost onihkoji slijede primjer svoga Gospodina.

Kad se sjeÊamo Spasiteljeve poniznosti, misao se nastavljana misao: javlja se cijeli niz uspomena, uspomene na Boæjuveliku dobrotu i ljubav i na njeænost zemaljskih prijatelja. Umisli nam dolaze zaboravljeni blagoslovi, zloupotrijebljena milost,omalovaæene ljubaznosti. Otkrivaju se korijeni gorËine koji suuguπili dragocjenu biljku ljubavi. SjeÊamo se mana karaktera,zapostavljanja duænosti, nezahvalnosti prema Bogu, hladnoÊeprema braÊi. Grijeh se vidi u svjetlosti u kojoj ga Bog promatra.Naπe misli nisu misli samodopadanja, veÊ oπtre samoosude iponiznosti. Um je osnaæen da poruπi svaku prepreku koja jeizazvala razdvajanje. Odagnane su zle misli i loπ govor. Grijesise priznaju, oproπteni su. Kristova milost koja pokorava ulaziu duπu, a Kristova ljubav spaja srca u blagoslovljeno jedin-stvo. (Isusov æivot, 539.540)

277

257

DIO VII.

ODRASTANJE I MLADOST

259

31

PROBLEMI MLADOSTI

Mladi su primljivi i puni nade. — Mladi su primljivi,æivahni, vatreni, puni nade. Kada jednom okuse blaæeni ka-rakter samopoærtvovnosti, oni se neÊe zadovoljiti sve dok nebudu mogli u kontinuitetu uËiti od Velikog UËitelja. Gospo-din Êe otvoriti putove pred onima koji su spremni odgovoritina Njegov poziv. (6T 471, 1900.)

Mladi moraju izabrati svoju æivotnu sudbinu. — Svojimmislima i osjeÊajima u ranim godinama æivota svaka mladaosoba odreuje povijest vlastitog æivota. Ispravne, plemenitei humane navike, formirane u mladosti, postat Êe sastavnidio karaktera i obiËno Êe obiljeæiti njezin æivotni put. Mladimogu postati zli ili plemeniti, prema svojem izboru. Oni semogu lako prepoznati po svojim iskrenim i plemenitim djeli-ma kao i po velikim zlodjelima i bezboænosti. (ST 11. listopa-da 1910.; CG 196)

Odgoj koji uzrokuje umnu i moralnu slabost. — Strogoodgajanje mladih u kojem oni nisu pravilno upuÊeni u samo-stalno razmiπljanje i djelovanje u skladu s njihovim moguÊ-nostima i umnim sposobnostima Ëime bi se stvorili uvjeti zaformiranje svijeta njihovih misli, osjeÊaja samopoπtovanja isamopouzdanja, svijeta u kojem bi bili uspjeπni i korisni —uvijek Êe stvarati sloj mladih ljudi slabih umnih i moralnihsposobnosti. Tako, kada se oni pojave u svijetu kao “svojiljudi”, otkrit Êe da su bili dresirani kao æivotinje, a ne odgajani.Umjesto da budu voeni, njihovu su volju roditelji i uËiteljisvojom okrutnom disciplinom prisiljavali na pokornost. (3T133, 1872.)

282

281


Um odgajati da upravlja æivotom. — Djeca imaju inte-lektualnu volju koju treba uputiti da upravlja svim njihovimsposobnostima. Nijeme æivotinje treba dresirati jer nemaju nirazum ni intelekt. Meutim, ljudski um treba uËiti samosvla-davanju. Treba ga uËiti da vlada ljudskim biÊem, dok su æivo-tinje pod vlaπÊu svojega gospodara i dresiraju se da mu sepokoravaju. Za svoju æivotinju gospodar je i um i prosuiva-nje i volja. I dijete se moæe odgajati da, kao æivotinja, nemasvoju volju. Dogaa se Ëak da se njegova individualnost ulijeu individualnost onoga tko nadgleda njegovo odgajanje; tadaje njegova volja, zajedno sa svim namjerama i ciljevima, pod-reena volji uËitelja.

Ovako odgajanoj djeci uvijek Êe nedostajati moralne energijei osobne odgovornosti. Njih nisu uËili da polaze od razuma inaËela; drugi su bili gospodari njihove volje pa um nije bioni pokrenut da se radom πiri i jaËa. Njih nitko nije usmjeravaoi poduËavao misleÊi na njihovu individualnu konstituciju i mo-guÊnosti uma da, kada je to potrebno, maksimalno uporabesvoje snage i sposobnosti. UËitelji se ovdje ne smiju zaustaviti,veÊ se posebno trebaju posvetiti njegovanju onih slabijih spo-sobnosti, kako bi se sve sposobnosti mogle koristiti i aktivnovjeæbati napredujuÊi od jednog stupnja snage u drugi te kakobi um na taj naËin dostigao proporcije koje mu pripadaju.(3T 132, 1872.)

Mnogi nesposobni da samostalno misle. — Mnogo jeobitelji s djecom koja su, naoko, dobro odgojena dok su pododgajateljevim skutom; meutim, kada prestane funkcioniratisustav koji ih je vezivao za odreena pravila, oni kao da nemogu sami misliti, djelovati i odluËivati. Ta su djeca bila tolikodugo pod æeljeznom palicom — bez moguÊnosti da sama mi-sle i djeluju u okvirima neËega πto bi za njih bilo krajnje nor-malno — da nemaju samopouzdanja da djeluju po vlastitomsudu i imaju vlastito miπljenje.

Kada jednom odu od roditelja i æive sami, drugih ljudiih vrlo lako vode u pogreπnom smjeru. Njihov karakter nijeËvrst. Oni nisu bili prepuπtani vlastitim prosudbama dovolj-no rano i u dovoljnom opsegu, pa im zato um nije na odgo-varajuÊi naËin razvijen i ojaËan. U dugom razdoblju bili su

283

261

pod neizbjeænom paskom svojih roditelja, pa se u potpunostioslanjaju na njih; roditelji su bili za njih i um i prosuiva-nje. (3T 132,133, 1872.)

Posljedice vladanja uz pomoÊ sile i straha. — Roditeljii uËitelji koji se hvale potpunom vlaπÊu nad umovima i vo-ljom djece koja su im povjerena, prestali bi se hvaliti kad bimogli vidjeti æivot djece u buduÊnosti koja su na taj naËinpokorena primjenom sile ili straha. Takva djeca su gotovo pot-puno nespremna za noπenje Ëesto nemilosrdno teπkih æivot-nih odgovornosti. Kada viπe ne budu pod okom svojih rodi-telja ili uËitelja i kad budu prisiljena samostalno razmiπljatii djelovati, ti mladi gotovo sigurno Êe krenuti pogreπnim pu-tem i popuπtati pred silom kuπnji. Oni ne postiæu uspjeh uovom æivotu, a ti isti nedostaci postaju vidljivi i u njihovomvjerskom æivotu. (3T 133,134, 1872.)

Disciplina koja pokreÊe i snaæi. — Poslije discipline udomu i πkoli svi se moraju suoËiti sa strogom disciplinomæivota. Svakom djetetu i svakom mladom biÊu moramo obja-sniti kako se s njom mudro suoËiti. Istina je da nas Bog ljubi,da nas æeli usreÊiti i da nikad ne bismo morali upoznati patnjuda smo uvijek poπtovali Njegov Zakon, ali je istina i to da naovome svijetu svatko mora podnositi patnje, nevolje i teretekao posljedice grijeha. Djeci i mladeæi sluæit Êe na dobro cijelogaæivota ako ih nauËimo da se hrabro suoËe s tim nevoljama iteretima. Iako moramo prema njima pokazati suosjeÊanje, ononikad ne smije biti takvo da ih navede na samosaæaljenje.Potrebno im je ono πto Êe ih poticati i jaËati, a ne slabiti.(Odgoj, 262)

Reakcija na æeljezna pravila. — Nemoj unositi u svojumetodu odgoja ni trunku grubosti. Mladima ne nameÊi nika-kva kruta pravila. Upravo ih ta æeljezna pravila i naredbeponekad navode na zakljuËak da moraju i hoÊe uËiniti baπono πto im je zabranjeno. Kada upuÊujeπ upozorenja ili ukoremladima, uËini to kao onaj tko se posebno zauzima za njih.Neka vide da njegujeπ veliku æelju da se u nebeskim knjiga-

Problemi mladosti

284


ma uz njihova imena upiπu dobri izvjeπtaji. (Lt 67, 1902.; MM180)

Mladima su tereti preteπki. — Mladi mogu πiriti snaæanutjecaj ako se odreknu svoje oholosti i sebiËnosti i posveteBogu. Meutim mladi, opÊenito, ne æele nositi tue odgovor-nosti. One, po njima, trebaju same sebe nositi. Doπlo je vri-jeme kada Bog u ovome traæi promjenu. On poziva i mlade istare da budu gorljivi i da se pokaju. On Êe ih, ako i daljeostanu tako mlaki, izbaciti iz svojih usta. Istiniti Svjedok ka-æe: “Poznam tvoja djela.” MladiÊi, djevojke, vaπa djela se znaju,bila ona dobra ili zla. Jesi li bogat dobrim djelima? Isus tipristupa kao savjetnik: “Savjetujem ti da od mene kupiπ uvatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijelehaljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim poma-sti da pomaæeπ svoje oËi da bi vidio.” (Otkrivenje 3,18) — (1T485, 1867.)

Misli postaju navike. — Mi trebamo u sebi stalno osjeÊatisilu Ëistih misli. Za svaku duπu, bez razlike, jedina sigurnostje pravilan rad misli. “Jer on je onakav kako u sebi misli.”(Izreke 23,7) MoÊ obuzdavanja svoga “ja” jaËat Êe stalnom pri-mjenom. Ono πto je s poËetka teπko, stalnim ponavljanjempostaje sve lakπe, sve dok pravilne misli i postupci ne prerastuu obiËaj. Ako hoÊemo, mi se moæemo odvratiti od svega ono-ga πto je jeftino i poniæavajuÊe i popeti se na visoku uzviπicu;mi tako moæemo zadobiti poπtovanje ljudi i Boæju naklonost.(Put u bolji æivot, 313)

Tuæni primjeri iz povijesti. — Karakter Napoleona Bo-napartea nastao je pod velikim utjecajem odgoja u djetinj-stvu. Nerazumni odgajatelji nadahnjivali su ga ljubavlju pre-ma osvajanjima praveÊi za njega male vojske, a njega su po-stavljali na Ëelo kao zapovjednika. Tu je bio poloæen temeljnjegove karijere ratova i krvoproliÊa. Da su isti trud i briguuloæili u namjeri da on postane dobar Ëovjek natapajuÊi nje-govo mlado srce duhom Evanelja, kako bi njegova povijestbila drugaËija!

285

263

PriËa se da je Hume, poznati skeptik, u ranoj æivotnojdobi bio savjestan poπtovatelj Boæje rijeËi. BuduÊi da je pripadaodruπtvu koje je Ëesto vodilo umne rasprave, od njega su jed-nom prilikom zatraæili da iznese argumente u prilog bezboπtva.Nato se on dao na ozbiljno i ustrajno istraæivanje, i njegovoπtar i vrlo aktivan um ubrzo je bio natopljen idejama skep-ticizma. Nedugo zatim poËeo je vjerovati u tu zabludu, da bicijeli njegov kasniji æivot nosio mraËan peËat nevjere. (ST, 11.listopada 1910.; CG 196)

Utjecaj Ëitanja.20 — Mnogi mladi iznimno vole knjige. »i-taju sve do Ëega dou. Pozivam roditelje takve djece da obu-zdaju njihovu æelju za Ëitanjem. Ne dopustite da se na vaπimstolovima nau Ëasopisi i listovi koji sadræe ljubavne priËe.Na njihovo mjesto stavite knjige koje Êe pomoÊi mladima dau graevinu svojeg karaktera ugrade najbolji moguÊi mate-rijal — Boæju ljubav i Boæji strah, poznavanje Krista. Pokre-nite svoju djecu da u svoj um slaæu vrijedna znanja; da onoπto je dobro obuzme njihovu duπu i vlada njihovim sposob-nostima ne ostavljajuÊi mjesta niskim, poniæavajuÊim misli-ma. OgraniËite njihove prohtjeve za lektirom koja ne obeÊavadobru hranu za um. Novac potroπen na dæepne romane mo-æda neÊe biti velika svota, ali je previπe troπiti novac za neπtood Ëega Êe zauzvrat dobiti tako mnogo onoga πto zavodi napogreπne staze, a tako malo onoga πto je dobro. (CT 133, 1913.)

Um usvaja razinu stvari koje promatra. — Um usvajarazinu stvari s kojima postaje blizak. Kad bi svi prouËavaliBibliju,21 mi bismo vidjeli narod koji se razvija, narod sposo-ban da misli dublje, narod koji raspolaæe viπim stupnjem inte-ligencije nego πto bi ga mogao steÊi i najupornijim bavljenjemznanoπÊu i povijeπÊu svijeta. Iskrenom istraæivaËu Biblija da-ruje umnu disciplinu viπeg stupnja; nakon razmiπljanja oboæanskim stvarima, njegove sposobnosti su obogaÊene, vla-stito “ja” je poniæeno, dok su Bog i Njegova otkrivena istinavisoko uzdignuti. (RH, 21. kolovoza 1888.; FE 130)

20 Vidi poglavlje 13, “Hrana za um”.21 Vidi poglavlje 11, “ProuËavanje Biblije i um”.

Problemi mladosti

286


Vrijednost osobnog vjerskog iskustva. — Bog treba bitinajuzviπeniji predmet naπih misli. Duboko razmiπljanje o Njemui razgovori s Njime u molitvi uzdiæu duπu i oæivljavaju osjeÊaje.Nemarnost u pogledu razmiπljanja i molitve neizbjeæno Êe do-vesti do opadanja zanimanja za vjersko, a tada Êe se jasnopokazati i nemar i lijenost.

Vjera nije samo emocija, osjeÊaj. Ona je naËelo, isprepletenos naπim svakidaπnjim duænostima i postupcima. Niπta se nesmije podupirati i nijedan posao zapoËinjati koji bi mogao one-moguÊiti prisutnost ovog naËela. Da bi netko saËuvao Ëistu ineokaljanu vjeru, on treba biti marljiv i ustrajan suradnik uBoæjem djelu.

Mi moramo uËiniti neπto i sami. Naπ posao ne moæe obavitinitko drugi. Osim nas nitko ne moæe izgraditi naπe spasenjesa strahom i drhtanjem. Upravo je to posao koji nam je Go-spodin ostavio da radimo. (2T 505,506, 1870.)

Mladima potrebna radna disciplina. — I danas, kao iu doba Izraela, svakog mladiÊa treba pouËiti duænostima prak-tiËnog æivota. Svatko treba steÊi znanje u nekom podruËjufiziËkog rada kojim, ako bude potrebno, moæe zaraditi za æivot.Ovo je bitno, ne samo kao zaπtita protiv nesigurnosti æivota,veÊ i zbog njegovog utjecaja na tjelesni, umni i moralni ra-zvitak. »ak kad bismo i znali da nikada neÊemo trebati pri-bjeÊi fiziËkom radu da preæivimo, mi bismo ipak trebali nauËitiraditi. Bez tjelesnih vjeæbi nitko ne moæe imati Ëvrstu graui snaæno zdravlje. Disciplina dobro organiziranog posla nijeniπta manje nuæna od stjecanja snaænog i aktivnog uma i ple-menitog karaktera. (Patrijarsi i proroci, 505)

BesposliËenje je grijeh. — Misao da je nepoznavanje ko-risnog posla bitna osobina pravog gospodina ili dame, suprotnaje Boæjem planu u stvaranju Ëovjeka. BesposliËenje je grijeh,a nepoznavanje svakidaπnjih obveza posljedica gluposti, πtoÊe u kasnijem æivotu davati mnogo povoda za gorko kajanje.(ST, 29. lipnja 1882.; FE 75)

Ne zanemarujmo poduËavanje u kuÊanskim poslovi-ma. — U djetinjstvu i mladosti treba kombinirati praktiËno i

287

265

πkolsko obrazovanje. Djecu treba uËiti da sudjeluju u kuÊan-skim poslovima. Treba ih uputiti kako da pomognu ocu i majciu malim stvarima. Njihov um treba nauËiti da misli; njihovopamÊenje treba napregnuti da pamte posao koji im je stavljenu zadatak. Prilikom izgraivanja navika u korisnim poslovi-ma u domu, djeca uËe obavljati praktiËne duænosti koje odgo-varaju njihovom uzrastu. Djeca koja steknu pravi kuÊni odgojneÊe se naÊi na ulici, gdje bi, kao i veliki broj druge djece,stjecala odgoj karakteristiËan za ulicu. Roditelji koji svoju djecuvole mudro, neÊe im dopuπtati da rastu s navikama lijeno-sti, bez poznavanja kuÊanskih duænosti. (CT 149, 1913.)

©to bi trebala znati svaka æena. — Mnoge dame za kojese smatra da su visokoobrazovane, s diplomama uglednih obra-zovnih ustanova, nevjerojatno su malo upuÊene u praktiËneæivotne duænosti. One su liπene kvalifikacija potrebnih za vo-enje obiteljskog æivota, a time i bitnih za sreÊu obitelji. Onemogu govoriti o uzviπenoj sferi æenskog biÊa, o njezinim pravima,a da se ipak nau daleko ispod istinske sfere koja pripadaæeni.

Pravo je svake Evine kÊeri temeljito ovladavanje kuÊan-skim duænostima, poduËenost u svim podruËjima kuÊanskihposlova. Svaka mlada dama treba biti tako odgojena da, kadapostane supruga i majka, moæe biti kraljica u svojem malomkraljevstvu. Ona treba biti u potpunosti struËna za voenje ipouËavanje vlastite djece. ...

Njezino je pravo da upozna mehanizam ljudskog tijela inaËela higijene, predmete prehrane i odijevanja, rada i rekreacijei bezbroj drugih predmeta koji se neposredno tiËu dobra nje-zinog doma. Njezino je pravo da stekne znanja o najboljimmetodama lijeËenja bolesti kako bi se uspjeπno brinula o svojojdjeci kad su bolesna, umjesto da svoja skupocjena blagaprepuπta u ruke nepoznatih njegovatelja i lijeËnika. (ST, 29.lipnja 1882.; FE 75)

Kad æene zanemare odgoj vlastitog uma. — Æene kojese prikazuju poboænima uglavnom zanemaruju odgoj svojeguma. Puπtaju ga da se bez nadzora kreÊe kuda hoÊe. To jevelika pogreπka. Mnoge od njih, Ëini se, nemaju umne ener-

Problemi mladosti

288

289


22 Vidi: Child Guidance, str. 439—468.

gije. Nisu odgajale svoj um da misli i buduÊi da to nisu uËinile,smatraju da to i ne mogu. Ozbiljno razmiπljanje i molitva po-trebni su za rast u milosti.

Na pitanje zaπto meu æenama nema viπe stabilnosti,odgovor je: zato πto je vrlo malo umne kulture, vrlo malo smi-renog razmiπljanja. OstavljajuÊi um u stanju neaktivnosti, onedrugima prepuπtaju umne aktivnosti, planiranje, razmiπljanjei zapamÊivanje i na taj naËin postaju sve manje i manje korisne.Nekima je potrebno discipliniranje uma aktivnoπÊu. One gatrebaju prisiljavati da misli. OËekujuÊi da netko drugi misliumjesto njih, da rijeπi njihove teπkoÊe, i izbjegavajuÊi da raz-miπljanjem opterete svoj um, njihova sposobnost pamÊenja stal-no slabi; one sve slabije predviaju i sve slabije razlikuju poj-move. Svaka pojedinaËno mora uloæiti napore da odgaja svojum. (2T 187,188, 1868.)

Æenska odjeÊa pokazatelj uma. — OdjeÊa je indikator,pokazatelj uma i srca. Ono πto je obuËeno ili stavljeno izva-na, znak je onoga πto se nalazi unutra. Da bi netko pretjeri-vao u odijevanju, nije mu potreban jak intelekt ili njegovanum. Sama Ëinjenica da æene mogu obuÊi ili na sebe stavititoliku koliËinu nepotrebnih odjevnih predmeta, pokazuje danemaju vremena za njegovanje intelekta niti da “pune” svojum korisnim znanjem. (MS 76, 1900.)

Potreba za ËistoÊom misli i postupaka. — Æelim vamnaglasiti potrebu za ËistoÊom u svakoj misli, rijeËi i postupku.Mi smo pojedinaËno odgovorni Bogu i povjeren nam je poje-dinaËan posao koji nitko ne moæe obaviti umjesto nas. Taj jeposao uËiniti svijet boljim isticanjem pravila, osobnim trudomi primjerom. ZnajuÊi da trebamo njegovati vrlinu druπtveno-sti, neka to ne bude samo radi zabave, veÊ prije svega s odre-enom namjerom. Duπe Ëekaju spasenje. (RH, 10. studenoga1885.; Ev 495)

Masturbacija poniæava um.22 — Neka djeca poËinju sesamozadovoljavati joπ u ranom djetinjstvu; dok rastu, te po-

290

267

æudne strasti rastu usporedo i jaËaju s njihovom snagom. Njihovum ne miruje. DjevojËice æele druπtvo djeËaka, a djeËaci druπtvodjevojËica. Njihovo ponaπanje nije ni suzdræano ni skromno.Oni su drski i nametljivi i uzimaju sebi nepristojne slobode.Navika samozadovoljavanja ponizila je njihov um i uprljalanjihovu duπu. Zle misli i Ëitanje romana, ljubavnih priËa iloπih knjiga uzbuuju njihovu maπtu, i upravo to odgovaranjihovim izopaËenim umovima.

Ona ne vole rad, a kad se prihvate posla, æale se na umor;bole ih lea, boli ih glava. Zar za to nema dovoljno razloga?Jesu li umorna zbog toga πto rade? Ne, nikako! Ipak, kad setako æale, roditelji im popuπtaju i oslobaaju ih rada i odgo-vornosti. To je apsolutno najgore πto za njih mogu uËiniti.Oni na taj naËin uklanjaju takoreÊi jedinu preostalu prepre-ku koja spreËava Sotonu u slobodnom pristupu njihovom osla-bljenom umu. Koristan rad u odreenoj Êe mjeri biti zaπtitai Ëuvar od Sotonine uporne vlasti nad njima. (2T 481, 1870.)

Mladi æele uporabiti svoje snage. — U naπim crkvamapotrebni su nam mladi talenti, dobro organizirani i dobro iz-vjeæbani. Mladi æele uËiniti neπto uz pomoÊ svoje kipuÊe energije.Ako se ta energija ne usmjeri u prave kanale, mladi Êe jeuporabiti tako da Êe povrijediti vlastitu duhovnost i one s kojimase druæe. (GW 211, 1915.)

Mladima potrebna aktivnost. — Mladi prirodno traæe ak-tivnost pa ako ne nau legitiman oduπak svojoj silom zadr-æavanoj energiji nakon zatvorenog boravka u uËionicama, onipostaju nemirni, nervozni i nestrpljivi prema svakom oblikukontrole, pa bivaju navedeni da se bave grubim, nemuæev-nim aktivnostima koje su sramota velikom broju πkola isveuËiliπta; Ëak bivaju navedeni da se bace u otvorene oblikerazuzdanosti. Mnogi od mladih koji su svoje domove napus-tili kao nevina biÊa, iskvarili su se druæenjem u πkolama kojepohaaju. (ST, 29. lipnja 1882.; FE 72)

Povoenje za tuim idejama. — Rekreacija koja je korisnasamo njima, neÊe djeci i mladima nikada donijeti toliki blagoslovkao rekreacija koja im pomaæe da budu korisni i drugima.

Problemi mladosti

291


Skloni oduπevljavanju i podloæni utjecaju, mladi brzo prihva-Êaju prijedloge. Kad se govori o uzgoju biljaka, neka se na-stavnik potrudi i u njima probudi æelju da uljepπaju πkolskodvoriπte i uËionicu. To Êe donijeti dvostruki blagoslov. Onoπto nastoje uljepπati, uËenici Êe nerado kvariti i uniπtavati.Razvijat Êe oplemenjen ukus, ljubav prema redu i naviku Ëu-vanja, a duh prijateljstva i suradnje, koji se tako razvija, bitÊe im na blagoslov cijelog æivota. (Odgoj, 190)

Ponekad ne vide Boga kao Oca punog ljubavi. — Mladise uglavnom ponaπaju kao da su dragocjeni sati kuπnje, dokjoπ traje vrijeme milosti, zapravo samo jedan veliki praznik;kao da su se na ovom svijetu pojavili samo zbog svojih zabava,da bi udovoljavali stalnim valovima uzbuenja. Sotona jeoduvijek ulagao posebne napore ne bi li ih naveo na misaoda Êe sreÊu naÊi u svjetovnim zabavama, da se pravdaju po-kuπavajuÊi pokazati kako su te zabave nevine, neπkodljive paËak i vaæne za zdravlje. Neki lijeËnici su Ëak izjavljivali kakoje za zdravlje πtetna duhovnost i predaja Bogu. To savrπenoodgovara neprijatelju ljudskih duπa. (1T 501, 1867.)

