IZVORŠkolski listOŠ Ljudevita Modeca Križevci

Izdavač:OŠ Ljudevita Modeca KriževciFranje Račkoga 3, KriževciTel. 048/681-677

Za izdavača:ravnatelj Dražen Bokan, prof.

Glavna urednica, voditeljica novinara:Martina Valec-Rebić, prof.

Učenica urednica:Marta Pečnjak, 8. c

Novinari:Kristina Višak, 5. a; Claudia Pittner, 5. c; Ana Bogdanović, Josipa Crnčić, Matea Koren, 5. e; Ana Bratić, Antonia Lalić, Dominik Višak, Doroteja Višak, Kristijan Višak, Silvija Sučić, 6. a; Bruno Katavić, Dino Davosir, Ivana Jelušić, Lea Sokač, Marinela Fureš, Petra Lesički, Vlaho-Josip Štironja, Patrik Tunjić, 6. b; Lucija Nežak, 6. d; Andrea Bencek, Sara Šver, 7. e; Ida Šimunčić, 8. d

Kontakt:novinari.osmodec@gmail.com

Učitelji suradnici:Danijela Zagorec, Senka Pleše,Sandra Poje, Suzana Balić, Snježana Butković, Lucija Martinčić, Anica Žulj, Josip Žulj, Gordana Horvat-Mesić, Brankica Salopek, Stela Švehler, Darinka Šimunčić

Grafička urednica:Martina Valec-Rebić, prof.

Lektorica:Danijela Zagorec, prof.

Naslovnicu snimio:Bruno Katavić, 6. b

Na naslovnici:Silvija Sučić, 6. a i Vlaho-Josip Štironja, 6. b

Naklada: 400 primjeraka

Tisak:Bogadigrafika d.o.o. , Koprivnica

ISSN 1332-599X

Izvoraši i izvorašice, klinci i klinceze, frajeri i frajerice, stigao je novibroj Izvora! Ovoga puta i s ponešto stranica više. U odabiru teme broja, a raspisali smo se o bontonu, pomogao nam je nemio događaj koji se dogodio našoj voditeljici. Kada je prolazila uz školsku zgradu, jedan dječak umalo joj je pljunuo na glavu. To nas je dakle potaknulo da malo pobliže objasnimo pravila lijepoga ponašanja i razliku između zabave i prijestupa. Ozbiljno smo se raspisali o temama i događajima koji su obilježili proteklu godinu. Sudjelovali smo na Culture Shock Festivalu, na kojem smo se susreli s mladim istraživačem Davo-rom Rostuharom i poznatim voditeljem emisije Na rubu znanosti Krešimirom Mišakom. Oni koji više vole skupljati razne stvarčice, zasi-gurno će pozorno pročitati tekst o numizmatici, a one koji više vole zabavu i ples zanimat će članak o Božidaru Katanoviću, državnom prvaku u plesu. Nakon dvije godine „na čelu’’ uredništva dajem šansu nekome od svojih vrijednih novinara. Napuštam os-novnjak i odlazim u svijet prvašića, iako se trenutno tome ne veselim previše. Lijepo vas pozdrav-ljam i želim vam puno uspjeha. Uživajte u čitanju!

Vaša Marta

Iz sadržajaTema broja: Bonton32 NE DIRAJ ME

33 TKO NAS ODIJEVA

Događanja6 MODECI NA RADIJU

14-15 PEDAGOŠKI DANI

Putovanja6 U GRADU GLAZBE I MUZEJA, putopis o Beču

Marta Pečnjak, 8. c

Uvodnik

NAG

RADE

I USP

JESI

NATJECAN

JA I USPJESI

Učenici šestih i sedmih razreda na satu likovne kulture dobili su zadatak nacrtati sliku na temu „Živim život bez nasilja” te su neke od njih poslane na natječaj u sklopu istoimene kampanje PU Koprivničko--križevačke županije. Tamo su izabrane tri slike koje su nagrađene, a deset je pohvaljenih. Ema Borčić, Renato Vrhovec, Karolina Babuš i ja u pratnji ravnatelja Dražena Bokana i učiteljice likovne kulture Senke Pleše išli smo u sportsku dvoranu Gimnazije „Fran Galović” u Koprivnici na završnu svečanost. Nakon govora župana Darka Korena, gradonačelnika Koprivnice Zvonimira Mršića i načelnika Policijske uprave Dragutina Vurmeka zabavile su nas mnoge plesne grupe te Vilibald Kovač koji nam je svojim pjevanjem izmamio osmijeh na lica. Odigrana je i odbojka u kojoj su sudjelovali gradonačelnik Koprivnice, rukometašice i djelatnici Rukometnog kluba Podravka, ravnatelji i profesori škola te policijski službenici. Bavljenje sportom, plesom, pjevanjem i umjetnošću dobra su alternativa nasilju.

Napisala: Lucija Slivarić, 6. a Snimila: Senka Pleše

Protiv nasilja

Umjetnost vs nasilje

Umjetnost vs. nasilje

Razgovori 22-24 VID BALOG

29-30 KREŠIMIR MIŠAK

Ankete20-21 KUME, ŠTO SI MI KUPIO

39 KAKO MOBITELIRAMO

49 HIGIJENA, OVISNOSTI

Prošlogodišnji broj Izvora poslali smo uredništvu Modre laste kako bismo od stručnjaka dobili kritike i savjete.U lipanjskom broju objavljena je recenzija glavne urednice Željke Horvat-Vukelje. Evo što je rekla za naš list: mladenački moderan, dinamičan, informativan, opsežan i nadasve raznovrstan školski list! Osobito je pohvalila našu rubriku Život mladih te nas pozvala na suradnju. Urednici se svidjela naša tema broja (sjećate se, pisali smo o rukopisu) u sklopu koje smo obradili kaligrafiju pa smo tako u studenome bili gosti urednici.

Napisala: Marta Pečnjak, 8. cSnimila: Martina Valec-Rebić

Izvoraši u Modroj lasti

Gosti ModreGosti Modre

Život mladih48 NASILJE NIJE RJEŠENJE, razgovor s načelnikom policije gospodinom Abelom Carom

Predstavljamo48 BOŽIDAR KATANOVIĆ, prvak Hrvatske u plesu

Tri su rada iz naše škole nagrađena

U veljači je naša škola bila domaćin županijskoj smotri Lidrano na kojoj su djeca osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga uzrasta pokazala svoje umijeće literarnog, dramsko-scenskog, novinarskog i video stvaralaštva. Susret je započeo doručkom u podrumskoj dvorani Hrvatskog doma, a zatim je uslijedila proba i priprema za nastup. Prije samoga natjecanja sudionici i gosti imali su priliku pogledati kratak pro-gram učenika škole domaćina. 7. d razred izveo je cirkusku točku, koju su osmislili i pripremili za prošlogodišnji nastup u Crnoj Gori na Montenegro dance festivalu, učenici PŠ Vojakovački Osijek otpjevali su i otplesali tri folklorne pjesme, a Magdalena Šipušić i Toska Lumezi otpjevale su pjesmu sa školskog nosača zvuka Križevci, grade moj. Za vrijeme priprema iza scene i u svlačionicama mogli su se čuti komentari poput: „Hvata me trema“ ili „Mene lovi kašalj“ , ali to se na pozornici nije vidjelo ni osjetilo. Kako bi zabljesnuli na pozornici, neki su se sudionici pripremali vrlo dugo. – Pripremali smo se dva mjeseca i imamo

dosta dugačak tekst, čak na sedam stranica, zbog čega smo jako nervozni – rekla je Ana iz OŠ Sveti Petar Orehovec. Nekima su se marljive pripreme doista i isplatile. Iako su mnogi sudionici bili izvrsni, kako su članovi povjerenstava napominjali, nije bilo lako izabrati one koji će predstavljati županiju na državnom Li-dranu. Spomenut ćemo učenike naše škole koji su sudjelovali na županijskoj smotri: u dramsko-scenskom izrazu natjecali su se Ivan Kranjčić iz 5. r. pod vodstvom Ružice Petković i Josip Martinčić iz 8. r. pod vodstvom Danijele Zagorec, u literarnom izrazu Josip Martinčić, u novinarskom Antonija Stručić iz 8. r. i Dino Davosir iz 5. r. pod vodstvom Martine Valec-Rebić te naš novi broj Izvora. Čestitamo Josipu koji je u literarnom i dramsko-scenskom izrazu upućen na državnu smotru, ali žalimo što povjerenstvo za novinarski izraz nije prepoznalo kvalitetu našega Izvora. Smotra je završila ručkom u restoranu Klara.

Napisala: Marta Pečnjak, 8. c Snimila: Martina Valec-Rebić

Četvrti državni LiDraNo

Četvrti državni LiDraNo

Josip Martinčić predstavljao je Koprivničko-križevačku županiju na Državnoj smotri Lidrano svojim literarnim radom Sveta Lucija te scenskom izvedbom teksta Cvijeće je crveno

U pet zvoni budilica – napokon krećemo za Šibenik. Na autobusnom kolodvoru neispavana, ali uzbuđena lica učenika. I ja sam uzbuđen kao i prvi put.Na županijskoj razini povjerenstvo je odlučilo da je moja izvedba teksta Cvijeće je crveno bila najuspješnija i da ćemo moja mentorica Danijela Zagorec i ja predstav-ljati našu županiju na državnoj smotri od 25. do 27. ožujka u Šibeniku. Na državnu razinu upućen je i moj literarni rad Sveta Lucija, a 10. ožujka saznao sam da je i njega državno povjerenstvo ocijenilo jed-nim od najboljih. To je bilo prvi put da sam se natjecao u dvije kategorije te da su oba rada pozvana na državnu razinu.U autobusu sam susreo poznata lica prijatelja s prošlih državnih LiDraNa. U tom ugodnom društvu put je tekao brže. Smjestili smo se u hotelskom naselju Solaris, u hotelu Ivan. Toga sam dana imao probu, a navečer nakon otvorenja nastup. Imao sam tremu, ali sve je prošlo dobro. Sutadan sam se ujutro uputio na plažu gdje sam uživao u mirisu soli, ljuljanju val-ova i zanimljivom društvu. Upoznao sam dječaka s kojim sam se odmah sprijateljio i s kojim sam još uvijek u kontaktu. Tih par dana smo uživali u šalama, izvrsnoj hrani i najboljim recitacijama i tekstovima u Hr-vatskoj. Bio sam uzbuđen i nervozan prije početka okruglog stola. Ubrzo smo saznali što stručna komisija misli o mojem tekstu. Imali su samo pohvale za mene, tako da nisam bio toliko nervozan prije okruglog stola za dramski izraz. I tamo je sve prošlo dobro pa sam mogao opuštenije iskoristiti vrijeme do povratka kući. Kao i prijašnjih godina, LiDraNo mi je prebrzo završio, ali je ostavio prekrasne uspomene iz Šibenika.

Napisao: Josip Martinčić, bivši 8. b

Josip čita svoj rad Sv. Lucija pred povjerenstvom za literarni izraz

Posljednji osnovnoškolski

LiDraNo

Posljednji osnovnoškolski

LiDraNo

Lidrano 2010.NAT

JECA

NJA

I U

SPJE

SI4

Natjecanje u prometu

Natječaj Europske komisije na temu rodne ravnopravnosti

U našoj školi postoji skupina u sklopu izvannastavnih aktivnosti na kojoj učenici uče kako se ponašati u prometu. Petero polaznika pod vodstvom učitelja tehničke kulture Zvonimira Tinodija sastaje se dvaput tjedno, uče prometna pravila, pišu ispite i vježbaju za natjecanja. Na školskom natjecanju najbolji su bili Ivana Dušak i Anamarija Jembrek među djevojčicama te Vlaho-Josip Štironja i Tomislav Blažinčić među dječacima.

„Sigurno u prometu”Na županijskom natjecanju Anamarija Jem-brek iz 7. b osvojila je drugo mjesto pa je upućena na 18. državno natjecanje učenika osnovnih škola „Sigurno u prometu” koje je u svibnju održano u Zadru. Više od osamdeset učenika petih i šestih razreda

pokazalo je svoje poznavanje prometnih propisa i sigurnosnih pravila te vještinu upravljanja biciklom na prometnom vježbalištu. Anamarija je zauzela 16. mjesto pojedinačno i 8. mjesto skupno.

Testiranje, ali i zabava– Bili smo u Zadru tri dana, u sportskoj dvorani Osnovne škole „Zadarski otoci”. Natjecanje se sastojalo od teorijskog dijela, testova o prometnim znakovima i pravili-ma. Najteži su mi bili testovi o raskrižjima. U praktičnom dijelu sam bila bolja, imali smo tri različita poligona: s čunjevima, lanac i osmicu. Na kraju smo sudjelovali u skupnom radu po županijama. Projektorom su nam pokazali slike, a mi smo trebali zapamtiti što više pojedinosti. Tu smo bili dosta dobri – objasnila je Anamarija.

Osim rada učenici su imali priliku uživati i u morskim radostima i druženju.– Išli smo na izlet na Dugi otok, kupali smo se i u moru i u bazenu. Imali smo dosta slobodnog vremena pa smo šetali i gledali ponudu po dućanima. Sprijateljila sam se s dvjema djevojčicama iz Varaždina i jednom iz Kalnika – povjerila je Anamarija.

Napisala: Lucija Nežak, 6. dFotografija: iz Anamarijinog albuma

Na natječaj u našoj zemlji pristiglo je više od 500 crteža iz 77 osnovnih škola. S područja naše županije poslano je ukupno 98 radova, a sudjelovali su i učenici naše škole.

Hrvatski finalisti Delegacija Europske unije u RH odabrala je 10 crteža hrvatskih finalista, među kojima je bio i rad Ane Peremin, učenice bivšeg 4. a razreda učiteljice Anice Žulj. Anin rad prikazuje zemlju koju dječak i djevojčica sastavljaju poput slagalice, a zemlja, sastav-ljena od lijepih i dobrih stvari, nasmiješena je i sretna. Radovi hrvatskih finalista poslani su Eu-ropskoj komisiji u Bruxelles, koja je krajem

lipnja pregledala više od 26 tisuća crteža djece iz 61 zemlje. Među konačnih 14 pobjedničkih crteža koji su u studenome na završnoj svečanosti i izložbi u Bruxe-llesu nagrađeni nagradom od tisuću eura, nažalost, nije se našao Anin crtež.

Županijske nagradeNakon što je Delegacija Europske unije u RH odabrala hrvatske finaliste, ostale

radove iz naše županije pregledao je Županijski savjet za europske integracije te uz stručnu pomoć izdvojio radove koji su posebno nagrađeni. Među njima našli su se radovi još dviju učenica učiteljice Anice Žulj - Doroteje Vrbančić i Zrinke Zagorec.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimio: Josip Žulj

Bolji svijetBolji svijetLikovni natječaj Europske komisije na temu rodne ravnopravnosti provodi se četvrtu godinu za redom u sedam regija diljem svijeta: u Africi, Aziji, Karibima i Pacifiku, Latinskoj Americi, Mediteranu i Bliskom istoku te europskim zemljama. Natječaj je namijenjen učenicima od 8 do 10 godina, a ove je godine s temom „Bili jednom jedna djevojčica i jedan dječak koji su zajedno željeli poboljšati svijet...“ trajao od 8. ožujka do 14. svibnja

Rad Ane Peremin, jedan od deset hrvatskih najboljih crteža

NATJECAN

JA I USPJESI

5

Nagrađeni sudionici natječaja

U prometu sigurniU prometu sigurni

Anamarija izvrsno vozi bicikl

NAG

RADE I U

SPJESI

Radioemisija o našoj školi

Emisija je započela razgovorom vlč. Zlodija i ravnatelja naše škole Dražena Bokana o povijesti škole, organizaciji nastave i pro-jektima koje škola provodi. Središnji dio emisije osmislila je novinarska družina pod vodstvom profesorice Martine Valec-Rebić. Glavna urednica-učenica školskoga lista Izvor Marta Pečnjak predstavila je družinu i Izvor, a zatim prepustila riječ kolegicama novinarkama koje su se u ovoj prigodi okušale u voditeljskoj ulozi – Antoniji Bratić i Antoniji Stručić.

Predstavljanje školskih družinaVoditeljice su na početku najavile kratak skeč Božidara Adamića i Matije Harče, članova družine Isusovi učenici, vjeronaučne skupine pod vodstvom vjeroučiteljice Valentine Jurišić, kojim su predstavili neke od svojih aktivnosti, kao što su sudjelovanje na vjerskim skupovima i planinarskome križnom putu, obilježavanje blagdana sv. Marka Križevčanina, uvježbavanje scenskih izved-bi vezanih uz živote svetaca i blaženika te suradnja s domaćim i susjednim župama.Uslijedilo je predstavljanje skupine Ljubitelji glazbe, koja je prošle godine snimila glazbeni album Križevci, grade moj, i razgovor sa solisticama Larom Majnarić i Idom Šimunčić. Pjevačice su ispričale svoje dojmove sa snimanja i promocije nosača zvuka, a slušatelji su tijekom emisije uz naslovnu pjesmu imali priliku čuti i Himnu škole te pjesmu Ljubav.Slušateljima Radio Marije predstavila se skupina Mali glagoljaši o kojoj su više rekle najmlađe glagoljašice, učenice drugoga i trećega razreda Ema Golubić i Dora Rebić.

Naši nadareni učeniciU nastavku emisije predstavljeni su daroviti učenici: Petra Paklan, osmašica čije ocjene tijekom cijeloga školovanja imaju najviši prosjek i Josip Martinčić, osmaš izuzetno nadaren za scenski nastup i pisanje. Josip je pod vodstvom profe-sorice Danijele Zagorec ove godine po četvrti put sudjelovao na državnoj smotri Lidrano, smotri literarnog, dramskog i novinarskog dječjeg stvaralašta, i to ovoga puta u čak dvije kategorije. Slušatelje je u izvrsnost svoje literarne, ali i inter-pretacijske nadarenosti uvjerio čitanjem pohvaljenoga rada Sv. Lucija.

Dobar dan,ovdje Radio MarijaDobar dan,ovdje Radio Marija

Natjecanje Matematički klokan

Skoči, klokančiću

Skoči, klokančiću

Međunarodno matematičko natjecanje Klokan bez granica održava se već jeda- naest godina u četrdesetak zemalja Europe, Azije i Amerike tako da u ožujku, istoga dana, u isto vrijeme u svim zem-ljama natjecatelji rješavaju zadatke u svo-jim školama.

O natjecanjuNatjecanje obuhvaća učenike od 2. do 8. razreda osnovne škole i učenike od 1. do 4. razreda srednje škole koji se dijele u kategorije: Leptirići (2. i 3. r.), Ecolier (4. i 5. r.), Benjamin (6. i 7. r.), Cadet (8. r.) te Junior i Student za srednjoškolce. Natjecanje se održava radi popularizacije matema-tike među učenicima te kao poticaj da se matematikom bave izvan školskog programa zbog zabave i razonode. Moto natjecanje jest: Bez eliminacije, poretka i finala, tako da se može reći da je to svo-jevrsno natjecanje-igra.

Klokan u našoj školi– Učenici naše škole vole ovo natjecanje i očekuju ga s nestrpljenjem. U ove četiri go-dine otkatko vodim to natjecanje, odaziv je uvijek bio velik. Ove godine sudjelovalo je 65 učenika od 2. do 8. razreda, a posebno me veseli što je kategorija Leptirića brojna. Mogu reći da su naši učenici jako do-bri natjecatelji – ispričala je voditeljica školskoga Klokana Gordana Podravec.– Za to natjecanje pripremali smo se na dodatnoj nastavi . Učiteljica nam je pripremila dosta zadataka, koji su nam se činili laganim i nismo to ozbiljno shva-tili. Naravno, prije pisanja testa bili smo uzbuđeni jer nismo znali kakvi će biti zadatci , ali nismo se bojali jer smo znali da neće biti teško. Imali smo dobro iskustvo od prošle godine – objasnio je Luka Meštrović.

Napisala: Lucija Nežak, 6. dIlustracija: Zrinka Zagorec, 5. b

Na ovogodišnjem matematičkom natjecanju Klokan bez granica izvrstan uspjeh postigli su naši najmlađi natjecatelji - najveći broj bodova u kategoriji Leptirići (učenici 2. i 3. razreda) osvojio je Marin Meštrović te tako s još osam natjecatelja podijelio prvo mjesto. Na trećem mjestu nalaze se njegov brat Luka Meštrović i Mateo Kovačić

Znam i moguZnam i mogu

NAT

JECA

NJA

I U

SPJE

SI

U školskoj godini 2009./2010. uz Josipa Martinčića, učenika bivšeg 8. b razreda, koji je pod vodstvom Danijele Zagorec sudjelovao na državnoj smotri LiDraNo s literarnim radom i scenskim pojedinačnim nastupom, još su dvojica učenika sud-jelovala na višim razinama natjecanja: Ivan Kranjčić, sada učenik 6. c razreda, pod vodstvom Gordane Podravec osvojio je četvrto mjesto na regionalnom natjecanju iz matematike te Mirano Tuk, sada učenik 8. d razreda, pod vodstvom Marije Biljan osvojio je drugo mjesto na županijskom natjecanju iz kemije.

Napisao: Dino Davosir, 6. b

klokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančićuklokančiću

Leptirići(učenici 2. i 3. razreda) osvojio je Marin Meštrović te tako s još osam natjecatelja podijelio prvo mjesto. Na trećem

Rezultati natjecanja

Prošle školske godine u našoj je školi održana radionica kao poticaj učenicima da se prijave na natječaj za izradu vlas-tite slikovnice. Radionicu pod vodstvom studenata Akademije likovnih umjet-nosti u Zagrebu, a u organizaciji Centra za neohumanističke studije prošao je veći broj naših učenika, a nekoliko njih dovršilo je svoje slikovnice i poslalo na natječaj. U rujnu je tročlani žiri (književnici Sanja Pilić i Tito Bilopavlović te predsjednica CNS-a Romana Leko) pohvalio Kristinu Vugrinec, Marijanu Švagelj i Antonija Balića za uložen trud, maštovitost i kreativnost u pisanju i oslikavanju vlastite priče i sudjelovanju u državnom natječaju Moja prva knjiga.

Napisala: Andrea Bencek, 7. e

Pohvaljeni za slikovnice

Moja prva knjiga

Moja prva knjiga

6

Program Radio Marije raz-likuje se od programa ostalih radijskih postaja zbog obilja vjerskih sadržaja poput različitih molitava i vjerskih pouka. Uz informativni te zabavni i glaz-beni program, Radio Marija posebnu pozornost posvećuje djeci i mladeži. Velečasni Ivica Zlodi, voditelj emisije Vjeronauk u školi, posjećuje škole diljem Lijepe Naše, predstavlja nji-hov rad i suradnju sa župskom zajednicom. Tako je u utorak 20. travnja Osnovna škola Ljudevita Modeca dobila priliku predstavili svoje izvannastavne aktivnosti, darovite učenike i uspjehe

Nakon Josipa voditeljice su porazgovarale s dvoje naših najboljih sportaša, čiji su sportski uspjesi važni ne samo za našu školu, nego i za cijeli naš grad i našu zemlju. To su Klara Katavić koja je prošle godine na svjetskom prvenstvu u karateu u Pekingu osvojila treće mjesto i Božidar Katanović koji je sa svojom partnericom

Ivonom Begić po drugi put postao državni prvak u plesu.

Sport i plesNa kraju učeničkoga dijela emisije još jed-nom su voditeljice porazgovarale s Idom Šimunčić, koja je, osim što lijepo pjeva, i vrsna sportašica, pobjednica natjecanja Čokolino višebojac. U drugome razgovoru opisala je putovanje svoga 7. d razreda i učenika Područne škole Vojakovački Osijek na Montenegro dance festival (Crnogorski festival plesa) na kojemu su kao jedina os-novna škola izveli razigranu cirkusku točku te predstavili hrvatske narodne plesove.

Projekti i suradnjaNakon učenika za voditeljski je mikrofon ponovno sjeo vlč. Zlodi i porazgovarao sa socijalnom radnicom Elvirom Kiš Miklečić o CAP-u, programu prevencije zlostavljanja djece koji se već niz godina provodi u našoj školi i s vjeroučiteljicom Valentinom Jurišić o suradnji sa župskom zajednicom.

Napisala: Antonija Bratić, bivši 8. c Snimila: Martina Valec-Rebić

Sudionici emisije prije i nakon uspješno odrađene emisije

DOGAĐ

ANJA

Glavna urednica Marta, voditeljice Antonija i Antonia s ravnateljem i gostima

Radioemisija o našoj školi

Dobar dan,ovdje Radio MarijaDobar dan,ovdje Radio Marija

7

Tehnika oslikavanja pisanica voskom od davnine je poznata u Podravini, ali se sve manje koristi. Da ne padne u pot-puni zaborav, brine se narodni umjetnik i skupljač narodne baštine Josip Cugovčan, vlasnik cijele zbirke pisanica iz Podravine, Međimurja, Slunja, čak i iz Japana. Kako je rodom iz Podravskih Sesveta, najdraže su mu pisanice iz Podravine.Ovaj marljivi umjetnik vodi radionice u raznim gradovima naše domovine jer želi svoje znanje prenijeti drugima. U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta

Križevčani su drugu godinu zaredom imali priliku naučiti tu staru tehniku oslikavanja pisanica. Krajem travnja u Maloj (podrum-skoj) dvorani Hrvatskog doma petanaestak je polaznika napravilo svoje prve tradi-cionalne pisanice. Svaki sudionik radionice dobio je komad pčelarskog voska, posebno izrađenu pisaljku i lučicu. Pisaljka ima bakreni vrh koji se zagrijava nad lučicom, naslanja na vosak koji se zbog topline topi, a zatim se nanosi na tvrdo kuhano jaje. Jaje se boji u nekoliko faza. Na prirodnom jajetu oslikava se željeni motiv, a zatim se jaje boji žutom bojom. Dijelovi pokriveni voskom ostaju prirodni, a zatim se po žuto obojenom jajetu slika dalje. Zatim se jaje boji u crveno i još jednom oslikava voskom. Nepokriveni dio oboji se u crno.Među polaznicima bilo je i nekoliko učenika i učitelja naše škole koji su svoje uskrsne košarice uljepšali tradicionalnim živopisnim pisanicama.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimio: Zdenko Balog

Kao nekadaKao nekada

– Smeće! – rekla je mama – Savršeno se uklapa u naše okruženje, nažalost.S nevjericom sam je pogledala i mislila da se šali. U kući je bilo vrlo bučno jer je sestra ,,raspalila” Heal the World (Izliječimo svijet) Michaela Jacksona za kojim je luda. U to je brat pobjedonosno viknuo iz sobe: – Sjetio sam se! Ja ću biti Michael Jackson! I dok se ja još nisam u cijeloj zbrci snašla, već je tata ,,sijevnuo “ s novom idejom: – Michael i Heal the world – budite par!Kad se sve smirilo, sjeli smo zajedno i

razradili ideju. Malo smeća, nekoliko vreća, tempere, papir, karton, škare, konopac, puno dobre volje i... maska je uspjela – što je pokazao i rezultat na klizanju pod maskama u Zagrebu. Dio maske prikazivao je zemaljsku kuglu, a drugi dio vreću smeća. Stopljeno za-jedno simbolički je dalo sliku nebrige i onečišćenja Zemlje.