Bolesna maπta laæno prikazuje Boga. — Neke osobe sbolesnom maπtom ne prikazuju Kristovu vjeru na pravi na-Ëin; takvi nemaju Ëistu biblijsku vjeru. Neki tijekom cijelogasvojeg æivota kaænjavaju sebe za svoje grijehe; jedino πto videjest uvrijeeni Bog pravde. Oni ne vide Krista i Njegovu otku-piteljsku silu u zaslugama Njegove krvi. Takvi nemaju vjere.To su osobe Ëiji um nije optimalno uravnoteæen.

BoleπÊu koju su roenjem dobili preko svojih roditelja ipogreπnim odgojem u ranoj mladosti, oni su stekli pogreπnenavike koje napadaju tijelo i mozak izazivajuÊi obolijevanjemoralnih komponenti i onemoguÊavajuÊi im da u svemu raci-onalno misle i djeluju. Njihov um nije optimalno uravnoteæen.Poboænost i pravednost nije πtetna za zdravlje, veÊ je zdravljetijelu i snaga duπi. (1T 501,502, 1867.)

Potreba za podizanjem ograda. — Uvijek postupajte ponaËelu, nikada na temelju trenutaËnog osjeÊaja. KrotkoπÊu injeænoπÊu ublaæite prirodnu naglost svog ponaπanja. Ne upu-

292

269

πtajte se u lake i nerazumne igrarije. Neka se s vaπih usanane omakne nijedna niska πala. »ak ni svojim mislima ne tre-bamo dopustiti da se raspojasaju. Postavimo im granice i pod-vrgnimo ih posluπnosti Kristu. One se trebaju baviti onim πtoje sveto. Kristovom miloπÊu one Êe tada biti Ëiste i prave. (Putu bolji æivot, 313)

Izbacite sentimentalnost iz æivota. — Ovo je tvoje stu-dentsko doba; neka se tvoj um bavi duhovnim predmetima.Izbaci svaku sentimentalnost iz svojeg æivota. PouËi se najoz-biljnije i doi u stanje samosvladavanja. Ti si sada u razdobljuformiranja karaktera; niπta od onoga πto se odnosi na tebene smijeπ smatrati beznaËajnim ili nevaænim, πto Êe te odvratitiod tvojih najuzviπenijih, najsvetijih ciljeva, tvojeg uspjeha upripremi za rad u djelu koje ti je Bog povjerio.

Uvijek saËuvaj jednostavnost djelovanja, ali si postavi visokamjerila za skladnu primjenu i unapreivanje svojih umnih spo-sobnosti. Budi odluËan u namjeri da ispraviπ svaku manu.Nasljedne sklonosti mogu se svladati — nagli, æestoki izljevitemperamenta mogu se promijeniti tako da djelovanjem Kri-stove milosti sve bude potpuno svladano. Mi — svatko od naspojedinaËno — trebamo imati na umu da se nalazimo u Boæjoj“radionici”. (Lt 23, 1893.)

Upoznavanje s potrebom savjetovanja. — Mladima netreba prepustiti da misle i djeluju neovisno o sudu svojih ro-ditelja i uËitelja. Djecu treba uËiti da poπtuju iskusan sud ida roditelji i uËitelji vode njihov mladi æivot. NauËimo ih dase njihovi umovi ujedine s umovima njihovih roditelja i uËitelja;savjetujmo ih da uvide kako je prikladno i probitaËno slu-πati njihove savjete. A onda, kada puste ruku roditelja i uËi-telja koja ih je vodila, njihov karakter neÊe liËiti na trskukoja treperi na vjetru. (3T 133, 1872.)

OËekuje se πto viπe obrazovanje. — Gospodin æeli dapostignemo πto viπe obrazovanje, ali s ciljem da svoje znanjeprenosimo na druge. Nitko ne zna gdje Êe ili kako biti pozvanda radi ili govori za Boga. Jedino naπ nebeski Otac zna kako

Problemi mladosti

293


Êe upotrijebiti Ëovjeka. Pred nama su moguÊnosti koje naπaslaba vjera ne moæe sagledati. Zato moramo tako razvijati svojeumne sposobnosti da moæemo, ukoliko bude potrebno, istineNjegove RijeËi tako iznositi, Ëak i pred najviπim autoritetimana Zemlji, da se proslavi Boæje ime. Ne smijemo dopustiti danam promakne Ëak ni jedna jedina prilika da sebe intelektu-alno osposobimo za rad u Boæjem djelu. (Isusove usporedbe,224)

Uvijek aktivan um. — Um nikada ne smije prestati bitiaktivan. On je otvoren utjecajima, dobrim ili loπim. Kao πtoje na glatkoj ploËi umjetnika na ljudskom licu vidljiva utisnutazraka sunca, tako se i misli i dojmovi utiskuju u djeËji um;stoga, bilo da su ti dojmovi zemaljski, tjelesni ili moralni ireligijski, oni su gotovo neizbrisivi.

Kad se razum budi, um je najosjetljiviji i najpodloænijiutjecajima pa su one prve od prvih lekcija od velikog znaËe-nja. Te lekcije s velikom snagom utjeËu na formiranje karak-tera. Ako je na njima utisnut pravi peËat i ako se one, kakodijete raste, upuÊuju strpljivo i ustrajno, zemaljska i vjeËnasudbina djeteta bit Êe oblikovana na dobro. Evo GospodnjihrijeËi: “UpuÊuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari,neÊe odstupiti od njega.” (Izreke 22,6) — (SpTEd 71, c1897.;CT 143)

Mladost je vrijeme prilika. — Srce mladih je sada kaomekani vosak, a vi ste ti koji ih moæete navesti da se divekrπÊanskom karakteru. Taj vosak Êe, meutim, za nekolikogodina moæda postati tvrd kao granit. (RH, 21. veljaËe 1878.;FE 51)

OsjeÊaji su upravo u mladosti najvatreniji, pamÊenje naj-bolje, a srce najosjetljivije na boæanske dojmove. Umne i tje-lesne snage treba zaposliti upravo u mladosti zbog potrebeza velikim poboljπanjima, misleÊi i na sadaπnji i na buduÊi,vjeËni svijet. (YI, 25. listopada 1894.; SD 78)

294

271

32

ZALJUBLJENOST I SLIJEPA LJUBAV23

Udvaranje — potreba za zdravim razumom. — Mladise u velikoj mjeri oslanjaju na pobude. Oni se ne bi trebaliprelako “predati”, dopustiti da ih uvjerljiva vanjπtina partneraprebrzo “uvjeri” u ljubav. Udvaranje, onako kako je to uobi-Ëajeno u ovo vrijeme, nije niπta drugo nego program obma-njivanja i dvoliËenja kojim se neprijatelj duπa mnogo viπe bavinego Gospodin. Ovdje je, viπe nego igdje, potreban dobar izdrav razum; ipak, ostaje Ëinjenica da on u udvaranju imavrlo malu ulogu. (RH, 26. sijeËnja 1886.; MYP 450)

Razvijati najplemenitije crte karaktera. — Temelj ide-je o udvaranju nalazi se u pogreπnim predodæbama o braku.One slijede pobude i slijepu ljubavnu strast. Udvaranje seodigrava u duhu flerta. Dvije strane, akteri udvaranja, Ëestokrπe pravila skromnosti i suzdræanosti i zato svojim nerazbo-ritim postupcima navlaËe na sebe krivnju, ako veÊ ne prekrπeBoæji zakon. Ovdje se ne moæe prepoznati uzviπeni, plemeniti,veliËanstveni ideal koji je Bog ugradio u ustanovu braka; zbogtoga se i ne razvijaju oni najËistiji osjeÊaji srca, najplemeni-tije crte karaktera. (MS 4a, 1885.; MM 141)

»isti osjeÊaji su viπe nebeski nego zemaljski. — Netreba izgovoriti nijednu rijeË niti uËiniti ijedan postupak kojene biste æeljeli da promatraju nebeski aneli i upisuju u ne-beske knjige. Jedno vaπe oko uvijek treba poËivati na Boæjojslavi. Srce treba njegovati samo Ëiste, posveÊene osjeÊaje, do-

23 Vidi Dio V., “Sila koja pokreÊe æivot”.

296

295


stojne sljedbenika Isusa Krista, koji Êe biti uzviπeni i viπe ne-beski nego zemaljski. Sve πto se u udvaranju razlikuje od toga,poniæavajuÊe je i degradirajuÊe. U oËima Ëistog i svetog Bogabrak ne moæe biti svet i Ëastan ako nije ureen u skladu suzviπenim biblijskim naËelom. (MS 4a, 1885.; MM141)

Opasnost kasnih sati. — Navika sjedenja do kasno unoÊ vrlo je Ëesta; njome, meutim, Bog nije zadovoljan, Ëaki ako ste oboje krπÊani. Ti sati u vrijeme kad im nije mjestoπtetni su za zdravlje, onesposobljavaju um za duænosti idu-Êeg dana i imaju obliËje zla. Dragi brate, nadam se da Êeπimati dovoljno samopoπtovanja i kloniti se takvog oblika udva-ranja. Ako ti jedno oko stalno poËiva na Boæjoj slavi, ti Êeπpostupati s poveÊanim oprezom. Nipoπto ti neÊe odgovaratisentimentalnost ljubavne Ëeænje koja tvoj pogled toliko za-sljepljuje da ne moæeπ prepoznati uzviπene zahtjeve koje jeBog postavio pred vas kao krπÊane. (3T 44,45, 1872.)

Zaljubljenost loπ razlog za brak. — Ti sati ponoÊnogprovoenja u ovo doba pokvarenosti Ëesto vode propasti obajupartnera. Sotona likuje, a Bog je osramoÊen kada se mladiÊii djevojke sramno ponaπaju. Tako se dobro ime Ëasti ærtvujena oltaru zaljubljenosti, pa se brak meu takvim osobamane moæe proslaviti sveËano pod plaπtem Boæjeg odobravanja.Oni stupaju u brak jer ih je na to pokrenula strast, a kadata novost proe, oni Êe poËeti uviati πto su uËinili. (RH, 25.rujna 1888.; AH 56)

Laæna ljubav izvan kontrole. — Ljubav koja osim zado-voljenja osjetila nema ËvrπÊeg temelja, bit Êe nepokorna, sli-jepa i izvan kontrole. »ast, istina i sve plemenite, uzviπenesposobnosti uma dolaze pod vlast niæih strasti. »ovjek kojije sputan lancima takve zaslijepljenosti vrlo Ëesto je gluh zaglas razuma i savjesti; nikakav argument niti preklinjanje nemogu ga navesti da uvidi bezumlje svojeg postupanja. (ST,1. srpnja 1903.; AH 51)

NeposveÊena ljubav vodi na stranputicu. — Neposve-Êena ljudska ljubav uvijek vodi na stranputicu, jer poziva nastaze na koje Bog nije pozvao. (Lt 34, 1891.)

297

273

Ponavljanje grijeha umanjuje snagu odupiranja. — Onajtko je nekada popuπtao kuπnji, drugi put Êe biti joπ sprem-niji. Svako ponavljanje grijeha umanjuje njegovu sposobnostda mu se odupre, osljepljuje oËi i guπi uvjerenje. Svako sje-me popustljivosti rodit Êe plodove. (Patrijarsi i proroci, 217)

Strast uniπtava sve. — Imajmo uvijek na umu KristoverijeËi: “U vrijeme kada doe Sin »ovjeËji bit Êe kao πto jebilo u Noino doba, kad se jelo i pilo, æenilo i udavalo.” (Luka17,26.27) Apetit ovladava umom i savjeπÊu u ovom vijeku.Meu ljudima dominira proædrljivost, opijanje vinom, æesto-kim alkoholnim piÊima i puπenje, ali Kristovi sljedbenici bitÊe umjereni i u jelu i piÊu. Oni neÊe popuπtati apetitu i pro-htjevima na raËun zdravlja i duhovnog rasta.

“Æenilo se i udavalo sve do dana kada Noa ue u lau.I doe potop i sve ih uniπti.” (27. redak) Iste pojave vidimodanas kad je rijeË o braku. Mladi, pa Ëak i odrasli muπkarcii æene, koji bi trebali biti mudri i razboriti, ponaπaju se utome kao oËarani. Njih kao da je obuzela sotonska sila. Skla-paju se najnerazumniji brakovi. Nitko Boga ne pita za savjet.Ljudski osjeÊaji, æelje i strasti ruπe sve pred sobom, sve dokne padne odluka. Posljedica takvog stanja stvari jesu neizre-civi jad i patnja, a Bog je osramoÊen. BraËni zavjet pokrivasve oblike bludnih gadosti. Zar neÊe doÊi do odluËne promjeneu tom predmetu? (Lt 74, 1896.; SpTMWI 41)

Slijepa ljubav utjeËe na sve sposobnosti. — Kod onihkoji su zahvaÊeni ovom zaraznom boleπÊu — slijepom ljubavlju— svaka se sposobnost podËinjava njoj. »ini se kao da suizgubili zdrav razum, a njihovo se ponaπanje ne dopada lju-dima koji ga gledaju. Brate moj, postao si predmet ogovara-nja i ponizio se u oËima onih do Ëijeg ti je odobravanja stalo.

Kriza ove bolesti kod mnogih zavrπava preuranjenim bra-kom, a kad romansa proe i zavrπi opËinjavajuÊa sila voenjaljubavi, jedna ili obje strane postanu svjesni svog stvarnogpoloæaja. Oni tada otkrivaju da su sklopili loπ brak, ali ujedinilisu se za cijeli æivot.

Vezani jedno uz drugo najsveËanijom zakletvom, oni teπkasrca gledaju na jadni æivot koji moraju provoditi. Trebali bi

Zaljubljenost i slijepa ljubav

298


izvuÊi najbolje iz svega, ali mnogi neÊe tako postupiti. OniÊe se ili pokazati nevjerni svom braËnom zavjetu, ili Êe naËi-niti jaram koji Êe uporno stavljati na vlastiti vrat da ih jakoæulja. I tako mnogi razoËarano okonËavaju svoje postojanje.(5T 110, 111, 1882.)

Prva tinejdæerska ljubav. — Sotona vlada umom veÊinemladih. Vaπe kÊeri nisu nauËene samoodricanju i samosvla-davanju. Vi ih mazite i potiËete njihovu oholost. Dopuπtateim da provode svoju volju, a kad postanu drske i samovoljne,vama staje pamet jer ne znate kako postupati da ih saËuva-te od propasti. Sotona ih vodi dotle dok u ustima nevjernikane postanu uzreËica zbog svoje bestidnosti, nesuzdræanosti ineskromnosti.

MladiÊi su na sliËan naËin prepuπteni da provode svojuvolju. Jedva da su uπli u tinejdæerske godine, a veÊ su pokrajdjevojËica svojeg uzrasta, prate ih kuÊi i ponaπaju se kao za-ljubljeni parovi. Roditelji su, s druge strane, toliko zarobljenisvojom slaboπÊu, popuπtanjem i promaπenom ljubavlju pre-ma djeci, da se ne usuuju na odluËne korake kojima bi pro-mijenili stvari i obuzdali svoju prebrzu djecu u ovom brzomvremenu. (2T 460, 1870.)

Potajno udvaranje. — Mladi moraju nauËiti mnoge lek-cije, ali najvaænija od njih je o upoznavanju sebe. Oni bi tre-bali imati ispravno razumijevanje svojih obveza i duænosti premaroditeljima, a trebali bi i neprestano u Kristovoj πkoli uËitida budu krotki i ponizni u srcu. ZnajuÊi da trebaju voljeti ipoπtovati svoje roditelje, oni trebaju poπtovati i sud iskusnihljudi s kojima u Crkvi dolaze u dodir.

MladiÊ koji se druæi s mladom djevojkom i koji je stekaonjezinu naklonost i prijateljstvo, ali bez znanja njezinih rodi-telja, ne ponaπa se kao plemeniti krπÊanin ni prema njoj niprema njezinim roditeljima. Tajnim komuniciranjem i sasta-janjem on moæe utjecati na njezin um. Meutim, on na tajnaËin neÊe pokazati plemenitost i poπtenje svoje duπe kojimase odlikuje svako Boæje dijete. ÆeleÊi ostvariti svoje ciljeve,oni Ëine neπto πto odraæava neiskrenost, neπto πto nije u skladus biblijskim mjerilima, pokazujuÊi se nevjernima prema oni-

299

275

ma koji ih vole i nastoje im biti vjerni Ëuvari. Brakovi sklop-ljeni pod takvim okolnostima nisu u skladu s Boæjom rijeËju.On [mladiÊ] koji je spreman da neËiju kÊer odvuËe od njezi-nih duænosti, da pobrka njezino razumijevanje o Boæjim jasnimi pozitivnim naredbama o posluπnosti i poπtovanju svojihroditelja, nije Ëovjek koji bi bio odan svojim braËnim obveza-ma. (RH, 26. sijeËnja 1886.; FE 101,102)

Ne igrajte se s tuim srcem. — Igrati se s tuim srcempriliËno je veliki zloËin u oËima svetoga Boga. Pa ipak, nekiÊe poæeljeti druπtvo mladih djevojaka i zavest Êe ih, a ondaÊe nastaviti kao da niËega nije bilo; zaboravit Êe sve rijeËikoje su izgovorili i njihove posljedice. Sada su se zagledali unovo lice i ponavljaju iste rijeËi i drugoj poklanjaju one isteznakove paænje. (RH, 4. studenoga 1884., AH 57)

Govore o predmetima kojima se bavi njihov um. —Kod mnogih djevojaka mladiÊi su tema razgovora; kod mladiÊatema su djevojke. “Usta govore onim Ëega je srce prepuno.”(Matej 12,34) Oni govore o predmetima kojima se njihov umnajviπe bavi. Aneo zapisniËar zapisuje rijeËi ovih takozvanihkrπÊana, mladiÊa i djevojaka. Kako Êe biti zbunjeni i posti-eni kad se s tim izvjeπtajem suoËe u veliki dan Gospodnji!Mnoga djeca su samo poboæni licemjeri. Nevjernim mladimaovi licemjeri su kamen spoticanja pa su tvrdi na sve eventu-alne pokuπaje onih koji su zainteresirani za njihovo spase-nje. (2T 460, 1870.)

Zaπto mladi traæe druπtvo mladih. — Evo odgovora napitanje zaπto se mladi osjeÊaju slobodnijima kada stariji nisus njima: oni su u druπtvu sa sliËnima sebi. Svatko od njihmisli da je ravan onom drugome. Svi æive u izvjesnom stupnjuiluzije, ali se odmjeravaju i usporeuju meu sobom, izbje-gavajuÊi samo savrπena i istinska mjerila. Isus je pravi Uzor.Njegov æivot samopoærtvovnosti je naπ primjer. (1T 154,155,1857.)

Savjet jednoj djevojci da Ëuva svoje osjeÊaje. — Ti si,opÊenito gledano, pretjerano slobodnih osjeÊaja i kada bi bi-


300


la prepuπtena svojim idejama, uËinila bi pogreπku za cijeliæivot. Nemoj se prodavati na jeftinoj trænici. Ne ponaπaj seslobodno ni s jednim studentom. Imaj na umu da si osobakoja se priprema za rad u UËiteljevom djelu, da moraπ sluπatii ne smijeπ biti lakomislena u druæenju ako æeliπ dobro obavljatisvoju duænost i vratiti talente Onome koji ti ih je podario, dabi iz Njegovih usta Ëula dragocjene rijeËi dobrodoπlice: “Dobro,valjani i vjerni slugo!” (Matej 25,23)

Da bi mogla obavljati svoju duænost u Boæjoj sluæbi, timoraπ iskoristiti prednosti πto temeljitijeg πkolskog i intelek-tualnog obrazovanja. Da bi mogla biti pravi Boæji suradnik,potreban ti je snaæan, skladan razvoj umnih sposobnosti iopÊi razvoj plemenite krπÊanske kulture. Tvoj ukus i maπtatrebaju biti oËiπÊeni i oplemenjeni, a sve ambicije jasne i ËistezahvaljujuÊi izgraenoj navici samosvladavanja. U svemu trebaπpolaziti od visokih, plemenitih pobuda. Saberi svu svoju energijui maksimalno iskoristi prilike koje ti se pruæaju za odgoj iizgradnju karaktera da bi tako zauzela svako mjesto koje tiGospodin namijeni. Tebi je hitno potreban zamaπnjak u ob-liku oπtroumnih savjeta. Ne preziri savjete. (Lt 23, 1893.)

Discipliniraj se. — Ti Êeπ biti sklona prihvatiti znakovepaænje nekih koji su u odnosu na tebe manje vrijedni u sve-mu. Kristovom miloπÊu ti moraπ postati mudrija. Moraπ raz-misliti o svakom koraku u svjetlu [Ëinjenice] da nisi svoja,nego da si kupljena skupo. Neka Gospodin bude tvoj Savjet-nik. Ne Ëini niπta πto bi umanjilo ili zakoËilo tvoje sposob-nosti. Budi savjesna prema samoj sebi; discipliniraj se upor-nim i beskompromisnim trudom. Milost Isusa Krista pomoÊiÊe ti na svakom koraku ako æeliπ biti pouËljiva i razumna.

Ovo ti piπem sada, a uskoro Êu ti ponovno pisati, jer ot-kad mi je izloæena pogreπka tvojeg dosadaπnjeg æivota, ja usebi ne mogu zadræati sve ozbiljne i usrdne molbe namije-njene tebi, da se strogo dræiπ suzdræanosti i discipline. ...

Ne dopusti da budeπ zavedena na bilo koji laæni put ine oduπevljavaj se druπtvom mladiÊa jer time ne samo πtoÊeπ oπtetiti svoj ugled i izglede za buduÊnost, nego Êeπ i buditinade i oËekivanja u mislima onih kojima pokaæeπ svoju na-klonost, a oni Êe biti kao oËarani sentimentalnoπÊu ljubavne

301

277

Ëeænje i upropastit Êe svoj studij. Ti i oni pohaate πkolu jeræelite steÊi obrazovanje i osposobiti se, i umom i karakterom,za veÊe sposobnosti u ovom æivotu kao i u buduÊem, bes-mrtnom, vjeËnom æivotu. »uvaj se da ne pogrijeπiπ prihvaÊa-juÊi znakove paænje ili dajuÊi povoda za njih bilo kojem mla-diÊu. Bog je naznaËio da je za tebe odredio posao. Neka tvojapobuda bude da odgovoriπ Boæjem umu i Boæjoj volji, a neda se povodiπ za vlastitim sklonostima i da tvoja buduÊnostbude sputana nitima jakim kao ËeliËna uæad. (Lt 23, 1893.)

Pogreπne sentimentalne veze mogu oslabiti umne spo-sobnosti (savjet osamnaestogodiπnjoj djevojci). — Ti ne-maπ pravo zavoljeti nijednog mladiÊa bez punog dopuπtenjasvojeg oca i majke. Ti si samo dijete, pa bi izraæavanje na-klonosti prema bilo kojem mladiÊu bez potpunog znanja i do-puπtenja tvojeg oca za njega znaËilo poniæenje. Tvoja veza sovim mladiÊem liπava te smirenog uma i zdravog sna. To utvojem sluËaju znaËi gomilanje u um nerazumnih maπtarija isentimentalnosti. Ona te unazauje u studiranju i izaziva oz-biljne probleme s tvojim umnim i tjelesnim snagama. Kad tise netko suprotstavi, ti postajeπ razdraæljiva i utuËena. (Lt9, 1904.)

©kolska pravila. — Pravila tog koledæa [u College Cityjuu sjevernoj Kaliforniji] strogo zabranjuju druæenje mladiÊa idjevojaka tijekom πkolske godine. Ta se pravila privremenosuspendiraju jedino u sluËajevima, kako je to ponekad prak-sa, kada mladiÊi prate mlade dame do javnih skupova i na-trag.

SliËna pravila ima i naπ koledæ u Battle Creeku, istina,ne tako stroga. Takva pravila su neizbjeæna ako æelimo saËuvatimlade od opasnosti preuranjenog udvaranja i nerazumnogstupanja u brak. Roditelji πalju mlade osobe u πkolu da steknuobrazovanje, a ne da se zabavljaju sa suprotnim spolom. Dobrodruπtva, kao i najviπi interes studenata, traæi od njih da nepokuπavaju birati sebi para za æivot u vrijeme kada njihovkarakter joπ nije razvijen, kada im je prosuivanje nezrelo idok su istodobno liπeni roditeljske skrbi i vodstva. (ST, 2.oæujka 1882.; FE 62)


302


»imbenici starosne dobi, uvjeta i umnih moguÊnosti.— U svim naπim kontaktima sa studentima moramo uzeti uobzir njihove godine i karakter. S mlaima i starijima ne mo-æemo postupati na potpuno isti naËin. Ima okolnosti u kojimamuπkarcima i æenama zdravog æivotnog iskustva i dobrog imo-vnog stanja moæemo pruæiti odreene prednosti, koje nisu danemladima. Moramo uzeti u obzir starosnu dob, uvjete i umnemoguÊnosti. U cjelokupnom naπem radu mi moramo biti mudrii obzirni. Ipak, ne smijemo umanjiti svoju Ëvrstinu i budnostu ophoenju sa studentima svih starosnih dobi, odnosno svojuodluËnost u zabranjivanju beskorisnog i nerazumnog druæe-nja mladih i nezrelih studenata razliËitih spolova. (CT 101,1913.)

Opasnosti zaljubljivanja. — Neki od onih koji pohaajukoledæ ne koriste svoje vrijeme na optimalan naËin. Onakopuni mladenaËkog poleta, oni se prezirno odnose prema ogra-niËenjima koja su im nametnuta. Osobito se protive pravi-lima koja ne dopuπtaju mladiÊima da ukazuju znakove pa-ænje djevojkama. Vrlo dobro su poznate negativne strane ta-kvog ponaπanja u ovo izopaËeno doba.

U koledæu u kojem obiËno ima vrlo mnogo mladih, opo-naπanje svjetovnih obiËaja moglo bi u njihovom meusobnomdruæenju izazvati preusmjeravanje misli u kanal koji bi ihometao u potrazi za znanjem i zanimanju za vjerske stvari.Zaljubljivanje meu mladiÊima i djevojkama koje se izraæavauzajamnim pokazivanjem paænje i njeænosti u njihovim πkol-skim danima, upuÊuje na odsutnost dobrog i zdravog prosu-ivanja. Kao i u tvojem sluËaju, slijepi nagon preuzima vlastnad razumom i prosuivanjem. Pod plaπtem te Ëarobne ob-mane odlaæe se u stranu golema odgovornost koju osjeÊa svakikrπÊanin, duhovnost umire a sud i vjeËnost gube svoje ve-liko znaËenje. (5T 110, 1882.)

Kada ljudska ljubav zauzme prvo mjesto. — Ljubavprema ljudskom kod mnogih ljudi zamraËuje ljubav premaboæanskom. Oni Ëine prvi korak prema otpadu kada sebi do-puste da pogaze Gospodnju izriËitu zapovijed pa je potpuniotpad, zapravo, Ëesta posljedica. Uvijek se pokazalo kao opa-

304

303

279

sno kada ljudi provode svoju volju nasuprot Boæjim zahtjevi-ma. Ipak, teπka je lekcija kada ljudi trebaju shvatiti da Bogstvarno misli ono πto kaæe. Gotovo je postalo pravilo da onikoji za svoje prijatelje i drugove izaberu one koji odbacujuKrista i gaze Boæji zakon, jednom i sami poprime isti um iduh. (ST, 19. svibnja 1881.; SD 165)

Mjeπoviti brakovi. — Ako si ti, dragi brate, zaveden uodluku da svoje æivotne planove i interese ujediniπ s mladom,neiskusnom djevojkom kojoj oËigledno nedostaje iskustva uobiËnim, praktiËnim, svakidaπnjim æivotnim duænostima, reÊiÊu ti da grijeπiπ. Taj nedostatak je, meutim, mali u usporedbis njezinim neznanjem u pogledu njezine duænosti prema Bogu.Ona nije bila liπena svjetla; imala je i odreene vjerske pred-nosti, a ipak nije osjetila svoje jadno greπno stanje bez Kri-sta. Ako u svojoj zaluenosti stalno izostajeπ s molitvenih satovana kojima se Bog susreÊe sa svojim narodom zato da bi uæi-vao u druπtvu osobe koja nema ljubavi prema Bogu i kojuvjerski æivot nimalo ne privlaËi, kako moæeπ oËekivati da Bogblagoslovi takvu zajednicu? (3T 44, 1872.)

Brak krπÊana i nevjernika. — U krπÊanskom svijetu pri-sutna je iznenaujuÊa, uznemirujuÊa ravnoduπnost prema na-uku Boæje rijeËi o pitanju braka krπÊana i nevjernika. Mnogikoji tvrde da ljube Boga i da Ga se boje opredjeljuju se zasklonosti vlastitog uma, umjesto da prihvate upute BeskrajneMudrosti. U onome πto je od æivotne vaænosti za sreÊu i dobroobje strane i za ovaj i za onaj buduÊi svijet, one stavljaju nastranu razum, prosuivanje i strah Boæji prepuπtajuÊi se vlastislijepih nagona i tvrdoglave odluËnosti.

MladiÊi i djevojke koji su normalno osjetljivi i savjesni,zatvaraju uπi za savjete; gluhi su za pozive i preklinjanja pri-jatelja, rodbine i Boæjih slugu. Izraze upozorenja ili opomeneoni doæivljavaju kao drsko nametanje, dok prijatelja koji jedovoljno odan da izgovori rijeËi prigovora smatraju neprijate-ljem. Sve je to baπ onako kako Sotoni odgovara. On baca svojeËini oko duπe i ona postaje zaËarana, zaluena. Razum dopuπtada uzde samosvladavanja padnu na lea razuzdanosti; nepo-sveÊena strast preuzima vlast sve dok se ærtva — kad je to


305


veÊ kasno — ne prene i ne uvidi da se naπla u æivotu patnjei robovanja. Ovo nije slika iz maπte, veÊ iznoπenje Ëinjenica.Bog ne moæe odobriti zajednicu koja je u Njegovoj rijeËi izri-Ëito zabranjena. (5T 365,366, 1885.)

Definicija nevjernika. — »ak i kada bi tvoj izabranik usvim drugim aspektima bio dostojan (πto zapravo nije), on nijeprihvatio istinu za ovo vrijeme; on je nevjernik i Nebo ti za-branjuje da stupiπ u brak s njim. Ovu boæansku naredbu nemoæeπ zanemariti bez opasnosti po svoju duπu. (5T 364, 1885.)

Zabranjeno tlo nesvetih misli (savjet propovjedniku).— Bilo mi je pokazano da se nalaziπ u velikoj opasnosti. Sotonati je na tragu i on ti povremeno πapuÊe ugodne priËe pokazujuÊiti divne slike osobe koju ti opisuje kao suputnika priklad-nijeg za tebe od æene tvoje mladosti, majke tvoje djece.

Sotona radi prikriveno i neumorno da izazove tvoj padsvojim varljivim kuπnjama. On je odluËan u namjeri da budetvoj uËitelj, a ti trebaπ stati tamo gdje Êeπ moÊi dobiti snaguda mu se suprotstaviπ. On te nastoji uvesti u labirint spiri-tizma. Nada se da Êe uspjeti odvratiti tvoju ljubav od tvojeæene i usmjeriti je k drugoj æeni. On æeli da svoj um prepu-stiπ razmiπljanju o toj æeni sve dok ona s tom nesvetom lju-bavlju ne postane tvoj idol.

Neprijatelj duπa postigao je mnogo ako uspije navesti maπtujednog od Gospodnjih izabranih straæara da se bavi moguÊnoπÊuda se, u nekoj buduÊnosti, udruæi s nekom æenom koju volii osnuje obitelj. Nama uopÊe nisu potrebne takve idiliËne sli-ke. Sva takva razmiπljanja imaju svoje izvoriπte u umu ku-πaËa. ...

Pokazano mi je da duhovne bajke zarobljavaju mnoge ljude.Njihov um puteno je obojen i to Êe, ako ne doe do promjene,biti znak njihove propasti. Svima koji daju mjesta takvim ne-svetim mislima rekla bih: stanite, Krista radi, stanite tamogdje jeste. Nalazite se na zabranjenom tlu. Pokajte se, pre-klinjem vas i obratite se. (Lt 231, 1903.; MM 100,101)

Slobodna ljubav. — Vidjela sam posljedice tih maπtovi-tih [spiritistiËkih i panteistiËkih] ideja o Bogu u otpadniπtvu,

306

281

spiritizmu i pokretu “slobodna ljubav”. Tendencija “slobodneljubavi” u tim teorijama u poËetku je bila toliko prikrivenada je bilo vrlo teπko jasno otkriti njezin pravi karakter. Dokmi Gospodin to nije pokazao, nisam znala kako da je nazo-vem pa sam tako dobila uputu da to bude izraz “duhovnaljubav”. (8T 292, 1904.)

Ljubav nije sentimentalnost. — Ljubav i suÊut koje biIsus æelio da pokaæemo prema drugima nema miris senti-mentalnosti, koja je klopka za duπu; radi se o ljubavi nebe-skog podrijetla koju Isus predstavlja uredbom i primjerom.Meutim, umjesto da pokaæemo tu ljubav, kako Ëesto smootueni i udaljeni jedni od drugih. ... Posljedica je otuivanjeod Boga, zakræljalo iskustvo, zaostajanje u krπÊanskom ra-stu. (YI, 20. listopada1892.; SD 147)

Krivotvorina otkrivena. — Apostol nas savjetuje: “Nekavaπa ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uzdobro! Ljubite srdaËno jedan drugoga bratskom ljubavi! Udavanju Ëasti prednjaËite jedan drugome!” (Rimljanima 12,9.10)Pavao nas æeli pouËiti da pravimo razliku izmeu Ëiste, ne-sebiËne ljubavi, koju potiËe Kristov duh i laænog, zavodniË-kog pretvaranja Ëime svijet obiluje.

Ova niska krivotvorina zavela je mnoge duπe. Razliku iz-meu dobra i zla ona Êe izbrisati pristajanjem uz prijestup-nika, umjesto da vjerno ukaæe na zablude. Takvo ponaπanjenikada neÊe nastati na tlu pravog prijateljstva. Duh koji topotiËe prebiva samo u tjelesnom srcu. BuduÊi da je krπÊaninuvijek ljubazan, suosjeÊajan i pun praπtanja, on ne moæe osje-Êati sklad s grijehom. On Êe se gnuπati zla i dræati se onogaπto je dobro ærtvujuÊi druæenje i prijateljstvo s bezboænima.Kristov duh vodit Êe nas da mrzimo grijeh ako smo spremnina svaku ærtvu da spasimo greπnika. (5T 171, 1882.)

Izbor æivotnog druga. — Rukovoena time, neka djevojkakao æivotnog suputnika prihvati samo onoga koji ima Ëiste,muæevne crte karaktera, onoga koji je marljiv, ambiciozan ipoπten, onoga koji ljubi i boji se Boga. Neka mladiÊ traæi dje-vojku koja Êe biti njegova potpora, koja je spremna nositi svoj


307


dio tereta æivota, Ëiji Êe ga utjecaj oplemeniti i uËiniti boljim,i koja Êe ga svojom ljubavlju uËiniti sretnim. (Put u bolji æi-vot, 222)

283

33

OPASNOSTI S KOJIMA SE SUO»AVAJUMLADI

Navike odreuju sudbinu. — U djetinjstvu i mladosti ka-rakter je najspremniji da prima dojmove. Tada treba steÊi moÊvladanja nad samim sobom. Kraj ognjiπta i za obiteljskim stolomvrπi se utjecaj Ëiji je rezultat kao vjeËnost. Navike steËene udjetinjstvu odluËuju viπe od bilo kog prirodnog dara hoÊe lineki Ëovjek biti pobjednik ili pobijeen u æivotnoj borbi. Umladosti je vrijeme sjetve. Ona odreuje narav æetve za ovajæivot i æivot koji Êe doÊi. (Isusov æivot, 65)

Samodisciplina nasuprot samoudovoljavanju. — Svijetse predao ispunjavanju svojih æelja. Zablude i laæi kipte.Umnaæaju se Sotonine zamke za uniπtenje duπa. Svi koji æelesavrπenu svetost u strahu Boæjem moraju nauËiti poukuumjerenosti i samosvladavanja. Viπe sile uma moraju podËi-niti æelje i strasti. Osnova za stjecanje umne snage i duhovnepronicavosti je ta samodisciplina koja Êe nam omoguÊiti darazumijemo i provedemo u æivot svete istine Boæje rijeËi. Zbogtoga umjerenost nalazi svoje mjesto u djelu pripreme za drugiKristov dolazak. (Isusov æivot, 65)

“Muæevno se dræite, budite jaki!” — Mladima su potrebniπiroki vidici i mudri planovi kako bi iskoristili svaku prilikui bili nadahnuti hrabroπÊu koja je oæivljavala apostole. ApostolIvan piπe: “MladiÊi, piπem vama jer ste jaki, jer je u vamarijeË Boæja i jer ste pobijedili Zloga.” (1. Ivanova 2,14) Mladi-ma koje Bog poziva da Mu sluæe nudi se visoki ideal. IskrenimladiÊi, koji æele uËiti u Kristovoj πkoli, moÊi Êe izvrπiti vaæno

308

309


djelo u sluæbi za svojega UËitelja, ako samo paze na zapovi-jed NaËelnika vjere koja odjekuje kroz sve vjekove do nas:“Muæevno se dræite, budite jaki!” (1. KorinÊanima 16,13) (RH,16. lipnja 1891.; Poruka mladima, 7)

Opasnost od zanemarivanja obuke i posebne pripre-me. — Mladi ljudi koji æele stupiti u sluæbu kao propovjednicii litererni evanelisti, najprije trebaju primiti odgovarajuÊi stu-panj umnog odgoja, ali i posebne pripreme za svoj poziv. Onikoji nisu obrazovani, obuËeni i produhovljeni, nisu spremniuÊi u polje u kojem snaæni utjecaji talenta i obrazovanja voderat protiv istina Boæje rijeËi. Na isti naËin oni se ne moguuspjeπno suprotstaviti nepoznatim oblicima zablude vjersko-filozofske naravi za Ëije je razotkrivanje potrebno poznavanjei znanstvene i biblijske istine. (5T 390, 1885.)

Darovitost nije nikakvo jamstvo uspjeha. — Nije toËnatvrdnja da daroviti mladiÊi uvijek postiæu najveÊe uspjehe. »estosu ljudi koji se odlikuju darovitoπÊu i obrazovanjem doπli naodgovorna mjesta i zatajili. Njihov sjaj podsjeÊao je na zlato,ali kad su bili okuπani, pokazalo se da su samo pozlata itroska. Oni su zatajili u svojem poslu zbog svoje nevjernosti.

Oni nisu bili ni marljivi ni uporni niti su se udubljivaliu sræ problema. Nisu bili voljni poËeti na dnu ljestvice pa strp-ljivim i marljivim radom napredovati naviπe, stubu po stubudok ne dosegnu vrhunac. Oni su hodili po iskrama koje susami izazvali. Nisu bili ovisni o mudrosti koju jedino Bog moæedati. Do njihovog neuspjeha nije doπlo zbog toga πto nisu imalipriliku, veÊ zbog toga πto nisu bili razboriti. Oni svoje obra-zovne prednosti nisu smatrali vrijednima, i stoga nisu napre-dovali kao πto su mogli napredovati u poznavanju vjere i zna-nosti. Njihov um i karakter nisu bili uravnoteæeni uzviπenimnaËelima pravednosti. (RH, 8 prosinca 1891.; FE 193)

Neznanje nije vrlina. — Ti misliπ da je od svega najvaænijesteÊi obrazovanje u znanosti. U neznanju nema vrline i steËenoznanje neÊe obvezno zaustaviti krπÊaninov rast; ali ako to znanjeæeliπ steÊi s pozicija naËela imajuÊi pred sobom pravi cilj iosjeÊajuÊi se duæan Bogu da svoje sposobnosti uporabiπ na

310

285

dobro drugima i doprineseπ Njegovoj slavi, steËeno znanjepomoÊi Êe ti da dostigneπ taj cilj. Ono Êe ti pomoÊi da primijeniπsposobnosti koje ti je Bog dao i uporabiπ ih u Njegovoj sluæbi.(3T 223, 1872.)

OdluËivanje za stranu nevjerovanja. — Boæja rijeË presu-dit Êe svakome od nas u posljednji veliki dan. MladiÊi govoreo znanosti i znaju viπe od onoga πto je napisano. Pokuπavajuobjasniti Boæje putove i Boæje djelo na naËin koji Êe zadovo-ljiti njihovu ograniËenu moÊ shvaÊanja, a sve je ipak samotuæni promaπaj.

Prava znanost i nadahnuÊe u savrπenom su skladu. La-æna znanost je udaljena od Boga. Opisat Êemo je kao uobra-æeno neznanje. Ta obmanjivaËka sila, uobraæeno neznanje, za-robila je i podjarmila umove mnogih ljudi koji su se, umjestoza svjetlo, opredijelili za tamu. Oni su stali na stranu nevjero-vanja kao da je sumnja vrlina ili neπto πto bi upuÊivalo naveliËinu uma, iako je pokuπaj da Boga vidimo u Njegovim stvo-renim djelima znak da je naπ um zapravo preslab, drastiËnosuæenih moguÊnosti. Tajnu Njegove providnosti oni ne bi mogliobuhvatiti Ëak ni kad bi istraæivali svim raspoloæivim snaga-ma cijelog svojeg vijeka. I zato, buduÊi da ograniËeni umovine mogu objasniti Boæja djela, Sotona djeluje na njih svojimidejama i upliÊe ih u mreæe nevjerovanja. Kad bi te sumnja-lice doπle u blisku vezu s Bogom, On bi njihovom razumujasno izloæio svoje namjere. (4T 584,585, 1881.)

Razorna moÊ sumnje. — Nema opravdanja za sumnju iskeptiËnost. Bog se obilno pobrinuo da utvrdi vjeru svih ljudikoji pokaæu spremnost za odluku na osnovi teæine dokaza.Meutim, ako Ëekaju da se uklone sve prividne primjedbe pada tek onda povjeruju, nikada se neÊe smiriti, nikada neÊebiti utemeljeni i ukorijenjeni u istini. Bog nikada neÊe uklo-niti sve prividne teπkoÊe s naπe staze. Oni koji hoÊe sumnja-ti naÊi Êe za to priliku; oni koji hoÊe vjerovati imat Êe obiljedokaza na kojima mogu temeljiti svoju vjeru.

Stav nekih ljudi neobjaπnjiv je Ëak i njima samima. Oniplutaju bez sidra, bauljaju po magli nesigurnosti. Vrlo brzoSotona hvata kormilo i vodi njihovu krhku barku kamo on

Opasnosti s kojima se suoËavaju mladi

311


æeli. Oni postaju podanici njegove volje. Da takvi nisu sluπaliSotonu, ne bi ni bili prevareni njegovim πaptanjima; da subili utvreni na Boæjoj strani, ne bi doπli u stanje zbunjenostii oËaja. (4T 583,584, 1881.)

SteËeno znanje bez praktiËne primjene. — Ali, mladiÊi,bez obzira na to dokle Êete dospjeti u stjecanju znanja, akoga ne uporabite praktiËno, promaπit Êete svoj cilj. Ako se ti-jekom obrazovanja toliko udubite u uËenje i istraæivanje dazbog toga zanemarite molitvu i vjeru pa postanete nemarni iravnoduπni prema dobru svojih duπa, ako prestanete uËiti uKristovoj πkoli, svoje pravo prvorodstva prodat Êete za tanjurvariva. Ni za trenutak ne smijete izgubiti iz vida cilj, razlogzbog kojega stjeËete obrazovanje. Taj cilj trebate razvijati iusmjeravati svoje sposobnosti da postanete joπ sposobniji isluæite na blagoslov drugima, πto Êe, opet, doprinijeti πirenjuvaπih sposobnosti.

Ako se u okviru obrazovanja poveÊa vaπe samoljublje isklonost da izbjegavate odgovornosti, bolje je da ga i ne stje-Ëete. Ako volite ili Ëak oboæavate knjige i dopustite da se onepostave izmeu vas i vaπih duænosti, pa se dogodi da ste ne-odluËni kada treba ostaviti uËenje i Ëitanje knjiga da bisteobavili neki vrlo vaæan posao koji netko mora uraditi, tadaje to razlog da obuzdate æelju za uËenjem i njegujete sklonostk obavljanju aktivnosti za koje sada nemate nikakvog zani-manja. Tko je vjeran u najmanjim stvarima, bit Êe vjeran i uonim veÊim. (3T 223,224, 1872.)

Loπe strane tjelesne neaktivnosti i pretjerane umneaktivnosti. — Cijelo tijelo je stvoreno da djeluje. Ako se tjelesnesnage ne odræavaju aktivnim vjeæbanjem u zdravom stanju,ni umne se snage ne mogu dugo uporabljivati u punini. Tjelesnaneaktivnost, koja je naizgled gotovo neizbjeæiva u uËionici, pre-tvara je — uz druge nezdrave okolnosti — u neugodno mjestoza djecu, posebice za onu slabije grae. ProzraËivanje Ëestonije dovoljno. Neprikladna sjediπta prisiljavaju na neprirodnodræanje ometajuÊi tako rad pluÊa i srca. Mala djeca morajutu svakodnevno provoditi tri do pet sati i udisati zrak punneËistoÊe i moæda oneËiπÊen klicama bolesti. Nije Ëudo πto

312

287

se u uËionici tako Ëesto postavljaju temelji cjeloæivotnih bo-lesti. Mozak, najnjeæniji od svih tjelesnih organa, iz kojegacijelo tijelo crpi æivËanu snagu, trpi najveÊe πtete. Prisiljenna preranu ili pretjeranu aktivnost, i to pod nezdravim okol-nostima, mozak slabi, a loπe posljedice Ëesto se trajno osjeÊaju.(Odgoj, 186).

Bijeg od odgovornosti i napora (iskustvo dvojice mladi-Êa). — Ovi mladiÊi zanemaruju duænosti koje ih Ëekaju kodkuÊe. Oni nisu nauËili prihvatiti svoje duænosti, nositi kuÊanskeodgovornosti koje su duæni nositi. Njihova majka je pouzdana,praktiËna æena koja je dosad nosila mnoge odgovornosti, πtojoj njezina djeca nisu smjela dopustiti. Oni u tom pogledunisu poπtovali svoju majku u skladu s petom zapovijedi. Oninisu podijelili odgovornosti sa svojim ocem, kako im je to biladuænost, i nisu ga poπtovali prema Boæjoj zapovijedi. Umje-sto duænoπÊu, oni se rukovode sklonostima.

Oni su njegovali sebiËan pogled na æivot bjeæeÊi od odgo-vornosti i napornog rada, propustivπi priliku da steknu dra-gocjeno iskustvo. Kad bi bili liπeni takvog iskustva, za njihbi to, zapravo, bio luksuz ako æele da im æivot bude u znakuuspjeha. Nisu shvatili koliko je vaæno biti vjeran u malimstvarima niti su osjetili duænost da budu privræeni svojim ro-diteljima, temeljiti u svemu πto rade i vjerni u poniznim, jed-nostavnim æivotnim duænostima koje se nalaze na njihovomæivotnom putu. Oni podcjenjuju one “obiËne” ogranke ljudskogznanja koje je nezaobilazno za praktiËni æivot. (3T 221,222,1872.)

Rekreacija nasuprot zabavi. — Postoji razlika izmeurekreacije i zabave. Kad je uistinu ono πto ta rijeË znaËi, rekre-acija — ponovno stvaranje — ona jaËa i izgrauje. OdvajajuÊinas od uobiËajenih briga, osvjeæava um i tijelo i tako nasosposobljava da se s novom snagom vratimo ozbiljnom æivot-nom radu. Zabava se, s druge strane, traæi radi uæitka i unjoj se Ëesto pretjeruje. Troπi snagu za koristan rad i takopostaje smetnja pravom uspjehu u æivotu. (Odgoj, 185.186)


313


Besmisleno veselje. — Naπa razonoda ne treba biti slikanerazumnog veselja koje prelazi u kategoriju besmisla. Mi jemoæemo organizirati tako da bude na dobro i oplemeni one skojima se druæimo i da njih i nas bolje osposobi za obavlja-nje duænosti koje obavljamo kao krπÊani. (HR, 7/1871.; AH493)

Atraktivni plesovi. — Davidovo plesanje pred Bogom kaoizraz radosna strahopoπtovanja navode zaljubljenici u zado-voljstva kao opravdanje za suvremeni ples. Meutim, za takvutvrdnju nema osnove. Plesanje je u danaπnje vrijeme poveza-no s ludoπÊu i ponoÊnim orgijama. Zbog zadovoljstva se ær-tvuju zdravlje i moralnost. Onima koji odlaze u plesne dvoraneBog nije predmet razmiπljanja i poπtovanja, a molitva i pje-sme hvale bi se smatrale suviπnima na njihovim skupovima.