Napisala: Klara Katavić, 8. b Snimila: Darinka Šimunčić

Michael Jackson, Pipi Duge Čarape, prelijepe princeze, gusari, godišnja doba i razne druge maske klizale su pred očima povjerenstva u ŠRC-u Šalata u veljači u nadi da će njihova maska biti proglašena najoriginalnijom. Zasluženo je prvu nagradu osvojila učenica naše škole Klara Katavić maskom Heal the World. Onima koji nisu vješti klizači, pomoć su pružali učiteljica i učitelj tjelesne i zdravstvene kulture Darinka Šimunčić i Dario Sokač

Izliječimo svijetIzliječimo svijet

Maska Klare Katavić najbolja na klizanju pod maskama

Klara i Bruno s osvojenim nagradama

DOGAĐ

ANJA

Uređena zbornica

Krajem školske godine 2009./2010. počeli su radovi na zbornici, učionicama hrvat-skog jezika i učionici geografije. Zbornica je opremljena novim parketom, stolicama i stolovima te su zidovi osvježeni nježnom ljubičastom i zelenom bojom. Stari su ormarići nanovo lakirani i postavljeni na suprotni zid, a i vrata su premazana novim slojem boje. Učitelji su zadovoljni i kažu da je sada puno ugodnije boraviti u zbornici.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimio: Patrik Tunjić, 6. b

Ljepša zbornicaLjepša zbornica

Radionica: oslikavanje pisanica voskom

Zagrijana pisaljka utiskuje se u vosak

8

Vožnju na relaciji Vojakovački Osijek – Križevci za vrijeme već pomalo dosadnoga snijega u veljači pamtit ćemo po silnoj panici i strahu. Autobus je, skliznuvši s ceste, polako propadao u snijeg djelujući kao da će se preokrenuti. Zahvaljujući mještanima Vojakovačkog Osijeka koji su uskočili u pomoć svojim strojevima, autobus je ostao u stabilnom stanju i sve je prošlo bez težih posljedica. Ovo nije prvi put da se tako nešto dogodilo pa se moramo zapitati o sigurnosti i oprem-ljenosti školskih autobusa. Činjenica je da velik broj autobusa nema zimske gume, po kišnom vremenu krovovi autobusa prokišnjavaju, nemaju grijanja, a zna se dogoditi da ni kočnice nisu u najboljem

stanju. Nadajmo se da se ne mora dogoditi tragedija kako bi se poduzelo sve da au-tobusi ispune potrebne uvjete za sigurnu vožnju.

Napisao: Josip Sovar, bivši 8. c Ilustracija: Zrinka Zagorec, 5. b

Autobus u snijegu

Autobus u snijegu

Turistička zajednica grada Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije u utorak 3. ožujka 2010. u zbornici OŠ „Vladimir Nazor” povela nas je na kratku virtualnu šetnju gradom i okolicom. Osim podataka o Slavonskom Brodu – veličine, položaja, nagrade „Zeleni cvijet 2009.“ za najuređeniji grad i trg iznad 60 tisuća stanovnika – istaknuli su ponudu i sadržaje namijenjene školskim izletima ili terenskoj nastavi. To su

obilazak Tvrđave Brod iz 18. st., površinom najvećeg spomenika kontinentalne Hrvatske, Galerije Ružić, Muzeja tambura i kovačke radionice s prikazivanjem starih obrta, zatim posjet franjevačkom samo-stanu u kojem je uređena spomen-soba Dragutinu Tadijanoviću te ljetnikovcu obitelji Mažuranić, obilazak Trga Ivane Brlić-Mažuranić gdje je obiteljska kuća Mažuranića. Ponuda obuhvaća i susret s najpoznatijim likovima iz priča i romana

Šetnja BrodomŠetnja

Brodom

Ivane Brlić-Mažuranić, ali i programe živuće povijesti, u kojima glumci domaćeg kazališta utjelovljuju Potjeha, Hlapića i druge Ivanine likove te važnije povijesne ličnosti s područja Grada i Županije. Pozvali su nas na već tradicionalnu dječju svečanost „U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić“ koja se ove godine održava od 18. do 24. travnja, a uključuje razne radionice i predstave za djecu.Dojmilo nas se ovakvo izlaganje i samopro-mocija grada Slavonskog Broda, a dobili smo dobar primjer kako bismo i mi mogli promovirati svoj grad i poznate osobe svoga kraja.

Napisao: Josip Martinčić, bivši 8. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Nesreća zbog snijega

Promocija Slavonskog Broda

Majstor Mrkonja, Hlapić i Potjeh promovirali su Slavonski Brod

Tikvijada

Uoči Svih svetih i ove smo godine sud-jelovali na gornjogradskoj Tikvijadi u pros-torima KUD-a „Lipa”. Uz pomoć učiteljice prirode i biologije Stele Švehler završili smo naše bundeve, koje smo ranije kod kuće izdubili. Organizatori su nas počastili slatkišima i sokovima, a vrtićanci su ot-pjevali par pjesmica. OŠ Ljudevita Modeca osvojila je prvo mjesto, a nagradu je primio učenik 6. b razreda Dino Davosir. Drugo mjesto osvojio je Dječji vrtić Križevci, a treće mjesto osvojili su Ema i Fran Husinec.

Napisao. Dino Davosir, 6. b Snimila: Stela Švehler

Stari običajStari običaj

DOGAĐ

ANJALjepša zbornica

U dubljenju bundeva osvojili smo prvo mjesto

9

DOGAĐ

ANJA

Oproštaj od osmaša

U petak 18. lipnja osmaši su na glavnome gradskome trgu imali program za završetak osnovnog školovanja. Predstavili su se učenici svih križevačkih osnovnih škola, a našu je školu predstavila Petra Paklan, učenica bivšeg 8. e razreda.Opraštanje od osmaša završeno je 28. lip-nja svečanom podjelom svjedodžaba u Ve-likoj dvorani Hrvatskog doma. Nagrađeni učenici koji su prosjek 5,00 imali tijekom cijelog školovanja jesu: Lara Majnarić (8. a), Josip Martinčić (8. b) i Petra Paklan (8. e). Još je sedmero učenika dobilo nagradu ravnatelja jer su tijekom školovanja imali samo dvije četvorke, a to su: Matija Harča (8. a), Magdalena Ječmenjak (8. a), Kristina Vugrinec (8. a), Josip Sovar (8. c), Laura Borčić (8. d), Ana Antolić (8. e) i Božidar Katanović (8. e). Posebno je pohvaljen Josip Martinčić (8. b), koji je sudjelovao na državnoj smotri LiDraNo s literarnim radom i scenskim nastupom (voditeljica Danijela Zagorec). Od sportaša nagrađeni su: Luka Tihelka (8. d), Josip Sovar (8. c), Marko Peršin (8. c) i Domagoj Balić (8. b) za 5. mjesto na državnom natjecanju u krosu (voditeljica Darinka Šimunčić); Josipa Kelek (8. e) za 4. mjesto na poluzavršnom državnom natjecanju iz atletike; Petra Paklan (8. e), Samanta Pičak (8. d), Klara Stančić (8. a), Laura Borčić (8. a), Marijana Švagelj (8. a), Magdalena Ječmenjak (8. a), Snježana Jakovljević (8. a) i Karla Matus (8. d) za 3. mjesto na poluzavršnom državnom natjecanju iz odbojke te Ana Antolić (8. e) za 2. mjesto na županijskom natjecanju iz šaha (voditelj Boris Vidović).Program su vodile učenice 8. d, Karla Matus

U nove pobjedeU nove pobjede

Na trgu su osmaši zaplesali oproštajni ples

Nagrađeni odlikaši

Nagrađeni sportaši

i Laura Borčić. Razrednice Ruža Zlatar (8. a), Valentina Palošika (8. b), Jadranka Crnić (8. c), Rozalija Kopsa (8. d) i Martina Valec-Rebić (8. e) obratile su se svojim učenicima poželjevši im sreću i uspjeh u daljnjem školovanju te uručile osmašima svjedodžbe, a zatim se svaki razredni odjel

obratio učiteljima skečem, prezentacijom ili govorom. Program je završio zajedničkom pjesmom osmaša i pjevačkoga zbora pod vodstvom učiteljice Sandre Poštić.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimili: Martina Valec-Rebić, Zlatko Đuran

Petra je predstavila našu školu

10

Obilježili smo Dan Europe

Aktiv učitelja engleskog jezika naše škole i ove je godine nizom aktivnosti obilježio Dan Europe. Na taj način pridružili smo se službenom programu Županijskog savjeta za europske integracije u obilježavanju Eu-ropskog tjedna u Koprivničko-križevačkoj županiji. Učenici su sudjelovali u izradi postera i plakata, pisanju literarnih radova na temu Hrvatska u čistoj i zelenoj Europi (Croatia in Clean and Green EU). Za učenike sedmih i osmih razreda organiziran je kviz Tko želi biti milijunaš u Europi (Who wants to be a Millionaire in Europe) na engleskom jeziku na kojemu je sudjelovalo 49 učenika. Sve ove aktivnosti bile su popraćene predavanjima i upoznavanjem učenika s prednostima ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Primanje kod županaU petak 14. svibnja u zgradi Koprivničko--križevačke županije na primanju kod župana Darka Korena dodijeljene su nagrade najuspješnijim učenicima koji su sudjelovali u navedenim aktivnostima, a svim učenicima koji su sudjelovali u bilo

kojoj aktivnosti u obilježavanju Dana Eu-rope ravnatelj škole Dražen Bokan uručio je nagrade koje su donirali Grad Križevci, Delegacija europske komisije u Republici Hrvatskoj i naša škola.

Nagrađeni učeniciNa nagradnom školskom natječaju za izradu postera prvom nagradom nagrađene su Monika Denžić, Klara Katavić i Romana Horvat iz 7. b, drugom nagradom Petra Puškarić, Ivana Kucen i Josipa Hunjak iz 7. b, a trećom nagradom Petra Čavić i Magdalena Vuksanović iz 6. c.Na nagradnom kvizu nagrađeni su Sanela Stručić, Emil Milobara i Matija Bermanec za osvojeno prvo mjesto, Martin Sukalić i Matija Harča za drugo mjesto i Petra Paklan i Josip Martinčić za treće mjesto. Među literarnim radovima na temu Eu-ropske unije, naše domovine i ekologije nagrađena je pjesma Irme Horvat, učenice 4. a i sastavak Doroteje Višak, učenice 5. a.

Napisao: Josip Žulj

Evo nas, EuropoEvo nas, Europo

Gospodarski sajam

Izrada panoa povodom Dana Europe

Po trinaesti put u Križevcima je početkom studenoga održan Obrtnički i gospodarski sajam Koprivničko-križevačke županije, a kao i prijašnjih godina naši su se učenici uključili u obrazovne radionice. Ove je godine to bila ekološka radionica „Od otpada do igračke” Komunalnog poduzeća koju su osmislile Marija Vragović i Dijana Mijač-Dretar. Učenici su u školi danima od ambalaže izrađivali autiće, lutke, životinje, zgrade, cvijeće, mobitele, laptope, torte i mnoštvo drugih igračaka. Na sajmu su izložili svoje radove pokazavši još jednom da otpad može biti koristan.

Napisala: Ivana Jelušić, 6. bSnimile: Senka Pleše, Stela Švehler

Snimili: Jadranka Crnić, Martina Valec-Rebić, Josip Žulj

Od otpada do igračkeOd otpada do igračke

Najmlađi sudionici kviza

Primanje kod župana

Od otpada se može svašta

Danima se u školi stvaraloNa sajmu smo pokazali što smo radili

DOGAĐ

ANJA

11

Čitali smo pod krošnjama

DOGAĐ

ANJA

Akciji, kojoj je svrha promicanje knjige i čitanja, pridružili su se i učenici naše škole. Učenici 4. c razreda priključili su se akciji Gradske knjižnice „Franjo Marković” pa su na glavnome gradskome trgu čitali knjige iz ponude knjižnice.

Čitači na trgu– Dočekala nas je knjižničarka Martina Poturiček i objasnila nam je da se u cijeloj Hrvatskoj odvija akcija „Čitajmo pod krošnjama“. Bilo nam je drago da smo i mi dio toga. Svatko je od nas izabrao neku priču o životinjama, strip ili slikovnicu. Ves-eli i s knjigama u rukama rasporedili smo se po klupama Nemčićevog trga. Zadubili smo se u čitanje izabranih knjiga. Prolaznici su nas u čudu gledali. Neki naši prijatelji iz razreda su čitali zajedno, neki su čitali naglas slabijim čitačima, a neki samostalno. Nekoliko djevojčica je čitalo igrokaz po ulogama zabavljajući prolaznike. Iako je

bilo prilično hladno, uživali smo čitajući u parku – ispričali su učenici 4. c razreda.

Pod krošnjama u školskom dvorištuUčenici 6. i 7. razreda mjesto za čitanje pronašli su u dvorištu naše škole te su svoje najdraže knjige čitali jedni drugima. Nije teško pogoditi da su se djevojke većinom odlučivale za romane s ljubavnom tema-tikom, dok su dječaci čitali kriminalističke i pustolovne romane. Bila je to još jedna prilika da se uvjerimo kako je čitanje ugodna aktivnost, ali i da su koristi od čitanja mnogobrojne: bogaćenje rječnika, stjecanje znanja i proširivanje spoznaja, razvijanje kritičkoga mišljenja, pažnje, kon-centracije, pamćenja, mišljenja, logičkog zaključivanja i mašte, usvajanje moralnih vrijednosti i druge.

Napisala: Doroteja Višak, 6. a Snimile: Senka Pleše , Sandra Poje

U sklopu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige (15. listopada - 15. studenoga) održana je akcija pod nazivom Čitamo pod krošnjama, u kojoj su 22. listopada u raznim gradovima diljem Lijepe Naše, u prirodnom okruženju, javno čitali književnici, glumci, učitelji, knjižničari, roditelji, djeca, djedovi i bake…

Čitam , čitaš, čitamoČitam, čitaš, čitamo

Svi koji dolaze u našu školu, već su navikli na umjetničke grafite na zidovima koji ograđuju dvorišni ulaz i igralište, ali malo je onih koji znaju tko im je autor. Sredinom listopada „uhvatili” smo ga kako oslikava zid stare dvorane u dvorištu, koju je naša škola ustupila na korištenje Križevačkim

mažoretkinjama. Ime mu je Saša Ištok, a osim grafita u blizini naše škole, autor je i drugih grafita u našemu gradu, kao što su oni ispred Bille ili nogometnog stadiona.Saša se crtanjem bavi već petnaestak godina, a osim što je pohađao tečaj crtanja Likovne škole u Pučkom otvorenom

Novi grafiti na staroj sportskoj dvorani

Sprejom po ziduSprejom po zidu

Šestasice čitaju pred školom

Učenici 4. c čitali su na trgu

učilištu Križevci, učio je i iz raznih časopisa i s interneta. Član je Križevačkog likovnog kruga. Osim grafita, crta likove, geometri-jsku apstrakciju, čak i tattoo crteže.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimio: Patrik Tunjić, 6. b

Novooslikana dvorana

Crtač grafita Saša Ištok

12

Naš dobrotvorNaš dobrotvor

Ovog studenog po 33. put održao se In-terliber, međunarodni sajam knjiga i učila. U paviljonima 5 i 6, kao svake godine, bilo je mnogo poznatih izdavača udžbenika i knjiga. Velik dio knjiga moglo se nabaviti po povoljnoj cijeni, čak i do 80% popusta. Učenici naše škole sudjelovali su u Nacion-alnom kvizu za poticanje čitanja povodom Međunarodne godine biološke raznolikosti i Mjeseca hrvatske knjige pa je Irma Horvat, učenica 5. b pozvana na završnu svečanost na Interliber. Kako nije bila u mogućnosti ići, škola joj je uručila nagradu, knjigu Melite Rundek Pet i pol minuta do zvona.

Napisala: Petra Lesički, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Interliber 2010.

Knjiga - najbolji prijateljKnjiga - najbolji prijatelj

Ime Ivan Zakmardi Dijankovečki poznato je u Križevcima - tako se zove gimnazija, ali i ulica koja vodi do naše škole. No, malo je onih koji zapravo znaju tko je bio Zakmardi. U Likovnoj galeriji u listopadu je povodom Dana arhiva postavljena izložba koja obuhvaća 16 plakata o životu i radu toga uglednoga Križevčanina. Izložba se mogla pogledati i u Zagrebu, ali ova u našemu gradu bila je bogatija za por-tret koji je izradio križevački slikar Zoran Homen, za jedan spis iz 1666. godine koji je osobno napisao i potpisao Ivan Zak-mardi te za dokument iz 1660. godine u kojemu se Gornjograđanin Toma Medved žali Kaptolu zbog toga što je Zakmardi u Saboru zagovarao ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Križevca.

Tko je bio ZakmardiIvan Zakmardi rođen je u Križevcima, a njegova obitelj potječe iz tadašnje Istočne Mađarske, danas Rumunjske, točnije Transilvnije. Sredinom 16. st. obitelj je bježeći pred turskim progonima stigla u okolicu Križevaca u selo Dijankovec gdje su kao plemići dobili manji posjed. Ivan se školovao kod isusovaca u Zagrebu i Češkoj gdje je i završio studij filozofije. Postao je odvjetnik velikaša i tijekom života se prilično obogatio. Bio je jedan od četiri plemićka suca Križevačke županije te član Hrvatskoga sabora. Radio je i kao bilježnik Varaždinske županije i blagajnik Kraljevine, tj. glavni sakupljač poreza, ali Zakmardi

Nakupovali smo knjiga i knjiga

O Zakmardiju je novinarskoj družini govorio kustos Ozren Blagec

je ipak najpoznatiji kao osnivač Državnog arhiva.– Kao član Hrvatskog sabora bio je u jednoj komisiji koja je imala zadatak da popiše sve povlastice, prava, privilegije koje je tijekom stoljeća steklo hrvatsko kraljevstvo. Skupili su 130 raznih povelja i trebalo ih je staviti na jedno mjesto. Zakmardi je bio protonotar, bilježnik pa je 1643. godine od orahovog drveta dao napraviti škrinju. Škrinja je imala tri ključa, jedan je bio kod bana, drugi kod podbilježnika Zakmardija, a treći je bio u vlasništvu Kaptola, kasnije podbana. Dakle, samo kad su sva trojica bila zajedno, škrinja se mogla otvoriti. Na unutarnju stranu poklopca Zakmardi je dao staviti pjesmu u čast domovini. I danas je škrinja cijela i čuva se u Zagrebu – ispričao

nam je zanimljivosti iz Zakmardijeva života kustos muzeja Ozren Blagec.U Križevcima Zakmardi je cijenjen kao dobrotvor. Budući da nije imao potomaka, velik dio imetka ostavio je pavlinima. Na mjestu njegove kuće sagrađen je pavlinski samostan, a danas je tu župni dvor i crkva sv. Ane. Ostavio je novac i za školovanje siromašne djece, zaklada kojom je finan-cirao plaće učitelja i pomagao školovanje djece trajala je više od sto godina.Zanimljiv je i podatak da se ne zna gdje je Zakmardijev grob. Umro je 1667. za vrijeme službenog puta u Bansku Bistricu, a sahranjen je u jednoj kapeli u zagrebačkoj katedrali. Krajem 19. st. katedrala je preuređivana i ta kapela je maknuta, tako da se zapravo ne zna što se dogodilo sa Zakmardijevim ostacima.

Napisala: Antonija Lalić, 6. a Snimila: Martina Valec-Rebić

Izložba o životu i radu Ivana Zakmardija DijankovečkogaDOGAĐ

ANJA

13

Nakon kratkog glazbeno-recitatorskog programa naših učenika prisutne je pozdravio domaćin, naš ravnatelj Dražen Bokan. Zahvalio se uvaženim gostima i predavačima te utemeljitelju Pedagoških dana profesoru Valentinu Puževskom. Prisutnima su se obratili i gradonačelnik Branko Hrg, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Mladen Tenodi, zamjenik župana Koprivničko-križevačke županije Ivan Pal, zamjenica ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Sanja Urek te zamjenik predsjednika HPKZ-a i saborski zastupnik Nevio Šetić.

Progutaj žabuRadni dio programa, koji su vodile učiteljice Ivka Kajganić i Suzana Balić, započeo je predavanjem Dubravke Miljković, profesorice na Učiteljskoj akademiji i Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na temu Sreća i zdravlje. Miljković je u zanimljivom izlaganju objasnila da je sreća dubok i trajan osjećaj da je život do-bar, ispunjavajuć, smislen i ugodan. Ona utječe na zdravlje jer sretni ljudi teže obol-ijevaju, brže se oporavljaju ako se razbole i

uglavnom duže žive. Osim toga, sretni ljudi su kreativniji i boljeg raspoloženja, a to su poželjne osobine svakoga učitelja. Dobro raspoloženje slušatelja izazvale su dječje izreke o tome što je sreća i šaljiva poruka na kraju predavanja: Ujutro progutaj žabu... nakon toga ništa ne može biti gore!

Problemi nastaju zbog manjka ljubaviO povezanosti vjere i duševnog zdravlja govorio je pater Mijo Nikić s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu. Opisao je dimenzije čovjeka: duhovnu, društvenu, emocionalnu, tjelesnu i podsvjesnu. Nikić smatra da je nedostatak ljubavi i prihvaćanja glavni uzrok većine duševnih poremećaja, a podsjetio je da je Bog, koji je čista ljubav, rješenje takvih problema.

Važno je pozitivno mislitiVladimir i Zdenka Gruden, poznati liječnici psihijatri, u predavanju Kako učitelji mogu misliti zdravo istaknuli su važnost pozitivnoga mišljenja, a put k zdravom mišljenju, tvrde, počinje preispitivanjem sebe i opuštenošću. Učitelj mora biti emo-

Križevački pedagoški dani, stručni skup prosvjetnih djelatnika, prvi su put održani 1974. g. kao aktivnost jedne od najpoznatijih nacionalnih ustanova i najstarijih učiteljskih udruga – Hrvatskog književno-pedagoškoga zbora.U ožujku su 16. križevački pedagoški dani okupili preko tri stotine i pedeset odgajatelja, učitelja i profesora iz Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Bjelovarske-bilogorske županije, koji su prisustvovali nizu predavanja i radionica na temu Zdravlje u školskome okruženju ili Kako postati i ostati zdrav u školskom sustavu. Ovogodišnji su Dani, u organizaciji Osnovne škole Ljudevita Modeca, spomenutoga Zbora, Grada Križevaca i Koprivničko--križevačke županije, po prvi put održani pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, odnosno Agencije za odgoj i obrazovanje

cionalno zrela i stabilna osoba s visokim osjećajem samopoštovanja kako bi mogao biti uzor svojim učenicima.

Bez sporta nema zdravljaPosebnost ovogodišnjih Dana jest i njihov međunarodni karakter. Alois Hechen-berger iz Austrije u predavanju Sportmeet, kako sportom i zajedništvom postati zdravlji ustvrdio je da 40 % današnje djece ima manjak koncentracije i prisustvo ner-voze čemu je uzrok nedostatak kretanja. Kretanje je povezano sa zdravljem, potiče zdrav psihofizički razvoj, pomaže pri trošenju viška energije, potiče kreativne oblike izražavanja, zajedništvo i učenje. Istaknuo je važnost igre u djetinjstvu i mladosti, posebice igara kretanja i igranja igračkama koje razvijaju maštu i krea-tivnost. S učiteljima je Hechenberger izveo kratku vježbu razgibavanja koju je moguće provesti u razredu s djecom. Predavanje je završio porukom učiteljima da sami moraju biti ona promjena koju žele vidjeti kod drugih.

Ono si što jedešU posljednjem predavanju Zlatko Pejić, makrobiotički zdravstveni savjetnik, govorio je o cjelovitoj prehrani i ostva-rivanju zdravlja. Pejić je obrazložio kako je pogrešno mišljenje da su mikroorganizmi najveći neprijatelj čovjekova zdravlja jer u ljudskome tijelu ima deset puta više mikroorganizama od naših vlastitih stanica, nego je čovjek sam sebi najveći neprijatelj zbog toga što u organizam unosi hranu koja mu šteti. Preporučio je uzimanje cjelovitih, svježih i ekološki uzgo-jenih namirnica, umjesto konzervirane, smrznute, prekuhane i odstajale hrane kako bi bolesti bilo manje.

Radionice za krajPrije nastavka rada u obliku radionica, učitelji su u novom prostoru za praktičnu nastavu učenika Srednje škole „Ivan Seljanec” u bivšoj vojarni imali priliku

Smisao je u srećiSmisao je u sreći

Nastup zbora i solistice Ide Šimunčić kao uvod u Pedagoške dane

16. križevački pedagoški daniDOGAĐ

ANJA

14

razgledati štandove i probati domaće proizvode koje su pripremili učenici i roditelji osnovnih i srednjih škola s područja Grada.Raznovrsne i mnogobrojne radionice odvijale su se na tri mjesta, u prostorijama Osnovne škole Ljudevita Modeca, Osnovne škole „Vladimir Nazor” i Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju.O zdravoj prehrani praktično se mo-glo naučiti više na radionicama Zdrava prehrana - radionica praktične kuhinje Ane Janjatović Zorice, Zeleno za zdravlje Zlate Nanić te Zdravlje i organski uzgoj voća i povrća Verke Filipović.Niz radionica posvećen je postizanju osobne sreće i smirenosti te dobrih međuljudskih odnosa: Škola sreće Elvire Dobrić Fajl, Tehnike asertivnog ponašanja Alme Rovis Brandić, Relaksacija - auto- geni trening Vladimira i Zdenke Gruden, Cjeloviti život i zdravlje ili kako da moj um, tijelo i okolina budu uravnotežena cjelina Magdalene Živković i Barice Urh, Zajedništvo u pedagogiji - zdravlje međuljudskih odnosa Anne Lise Gasparini, Vlatke Raguž i Zdenka Horvata te Kako živjeti zdravo i unaprijediti svoje zdravlje Ivančice Janković.

Predavanje Aloisa Hechenberga nastav-ljeno je istoimenom radionicom, a sličnom temom upotpunjenom glazbom bavile su se radionice Tradicija, ples i zdravlje Mirjane Benko i Tihomira Pleše i Suodnos sastavnica pokreta i glazbe Ivančice Janković.Svoje mjesto u nizu radionica našle su i radionice Učenici s posebnim potrebama i zdrav život Zrinjke Stančić i Zlatna grana - odnos prema prirodi i mitsko-bajkoviti motivi u hrvatskim tradicijskim pjesmama Lidije Bajuk.Iako je predavanja i radionica bilo puno, a odmora vrlo malo, učitelji su iskazali zado-voljstvo raznovrsnošću tema i korisnošću naučenoga.