OdluËujuÊa je sljedeÊa provjera. Zabave koje imaju sklo-nost da slabe ljubav prema svetim predmetima i umanjujuradost sluæbe Bogu krπÊani ne trebaju traæiti. Glazba i plesu radosnoj hvali Bogu prilikom noπenja KovËega nema nika-kve sliËnosti sa suvremenim razuzdanim plesom. Prvo pod-sjeÊa na Boga i uzdiæe Njegovo sveto ime, a drugo je Sotoninoorue koje navodi ljude da zaborave Boga i obeπËaste Njego-vo ime. (Patrijarsi i proroci, 597)

Traæenje zadovoljstva u zabavama i provodima. — Ne-prijatelj na mnogo naËina nastoji odvuÊi naπe misli od prou-Ëavanja Boæje rijeËi. On mnoge duπe navodi da traæe zado-voljstvo u zabavama koje privlaËe tjelesno srce. Meutim, pravaBoæja djeca ne traæe sreÊu u ovom svijetu, veÊ trajne radostidoma u vjeËnome gradu u kojem æivi Krist, gdje Êe otkuplje-ni primiti nagradu posluπnosti Boæjim zahtjevima. Oni ne teæeprolaznim, jeftinim zabavama ovoga æivota, veÊ onom trajnomblaæenstvu Neba. (MS 51, 1912.; HC 284)

Nerazumne misli i isprazni razgovori. — Ne bi li bilodobro da se vaπ um bavi neistraæivim Kristovim bogatstvima,kako biste bisere Njegove istine mogli iznositi drugim ljudi-ma? ... To je nemoguÊe ostvariti ako istodobno ugaamo svojembesposlenom, nemirnom duhu neprestano teæeÊi za neËim πto

314

289

Êe samo zadovoljiti osjetila, neËim πto nas zabavlja i navodina bezumno smijanje. ... Naπ um ne treba se baviti takvimstvarima ako su nam nadohvat ruke Boæja neistraæiva blaga.Cijela vjeËnost bit Êe nam potrebna da sagledamo i shvatimoblaga slave Boga i Isusa Krista.

Meutim, umovi koji su zauzeti Ëitanjem bezvrijedne, triËaveliterature s uzbudljivim priËama, ili teænjom za zabavama, nemisle na Krista i ne mogu se radovati punini Njegove ljuba-vi. Um koji uæiva u bezumnim mislima i ispraznim razgovo-rima, liπen je Kristove radosti na isti naËin kao πto su gilbojskabrda bila liπena rose i kiπe. (RH, 15. oæujka 1892.)

Vrtlog uzbuenja. — Danaπnji gradovi sve viπe i viπe pod-sjeÊaju na Sodomu i Gomoru. Velik je broj blagdana i slobo-dnih dana; vrtlog uzbuenja i uæitaka odvlaËi tisuÊe ljudi odnjihovih æivotnih duænosti. Uzbudljive aktivnosti — odlasci nasportske priredbe, konjske utrke, kockanje, konzumiranje æe-stokih piÊa i buËni noÊni provodi — potiËu svakojake strasti.

Mladi su noπeni strujom veÊine. Oni koji vole zabave, otva-raju vrata bujici kuπnji. Oni se odaju druπtvenim veseljima ilakomislenim zabavama. Voeni su od jedne u drugu razuz-danost, sve dok ne izgube i æelju i sposobnost za koristanæivot. Njihovi vjerski planovi su zamrznuti, njihov duhovni æivotpomraËen. Poniæene su sve uzviπenije sposobnosti duπe, sveono πto Ëovjeka vezuje s duhovnim svijetom. (9T 89,90, 1909.)

Zabave s provodima. — Mnogi mladima dopuπtaju odlaskena zabave s provodima, misleÊi da su one vrlo vaæne za zdravljei sreÊu. Ali koliko ima opasnosti na takvom putu! ©to se viπeudovoljava æelji za uæicima, to se ta æelja viπe njeguje i postajejaËa. Æivotno iskustvo sastoji se velikim dijelom od udovolja-vanja prohtjevima za provodom i uæivanjima. Bog nas pozivana oprez. “Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!”(1. KorinÊanima 10,12) — (CT 347, 1913.)

Opasnost od lakoumnog ponaπanja. — Mladima je dansamo jedan uzor, ali kako se njihov æivot moæe usporediti sKristovim æivotom? Uznemirena sam kada u nebrojenim prili-kama gledam lakoumno ponaπanje mladiÊa i djevojaka koji


315

316


tvrde da vjeruju istinu. Boga kao da nema u njihovim mislima.Njihov um pun je besmislica. Njihovi razgovori nisu niπta drugodo prazan, uzaludan govor. Oni jako vole glazbu i Sotona znakoje organe treba uzbuditi da bi animirao, zaokupio i opËinioum da Krist postane nepoæeljan. Ovdje nema duhovne teænjeduπe za boæanskom mudroπÊu, znanjem i rastom u milosti.(1T 496,497, 1867.)

Popuπtanje prohtjevima oduzima mozgu snagu. — IstiSvjedok koji je pisao protiv Baltazarovog huljenja, nalazi se iuz nas bilo kamo da se kreÊemo. MladiÊu, djevojko, vi moædaniste svjesni da vas Bog gleda. Moæda Êete misliti da vam jedopuπteno da izvrπavate nagone tjelesnog srca; da se moæetepredati lakoumnosti i triËarijama, ali za sve to morat Êetedati odgovor. Onako kako sijete, tako Êete æeti; ako svojoj kuÊioduzimate temelj, ako liπavate svoj mozak hrane koja mu jepotrebna i svoje æivce njihove snage razuzdanoπÊu i popuπta-njem prohtjevima i strastima, morat Êete poloæiti raËune Onomekoji kaæe: “Poznam tvoja djela.” (RH, 29. oæujka 1892.)

NekritiËko zadovoljstvo ometa razvoj uma. — Kao πtoje unoπenje hrane na brzinu πtetno za tjelesno zdravlje, takoje i halapljivo gutanje svega πto podsjeÊa na zabave πtetnoza razvoj uma jer ga navodi da odbije duhovnu hranu kojamu se nudi. Um je nauËen da teæi veselju i provodima, kaoπto pijanica teæi Ëaπi æestokog piÊa. Suprotstavljanje kuπnjiËini se nemoguÊim. Trijezno razmiπljanje postaje odbojno jersadræaj ne zadovoljava. U Ëitanju i istraæivanju rijeËi vjeËnogæivota [za takve] nema niËega πto im godi. (Lt 117, 1901.)

Opasne zabave. — Nema sigurnosti ni u jednom oblikuzabave koji je neprikladan za tajnu molitvu, za predavanjeBogu na oltaru molitve ili za sudjelovanje na molitvenom oku-pljanju; one su opasne. (3T 223, 1872.)

Podavanje poæudama πtetno za zdravlje tijela i duπe.— Misliπ li, mladiÊu, da, birajuÊi svoja pravila ponaπanja ipokoravajuÊi svoj um raznim utjecajima, oblikujeπ svoj kara-kter za vjeËnost? Od Boga niπta ne moæeπ sakriti. Moæda Êeπ

317

291

potajno njegovati zle navike, ali to neÊe biti sakriveno od Bogai anela. Oni to vide i s time πto Ëiniπ morat Êeπ se ponovnosuoËiti. Bog tobom nije zadovoljan jer oËekuje da budeπ punodalje nego πto si sada u pogledu duhovnih spoznaja.

Uza sve prednosti i prilike koje ti je Bog podario, ti nemaπodgovarajuÊa djela. Drugima dugujeπ izvrπavanje duænosti, anepotpuno shvaÊena duænost bit Êe i nepotpuno izvrπena. BitÊe pogreπaka i zabluda koje Êe biti opasne ne samo za tebe,nego Êe doprinijeti i ustaljivanju loπih navika kod drugih. Tiimaπ navike kojima se odajeπ na πtetu zdravlja tijela i duπe.Tvoje navike odiπu nesuzdræanoπÊu po ugledu na navike i obi-Ëaje svijeta, dok je popuπtanje prohtjevima i apetitu nanijeloπtetu tvome zdravlju. Um je bio pomraËen. Sve dok tvoje navikei obiËaji ne budu dovedeni u sklad s Boæjim zakonima u pri-rodi, neÊeπ imati jasne i Ëiste misli. (Lt 36, 1887.)

Klonite se kuπnji. — Izbjegavajte srljati u kuπnje. Kadvas okruæe kuπnje i ne moæete nadzirati okolnosti u kojimase nalazite, tada se moæete pozvati na Boæje obeÊanje i s po-vjerenjem u svjesnoj snazi uzviknuti: “Sve mogu u onome kojimi daje snagu.” (Filipljanima 4,13) Za sve vas postoji snagau Bogu. Ali nikad neÊete osjetiti potrebu za tom snagom kojavas jedino moæe saËuvati, ukoliko ne osjeÊate svoju slabost igreπnost.

Vaπ dragi Spasitelj Isus vas sada poziva da odluËno za-uzmete svoj poloæaj na temelju vjeËne istine. Ako stradate sNjim, On Êe vas okruniti vjeËnom slavom u svojem vjeËnomkraljevstvu. Ako ste spremni za Njega sve ærtvovati, On Êebiti vaπ Spasitelj. Meutim, ako se odluËite za svoj put, nastavitÊete hoditi u tami sve dok ne uvidite da je isteklo vrijeme ukojem moæete osigurati svoju vjeËnu nagradu. (3T 45,46, 1872.)

Njeguj pravedne æelje. — Poπtuj ono πto je pravo zatoπto je pravo; ispitaj svoje osjeÊaje i dojmove u svjetlu BoæjerijeËi. Pogreπno usmjerene æelje odvest Êe te u æalost i tuguisto onako sigurno kao πto im se predajeπ. Pokuπavam uhvatitibaπ one rijeËi i izraze koji su bili uporabljeni u govoru o ovompredmetu; i dok moje pero za kratko oklijeva, na um mi dolazeodgovarajuÊe rijeËi. Æelim da me razumijeπ. Njeguj planovekoji Êe donositi slavu Bogu, koji Êe biti posveÊeni Svetim Du-


318


hom. Neka sveto ulje, koje dolazi iz dvije maslinove granËice,gori svetom svjetloπÊu na oltaru tvoje duπe. Djelo tih masli-novih granËica slika je prebogatog izlijevanja Svetoga Duha.(Lt 123, 1904.)

293

34

SAVJEST

Uzvisi savjest na mjesto koje joj s pravom pripada.— Bog je ljudima dao viπe od samo æivota za æiva biÊa. On“je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina dane pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”.Od onih za koje je podnio tako veliku ærtvu On oËekuje dasvoje poπtovanje prema Njegovoj ljubavi pokaæu tako πto Êeslijediti primjer koji im je Krist ostavio æiveÊi u skladu sNjegovom voljom. On od njih oËekuje da na ljubav koju jeOn pokazao prema njima odgovore odricanjem sebe za dobrodrugih. Od njih oËekuje da sposobnosti svojeg uma i tijelauporabe u Njegovoj sluæbi. On im je dao ljubav, i oËekuje daovaj dragocjeni dar iskoriste Njemu na slavu. Dao im je savjest,i zabranjuje im da zlorabe ovaj dar na bilo koji naËin. Baπsuprotno: trebaju taj dar uzdiÊi do mjesta koje mu je On nami-jenio. (SW, 1. oæujka 1904.)

»uvati savjest i razvijati ljubaznu narav. — Svi mi tre-bamo razvijati ljubaznu narav i podËiniti se nadzoru savjesti.Kad ga prime, duh istine Ëini muπkarce i æene boljima. Ondjeluje kao kvasac dok cijelo biÊe ne doe u sklad s naËelimaistine. On otvara srce koje je bilo zamrznuto pohlepom, otvararuku koja je bila zatvorena prema ljudskoj patnji; a rodovitoga postaju vidljivi kao ljubav i dobrota. (4T 59, 1876.)

»ista savjest kao divni dobitak. — Savjest koja je beznedostatka i pred Bogom i pred ljudima divan je dobitak. (MS126, 1897.; HC 143)

320

319


Odbacivanje savjesti zastraπujuÊa je opasnost. — Ljudisvakoga dana odluËuju o svojoj vjeËnoj sudbini. Pokazano mije da su mnogi u velikoj opasnosti. Kada je netko spremanuËiniti ili reÊi sve da bi postigao svoj cilj, jedino ga Boæjasila moæe spasiti. Njegov se karakter treba preobraziti ako æeliËistu savjest bez nedostatka i pred Bogom i pred ljudima.Tjelesni Ëovjek, vlastito “ja”, mora umrijeti, a Krist zauzetihram duπe. Kada odbacivanjem svjetla koje je Bog dao ljudipogaze savjest, oni se nalaze u zastraπujuÊoj opasnosti. Nataj naËin biva ugroæeno njihovo buduÊe vjeËno dobro. (Lt 162,1903.)

Sotona pokuπava uguπiti savjest. — Sotona koristi svojutjecaj da u ljudima uguπi Boæji glas i glas savjesti, te onipostupaju kao da su pod njegom vlaπÊu. Oni su ga odabraliza svojeg vou i stoje pod njegovom zastavom. Oni ne æeledoÊi Kristu da bi imali æivot. Zaslijepljeni planovima za zado-voljstvima i zabavom oni se bore za ono πto Êe ih upropasti-ti. (MS 161, 1987.)

Jedan pogreπan korak mijenja æivot. — Uklanjanje je-dne zaπtite iz savjesti, propust da se uËini ono πto je Gospodinnaredio, jedan korak u smjeru pogreπnog naËela, Ëesto dovo-di do korjenite promjene æivota i djelovanja. ... Mi smo sigurnisamo kad slijedimo put kojim nas Krist vodi. Taj put posta-jat Êe sve jasniji, sjajniji i svjetliji do onog savrπenog dana.(Lt 71, 1898.)

Pogaæena savjest je oslabljena. — Jednom pogaæena sa-vjest u velikoj je mjeri oslabljena. Njoj je potrebna snaga stalnogbdjenja i neprekidne molitve. (2T 90,91, 1868.)

Pogaæena savjest postaje nepouzdana. — Onaj tko se,upoznavπi istinu, odvrati od nje jer bi njezinim prihvaÊanjemzaostao u svojem poslovanju, odvraÊa se od Boga i svjetla.On svoju duπu prodaje jeftino. Njegova Êe savjest uvijek bitinepouzdana. On je uËinio nagodbu sa Sotonom pogazivπi svojusavjest koja bi mu, da je ostala Ëista i neokaljana, bila vred-nija nego cijeli svijet. Onaj tko odbacuje svjetlo ubire rod ne-

321

295

posluπnosti, kao nekada Adam i Eva u Edenskom vrtu. (MS27, 1900.)

Gubitak sacjesti paralizira naπe sposobnosti. — Kadaizgubiπ savjest, tvoja duπa postaje Sotonino bojiπte; obuzimajute sumnje i strahovi u tolikoj mjeri da paraliziraju tvoje snagei odvode te u razoËaranje. Kada je prestala Boæja naklonost,ti znaπ da su neki od vas pokuπali to nadoknaditi pa ste usvjetovnim uzbuenjima i druπtvu svjetovnih prijatelja traæilizamjenu za svjedoËanstvo Svetoga Duha da ste Boæja djeca.(Lt 14, 1885.)

Pogaæena savjest postaje tiranin. — Pogaæena savjestpostaje tiranin nad savjeπÊu drugih ljudi. (Lt 88, 1896.)

Sotona vlada savjeπÊu pomuÊenom alkoholom. — Pija-nica prodaje svoj razum za Ëaπu otrova. Sotona preuzima vlastnad njegovim razumom, osjeÊajima i savjeπÊu. Takav Ëovjekuniπtava Boæji hram. Uæivanje [indijskog]24 Ëaja donosi iste re-zultate. Pa ipak, kako je mnogo onih koji ove pogubne artik-le stavljaju na svoj stol guπeÊi na taj naËin boæanske vrline.(MS 130, 1899.; Te 79,80)

Prehrana utjeËe na savjest. — Teπka i nadraæujuÊa hrana“pali” krv, nadraæuje æivËani sustav i vrlo Ëesto otupljuje mo-ralna shvaÊanja pa osjetilni nagoni Ëesto nadjaËavaju razumi savjest. (CTBH 134, 1890.; CD 243)

Zdravlje i savjest. — Zdravlje je neprocjenjiv blagoslov ipovezano je sa savjeπÊu i vjerom mnogo tjeπnje nego πto mnogimisle. Ono je u velikoj mjeri povezano s Ëovjekovom radnomsposobnoπÊu. Svaki propovjednik trebao bi shvatiti da sve svojesnage i sposobnosti mora saËuvati u najboljem stanju potreb-nom za sluæbu ako æeli biti vjerni Ëuvar stada. (GW 175, 1893.;CH 566)

24 Ili bilo kojeg drugog Ëaja koji sadræi πtetne sastojke, tein i dr.

Savjest

322


Savjest, djelotvorno orue u obnavljanju zdravlja. —Ako si optereÊen i umoran, ne trebaπ se skvrËiti kao liπÊe nausahloj grani. Vedrina i Ëista savjest bolji su od lijekova i po-sluæit Êe kao djelotvorno orue u obnavljanju zdravlja. (HR,6/1871.; ML 177)

MoguÊnost da grijeπimo po savjesti. — Mnogi zastupajumisao da Ëovjek moæe raditi sve πto po savjesti smatra da jeispravno. Tu se, meutim, postavlja pitanje: Ima li taj Ëovjekdobro nauËenu savjest ili je ona moæda iskrivljena i prilago-ena njegovim vlastitim, unaprijed stvorenim predodæbama?Savjest ne treba zamijeniti ono πto opisujemo kao “Ovako govoriGospodin”. Sve savjesti se ne usklauju i nisu sve pod istimnadahnuÊem. Neke savjesti su mrtve, okorjele, æigosane kaousijanim æeljezom. Ljudi mogu grijeπiti, ali i biti u pravu —po savjesti. Pavao nije vjerovao u Isusa NazareÊanina pa jehvatao krπÊane od grada do grada, nesumnjivo vjerujuÊi davrπi Bogu ugodnu sluæbu. (Lt 4, 1889.)

Ljudsko opaæanje nepouzdan vodiË. — “Oko je svjetiljkatijelu. Zato, bude li oko zdravo, Ëitavo Êe ti tijelo biti u svjetlu.Ali ako ti je oko bolesno, Ëitavo Êe ti tijelo biti u tami. Postaneli tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li Êe biti tama?” (Matej6,22.23) Ove rijeËi imaju doslovno i preneseno znaËenje. Onesu pune istine kad govore o fiziËkom oku kojim promatramovanjske predmete. Ali one se mogu primijeniti i na duhovnooko, savjest, uz Ëiju pomoÊ mi procjenjujemo dobro i zlo. Akoje oko duπe — savjest — savrπeno zdravo, i duπa Êe biti is-pravno voena. Ali kad je savjest voena ljudskim predodæ-bama, nepokorenim i neomekπanim Kristovom miloπÊu, umje u bolesnom stanju. Stvari ne vidimo u njihovim pravimodnosima. Na maπtu se vrπe odreeni utjecaji pa oko umavidi stvari u pogreπnom, iskrivljenom svjetlu. Tebi je potrebanjasan, suosjeÊajan vid. Ti si zlorabio svoju savjest, ona je ot-vrdnula; ali ako budeπ iπao pravim putem, njezina Êe osjetljivostbiti obnovljena. (Lt 45, 1904.)

Kada moæemo vjerovati savjesti. — Netko Êe reÊi: “Mojasavjest ne optuæuje me za nepoπtovanje Boæjih zapovijedi.” Ali

323

297

mi Ëitamo u Boæjoj rijeËi o postojanju i dobre i loπe savjesti,pa podatak da te tvoja savjest ne optuæuje za nepoπtovanjeBoæjih zapovijedi ne dokazuje da nisi osuen u Njegovim oËi-ma.

Dovedi svoju savjest Boæjoj rijeËi i uvjeri se je li tvoj æivoti karakter u skladu s mjerilom pravde koje je Bog u njoj iz-loæio. Tada Êeπ moÊi utvrditi vjerujeπ li s razumijevanjem ikakvu imaπ savjest. »ovjekovoj savjesti ne moæe se vjerovatiako ne stoji pod utjecajem boæanske milosti. Sotona koristineprosvijetljenu savjest kojom ljude odvodi u najrazliËitije pri-jevare jer nisu odluËili da im Boæja rijeË posluæi kao savjet-nik. Mnogi su izmislili vlastito evanelje na isti naËin kaoπto su na mjesto Boæjeg zakona stavili neki svoj zakon. (RH,3. rujna 1901.)

Boæja rijeË je mjerilo. — Nije dovoljno ako Ëovjek mislida moæe mirno slijediti glas svoje savjesti. ... Mora se razrijeπitisljedeÊe pitanje: Je li savjest u skladu s Boæjom rijeËju? Akonije, ne moæemo je mirno slijediti jer Êe nas ona prevariti.Bog mora prosvijetliti naπu savjest. Mi moramo odvojiti vrije-me za prouËavanje Pisma i molitvu. Na taj naËin um Êe bitiutvren, Ëvrst i smiren. (Lt 21, 1901.; HC 143)

Mijenja li savjest tvoj æivot? — Iako imaπ savjest i tasavjest ti donosi odreena osvjedoËenja, postavlja se pitanje:Djeluje li ta savjest? Dopire li ona u tvoje srce i aktivnostiunutarnjeg Ëovjeka? Vrπi li ona temeljno ËiπÊenje hrama duπeod svega Ëime je oskvrnjen? Mi æelimo upravo to jer je sadakao πto je bilo u vrijeme Izraelaca; ako u tebi ima grijehâ,ne zaustavljaj se sve dok ih ne popraviπ i ne ukloniπ. (MS13, 1894.)

Utjecaj istine na savjest i srce. — Psalmist kaæe: “ObjavarijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.” (Psalam119,130) Kada istina djeluje samo na savjest, ona uzrokujemnogo nelagodnosti; ali ako je pozovemo u srce, cijelo naπebiÊe biva dovedeno u pokornost Isusu Kristu. Svladane su inaπe misli, jer Kristov um djeluje u prostoru u kojem je voljapokorena Boæjoj volji. “Teæite meu sobom za onim za Ëim

Savjest

324


treba da teæite u Kristu Isusu!” (Filipljanima 2,5) Koga Gospodinoslobodi, on je istinski slobodan i ne moæe biti doveden urobovanje grijehu. (MS 67, 1894.)

Istina koja je samo u savjesti, uzburkat Êe samo um.— Svaki poπteni Æidov bio je po svojoj savjesti osvjedoËen daje Isus Krist Boæji Sin, ali u svojem ponosu i oholosti srcese nije htjelo pokoriti. Na taj se naËin podgrijavalo protivlje-nje svjetlu istine koju su oni odluËno odbijali i poricali. Kadsamo savjest dræi istinu za ono πto jest, kad srce nema poti-caja i kad niπta ne poduzimamo da postane primljivo, istinaÊe samo uzburkati um. Ali kada srce prihvati istinu kao isti-nu, u tom trenutku ona prolazi i kroz savjest i svojim ËistimnaËelima osvaja duπu. Sveti Duh je tada polaæe u srce i Onumu doËarava njezinu ljepotu da bi tako njezina preobraæa-vajuÊa sila postala vidljiva u karakteru. (MS 130, 1897.)

Bog ne prisiljava savjest. — Bog nikada ne prisiljavavolju ili savjest, dok Sotona stalno koristi okrutnost kao sred-stvo prisile ne bi li stekao nadzor nad onima koje na druginaËin ne moæe zavesti. Strahom i prisilom on pokuπava zavladatisavjeπÊu ljudi i osigurati njihovo πtovanje. (Velika borba, 508)

Kada je savjest siguran vodiË. — Onaj Ëija je savjestsiguran vodiË, neÊe se neodluËno zaustavljati kad ga obasjasvjetlo iz Boæje rijeËi. On neÊe biti voen ljudskim savjetima.On neÊe dopustiti da svjetovni probici stoje na njegovom putuposluπnosti. On Êe svaki sebiËni probitak ostaviti kod vrataistraæivanja i Boæjoj Êe rijeËi pristupiti kao onaj Ëiji se vjeËniprobici nalaze na jeziËku vage. (MS 27, 1900.)

Emocije i æelje pokorene razumu i savjesti. — Ako neæelimo sagrijeπiti, mi se moramo kloniti samih poËetaka gri-jeha. Svaka emocija i æelja mora se dræati u pokornosti razumui savjesti. Svaku nesvetu misao u istom trenutku trebamoodbaciti. Poite u svoju klijet, Kristovi sljedbenici. Molite seu vjeri i cijelim srcem. Sotona vreba ne bi li vam stavio zamkupred noge. Ako æelite izbjeÊi njegove zamke, potrebna vam jepomoÊ odozgo. (5T 177, 1882.)

325

299

Za vas je vaæno da svaku emociju i strast dræite pod nad-zorom, u smirenoj pokornosti razumu i savjesti. Sotona tadagubi svoju vlast nad umom. (RH, 14. lipnja 1892.; HC 87)

Oæiljci ostaju zauvijek. — ©to je postigao taj nepoπteniËovjek svojom svjetovnom metodom? Koliku je cijenu platioza svoj uspjeh? On je ærtvovao svoju plemenitu liËnost i po-πao putem koji vodi u propast. Ako je i obraÊen, ako i uviazli karakter nepravednog postupanja prema svojim suradnicimai ako, koliko je moguÊe, ispravi stvari, uvijek Êe ostati oæiljciranjene savjesti. (ST, 7. veljaËe 1884.; 3BC 1158)

Kristova milost je dovoljna za griænju savjesti. — Kadse grijeh bori za prevlast u srcu, kad krivnja napada duπu ioptereÊuje savjest, kad se nevjerstvo poput oblaka navlaËi nanaπ um, ne zaboravimo kako je Kristova milost dostatna dapokori grijeh i protjera tamu. Stupanjem u zajednicu saSpasiteljem mi stupamo na tlo mira. (Put u bolji æivot, 155)

Od sebe Êeπ uËiniti ono πto izabereπ. — Ponovno vasupozoravam kao one koji Êe morati odgovarati za ove smjerniceu dan kada Êe svaËiji sluËaj biti odluËen. Predajte se Kristubez oklijevanja; On vas jedini, snagom svoje milosti, moæe isku-piti od propasti. On jedini moæe dovesti vaπe moralne i umnesnage u zdravo stanje. Vaπe srce se moæe zapaliti Boæjom lju-bavi, vaπe razumijevanje razbistriti i sazreti, vaπa savjest pro-svijetliti, oæivjeti i oËistiti se, a vaπa volja se uzdiÊi, posvetitii podËiniti Boæjem Duhu. Vi moæete uËiniti od sebe ono πtoodaberete. Ako se okrenete pravednosti, prestanete Ëiniti zloi uËite se Ëiniti dobro, bit Êete istinski sretni i uspjeπni uæivotnim bitkama, i uzdiÊi Êete se slavi i Ëasti æivota boljegod ovog. “Danas izberite kome Êete sluæiti.” (Joπua 24,15) —(2T 564,565, 1870.)

Ne mijeπati se u savjest drugih ljudi. — Savjest, u kon-tekstu onoga πto je Boæje i sveto, sveto je blago i u nju sene moæe mijeπati nijedno ljudsko biÊe bez obzira na poloæajili ulogu. Nabukodonozor je Æidovima ponudio drugu priliku,a kad su je ovi odbili, njega je obuzeo nevjerojatan gnjev pa

Savjest

327

326


je zapovjedio da se “peÊ ognjena i uæarena” ugrije sedam putajaËe nego πto je bilo uobiËajeno. Zarobljenicima je rekao daÊe ih baciti u tu peÊ. Nato je doπao odgovor pun vjere i pouz-danja u Boga: Naπ Bog kome mi sluæimo moæe nas izbaviti;a ako i ne bi, ostat Êemo vjerni Bogu koji je nama vjeran.(Lt 90, 1897.)

Nije mjerilo za druge. — Bog ne æeli da ti svoju savjestuËiniπ kriterijem za druge. Tvoja je duænost da budeπ vedari nesebiËan u svojim osjeÊajima, sve dok tvoje najveÊe zado-voljstvo ne bude da sve oko sebe uËiniπ sretnima. (4T 62,1876.)

Roditelji trebaju pomoÊi djeci da saËuvaju Ëistu savjest.— UpuÊena sam da kaæem roditeljima: UËinite sve πto je uvaπoj moÊi da pomognete svojoj djeci da imaju Ëistu, neumr-ljanu savjest. UËite ih da se hrane Boæjom rijeËju. UËite ihda znaju da su ona Gospodnja mala djeca. Ne zaboravite davas je On odredio za njihove Ëuvare. Ako ih hranite kako trebai odijevanjem podupirete njihovo zdravlje, ako ih marljivo uËiteGospodnju rijeË, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo,ovdje malo, ondje malo, uz mnogo molitve naπem nebeskomOcu, vaπ trud bit Êe bogato nagraen. (MS 4, 1905.)

Savjest treba biti oËiπÊena. — Svaka odaja u hramuduπe opoganjena je u manjoj ili veÊoj mjeri i treba biti oËiπ-Êena. Treba uÊi u pauËinom zakrËenu odaju savjesti. Prozoreduπe treba zatvoriti prema zemlji, a πiroko otvoriti prema Nebu,kako bi u nju slobodno dopirale sjajne zrake Sunca Pravde.PamÊenje se mora osvjeæiti biblijskim naËelima. Um se morastalno odræavati u Ëistom stanju kako bi mogao razlikovatidobro od zla. Kako budeπ upuÊivao molitvu koju je Krist uËiosvoje uËenike, a onda pokuπao odgovoriti na nju u svojemsvakidaπnjem æivotu, Sveti Duh Êe obnoviti um i srce i datiti snagu za izvrπiπ Njegove visoke i svete planove. (MS 24,1901.)

»ista savjest donosi savrπeni mir. — Unutarnji mir isavjest koja je po volji Bogu oæivljavat Êe i jaËati um kao rosa

328

301

koja kaplje na njeæne biljke. U takvim uvjetima volja je pra-vilno usmjeravana i voena; odreenija je, a ipak slobodnaod izopaËenja. Razmiπljanje je ugodno jer je posveÊeno. Smi-renost uma, koja moæe biti vaπa odlika, bit Êe na blagoslovsvima s kojima se druæite. Taj mir i staloæenost postat Êe svremenom vaπa prirodna kvaliteta i odraæavat Êe svoje dra-gocjene zrake na sve koji vas okruæuju da bi se potom po-novno vratile vama. ©to viπe budete kuπali taj nebeski mir itiπinu uma, to Êe se oni poveÊavati. To je vedro, æivo zado-voljstvo koje neÊe baciti u stanje obamrlosti sve vaπe moral-ne snage, veÊ Êe ih, naprotiv, pobuditi na pojaËanu aktiv-nost. Savrπeni mir nebesko je svojstvo koje posjeduju aneli.Neka vam Bog pomogne da i sami postanete vlasnici tog mi-ra. (T 327, 1869.)

Savjest

303

DIO VIII.

VODE∆A NA»ELA ODGOJAI OBRAZOVANJA

305

35

UTJECAJ PROMATRANJA

Zakon u intelektualnom i duhovnom svijetu. — Zakonintelektualne i duhovne naravi jest da se gledanjem mijenja-mo. Um se postupno prilagouje onome Ëime mu se je dopu-πteno baviti. On se izjednaËuje s onim πto je navikao voljetii poπtovati. (Velika borba, 476)

Promatranje zla iskvarilo je pretpotopne ljude. — Gle-dajuÊi zlo, ljudi su se mijenjali u obliËje toga zla sve dokBog viπe nije mogao trpjeti njihovu zloÊu i uniπtio ih potopom.(SpTEd 44, 11. svibnja 1896.; FE 422)

Promjena na bolje. — PromatrajuÊi Isusa, mi stjeËemosve jasnije pojmove o Bogu. GledajuÊi Njega, i mi se mijenja-mo. Dobrota i ljubav prema bliænjima postaju naπe prirodneosobine. U nama se razvija karakter po uzoru na boæanskikarakter. OblikujuÊi se po uzoru na Njegov lik, poveÊavamo isvoju sposobnost da upoznamo Boga. Sve viπe uspostavljamozajedniπtvo s nebeskim svijetom, sve viπe se poveÊava naπasposobnost da primamo bogatstvo znanja i vjeËne mudrosti.(Isusove usporedbe, 241)

Promjena na gore. — Gledanjem se mijenjamo. BuduÊida su zanemareni oni sveti propisi u kojima je Bog ljudimaotkrio savrπenstvo i svetost svog karaktera, pa ih privlaËe ljud-ska uËenja i teorije, nije Ëudo πto je u crkvama doπlo do opa-danja æive poboænosti. Gospodin je rekao: “Jer dva zla narodmoj uËini: ostavi mene, Izvor vode æive, te iskopa sebi kladence,kladence ispucane πto vode dræati ne mogu.” (Jeremija 2,13)(Velika borba, 378)

332

331


Æivot se mijenja gledanjem. — Boæja rijeË je svjetiljkanaπoj nozi i svjetlo na naπoj stazi. “U srce pohranih rijeË tvoju,da protiv tebe ne sagrijeπim.” (Psalam 119,11) Srce zaokupljenoBoæjom rijeËju utvreno je protiv Sotone. Oni kojima je Kristsvakodnevni Pratitelj i bliski prijatelj, osjeÊat Êe oko sebe pri-sutnost sila nevidljivog svijeta. GledajuÊi u Isusa oni Êe semijenjati u Njegov lik. Gledanjem se oni mijenjaju po boæan-skom Uzoru; njihov karakter postaje blag, ugodan i opleme-njen za nebesko kraljevstvo. (4T 616, 1881.)

Selektivno gledanje. — Bog ne æeli da sluπamo sve πtose moæe sluπati niti da gledamo sve πto se moæe gledati. Ve-lika je prednost zatvoriti uπi da ne Ëujemo i oËi da ne vidi-mo. Naπa najveÊa briga treba biti da imamo jasan vid kakobismo uoËili vlastite propuste i oπtar sluh da osluπnemo svakipotrebni ukor i savjet, da ih ne previdimo svojom nepaænjomi nemarnoπÊu i ne postanemo zaboravni sluπaËi i oni koji neËine djela. (1T 707,708, 1868.)

Pobrinimo se da naπe sposobnosti opaæanja ostanu bu-dne. — Ako su te pozvali na rad neke odborske sjednice, pi-taj se jesu li tvoje sposobnosti opaæanja u takvom stanju damoæeπ dobro odmjeravati dokaze. Ako se ne osjeÊaπ najbolje,ako su ti misli nesreene, nemaπ pravo sudjelovati na takvomsastanku. Jesi li mrzovoljan? Je li tvoje raspoloæenje vedro iprijateljsko, ili je moæda pomuÊeno i nesnoπljivo pa bi te mo-glo navesti da donosiπ ishitrene odluke? OsjeÊaπ li se kao dabi se htio posvaati ili potuÊi? U tom sluËaju ne idi na sjednicu,jer ako odeπ, sigurno Êeπ osramotiti Boga.

Uzmi sjekiru i cijepaj drva ili se prihvati nekog drugogfiziËkog posla sve dok tvoje raspoloæenje ne postane blago ipristupaËno. Kao πto tvoj æeludac dovodi do poremeÊaja u tvo-jem mozgu, na isti Êe naËin i tvoje rijeËi izazvati uznemire-nost na sjednici. PoremeÊeni probavni organi izazivaju viπeproblema nego πto su mnogi svjesni. (MS 62, 1900.; MM 295)

Tjelesne navike pod vlaπÊu savjesti utjeËu na opaæanje.— Oni koji æele da im um bude spreman za prepoznavanjeSotoninih zamki, svoje tjelesne prohtjeve moraju dovesti pod

333

307

vlast razuma i savjesti. Snaæno moralno djelovanje viπihsposobnosti uma od kljuËnog je znaËenja za usavrπavanje krπ-Êanskog karaktera. Snaga ili slabost uma vrlo je usko povezanas naπom aktivnom ulogom u svijetu i za naπe konaËno spasenje.(RH 8. rujna 1874.; MYP 236,237)

Tjelesne aktivnosti pojaËavaju moÊ opaæanja. — Mo-zak i miπiÊe moramo skladno optereÊivati æelimo li oËuvatizdravlje i vitalnost. Mladi Êe tada u prouËavanje Boæje rijeËimoÊi unijeti zdravu moÊ opaæanja i optimalno uravnoteæeneæivce. Oni Êe imati zdrave misli i moÊi Êe saËuvati dragocjenablaga koja dolaze iz Boæje rijeËi. Njihov um upijat Êe njezineistine pa Êe na taj naËin steÊi umnu snagu za prepoznava-nje istine. Potom Êe, kad se to od njih bude traæilo, biti spremnidati odgovor svakomu tko ih zapita za razlog njihove nade “skrotkoπÊu i strahom”. (6T 180, 1900.)

Viπi stupanj savrπenstva donosi i veÊu sposobnost opa-æanja. — ©to je Ëovjek bliæi moralnom savrπenstvu, to njego-vi osjeÊaji postaju istanËaniji, njegovo zapaæanje grijeha oπ-trije, a suÊut prema nevoljnima dublja. (Velika borba, 489)

Bol zamaglila Marijinu moÊ opaæanja. — Tada se udaljilaËak i od anela, misleÊi da mora naÊi nekoga tko bi joj mo-gao reÊi πto je uËinjeno s Isusovim tijelom. Jedan drugi glasobratio joj se: “Æeno, zaπto plaËeπ? Koga traæiπ?” OËima zama-gljenim od suza, Marija je vidjela lik nekog Ëovjeka i, misleÊida je to vrtlar, kazala je: “Gospodine... ako si ga ti odnio, recimi kamo si ga stavio da idem po nj.” — (Isusov æivot, 654)

Isusa prepoznala po glasu. — Ali sad joj je Isus svojimdobro poznatim glasom rekao: “Marijo!” Sad je znala da Onajkoji ju je oslovio nije bio stranac, i okrenuvπi se ugledala jepred sobom æivoga Krista. U svojoj radosti zaboravila je daje bio raspet. PotrËavπi prema Njemu, kao da Mu æeli obgrlitinoge, rekla je: “Rabbuni!” (Isusov æivot, 654)

Tjelesni prohtjevi umrtvljuju sposobnosti opaæanja. —Otkupitelj svijeta znao je da popuπtanje tjelesnim prohtjevima

Utjecaj promatranja

334


uzrokuje tjelesnu slabost i umrtvljuje sposobnosti opaæanjaonemoguÊavajuÊi prepoznavanje onoga πto je sveto i vjeËno.Znao je da popuπtanje sebiËnim prohtjevima izopaËuje moralnesnage i da je velika Ëovjekova potreba bilo obraÊenje srca,uma i duπe od æivota udovoljavanja sebi k æivotu samoodri-canja i ærtvovanja. (Lt 158, 1909.; MM 264)

Grijesi zamagljuju moÊ opaæanja. — Grijeh pomraËujenaπ um i slabi naπu moÊ razumijevanja. A onda, kad se grijehoËisti i izagna iz naπega srca, svjetlost spoznaje Gospodnjeslave u licu Isusa Krista, koja obasjava njegovu RijeË i ogle-da se u prirodi, otkrivat Êe Ga sve snaænije kao Onoga tkoje “milostiv, æalostiv, spor na gnjev i obilan milosrem i isti-nom”. (Izlazak 34,6) Njegovom svjetloπÊu gledamo svjetlost, svedok um i srce i duπa ne budu preporoeni u obliËje Njegovesvetosti. (Put u bolji æivot, 295)

ZamraËene sposobnosti opaæanja. — Ponos, samoljublje,sebiËnost, mrænja, zavist i ljubomora zamraËili su sposobno-sti opaæanja. (2T 605, 1871.)

Kako se Krist postavio prema opaæanju otupljenom gri-jehom. — Krist se spustio da uzme na sebe ljudsku naravkako bi se pribliæio palom ljudskom rodu i podigao ga iz po-nora. Ali ljudski um je veÊ bio pomraËen grijehom, njegovesposobnosti su bile umrtvljene i moÊ opaæanja otupljena i zato,pod velom ljudske naravi u koju je On bio odjenut, ljudi nisumogli prepoznati Njegov boæanski karakter. Ovo neprihvaÊa-nje s njihove strane bilo je prepreka djelu koje je On æelioostvariti za njihovo dobro. Da bi mogao dati silu svojem nauku,On je Ëesto morao objaπnjavati i braniti svoju zadaÊu.

GovoreÊi o svojem tajanstvenom i boæanskom karakteru,On se trudio da njihov um ukljuËi u lanac misli koji Êe postatipovoljna podloga za preobraæavajuÊu silu istine. Zatim se ko-ristio primjerima iz prirode koji su tim ljudima bili bliski dabi ilustrirao boæansku istinu. Na taj je naËin zemljiπte srcabilo pripremljeno da primi dobro sjeme. On je svojim sluπa-teljima pomogao da shvate da On svoje æelje poistovjeÊuje snjihovim æeljama; da Njegovo srce kuca u suosjeÊanju s nji-

335

309

ma, s njihovim radostima i tugama. Istodobno, oni su u Njemuvidjeli oËitovanje sile i veliËine koja je bila daleko iznad onogaËime su raspolagali njihovi najugledniji vjerski uËitelji.

Kristov nauk odlikovao se jednostavnoπÊu, dostojanstvomi silom njima dotad nepoznatom, pa je njihov spontani uzvikbio: “Nikada Ëovjek nije govorio kao ovaj Ëovjek.” Ljudi suGa rado sluπali. (5T 746,747, 1889.)

Nekontrolirane strasti slabe sposobnost opaæanja. —Niæe strasti treba dræati pod vrlo strogom kontrolom. Kad sepuste uzde strasti, sposobnost opaæanja trpi veliku, straπnuπtetu. Kada udovoljavamo svojim strastima, krv, umjesto daslobodno teËe u sve dijelove tijela oslobaajuÊi tako srce iosvjeæavajuÊi um, u velikoj koliËini biva usmjerena u unu-tarnje organe. Kao posljedica nastupa bolest. »ovjek ne moæebiti zdrav sve dok se zlo ne uvidi i ne ukloni. (SpT Series B,br. 15, str. 18, 3. travnja 1900.; CH 587)

Um moæe biti nauËen da prihvaÊa grijeh. — U srcu seodvija dug proces pripreme, svijetu nepoznat, prije no πto ÊekrπÊanin uËiniti otvoreni grijeh. Um ne prelazi naglo iz stanjaËistoÊe i svetosti u stanje pokvarenosti, poroka i zloËina. Dabi oni koji su stvoreni prema Boæjoj slici poprimili æivotinj-sku ili sotonsku prirodu, potrebno je vrijeme. Mi se mijenja-mo gledanjem. Popuπtanjem neËistim mislima Ëovjek moæe takoodgojiti svoj um da grijeh na koji se nekada gadio postaneugodan. (Patrijarsi i proroci, 382.383)

Sposobnosti postaju igraËka neprijatelja. — Bog ËovjekuniËim ne dopuπta da gazi zakone svojeg postojanja. Ali svo-jim popuπtanjem sotonskim kuπnjama da zadovolji neumje-rene æelje, Ëovjek svoje viπe sposobnosti pokorava vlasti æivo-tinjskih prohtjeva i strasti. Kada ove uzmu maha, Ëovjek, kojije bio stvoren malo manjim od anela, sa sposobnostima zanajviπa dostignuÊa, pokorava se vlasti Sotone koji na taj na-Ëin zadobiva lak pristup onima koji su robovi svojih prohtjeva.Svojom neumjerenoπÊu neki ærtvuju polovinu, a drugi Ëak dvijetreÊine svojih tjelesnih, umnih i moralnih sposobnosti posta-juÊi igraËke neprijatelja. (RH, 8. rujna 1874.; MYP 236)

Utjecaj promatranja

336


Savjet osobi koja je osjetila uvredu tamo gdje je nijebilo. — Sestra D je u nekim stvarima bila obmanuta. Sma-trala je da ju je Bog uputio na poseban naËin, a vi ste obojevjerovali u to i postupali u skladu s time. MoÊ razluËivanja,kojom je ona mislila da raspolaæe u posebnom smislu, samoje neprijateljeva prijevara. Ona po svojoj naravi brzo zapaæa,brzo razumije, brza je u oËekivanju stvari, a istodobno i vrloosjetljiva. Sotona je iskoristio te crte njezinog karaktera kakobi vas dvoje zaveo na pogreπan put.

Brate D, ti si priliËno dugo bio rob ovoga o Ëemu govorim.Mnogo od onoga πto je sestra D smatrala sposobnoπÊu razlu-Ëivanja, bilo je ljubomora. Ona je bila sklona da na sve gledaljubomornim okom, da bude sumnjiËava, zloslutna, nepovjer-ljiva gotovo prema svemu. To uzrokuje nesretno stanje duha,maloduπnost i sumnju tamo gdje bi trebala biti vjera i pouz-danje. Ove nesretne crte karaktera skreÊu njezine misli u tmur-ne vode u kojima se ona bavi zlim predosjeÊajima, dok je njezi-na vrlo osjetljiva narav navodi na pretpostavku da je netkozanemaruje, omalovaæava i vrijea iako toga uopÊe nema. ...

Ove nepoæeljne crte karaktera, uz jaku volju i odluËnost,moraju se ispraviti i dovesti na pravo mjesto ako ne æeliteda one izazovu brodolom vaπe vjere. (1T 708,709, 1868.)

Ne bavi se razmiπljanjem o Sotoninoj moÊi. — GledajuÊi,mi se mijenjamo. ProvodeÊi vrijeme u razmiπljanju o Boæjojljubavi i ljubavi naπeg Spasitelja, govoreÊi o savrπenstvu bo-æanskog karaktera i traæeÊi za sebe vjerom Kristovu praved-nost, mi Êemo se preobraziti u to isto obliËje. Stoga nemojmoskupljati sve te ruæne slike nepravde, pokvarenosti i razoËaranja,dokaze Sotonine moÊi, koje bismo postavili u dvorane svojegpamÊenja, o kojima bismo tada razgovarali i zbog kojih bi-smo plakali sve dok nam se duπa ne ispuni razoËaranjem.RazoËarana duπa je tijelo puno tame koje ne samo πto onemo-guÊava primanje Boæjeg svjetla, nego ga zatvara i pred drugi-ma. Sotona uæiva gledajuÊi rezultate koje donose slike nje-govih pobjeda koje ljudima oduzimaju vjeru i hrabrost. (5T744,745, 1889.)

337

311

Utjecaj okoline. — ©to viπe jedan bolesnik moæe boravi-ti na zraku, to Êe mu manje trebati njege. ©to je vedrija sre-dina u kojoj se nalazi, bit Êe bolji njegovi izgledi za ozdrav-ljenje. Zatvoren u kuÊi, pa bila ona i najelegantnije namje-πtena, bolesnik Êe postajati sve zlovoljnijim i potiπtenijim. Okru-æite ga divnim stvarima iz prirode; odvedite ga tamo gdje ÊemoÊi promatrati cvijeÊe koje raste i sluπati ptice koje pjevaju,i njegovo Êe srce propjevati u suglasju s pjesmom ptica. Tijeloi um primit Êe olakπanje. Razum Êe biti probuen, maπta osvje-æena, um pripremljen da se divi ljepoti Boæje rijeËi. (Put ubolji æivot, 163)

Okolina utjeËe na iskustvo. — Potom mi je pokazanajedna djevojka ... koja je svojevremeno ostavila Boga i sadaje bila okruæena tamom. Aneo mi je rekao: “Dobro se dræalajedno vrijeme; πto ju je omelo?” Tada mi je bilo reËeno dapogledam unatrag i vidjela sam da je to bilo zbog promjeneokoline. Ona se druæila s mladima poput sebe, punim vese-lja, oholosti i ljubavi prema svijetu. Da je mislila na KristoverijeËi, nije morala pokleknuti pred neprijateljem. “Bdijte i molitese da ne padnete u napast.” Kuπnji moæe biti svuda oko nas,ali to ne znaËi da im se moramo pokoriti. Istina je dragocjenijaod svega. Njezin utjecaj ne poniæava, veÊ uzdiæe, oplemenju-je, Ëisti i uzdiæe nas k besmrtnosti i Boæjem prijestolju. An-eo je upitao: “HoÊeπ li Krista ili svijet?”

Sotona jadnim smrtnicima svijet prikazuje u njegovoj naj-primamljivijoj, najlaskavijoj ljepoti; oni ga netremice gledaju,a njegovo svjetlucanje i jeftin sjaj zaklanja slavu Neba i onajæivot πto je neprolazan kao πto je neprolazno Boæje prijestolje.Æivot neizrecivog mira, sreÊe i radosti u kojemu nema patnji,tuge, boli ni smrti, ærtvuje se za kratko razdoblje æivota ugrijehu. (2T 100,101, 1868.)

Gledanje oblikuje liËnost. — Ono πto su gledale njezi-ne oËi i sluπale njezine uπi, izopaËilo joj je srce. (4T 108, 1876.)