Napisao: Vlaho-Josip Štironja, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

DOGAĐ

ANJA

UČITELJI O PEDAGOŠKIM DANIMA

TAMARA PERC, profesorica gitare u Glazbenoj školi Alberta Štrige, Križevci

Sva predavanja su bila dobra, iako moram priznati da sam većinu toga čula, npr. predavanje koje je držao pater Mijo Nikić. Mislim da je važno da profesori imaju usađene pozitivne stavove kako bi ih mogli prenositi na svoje učenike.Najzanimljivije mi je bilo predavanje o zdravoj prehrani zato što često nismo svjesni što unosimo u organizam i koliko to utječe na naše zdravlje i raspoloženje.Drago mi je svaki put kad čujem nešto novo ili dobijem savjet kako poboljšati rad s učenicima. I u ovim predavanjima bilo je dobrih savjeta i ideja, a što se tiče moga osobnog života, mislim da ću nakon preda-vanja Zlatka Pejića promijeniti prehranu!

IVANA DOKUŠ-KOMARICA,profesorica geografije u OŠ Ljudevita Modeca, Križevci

Na 16. pedagoškim danima najzanimljivije predavanje bilo mi je ono prof. dr. Du-bravke Miljković s temom Sreća i zdravlje. Profesorica je u predavanju iznijela tvrdnje da sretni ljudi teže obolijevaju, uglavnom žive duže, kreativni su i dobro raspoloženi, što su i poželjne osobine svakog učitelja. Naučeno iz ovog predavanja pokušat ću primijeniti u poslu i u privatnom životu.

Predavanje Dubravke Miljković na temu Sreća i zdravlje

Radionica Zdravlje i organski uzgoj voća i povrća Verke Filipović

Vladimir i Zdenka Gruden

15

DOGAĐ

ANJA

U travnju je naša škola ugostila spisateljicu Nadu Mihoković-Kumrić, rodom iz koprivničkog kraja. Književnica nas je upoznala sa svojim spisateljskim početcima, kako je kao djevojčica jako puno pisala i slala svoje radove u novine. Novine u kojima joj je objavljen prvi tekst, nakon velikog broja odbijanja i prepravljanja, još uvijek čuva i pokazala nam ih je kao primjer da i mi moramo biti uporni ako želimo postići svoje ciljeve. Kao tinejdžerica poslala je svoj dramski tekst Poštar na natječaj na lokalnom radiju pod lažnim imenom, a kad je dobila nagradu, morala je dokazivati autorstvo jer su očekivali nekoga starijeg.Spisateljica je govorila o svojoj obitelji, koja joj kao djevojci nije pružala podršku u pisanju pa je na njihov nagovor studirala i završila farmaciju, ali je tijekom godina zavoljela taj poziv i danas ima vlastitu ljekarnu.Do sada je Nada Mihoković Kumrić napisa-la devet knjiga, a njezin prvi roman Lastin rep nagrađen je Nagradom Mato Lovrak za najbolji dječji roman 1995. godine. Uz naslov romana ispričala je zanimljivu priču

Upornošću do ciljaUpornošću do cilja

Književni susret s Nadom Mihoković-Kumrić

iz djetinjstva. Skupljala je leptire i kukce, a najljepši primjerak vrste koja se naziva lastin rep pojeo joj je najveći kukac jelenak.Govoreći o knjizi Tko vjeruje u rode još, u kojoj književnica opisuje trudnoću s nerođenim djetetom kao pripovjedačem, ispričala nam je kako je u vlastitoj trudnoći

nosila blizanke, a njezin se suprug nadao da će barem jedno dijete biti dječak. Neke od vlastitih događaja prenijela je i u knjigu.

Napisao: Josip Labaš, bivši 8. c Snimila: Martina Valec-Rebić

Spisateljica pokazuje učenicima svoj prvi objavljeni tekst

Haj, i mi smo onlineHaj, i mi smo online

Književni susret s Melitom Rundek

U petak 22. listopada našu je školu posjetila književnica Melita Rundek. Melita Rundek rođena je 8. veljače 1961. u Zagrebu. Profesorica je komparativne književnosti i fonetike. Danas radi u knjižnici, a u slobodno vrijeme piše, slika, izrađuje nakit. Piše za odrasle i one nešto manje. Okušala se i u novinarstvu, obja-vljivala je u časopisima Plima, Draga i Modra lasta te na Hrvatskom radiju, a napisala je djela Psima ulaz zabranjen, Reci brodovima da se brzo vraćam, Priče za laku noć, Mirko i 7 prigovora, Oči koje svijetle u mraku, Kupit će ti tata koturaljke, Zora, Suzy je nestala, 5 i ½ do zvona. Na početku susreta književnica nam se predstavila, ispričala ponešto iz svog života i o svojim dosadašnjim knjigama. Pred-stavila je i svoju novu knjigu Haj, ja sam on-line. Glavni je lik Gizmo koji je dobio novo računalo. Nakon nekoliko klikova mišem Gizmaču se sasvim promijenio život. Knjiga Haj, ja sam online govori o problemima i mogućim opasnostima komunikacije na

društvenim mrežama. „I ja imam Face-book”, rekla je književnica, na što smo se mi začudili, ali nam je pojasnila da se ne može pisati o nečemu što se ne poznaje. Zato je ona prije pisanja knjige istraživala, komunicirala s ljudima na forumima i društvenim mrežama pa je mogla vjerno opisati druženje putem interneta. Na kraju smo i mi postavili nekoliko pitanja o spisateljičinom stvaralaštvu i životu, ali je razgovor ubrzo prekinulo školsko zvono. Imali smo prilike kupiti knjigu s potpisom autorice, što su neki učenici iskoristili.Iako je većina sa zanimanjem pratila književni susret, nekoliko je učenika u posljednjem redu cijelo vrijeme brbljalo – valjda ne znaju da i u neposrednoj komu-nikaciji, baš kao i na internetu, postoje neka pravila ponašanja.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Melita Rundek predstavila je knjigu Haj, ja sam online

16

SjećanjeSjećanje Oproštaj od profesora Dragutina Oraka

„Dobar učitelj utječe na vječnost; nikada ne može reći gdje njegov utjecaj prestaje…“ nepoznati autor

Da, imala sam i ja jednog takvog učitelja. Učitelja koji mi je otvorio vrata u velik, čaroban svijet likovne umjetnosti. Učitelj koji je toliko utjecao na mene da sam krenula njegovim stopama i danas ja predajem učenicima isto ono što je nekada Dragutin Orak predavao meni. Danas ja pokušavam učenike uvesti u čaroliju boja, crta, oblika, naučiti ih da cvijet nije uvijek crven i da nema pet latica. Pokušavam u njima probuditi maštu pomoću koje mogu puno više nego što misle da mogu. Maštu, koja je poseban dar Božji i koja često tako lako usne dubok san. Profesor Orak probudio ju je i nije dozvolio da moj dar zaspi, već me je kroz moje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje podupirao i podržavao, a tijekom studiranja uvelike pomagao što svojim knjigama, što zna-njem i iskustvom. Danas ja pomažem svojim učenicima koliko mogu i pronosim njegov utjecaj na generacije koje će to pronositi generacijama poslije i nitko ne zna gdje će njegov utjecaj prestati.Dragutin Orak ili, kako su ga njegovi kolege zvali, Dragec rodio se 1937. u Gornjoj

Rijeci, selu u neposrednoj blizini Križevaca. Godine1949. upisuje Gimnaziju u Bjelo-varu, a završava je u Križevcima 1952. Tijekom školovanja u Bjelovaru uključuje se u Bjelovarsko radničko sveučilište gdje radi i slika pod utjecajem Franje Vilhelma i Ivana Generalića. Upisuje Učiteljsku školu 1952. godine, a 1963. diplomira likovni odgoj pri VPŠ-u u Zagrebu. Bio je čovjek koji je stalno žudio za novim znanjima i iskustvima te je 1987. god. diplomirao likovnu kulturu na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Uz učiteljsko zvanje i rad u učionici aktivno se bavio slikanjem i crtanjem pa je 1957. go-dine imao samostalnu izložbu u Križevcima i Düsseldorfu te 1998. ponovo u svome gradu. Sudjelovao je na mnogobro-jnim skupnim izložbama u raznim gradovi-ma: Križevcima, Zagrebu, Düsseldorfu, Novom Vinodolskom, Chicagu, Karlovcu, Varaždinu, Ljubljani, Stuttgartu po nekoliko puta. Velik dio radnoga vijeka proveo je u našoj školi, kao učitelj likovne kulture i ravnatelj, sve do 2005. g. kada odlazi u zasluženu mirovinu. Za vrijeme dok je bio ravnatelj, škola dobiva nov izgled i veliku sportsku dvoranu. Učenici osvajaju mnoga prvenstva i medalje, a uspjesi se nižu jedan za drugim na svim područjima. Podupirao je sport i pokušavao učenicima usaditi „igranje života“ prema pravilima razvijajući

timski rad i zajedništvo, upornost i požrtvovnost u svemu što se radi. Sjećam se da su učenici bez straha ulazili u njegovu kancelariju i da su iz nje izlazili nasmijani, s bombonima u rukama. On je volio i cijenio svoje učenike, učenici su voljeli i cijenili njega.Odlaskom na mjesto ravnatelja, ja dolazim na njegovo radno mjesto kao učiteljica li-kovne kulture. Svoje prve dane odrađujem pod budnim okom svojeg učitelja koji je uvijek bio spreman dati savjet, dobro-namjernu kritiku i poslušati moje pro-bleme. Često bi dolazio u učionicu vidjeti što se radi i provjeriti jesu li učenici „dobri“ prema učiteljici. Vjerujem da mu je ne-dostajao rad s djecom, taj kreativni proces i živi svijet koji se odvijao u žamoru iza vrata likovne učionice. Imenom bi me zvao samo u službenim govorima i na sjedni-cama, inače bi mi se obraćao s „Mali“. Kada je trebalo nešto napraviti, uvijek je rekao: „Budeš ti to Mali.“ Da, ja sam bila njegov „Mali“ kojem je prepustio svoje radno mjesto i primio me u stalni radni odnos. Koliko puta sam ušla u njegovu kancelariju s nedoumicama, ne samo o školi, već i o životu, a izašla van s odgovorima, ohra-brena. Znala sam da iza mene stoji mudar i iskusan čovjek koji je prije svega cijenio rad.Na žalost, u lipnju 2010. godine na-kon teške bolesti, ugasila se još jedna umjetnička svjetlost, ali iza njega je ostala njegova obitelj, njegova supruga, sin, kći, unuci, njegove slike i ja, koja pronosi njegov utjecaj kroz nove generacije, koje će pak to pronositi na iduće. I kako sam ovo sjećanje započela citatom, tako ću ga i završiti:„Hvala svim ljudima u mom životu koji su ga promijenili na bolje – riječju, djelom, primjerom!“ Pam BrownJoš jednom hvala!

Napisala: Senka PlešeFotografija: Zlatko Đuran

NEK

ROLO

G

Dragutin Orak s učenicama

17

NA PO

ZORN

ICINA PO

ZORN

ICI

Nakon predstavljanja skupina i njihovih voditelja te doručka, u Maloj (podrumskoj) dvorani Hrvatskog doma započele su radionice. Najviše je bilo sudionika likovne radionice na kojoj su učenice 5. b razreda izrađivale periku za sutkinju i prijenosno računalo za daktilografa u predstavi Hrvatski sveci i blaženici pred problemčićem koju su izvodili Isusovi učenici.Poslije ručka u OŠ „Vladimir Nazor” ostalo je dovoljno vremena do predstavljanja radova nastalih na radionicama pa smo u Galeriji pogledali izložbu, a u Gradskoj knjižnici „Franjo Marković“ crtani film. U 15 sati u Velikoj dvorani Hrvatskoga doma polaznici su pokazali što su radili, a publici su se posebno svidjeli igrokazi dramskih skupina. Igrokaz „glumaca“ iz Sv. Petra Orehovca govori o sv. Marku kad je bio dječak te kako se već u njegovom djetinjstvu znalo da će biti poseban. Isusovi učenici utjelovili su častobranitelje svetaca i blaženika, a zanimljivo je bilo što je u ulozi sutkinje Ane Pravdodjelić bila djevojčica Ana od 5 godina. Posebno lijep ugođaj stvorila je plesna skupina koja je plesala uz svijeće. Svake pohvale zaslužuju i sudionici glazbene radionice.

Napisao: Dino Davosir, 6.bSnimila: Valentina Jurišić

Po drugi su put u Križevcima u siječnju održani Dani hrvatskih svetaca i blaženika, ove godine pod pokro-viteljstvom dječjeg mjesečnika Malog koncila. Dvjestotinjak djece iz Vira, Privlake, Zagreba, Brestja, Zrinskog Topolovca i Sv. Petra Orehovca sudjelovalo je u literarnim, dram-skim, likovnim, glazbenim i plesnim radionicama. Uključili su se i Isusovi učenici, vjeronaučna skupina naše škole koju vodi vjeroučiteljica Valen-tina Jurišić, i obranili čast hrvatskih svetaca i blaženika pred napadima okrutnog tužitelja

Svetost kao uzor

Svetost kao

uzor

ŽIVIM

O D

OBRO

TU2. dani hrvatskih svetaca i blaženika

Dio Isusovih učenika i likovna skupina OŠ Ljudevita Modeca u trenutcima

predaha

Likovna skupina OŠ Ljudevita Modeca izradila je sudačku vlasulju i ostale rekvizite za nastup Isusovih učenika

Učenici Osnovne škole Orehovec

18

U subotu ujutro oko 270 sudionika planinarskog križnog puta sakupilo se ispred HAK-a te nakon doručka krenulo do prve postaje, crkve Blažene Djevice Marije Žalosne i sv. Marka Križevčanina gdje je održana prva misa. Pod geslom „Za Tobom ću kamo god Ti pošao” (iz Lukina evanđelja) uz pjesmu i molitvu hodočasnici su obilazili raspela i kapele okolnih sela koji su predstavljali postaje križnoga puta, a vjernici iz drugih mjesta imali su priliku moliti Križni put sa sv. Markom Križevčaninom autora vlč. Ivana Miklenića, objavljenog krajem siječnja uz 2. dane hrvatskih svetaca i blaženika. Mještani su hodočasnike srdačno dočekivali, nudeći ih hranom i vodom. Predvečer su hodočasnici blatni, mokri i umorni stigli u Orehovec. Nakon mi-snoga slavlja i večere, smješteni su u školu gdje je predviđeno noćenje. Druženje uz pjesmu i ples prekinuto je nešto prije ponoći kako bi se hodočasnici odmorili i skupili snagu za još jedan dan hodanja.U nedjeljno jutro nakon doručka i mise radilo se u skupinama – uz molitvu promišljala su se vjerska pitanja, a zatim

U subotu i nedjelju 13. i 14. ožujka u našemu kraju održan je 45. planinarski križni put. Planinarske križne putove već više od dvadeset godina organizira Planinarska bratovština sv. Bernarda iz Samobora dvaput godišnje, u korizmi i početkom jeseni, a godišnje se na tu pobožnost odazove nekoliko tisuća ljudi. Ovo je

drugi put da je PKP održan u križevačkom kraju na relaciji Križevci - Orehovec - Križevci

Hodati za IsusomHodati za Isusom

se krenulo prema Križevcima. Hodočašće je, iako nekima prilično fizički naporno, bilo ispunjeno radošću. „Uspjela sam, ja bih opet!”, „Zašto je već gotovo?” komentari su

koji su se mogli čuti nakon mise u župnoj crkvi sv. Ane čime je završen 45. planinarski križni put.

Napisao: Josip Labaš, bivši 8.cSnimila: Valentina Jurišić

Silvija najpožrtvovnija

U prošlome broju Izvora izvijestili smo da se 8. c razred uključio u projekt Udruge zdenac i skupio novac za „posvojenje” siromašnog djeteta iz Južne Amerike koji će mu omogućiti preživljavanje i školovanje. U travnju je, na ime Marka Jagodića koji je prikupljao novac, stiglo pismo iz Ekvadora:„Zovem se Jonathan Javier Zambranu Ortiz, imam 12 godina i san mi je postati velika ličnost.”

Napisao: Josip Labaš, bivši 8. c

ŽIVIM

O D

OBRO

TU45. planinarski križni put

Žrtvovati se za druge

Silvija najpožrtvovnijaVjeroučiteljica Valentina Jurišić već nekoliko godina učenicima u listopadu zadaje jedan zadatak: tjedan dana učenici trebaju biti što bolji jedni prema drugima. Nakon tjedan dana žrtvovanja za druge, na sljedećem satu vjeronauka svaki učenik predlaže osobu koja se najviše žrtvovala za njega i tako odlučuju tko se najviše žrtvovao u tom tjednu dobrote. Ove godine u mome razredu najpožrtvovnija je bila Silvija Sučić. Silvija je bila iznenađena, ali i vrlo sretna, a za nagradu je od učiteljice dobila kačkani zvončić i lančić s križićem.

Napisala: Antonia Lalić, 6. a Snimila: Ana Bratić, 6. a

Pismo iz Ekvadora

Zovem seJonathanZovem se JonathanSilvija je nagrađena za dobrotu

Snijeg nije bio prepreka odvažnim hodočasnicima

19

Što nam znači sakrament potvrde

Hrvoje Benko, 8. cKrizmao sam se u Carevdaru. Dobio sam lančić, sat, skuter. Proslavu s pedesetak gos-tiju imao sam u vatrogasnom domu u Vujićima.

Nekada se na krizmu išlo zbog darova Duha svetoga, a izgleda da se u današnje vrijeme to promijenilo. Dok se nekada u najboljem slučaju dobivao bicikl, danas se poklanjaju velike svote novca, skupocjeni mobiteli, prijenosna računala, skuteri i ostali vrijedni pokloni. Nije rijetkost na samome obredu primanja sakramenta vidjeti djevojke golih ra-mena i kratkih suknji ili pak čuti dječake kako su nepristojni prema učiteljima ili prijateljima iako su išli na krizmu.Idu li u crkvu samo zbog poklona, što su odjenuli i što su dobili raspitali smo se među našim učenicima.

Ivana Crnčić, 7. cBila sam na krizmi u Carevdaru. Dobila sam nakit, fotoaparat i nešto malo novaca. Nije bilo puno gostiju, oko dvadeset. Imala sam bijelu haljinu i bolero.

Tomislav Važanić, 8. cKrizmao sam se u Glogovnici. Dobio sam laptop, mobitel, novac. Imao sam dvadese-tak gostiju, bio sam svečano odjeven. Krizma za mene nije samo običaj, to je sveti sakra-ment koji svaki kršćanin prima. Time pokazujemo da smo zreli, odgovorni i da idemo pravim putem. U crkvu i dalje mislim ići zato što vjerujem u Boga i to mi nije samo obaveza. Volim slušati propovijedanje svećenika i uvijek naučim nešto novo.

Luka Šafran, 8. bKrizmao sam se u crkvi u Koruškoj. Dobio sam laptop, mobitel, tenisice i puno odjeće. Slavio sam kod kuće, bilo je 40 ljudi. Krizma mi nije važna samo zbog poklona, i dalje ću ići u crkvu.

Karlo Budja, 8. aKrizmao sam se isto u Koruškoj, bio sam svečano odjeven, imao sam odijelo i svečane cipele. Dobio sam mnogo darova, pretežito novac, a bilo je tridesetak gostiju. Za mene je krizma pokazatelj kršćanske zrelosti, što znači da ću i dalje ići u crkvu i poticati druge da isto idu.

Martina Lukačić, 8. aNa krizmi sam bila u Sv. Ani. Imala sam plavu haljinu, bolero i balerinke. Na kraju mise dije-lila sam vjeroučiteljima bukete. Poslije smo slavili u Pivnici, bilo je 32 uzvanika. Dobila sam nakit, novac, cvijeće i mobitel. Drago mi je što sam bila na krizmi, dugo sam to planirala i osmišljavala. Mama i ja svake nedjelje idemo na misu i mislim tako dalje nastaviti, pomažem drugima, molim se i pokušavam biti što bolja.

Katarina Švagelj, 8. eJa nisam željela ići na krizmu. Razlog je bio vrlo jednosta-van; kao loša vjernica koja ne ide redovito u crkvu, na vjeronauk i slično, nisam se smatrala dostojnom primiti dar Duha Svetoga kojim postajem punopravni član kršćanske zajednice i Katoličke crkve. Na kraju sam se ipak predomislila, no samo zato što je u našem društvu uobičajeno i sasvim normalno da djeca moje dobi primaju sakrament potvrde, bez obzira shvaćaju li oni njegovu važnost. Mislim da je to pomalo licemjerno zato što je većini važno ono što dolazi poslije primanja samog sakra-menta, a to su pokloni.

Kume, što si mi kupioKume, što si mi kupio Sv. Marko kao inspiracija

Primaju li sakrament potvrde zbog poklona i dobre proslave ili on zaista pokazuje životne i vjerske stavove naših sedmaša i osamaša, je li njihovo ponašanje u skladu s obećanjima koje su dali postajući zreli kršćani – pitali smo ovogodišnje krizmanike

ŽIVIM

O D

OBRO

TU20

ŽIVIM

O D

OBRO

TU

Viktorija Dujmović, 7. cKrizmala sam se u Carevdaru. Dobila sam 2500 kn, mobitel, nakit i slatkiše. Imala sam 20 gostiju. Nosila sam bijelu haljinu i bijele sandale. Naravno da ću ići i dalje u crkvu. Krizma mi puno znači, povezala sam se još većim prijateljstvom s Bogom, svojim kumom i s prijateljima.

Anela Gomza, 8. cKrizmala sam se u Glogovnici, a slavila u vatrogasnom domu. Imala sam pedesetak gostiju, dobila sam kameru, nakit i novce. Kuma mi ima 16 godina. Imala sam ljubičastu haljinu i bolero. Krizmom smo postali zreli kršćani.

Matija Harča, 8. aKrizmao me u crkvi u Koruškoj biskup Vjekoslav Huzjak. Na proslavi kod kuće imao sam četrdesetak uzvanika, dobio sam lančić, laptop, novac i još neke manje poklone. Krizma mi nije važna samo zbog darova, vjernik sam i dalje idem u crk-vu. Trudim se širiti kršćanstvo, govoriti ljudima da budu bolji.

Kristina Vugrinec, 8. aNa krizmi sam bila u Sv. Ani. Nosila sam haljinu boje šampanjca, bolero i balerinke. Proslavu sam imala kod kuće, a bilo je 25 uzvanika. Dobila sam novac, mp4 i nakit. Drago mi je što sam dobila poklone, ali nisam na krizmu išla radi toga. Idem na mise i vjeronauk i dalje, ne sramim se svoje vjere.

Kume, što si mi kupioKume, što si mi kupioLikovni natječaj s temom o životu i djelovanju svetoga Marka

Naša škola od 2006. godine organizira liko-vni natječaj kojim se želi promovirati život i djelo svetog Marka Križevčanina. Do sada je na natječaju sudjelovalo oko četiristo učenika iz dvadesetak osnovnih škola Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko--bilogorske i Varaždinske županije.Ove godine od učenika se tražio por-tret, stip ili slikovnica o svetom Marku Križevčaninu ili crtež crkve rodnoga kraja.

Izbor likovne tehnike i formata radova bio je prepušten željama i sklonostima mladih umjetnika, a radovi su mogli biti pojedinačni ili skupni.Na natječaj je pristiglo 210 radova djece vrtićke dobi te učenika osnovnih i srednjih škola. Učenici su nagrađivani po uzrastu i po kategorijama koje su bile zadane u natječaju, a radove su odabrali Zdenko Ba-log i Grozdana Pavičić iz Križevačkog likov-

Sv. Marko kao inspiracijaSv. Marko kao inspiracijaHrvoje i Martin Pleše primaju nagrade za svoj strip

Nagrađeni rad Claudije Pittner

nog kruga, akademski slikar Ivan Nemet i Kruno Premelč iz Udruge „Potkalnički plemenitaši“.Izdvojeni su i bit će nagrađeni radovi četrdesetak djece, šest učenika dječjih vrtića, trinaest učenika nižih razreda osnovne škole (Karlo Subotičanec, Claudia Pittner, Marta Harča, Karla Švec, Hrvoje Pleše i Martin Pleše iz naše škole), četrnaest učenika viših razreda osnovne škole te osam učenika Centara za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju.Nagrade autorima najboljih radova pre-ma izboru župnika Ivana Novaka na dan kanonizacije svetoga Marka u Restoranu „Klara” primilo je devetero djece: Sara Đuras, Brigita Mrazović, Leon Martinović, Sabina Sapač, Monika Jura, Dora Ljubičić, Petra Ivković, Martin Pleše i Hrvoje Pleše.

Napisala: Marta Pečnjak, 8. c Snimila: Valentina Jurišić

Razgovarao i fotografirao: Dino Davosir, 6. b

21

ŽIVIM

O D

OBRO

TU

Dani sv. Marka Križevčanina

Rasti tamo gdje si posijanRasti tamo gdje si posijan

Razgovor s glumcem i dramskim umjetnikom Vidom Balogom

Koje su vaše životne vrijednosti?Životne vrednosti su mi ljubav, kak prema Bogu, tak i prema čoveku, i životna vred-nost su mi moji osobni ideali i pokušavam ih održati i braniti kako god to bilo teško.

O glumi

Dvanaest godina radite u Kazalištu „Ko-medija” i glumili ste u mnogim predsta-vama. Koja vam je najviše prirasla srcu?Najviše mi je prirasla srcu predstava Klupko jer je to prva predstava koju sam igral v Ko-mediji, a veselim se jer od ove jeseni Klupko opet ide na pozornicu, al sad bum glumil jednu drugu ulogu. Verujem da ju budete i vi sa školom došli pogledati.

Imate li kakvu dogodovštinu iz kazališnog života?Imam ih jako puno. Recimo, znate kaj je rekvizita v kazalištu? Rekvizita su stvari koje trebaju da bi se odigrala nekakva predstava. Na primer, rekvizita vam more biti košara za jabuke ili penkala ako na pozornici treba pisati pismo. E, tak su rekvizita jemput bile novine, i to novine iz 1948. g. To je bilo vreme posle rata kad su partizani bili na vlasti i kad su seljaci ostajali bez zemlje, kravica i svega ostaloga jer je sve trebalo biti zajedničko. To je bilo vreme Bože, oslobodi. Dakle, 2007. g. posle jedne predstave za koju su trebale te stare novine, dečki koji slažu rekvizitu, zovemo ih tehničari, malo su se napili. Pa je jedan rekel drugome: „Daj mi te novine, jesi pročital?“, a ovaj drugi veli: „Pa da! Evo ga, opet teraju v zadruge, a čini se i da je Josip Broz Tito živ!“

Prošle godine dobili ste Nagradu hrvatskog glumišta za predstavu Dobri vojak Švejk. O čemu govori ta predstava i koliko vam znači ta nagrada?Pa to je najveća nagrada koju glumac more dobiti v Hrvatskoj, osim nagrade za životno

Upravo ste održali radionicu za djecu za blagdan sv. Marka Križevčanina. Kako je došlo do suradnje s našim gra-dom i župom?Prvo, ja sam rodom iz ove županije, Koprivničko-križevačke, a drugo, vaš župnik i ja smo bili skupa u semeništu pak se od onda još znamo, tak da mi je velko veselje. Kak se bavim kajkavskim jezikom, a Križevci su kajkavsko područje, onda sam ja tu jako sretan jer se osećam kak doma.

A što za vas znači biti kao sv. Marko?Znači otprilike ono kaj je stara izreka: Rasti tam gde si posijan. Dakle, najvažnije je da se čovek u životu bavi s onim kaj zna, bez obzira na žrtvu, bez obzira na prepreke koje stoje na tom putu. Treba stajati iza svojega uverenja. Naravno, malo nas bude moralo žrtvovati svoj život kak sv. Marko, ali moramo čvrsto braniti svoje ideale. To je zapravo poziv sv. Marka i uopće svakog sveca katoličke crkve.

Hrvatski glumac, po mnogima jedan od najboljih hrvatskih komičara, Vid Balog u rujnu je u našem gradu vodio glumačku radionicu na proslavi blagdana sv. Marka Križevčanina. Rođen je u Koprivnici, a već niz godina živi u Zagrebu i radi u Kazalištu „Komedija”. Okušao se kao pisac dramskih tekstova i kao redatelj, bavi se glazbom te proučava kajkavsku književnost i folklor. Evo što nam je rekao o sebi i svojem poslu, o kajkavskome jeziku, sinkronizaciji crtića, o svojem dje-tinjstvu i pravom imenu, i još ponekim stvarima

Radionice za djecuRadionice za djecuMisna slavlja, izložbe, koncerti i radionice i ove su godine od 29. kolovoza do 20. rujna bile dijelom obilježavanja blagdana sv. Marka, zaštitnika našega grada. Imali smo priliku postati kao sv. Marko (ili smo se barem nadali) u našoj školi 4. rujna na radionici „Biti kao sv. Marko” koju je predvodio glumac i dramski urednik Vid Balog. Iako većina sudionika nije imala priliku iskušati se u glumi, moglo se naučiti ponešto o povijesti glume i nasmijati se pokušajima igranja jedne kajkavske pjesme. Istoga dana navečer u Maloj (po-drumskoj) dvorani Hr-vatskog doma održala se plesna radionica koju su vodili plesački par Ištvan Varga i Gabriela Pilić. Ištvanu je to drugi put da vodi radionicu za djecu u našem gradu, ali ove je godine interes bio začuđujuće malen.

Na sam blagdan 7. rujna na Trgu J. J. Strossmayera održana je svečana misa koju je predvodio kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i metropolit. Iako je padala kiša, odazvalo se mnogo ljudi, a kardinal nam je poručio: „Nemojte zani-jekati ime svoga grada i svetoga Marka”.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Za djecu je Vid Balog držao radionicu glume

22

KULT

URA

ŽIVIM

O D

OBRO

TU

Rasti tamo gdje si posijanRasti tamo gdje si posijandelo, svojevrsni hrvatski Oskar za najbolju mušku ulogu. To je najveća počast koju moreš dobiti, a kaj je najvažnije, tu nagradu dodeljuju glumci svom kolegi. A Dobri vojak Švejk je priča o dobrom čovjeku koji se pokušava snaći u groznom ratu. I onda se smehom i veseljem brani na neki način od budalaština koji mu dono- se zakoni, ratno vrijeme i ratno stanje. I, nekak je taj Švejk ono kaj sam ja i privatno. Pokušavam se veseliti kad god mogu, kak god bilo teško.

Zadnjih godina glumili ste u serijama (Bitangama i princezama, Zabranjenoj ljubavi, Zauvijek susjedi, Stipe u gostima). Često se čuju prigovori glumcima da se tako „prodaju“ zbog bolje zarade ili veće popularnosti. Kako to da ste se vi odlučili za serije?Ak ste gledali sve te serije, ja tam isključivo glumim male uloge koje mogu brzo napraviti. Kad god se može izbeći, probam izbeći jer ne volim igrati na filmu, a pogo-tovo ak se ne morem dobro pripremiti. Ja nisam filmski, nego kazališni glumac, a to su različita zanimanja. Tak da su to sve mali štikleci u kojima uglavnom glumim kajkavce, koje sam mogel pripremiti i do-bro napraviti. Smatram da sam sve te male ulogice dobro napravil. A sad kak ostali glumci razmišljaju o svom poslu, u to ja ne bi ulazil.

Koja je razlika između kazališne i filmske glume?Kod kazališne glume vam je najvažniji trenutak glumačke inspiracije upravo tad kad su gledatelji pred tobom. Dakle, taj kazališni čin se događa između publike i onih koji su na pozornici. Pa ak vidiš da si malo dosadan (ko ja sad!), onda pokušavaš biti malo brži, ak vidiš da ih nasmijavaš, pokušaš malo stati na toj rečenici, a ako vidiš da se plaču, onda to podcrtaš glumeći nekaj bolno. Toga svega u filmskoj industriji nema, jer jedino što te, zapravo, gleda je oko kamere. I to su dve različite discipline: glumiti uživo za nekog ili znati da će to netko tek gledati, to su dva totalno različita stanja u glavi.

S kim od kolega glumaca najviše volite raditi?Nije glumac, ali se bavio i glumom, s Davo-rom Dretarom Dreletom.

S kojim biste stranim glumcem ili glumi-com voljeli raditi?S pokojnim Marlonom Brandom.

U medijima vas nazivaju jednim od ponajboljih hrvatskih komičara. Volite li se šaliti i u privatnom životu, ili je to samo gluma?

Nije gluma, stalno se volim šaliti. Smat-ram da smeh u svakom proizvodi lepo raspoloženje i pokušavam to podeliti sa svima okolo sebe.

Pisanje, režija, sinkronizacija, glazba

Iskušali ste se i u pisanju dramskih tek-stova, te u ulozi redatelja. Volite li više glumiti, pisati ili režirati?Najviše volim glumiti, volim i pisati, ali režija je jako težak posel. Kad ne moram, pokušavam ga izbegnuti.

Upravo se u kinima prikazuje novi nasta-vak Shreka u kojem ste dali glas Cvili-dreti. Iskustva sa sinkronizacijom imate već godinama od Zekoslava Mrkve na-dalje. Čini mi se to kao zabavan posao!Sinkronizacija je, prvo, jako naporna. Proizvesti sve ono na crtićima koje gledate, uh, ah i oh, jako je teško. Gledali ste Shreka? Četvrti dio? No, ja sam onaj zločesti vilenjak kaj navlači štumfe, Cvilidreta. A jeste gledali Tko je smjestio Crvenkapici? Da? Onda znate onu moju rečenicu, po vrtićima su stalno vikali: „Krema za žulje pere žulje, čuva ruke i žulji nestaju bez muke.“ Evo, to sam ja isto sinkroniziral.

(nastavak na sljedećoj stranici)

• Stajati iza svojih uvjerenja i braniti svoje ideale - to je zapravo poziv sv. Marka

• Švejk sam i privatno - pokušavam se veseliti kad god mogu, kak god bilo teško

• Televizijska i kazališna gluma su dva totalno različita stanja u glavi

• Ja sam u Shreku onaj zločesti vilenjak kaj navlači štumfe

• Smeh u svakome proizvodi lepo raspoloženje i pokušavam to podeliti sa svima oko sebe

• Na kajkavskome mislimo, smijemo se i plačemo, ali kajkavski i standardni jezik nisu jedan protiv drugoga

Vid Balog i u privatnome se životu voli puno šaliti

23

ŽIVIM

O D

OBRO

TU

Na izložbi smo zatekli 2. a i 2. b koji su došli vidjeti izložbu učiteljice Ivke Kajganić.– Izložba mi se sviđa, mislim da kolegica Ivka ima velik talent i da ga treba dalje njegovati. Želim joj puno uspjeha i još puno izložaba – izrazila je želje učiteljica

Ljubav iz djetinjstvaLjubav iz djetinjstva

Izložba Križevačkog likovnog kruga

Izložba Otkrivena tijela

Izuzetno poučna izložba sastoji se od tijela dvanaest Kineza i više od dvjesto organa. U dvanaest dvorana predstavljeni su mišićni, dišni, reproduktivni, živčani, krvni, probavni i ostali sustavi ljudskoga tijela. Tijela su obrađena posebnim postupkom u kojemu je voda zamijenjena nekom vrstom silikona pa su tijela tako mumificirana.

Izložba Bodies Revealed (Otkrivena tijela) od 2004. godine putuje po najvećim svjetskim muzejima, a vid-jelo ju je više od 15 milijuna ljudi. Od travnja do srpnja imali su je priliku u Zagrebu u Klovićevim dvorima vidjeti i Hrvati

Učimo o svom tijeluUčimo o svom tijeluKULT

URA (nastavak s prethodne stranice)

Bavite se i pjevanjem. Je li važno da glumac zna pjevati?Pa je. Zapravo, ja sam u zagrebačkom Kazalištu „Komedija”, a mi se bavimo glazbeno-scenskim predstavama. Zato je kod nas jako važno da znate pjevati, dok je „Gavella” kazalište koje se bavi dramskim predstavama, dakle bez pjevanja, tam to nije važno. A u Komediji bez sluha i bez pjevanja, teško da bi uspel odglumiti nekaj.

Kajkavski jezik i književnost

Proučavate i kajkavsku književnost i folklor te ste suradnik raznih mani-festacija i drugih događanja vezanih uz ta područja. U sveukupnom radu promovirate kajkavsko narječje. Pretpostavljam da je ta vaša ljubav povezana s rodnim krajem?Tradicija i bogatstvo kajkavske književnosti, nažalost, vrlo se malo proučava u službenim institucijama. Ona je tolko boga-ta da se jezik kojim je pisana zove hrvatski kajkavski književni jezik prema Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. To je jezik 18. stoljeća kojim su pisali naši stari pisci, dramatičari, komičari, propovjednici. Sma-tram da je važno da sačuvamo kajkavski jer je dosta ugrožen, i da ga je potrebno njegovati gdje god se to može i stigne, zato kaj je to jezik kojim su govorili naše bake i dedovi, to je način na koji se i mi izražavamo, na kojem mislimo, na kojem se smijemo i plačemo. A hrvatski standard ili hrvatski službeni jezik moramo svi naučiti da bi mogli međusobno komunicirati. Ali jedan nisu protiv drugoga, to je moj stav.

O djetinjstvu i slobodnom vremenu

Zašto ste promijenili ime?Moje krsno ime je Vid jer župnik me nije htel krstit s Dario. A državno, službeno ime mi je Dario. Tak da nisam promenil ime, samo sam istaknul svoje krsno ime.

Čime se bavite u slobodno vijeme?Skupljam stare knjige.

Kakvo ste dijete bili? Jeste li kao dijete htjeli biti glumac?Stalno sam nekaj predstavljal, bil sam u dramskoj grupi, recitiral sam kaj god sam stigel, vjerujem da i vas ovde ima takvih.

Što mislite o današnjoj djeci i što biste im poručili?Sve najbolje, samo nek ostanu takvi kakvi jesu – i onda bu nam svima bilo bolje – u smislu iskrenosti, u smislu ljubavi, u smislu otvorenosti. A poručil bi da se ne moraju baš stalno čvrgati, tući, navlačiti, nek da budu sretni ovak prijateljski jedni prema drugima, upravo kakvi ste vi sada.

Razgovarala i naspisala: Ida Šimunčić, 8. d Snimla: Martina Valec-Rebić

Suzana Balić, s kojom učiteljica Ivka sva-kodnevno surađuje.Iako u razredu na satima likovne kulture učiteljica Ivka svoju ljubav i znanje prenosi na učenike i redovito i sama crta na zadanu temu, malobrojni su znali da se njihova učiteljica bavi slikanjem pa su s ponosom i oduševljenjem gledali učiteljičine radove.– Još kao djevojčica voljela sam crtati. Kad sam išla u školu, nisam se stizala baviti slikanjem jer sam morala učiti, kasnije sam počela raditi, imala malu djecu. Sad su mi već i unuci odrasli pa imam više vremena posvetiti se svojoj ljubavi iz djetinjstva – objasnila je svoje zanimanje za slikarstvo učiteljica Ivka. Najviše voli slikati motive iz prirode, a najdraže tehnike su joj suha pastela i ulje na platnu.Učiteljica Ivka slika desetak godina, a članica je i Križevačkog likovnog kruga i polaznica Likovne škole Pučkog otvorenog učilišta Križevci.– U prostorijama Likovnog kruga svake se godine u zimskim mjesecima održavaju likovne škole, tečajevi na koje redovno dolazim i učim, usavršavam se. Na mojim izloženim slikama može se vidjeti kako one s mojih likovnih početaka nisu tako precizne kao one novije – rekla je učiteljica

U prostorijama Križevačkog likovnog kruga održana je u svibnju prva izložba slikarice i učiteljice razredne nastave Ivke Kajganić

Još kao djevojčica učiteljica Ivka voljela je crtati

24

pokazujući svoje radove s motivima pejzaža našega kraja.– Na otvorenju svirao je moj unuk Luka. Na izložbu je došlo dosta učitelja razredne nastave koji su me podržali i zahvalna sam im na tome – zaključila je učiteljica Ivka.

Napisao: Vlaho-Josip Štironja, 6. b Snimila: Ana Meštrović

Ljubav iz djetinjstvaLjubav iz djetinjstva

Izložba Križevačkog likovnog kruga

Učimo o svom tijeluUčimo o svom tijelu

Culture shock festival

Tijekom Culture Shock Festivala (od 27. veljače do 3. travnja) ljubitelji fotogra-fije imali su priliku u prostorijama Kluba kulture uživati u fotografijama Darije Cikač. Darija Cikač studentica je 3. godine sni-manja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Njezino zanimanje za film počelo je spontano, još u srednjoj školi na satovi-ma medijske kulture gdje su crtali, snimali kratke filmove, pisali i fotografirali. Surad-nju s modnim dizajnerom Igorom Galašem započela je na prvoj godini studija. Naziv izložbe objašnjava tu suradnju – radi se o snimljenim Galaševim modnim kreacijama, ali i same su fotografije originalne i dojm-ljive kreacije. Sve su fotografije snimljene u prirodi pod prirodnim svjetlom. – Volim mjesta koja „pričaju svoje priče“ kao divlji pejzaži ili napuštene zgrade. Tražila sam takva mjesta pa su fotografije nastale na različitim mjestima u Hrvatskoj: u Gorskom kotaru, na jezeru Kapela i u blizini bolnice u Remetincu u Zagrebu – objašnjava mlada umjetnica.Svoju budućnost još uvijek ne može točno odrediti, ali zanima ju film koji joj je izazov. Uzor joj je Eugenio Recuenco. On je bio španjolski fotograf i jedan od najboljih

Izložba fotografija Darije Cikač

Darijine fotokreacijeDarijine fotokreacije

modnih fotografa našega vremena.

Napisala: Antonia Stručić, bivši 8. c Snimila: Martina Valec-Rebić

KULTU

RA

Velika je pozornost posvećena najčešćim bolestima današnjice, kao što su pretilost, rak, ciroza jetre, osteoporoza. Izloženim plućima pušača zorno su prikazani prob-lemi vezani uz pušenje. U prostoriji iznad koje stoji natpis da ne ulaze oni slabijeg želuca, mogu se vid-jeti ljudski embriji i fetusi od trećeg do dvadeset i prvog tjedna trudnoće. Kad se vidi najmlađi embrij, koji je „dijete u malom”, potpuno se drugim očima gleda na pobačaj.

Napisao: Josip Labaš, bivši 8. c

Šokiranje kulturomŠokiranje kulturom

Ivkin unuk Luka na otvorenju izložbe svirao je gitaru

Fotografije Darije Cikač nastale su u suradnji s modnim dizajnerom Igorom Galašom

Sanja Mikleušević-Pavić i Nataša Škaričić o cenzuri u novinarstvu

Culture Shock Festival je kulturno - -obrazovni projekt dviju križevačkih ne-profitnih udruga – K.V.A.R.K. i P.O.I.N.T.Održava se od 2005. godine s ciljem približavanja najrazličitijih oblika kulture novim generacijama, kako bi bolje shvatile sredinu i vrijeme u kojem žive.

Bogat programOvoga ožujka u sklopu Festivala održavale su se brojne tribine, koncerti, izložbe, radionice, izložbe, priredbe, projekcije i slušaonice. Kao mladi novinari koje zani-maju kulturna događanja u gradu pogle-dali smo dobar dio ponuđenih sadržaja, a posebno nas se dojmio Davor Rostuhar s pričama o džungli, Krešimir Mišak i njegove teorije urote te tribina o novinarstvu danas sa Sanjom Mikleušević-Pavić, novinarkom HTV-a i Natašom Škaričić, bivšom novi-narkom Slobodne Dalmacije.

Cenzura postojiIako je cenzura zabranjena Ustavom Re-publike Hrvatske, ona u hrvatskome novi-narstvu postoji, posvjedočile su cijenjene novinarke koje su na svojoj koži osjetile

posljedice borbe za slobodu medija. Nataša Škaričić ostala je bez posla zbog pokušaja da se u Hrvatskoj razvije pravo istraživačko novinarstvo,– Jako je važno za ove mlađe slušatelje i gledatelje koji su došli večeras, da znaju ko-liko je zapravo važna sloboda javne riječi i da shvate značaj ovih negativnih stvari kojese događaju u našem društvu – poručila je, pokazavši na nas, na kraju dinamične tribine Sanja.

Napisala: Marta Pečnjak, 8. c Snimila: Martina Valec Rebić

25

KULTU

RAŽIV

IMO D

OBRO

TUDO

GAĐAN

JA

za druge teže ekspedicije. U toj je eks-pediciji posjetio sela Nove Gvineje koja su misionari otkrili početkom 60-ih godina. Plemena Zapadne Papue dugo su ostala skrivena ostatku svijeta jer planinski lanac Jayawijaja zaštićuje naseljenu dolinu, a iz zraka je nevidljiva zahvaljujućim gustim oblacima. Zanimljivo je da su oni među prvim ljudima otkrili poljoprivredu, ali su od tada evolucijski stali i živjeli u stilu

Ovogodišnji bogat program Culture Shock Festivala započeo je u četvrtak 4. ožujka zanimljivom tribinom Davora Rostu-hara, mladoga putnika, novinara i fotografa koji je, putujući od svoje šesnaeste godine, obišao više od šezdeset zemalja svijeta. Reportaže i fotografije s putovanja objavljuje u najpoznatijim domaćim časopisima i novinama. Uz stotine tekstova i preko tisuću fotografija, objavio je i tri knjige. Knjiga Samo nek se kreće govori o njegovom putovanju biciklom iz Hrvat-ske u Egipat, a u drugoj pod nazivom Na putu u skrivenu dolinu opisuje putovanje u srednju i južnu Aziju. Predavanjem uz prikazivanje fotografija u prepunom Klubu kulture predstavio je svoju treću knjigu Džungla, koja opisuje sedam ekspedicija kojima je u posljednje četiri godine istraživao Gvatemalu, bolivijsku Amazonu i Novu Gvineju

KULT

URA

Predavanje Davora Rostuhara, putnika, fotografa i novinara

ljudi iz kamenog doba prehranjujući se uzgojem slatkoga krumpira sve do prije četrdeset godina, kad su doživjeli kultur-nu tranziciju pa to selo danas ima školu, ceste u bližoj okolici, suvremenu odjeću, trgovine, čak i jedan hotel. Razvijen je i turizam, tradicionalne borbe između plemena sada više nisu stvarne, nego se uprizoruju za turiste.Nakon boravka s plemenom Dani Rostu-harova ekipa prepješačila je 100 km preko planinskog lanca punog kišnih šuma do

Do prije četrdesetak godina plemena Zapadne Papue živjela su u stilu ljudi iz kamenoga doba

Kroz džunglu s Davorom

Kroz džunglu s Davorom

Rostuhar je predavanje započeo prika-zivanjem kratkog filma o plemenu Dani iz Zapadne Papue koji su 1961. snimili antropolozi s Harvarda jer je putovanjem u njihovu zemlju uhodavao svoju ekipu

sela plemena Yali. Sudjelovali su i u povijes-nom događaju za to pleme – u grad Nisikni stigao je političar koji potječe iz njihovoga plemena i darovao im novac. Budući da ga

Škola u jednom od sela plemena Yali

Plemena Zapadne Papue i danas genitalije prekrivaju izdubljenim tikvicama26

nisu imali gdje potrošiti, političar je otvorio trgovinu koju su Yaliji u vrlo kratkome roku ispraznili.

Ponekad je nužno odustatiIako je u svoje ekpedicije Rostuhar uložio mnogo truda i novca, nisu sve završile uspješno. Govorio je o ekspediciji uz rijeku Waponga gdje su tražili pleme Wolani koje se u susretu s bijelcima povuklo u podnožje planine i tako nastavilo živjeti svojim načinom života. Nakon mnogih teškoća koje su bile protiv njih – gusta šuma, usponi, lijeni nosači, vlaga, zmije – naišli su na prvi trag ljudi: polupećinu u kojoj su kamenom sjekirom odsječena drva sklonjena od vlage. Ali veselje nije potrajalo jer su se ubrzo zbili događaji nakon kojih je ostao samo povratak. Jedan je član ekipe za vrijeme prelaska po srušenome deblu upao u rijeku. Srećom, uspjeli su ga spasiti, ali iste večeri nesret-niku se pijavica prilijepila za oko. Bilo je to dovoljno da nosači odustanu od daljnje potrage pa su se vratili u Jayapuru. – Vratili smo se u Jayapuru bezvoljni, de-motivirani, nije nam se dalo vratiti doma ni ići nikamo, jednostavno smo željeli sjediti na plaži i gledati nebo i tako vegetirati tjednima, što smo i napravili – ispričao nam je Davor. Donji Korowai danas ima škole, trgovinu,

turizam. Saznali smo da znatan broj turista plaća velik novac da bi vidio plemena koja nikada nisu surela bijeloga čovjeka, ali zapravo dobivaju uigranu predstavu već pokrštenih domorodaca.Kako je cilj Rostuharove ekspedicije bio doći do plemena koja doista nisu bila u doticaju s bijelcima i civilizacijom, krenuli su kroz sjeverni Korowai i nakon naporna putovanja stigli do klana Banggatung.– Poklonili smo im svinju, njezinu vri-jednost oni poznaju i cijene pa su ubrzo pristali da ostanemo s njima neko vrijeme – objasnio je Rostuhar.Banggatunzi žive vrlo jednostavnim životom, osnovni posao im je potraga za hranom. Dok muškarci love, žene skupljaju plodove. Vrlo važna namirnica je i kruh dobiven od škroba drveta. Od mesa često

putovati u džungle jer mu je dosta tih krajeva i smatra da je postigao svoj cilj, ali namjerava putovati u civilizirane krajeve.Susret s Rostuharom potaknuo nas je na razmišljanje o životu: neuspjeh nas ne smije obeshrabriti i zaustaviti na našem putu do cilja jer su trud, napor, upornost i žrtva cijena uspjeha. Napisao: Josip Martinčić, bivši 8. b Snimila: Martina Valec-Rebić, fotografije Davora Rostuhara

Ekspedicija iziskuje veliku snagu i izdržljivost, a znaju se dogoditi i nesreće. Jedan je član Davorove ekipe pao u rijeku, a iste večeri nesretniku se pijavica prilijepila za oko

Znatan broj turista plaća velik novac da bi vidio plemena koja nikada nisu surela bijeloga čovjeka, ali zapravo dobivaju uigranu predstavu već pokršenih domorodaca

– Poklonili smo im svinju, njezinu vrije-dnost oni poznaju i cijene pa su ubrzo pristali da ostanemo s njima neko vrijeme – objasnio je kako je započeo boravak kod Banggatunga, plemena koje nikada prije nije bilo u dodiru s bijelcima

Kroz džunglu s Davorom

Kroz džunglu s Davorom

Susret s BaggatunzimaU završnom dijelu predavanja Rostuhar je govorio o svojoj najdražoj ekspediciji u močvarni dio južnog i jugoistočnog planin-skog podnožja gdje živi pleme Korowai. Tamo su 1979. godine dvojica misionara pokušala pacificirati* pleme koje se sastoji od mnogo klanova, no područje je bilo preveliko pa su ga podijelili na južni i sje-verni dio i odlučili pokrstiti samo južni dio.

jedu ribu koju love tako da vrše zataknu u brane, a prava su im poslastica divlje svinje čijim se kostima hvale stavljajući ih na strop. Kuće grade na drvećima jer vjeruju da noću zemljom vladaju duhovi, a za razliku od drugih plemena koja imaju posebno muške, posebno ženske kuće, Banggatunzi žive zajedno.O Banggatuzima je nakon iscrpnog predavanja publika nastavila postavljati pitanja, a nas je zanimalo je li Rostuhar kao dijete mislio da će postati fotograf i novi-nar. Saznali smo da nije. O planovima za budućnost rekao je da vjerojatno više neće

KULTU

RA

Škola u jednom od sela plemena Yali

Probijanje kroz džunglu

Pripadnici plemena Baggatung žive od skupljanja plodova

27

KULTU

RAKULTU

RAKULTU

RA

U polusatnom razgovoru u opuštenoj atmosferi Kluba kulture Krešimir Mišak otkrio nam je niz zanimljivih podataka o svome životu, od početaka bavljenja novinarstvom i rada na televiziji do osobnih uvjerenja. Osobito nam je zanimljivo bilo čuti priče o njegovim školskim danima i prvim novinarskim iskustvima

Svoju novinarsku i voditeljsku karijeru započeli ste na radiju zbog ljubavi prema glazbi. U međuvremenu ste ipak postali poznatiji kao televizijski voditelj nego kao glazbenik. Je li vam žao što je novinarstvo prevagnulo u vašem životu?Zapravo mi nije jako žao zato što sam, u vrijeme kada sam se htio baviti glazbom, bio znatno mlađi i bile su mi zabavne neke stvari koje mi danas nisu toliko zabavne. Tada mi je bilo zabavno svaki vikend putovati, svako naše putovanje bilo je kao vječni maturalac. No kako je vrijeme odmicalo, sve su me manje privlačile takve stvari. Danas mi se više sviđa kućni tempo i sjedenje pred računalom.

Novinarski početci

Sa 16 godina počeli ste voditi ekološku emisiju u Obrazovnom i dječjem programu Radio Sljemena. Kako su izgledali ti vaši novinarski i voditeljski početci?Bila je to polusatna emisija i zvala se Eko-Eko, a ja sam u njoj završio sasvim slučajno. Tražili su voditelja i iskusna radijska urednica izabrala je mene. Tada sam shvatio kako je novinarstvo djelatnost u kojoj se može svirati i u kojoj svaki dan ne moraš biti zauzet osam sati i raditi u uredu, i to je razlog što sam kasnije upisao novinarski faks.