Opaæanje izopaËeno opredjeljivanjem za prolazne pred-nosti. — Lot je za stanovanje odabrao Sodomu jer je viπegledao na prolazne prednosti nego na moralne utjecaje koji

Utjecaj promatranja

338


bi okruæivali njega i njegovu obitelj. ©to je on stekao kada jerijeË o dobrima ovoga svijeta? Njegova imovina bila je uni-πtena, neka od njegove djece izgubljena su u vatri uniπtenjatoga zlog grada, a æena se pretvorila u stup od soli kraj puta,dok je on sam bio spaπen “kao kroz oganj”. Ali zlim poslje-dicama njegovog sebiËnog izbora ovdje nije bio kraj jer je mo-ralna pokvarenost toga mjesta bila do te mjere utkana u ka-rakter njegove djece da ona nisu mogla praviti razliku izme-u dobra i zla, grijeha i pravde. (ST, 29. svibnja 1884.; MYP419)

Vid zamagljen za vjeËne stvarnosti. — Oni koji su pogre-πno uporabili sredstva posveÊena Bogu, bit Êe pozvani da poloæeraËun za svoju upraviteljsku sluæbu. Neki su ta sredstva sebiËnoprigrabili zbog svoje pohlepe. Drugi viπe nemaju osjetljivu savjestjer je okorjela zbog dugog æivota u sebiËnosti. ...

Njihov um predugo se kretao u niskim, sebiËnim vodamapa sada ne mogu cijeniti vjeËne stvari. Oni ne vide vrijednostspasenja. »ini se da je njihov um nemoguÊe dovesti na stupanjna kojem Êe moÊi pravilno procijeniti plan spasenja ili vrijednostpomirenja. SebiËni probici obuzeli su cijelo njihovo biÊe; onikao magnet dræe um i osjeÊaje vezujuÊi ih za ono πto je nisko.Neke od tih osoba nikada neÊe dostiÊi savrπenstvo krπÊan-skog karaktera jer ne vide vrijednost i potrebu za takvim karak-terom. Njihov um ne moæe biti oplemenjen da bi se oduπev-ljavao svetoπÊu. Samoljublje i sebiËni probici tako su obuzelikarakter da ih niπta ne moæe dovesti u situaciju da razliku-ju sveto i vjeËno od obiËnog. (2T 519,520, 1870.)

©to budi opaæanje. — Kad je srce oËiπÊeno od sebiËnostii egoizma, ono je u skladu s vijeπÊu koju mu Bog πalje. Spo-sobnost opaæanja je probuena, osjetila oplemenjena. SliËnocijeni sliËno. “Tko je od Boga, prihvaÊa rijeËi Boæje.” (Ivan 8,47).— (5T 696, 1889.)340

339

313

36

NA»ELA MOTIVACIJE

Uspjeh traæi cilj. — Da bi se postigao uspjeh na bilokojemu podruËju, treba imati odreeni cilj. Tko æeli postiÊipravi uspjeh u æivotu, mora stalno imati pred oËima cilj vrijedantruda. Takav je cilj postavljen danaπnjoj mladeæi. (Odgoj, 233)

Cilj postaviti πto je moguÊe viπe. — Posebno mjesto uæivotu dodijeljeno nam je na osnovi naπih sposobnosti. Ne do-seæu svi isti stupanj razvitka niti s istim uspjehom obavljajuisti posao. Bog ne oËekuje da izop postigne veliËinu cedra,niti od masline oËekuje visinu veliËanstvene palme. Ali svatkose mora truditi da bi se vinuo toliko visoko koliko mu omo-guÊuje udruæivanje ljudskih i boæanskih snaga. (Odgoj, 238)

UËenici i studenti trebaju imati realan cilj. — UpuÊujtestudente da talente koje im je Bog podario uporabe za najvi-πu i najsvetiju svrhu kako bi ostvarili najveÊe moguÊe dobrou ovome svijetu. Oni trebaju shvatiti πto znaËi imati stvarancilj u æivotu i πto znaËi steÊi uzviπeno razumijevanje znaËe-nja pravog obrazovanja. (SpT Series B, br. 11, str. 16, 14.studenoga 1905.)

Krist potiËe na visoke ciljeve. — On Êe poduprijeti naπenajuzviπenije ciljeve, osigurati naπe izabrano blago. (Isusoveusporedbe, 256)

Nerazumijevanje vlastitih moguÊnosti. — Mnogi ne po-staju ono πto bi mogli zato πto ne uporabljuju snagu u sebii ne oslanjaju se, koliko bi mogli, na boæansku snagu. Neki

341

342


su skrenuli s puta na kojemu bi mogli postiÊi najbolji uspjeh.TraæeÊi veÊu Ëast ili ugodniji posao, pokuπavaju ono za πtonisu sposobni.

Mnoge ljude, Ëiji su talenti primjereniji nekom drugompozivu, ambicija nagoni da se posvete intelektualnom zvanju.Onaj tko je mogao biti uspjeπan poljodjelac, obrtnik ili medi-cinski tehniËar, postaje tako propovjednik, pravnik ili lijeË-nik, iako je za to nesposoban. Drugi su se mogli baviti nekimodgovornim pozivom, ali se zbog nedostatka energije, marlji-vosti ili upornosti zadovoljavaju nekim lakπim poloæajem. (Odgoj,267)

Velike moguÊnosti u æivotu. — S obzirom na moguÊnostiu æivotu, tko je sposoban ocijeniti πto je veliko, a πto je malo?Mnogi su ljudi na niskim poloæajima, pokrenuvπi djelatnostina blagoslov svijetu, postigli rezultate na kojima bi im i kraljevimogli pozavidjeti! (Odgoj, 237)

“Neπto bolje” — zakon pravog æivljenja. — “Za boljim!”— geslo je obrazovanja, zakon svakog pravog æivljenja. Umje-sto svega πto traæi da odbacimo, Krist nudi ono πto je bolje.Mladi Ëesto teæe za ciljevima, pothvatima i uæicima koji nemoraju izgledati loπi, ali im nedostaje najuzviπenije dobro. ToskreÊe æivot s njegova najplemenitijeg cilja. Stroge mjere iliizravne prijetnje neÊe navesti mlade da se odreknu onoga πtoim je drago. Usmjerimo ih zato prema onome πto je bolje odrazmetanja, Ëastoljublja i zadovoljavanja vlastitih prohtjeva.Pribliæimo ih veÊoj ljepoti, uzviπenijim naËelima i plemeniti-jem æivotu. Ponukajmo ih da gledaju Onoga koji je “ljubavsama”.

Kad se pogled usmjeri prema Njemu, æivot nalazi svojesrediπte. Oduπevljenje, plemenita odanost i vatrena revnostmladih nalaze svoj pravi cilj. Duænost postaje uæitak, a ærtvazadovoljstvo. Slaviti Krista, postati Mu sliËan, raditi za Njega,to je najveÊa æivotna ambicija i najveÊa radost. (Odgoj, 264)

Izgraditi najviπe motive za napredovanje. — Onima kojistjeËu potrebno obrazovanje za bolniËare i lijeËnike, svako-dnevno treba davati upute koje Êe u njima izgraditi najviπe

343

315

motive za napredovanje. Oni trebaju pohaati naπe viπe πkolei obrazovne ustanove. PredavaËi u tim obrazovnim ustanova-ma trebaju biti svjesni duænosti da rade i da se mole sa svo-jim studentima. Studenti u tim πkolama trebaju nauËiti bitipravi medicinski misionari, Ëvrsto vezani za evaneosku slu-æbu. (SpT Series B, br. 11, str. 12, 14. studenoga 1905.)

SebiËna besciljnost nerazumnog bogataπa. — Ciljevi ovogaËovjeka nisu bili uzviπeniji od ciljeva æivotinja koje propada-ju. Æivio je kao da nema Boga, nema Neba, nema buduÊegæivota; kao da je sve πto ima samo njegovo, kao da ne dugujeniπta ni Bogu ni ljudima. Psalmist je opisao ovog bogataπakad je napisao: “Bezumnik reËe u srcu: ‘Nema Boga!’” (Isusoveusporedbe, 170)

Besciljan æivot je æiva smrt. — Besciljan æivot je smrtkoja æivi. Um se treba baviti predmetima koji se tiËu naπihvjeËnih interesa. To Êe biti korisno za zdravlje tijela i uma.(RH, 29. srpnja 1884.; CH 51)

Besciljnost, podloga za “parazitske gljive”. — Jedanod osnovnih uzroka duπevne nemoÊi i slabosti duha jest ne-dovoljna usmjerenost prema vrijednim ciljevima. Hvalimo seπirokom rasprostranjenoπÊu literature, ali umnoæavanje knji-ga, Ëak i onih koje same po sebi nisu πtetne, moæe postatipravo zlo. ... Osim toga, velik dio Ëasopisa i knjiga πto preplav-ljuju zemlju kao æabe u Egiptu, nije samo otuæan, prazan iπtetan, nego je i poroËan i poniæavajuÊi. Nije im svrha samootrovati i upropastiti um, nego i pokvariti i uniπtiti duπu.

Nemaran um i besciljno srce padaju kao lak plijen zla.Gljive rastu upravo na bolesnim, beæivotnim organizmima. Upra-vo je besposlen um Sotonina radionica. Neka se um usmje-rava prema visokim i svetim idealima, neka æivot dobije ple-menit cilj, smisao kojim Êe biti potpuno zaokupljen, pa Êezlo teπko prodrijeti. (Odgoj, 170)

Besciljnost kao vjerojatni uzrok neumjerenosti. — Dabismo pronaπli korijen neumjerenosti, moramo traæiti dubljeod uæivanja alkohola i duhana. BesposliËarenje, besciljnost

NaËela motivacije

344


ili loπe druπtvo mogu pripremiti put neumjerenosti. (Odgoj,181)

Malo kojeg zla se treba viπe groziti. — Malo je zalakojih se treba viπe bojati od tromosti i besciljnosti. Ali ten-dencija veÊine atletskih sportova zabrinjava one kojima je nasrcu dobrobit mladih. ...

PotiËu ljubav prema uæitku i uzbuenju razvijajuÊi takoodbojnost prema korisnom radu i sklonost izbjegavanju prak-tiËnih duænosti i odgovornosti. Uniπtavaju sklonost prema tri-jeznim æivotnim stvarnostima i njegovim smirenim zadovolj-stvima. Tako se otvaraju vrata lakoumnosti i razuzdanosti snjihovim straπnim posljedicama. (Odgoj, 188)

Nitko ne treba æivjeti besciljnim æivotom. — Svaka duπatreba sluæiti. Ona treba uporabiti sve tjelesne, moralne i umnesnage uz pomoÊ Duha kako bi mogla biti Boæji pomoÊnik,Boæji suradnik. Svi se trebaju aktivno i bezrezervno posvetitiBoæjoj sluæbi. Oni trebaju suraivati s Isusom Kristom u Nje-govom velikom djelu pruæanja pomoÊi ljudima. Krist je umroza sve ljude i otkupio svakog Ëovjeka davπi svoj æivot na kri-æu. UËinio je to da Ëovjek viπe ne bi æivio besciljnim, sebiË-nim æivotom, veÊ da bi æivio Isusu Kristu koji je umro za njegovospasenje. Nisu svi pozvani u propovjedniËku sluæbu, ali susvi pozvani da sluæe i propovijedaju. Uvreda je za Svetoga BoæjegDuha ako se bilo tko opredijeli za æivot sluæenja samome se-bi. (Lt 10, 1897.; 4BC 1159)

Njegovati prave pobude. — I mladi i stari trebaju imatipred oËima prave pobude za sluæbu. Studente treba upuÊivatida se razviju u korisne muπkarce i æene. Treba uporabiti svakosredstvo koje ih moæe uzdiÊi i oplemeniti. Treba ih uËiti dasvoje sposobnosti iskoriste na najbolji naËin. Podjednako trebajuoptereÊivati tjelesne i umne snage. Trebaju njegovati navikereda i discipline. Studentima treba isticati silu koja proizlaziiz Ëistog, istinskog æivota. To Êe im pomoÊi u pripremi za kori-snu sluæbu. Oni Êe svakoga dana postajati Ëistiji i snaæniji,bolje pripremljeni preko Njegove milosti i prouËavanja Nje-

345

317

gove rijeËi, i ulagati aktivni napor u borbi protiv zla. (RH,22. kolovoza 1912.; FE 543)

Postupci otkrivaju pobude. — Postupci otkrivaju naËelai pobude. Rodovi koje donose oni koji se predstavljaju kaobiljke u Gospodnjem vinogradu, pokazuju da su samo trnje ikorov. Moæe se dogoditi i da cijela jedna crkva odobri pogre-πno ponaπanje nekih svojih vjernika, ali to odobravanje neÊedokazati da je to zlo bilo dobro. Ono od trnja ne moæe naËinitigroæe. (5T 103, 1882.)

Sudi se na temelju motiva, a ne privida. — Svima jenamijenjena znaËajna duænost da se dobro upoznaju sa sadr-æajem svojeg ponaπanja iz dana u dan i s pobudama kojepokreÊu njihove postupke. Trebaju se upoznati s konkretnimpobudama koje ih navode na konkretne postupke. Sudi sesvakom postupku njihovog æivota, ne na temelju vanjskog pri-vida, nego na temelju pobuda koje su pokrenule na postu-pak. (3T 507, 1875.)

Kristovi sljedbenici nalaze nove pokretaËe. — Nijednavjeπtina, nijedna znanost ne moæe se mjeriti s onom koja uæivotu uËenika razvija Boæji karakter. Oni koji postaju Kristovisljedbenici zakljuËuju da sada nastaju nove pobude za djelo-vanje, da nastaju nove misli i da iz toga moraju rezultiratinovi postupci. Meutim, oni napredak mogu ostvariti jedinou uvjetima sukoba jer je tu neprijatelj koji se uvijek bori protivnjih navodeÊi ih na kuπnje kako bi nagovorio duπu da sum-nja i Ëini grijeh. Postoje nasljedne i steËene sklonosti premazlu koje moraju biti pobijeene. Prohtjevi i strasti moraju sedovesti pod vlast Svetoga Duha. Borbi na ovoj strani vjeËnostinema kraja. Meutim, iako neprestano traju bitke, postiæuse i pobjede. Pobjeda nad sobom i grijehom vrednija je negoπto se moæe procijeniti. (CT 20, 1913.)

Dvije neprijateljske sile pobuda. — Biblija tumaËi samasebe. Pismo se mora usporeivati s Pismom. ProuËavatelj moranauËiti promatrati Bibliju kao cjelinu i uoËavati meusobneodnose njezinih dijelova. Treba se upoznati s njezinom veli-

NaËela motivacije

346


kom srediπnjom temom, s Boæjom prvobitnom nakanom sasvijetom, s nastankom velike borbe i s djelom spasenja, ra-zumjeti narav dvaju naËela koja se bore za prevlast i nauËitipratiti njihovo djelovanje u izvjeπtajima povijesti i proroπtvasve do velikog zavrπetka. Treba uoËiti da ta velika borba proæimasvaki stupanj ljudskog iskustva, da i on sâm, u svakom æivot-nom djelu, otkriva ili jednu ili drugu od tih dviju suprotnihpobuda i da, æelio to ili ne, Ëak i sad odluËuje na Ëijoj Êe sestrani naÊi u tome sukobu. (Odgoj, 171)

Svaki postupak ima dvojaku narav. — Svaki postupakima dvojaku narav i vaænost. On je vrstan ili zao, ispravanili pogreπan, veÊ prema pobudi koja ga pokreÊe. Pogreπan po-stupak svojim Ëestim ponavljanjem ostavlja trajan dojam naum onoga koji ga Ëini, ali i na umove onih koji su s njim ubilo kakvoj vezi, bilo duhovnoj ili tjelesnoj. Roditelji ili uËite-lji koji ne obraÊaju pozornost na mala loπa djela, utvrujutakve navike u mladima. (RH, 17. svibnja 1898.; CG 201)

Kvaliteta djelovanja mjeri se prema pobudi. — Kvalitetasvakog djela mjeri se prema pobudi koja ga pokreÊe. Tako,ako pobude nisu uzviπene, Ëiste i nesebiËne, um i karakternikada neÊe biti optimalno uravnoteæeni. (YI, 7. travnja 1898.;SD 171)

Pobude daju karakter djelima. — Pobude daju karakternaπim djelima, stavljajuÊi na njih peËat sramote ili visoke mo-ralne vrijednosti. Bog ne uraËunava u najvrednije velika dje-la koja svako oko vidi i svaki jezik hvali. Male duænosti obav-ljene s radoπÊu, mali darovi kojima se ne razmeÊe i koji zaljudske oËi izgledaju bezvrijedni Ëesto su najveÊi u NjegovimoËima. Srce puno vjere i ljubavi milije je Bogu od najskupo-cjenijeg dara. Siromaπna udovica dala je ono πto joj je bilopotrebno za æivot da bi uËinila ono malo πto je uËinila. Liπilase hrane dajuÊi te dvije lepte za djelo πto ga je voljela. UËinilaje to u vjeri, s puno povjerenja da njezin nebeski Otac neÊeprevidjeti njezinu potrebu. Njezin nesebiËni duh i djetinja vjerazadobili su Spasiteljevu pohvalu. (Isusov æivot, 506.507)

347

319

Bog otkriva pobude. — Bog vodi svoj narod korak pokorak. Pripadnike tog svojeg naroda On dovodi u situacije sra-Ëunate tako da otkriju pobude srca. Neki izdræe na jednommjestu, a posrnu na sljedeÊem. Na svakom novom korakusrce je okuπano i oprobano malo jaËe. Ako itko zakljuËi damu se srce protivi jasnom Boæjem djelu, to ga treba uvjeritida treba puno raditi na svladavanju sebe ako na kraju neæeli biti odbaËen od Gospodina. (RH 8. travnja 1880.; HC 162)

Naπe tajne pobude odluËuju o naπoj sudbini. — Naπipostupci, naπe rijeËi, pa i naπe najtajnije pobude — sve toima svoju teæinu pri odluËivanju o naπoj sudbini, za dobroili zlo. Premda smo ih zaboravili, oni Êe ipak svjedoËiti danas opravdaju ili osude. (Velika borba, 417)

Bog procjenjuje ljude po ËistoÊi pobuda. — Bog ne cijeniljude po bogatstvu, obrazovanju ili druπtvenom poloæaju. Mjerilopo kome ih On cijeni je ËistoÊa njihovih pobuda i ljepota njihovakaraktera. On æeli vidjeti u kojoj mjeri oni posjeduju silu Nje-gova Duha i u kojoj je mjeri njihov æivot odsjaj Njegova æivo-ta. Biti veliki u Boæjem kraljevstvu znaËi biti kao malo dijeteu poniznosti, u jednostavnosti svoje vjere i ËistoÊi krπÊanskeljubavi. (Put u bolji æivot, 303)

Bog sudi prema pobudama. — U ponaπanju jednog propo-vjednika mnogo je toga πto on moæe popraviti. Mnogi uviajui osjeÊaju svoj nedostatak, a ipak kao da nisu svjesni utjecajakojim zraËe. Oni su svjesni svojih postupaka u trenutku kadaih Ëine, ali ih gube iz sjeÊanja i to je razlog πto se ne mijenjajuna bolje.

Kada bi propovjednici svoje postupke svakoga dana Ëinilipredmetom briæljivog razmatranja i energiËne analize s namje-rom da upoznaju vlastite æivotne navike, bolje bi upoznali sebe.Pomnim ispitivanjem svojeg svakidaπnjeg æivota u svim okol-nostima, oni bi upoznali vlastite pobude, naËela koja ih pokreÊuna akciju. Taj svakidaπnji osvrt na naπa djela, kada ispitujemoodobrava li ih savjest ili osuuje, potreban je za sve koji æeledostiÊi savrπenstvo krπÊanskog karaktera.

NaËela motivacije

348


Mnogi postupci koji prolaze pod izlikom dobrih djela, Ëaki djela dobroËinstava, nakon strogog ispitivanja utvrdit Êe seda su bili motivirani pogreπnim pobudama. Mnogi dobivajuizraze odobravanja za vrline koje ne posjeduju. Onaj koji is-pituje srca kuπa pobude i On Ëesto djela kojima ljudi dajuvelike znakove odobravanja zapisuje kao neπto πto izvire odsebiËnih pobuda i podle dvoliËnosti. Onaj koji ispituje srcasudi o svakom djelu i postupku u naπem æivotu, bili oni sjajnii hvalevrijedni ili zasluæivali ukor — prema pobudama kojesu ih pokrenule. (2T 511,512, 1870.)

Pobude je ponekad teπko prepoznati. — BuduÊi da smookruæeni brigama svakidaπnjeg æivota, nama je ponekad te-πko prepoznati vlastite pobude; ipak, mi svakog dana Ëinimonapredak bilo prema dobru, bilo prema zlu. (5T 420, 1889.)

Pravo obraÊenje mijenja pobude. — Pravo obraÊenje jeodluËna promjena osjeÊaja i pobuda; to je doslovno napuπta-nje svjetovnih veza, æurno udaljavanje od njegovog duhovnogozraËja, napuπtanje dominirajuÊe sile njegovih misli, shvaÊa-nja i utjecaja. (5T 82,83, 1889.)

Velika moÊ pobuda duπe. — Velike pokretaËke snage duπesu vjera, nada i ljubav, a budi ih pravilno prouËavanje Bib-lije. Vanjska ljepota Biblije, ljepota misli i izraza samo je po-zadina, ako tako moæemo reÊi, njezina pravog blaga — ljepo-te svetosti. U biblijskom izvjeπtaju o ljudima koji su hodili sBogom moæemo nazrijeti odsjeve Njegove slave. U Onome kojije “ljubav sama” gledamo Boga, kojega sva ljepota Zemlje iNeba samo blijedo odraæava. “A ja, kad budem podignut sazemlje”, rekao je Krist, “sve Êu ljude privuÊi k sebi.” (Ivan12,32) (Odgoj, 172)

349

321

37

NA»ELA U»ENJA I STJECANJA ZNANJA

Um i osjeÊaji moraju se “πkolovati”. — Bog je dao Ëo-vjeku razum i umne sposobnosti koje Êe, ako budu prepuπtenesebi i liπene obrazovanja i odgoja, Ëovjeka ostaviti onakvogkakav se moæe upoznati meu neobuzdanim neznaboπcima.Obrazovanje i upute uËitelja potrebni su umu i osjeÊajima.To “πkolovanje” mora se primjenjivati zapovijed po zapovijed,pravilo po pravilo, kako bi Ëovjek kao orue u Boæjoj rucinauËio suraivati s Bogom. Bog u Ëovjeku kao svojem oruudjeluje putem svjetla svoje istine. Um prosvijetljen istinom vidjetÊe istinu jasno odvojenu od zablude. (Lt 135, 1898.)

Najkompletnija Boæja potpora najviπem stupnju njego-vanja uma. — Ljudski um ima moguÊnost dostiÊi najviπi stu-panj razvitka. Æivot posveÊen Bogu ne treba biti æivot nezna-nja. Mnogi govore protiv obrazovanja jer je Isus izabrao neob-razovane ribare da propovijedaju Njegovo Evanelje. Oni tvr-de da je On pokazivao sklonost prema neobrazovanima. Nje-govom nauku vjerovali su mnogi obrazovani i ugledni ljudi.Da su ti isti ljudi bez sustezanja i straha slijedili osvjedoËnjesvoje savjesti, sigurno bi poπli za Njim. Njihove sposobnostibile bi prihvaÊene i uporabljene u Kristovoj sluæbi da su ihponudili Njemu. Ali suoËeni s reakcijama nezadovoljnih sve-Êenika i zavidnih narodnih voa, oni nisu imali dovoljno mo-ralne snage da priznaju Krista i riskiraju svoj ugled pridruæujuÊise poniznom Galilejcu. ...

Isus nije odbacivao obrazovanje. Znaci Boæje najveÊe pot-pore namijenjeni su najviπem stupnju razvoja i obrazovanjauma ako je to oplemenjeno i posveÊeno Boæjom ljubavlju i

351

350


strahom. Oni ponizni ljudi koje je Krist izabrao, proveli su sNjime tri godine i u tom razdoblju bili pod oplemenjujuÊimutjecajem VeliËanstva Neba. Krist je bio najveÊi prosvjetni radnikkakvog je svijet ikada poznavao.