Kakvi su bili ti prvi novinarski zadatci?Najprije sam bio samo voditelj s gospo-đom koja se zvala Majda i tad sam se prvi puta suočio s problemima naglasaka i čitanja. Ubrzo sam dobio zadatak provesti anketu na ulici i ispitati ljude znaju li što su to hermicidi i fermicidi. Anketu sam jako dugo snimao i napunio kasetu od 60 min, a trebala je biti dugačka samo par minuta. Ispitivao sam prolaznike, ali i svoje pri-jatelje koji su mi pričali razne gluposti. Bilo je to zabavno, a kasnije su došle važnije stvari na kojima sam ozbiljnije radio.

U osnovnoj ste školi radili vlastiti školski list koji je bio zabranjen. Ra-zumijete li danas razloge toga za-branjivanja ili smatrate da je ono bilo nepotrebno?Razumio sam ih tada kao što ih razumijem i danas. To nije bio tipičan list s pjesmi-cama i crtežima. Naš list zvao se Krakabal i bio je temeljen na zafrkanciji. U početku je

Mišak je predavanje započeo promišljanjem pojma teorija urote uz koji se često vežu negativne asoci-jacije ma koliko određena teorija imala smisla. Naveo je primjer članka u jednom dnevnom listu u kojem se pod naslovom Najpoznatije teorije urote uz globalno zatopljenje ili pad Blizanaca navode i potpuno smiješne i nevjerojatne teorije poput zamjene nekih pjevača dvojnicima. Tim je ustvrdio da se radi o namjernom obezvrjeđivanju dragačijih objašnjenja određenih događaja u svijetu od onih općeprihvaćenih objašnjenja objavljenih u medijima. Mišak je kao protuudarac onima koji s podsmijehom gledaju na teorije urota skovao pojam teorija spontanog razvoja događaja kojom želi ukazati na nelogičnost vjerovanja da se stvari u svijetu događaju spontano. Smatra da događanja kreiraju moćni ljudi prema svojim osobnim interesima. Predlaže i da se riječ teorija iz pojma teorija urote zami-jeni riječju praksa jer vjeruje da se urote događaju neprekidno i određuju glavni tijek većine događaja oko nas, sada kao i u prošlosti. Mišak, kao zagovornik teorija urote, drži da su neka tumačenja svjetskih

događaja ne samo na pravom tragu, već se bez njih svijet uopće ne može i ne bio smio interpretirati.Mišak je, navodeći autore i naslove knjiga koje se bave ovom tematikom, govorio o različitim teorijama, posebice o tvrdnjama Davida Ickea, jednog od najpoznatijeg svjetskog teoretičara urota, kojega je imao priliku ugostiti u svojoj emisiji. Tako se moglo čuti kako je globalno zatopljenje izmišljotina, štoviše da je svijet u razdoblju hlađenja, nakon kojeg će se opet zagrijava-ti i tako ukrug, da su ptičja i svinjska gripa namjerno izazvane kako bi se prorijedilo stanovništvo i zaradilo od prodaje cjepiva ili da Svjetski trgovački centar, poznate Blizance nije srušila šačica terorista. Spo-minjale su se i teorije u koje je malo teže povjerovati, poput one da svijetom vladaju gmazovi koji poprimaju ljudski oblik.U završnome dijelu tribine upućeniji po-sjetitelji postavljali su pitanja i komentirali rečeno, a kako je na svakome čovjeku da odluči u u što će vjerovati, shvatili smo da nije loše stvari preispitivati i pogledati iz više kutova prije no što ustvrdimo što je istinito ili barem vjerojatnije.

Napisala: Antonija Bratić, bivši 8. c Snimila: Martina Valec-Rebić

Urote ili slučajnosti

Urote ili slučajnosti

Tribina o teorijama urote Razgovor s Krešimirom Mišakom, televizijskim voditeljem i novinarom

Nemam tabelu

životnih uspjeha

Nemam tabelu

životnih uspjeha

U sklopu Culture Shock Festivala u četvrtak 11. ožujka održana je zanimljiva tri-bina u kojoj je Krešimir Mišak govorio o teorijama urote. Iako je Mišak najpozna-tiji kao novinar i voditelj emisije Na rubu znanosti koja se emitira na HRT-u, okušao se i u pisanju znanstveno-fantastičnih priča te niz godina svira u rock sastavu. U ovoj je prilici govorio o temi o kojoj mnogi ne žele ni razmišljati iz dva razloga: ako su te teorije istinite – kako si pomoći, ako nisu – čemu gubiti vrijeme

KULT

URA

Mišak je o teorijama urote govorio u prepunom Klubu kulture

28

U vrijeme kad sam se htio baviti glaz-bom, bio sam znatno mlađi i bile su mi zabavne neke stvari koje mi danas nisu toliko zabavne.

Za prvu anketu napunio sam cijelu kasetu od 60 minuta, a trebalo je svega par minuta.

I danas razumijem razloge zabranjiva-nja mog školskog lista.

Imao sam predrasude u vezi televizije. Naime, vjerovao sam da ju uglavnom čine uštogljeni muškarci u kravatama, dnevnik i slično.

Volim sugovornike koji izlažu teme s puno podataka i bez suvišnog gublje-nja vremena.

Što se tiče tračeva, takve me teme ne zanimaju i užasno bi mi bilo da ih mo-ram raditi.

Vjerujem da čovjek ima zacrtano mjesto kamo u životu mora doći.

Nakon što prođe nekoliko godina, životni uspjeh postane samo anegdota iz prošlosti.

na njemu radilo nas više, a kako je vrijeme prolazilo, sve sam ga više radio sam s obzirom da je moj stari osiguravao usluge „tiska”. Nakon šta bih ja napravio šest stranica na A3 formatu, on bi ih kopirao. Glavna inspiracija mi je bio jedan kanadski časopis Mad što znači lud. Taj časopis je bio ispunjen glupim forama. Kada je prvi Krakabal izašao, na moje iznenađenje svi su ga kupovali, tako je bilo i s drugim brojem. Nakon tog drugog izdanja u školi su se sjetili da bi oni, ako je to školski list, trebali nešto i financirati, ali da nije u redu da crtam portrete profesora na naslovnici.Ja sam i dalje temeljio list na apsurdnom načinu zezancije što je dovelo do zabrane.

Prelazak na televiziju

Zašto ste prešli s radija na televiziju?Razlog je bio praznovjerje. Naime, imao sam predrasude u vezi televizije. Mislio sam da ju uglavnom čine uštogljeni muškarci u kravatama, dnevnik i slično. U to vrijeme pisao sam za časopise kao što su Modra lasta i Drvo znanja. Tad su mi se dogodili razni pehovi, ali sam dobio priliku pomladiti znastveni program. Sve je bilo slučajnost.

Kažete da vaša emisija obrađuje znanstveno utemeljene teme. Govorili ste o NLO-ima, GMO-u, Atlantidi,alternativnim teorijama postanka, proročanstvima, o raznim misterijima…, a ugostili ste mnoge poznate znanstvenike i teoretičare.

Koja vam je od tih tema najzanimljivija i koji vam je bio najdraži sugovornik?Pa u zadnje vrijeme su mi najzanimljivije teme koje se tiču svijesti s obzirom da je svijest nešto što je potpuno nedohvatljivo, nepoznato i ne postoji nikakav teoretski okvir. Prije su mi bile najzanimljivije teme vezane uz NLO-e i stare civilizacije. Teško je reći koji mi je najdraži sugovornik jer ih se u emisiji jako puno izmijenilo, ali volim ljude koji izlažu teme s puno podataka i bez suvišnog gubljenja vremena.

Emisija Na rubu znanosti ušla je u osmu sezonu. Kako birate teme i sugovornike za svoju emisije, ne ponestaje li vam inspiracije za smišljanje novih tema?Moj strah oduvijek jest da će ponestati tema, ali s vremenom su teme počele pro- nalaziti mene.

KULTU

RARazgovor s Krešimirom Mišakom, televizijskim voditeljem i novinarom

Nemam tabelu

životnih uspjeha

Nemam tabelu

životnih uspjeha

29

O novinarskom poslu

Što mislite o novinarstvu kao zaniman-ju i kako gledate na novinarsko bav-ljenje negativnim temama i tračevima?Inače samo novinarstvo ima puno upitnih postulata. Obično u emisijama, prema zakonima struke, gledamo takozvane ar-gumente za i protiv. Do istine se pokušava doći sukobljavanjem različitih stavova, nije mi jasno kako se do istine može doći ako su i argumenti za i argumenti protiv krivi.A što se tiče tračeva, takve me teme ne zanimaju i užasno bi mi bilo da ih moram raditi. Najbolje je ne zamarati se.

Koje su dobre, a koje loše strane vašeg posla?Ima puno dobrih stvari. Najviše mi se sviđa što čovjek nije vezan za određeno radno vrijeme.

Glazbenik i pisac

Da možete promijeniti profesiju, čime biste se bavili?Bio bih glazbenik.

Od mladosti svirate i pjevate u raznim rock sastavima, od Fantoma do današnjeg Hakuna Matata. Tko je vaša publika i je li vam hakuna matata (nema problema) moto u životu?Kao prvo hakuna matata mi nikako nije moto. Kada smo nazivali bend, nismo ni znali što to znači jer ako nečega u bendu ima, onda su to prob-lemi. Rekao bih da je naša publika nasumična, ona koja se zatekne u klubu kad mi sviramo.

Osim što vodite emisiju Na rubu zna-nosti, povremeno pišete za časopise (Drvo

znanja, Nexus, Svjetlost i druge). Pišete i znanstveno-fantastične priče. Dobili ste dvije Sfere i uvršteni ste u Antologiju hrvatske znanstvene fantastike. Odakle crpite ideje za priče i koje mjesto u vašem životu zauzima pisanje?Ideje zapravo ne crpim više niotkud jer uopće više ne pišem. Pisanje SF je vrlo za-bavno, ali i jako frustrirajuće. Napisao sam par pričica koje su slučajno dobile Sfere pa mi je Darko Macan predložio da se to objedini u knjigu.

Vjerovanje i uspjesi

U opisu posla vam je bavljenje temama izvan granica objašnjivoga. Spomi-njete u jednom intervjuu vjerovanje da čovjek ima zacrtano mjesto kamo treba doći u životu, a da ga okolnosti na to tjeraju. U što osobno vjerujete?Vjerujem upravo u to, do toga sam došao razmišljajući, vrteći unazad različite životne situacije i puno puta mi se činilo da su me okolnosti usmjerile nekamo.

Imate obitelj, vodite televizijsku emi-siju, svirate, pišete… Kako usklađujete obaveze i kako zamišljate svoj savršeni dan?Lako ih usklađujem jer ih uglavnom ne radim sve u isto vrijeme. Savršeni dan, hmmm, obično se savršeno osjećam kada završim članak, a ne moram raditi na drugome, pogotovo ako je još rano

popodne.

Što smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?

Ništa, nemam tabelu životnih uspjeha. Nakon što prođe ne-koliko godina to je zapravo anegdota iz prošlosti, a ne životni uspjeh.

Razgovarala i napisala: Marta Pečnjak, 8. cSnimila: Martina Valec-Rebić

bendu ima, onda su to prob-lemi. Rekao bih da je naša publika nasumična, ona koja se zatekne u klubu kad mi sviramo.

Osim što vodite emisiju Na rubu zna-nosti, povremeno pišete za časopise (Drvo

Što smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?

Ništa, nemam tabelu životnih uspjeha. Nakon što prođe nekoliko godina to je zapravo anegdota iz prošlosti, a ne životni uspjeh.

Razgovarala i napisala: Marta Pečnjak, 8. cSnimila: Martina Valec-Rebić

KULT

URA

Nada Mihoković-Kumrić: Lastin rep

Roman govori o majci troje djece kojoj je suprug otišao raditi u Njemačku, ali redovito šalje pisma svojim ukućanima. Iščekujući oca, Viktor piše pjesme svojoj simpatiji Zlati te se druži s prijateljem Goranom. Žali što tata nije u blizini jer bi s njim mogao muški razgovarati, ali mu pokoji savjet dâ i djed. Smatram da ovaj roman zaslužuje pozornost čitatelja zbog zanimljivog sadržaja i pozitivne poruke. Svidio mi se spisateljičin izbor teme. Književnici najviše pišu knjige o dječjim pustolovinama ili ljubavi, a ovaj roman govori o obiteljskim problemima. On

povrđuje da su svakom djetetu potrebna oba roditelja te da ljubav, strpljivost i poticanje čini sret-nu i složnu obitelj. Preporučujem ovu knjigu svima, naročito djeci koja imaju slične probleme.

Obrada lektire

Lektira je zanimljivaLektira je zanimljiva

Nije hrana, ali je poslasticaNije hrana, ali je poslastica

Pročitali smo za vas

Kameni svatovi Monike, Marinele i Monike30

KULTU

RA

Hej, dragi čitatelji i čitateljice Izvora, ja sam Mihaela Jakopović, ali više volim da me zovu Mima. Idem u šesti b razred i obožavam čitati. Čitam stvarno puno (tijekom praznika pročitala sam 25 knjiga!) pa bih vam htjela preporučiti neko-liko onih koje su mi se posebice svidjele. Odabrala sam pet romana pa krećemo od broja pet do mog favorita!

Obrada lektire

Lektira je zanimljivaLektira je zanimljiva

Tko čita, ne skitaTko čita,

ne skita

BROJ 5:Želimir Hercigonja: Tajni leksikon

BROJ 4:Melita Rundek: Haj, ja sam online

BROJ 3:Sanja Pilić: Jesam li se zaljubila

se ne zna, znaju biti vrlo neozbiljni. I ozbiljni. (A to je strašno. Brrr. Sva se naježim. Mrak mrakova.)”Zlatka je prilična štreberica i smije se onima koji su zaljubljeni, sve dok se i njoj ne nasmiješi ljubav... Zainteresirani?

BROJ 2:Sanja Polak: Pobuna Pauline P.

BROJ 1:Silvija Šesto-Stipaničić: Vanda

Nadam se da će vam se svidjeti ovi romani barem upola koliko su se svidjeli meni. Čitajte me i sljedeće godine, pusa od

Mime

Iako postoje predrasude da je lektira dosadna i zamorna, već početkom školske godine 6. a i 6. b razred uvjerili su se da to ne mora biti tako. Povjestice Augusta Šenoe predstavljali smo scenskim nastu-pom u razredu, a radili smo u skupinama. Sve glumačke skupine bile su izvrsne, maštovite i dobro pripremljene, koristila se kostimografija, razni rekviziti, nacrtane pozadine i štapne lutke. Kako smo prije sata lektire obradili i lekciju strip, drugi je zadatak bio pretočiti po-vjestice u strip. Upotrijebili smo sve svoje znanje o planovima, rakursima i drugim izražajnim sredstvima stripa i na kraju oblikovali mini-izložbu u hodniku.

Napisala: Ana Bratić, 6. a Snimila: Martina Valec-Rebić

Sanja Pilić: Hoću i ja

Roman poznate splitske autorice Sanje Pilić govori o sedmogodišnjem dječaku Jurici koji, kao i ostali vršnjaci, jedva čeka da završi školska godina i krenu ljetne ludorije. Ima sestru Hanu koja studira, voli sjediti na Cvjetnom trgu i piti kavu. Najbolji prijatelj mu je Štefek, koji mu ponuđene stvari uvijek vrati u raskupusa-nom, izgriženom ili slomljenom stranju. Radnja je zanimljiva i prati situacije iz dječjega života: druženja s prijateljima, proslave rođendana, ljubavi. Jurica priča o svome životu, željama, uspjesima u školi, odnosu s roditeljima i prvom poljupcu. Zaljubljen je u tri djevojčice i sve su mu tri jednako lijepe i pametne pa se ne može odlučiti. Možda vas zanima koju je od njih polju-bio?

Piše: Doroteja Višak, 6. a

Nije hrana, ali je poslasticaNije hrana, ali je poslastica

„Njezino je pravilo prilikom ocjenjivanja, ona zna za ocjenu četiri, Bog za pet, a učenici najviše za trojku. No, dobro, Patricija iz mog razreda ima četvorku, a Igor i čistu peticu.

Ali Patricijina je majka direktorica u Avonu pa gospođici Cuculić stalno nosi nekakve kozmetičke preparate. Ova ih, naravno, nikad ne plati, već ih prima na dar. To dobro objašnjava Patricijinu četvorku.” Što kažete? Poklanjanje ocjena? Ovaj roman govori i o mnogim drugim temama koje se tiču života mladih, ljubavi, ljubomori, pri-jateljstvu i neprijateljstvu... Moderno skroz, preporučam!

„Najprije je na popisu virtualnih prijatelja, koji se nalazio u profilu i svijetlio bi zvjezdicom kad bi prijatelji bili prisutni, imao samo Praćku. Onda je dodao Visokog i Krpicu, pa Kleu, Bistrog, Micekicu,

Gorkog, Lady Moonlight... broj je samo rastao. Počeo se pitati nije li računalo doista čarobno... sluša li i čuje svojim mikrofonom što se nalazi pored ekrana...” Događaji u Gizmačevu životu – od dobivanja računala i otkrivanja svijeta interneta do neugod-nih iskustava s virtualnim svijetom – drže vas prikovanima uz knjigu.

„Haj. Ja sam Zlatka. Patka. Slatka. Obično me tako zafrkavaju. Prilično glupo ime, ali mogla sam se zvati Klotilda, Kunigunda, Mercedes i Elektra. S mo-jim roditeljima nikad

„ - Mamice, ti, ja i šopingić u Grazu. Može? - Idu mi na živce ti dućani i kupovine.- Pa zašto si takva? Uopće me ne razumiješ. Ostavi me na miru.”Još jedan roman o Paulini P., ali jednako

zabavan i duhovit. Maštovita, snalažljiva i brbljava Paulina ovaj će se put pobuniti - oko čega?

„Tata je bio na informa-cijama. U kuhinji grom i pakao. Tata predbacuje mami da je ona kriva za moje totalno srozavanje u školi. To nije točno. istina je da me u ovom trenutku matematika i njoj slične gadarije uopće

ne privlače. A da znaju ostale stvari. Da znaju da već mjesec dana pušim...”Meni je ovo najbolji roman koji sam pročitala, a govori o zgodama i nez-godama trinaestogodišnje djevojčice Vande. Vanda ima mnogo problema: s matematikom, s mamom koja je u drugom stanju, s tatom koji nikad nema vremena, s Igorom koji ju čudno gleda, s bratom koji joj dosađuje i s Farnijem kojeg je totalno zapustila. Zanima te kako će sve to riješiti?

Mihaela preporučuje31

TEM

A BRO

J A -

BONTO

N

Ponašanje u školi

Razlog zašto smo ove godine odlučili za temu broja obraditi bonton čini se da nije teško pogoditi, nekako imamo osjećaj da učenici iz generacije u generaciju sve manje mare za pristojno ponašanje. Bonton je skup pravila koja propisuju što je u nekome društvu pristojno, a razlikuje se u različitim kulturama. Osobe koje ne poznaju bonton, ili ga se ne pridržavaju, nisu prihvaćene u svim društvima te se smatraju nepristojnima i loše odgojenima.Bonton propisuje kako se pristojno

obraćati i postupati prema drugim ljudima, kako se odjenuti u kojoj prilici, kako se ponašati za stolom, u raznim prigodama, a mi smo pokušali obuhvatiti one situacije koje se na neki način tiču života u školi.Tako smo istraživali i pisali o odijevanju, raspitali smo se što učenici misle o kodeksu odijevanja. Kako se dobar dio učenika služi internetom, nije na odmet ponoviti i neka pravila ponašanja na mreži. Komentirali smo i problem pozdravljanja i ponašanja u autobusu te ponašanja prema životinjama.

Mobiteli često zazvone učenicima pod satom, roditeljima na roditeljskim sastanci-ma, a ponekad se dogodi da se i učiteljima oglasi mobitel, i to ne onaj službeni. Stoga smo proveli zanimljivu anketu o zgodama i nezgodama s mobitelima u školi.Za duplericu smo rezervirali škakljiv prob-lem – neželjeno dodirivanje, popularno zvano šlatanje, a pripremili smo vam i fotostrip i test-kviz. Uživajte!

Napisao: Dino Davosir, 6. b

Zaboravlja li se značenje riječi bontonZaboravlja li se značenje riječi bonton

Nekada je, reći će roditelji, bilo drugačije, poštovali su učitelje, zapravo su ih se bojali. Prije su učitelji čak i fizički kažnjavali učenike koji bi se nepristojno ponašali. Danas su učitelji drugačiji, nikada nećete vidjeti učitelja da udara djecu. Učitelji primjerom pokazuju da se problemi ne rješavaju udaranjem, nego razgovorom. Ali zamislite li se malo, nametnut će vam se pitanje zašto onda ima sve više nepristojne i neodgojene djece?

Svađe i nesuglasice kao dio odrastanjaOdrasli dobro znaju da je i prije bilo za-dirkivanja i svađa među učenicima. Neki bi rekli da je to neprihvatljivo, a drugi misle da su one čak potrebne u procesu odrastanja, na njima djeca uče kako rješavati nesu-glasice. Ali, ako je to istina, netko bi djecu morao naučiti rješavati nesuglasice bez tučnjave i psovki.

Poštovati odrasle i kad misliš drugačijeDobro odgojeno dijete zna što je dopu-šteno i prihvatljivo u ponašanju prema odraslima. Danas se od djece ne traži slijepa poslušnost, nego je važno da dijete zna na pristojan način, s poštovanjem reći kako se ne slaže s mišljenjem odrasle osobe. Kad se učenici ne slažu s načinom rada nekoga učitelja, možda bi mogli na neki način učitelja uputiti što im se ne sviđa, a ne gađati ga gumicama i kredama ili napraviti nešto njegovim papirima. Drsko odgovaranje i prepiranje s učiteljima sigurno nije znak dobrog odgoja. A

sigurno nije pristojno ni držanje ruku u džepovima kad razgovaraju ili odgovaraju pred učiteljem. Dio učenika čak drži ruke u džepovima i na predmetima koji im se sviđaju jer su se tako naviknuli ne znajući da to nije pristojno.– Učenici se na satu ponašaju kako kad, ovisno o tome kako im se dopusti da se ponašaju. Nisam uvijek zadovoljna njihovim ponašanjem. Nekada su vrijedni, rade, ali nekada su previše pričljivi. Nikad nisam doživjela da me tko vrijeđao, ali ima nepristojne djece koja bi se svađala s učiteljicom – rekla nam je vjeroučiteljica Mihaela Ljutić.

Izvan školeUčenici ne vrijeđaju učitelje pred njima jer valjda nemaju toliko hrabrosti, ali zato u društvu vršnjaka spremni su izgrditi učitelje do besvijesti. Velik je broj i onih učenika koji u gradu neće pozdraviti učitelja ako ga sretnu, iako pristojnost nalaže da se učitelja uvijek treba pozdraviti, čak ako ti i ne predaje.

Odgoj se stječe u obitelji Djeca se odgoju i pristojnosti uče od najranije dobi, u obitelji. Načini ponašanja koja steknu u najmlađoj dobi, prevladavat će cijeloga života.– Teško je pričati o općenitom ponašanju učenika jer je svaki od njih pojedinac za sebe. Ne bi bilo pošteno reći da su sva današnja djeca izgubila određeno poštovanje prema starijima i da se ne znaju

pristojno ponašati. Još uvijek, ma kako to čudno zvučalo, ima djece koja u školu dolaze s prekrasnim kućnim odgojem, poštuju školu kao instituciju i učitelje shvaćaju kao osobe koje će im dati potrebno znanje za bolji život jednoga dana. Nažalost, ima i onih (i to veliki broj) koji školu shvaćaju neozbiljno, kao mjesto za zabavu misleći samo na svoja prava, a pri tome zaboravljajući svoje dužnosti i prava druge djece koja su u školu došla po znanje. Moj je nastavni predmet takve naravi da u učionici nema potpune tišine i učenici ga vole jer rade rukama, a nema učenja napamet definicija, formula i sličnog pa do sada nisam imala pretjerano neugodnih iskustava. Pojavi se s vremena na vrijeme koji „buntovnik”, ali i takvi pokle-knu pred „molim te”, „hvala” i „izvoli”. Slažem se s tvrdnjom da većina današnje djece ne zna gdje su granice, što je primjereno, a što nije, i da si dozvoljavaju i ono štone bi smjeli, ali za to treba tražiti krivca drugdje. Meni osobno više smeta ponašanje roditelja koji dođe na informaci-je sa žvakaćom gumom u ustima, kojem na roditeljskom sastanku zvoni mobitel, koji više zna o nastavnom planu i programu od mene i kraj kojeg prolazim, a on me ne pozdravi i slično. Ne možemo očekivati od djece nešto čega nema u obiteljskom okruženju – smatra učiteljica Senka Pleše.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Fotografije: Martina Valec-Rebić

Važnost poznavanja bontona

Više nepristojnihViše nepristojnih

32

TEMA B

ROJA - B

ONTO

NTrebamo li u školi kodeks odijevanja

Odijevanje najviše zanima djevojčice i djevojke jer se one brinu o svakom detalju na sebi, od ukrasa za kosu do obuće, dok je većini dječaka svejedno kako su odjeveni.Svaka javna ustanova ima pravila odi-jevanja. Ona postoje kako bi ljudi izgledali pristojno ili kako ne bi svojim neobičnim odjevnim predmetima ili kombinacijama privlačili previše pozornosti. No, postoje ljudi koji se ne obaziru na ta pravila pa na ulici, u školi, banci pa čak i u crkvi možemo vidjeti majice bez rukava, prozirne i prekratke ženske osobe odjevene u majice, iznimno kratke suknje, košulje otkopčane do pojasa, kratke hlače ili plastične natikače.U našoj školi još ne postoji kodeks odije-vanja, ali bi se, kao i u ostalim javnim ustanovama, trebalo pridržavati uputa iz bontona. U njemu piše da je primjerena odjeća za žene: duge hlače, suknja ispod koljena, majica ili bluza s rukavima, a za

muškarce: duge hlače, košulja, sako, odi-jelo, kratka majica s kragnom. Slično vrijedi i za odijevanje djece. Prošetala sam hodnicima naše škole i zami-jetila nekoliko djevojaka u majici s tankim naramenicama, majici koja otkriva pupak i minici. Na pitanje kako su odlučile tako odjevene doći u školu, dobila sam ovakve odgovore: – ne odijeva mene škola,– neće meni nitko određivati kako ću se odjenuti,– meni je razrednica dopustila,– nitko nam ne govori kako da se odije-vamo.Osim što se neprimjereno odijevaju, iz prva dva odgovora vidi se da i nepristojno odgovaraju. Svima je jasno da djecu ne odijeva škola, ali to ne znači da se u nju može doći u odjeći primjerenijoj za plažu ili vlastito dvorište, kao što se tako ne bi odjenuli za odlazak u banku ili crkvu.

Bonton na internetu

Druga su dva odgovora neobična jer se prošle godine puno govorilo o odijevanju, čak smo i u Izvoru imali članak o tome, a razrednici su na satovima razrednih odjela djeci objašnjavali pravila odijevanja u javnim prostorima.Djeca su ipak samo djeca i trebaju uzore, stoga bi roditelji i učitelji svojim primjerom trebali pokazati što je prihvatljivo, a što ne.

Napisala: Lucija Nežak, 6. dSnimio: Bruno Katavić, 6. b

Tko nas odijevaTko nas odijeva

U današnje vrijeme mnogi se ljudi koriste internetom. Tako je najjednostavnije doći do podataka ili komunicirati s drugim ljudima. No, komunikacija internetom zahtijevala je uvođenje pravila ponašanja, slična onima u svakodnevnom životu.

Privatne poruke i elektronička poštaU pisanju poruka i pisama vrijede pravila kao i u klasičnim pismima: najprije ide oslovljavanje, zatim sama poruka i na kraju potpis onoga tko piše. Poruke pisane ve-likim slovima smatraju se vikanjem. Na to nas i učitelji često upozoravaju kad pišemo ispit: „Ne pišite velikim tiskanim slovima. Dok budem ispravljao ispite, osjećat ću se kao da vičete na mene!” Kod prosljeđivanja poruke koju si dobio, ne mijenjaj sadržaj. Ako je to bila osobna poruka upućena tebi i šalješ ju nekom drugom korisniku, prvo zatraži autorovo dopuštenje. To bi bilo sasvim u redu, ne?Koristi emotikone, smješke, izraze koji nasta-ju kombinacijom znakova (najčešće dvotočja i zagrada), a pokazuje raspoloženje i pomaže da poruka bude ispravno protumačena. Naravno, koristi ih s mjerom jer njihovim se gomilanjem gubi smisao. Ono što neka djeca ne izbjegavaju je slanje dugačkih poruka. U jednu poruku natrpaju sve što treba i ne treba. Poruku

trebaš sročiti tako da bude što jasnija i jednoznačnija. Svakako na kraju pročitaj svoju poruku i provjeri jesi li sve napisao kako si mislio. I ne šalji poruke za koje nisi siguran da ih ljudi žele primiti, kao što su reklamne poruke, lančana pisma, teške datoteke ili neprimjereni sadržaji. Sigurno i sam ponekad dok surfaš, vidiš svakakve poruke uvredljivog sadržaja. Evo jednog pravila vezanog uz to. Ne šalji poruke koje vrijeđaju na nacionalnoj, ras-noj, spolnoj ili vjerskoj osnovi. Ako drugi to rade i osjećaju se cool ili tako nešto, nemoj i ti jer to uopće nije cool. I ovdje vrijedi pravilo: što ne želiš da drugi rade tebi, nemoj ni ti raditi drugima. I još nešto, prijatelju za rođendan ne šalji elektoničku poštu. Sigurno će mu biti draže da ga posjetiš ili nazoveš.

Društvene mreže Druženje na društvenim mrežama posebno je popularno u zadnje vrijeme, neki po cijele dane vise na fejsu. Najvažnije je shva-titi da internet nije siguran i da ne bi trebao objavljivati gdje živiš, koliko godina imaš i ostale osobne podatke. I pri objavljivanju fotografija treba biti oprezan, fotografije koje ne bi volio vidjeti u novinama, ne objavljuj ni na facebooku. Ne sudjeluj u tračevima niti ne šalji poruke intimnoga sadržaja, imaj na umu da na internetu

Pristojni i onlinePristojni i online

33

uvijek ostaje pisani trag. Kasnije to može biti upotrijebljeno protiv tebe.Zabranjeno je i lažno predstavljanje, kao i čitanje tuđe pošte.

Opasnosti na mrežiInternet otvara i bezbroj mogućnosti za uznemiravanje. To što ne postoji izravan kontakt s drugom osobom, često potiče ljude da napišu ono što inače ne bi rekli osobi u lice. Tako se ponašaju mnogi naši virtualni prijatelji, zar ne? Ako te netko vrijeđa, nemoj krenuti u raspravu s njime, nego jednostavno završi razgovor ili isključi računalo. U slučaju da se na internetu netko ružno ponaša prema tebi, možeš uznemiravanje prijaviti administratorima i moderatorima, a svakako porazgovaraj i s roditeljima. Roditeljska je odgovornost za ono što radiš, pišeš i koliko vremena provodiš pred računalom.Kao što vidiš, pravila ima mnogo, samo je pitanje koliko se poštuju. Svijet ne možeš mijenjati, ali kreni od sebe – odnosi se prema drugima s poštovanjem pa će i oni poštovati tebe.

Napisala: Silvija Sučić, 6. a

TEM

A BRO

J A -

BONTO

N

Ne diraj meNe diraj me

1.

Bio je ponedjeljak, zadnji sat. Vrijeme odmora. S prijateljicom sam gledala plakate u učionici. Jedan dječak već nas je neko vrijeme pratio i nije nam dao mira. Svaki put kad bih se okrenula, on bi me udario po stražnjici. Toga dana udario me par puta vrlo snažno pa sam se odlučila požaliti razrednici. Razrednica me ra-zumjela i puno je pričala s tim dječakom, objasnila mu je koji su prihvatljivi načini iskazivanja naklonosti i dala mu zadatak da za mene učini nešto lijepo u znak isprike. Napisao mi je pisamce isprike i kupio čokoladicu, i ja sam mu oprostila. Zahvalna sam razrednici što mi je pomogla.

A. B.

2.

Prije nekog vremena imao sam problem jer sam šlatao cure. Zapravo su svi moji frendovi to isto radili i to nam je baš bilo super. Jedna me cura tužila razrednici i pedagoginji, morao sam s njima razgovara-ti. Potaknule su me da razmislim kako se ta cura osjećala i sad nisam ni malo ponosan što sam ju dirao. Tražile su da se ispričam što sam i napravio, a razrednica mi je rekla neka mi to više ne pada na pamet. Nadam se da i neće.

N. K.

Razgovarala i zapisala: Andrea Bencek, 7. e

IspovijestiIspovijestiPrijavite napasnikaPrijavite napasnika

Pedagoginja pomaže

Istražujući o šlatanju, i našoj smo peda-goginji Branki Lazor postavili nekoliko pitanja jer ona često rješava takve probleme kad se djevojčice potuže da ih neki dječak neželjeno dodiruje.

Što se sve smatra šlatanjem? Šlatanje je riječ iz žargona koja označava diranje bilo kojeg dijela tijela, a ne samo spolnih organa. Jedna osoba može dirati drugu osobu bilo gdje, ali bitna stvar je da osobi koju se dira to smeta, da joj ti dodiri nisu ugodni.

Kako je bilo nekad, a kako danas stoje stvari u vezi sa šlatanjem?Šlatanje je šlatanje, uvijek je isto. Mogu se prisjetiti doba kad sam ja išla u školu i tada ga je bilo. Čini mi se da se danas, što je jako dobro, više govori o tome i potrebno je o tome govoriti jer već i riječ šlatanje ima nekakav negativni prizvuk, a sama radnja može biti vrlo neugodna. Neki učenici misle da je to zabavno, no mi znamo što je zabavno. Zabavno je onda kad je svima zabavno, ako je jednoj osobi neugodno to onda nije zabava.

Kako rješavate situaciju kad neka djevojčica prijavi napasnika?Rješavamo ih razgovorom, sve stvari rješavamo razgovorom. Pozovemo i jednog i drugog učenika na razgovor. Kad govorimo o šlatanju, prema definiciji ono jest seksualno zlostavljanje, u najmanju ruku uznemiravanje, a kad imamo sek-sualno zlostavljanje, možemo govoriti o žrtvi i počinitelju. Dakle, osoba koja šlata drugu osobu, zapravo je počinitelj nasilja, a osoba koju se šlata je žrtva. Razgovaramo i s jednim i s drugim, pokušavamo nasilniku osvijestiti što je bio njegov čin, često puta se učenici pravdaju da su se zabavljali ili igrali. I onda u prvom redu pokušavamo osvijestiti počinitelju što je zabava. Je li zabava ako nekog povrijedimo? Zatim pitamo nasilnika kako bi se osjećao da je žrtva, ako ne zna odgovor na to, onda zamolimo žrtvu da se priključi razgovoru, da ona kaže kako se osjećala. I razgov-aramo toliko dugo dok nasilnik ne shvati u čemu je problem, a zatim ga zamolimo da razmisli kako može popraviti učinjenu štetu. Nije dovoljna isprika jer kad je šteta počinjena psihički, isprika nikad ne može biti dovoljna. Obično tražim od nasilnika 34

Neželjeni dodiri

Ne diraj meNe diraj me

Iz Dječjih prava

Ako ti se ne sviđa kako te netkododiruje ili čak gleda, imaš pravo reći: NE!Ne zaboravite da sami odlučujete tko i kako vas može dotaknuti, zagrliti, poljubiti.Svaka osoba ima pravo reći NE dodirima zbog kojih se osjeća nela-godno. Nitko nema pravo dodirivati naše intimne dijelove tijela bez našeg odobrenja, ili tražiti da mi dodirujemo tuđe, i kazati: „Nemoj nikome reći.” To je spolno zlostavljanje.

Djeca u školi doživljavaju prve ljubavi

da sam razmisli kako popraviti učinjenu štetu.

Koji su razlozi?Možda iskazivanje lju-bavi prema drugoj osobi?Koji puta je i to razlog, koji puta se pokušavaju praviti važni pred vršnjacima, misle da su face, da su cool. Koji puta naprosto žele nekoga povrijediti, a neki ne razmišljaju da to druge ljuti ili im smeta.

Koliko često rješavate probleme oko šlatanja?S dečkima imam često problema, ne mogu govoriti o brojkama , ali se često događa.

Postoje li kazne? Može li se slučaj pri-javiti policiji?Može se jer postoji protokol o postupanju

kad je nasilje u pitanju. Procjenjujemo koliko puta se nasilje dogodilo, kako se žrtva osjeća, kako se osjeća počinitelj, je li tijekom razgovora shvatio svoju pogrešku, je li razumio o čemu se zapravo radi.Uko-liko je to svakodnevno, pozovu se roditelji počinitelja, a ukoliko ni raditelji nisu spremni za suradnju, tada se prijavljuje policiji ili centru za socijalnu skrb. Nastoji-mo izbjegavati takve prijave i pokušavamo osvijestiti djeci da je čin šlatanja nasilje, ali u slučajevima kad dijete ne shvaća i kad roditelji u tome ne vide ništa loše, uistinu smo prisiljeni pozvati pomoć izvan škole.

Razgovarao i napisao: Vlaho-Josip Štironja, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Šlatanje gotovo uvijek izaziva probleme. Ili djevojčicama ako im nitko ne pomogne, ili dječacima ako ih se uhvati na djelu. U svakom slučaju, treba to spriječiti, zabraniti ili što već. Sigurna sam da nikome nije ugodno kad ih se neželjeno pipka.

Nismo mi izmislili šlatanje Po pričama učitelja, i u njihovoj mladosti dječaci su dirali djevojčice. Učiteljica Ivanka Palijan ispričala mi je par anegdota kojih se sjeća. Kaže da dječaci u osnovnoj školi uglavnom nisu pipkali djevojčice, bojali su se učitelja koji su dežurali na hodnicima. Zaobilazili su ih u širokom luku pa o diranju djevojčica ni u učionici ni na hodnicima nije bilo ni govora. Iz srednje škole se sjeća kako ju je jedan mladić

dirnuo. Slikovito i duhovito je ispričala kako ga je namarisala pa takvo što tijekom cijele srednje škole više ni jednome mladiću nije palo na pamet. Kasnije, kad je počela raditi u školi, uhvatila je učenika kojemu je bila razrednica, kako dira neku djevojčicu. Kad ga je pitala zašto to radi, dobila je neobičan odgovor: „Da budem spreman za budućnost!” Baš me zanima kako je on to zamišljao budućnost??

Iskazivanje naklonosti?Danas učitelji i dalje pod odmorom dežuraju na hodnicima, ali to dječake ne sprječava da diraju djevojčice. Spretno odglume nevinašca i čim učitelj okrene leđa, bace se na posao. Netko bi rekao da tako dječaci iskazuju naklonost prema

TEMA B

ROJA - B

ONTO

N35

Šlatanje je seksualno zlostavljanje

djevojčici koju pipkaju, ali ja se ne bih složila s time. Mogla bih nabrojiti mnoge druge načine kako se naklonost može iska-zati bez vrijeđanja nečijeg dostojanstva.Neki to rade iz šale, drugi kako bi ispali frajeri. Zar se nikada nisu zapitali kako bi se osjećali da njima netko radi takvo što? Ili jesu, možda bi to čak i voljeli? No, djevojčicama je u posljednje vrijeme prekipjelo pa su im počele vraćati istom mjerom. Ne mogu reći da je to neko dobro rješenje, teorija „klin se klinom izbija” vjero-jatno neće dati željene rezultate. A možda će dječaci shvatiti kako je to pa prestati raditi takve stvari.

PrenemaganjeIma još nešto što mi jako smeta kod djevojčica. To je njihova gluma. Žalosno je kako neke od njih jedva čekaju da ih dječaci zašlataju, a zatim ih tužakaju učiteljima i glume nevinašca. Možda će se netko nasmijati na ovu moju tvrdnju, ali to je zaista tako. Iskreno, to i nije moj prob-lem, ali mi smeta takvo ponašanje.

Nikakve posljediceA što se tiče tužakanja, u početku su se djevojčice žalile razrednicima da ih dječaci diraju, no to nije urodilo nikakvim plodom. Razrednici bi porazgovarali, zaprijetili, i na tome bi ostalo. Svi znamo da su riječi bez djela ništa. Možda je djevojčicama nada u spas sve češća praksa da se dječaci pipkaju međusobno!?

Napisala: Marta Pečnjak, 8. c Fotografija: Martina Valec-Rebić

TEM

A BRO

J A -

BONTO

NTest-kviz o bontonu

1. Prilikom rukovanja ruku NEĆE prva pružiti:a) starija osoba mlađojb) žena muškarcuc) mlađa osoba starijoj

2. Pri rukovanju žena skida rukavice:a) dab) nec) ako želi

3. Pristojno je kod rukovanja:a) gledati osobu u oči, sigurno joj stisnuti ruku i tri puta je lagano zatrestib) gledati osobu u usne, labavo prihvatiti ruku i čim prije ju pustitic) gledati osobu u oči, snažno joj stisnuti ruku i dobro je protresti

4. Prilikom razgovora obvezno je:a) držati ruke u džepovimab) šaputanje u društvuc) gledanje sugovornika u oči

5. Ako razgovaraš s osobom koja ti NIJE bliska, smiješ:a) dodirivati jub) unositi joj se u licec) koristiti čarobne riječi (molim, hvala, izvoli, oprosti)

6. U prostoriju ulazi prvo:a) muškaracb) ženac) oboje u isto vrijeme

7. Kucati NE moraš kad ulaziš:a) u zbornicub) u svoju sobuc) u učionicu nakon učitelja

8. Ako sjedi, pri upoznavanju ustaje:a) muškaracb) ženac) oboje

9. NIJE po pravilima bontona da kod pozdravljanja:a) muškarac prvi pozdravi ženub) starija osoba prva pozdravi mlađuc) mlađa osoba prva pozdravi stariju

10. U autobusu je iza tebe starija gospođa, a ispred trudnica. Koga ćeš pustiti da sjedne:a) stariju gospođub) trudnicuc) ne mogu obje sjesti pa neću ni jednu

11. U zatvorenom prostoru šešir skida:a) muškaracb) ženac) oboje

12. Prednost pri prolasku kroz vrata imaju:a) oni koji izlaze b) oni koji ulazec) djeca

13. Kod hodanja u troje NIJE ispravno:a) žena je u sredini, mlađi muškarac slijeva, a stariji s desnab) od tri muškarca najugledniji dobiva desnu stranu, a najmlađi lijevuc) u društvu s dvije žene muškarac hoda s desna

14. U restoran ili kafić prvo ulazi:a) muškaracb) ženac) oboje istovremeno

15. Ako si u društvu i sretneš nekoga poznatoga, predstavit ćeš osobe iz društva:a) bilo kojim redomb) od osobe koja ti je najmanje važna do one koja ti je najviše važnac) neću, nek se upoznaju sami

16. Kad u kinu ili kazalištu moraš doći do svoga sjedala uz druge posjetitelje, provlačit ćeš se:a) okrenut leđima b) okrenut licem c) bočno

17. Na koju stranu tanjura ide žličica za desert:a) desnob) gorec) lijevo

18. Kamo se postavlja čaša na stol:a) desno od glavnog tanjurab) lijevo od glavnog tanjurac) na sredinu glavnog tanjura

19. Kako se jedu tvrdi keksi:a) nabodemo ih vilicomb) držimo ih rukomc) režemo ih nožem i vilicom

20. Kad završiš s jelom, vilicu i nož stavljaš:a) prekriženeb) sa stanec) usporedno, u položaj koji bi na satu pokazao pet sati

21. Ubrus za vrijeme jela stoji:a) s desne straneb) oko vratac) u krilu

Ana Bratić i Doroteja Višak, 6. a

Poznaješ li bontonPoznaješ li bonton

36

REZULTATI

Do 30 bodovaTi se vjerojatno nećeš sjetiti nekome pridržati kaput ili oprati i vratiti čistu neku stvar koju si posudio. Riječi molim, hvala, izvoli, oprosti nisu dio tvoga rječnika. Bilo bi dobro da odeš u knjižnicu i posudiš knjigu Bonton jer je za dobru prihvaćenost u društvu važno poznavati osnovna pravila lijepoga ponašanja.

Od 31 do 39 bodovaVoliš brz život i smatraš da gubiš vrijeme na sitne pažnje kao što su kucanje ili pozdrav-ljanje. Uljudan ćeš biti samo kad to tebi odgovara ili prema osobama koje ti puno znače. Nisi osoba koja bi, recimo, bocu dala u recikliranje, poklonila nešto u hu-manitarne svrhe ili se ponašala uglađeno u visokom društvu.

Od 40 do 49 bodovaUsvojio si pravila lijepoga ponašanja. Uvi-jek ćeš prepustiti svoje mjesto starijoj osobi ili pristojno pozdraviti. U društvu nećeš isticati sebe i svoje probleme. Vjeruješ da lijepo ponašanje djeluje dobro na čovjeka i okružje u kojem živi.

Od 50 bodova nadaljeTi si cijela knjiga bontona!! Uvijek si otmjen i uglađen. Ne propuštaš ni jednu priliku da pokažeš svoje lijepe manire. Svojim ponašanjem zaslužuješ divljenje i poštovanje i ljudi se pokraj tebe osjećaju važnima.

a b c

1. 1 1 3

2. 0 3 1

3. 2 0 0

4. 0 0 3

5. 1 1 3

6. 2 5 1

7. 0 2 0

8. 5 3 2

9. 2 5 1

10. 2 3 0

11. 5 2 1

12. 3 1 1

13. 1 2 3

14. 5 2 1

15. 2 3 1

16. 1 3 1

17. 1 3 1

18. 3 1 1

19. 2 3 2

20. 1 1 3

21. 1 1 3

BODOVI

Provjeri koliko poznaješ pravila pristojnog ponašanja! Zbroji bodove uz svoje odgovore i pročitaj što piše uz rezultat!

TEMA B

ROJA - B

ONTO

N

Scenarij i glavni glumci: Bruno Katavić, 6. b i Doroteja Višak, 6. aSporedni glumci: Kristijan Višak, Antonia Lalić, Silvija Sučić, Ana Bratić, 6.a i Patrik Tunjić, Vlaho-Josip Štironja, Dino Davosir, 6. bFotografija: Dominik Višak, 6. a

Milo za dragoMilo za dragoFotostrip

Protunapad

Kasnije, pod satom

Djeco, pomirite se!

GGGggggrrrrrrrrrrrr!!!!!

AAAAAAAaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!

Znate li...

Oooooo...

... meta!

37

TEM

A BRO

J A -

BONTO

N

Razmišljajući o pristojnom ponašanju, na um mi je pala gužva koja se stvori za vrijeme odmora u školskoj trgovini zvanoj „kućica”. Pričekao sam miran trenutak nakon odmora i upitao prodavačicu što misli o ponašanju djece, osobito o tome kako joj se obraćaju.– Većina učenika obraća mi se s teta. Ima onih koji mi govore „ti”. Iako je meni sve-jedno, žalosno je što djeca nisu naučila kako se treba obraćati starijim osobama – ispričala je prodavačica.A kako izlazi na kraj s bezobraznom i izrazito nepristojnom djecom? Mnogo puta sam svjedočio nadvikivanju i dobacivanju ne-pristojnih izraza nekih učenika. Prodavačica kaže da one koji pretjeraju istjera van, no to još nisam uspio vidjeti. Možda je tih koji pretjeraju stvarno malo?

Napisao: Patrik Tunjić, 6. b

Pristojno obraćanje

Ti ili viTi ili vi

Malo je onih koji se sjećaju 31. ožujka 2006. godine, ali ja se dobro sjećam. Toga smo dana nakon što je završila nastava, istrčali na školsko dvorište i uputili se prema autobusu. Kao i uvijek djeca su se gurala, a ja sam čekala svoj red. Ne znam kako se sve odigralo, samo znam da su me gurnuli pod autobus. Vozač je stao, učiteljica me odvela na hitnu pomoć, pozvali su roditelje. Sve je dobro završilo, prošla sam samo s longe-tom na nozi.I danas se neka djeca guraju makar ih učitelji paze. Neki se čak hvale kako se u autobusu tuku, ometaju vozače, šaraju po sjedalima, psuju. Nisu ni svjesni da takvim ponašanjem dovode svoje i tuđe živote u opasnost.

Napisala: Claudija Švogor, 6. d Snimio: Dominik Višak, 6. a

Čekanje autobusa

OpasnostOpasnost

Nezgode s mobitelima

Bojana Dukić, 7. d

Osim za razgovore mobitel koristim za slušanje pjesama i gledanje slika. Nemam mobilni internet. Jednom mi se dogodi-la neugodnost s mobitelom na nastavi. Bili smo na satu kemije i učiteljica me pitala i tad mi je zazvonio mobitel. Malo se naljutila pa sam isključila mobi-tel i ispričala sam se.

David Mavračić, 7. b

Često mi se događa neu-godnost s mobitelom. Na primjer, u trećem razredu mi je mobitel zazvonio pod satom vjeronauka. Učiteljica mi ga je uzela i rekla da će ga odnijeti ravnatelju, ali mi ga je na kraju sata vratila. To me je naučilo pameti i sada je uvijek stišan. Imam internet na mobitelu i ne koristim ga često. Djed mi ga je donio iz Njemačke, a neko vrijeme su mi se prijatelji rugali jer mu je bio razbijen zaslon. Sad čekam novi mobitel.

Anketirao: Vlaho-Josip Štironja, 6. bFotografirala: Martina Valec-Rebić

Živimo u društvu u kojem su, nažalost, materijalne stvari puno važnije od pružanja pomoći drugima. Neke osobe, a najviše slavne, žele iskazati svoj status nošenjem krznene odjeće, no ne razmišljaju koliko je životinja ubijeno za izradu samo jednog kaputa. Mnogi smatraju kako su ljudi toliko moćni da mogu mučiti životinje, no i one su živa bića i imaju pravo na život baš kao i svi mi. Djeca im ponekad znaju vezati konopac i boca ili konzervu za rep. Ukoliko ugledate kako netko muči životinje, priđite mu i pokušajte to spriječiti. Mnoge su životinje krčenjem šuma ostale bez svog staništa pa time i izvora hrane. Zato budite humani, udomite takve životinje, odvedite ih veteri-naru ukoliko su bolesne, nahranite ih. Osim što ćete pomoći jadnim životinjama, dobro ćete se osjećati.

Napisala: Nikolina Pavišić, bivši 8. c

Ponašanje prema životinjama

Biti čovjekBiti čovjek

I na ulici bismo se trebali pridržavati nekih pravila ponašanja. Po nogostupu se hoda desnom stranom, a ako nema nogostupa, kolnikom se hoda s lijeve strane kako bismo vidjeli automobil koji nam ide u susret.Ako nosimo štap ili kišobran, njime nećemo mahati da ne ozlijedimo druge prolaznike. Na ulici se ne jede, a otpatci se bacaju u koš. Ako vidimo da je nekome štogod ispalo, podići ćemo taj predmet i dodati mu, umjesto da dovikujemo. Dok koračamo ulicom, treba nastojati tijelo držati uspravno, pogleda usmjerenog prema naprijed, a ne u tlo pa se neće dogoditi da se nehotice zaletimo u drugu osobu.

Napisala: Lea Sokač, 6. bSnimio: Patrik Tunjić, 6. b

Ponašanje na ulici

Glavu goreGlavu gore

38

TEMA B

ROJA - B

ONTO

NNezgode s mobitelima

Paula Markov, 7. b

Na mobitelu imam internet i idem na Facebook, ali ne surfam puno. U školi mi je jednom zvonio mobitel na satu hrvatskoga. Isključila sam ga, učiteljica je rekla da se to više ne smije dogoditi, bilo mi je jako neugodno. Otad uvijek pazim da isključim mobitel.

Juraj Kuric, 7. b

Više puta mi se dogodilo da mi na nastavi zazvoni mobitel. Jedna zgoda je najupečatljivija. Mislim da sam išao u peti razred, bio je zadnji sat nastave, njemački jezik, kad je „lijepo” počeo zvoniti nečiji mobitel. Zvonio je dva-tri puta, ali nisam prepoznavao zvuk. Trebalo je neko vrijeme da skužim da je moj. Učiteljica mi ga je uzela i rekla da će mi ga vratiti na početku sljedeće školske godine! No, vratila mi ga je na kraju sata jer sam ju moljakao, što inače ne radim. Zatim sam dobro našpotao tetu koja me zvala. Sad imam novi mobitel jer mi je stari pao u rijeku, ali ne bih sad o tome. Mobitel sam kupio svojim novcem, štedio sam dvije godine. Na njemu imam internet, ali ga ne koristim uopće jer su mi slali svakakve poruke četvrtkom i za to mi uzimali 8 kuna što me je izluđivalo. Nabavio sam razne zabavne sadržaje pa pokazu-jem prijateljima što sve imam na mobitelu.

Anamarija Jembrek, 7. b

U crkvi mi je zazvonio mobitel, netko mi je poslao poruku. Svi su me pogledali i bilo mi je vrlo neugodno. Odmah sam isključila mobitel. Na mobitelu nemam internet, ne treba mi jer ga imam na računalu.

Ivan Sukalić, 7. b

Mobitel mi je u školi zazvo-nio pedesetak puta, od toga desetak na geografiji. Sreća što učiteljica poznaje moju baku. Svaki put se ispričam kad mi zazvoni mobitel, ali uporno ga zaboravljam isključiti.Mobitel koristim za zezancije, poruke i razgovore. Ne koristim internet na mobitelu jer mi tata i mama ne daju. Imao sam neugodnost kad su me roditelji špotali što sam skidao igrice s interneta.