Bog Êe prihvatiti mlade zajedno s njihovim talentima ibogatstvom osjeÊaja ako pokaæu spremnost da Mu se posve-te. Njima se pruæa prilika da dostignu najviπu toËku intelek-tualne veliËine. Ako naËelo vjere za njih bude odluËujuÊi Ëim-benik u svakidaπnjem donoπenju odluka i stjecanju znanja,oni Êe moÊi obavljati posao koji je Krist doπao ostvariti si-πavπi s Neba pa Êe, ËineÊi tako, i sami postati suradnici Ve-likog UËitelja. (RH, 21. lipnja 1877.; FE 47,48)

Ne zadovoljavaj se drugorazrednim radom. — Pravi uËiteljne moæe se zadovoljiti drugorazrednim radom ni upuÊivanjemsvojih uËenika na ideal niæi od najviπega koji oni mogu po-stiÊi. Ne moæe biti zadovoljan pruæivπi im samo neko tehniËkoznanje, uËinivπi ih dobrim knjigovoama, vjeπtim obrtnicimai uspjeπnim trgovcima. Krist teæi usaditi u njih naËela istine,posluπnosti, Ëasti, poπtenja i neporoËnosti — naËela koja Êeih uËiniti pozitivnom silom u podupiranju stabilnosti i napretkadruπtva. On ponajprije æeli da Njegovi uËenici nauËe velikuæivotnu lekciju o nesebiËnoj sluæbi. (Odgoj, 24)

Um treba voditi dalje i viπe. — Bilo mi je reËeno dakaæem da umove svojih uËenika i studenata trebamo voditidalje i viπe od onoga πto sada mnogi smatraju moguÊim. Nji-hova srca i umove trebamo pouËavati u smjeru oËuvanja nji-hove ËistoÊe tako πto Êe svakodnevno dobivati obroke iz iz-vora vjeËne istine. Boæanski Um i Ruka kroz vjekove su sa-Ëuvali izvjeπtaj o stvaranju u punoj ËistoÊi. Jedino nam BoæjarijeË daje autentiËan izvjeπtaj o stvaranju naπeg svijeta. OvaRijeË treba postati srediπnji predmet prouËavanja u naπim πko-lama. U njoj moæemo razgovarati s patrijarsima i prorocima;od nje moæemo nauËiti koliko je naπe otkupljenje stajalo Onogakoji je od poËetka jednak s Ocem i koji je ærtvovao svoj æivotkako bi jedan narod mogao pred Njim stajati osloboen sve-ga πto je nisko, zemaljsko, obnovljen u Boæje obliËje. (Lt 64,1909.)

352

323

Pravo je obrazovanje kombinacija intelektualnog i mo-ralnog. — Gospodin je dugo Ëekao da naπi uËitelji poËnu æi-vjeti u svjetlu koje im je On poslao. Da bi Krist mogao obno-viti moralni Boæji lik u Ëovjeku, naπe ponosito “ja” treba seponiziti. Narav obrazovanja koje prenosimo mladima mora seu velikoj mjeri promijeniti da bi moglo dati pravi peËat na-πim ustanovama. Mjerila Boæje rijeËi dostiÊi Êe se tek kadase intelektualne i moralne snage udruæe u poslu stjecanja obra-zovanja. (RH, 3. rujna 1908.; FE 527)

Istinska poboænost uzdiæe i oplemenjuje. — Naπi sevjernici posvuda mire s preniskim stupnjem razvoja svojeguma i s Ëinjenicom da je njihov pogled ostao preuzak. Onidopuπtaju da ih vode i oblikuju planovi ljudskih orua i svje-tovnog duha, umjesto da tu ulogu preuzmu Kristovi planovii Kristov Duh. UpuÊena sam da kaæem naπem narodu: gledajteiznad onoga πto je zemaljsko, gledajte u nebesko. Brojke nisunikakav dokaz uspjeha; da je tako, Sotona bi imao mnogotoga u rukama. Naπe ustanove, naπe πkole i crkve proæimaodreeni stupanj moralne snage. Radost i zadovoljstvo svih,od najveÊih do najmanjih, trebala bi biti da predstavljaju Kristavrlinama koje upuÊuju na Krista. Neka naπi uËitelji shvateda su Ëimbenici uzdizanja i oplemenjivanja liËnosti svakog po-jedinca istinska poboænost i ljubav pokazana u posluπnostiBogu. (Lt 316, 1908.)

Potrebna je temeljitost. — Temeljitost je nezaobilazniËimbenik uspjeπne izgradnje karaktera. Mora postojati ozbiljnaæelja za izvrπavanjem planova Velikog Graditelja. Grede kojeugraujemo moraju biti dobre i Ëvrste; ne moæe se prihvatitiposao u kojem se ogleda nemarnost i nepouzdanost jer Êeon upropastiti graevinu. U taj posao treba uloæiti cijelo biÊe.On iziskuje snagu i energiju; nema praznina koje bi se mogleutroπiti na nevaæne stvari. U posao se mora uloæiti odluËnaljudska snaga koja djeluje u suradnji s Boæanskim Radni-kom. Ako se æelimo otrgnuti od svjetovnih obiËaja, izreka idruæenja, mi moramo uloæiti ozbiljan, ustrajan trud. KljuËnoznaËenje u ovom kontekstu imaju dubokoumnost, ozbiljnopostavljen cilj i namjera i nepokolebljivo poπtenje. Lijenosti

NaËela uËenja i stjecanja znanja

353


tu nema mjesta. Æivot je sveta baπtina, povjerena nam drago-cjenost i zato svaki trenutak moramo iskoristiti mudro. (YI,19. veljaËe 1903.; HC 84)

BeznaËajne stvari slabe um. — UËenik ili student kojiumjesto πirokih naËela Boæje rijeËi prihvaÊa svjetovne idejedopuπtajuÊi da se nae u situaciji u kojoj se njegovo vrijemei pozornost troπi na obiËne, beznaËajne stvari, uvidjet Êe danjegov um krælja i slabi, da gubi sposobnost rasta. Um morabiti nauËen da saæima vaæne istine koje se tiËu vjeËnoga æi-vota. (Lt 64, 1909.)

Prolazne, zemaljske poslove ne treba zanemarivati. —Æivot je previπe dragocjen da bismo ga posvetili zemaljskim,prolaznim poslovima, da bismo se okretali u viru briga i stra-hovanja oko onoga πto je u usporedbi s vjeËnim vrijednosti-ma manje od atoma. Ipak, Bog nas poziva da Mu sluæimo iu svojim prolaznim zemaljskim poslovima. Marljivost u timposlovima isto je toliko dio istinske vjere kao πto je molitva.Biblija nigdje ne potpomaæe lijenost, jer je to najveÊe prokletstvokoje muËi ovaj svijet. Svaki istinski obraÊeni muπkarac ili æenabit Êe marljiv radnik. (Isusove usporedbe, 232)

Kakvi trebaju biti ljudi pozvani da uËe druge.25 — Bo-æjem djelu potrebni su uËitelji visokih moralnih kvaliteta, ljudikojima se moæe povjeriti obrazovanje drugih, ljudi zdrave vjerekoji se odlikuju znanjem i strpljenjem, koji hode s Bogom iklone se svega πto makar samo podsjeÊa na zlo; koji su utako uskoj vezi s Bogom da mogu posluæiti kao kanali svjetla— ukratko, krπÊanski “dæentlmeni”. Dobri dojmovi koje Êe oniizvrπiti nikada neÊe biti izbrisani, a tako dobiveno obrazova-nje bit Êe trajno kao i sama vjeËnost. Ono πto se propusti utom obrazovanju, najvjerojatnije Êe ostati neuËinjeno. Tko Êese prihvatiti tog posla?

Æelimo da se nau snaæni mladiÊi ukorijenjeni i uteme-ljeni u vjeri, koji su s Bogom izgradili takvu æivu vezu da bi,kad bi im tako preporuËila naπa vodeÊa braÊa, mogli stupiti

25 Vidi poglavlje 22, “©kola i uËitelj”.

354

325

u viπe πkole u ovoj zemlji [SAD] u kojima bi imali πire poljeza izuËavanje i promatranje. Druæenje s mladim osobama ra-zliËitih umova i upoznavanje efekata i rezultata popularnihobrazovnih metoda i znanja iz teologije koja se predaju navodeÊim obrazovnim institucijama za takve bi suradnike bilood velike koristi jer bi ih to pripremilo za rad sa slojem obra-zovanih ljudi i osposobilo da se suprotstave najpoznatijim za-bludama naπeg vremena. Ovakvom metodom sluæili su se starivaldenzi, a i naπi mladi, ako budu vjerni Bogu po ugledu nanjih, moÊi Êe biti vrlo korisni veÊ za vrijeme svojih studijasijuÊi sjeme istine u tue umove. (5T 583,584, 1885.)

Ispravne navike ostavljaju dubok dojam na karakter.— Stjecanje ispravnih navika treba izvrπiti dojam na um ikarakter djece, kako bi ona mogla æivjeti na pravi naËin. Onoima veliko znaËenje jer tu djecu dovodi pod neposredni utje-caj Boæjega Duha, uËeÊi ih i poduËavajuÊi u izgradnji karak-tera i Gospodnjim uredbama. Ovakvo izgraivanje ispravnihnavika i pokazivanje pravog duha zahtijevat Êe ozbiljne naporeu Isusovo ime i u Njegovoj snazi. UËitelj treba biti ustrajan,onaj tko Êe pouËavati djecu zapovijed po zapovijed, pravilopo pravilo, ovdje malo, ondje malo u svakoj strpljivosti i suz-dræavanju, suosjeÊanju i ljubavi vezujuÊi tu djecu uz svojesrce ljubavlju Krista otkrivenog u sebi. (CEd 153, 1893.; FE268)

Karakteri se ne oblikuju serijski. — UËitelji trebaju bitisvjesni da ne rade s anelima, veÊ s ljudskim stvorenjimasliËnih osjeÊaja kao i oni sami. Karakteri se ne oblikuju serijski.Djeca primaju naslijeem najrazliËitije oblike karaktera. Nataj se naËin otkrivaju nedostaci i vrline u crtama karaktera.Svaki uËitelj to treba uzeti u obzir. Oni Êe se morati suoËitis nasljednim i steËenim izobliËenjima ljudskog karaktera, alii s njegovom ljepotom; morat Êe, meutim, njegovati i mnogevrline u vlastitom karakteru kako bi znali postupati s onimakoji grijeπe, na njihovo sadaπnje i vjeËno dobro. Naprasitost,nestrpljivost, oholost, sebiËnost i samouzdizanje nanijet Êe oni-ma koji ih njeguju mnogo zla, i to duπu moæe baciti na Sotoninotlo. Oni bi tamo bili bez mudrosti kojom bi upravljali svojim


355


brodom i tako se naπli u opasnosti da budu bacani tamo-amo, na milost i nemilost Sotoninih kuπnji, sve dok ne doæivebrodolom. Svaki uËitelj mora paziti na svoje svojstvene crtekaraktera da ga Sotona zbog njegovih neposveÊenih osobinakaraktera ne bi uporabio kao svoje orue za donoπenje pro-pasti duπama. (Lt 150, 1893.; FE 277,278)

U ophoenju s ljudskim umom moramo se ugledatina Krista. — Odgajatelj mora steÊi svakidaπnju naviku pri-mjene vjere koja kroz ljubav radi i Ëisti duπu. Jesi li otkrivenuBoæju volju uËinio svojim najviπim autoritetom? Ako je u tebiKrist, nada slave, Boæja Êe istina djelovanjem na tvoju naravdovesti do promjene karaktera, u kojem Êe se potom otkritinjezina preobraæavajuÊa sila. Tada se neÊe dogaati da ti svojimutjecajem, koji bi vrπio da donosiπ rodove neposveÊenog srcai naravi, pred svojim uËenicima prikaæeπ Boæju istinu kao laæ,niti da pokazujuÊi znakove svoje sebiËne, nestrpljive, nekrπ-Êanske naravi u ophoenju s bilo kojim ljudskim biÊem, ot-krijeπ da ti Kristova milost nije dovoljna u svako vrijeme ina svakom mjestu. Na taj Êeπ naËin, zapravo, pokazati davlast koju Bog ima nad tobom nije samo formalna, veÊ stvarnai istinita. Moraπ se odvojiti od svega πto bi moglo biti pred-met prigovora i πto nije po ugledu na Krista, koliko god toteπko palo iskrenom vjerniku. (CEd 148, 1893.; FE 263,264)

Neprekidno ukoravanje stvara u djetetu pomutnju. —Nebo u djetetu vidi neizgraenog Ëovjeka sa sposobnostima imoÊima koje Êe ga, ako bude ispravno voeno i izgraivanonebeskom mudroπÊu, naËiniti ljudskim oruem. Preko tih ljud-skih orua moÊi Êe djelovati nebeski aneli ËineÊi ih Boæjimsuradnicima. Oπtre rijeËi i stalni prijekori stvaraju u djetetupomutnju i nikada ga ne mijenjaju na bolje. Suzdræavaj seod tih zlovoljnih rijeËi; neka tvoj duh bude potpuno pokorenIsusu Kristu pa Êeπ nauËiti razumjeti i suosjeÊati s onimakoji su povjereni tvojem utjecaju. Ne pokazuj nestrpljivost igrubost, jer da toj djeci nije potrebno obrazovanje, ne bi imbile potrebne ni prednosti πkole. Njih treba strpljivo, ljubaznoi u ljubavi, preËku po preËku, voditi naviπe po ljestvama napret-ka u stjecanju znanja. (CEd 147, 1893.; FE 263)

356

327

Oprez prigodom odluËivanja o izbacivanju uËenika. —Vodite raËuna o tome πto radite kada izbacujete uËenike. Ovoje ozbiljna stvar. Pogreπka koja zahtijeva ispis morala bi bitivrlo ozbiljna i teπka.

Osim toga, potrebno je vrlo pozorno razmotriti sve okolnostidanog sluËaja. UËenici Ëija je kuÊa u blizini, ili su moædatisuÊama kilometara daleko, sada su udaljeni od doma i liπeninjegovih prednosti. Kada bi bili izbaËeni iz πkole, njima bibile uskraÊene i prednosti πkole. Sve njihove troπkove morapokriti netko tko vjeruje u to obrazovanje nadajuÊi se da njegovnovac neÊe biti uloæen uzalud. UËenik prolazi ili pada u ku-πnji i za svoj propust treba snositi posljedice. On je nervozani napet znajuÊi da je njegov izvjeπtaj umrljan, da razoËaravaone koji su vjerovali da Êe pod utjecajem svojeg πkolovanjaizgraditi karakter, a to bi posluæilo kao protuvrijednost svegaπto je bilo uloæeno u njega.

Meutim, uËenik biva izbaËen, suspendiran zbog svojegnerazumnog ponaπanja. ©to sada? Njegova hrabrost je na naj-niæoj toËki, to je situacija kada nema ni hrabrosti ni muæev-nosti. On je samo troπak; dragocjeno vrijeme je izgubljeno.Tko je blag, dobar i tko osjeÊa odgovornost za ove duπe? Zarje Ëudo ako Sotona iskoristi takve okolnosti? UËenik bivabaËen na Sotonino tlo i to je trenutak kada postaju aktivnioni najgori osjeÊaji ljudskog srca; oni jaËaju i utvruju se.(Lt 50, 1893.)

Izbjegavaj stvaranje osjeÊaja nepravde. — Kada se su-kobljavaπ s ponaπanjem onih koji ne ispovijedaju biblijskuvjeru, veÊ se samo dræe struke, nemoj zaboraviti da si krπÊa-nin. GubeÊi moÊ samosvladavanja i dajuÊi takvim ljudima inajmanju priliku da pomisle da si prema njima bio neprave-dan, ti u velikoj mjeri srozavaπ svoj utjecaj i bacaπ mrlju nasvoje krπÊansko iskustvo. Ne ostavljaj takav dojam na njihovum ako postoji i najmanja moguÊnost da to izbjegneπ. U ovovrijeme kuπnje mi formiramo svoj karakter za buduÊi besmrtniæivot. To ipak nije sve jer je u samom procesu izgradnje ka-raktera potrebno da budemo krajnje oprezni kako gradimo,jer Êe drugi graditi po uzoru koji im mi pruæamo. (Lt 20, 1892.;MM 209)


357


Um mora dobiti Ëistu hranu. — Kao tijelo, i um moradobiti Ëistu hranu da bi bio zdrav i snaæan. Dajte djeci zarazmiπljanje neπto πto je izvan i iznad njih samih. Um kojiæivi u Ëistom, svetom ozraËju neÊe se baviti glupostima nitiÊe biti neozbiljan i sebiËan.

Æivimo u vremenu kada se sve πto je laæno i povrπno uzdiæeiznad onoga πto je stvarno, prirodno i trajno. Um moramodræati daleko od svega πto bi ga moglo voditi u pogreπnomsmjeru. Njega ne bi trebalo optereÊivati bezvrijednim priËa-ma koje mu ne donose novu snagu. Misli Êe biti onakve ka-kva je hrana koju dajemo svojem umu. (Lt 27, 1890.; CG188)

Svjetovne knjige.26 — ProuËavanje knjiga svjetovnih, bez-boænih autora nanosi veliku πtetu. Na taj se naËin kukolj sijeu umove i srca uËenika i studenata. Ipak, to je hrana kojomse mozak Ëesto hrani, dok su mnogi vrlo malo upoznati spredmetima koji govore o vjeËnim vrijednostima koje bi tre-bali upoznati.

Dar vremena je dragocjen dar. Svaki dan dobili smo napovjerenje i od nas Êe se traæiti za to odgovor pred Bogom.Svaki taj dan treba biti uporabljen Bogu na slavu i zato, akozadobijemo æivot koji Êe se mjeriti s Boæjim æivotom, mi svo-jem umu moramo davati Ëistu hranu. Nemojmo uzalud tro-πiti vrijeme koje bi se moglo uporabiti za neπto korisno. (MS15, 1898.)

UËenici i studenti trebaju se uËiti posluπnosti Bogu.— Shvatila sam da u naπim πkolama pod boæanskim vodstvomtreba stvoriti i izgraditi divan osjeÊaj. UËenici i studenti morajunauËiti veliku lekciju, truditi se da svim svojim srcem, umomi snagom upoznaju Boga i da Mu budu bezuvjetno posluπni.Nauk o spasenju ljudske duπe prva je æivotna lekcija. Prvo inajviπe mjesto ne smije zauzeti nijedno podruËje ljudskog znanjaili obrazovanje iz knjiga. Naime, vjeËni je æivot poznavati Bogai Onoga koga je poslao, Isusa Krista.

26 Vidi poglavlje 13, “Hrana za um”.

358

329

Neka uËenicima i studentima Boæja ljubav i Boæji strahpostane sastavni dio πkolskog æivota. Ova mudrost toliko jedragocjena da je rijeËi ne mogu izraziti. Ako budu s Bogom,za njih Êe se moÊi reÊi kao i za Daniela — da im je Bog podariomudrost i poznavanje svih tajni.

Obrazovanje je dobro. Salomonova mudrost je poæeljna,ali je mudrost Onoga koji je veÊi od Salomona daleko poæelj-nija i od presudnog je znaËenja. Stjecanjem znanja u naπimπkolama mi ne moæemo dostiÊi Krista, ali zato po Kristu mo-æemo dostiÊi najviπi vrh ljestvice znanja. Nadahnuta rijeË ka-æe: “Po njemu ste ispunjeni.” (Koloπanima 2,9) Naπ prvi zadatakjest da vidimo i priznamo Boga, a On Êe onda upravljati na-πim stazama. (Lt 120, 1896.)



38

URAVNOTEÆENOST U OBRAZOVANJU

Obrazovanje ima vjeËne posljedice. — Obrazovanje jedjelo Ëiji Êe se uËinak vidjeti u beskrajnim vjekovima vjeËno-sti. (6T 154, 1900.)

Obnoviti sklad biÊa. — Pravi je cilj odgoja obnoviti Bo-æju sliku u duπi. Bog je u poËetku stvorio Ëovjeka na svojusliku. Obdario ga je plemenitim osobinama. Njegov je um biouravnoteæen i sve su sile njegova biÊa bile usklaene. Ali supad u grijeh i njegove posljedice iskvarili ove darove. Grijehje uprljao i skoro izbrisao Boæju sliku u Ëovjeku. Plan spasenjaje naËinjen da bi se to obnovilo i Ëovjeku je darovan æivotprobe. Veliki cilj æivota je povratak k savrπenstvu u kojem jeprvotno stvoren, cilj koji je temelj svakog drugog. Djelo rodi-telja i uËitelja u odgoju mladih jest da surauju s boæan-skim namjerama, a ËineÊi to oni su “Boæji suradnici” (1. Ko-rinÊanima 3,9). (Patrijarsi i proroci, 501,502)

Razvijati sve sposobnosti. — Bog je dao sve raznovr-sne sposobnosti, uma, duπe i tijela, koje ljudi posjeduju daih tako koriste da dostignu najveÊi moguÊi stupanj savrπen-stva. Meutim, to se ne moæe postiÊi sebiËnim i jednostra-nim obrazovanjem, jer je Boæji karakter, koji trebamo primiti,dobrota i ljubav. Svaka sposobnost i osobina s kojom nas jeStvoritelj obdario treba se koristiti na njegovu slavu i za uzdi-zanje naπih bliænjih. A u takvom je radu najËistije, najplemeni-tije i najsretnije djelovanje. (Patrijarsi i proroci, 502)

360

359

331

Pravo obrazovanje je πiroko. — Pravo je obrazovanje viπeod studija. Ono ima πirinu i ukljuËuje skladan razvoj svihtjelesnih sposobnosti i umnih moÊi. Ono nas uËi Boæjoj lju-bavi i strahu i sluæi kao priprema za vjerno obavljanje æivot-nih duænosti. (CT 64, 1913.)

Sveobuhvatni razvoj za sve duænosti. — Oni koji æelebiti Boæji suradnici, moraju se truditi da svaki organ svojegtijela i svaku sposobnost uma dovedu do savrπenstva. Istin-sko obrazovanje jest pripravljanje svih tjelesnih, umnih i mo-ralnih snaga za obavljanje svake duænosti; to je uvjeæbavanjetijela, uma i duπe za boæansku sluæbu. To je odgoj koji Êezadræati svoju vrijednost i u vjeËnom æivotu. (Isusove usporedbe,221.222)

Sve sposobnosti trebaju dostiÊi krajnju toËku svojihmoguÊnosti. — Boæji je plan da naπa πkola u Battle Creekudostigne viπi standard intelektualnog i moralnog obrazovanjaod bilo koje druge ustanove te vrste u naπoj zemlji [SAD].Mlade treba upuÊivati u vaænost njegovanja svojih tjelesnih,umnih i moralnih snaga da bi ne samo dostigli najviπi dometu πkolskom obrazovanju, veÊ i nauËili proslavljati Boga kadGa upoznaju; da bi izgradili skladni karakter i na taj se naËinkompletno pripremili za korisnu ulogu u ovome svijetu stje-ËuÊi i moralne preduvjete za dobivanje æivota u besmrtnosti.(4T 425, 1880.)

Obrazovanje u svim granama znanosti je sila. — ©kolekoje su osnovane u naπoj sredini predmet su velike i sveËaneodgovornosti jer su s njom povezani vaæni ciljevi. ©kole suna poseban naËin “gledanje” i anelima i ljudima. Postignutoobrazovanje u svim granama znanosti je sila, a i Boæji je planda se napredna znanost predaje u naπim πkolama u okvirupripreme za rad koji Êe prethoditi zavrπnim prizorima zemaljskepovijesti. Istina treba otiÊi u najudaljenije krajeve Zemlje, noπenaod strane onih koji su πkolovani i obrazovani za takav posao.Tako, dok je, s jedne strane, znanstveno obrazovanje sila, sdruge je strane obrazovanje ili znanje koje je Isus doπao podaritisvijetu bilo, zapravo, poznavanje Evanelja. Svjetlo istine trebalo

Uravnoteæenost u obrazovanju

361


je svoje sjajne zrake uputiti u najudaljenije i najskrovitije di-jelove Zemlje; prihvaÊanje ili odbacivanje Boæje poruke odluËivaloje o vjeËnoj sudbini duπa. (RH, 1. prosinca 1891.; FE 186)

Mladi trebaju biti “ljudi misli”. — Svako ljudsko biÊestvoreno po Boæjem obliËju, obdareno je sposobnoπÊu sliËnomStvoriteljevoj — osobnoπÊu, sposobnoπÊu miπljenja i djelova-nja. Ljudi u kojih je ta sposobnost razvijena, nose odgovornosti,voe su u pothvatima i utjeËu na karakter drugih. ZadaÊa jepravog odgoja razvijati tu sposobnost, vjeæbati mlade da mi-sle, a ne da samo odraæavaju misli drugih ljudi.