Jan Čapek, 6. c

Jučer sam imao neugodnost s mobitelom, zazvonio mi je za vrijeme testa. Nisam odmah shvatio da je moj. Učiteljica mi je uzela mobitel i danas je tata došao po njega. Doma su me špotali. Inače mi mobitel najviše služi za pozive i poruke, a ako koristim mobilni internet, to je uglavnom za igrice.

Valentina Muraja, 6. e

Meni stalno pod satom stižu poruke. Obično isključim ton, ali jučer sam zaboravila pa mi je zvonio pod satom. Bilo mi je jako neugodno. Učiteljica mi je rekla da će mi ga uzeti ako ga ne isključim i da ću ići ravnatelju. Bila sam preplašena jer je meni mobitel sve na svi-jetu zato što ga stalno koristim: slušam glazbu, fotografiram, zovem prijatelje, surfam. Najčešće sam na Facebooku i Youtubeu, ali dnevno sat i pol najviše.

Pristojno mobiteliranjePristojno mobiteliranjeZnate li da za korištenje mo-bitela postoje pravila pristo-jnosti? Evo nekih! U javnosti (npr. autobusu, restoranu) ne trebate ljude izlagati svojim telefonskim razgovorima, posebice ako su intimni. Zvuk zvonjave ne bi smio biti iritantan i preglasan, pogo-tovo ako vam mobitel često zvoni. U kinu, kazalištu, školi, na sastancima i slično trebate isključiti zvuk. Ako zaboravi-

te isključiti zvuk i mobitel zazvoni, ne javljajte se, nego ga pokušajte što neprimjetnije isključiti. Ne razgovarajte uz pomoć slušalica za telefon osim u vožnji ili sličnoj situaciji jer su takvi prizori smiješni. Ako ste u društvu prijatelja, ne razgo-varajte na telefon, ili barem svedite razgovor na najnužnije, kako ne biste prijatelju poručili da su drugi važniji od njega. Zaključavajte aparat kad ga ne koristite kako ne biste slučajno koga nazvali, posebice u kasnim satima. I jasno, ako je u nekom prostoru zabranjena upotreba mobitela, isključite ga, neće svijet propasti!

Kako danas gotovo svako dijete ima mobitel, zanimalo nas je znaju li se pristojno služiti njime. Kako im se često dogodi da zaborave isključiti mobitel, što tada učine oni, a što nastavnici i čemu im sve služi mobitel, raspitali smo se kod šestaša i sedmaša

39

Krajem travnja stotinjak učenika naše škole u Gradskom kazalištu Komedija gledalo je Jaltu, Jaltu, mjuzikl skladatelja Alfija Kabilja i libretista Milana Grgića, koji je već prvom izvedbom 1971. g. postigao golem uspjeh. Tijekom brojnih godina prikazivanja Jalta je postala najpoznatijim hrvatskim mju- ziklom. Jalta govori o trojici sobara koji sa svojim gazdama, vođama svjetskih velesila, Staljinom, Churchillom i Roosveltom dolaze u vilu Aramovski gdje ih ugošćuje Nina Filipovna. Oni se posvađaju oko podjele prekrasne zelene livade, baš kao i njihovi gazde oko podjele svijeta.

Napisao: Vlaho-Josip Štironja, 6. b

Livada iz snaLivada iz sna

Mjuzikl Jalta, Jalta

Biblijsku priču o Josipu i njegovoj braći u režiji poznatog redatelja Richarda Mon-teza međunarodno kazalište Cornerstone Arts izvelo je u više od dvadeset zemalja diljem svijeta. U rujnu su gostovali u bjelo-varskome Domu kulture pa su naši učenici imali priliku uživati u glazbi Andrewa Web-bera, jednog od najuglednijih skladatelja mjuzikala, bogatoj koreografiji i čak 200 atraktivnih kostima, koji su zorno dočarali Josipovo vrijeme. Tekst mjuzikla napisao je Tim Rice, inače poznat po scenariju za Disneyev animirani film Kralj lavova. Po završetku predstave publici se obratio Richard Montez poručivši djeci da slijede svoje snove, baš kao i on sam.

Napisao: Dino Davosir, 6. b

Josipovi snovi

Josipovi snovi

Mjuzikl Josip i kričave boje njegovih snova

U svibnju smo u Velikoj dvorani Hrvatskog doma proslavili 107. rođendan naše škole. Učenici i njihovi učitelji pripremili su bogat program s mnogo igrokaza, monologa, plesnih točaka, scenskih igara. Program su vodili učenici 4. a razreda Ana Bogdanović, Tvrtko Palijan, Mihael Posavec i Doro-teja Vrbančić, koje je pripremila učiteljica Anica Žulj. Organizatorice priredbe bile su učiteljice Sandra Poje, Tanja Kulović-Balić i Ivanka Strmečki Baričević, a scenu su ure-dile učiteljice Anica Žulj, Renata Trstenjak, učenici 4. a razreda te učenici PŠ Veliki Raven (1. i 3. razred) uz pomoć domara PŠ Apatovac Ramiza Salkića. Program je počeo „pubertetskim” monologom Velika sam učenice 3. c razreda Anje Ileković koju je uvježbavala učiteljica Sandra Poje. S vitaminima i mineralima upoznali su nas učenici PŠ Križevačka Poljana igrokazom Vi-tamini i minerali, a pripremila ih je učiteljica Snježana Butković. Dramsko-plesnu točku koju je obradila učiteljica likovne kulture

Senka Pleše Plesna haljina žutog maslačka izveli su učenici 3. c pod vodstvom učiteljice Sandre Poje. Pjesmu iz pozna-tog animiranog filma Snjeguljica i sedam patuljaka Heigh-ho otplesali su učenici PŠ Vojakovac, a s njima je radila učiteljica Tanja Majnarić. Dječake i djevojčice iz 2. c, koji se nisu mogli dogovoriti oko igre koju će igra-ti, uvježbala je učiteljica Ivka Kajganić. Stare igre predstavili su nam učenici PŠ Apatovac koje su pripremile učiteljice Tanja Kulović-Balić i Ivanka Strmečki-Baričević. Riječi su nam predstavili učenici PŠ Veliki Raven pod vodstvom Jasmine Borošak . Učenici 2. b odsvirali su nam Ljetni koncert, a njih je vodila učiteljica Suzana Balić. Poznatu pjesmu Dine Jelušića na simpatičan način predstavili su nam učenici 1. a razreda učiteljice Nataše Marković. Cijeli program pjesmom je pratio mali pjevački zbor i njihova voditeljica Ivančica Celovec.

Napisao: Dino Davosir, 6. bSnimila: Martina Valec-Rebić

Dan škole

Školi za rođendan

Plesna haljina žutog maslačka učenika 3. c

Školi za rođendan

Ljetni koncert učenika 2. b razreda

NA

POZO

RNIC

I40

Predstava Ana i Mia

I ove je godine uoči početka nove školske godine održana priredba za prvaše kako bi im stariji kolege i učitelji poželjeli što radosniji početak đačkog života. Nakon što su ravnatelj Dražen Bokan i križevački gradonačelnik Branko Hrg pozdravili prisutne, uslijedilo je predavanje policajca Željka Kemenovića. Govorio je o djeci u prometu, posebice se obraćajući roditelji-ma koji bi trebali pripremiti svoje dijete za prvo samostalno sudjelovanje u prometu. Uslijedio je glazbeno-recitatorski pro-gram koji je koordinirala Sandra Poje, a vodili su ga učenici 4. c razreda Anama-rija Jakopović, Martin Pleše i Dora Rebić. Dobrodošlicu prvašima poželjeli su učenici 4. c razreda svojim akrostihom Dobro došli. Uslijedila je Himna škole i još nekoliko pjesama Malog pjevačkog zbora pod vod-stvom Ivančice Celovec. Publici se svidio monolog Velika sam učenice 4. c razreda Anje Ileković koju je uvježbavala Sandra Poje i kratak igrokaz Početnica dramske skupine 2. b razreda učiteljice Suzane Balić. Poznatu pjesmu Dine Jelušića Ti si moja prva ljubav na simpatičan način predstavili su učenici 2. a razreda učiteljice Nataše Marković. Na završetku programa komičar i kazališni glumac Vid Balog pročitao je šaljivu pjesmu na kajkavskom narječju i pozvao zainteresirane na glumačku radi-onicu u našoj školi povodom blagdana sv. Marka. Nakon programa učiteljice Anica Žulj, Marija Pupovac i Tanja Majnarić iz matične škole te učiteljice iz područnih škola poz-

Dobro došli, mališani

Dobro došli, mališani

vale su svoje prvašiće na pozornicu gdje su im uručeni skromni pokloni.Nadamo se da im je škola do sada ispunila sva očekivanja, srca ispunila radošću, a glavice znanjem.

Napisao: Dino Davosir, 6. bSnimila: Martina Valec-Rebić

Prvaši i sudionici priredbe zajedno na pozornici

Priredba za prvaše

Šumski plesŠumski ples

Baletna predstava

Krajem rujna u velikoj dvorani Hrvatskoga doma učenici križevačkih osnovnih škola imali su priliku pogledati predstavu Ana i Mia. Nika Mišković i Mia Biondić glume dvije prijateljice od kojih jedna oboli od anoreksije i bulimije, na što upućuje i naslov u kojem se kriju nadimci tih bolesti. Tema predstave je suvremena i zanimljiva, a sadržaj, uz povremene vesele dijelove, zapravo vrlo tužan i potiče na razmišljanje.

Napisala: Lea Sokač, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Da križevačka djeca vole kazalište, potvrđuje puna dvorana Hrvatskoga doma na predstavama koje organizira Pučko ot-voreno učilište. Mnoštvo mališana i ovoga je listopada s užitkom gledalo baletnu predstavu Šuma Striborova (prema pozna-toj bajci Ivane Brlić-Mažuranić) u izvedbi Baletnog studija Zorin dom. Ples i zanimljivi raznobojni kostimi svidjeli su se malim gledateljima.

Napisala: Dora Rebić, 4. c

Jesti ili ne jesti

Jesti ili ne jesti

Anja Ileković izvodi monolog Velika

sam

NA PO

ZORN

ICI41

NA

POZO

RNIC

IBožićna priredba

Bez izlazaka

Sredinom prosinca ravnatelj je donio pravilo da djeca pod odmorom ne smiju izlaziti iz škole. Rapitali smo se što ga je na to potaknulo.– Razlog toj odluci jest zaštita djece. Škola je okružena prometnicama i dovoljno je to što su učenici ugroženi kad odlaze i dolaze s nastave tjelesne i zdravstvene kul-ture. Učitelji ne mogu paziti na djecu koja izlaze iz zgrade i trče u trgovinu ili divljaju po dvorištu – objasnio je ravnatelj i dodao: – Učenici koji se ne hrane u školskoj kuhinji, morat će se naviknuti kupovati hranu prije nastave ili donositi onu pripremljenu kod kuće.

Napisao: Kristijan Višak, 6. a

Nova pravila

za sigurnostNova pravila za sigurnost

Tradicionalno krajem prosinca učenici naše škole pod vodstvom svojih učitelja pripreme božićnu priredbu. Ove su godine pred brojnom publikom u Velikoj dvorani Hrvatskog doma izveli te ponovno ugodno iznenadili sve prisutne maštovitom, toplom i kreativnom izvedbom starih i novih božićnih pjesama, igrokaza i plesova. Na priredbi su sudjelovale učenice i učenici drugog do osmog razreda. Program je otvorila Anamarija Katalenac i veliki zbor pjesmom Halleluja, nakon čega je uslije-dio solo nastup Helene Šogorić i Ange Simunović s pjesmom Božić je te glazbeni

igrokazi učenika drugih i trećih razreda. Atmosferu su dobro zagrijali Toska Lumezi i Anamarija Katalenac svojim solo nastu-pom, a program su zaključili Luka i Marin Meštrović Božićnim plesom. Pozornica je blistala u božićnom ozračju zahvaljujući učiteljici likovne kulture Senki Pleše, a sve je organizirala i vodila zbor učiteljica glaz-bene kulture Sandra Poštrić. Cjelokupni dojam zaključio je ravnatelj škole Dražen Bokan srdačnim željama i čestitkama za predstojeće blagdane.

Napisao i snimio: Bruno Katavić, 6. b

U svečarskom izdanjuU svečarskom izdanju

Zboraši s kapicama i prelijepa pozornica - dovoljno za božićni ugođaj

Plesne skupina Ljubitelja glazbe

Flautistica Toska Lumezi

Fran-Leon Palić u ulozi Rudolfa u igrokazu Božićna samba

Klaviristica Dora Augustinović42

AKTU

ALNO

Problemi s ispisivanjem svjedodžaba iz e-matice

Novi pravilnik o ocjenjivanju

Što je novoŠto je novo

Vladavina strojevaVladavina strojeva

Ocjenjivanje je posao koji, čini se, ne vole ni učitelji ni učenici, posebice oni učenici koji ne vole učiti. Budući da je ocjenjivanje ob-vezno i propisano pravilnicima, nema nade da ćemo u bližoj budućnosti imati školu bez ocjenjivanja. Krajem rujna donesen je novi Pravilnik o načinu praćenja i ocjen-jivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi. Iako se u nekim odrednicama podudara sa starim pravilnikom, donesenim 1995. god-ine, dosta je promjena i novosti u novome pravilniku.

Usmeno provjeravanjeKao i u starome, novi pravilnik propisuje da se usmeno provjeravanje učenikova znanja može provoditi na svakome nastavnome satu bez najave, ali dodaje da ono ne smije trajati duže od 10 minuta po učeniku. Potvrđeno je da učenik u jednom danu smije biti provjeravan usmeno najviše iz dva predmeta, ali je dodano da, u slučaju da toga dana piše pismenu provjeru, smije biti usmeno provjeravan samo jednom.

Pisano provjeravanjeNovi pravilnik razgraničio je dvije vrste

pisanih provjera: pisane provjere (dulje od 15 minuta) i kratke pisane provjere (do 15 minuta). Stari pravilnik propisivao je broj pisanih provjera znanja za predmete ovisno o broju sati godišnje, a po novome pravilniku nema točnoga broja, nego učitelji početkom svakoga polugodišta moraju izraditi okvirni vremenik pisanih provjera znanja u koji unose dan pisanja provjera. Kratke pisane provjere najavljuju se i upisuju u vremenik pet nastavnih dana prije provedbe. I dalje se ocjene iz kratkih provjera pišu u rubriku bilježaka.Novost je i to da prema novome pravilniku učenici smiju tjedno pisati četiri provjere znanja (prije su bile tri), a kao i do sada, u jednome danu smije se provoditi provjera samo iz jednog predmeta. Zaključna ocjena, kao i do sada, ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine uspisanih ocjena.

Prava i obveze roditeljaNovi pravilnik propisuje obveze i prava ne samo učenika i učitelja, nego i roditelja. Jasno je izrečeno da je roditelj dužan redovito dolaziti na roditeljske sastanke

E-matica postoji već nekoliko godina, ali tek krajem prošle školske godine javnost je saznala za nju. Razlog su bili problemi u radu e-matice zbog kojih dio osmaša u našoj zemlji nije na vrijeme dobio svoje svjedodžbe potrebne za upis u srednju školu. U našoj školi za koordinaciju rada s e-maticom bio je zadužen učitelj informa-tike Velimir Iveković pa smo ga pitali kako je prošao upis ocjena i ispis svjedodžaba.– Server na kojemu je matica neprestano se rušio pa se rad činio kao Sizifov posao. Unošenje ocjena bilo je nemoguće od osam sati ujutro do kasno navečer – kazao je učitelj Iveković.Iako je ministar Radovan Fuchs u medi-jima tvrdio da matica radi besprijekorno, neprestano su se javljali učitelji koji su pokušavali isprintati svjedodžbe i tvrdili da se za spremanje unesenih podataka ili ispis pojedine svjedodžbe čeka po pola sata i više.

– Ministar se čak našalio na račun učitelja ustvrdivši da učitelji žele čim prije isprintati svjedodžbe da mogu ići na more. To je sve učitelje povrijedilo, posebno nas koji smo se tih tjedan dana borili da svi osmaši na vrijeme dobiju svjedodžbe. Valjda ipak ministar zna da su godišnji odmori sredi-nom sedmog mjeseca i da smo u lipnju još svi na radnim mjestima – požalio se učitelj Iveković.Uvidjevši da tijekom radnoga vremena neće uspjeti isprintati svjedodžbe osmaša do dana upisa u srednjim školama, učitelji su se u našoj školi odlučili na noćni rad.– Tijekom dana nismo uspjeli napraviti gotovo ništa, zato sam zamolio par ko-legica da mi pomognu tijekom noći upisati podatke i isprintati svjedodžbe. Prve noći smo uspjeli ispisati sve, a sljedećeg dana su razrednici provjerili podatke. Iduće noći smo ispravili pogreške i zahvaljujući trudu učitelja, svi su naši osmaši na vrijeme

primili svjedodžbe. Još jednom zahvalju-jem kolegicama koje su mi pomogle – zaključio je učitelj Iveković.Ovoga puta učenici naše škole i njihovi roditelji nisu osjetili na svojoj koži prob-leme oko ispisivanja svjedodžaba, možemo se samo nadati da će do kraja sljedeće školske godine ministarstvo i tvrtka KING ICT koja je napravila maticu, riješiti pro-bleme, ali i kazniti odgovorne.

Napisala: Sara Šver, 7. e

i pojedinačne informativne razgovore s razrednikom, koji pak mora imati sat predviđen za primanje roditelja. Roditelji imaju pravo od razrednika zatražiti pojedinačni informativni razgovor s predmetnim nastavnikom. Novost je da se u posljednjem tjednu prije završetka nastavne godine ne organiziraju roditeljski sastanci ni pojedinačni razgovori.Ne znam koliko je istine u tvrdnji nekih učitelja da je svaka generacija sve lošija u učenju, ali znam da, ako želimo postići nešto u životu, moramo učiti, s pravilnikom ili bez njega.

Napisao: Kristijan Višak, 6. a

Nova pravila

za sigurnostNova pravila za sigurnost

43

NA PO

ZORN

ICI

Kolekcionarstvo

Kolekcionarstvo je hobi koji uključuje traženje, organiziranje i obradu raznih predmeta. Čini se zanimljivim imati vlastitu zbirku nečega vrijednog. Ako se odlučite postati kolekcionar, najprije morate odlučiti što želite skupljati, zato smo vam pripremili mali vodič.

Filatelija i numizmatikaFilatelija (grč. philatelie od riječi philos – prijatelj, ateleia – frankiranje) je pojam koji označava sakupljanje poštanskih maraka. Zbog tematske raznolikosti koja obuhvaća sva područja ljudske djelatnosti i stvaralaštva, poštanske marke su izuzetno tražene i zanimljive velikom broju ljudi. Neke serije imaju i veliku materijalnu vrijednost.Numizmatika (grč. nomisma – kovanica) je znanost koja se bavi skupljanjem, i proučavanjem starih i suvremenih novčanica, prvenstveno kovanica, ali i proučavanjem ordenja i medalja.

Hebrarij Prirodne zbirke su zbirke koje sadrže stvari nađene u prirodi, tj. sve što nije stvorio čovjek (biljke, ptičja jaja, leptire, stijene, školjke...). Ljudi su još od starih vremena brali, skupljali i spremali biljke. Zbirku

osušenih i prešanih biljaka nazivamo he-brarij. Ako se herbarij pravilno izradi, biljka može trajati dugo. U Italiji postoji herbarij oko 500 godina i još je upotrebljiv. U Hr-vatskoj postoji nekoliko važnijih herbarija, od kojih su najveći Herbarium Croaticum (herbarij Botaničkog zavoda Prirodoslovno--matematičkog fakulteta u Zagrebu) i her-barij Ive i Marije Horvat. Zabranjeno je brati i stavljati u herbarij zakonom zaštićene biljke.

Dječje kolekcionarstvoVelik broj djece vrlo rano počne sku-pljati neke predmete. Djevojčice najčešće skupljaju salvete, naljepnice i lutke, a dječaci autiće, sličice i razne figurice. Tu su još i olovke, vezice, kartice, šalice, značke, bedževi i ostale zanimljivosti što se pojavljuju na tržištu, a ono stalno nudi nešto novo.

Nagradne igreTrgovci su prepoznali djecu kao dobre kupce pa se često između dva crtića u dječjemu programu mogu vidjeti rek-lame u kojima nam govore kako moramo skupiti sve sličice, kartice, figurice i ostalo iz nekakve novoosmišljene kolekcije. Jasno, za popunjenu kolekciju nerijetko se nude i nagrade. Štapići sladoleda, sličice iz čokoladica – nudi li se to nama mogućnost da nešto dobijemo besplatno ili smo konačno dobiveni poklon skupo platili?I na kraju, kad odlučujete što ćete skupljati, pokušajte odabrati nešto što neće trajati jednu sezonu i što možete mijenjati s pri-jateljima jer su druženje i razmjena važan dio kolekcionarstva.

Napisao i snimio: Dino Davosir, 6. b

Moraš skupit’ sveMoraš skupit’ sveKako izraditi herbarij1. SAKUPLJANJE BILJAKABiljke ne smijemo uništavati i brati u velikim količinama. Odabire se zdrava, neoštećena, lijepo razvijena biljka koja po obilježjima građe najbolje predstavlja svoju vrstu. Primjerke treba pažljivo odrezati škarama ili nožem, ili jednostavno otkinuti rukom.

2 . POSTUPAK S BILJKOM NA TERENU Biljku odmah treba uložiti između listova papira koji će upijati vlagu. Biljku treba položiti tako da joj budu dobro vidljivi svi dijelovi. Poslije je spremamo u tvrde kartonske korice. Treba paziti da se biljka ne pomiče i da se ne gužva.

3. SPREMANJE I PREŠANJE KOD KUĆE Skupljeni biljni materijal kod kuće dalje sušimo i prešamo između slojeva novin-skog papira. Za prešanje biljaka imamo posebne preše, ali za prešanje kod kuće koristimo knjige. Bilo bi dobro imati mrežu od drvenih letvica u koju se ulože novinski papiri s biljkama. Takva se mreža može op-tereti knjigama, a dobra je jer omugućava protok zraka. Tijekom sušenja i prešanja treba mijenjati papir sve dok se biljka ne osuši.

4. HERBARIJSKI LISTOsušeni i isprešani primjerak premještamo na herbarijski list. Iako se može kupiti poseban papir, dobar je i obični papir A4 formata. U donji desni kut treba se ucrtati ili zalijepiti etiketa s osnovnim podacima. Etiketa treba sadržavati latinsko ime biljke, narodno ime biljke, nalazište (lokalitet staništa), vrstu staništa, datum sakupljanja te ime i prezime osobe koja ju je ubrala. Cijelu biljku treba pažljivo prenijeti na papir i zalijepiti prozirnom ljepljivom vrp-com. Herbarijski list potrebno je čuvati na suhome mjestu.

HOBIJ I

Skupljati se može bilo što

44

Skupljanje markica - filatelija

Od jedinice do stoticeVjerovali ili ne, u našoj je školi stupila na snagu nova vrsta kolekcionara. Radi se o skupljačima „topova”. To su mangupi koji su tijekom cijele školske godine išli u školu samo da bi grijali stolac i radili nepodopštine. E da, do kraja godine uspjeli su sakupiti devedesetak jedinica i sada, kad više nemaju što izgubiti, cilj im je doći do slavne stotke kako bi imali cijelu vojsku „topova”. Koliko sam uspio doznati, vrlo su marljivi i ustrajni u tome jer svako malo neki „kolac” padne u dnevnik. Bilo bi lijepo da u budućnosti postanu skupljači petica. Sretno, naši „topnici”!

Što više komada skupi i svu slavu pokupiKako ne biste mislili kako su nam „topnici” jedini ponos, imamo mi još zanimljivih skupljača. To su lovci na „komade”. Razlika između „topnika” i „lovaca na komade” je ta što su ovi drugi daleko veći frajeri. Njima je glavna preokupacija uloviti što više cura. Obično je sve dobro dok cure ne shvate da su u toj priči one samo predmet koji će frajeru donijeti slavu. Tad cure napadaju su-zama, a lovci tvrde da komadi nisu vrijedni truda. Valjda će ih to proći, a do tad držite oči otvorenima, siguran sam da ćete i sami zamijetiti nekog neobičnog skupljača.

Napisao: Josip Sovar, bivši 8. c

Neobični skupljačiNeobični skupljači

Skupljanje novčića

NumizmatikaNumizmatikaSiguran sam da poznajete barem jednu osobu koja skuplja neke predmete. Djeca obično skupljaju sličice, igračke, figu-rice, salvete, olovke, karte, dok se odrasli bave sakupljanjem „ ozbiljnijih” predmeta, kao što su poštanske marke, satovi ili stari novac. Prikupljanje staroga novca naziva se numizmatika.

Od robe do prvog novcaŠto je zapravo novac? Novac je svojevrsna roba za koju se može kupiti druga roba. U davnoj prošlosti ljudima nije trebao novac, sve što je pojedincu trebalo, sâm je proiz-vodio ili na neki drugi način pribavljao. Ljudi nisu bili zahtjevni kao danas pa im je malo trebalo. Kad su se neki počeli baviti stočarstvom, a drugi ratarstvom, i kad im je ostalo viška, počeli su to razmjenjivati. Tada je svatko plaćao onime što je proizvodio pa je prvi novac bio robni novac. Otkrićem metala prije 8 tisuća godina ljudi su došli na ideju da naprave kovanice koje će predstavljati opću vrijednost neke robe. S vremenom su zlato i srebro preuzeli ulogu novca, a kako bi se garantirala njihova težina i čistoća (da u njima nema primjesa jeftinijih materijala), počeli su na kovanice utiskivati lik vladara, gradova ili država. U srednjem vijeku ljudi su počeli novac davati bankama na čuvanje, a one su im izdavale potvrde. Papir je lakši i praktičniji pa je tako nastao papirnati novac.

Početci numizmatikeSkupljanje novčića spominje se još u starome vijeku. Zapisano je kako je Gaj Julije Cezar poklanjao novčiće za rimskih svečanosti u čast bogu Saturnu. U 14. stoljeću poznati je skupljač bio talijanski pjesnik Francesco Petrarca, a tijekom 16. stoljeća sve više europskih plemića skuplja stari kovani novac. Prvo profesionalno numizmatičko društvo javlja se u 19. st. u Engleskoj. Hrvatsko numizmatičko društvo osnovano je 1928. godine i jedno je od najstarijih numizmatičkih društava u ovom dijelu Europe.

HOBI JI

Što skupljatiPostoji više načina i kriterija za skupljanje kovanica. Mogu se skupljati sve kovanice svijeta, samo one iz određene države ili pak kovanice iz određenog povijesnog razdoblja.Najrašireniji način skupljanja je skupljanje po tipu ili izgledu kovanice. Većina tipova se lako skupi, dok je dio njih rijedak i skup.I skupljanjem kovanica po godištima bavi se mnogo numizmatičara. Takva kolekcija brzo raste, ali je, kao i kod skupljanja po tipu, problem naći rjeđe godine, u nekim slučajevima gotovo i nemoguće.Manji broj numizmatičara skuplja kovanice prema motivima, npr. kovanice s bro-dovima, likovima vladara, građevinama, grbovima i slično, a za skupljanje prema materijalu (najčešće plemenitim materi-jalima – zlatu, srebru i platini) treba imati dobru financijsku podlogu.