Umjesto da ograniËimo njihovo prouËavanje na ono πtosu ljudi rekli ili napisali, uputimo uËenike na izvore istine,na prostrana podruËja istraæivanja u prirodi i objavi. Nekarazmiπljaju o velikim istinama kao πto su duænost i sudbina,pa Êe se um razviti i ojaËati. Umjesto obrazovanih slabiÊa, izodgojnih ustanova trebaju izlaziti ljudi koji Êe biti sposobnimisliti i djelovati, ljudi koji su gospodari, a ne robovi okol-nosti, ljudi koji se odlikuju πirinom uma, jasnoÊom misli ihrabroπÊu u svojim uvjerenjima. (Odgoj, 14.15)

Pravo obrazovanje razvija karakter. — Obrazovanje i πko-lovanje mladih vaæan je i sveËan posao. Prava izgradnja karak-tera veliki je cilj koji se mora ostvariti, kako bi Ëovjek-poje-dinac bio uistinu sposoban da izvrπava æivotne duænosti naZemlji i da, konaËno, ue u buduÊi, vjeËni æivot. VjeËnost Êeotkriti naËin na koji je taj posao bio obavljan. Kada bi propo-vjednici i uËitelji imali potpuni osjeÊaj svoje odgovornosti, mibismo bili svjedoci drugaËijeg poretka stvari u danaπnjem svi-jetu. Ali njihovi pogledi i ciljevi su preuski. Oni ne shvaÊajuvaænost svojeg posla i njegovih rezultata. (4T 418, 1880.)

NajveÊa je vrijednost izgradnja karaktera. — Studenti[u australskoj πkoli Avondale] vrlo su marljivi i vjerni. Oninapreduju u umnoj snazi i Ëvrstini i aktivnosti svojih miπi-Êa. Ovo je pravo obrazovanje koje Êe iz naπih πkola izvestimladiÊe koji nisu slabi i nesposobni i Ëije obrazovanje nijejednostrano, veÊ svestrano — tjelesno, umno i moralno.

362

333

Oni koji su pristupili izgradnji svojeg karaktera, ne smi-ju zaboraviti temelj dostizanja najviπe vrijednosti obrazovanja.To Êe iziskivati samopoærtvovnost, ali je ona neizbjeæna. Tjelesnoobrazovanje, ako je pravilno primijenjeno, posluæit Êe kao pri-prema za umna optereÊenja. S druge strane, ako je zastupljenosamo jedno, Ëovjek ostaje nepotpun.

Tjelesno optereÊenje, udruæeno s umnim naporima, odræavaum i moralne kvalitete u zdravijem stanju pa se i posao obavljaneusporedivo bolje. U uvjetima ovakvog πkolovanja uËenici Êeiz naπih πkola izlaziti spremni za praktiËan æivot, sposobnida svoje intelektualne sposobnosti uporabe na najbolji na-Ëin. Ako æelimo biti pravedni prema svojim uËenicima i studenti-ma, tjelesne i umne aktivnosti moraju se kombinirati. Na tomplanu mi smo radili i ovdje [Australija] i potpuno smo zado-voljni, bez obzira na nepovoljnosti pod kojima uËenici i stu-denti moraju raditi. (SpT Series A, br. 4, str. 16, 27. kolovoza1895.; TM 241)

Mnogi ne shvaÊaju prava naËela. — Mnogim se studen-tima toliko æuri da zavrπe πkolovanje da nisu temeljiti ni uËemu πto poduzimaju. Samo malobrojni imaju dovoljno hra-brosti i samokontrole da budu naËelni. VeÊina studenata neshvaÊa stvarni cilj obrazovanja i zato ne poduzimaju potreb-ne korake da ga dostignu. Mnogi se snaæno predaju studira-nju matematiËkih i jeziËnih predmeta, istodobno zanemaru-juÊi istraæivanje koje je neusporedivo znaËajnije za sreÊu i us-pjeh u æivotu. Mnogi od onih koji su, zajedno s geolozima,sposobni istraæivati dubine Zemljine utrobe ili krstariti ne-bom u druπtvu astronoma, ne pokazuju ni nagovjeπtaj zani-manja za zadivljujuÊe mehanizme vlastitog tijela. Tu su opetdrugi koji vam mogu toËno reÊi od koliko se kostiju i koπËicasastoji ljudsko tijelo precizno opisujuÊi svaki tjelesni organ,a da ipak niπta ne znaju o zakonima zdravlja i naËinu lijeËenjabolesti, kao da je æivot pod upravom slijepe sudbine, a nepreciznih i nepromjenjivih zakona. (ST, 29. lipnja 1892.; FE71,72)

Obrazovanje ne ukljuËuje samo mozak. — Studenti kojisu stekli obrazovanje iz knjiga i udæbenika ostavπi bez pozna-


363


vanja praktiËnih poslova, ne mogu se pohvaliti skladnim obra-zovanjem. Oni su zanemarili snage koje su trebali posvetitiposlovnoj strani æivota. Obrazovanje se ne sastoji samo odkoriπtenja mozga. Tjelesna aktivnost sastavni je dio πkolova-nja, nezaobilazno vaæan za svaku mladu osobu. Ako uËenikaili studenta ne uputimo kako da se ukljuËi u neki koristanposao, nedostajat Êe mu znaËajan segment obrazovanja kojiÊe za sobom ostaviti prazninu. (CT 307,308, 1913.)

Tjelesnu i umnu stranu treba podjednako opteretiti.— Mnogo je reËeno i napisano o vaænosti πkolovanja uma zaonu najuzviπeniju sluæbu. To je ponekad posluæilo kao povodza miπljenje da Êe, ako je um nauËen koristiti svoje najviπesposobnosti, to ojaËati tjelesnu i moralnu prirodu u smjerurazvoja cijelog Ëovjeka. Vrijeme i iskustvo pokazali su da jeto zabluda. Imali smo prilike vidjeti muπkarce i æene koji od-laze kao diplomirani studenti naπih visokih πkola, koji uopÊenisu bili osposobljeni za pravilnu uporabu divnog tijela kojeim je Bog dao. Cijelo tijelo je predvieno za aktivnosti, a neza ljenËarenje.

Ako se tjelesne snage ne opterete u istoj mjeri kao i umne,ove druge trpe preveliko optereÊenje. Dok god svaki dio ljud-skog organizma ne bude izvrπavao zadaÊe koje su mu odre-ene, umne sposobnosti nikada neÊe moÊi biti uporabljenedo krajnjih granica svojih moguÊnosti. Prirodne sposobnostimoraju stajati pod upravom prirodnih zakona, dok se talentimoraju izgraditi da djeluju u skladu s tim zakonima. UËiteljiu naπim πkolama ne mogu zanemariti nijednu od ovih kom-ponenti a da se to ne okvalificira kao izbjegavanje odgovor-nosti. Oholost ih moæe navesti da teæe k visokim svjetovnimmjerilima intelektualnih dostignuÊa, koja studente prikazujuu blistavom svjetlu. Ali kada dou Ëvrsti zahtjevi koji su odkljuËnog znaËenja u osposobljavanju muπkaraca i æena za svakuteπku situaciju praktiËnog æivota, ispostavlja se da su ti stu-denti samo djelomiËno spremni za postizanje uspjeha u æi-votu. Njihovo manjkavo obrazovanje Ëesto postaje uzrok neus-pjeha bilo o kojem podruËju poslovne aktivnosti da se radi.(5T 522, 1889.)

364

335

Ne bjeæati od æivotnih tereta. — Mladima treba utisnutiu svijest misao da ih obrazovanje ne uËi kako se mogu izbjeÊineugodne æivotne duænosti i teπki tereti, veÊ kako se boljimmetodama i uzviπenijim ciljevima moæe olakπati rad. NauËiteih da istinski æivotni cilj nije stjecanje najveÊeg dobitka zasebe, nego odavanje Ëasti Stvoritelju obavljanjem svojega di-jela poslova u svijetu i pomaganjem slabijima ili neukima.(Odgoj, 198)

Potreba za skladnim razvojem. — Pravilna uporaba spo-sobnosti najdragocjenija je lekcija koja se moæe nauËiti. Odnas se ne traæi da uloæimo umni napor i tu stanemo, ili dase tjelesno napreæemo i tu stanemo, veÊ da na najbolji moguÊinaËin uporabimo razliËite dijelove od kojih se sastoji meha-nizam ljudskog tijela — mozak, kosti, miπiÊe, glavu i srce.(YI, 7. travnja 1898.; SD 171)

Neznanje ne poveÊava duhovnost. — MladiÊi se ne bitrebali prihvaÊati tumaËenja Biblije i dræanja predavanja oproroËanstvima ako ne raspolaæu potrebnim znanjem iz vaæ-nih biblijskih istina koje pokuπavaju objasniti drugima. Onimogu pokazati nedostatke u elementarnim znanjima pa sto-ga neÊe moÊi ostvariti onoliko dobra koliko bi mogli da suimali prednosti odgovarajuÊeg πkolovanja. Neznanje neÊe pove-Êati ni poniznost ni duhovnost nikoga tko se predstavlja kaoKristov sljedbenik. Istine boæanske RijeËi najbolje moæe cije-niti intelektualno jak krπÊanin. Krista mogu najbolje prosla-viti oni koji Mu sluæe razumom. Veliki cilj obrazovanja jestda nas osposobi za koriπtenje talenata koje nam je Bog daona naËin na koji Êe najbolje biti prikazana biblijska vjera iBog proslavljen. (3T 160, 1872.)

Obrazovanje zahtijeva vrlo ozbiljan rad. — UËitelji trebajuuputiti uËenike i studente da samostalno misle i jasno razu-miju istinu. Nije dovoljno samo da uËitelj objasni i da uËenikili student to vjeruje; potrebno je pobuditi radoznalost, æeljuza istraæivanjem; studenta treba potaknuti da istinu izrazisvojim jezikom dokazujuÊi na taj naËin da je svjestan njezinesnage i da je primjenjuje. Tako se æivotno vaæne istine trebaju


365


utisnuti u um u okviru ozbiljnog rada i truda. Moæda Êe tobiti spor proces, ali Êe zato viπe vrijediti nego da samo trËimopreko vaænih predmeta ne posveÊujuÊi im potrebnu pozornost.Bog oËekuje da Njegove ustanove nadmaπe svjetovne, jer onepredstavljaju Njega. Ljudi koji istinski surauju s Bogom po-kazat Êe svijetu da na kormilu stoji netko veÊi od ljudskogorua. (6T 154, 1900.)

Postavimo jasne putokaze. — Mladi trebaju postaviti jasnooznaËene putokaze koji Êe ih voditi u teπkim situacijama. Kadnastupi vrijeme nevolje i krize koje iziskuje aktivne i dobroizgraene tjelesne snage i jasan, snaæan i praktiËan um, kadavalja obaviti teæak posao, kada je svaki potez presudan i kadase teπkoÊe mogu svladati jedino traæenjem mudrosti od Bo-ga, mladi koji su teπkoÊe nauËili svladavati ozbiljnim radom,moÊi Êe se odazvati pozivu upuÊenom suradnicima: “Evo me,mene poπalji.” Neka srca mladiÊa i djevojaka budu Ëista kaokristal. Njihove misli ne trebaju se baviti bezvrijednim stva-rima, veÊ moraju biti posveÊene vrsnoπÊu i svetoπÊu. Druga-Ëije ne smije biti. Uz ËistoÊu misli, u posveÊenju Duha, nji-hov æivot moæe biti oplemenjen i uzviπen. (SpT Series B, br.1, str. 31,32, srpanj 1900.)

Vaænost stvaranja ispravnih navika. — »vrsta namjerasvake mlade osobe treba biti postavljanje visokih ciljeva u svimplanovima za buduÊi æivot. U svojem ponaπanju vi trebate us-vojiti mjerila koja iznosi Boæja rijeË. To je jasna krπÊaninovaduænost, pa bi to trebalo postati i njegovo nesumnjivo zado-voljstvo. Poπtujte sami sebe zato πto ste Kristovo otkupljenovlasniπtvo.

Uspjeh u formiranju ispravnih navika, napredak u onomeπto je plemenito i pravo dat Êe vam snagu utjecaja koju Êesvi znati cijeniti. Æivite za neπto πto je izvan vaπega “ja”.

Ako su vaπe pobude Ëiste i nesebiËne, ako uvijek traæiteposao koji netko mora obaviti, ako ste uvijek spremni pruæitiizraze plemenite paænje i Ëiniti uËtiva djela, vi nesvjesno gra-dite spomenik samima sebi. To je ponaπanje na koje Bog po-ziva svu djecu i sve mlade osobe. (SpT Series B, br. 1, str.32, srpanj 1900.)

366

337

Samostalno uzdræavanje vaæan dio obrazovanja. — Naj-dragocjenija vjeæba u procesu obrazovanja mnogih uËenika bilobi nastojanje da sami pokriju troπkove svojega πkolovanja.Umjesto da stvaraju dugove ili da se oslanjaju na ærtve πtoih podnose njihovi roditelji, neka se oslone na sebe. Tako Êeshvatiti vrijednost novca, vremena, snage i prilika i bit Êe mnogomanje izloæeni kuπnji da postanu lijeni i rasipni. Tako usvojenanaËela gospodarenja, marljivosti, samoodricanja, praktiËnogupravljanja poslovima i Ëvrstine u nakanama pokazat Êe sekao najvaæniji dio spremnosti za æivotnu borbu. A kad ga pri-hvate, naËelo samopomoÊi znatno Êe pridonijeti da se obrazovneustanove saËuvaju od tereta dugova, s kojim se bore mnogeπkole. (Odgoj, 197.198)

Odgoj formira druπtvenu strukturu. — U druπtvu po ci-jelome svijetu vlada nered, i nuæan je temeljit preobraæaj. Ob-razovanje i odgoj πto ga mladeæ primi igrat Êe presudnu ulo-gu u oblikovanju ustrojstva druπtva. (Put u bolji æivot, 255)

Potreba za nastavom agronomije u πkolama. — Takobi i naπe πkole mogle uspjeπno pridonijeti zapoπljavanju mnogihnezaposlenih. TisuÊe bespomoÊnih i izgladnjelih biÊa, od kojihmnoga svakodnevno prelaze u redove prijestupnika zakona,mogle bi se same uzdræavati i æivjeti sretnim, zdravim i sa-mostalnim æivotom kad bi nauËile vjeπto i marljivo obraivatizemlju. (Odgoj, 196.197)

Obrazovanje koje se nastavlja tijekom æivota. — U Kri-stovoj πkoli studenti nikada ne diplomiraju. Meu uËenicimaima i mladih i starih. Oni koji priklone uho uputama boæanskogUËitelja, stalno Êe napredovati u mudrosti, kulturi ponaπanjai plemenitosti duπe pripremajuÊi se na taj naËin za ulazak uonu viπu πkolu u kojoj Êe se napredovanje nastaviti kroz cijeluvjeËnost. (CT 51, 1913.)

Prava ambicioznost. — Dragi mladi prijatelji, koji je cilji namjera vaπeg æivota? Teæite li obrazovanju koje Êe vam do-nijeti ime i poloæaj u svijetu? Njegujete li misli koje se neusuujete izraziti, da Êete jednoga dana stajati na vrhuncu


367


intelektualne veliËine; da Êete sjediti u savjetodavnim i zako-nodavnim tijelima sudjelujuÊi u donoπenju zakona svoje zemlje?U takvim teænjama nema niËega loπeg. Svatko od vas pojedi-naËno moæe sebi postaviti ciljnu crtu. Ne biste se trebali zado-voljiti niskim i nedostojnim dostignuÊima. Postavite cilj viso-ko i ne πtedite truda i napora da ga dostignete. (RH, 19. kolo-voza 1884.; FE 82)

Najvaænije od svih znanja. — Mladi ljudi trebaju napre-dovati πto bræe, i doprijeti πto dalje u stjecanju znanja. ...Neka oni, uËeÊi, dalje prenose svoje znanje. Ovim Êe njihoviumovi steÊi snagu i elastiËnost. Vrijednost njihovog obrazo-vanja se odreuje prema tome kako primjenjuju znanje πtosu ga stekli. Ako provodimo dugo vrijeme u uËenju, a ne tru-dimo se da prenesemo na druge ono πto smo stekli, Ëesto Êese to pokazati ne kao podrπka stvarnom napretku, veÊ kaoprepreka. UËenik se treba potruditi, u domu i u πkoli, danauËi kako poduËavati i kako prenositi steËeno znanje. Maza koji se poziv pripremao, on treba tijekom cijelog svog æi-vota istodobno biti i uËitelj i uËenik. (Put u bolji æivot, 253)

Najvaænije obrazovanje koje mogu steÊi danaπnji mladi ljudi,ono koje Êe ih osposobiti za viπe stupnjeve nebeske πkole,jest obrazovanje koje Êe ih pouËiti kako da svijetu objave Boæjuvolju. (RH, 24. listopada 1907.; FE 512)

Osnovna mudrost se sastoji u poznavanju Boga i Onogakoga je On poslao.

Svako dijete i svaki mladiÊ i djevojka trebali bi poznavatisebe. Oni se trebaju upoznati s tjelesnom graom koju im jeBog dao, i sa zakonima na temelju kojih se ona odræava. Utu Êe im svrhu posluæiti poznata podruËja obrazovanja. Sva-tko od njih treba vladati nekim korisnom strukom, jer Êe ta-ko postati muπkarci i æene praktiËnih sposobnosti, spremniza duænosti svakodnevnog æivota. Ovome treba dodati obuËa-vanje i obrazovanje u raznim podruËjima misionskog rada.(Put u bolji æivot, 251.252)

368

339

“Koji bi se svemirski teËaj mogao usporediti s ovim?”— “Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i æurno dolazi!” (Sefanija1,14) A svijet mora biti opomenut.

Pripremivπi se onoliko koliko mogu, tisuÊe mladih i starijihtrebali bi se posvetiti tome radu. ... Neka svaki krπÊanski odga-jatelj pokaæe naklonost prema takvim radnicima i neka impomogne. Neka ohrabri mlade koji su mu povjereni i nekaim pomogne u pripremanju da stupe u redove.

Nema drugog podruËja djela u kojemu bi mladima biloomoguÊeno primanje veÊih blagoslova. Svi koji sudjeluju upropovijedanju Boæji su pomagaËi, suradnici anela. Zapra-vo, to su ljudska orua preko kojih aneli obavljaju svoje po-slanje. Aneli govore njihovim glasom i rade njihovim ruka-ma. SuraujuÊi s nebeskim silama, ljudska biÊa uæivaju blago-slov njihova obrazovanja i iskustva. A koja se sveuËiliπna na-stava moæe mjeriti s tim obrazovnim sredstvom? (Odgoj, 241)

Iznimno vaæno prenoπenje znanja drugima. — Da bistudenti stekli potpuno obrazovanje, vrlo je vaæno da imajuvremena za obavljanje misionarskog rada — vremena da seupoznaju s duhovnim potrebama obitelji u naseljima koja ihokruæuju. Oni se ne trebaju toliko optereÊivati svojim studi-jima da nemaju vremena uporabiti i primijeniti znanje kojesu stekli. Trebamo ih pokrenuti na ozbiljan misionarski radza one koji æive u zabludi na taj naËin πto Êe se upoznati snjima i πto Êe ih dovesti k istini. RadeÊi ponizno, traæeÊi mu-drost od Krista, moleÊi se i bdijuÊi u molitvi, oni drugimamogu prenijeti spoznaje koje su obogatile njihov æivot. (CT545,546, 1913.)


369

341

KAZALO

Knjiga I.

Predgovor ............................................................................... 5

Dio I. PROU»AVANJE UMA

01. Vaænost prouËavanja uma ........................................... 1102. KrπÊanin i psihologija .................................................. 1703. Opasnosti psihologije ................................................... 2404. Duhovni utjecaji i um ................................................. 3205. FanatiËni um ................................................................ 4206. Zdrav i normalan um .................................................. 51

Dio II. TEMELJNI ODNOSI

07. Bolest koja poËinje u umu .......................................... 6108. Vjera i um .................................................................... 6609. Um kao tvrava ........................................................... 7210. Razumijevanje ............................................................... 78

Dio III. RAZVIJANJE UMA

11. ProuËavanje Biblije i um ............................................. 8912. Marljivost ...................................................................... 9813. Hrana za um .............................................................. 10514. Tjelesne aktivnosti ...................................................... 11215. Emocionalni Ëimbenici ............................................... 119

Dio IV. OSOBNOST KOJA RASTE

16. Prenatalni utjecaji ...................................................... 12717. Naslijee i sredina ..................................................... 137

Um, karakter i osobnost34218. Sigurnost u domu ...................................................... 14519. Roditeljski utjecaji ...................................................... 15520. OzraËje doma.............................................................. 16421. Krist se bavi umom ................................................... 17022. ©kola i uËitelj ............................................................. 175

Dio V. SILA KOJA POKRE∆E ÆIVOT

23. Ljubav — boæansko, vjeËno naËelo ........................... 19124. Ljubav u domu .......................................................... 19725. Ljubav i spolnost u ljudskom iskustvu .................... 20326. Bratska ljubav ............................................................ 22327. Boæja ljubav ................................................................ 229

Dio VI. SEBI»NOST I SAMOPO©TOVANJE

28. Samopoπtovanje .......................................................... 23729. Ovisnost i neovisnost ................................................. 24230. SebiËnost i egocentriËnost ......................................... 251

Dio VII. ODRASTANJE I MLADOST

31. Problemi mladosti ...................................................... 25932. Zaljubljenost i slijepa ljubav ..................................... 27133. Opasnosti s kojima se suoËavaju mladi ................... 28334. Savjest ........................................................................ 293

Dio VIII. VODE∆A NA»ELA ODGOJA I OBRAZOVANJA

35. Utjecaj promatranja ................................................... 30536. NaËela motivacije ........................................................ 31337. NaËela uËenja i stjecanja znanja .............................. 32138. Uravnoteæenost u obrazovanju .................................. 330

Knjiga II.

Dio IX. ME–UOVISNOST TIJELA I UMA

39. Potreba skladnog djelovanja cjelokupne osobe ......... 35540. Tijelo utjeËe na um ................................................... 36141. Prehrana i um............................................................ 465

34342. Um i zdravlje .............................................................. 37543. Um i duhovno zdravlje .............................................. 382

Dio X. MENTALNO ZDRAVLJE

44. Zakoni koji upravljaju umom .................................... 39345. Osobnost ..................................................................... 40046. Meuljudski odnosi .................................................... 40747. Mentalna higijena ....................................................... 416

Dio XI. EMOCIONALNI PROBLEMI

48. Krivnja ........................................................................ 42549. Æalost .......................................................................... 43250. Briga i nemir .............................................................. 43951. Strah ........................................................................... 44652. Depresija ..................................................................... 45353. Sukobi — pozitivni i negativni .................................. 46754. Pretjerivanje u uËenju................................................ 47555. Bol .............................................................................. 47956. Ljutnja ........................................................................ 48457. Mrænja i osveta .......................................................... 49258. Vjera ........................................................................... 498

Dio XII. PROBLEMI PRILAGODBE

59. Oblikovanje karaktera ................................................ 51160. Sukob i prilagodba..................................................... 52061. Æivotno vaæna uloga Boæjih zakona ........................... 52662. Komunikacija .............................................................. 535

Dio XIII. OSOBNOST

63. Maπta .......................................................................... 54964. Navike ......................................................................... 55765. Nemar i lijenost ......................................................... 56366. Emocionalne potrebe .................................................. 56767. Sklonosti ..................................................................... 57568. Druπtveni odnosi ........................................................ 58069. Odbacivanje ................................................................ 588

Um, karakter i osobnost34470. Kritiziranje .................................................................. 59371. SreÊa ........................................................................... 598

Dio XIV. MISLI I NJIHOV UTJECAJ

72. Navike razmiπljanja .................................................... 61173. Pravilno razmiπljanje .................................................. 61974. Sumnje ....................................................................... 62575. Maπta i bolest ............................................................ 63476. Odluka i volja ............................................................ 636

Dio XV. LAÆNI SUSTAVI TERAPIJE

77. Pseudoznanost ............................................................ 64978. Vlast uma nad umom................................................ 65579. Opasnosti hipnoze ...................................................... 66180. Sotonina vjeπtina samouzdizanja ............................... 671

Dio XVI. NA»ELA I NJIHOVA PRIMJENA

81. Sigurno lijeËenje uma ................................................ 68182. Rad sa znanoπÊu........................................................ 68883. Gerijatrija .................................................................... 693

Dio XVII. PRAKTI»NA PSIHOLOGIJA

84. Bavljenje emocijama ................................................... 70385. Savjetovanje ................................................................ 71086. Povjeravanje tajni ....................................................... 72187. Psihologija i teologija ................................................. 72688. Negativni utjecaji na um ........................................... 73389. Pozitivni utjecaji na um............................................. 740

Dodatak A ......................................................................... 749Dodatak B ......................................................................... 753

Kazalo biblijskih redaka ................................................... 755OpÊe kazalo ....................................................................... 760

1 ellen g. white um, karakter i osobnost (1) · commentary (adventistiŁki biblijski komentar),...

Documents