Osobine kovaniceSvaka kovanica ima lice i naličje. Lice je prednja strana na kojoj je obično lik vladara, kruna ili grb države, a naličje je stražnja strana. Osim lica i naličja za kova-nice bitan je i izgled oboda ili ruba kovan-ice, koji je najčešće gladak ili nazupčan, mada se na obodu mogu nalaziti natpisi, određeni ornamenti i drugi oblici.Vrijednost određene kovanice ne određuje njezina starost kako obično ljudi misle, nego najčešće ovisi o njezinoj rijetkosti. Novac kovan u malom broju primjeraka je najvrjedniji bez obzira kad je kovan. Drugi kriterij jest kvaliteta ili očuvanost kovanice.

Držanje kovanicaOve se godine i moj tata počeo baviti numizmatikom. Posjeduje dvadesetak novčića, a najstariji i najvrjedniji primjerak mu je dukat iz 1713. godine, koji je našao kad je kopao podrum. To ga je i potaklo da se počne baviti ovim hobijem.On svoje novčiće drži u numizmatičkoj kutiji. To je kutija s posebnim „paletama”, presvučenim glatkom tkaninom. Novčići se, osim u kutiji, mogu čuvati i u poseb-nim albumima s plastičnim listovima, plastičnim kapsulama ili „košuljicama” od kartona i prozirne folije.

RazmjenaI na kraju, kako doći do kovanica? Naj-isplativiji način je razmjena s drugim numizmatičarima. Oni se okupljaju u klubove, a moguće ih je pronaći i posred-stvom interneta. Drugi način je kupovina od trgovaca na sajmovima ili preko aukcij-skih internetskih stranica.

Napisao: Kristijan Višak, 6. a

Novčić s likom božice Atene

45

ŽIVOT

MLA

DIH

Starke, tenisice koje postoje već jedno stoljeće, ponovo su u modi. Nosili su ih naši roditelji kad su bili djeca, a danas ih nosimo i mi. Doduše, u vrijeme kada su naši roditelji bili djeca, starke su najviše nosili siromašniji jer nisu bile skupe, no danas ih nose svi, bez obzira na stalež. Kako i kada su one zapravo nastale?1908. godine je Marquis Miles Convers pao i teško se ozlijedio. To ga je potaknulo da osmisli tenisice s gumenim đonom. Takve tenisice na početku nisu imale svijetlu budućnost. Tada ih je poznati košarkaš Chuck Taylor isprobao i prihvatio kao

omiljene tenisice u kojima je odigrao bro-jne utakmice te postao promicatelj. Taylor je predložio par promjena kako bi savršeno odgovarale pa su tako prave starke na logu iznad gležnja dobile i Taylorov potpis. Starke su na početku bile obuća radničke klase, rockera, košarkaša, a nosili su ih i zat-vorenici. Danas su za njima poludjela djeca. Ostaje samo pitanje hoće li ovo ludilo za starkama dugo biti in.

Napisala: Nikolina Pavišić, bivši 8. c Snimila: Petra Lesički, 6. b

Što se nosi u našoj školi

Kako učiti i postići uspjeh

Josip Sovar, bivši 8. c

Prvo pripremim sav potreban pribor, u pot-punosti se koncentriram i tako provedem 2 do 3 sata uz knjigu. Ponekad mi se teško primiti knjige, ali ipak razmislim o svojoj budućnosti pa krenem učiti.

Ana Bratić, 6. a

Uvijek učim u svojoj sobi gdje mi nitko ne smeta i gdje mi je mir. Učim vrlo pažljivo, a između imam male stanke. Kad sam sigurna da znam sve gradivo, ponavljam još malo da se ne bi dogodilo da sve zaboravim.

Klara Katavić, 8. b

Uvijek učim za svojim radnim stolom. Tamo imam svoj mir. Učim redovito i puno gradiva zapamtim na nastavi tako da kod kuće trebam samo ponoviti.

Dino Davosir, 6. b

Učim svaki dan po nekoliko sati, redovito pišem zadaće (barem se trudim). Gradivo naučim za vrijeme sata, ali kad pišemo ispit, uvijek sve ponovim.

Dijana Širjan, 7. b Učim u svojoj sobi za svojim radnim stolom. Učim uvijek prije ispita i kad dođem iz škole (tad pišem i zadaće).

Učenje je složeni psihički proces promjene ponašanja na osnovi usvojenog znanja i iskustva. Obuhvaća usvajanje navika, informacija, znanja, vještina i sposobnosti. Danas svatko ima pravo na obrazovanje i

bolji život, ali samo neki pojedinci to zaista cijene i pokušavaju iskoristiti. Na školi koja ima 1000 učenika, samo njih nekoliko se zaista trudi biti uzoran učenik i imati odličan prosjek, dok ovi drugi idu u školu

samo da im ne bi bilo dosadno kod kuće. Istraživali smo u našoj školi zašto učenici ne uče i došli do zaključka da učenike u učenju sprečavaju mediji (mobiteli, računala i internet, televizija, računalne igre...), ali i da

Lako do uspjehaLako do uspjeha

Rapitali smo se o tajnama uspjeha naših odlikaša. Evo što su rekli kako, koliko i gdje uče:

Napisala i snimila: Antonija Bratić, bivši 8. c

Starke opet inStarke opet in

46

U ime ljubavi, More ljubavi, Čarolija, Najbolje godine, Šeherezada... Danas se sapunice prikazuju u svako doba dana. Bez obzira u koje vrijeme pratite televiz-ijski program, nije problem pronaći neku koja zadovoljava vaš ukus i „navući se” na gledanje. Na neki način serije opuštaju, ali i tjeraju nas na razmišljanje jer prika-zuju situacije s kojima se svakodnevno susrećemo: ljubavne probleme, sukobe, životne odluke i slično.

Kritičari sapunicaSapunice su televizijske serije koje se s umjetničkoga gledišta svrstavaju uglavnom u područje filmskoga kiča

(umjetnički bezvrijednih, trivijalnih proizvoda, lažnoj umjetnosti) ili šunda (bezvrijednoj robi). Protivnici telenovela često kude idealizirani, nestvarni svijet koji one stvaraju u svojim pričama. Neki kritičari smatraju da su te serije sa svojim raskošnim scenografijama i uvijek lijepim, dotjeranim glumcima daleko od svakod-nevnog života. Jedna od glavnih meta protivnika sapunica jesu karikaturalni likovi, tj. likovi s preistaknutim, stereotip-nim osobinama. Umjesto da ih prikazuju s više strana, sapunice ih dijele na „crne” i „bijele”, odnosno dobre i zle. Mnogi psiholozi smatraju da publika koristi telenovele za bijeg iz stvarnosti. Blješteći svijet u telenovelama trebao bi utješiti siromašnije slojeve i pomoći im da pre-brode socijalnu nejednakost i nepravdu. Zamijećen je rast gledanosti kad u seriji nesretni lik doživi pravdu.

Birati što gledamoVeliki postotak djece danas gleda sapu-nice. Problem nastaje kad prate veći broj serija pa im ne preostaje vremena za sve obaveze. Osim toga, većina sapu-nica obrađuje teme koje nisu potpuno primjerene i razumljive djeci: spletke, prevare, zamršeni ljubavni odnosi. Ipak, postoje i dječje sapunice koje su sadržajem prilagođenije mladim gledateljima, i koje uče kako se nositi s problemima odrastanja. Iako se to djeci ne sviđa, za gledanje sapunica trebali bi imati odobrenje i kontrolu roditelja. Tako neće „gutati” sve redom, nego će uz pomoć odras-lih odabrati ono što je za njih dobro i korisno i čime će se oplemeniti.

Napisala: Antonija Bratić, bivši 8. c

Serije, serijiceSerije, serijice

KAKO USPJEŠNO UČITI

1. Izaberi mjesto za učenje i uvijek uči na istom mjestu.2. Napravi plan učenja,upisuj sve svoje obaveze (zadaće, ispite) u tjedni raspored i drži ga na mjestu na kojem učiš.3. Isključi sva sredsta za koja misliš da će te ometati. 4. Pročitaj bilješke iz bilježnice.5. Pročitaj čitavu lekciju iz udžbenika (kao da čitaš zanimljiv roman).6. Pogledaj sve slike i tablice, atlas.7. Pokušaj odgovoriti na pitanja na kraju lekcije (svojim riječima, glasno) – ako ne znaš odgovor, potraži ga u tekstu.8. Ponovno pažljivo pročitaj prvo poglav-lje.9. Dok čitaš, podcrtaj samo najvažnije riječi ili ih zapiši na papir kao natuknice.10. Kad pročitaš poglavlje, digni pogled od knjige i prepričaj najvažnije vlastitim riječima (ako zapneš, pogledaj u knjigu).11. Prepričavaj nekoliko puta glasno.12. Na kraju smisli jedno pitanje iz poglavlja, zapiši ga i glasno odgovori.13. Čak i kad si naučio/la, gradivo trebaš ponavljati što više puta!

Gledamo li sapunice

oni zapravo ne znaju kako učiti, pa smo odlučili dati nekoliko savjeta za učenje.

Sapunice potiču na dobroSapunice potiču na dobroOd velike ponude sapunica meni je najdraža Rebelde jer ta serija za mlade na zanimljiv način obrađuje mladenačke probleme. Prateći sapunice, zamijetila sam njihove dobre strane. Čini mi se da je pozitivno što prikazuju različite vrste ljudi, bez obzira na rasu, vjeroispovijest, materijalno stanje, izgled, dob i sl., i tako potiču na prihvaćanje različitosti. Zbog jasne podjele likova na dobre i loše, lako se razlikuje dobro od zla. Postupci zlih likova ukazuju na ponašanja koja bismo trebali izbjegavati u stvarnom životu (konzumi-

ranje alkohola, droge, ogovaranje, spletke), a postupci dobrih likova podsjećaju na lijepe trenutke u životu (obitelj, djecu, školovanje, zajedništvo, potporu u nevolji). Mislim da je još jedna od dobrih strana sapunica ta što prikazuje situacije koje su u današnje vrijeme sve više događaju (otmice, pedofilija, krađe, bolesti) i na neki nam način ukazuju da i mi trebamo reagi-rati i pomoći u nevolji bilo kojem čovjeku, ženi ili djetetu.

Napisala: Tena Kelemin, bivši 8. e

Dobre strane sapunica

ZA- dobre su i zanimljive- ima puno zgodnih glumaca- sviđa mi se španjolski- Šeherezada je zgodna- razbijaju dosadu- Onur je sladak- romantične su- pripremaju te za život

PROTIV- nemam vremena- mama mi ne da- zatupljuju - imam pametnijeg posla- moram učiti- moram paziti brata- sve su na isti kalup- ima previše nasilja

Od rujna se na televiziji prikazuje nova sapunica Šeherezada koja je postala prava uspješnica. Serija je tijekom ljeta na-javljivana kao nešto još neviđeno budući da se ne radi o meksičkoj, nego o turskoj sapunici. Vjerojatno je njezinoj popular-nosti pridonio i najgledaniji večernji termin. Šeherezada nas je potaknula na razmišljanje jesu li sve serije koje prate djeca primjerena njihovoj dobi i mogućnostima shvaćanja složenih međuljudskih odnosa

Pitali smo učenike koji su njhovi razlozi za ili protiv gledanja sapunica:

ŽIVOT M

LADIH

48

ŽIVOT M

LADIH ŽI

VOT

MLA

DIH

Tučnjava snimljena mobitelom dogodila se prije gotovo tri godine. Kako su učenici kasnili na sat, otkriveni su i škola je slučaj prijavila policiji i Centru za socijalnu skrb.Učenici i njihove obitelji neko su vrijeme bili pod nadzorom Centra za socijalnu skrb, roditelji su im pozvani na razgovor s policijom, a škola je učenike kaznila strogim ukorom pred isključenje. Snimke su još neko vrijeme potajice kružile školom i nakon toga se događaj počeo zaboravljati.

Stare raneU ožujku ove godine stare rane ponovno su otvorene. Na popularnome je YouTubeu korisnik pod nadimkom kristijan 1220, uz ostale šokantne filmiće, objavio i spomenutu snimku te time podigao veliku medijsku prašinu. Velik broj novina i portala pisao je o nasilničkom ponašanju mladih Križevčana i o skandaloznoj praksi današnje djece da objavljuju snimke svojih nepodopština.

Nakon par godinaDanas, nakon što je prošlo nekoliko godina i kada su sudionici, sada učenici 2. razreda srednje škole, malo sazreli zamolili smo jednoga od njih (nazvat ćemo ga u ovom slučaju Marko) za razgovor. Priznao je kako se nimalo ne ponosi tim događajem i da bi rado promijenio svoj postupak.– Taj događaj mi je obilježio cijelo školovanje u osnovnoj školi, stvorio mi je mnogo problema i time sam osramotio svoju obitelj – ispričao je. Do tučnjave je došlo zbog beznačajnog razloga jer ga se čak ni on sam ne sjeća. Dodatan poticaj bila mu je velika podrška kolega iz razreda koji su gledali i navijali pa se, prisjeća se Marko, želio istaknuti i biti popularan.– Da sam znao u kakve ću se nevolje uvaliti i da ću imati posla s policijom, nikad se ne bih upustio u svađu, stoga neka ja budem primjer svima da nasilje nikad nije rješenje – poručuje.

Ostavljen od prijateljaS ogorčenjem se Marko prisjeća kako su ga u trenutku kada je primao i davao udarce svi prijatelji bodrili, a kada mu je trebalo stati u obranu, nitko nije bio uz njega.– Bio sam popularan kad nije bilo nikog od profesora u blizini, no čim se je ukazala opasnost, svi koji su mi prije dvije minute glumili prijatelje, okrenuli su mi leđa. Tad sam shvatio da moram naći nove prijatelje – zaključio je.

Prihvaćanje posljedicaOvaj incident jedan je od rijetkih koji je ozbiljno shvaćen jer činjenica je da mnogo svađa i tučnjava ostaje nekažnjenima i nerijetko se smatra normalnim dijelom odrastanja. Možda je vrijeme da učenici shvate kako biti odrastao znači biti spre-man za svoje postupke snositi posljedice.

Napisao: Josip Sovar, bivši 8. c

Zbog tučnjave problemi s policijom

Moralna odgovornostMoralna odgovornost

Kako je završio slučaj objavljivanja snimki na internetu?26. ožujka 2010. dobili smo saznanje da je snimka tučnjave dvaju dječaka od 14 g. objavljena na YouTubeu i odmah je pokrenuta kriminalistička istraga. Utvrdili smo s kojeg računala je snimka postavljena na internet, otišli do počinitelja, obavili razgovor te saznali da je snimku dobio od jednog svog prijatelja. Kako je vrijeme počinjenja tučnjave bilo u ljetu 2007. g., nastupila je zastara i nismo mogli podnijeti prekršajnu prijavu. Zapravo se za djecu ispod 14 godina ne podnose prekršajne prijave jer ona nisu kazneno odgovorna, ali se uključuje Centar za socijalnu skrb.

Kakve su posljedice objavljivanja takvih snimki nasilja?U ovom slučaju izvjestili smo Centar za socijalnu skrb te pozvali roditelje i tu djecu na razgovor. Centar za socijalnu skrb pokrenuo je početne mjere nadzora obitelji u slučaju ako bi se takve pojave ponavljale. U ovom slučaju nije bilo ponavljanja takve

radnje, dakle nije bilo sumnje na inkrimi-nacije širih razmjera, tj. radilo se o izdvo-jenom slučaju pa nije bilo ni potrebe da se sama kriminalistička istraga širi. Osoba koja je stavila na internet snimku, istoga ju je dana nakon razgovora s nama izbrisala. Sama kaznena odgovornost kod objav-ljivanja snimki na internetu ne postoji, ali može postojati odgovornost osobe koja je snimala. Da bi postojala odgovornost, moraju biti zadovoljene neke zakonske pretpostavke. Prema kaznenom zakonu RH, članku 131., tko neovlašteno i kriomice snimi drugog filmski, televizijski, video-kamerom ili fotoaparatom, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Kazneni postupak pokreće se ako oštećena osoba kod nas podnese prijedlog za pokretanje postupka.

Koliko često se događaju takvi slučajevi?Prema prijavljenim slučajevima procjen-jujem da se ne radi o velikom broju takvih slučajeva. Mi pratimo te internetske stranice i uglavnom se radi o dječjim

nepodopštinama koje ne prelaze granice.

Kako dolazite do osobe koja stavi snimku na internet?Imamo tehnička sredstva kojim lociramo IP adresu računala i tako vrlo brzo dođemo do vlasnika.

Znači li to da osoba može na internet stavljati bilo što?Iako ne postoje zakonske sankcije za obljavljivanje, postoji moralna odgovor-nost. Objavljivanje takvih snimki propagira nasilje među mladima i djecom, što je posebno danas pod povećalom javnosti. U interesu je svih institucija društva da se nasilje suzbije, zato se i u školama provode programi prevencije nasilja, nude se razne sportske aktivnosti i slično. A u velikom broju slučajeva djeca koja se bave takvim aktivnostima, lako u kasnijoj dobi skliznu na onu stranu zakona.

Razgovarao i napisao: Patrik Tunjić, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Razgovor s načelnikom policije Abelom Carom

Odgovore na pitanja kako je završio slučaj i koje su posljedice podizanja snimki nasilja na internet, potražili smo kod načelnika Policijske postaje Križevci Abela Cara

Nasilje nije rješenjeNasilje nije rješenje

Stavljanje snimki na internet povlači moralnu odgovornost

48

Higijena i njega tijela važni su tijekom cijeloga života. Osjećaj svježine i čistoće pridonosi samopouzdanju i osjećaju zadovoljstvu samim sobom. Preporučuje se koristiti sredstva za njegu kože, svakodnevno se tuširati i mijenjati rublje. Važno je znati da se dezodorans nanosi na čisto tijelo. Preporučljivo je koristiti dezodoranse u obliku kristala jer sprejevi ulaze u zrak i probijaju atmosferu. A kako učenici naše škole održavaju higijenu i jesu li zadovoljni svojim higijenskim navikama, saznali smo provodeći anketu

Higijenske navike učenika u našoj školi

Jesmo li čistiJesmo li čisti

Borba protiv ovisnosti

Počinje se vrlo ranoPočinje se vrlo ranoJedna legenda iz knjige Abraham kaže da je na mjestu gdje je pljunula zmija, izrasla prekrasna biljka duhan. Isprva su joj se ljudi divili, no kad su je probali, shvatili su koliko je opasna jer se nisu mogli odviknuti od nje. Slično se danas događa i s mladima.

– Djeca uglavnom počnu pušiti iz znatiželje ili da bi bili važni pred vršnjacima, no zbog sastava cigarete, prvenstveno zbog nikotina, vrlo brzo postaju ovisnici – tvrdi liječnica Ivana Anđelić-Ištvanović. Stoga se već niz godina u Mjesecu borbe protiv ovisnosti (15. studenoga – 15. prosinca) u našoj školi provode radionice za učenike

šestih razreda kojima je cilj upoznati učenike s posljedicama pušenja i uzimanja drugih opojnih sredstava. – U današnje vrijeme počinje se pušiti vrlo rano – istaknula je dr. Anđelić-Ištvanović, što potvrđuje činjenica da je u našoj školi, prema anketi koju su u školskoj godini 2010./2011. provele pedagoginja Branka Lazor i socijalna radnica Elvira Kiš-Miklečić, 25,7% djece probalo pušiti. Umirujuće je da nitko od djece ne puši svakodnevno (ako vjerujemo da su bili iskreni u odgovorima).– Nikotin djeluje na receptore u mozgu, stoga pušačima cigareta vrlo brzo treba za normalno funkcioniranje. Pušačima zapravo nije lako pomoći. Bez razvijene sv-ijesti o štetnosti pušenja i želje ovisnika da

se te loše navike riješi, ne može se pomoći pušačima – objasnila je dr. Anđelić-Ištvanović. Još je teže, čini se, kad ankete pokazuju da puši 60,3% roditelja pa djeca imaju loše uzore.Pušenje je glavni rizični čimbenik za razvoj raka bronha i pluća, grkljana, ždrijela, usne šupljine, jednjaka, bubrega i gušterače, a neki oblici leukemije češći su kod osoba koje puše. – U odvikavanju od pušenja pomaže radna i sportska aktivnost te promjena prehram-benih navika – zaključila je dr. Anđelić-Ištvanović.

Napisao: Vlaho-Josip Štironja, 6. b

Anketa o higijeni provedena je u 6. b, 7. b, 8. b te bivšem 8. c razredu, dakle ukupno je ispitano 97 učenika (51 djevojčica i 46 dječaka). Većina djevojčica, čak njih 48 (visokih 94 %) zadovoljna je svojom higi-jenom, dvije misle da bi mogle poraditi na njoj, a jedna zna da je njena higijena ne-dovoljna. Dječaci su nešto kritičniji prema sebi pa je 38 dječaka (83%) zadovoljno svojom higijenom (u nastavku se vidi da i nisu baš tako čisti), a osam ih misli da bi mogli poraditi na njoj.

Mijenjanje rubljaVelika većina djevojčica svaki dan odijeva čisto donje rublje, ali ima i jedna djevojčica koja ipak to ne čini svaki dan. Dječaka koji svaki dan ne odijevaju čisto donje rublje nešto je više, petorica.

Pranje zubaDeset dječaka često pere zube, osam rijetko, a 28 (61 %) uvijek peru zube ujutro i navečer. Djevojčice su nešto revnije, 35 djevojčica (69 %) redovito pere zube, šest često, osam ih pere rijetko, a jedna nikad. Ako ćemo po onoj narodnuoj da su zubi ogledalo čovjeka, naši bi učenici, posebice

dječaci, mogli malo poraditi na higijeni zuba.

Tuširanje28 dječaka svaki se drugi dan tušira, 6 se tušira dva puta tjedno, a 12 (svega 26 %) tušira se svaki dan. 23 djevojčice (45 %)tuširaju se svaki dan i to pokazuje da su znatno čišće od dječaka.

Pranje ruku40 dječaka (visokih 87 %) uvijek pere ruke prije jela, a 6 ih pere često. Iznenađujuće je da djevojčice ovdje nisu tako revne jer samo 37 djevojčica (73 %) uvijek pere ruke prije jela, 10 ih pere često, 1 rijetko, a jedna nikad (vjerojatno se ne boji bolesti). Skoro sve djevojčice (92 %) peru ruke uvi-jek nakon nužde, 3 ih pere često, a jedna nikad. Dječaci i ovdje vode, njih 43 (93 %)uvijek pere ruke nakon nužde, a 3 ih pere često.

Dezodoransi37 učenica (73 %) svakodnevno koristi dezodorans, 10 ih koristi često, 1 rijetko i jedna nikad. Dječacima je manje važno da mirišu pa 25 dječaka (54 %) svakodnevno

koristi dezodorans, 20 ih koristi često, a 5 ih koristi rijetko. Djevojčice većinom ko-riste sprej, njih 40 (82 %), 5 ih koristi stick, 5 roll-on, 4 kremu, a samo jedna kristal. Zabrinjavajući broj dječaka koristi sprej ne misleći o uništavanju ozona, njih 40 (80 %), 2 ih koristi roll-on, a dvoje kremu.

Osjećaj čistoćeVećina djevojčica, njih 45 (visokih 88 %) osjeća se bolje kad je čista, jednoj je svejedno, dvije ne razmišljaju o tome, a jedna se ne osjeća bolje. 43 učenika (93 %) osjeća se bolje kad su čisti, jednom osmašu je svejedno, a trojica ne razmišljaju o tome. Gotovo polovici djevojčica smeta kada neki učenici ne održavaju higijenu, 14 tvrdi da im smeta samo ako moraju sjediti u njihovoj blizini, tri se ne druže s takvim učenicima, a dvjema to ne smeta. Kod dječaka je situacija slična, njih 39 (85 %) osjeća se bolje kad su čisti, četvorici dječaka je svejedno, a trojica se ne osjećaju ništa bolje.

Napisao: Dino Davosir, 6. b

ZDRAV

LJE49

Uredili smo okoliš škole

U svibnju su učenici sedmih i osmih razreda s učiteljicom biologije i prirode Ste-lom Švehler posadili cvijeće u dvorištu sa stražnje strane škole. Svaki učenik donirao je jednu kunu za kupnju cvijeća, a skupina vrijednih dječaka i djevojčica iskopala je okrugli cvijetnjak. Različiti grmovi cvijeća sada su dio našega školskog dvorišta pa ono izgleda mnogo ljepše i privlačnije.

Napisao: Dino Davosir, 5.b Snimila: Martina Valec-Rebiić

Dan planeta Zemlje

Dan 22. travnja posvećen je Zemlji pa smo ga i u našoj školi obilježili. Na Stross-mayerovom trgu održana je utrka učenika od prvog do osmog razreda, a mi smo na nastavi radili plakate o zaštiti i ljepotama našega planeta. Čitali smo tekst o biljkama, životinjama, vodi, zraku i tlu, zatim smo se podijelili u skupine i odgovarali na pitanja. Ponovili smo kako se brinuti za okoliš, naučili da ispušni plinovi iz automobila i tvornica onečišćuju zrak te da biljkama ne smijemo čupati korijenje jer se tako uništavaju. Najvažnije što smo naučili je da se ne bismo o okolišu trebali brinuti samo na Dan planeta Zemlje, nego svaki dan.

Napisala: Ema Golubić, 3. aSnimila: Martina Valec-Rebić

Projekt Komunalnog poduzeća Križevci: Izdvojeno skupljanje otpada u kućanstvuEK

O E

KO

Otpad u narančastu kantuOtpad u narančastu kantu

Novi cvijetnjak u dvorištu škole

50

Komunalno poduzeće Križevci u ožujku je svakome domaćinstvu dodijelilo još jednu kantu koja se od stare zelene kante razliku-je po narančastome poklopcu. Besplatna dodatna kanta namijenjena je skupljanju korisnog otpada koji se može reciklirati. Iako neke europske zemlje odvajanje otpada u domaćinstvima provode već niz godina, u našoj je zemlji svega neko-liko gradova u kojima se to radi. Prije svega potrebno je ljude poučiti što se i kako može odvojiti i reciklirati, stoga su provedene brojne akcije. Među njima važno mjesto zauzimaju i predavanja za učenike, kojima je obuhvaćeno oko 3 400 učenika osnovnih i srednjih škola. Na jednome takvom predavanju koje je držala voditeljica sustava kvalitete i zaštite okoliša križevačkoga Komunalnoga poduzeća, dipl. ing. biologije Dijana Mijač-Dretar, bili su i učenici naše škole.

Budućnost je u recikliranjuGeslo Komunalnog poduzeća glasi: IZBJEGNI (odlaganje korisnog otpada na odlagalište), SMANJI (količinu otpada na odlagalištu) te ODVOJI (koristan opad). Dok danas većina otpada završi na odlagalištu, u budućnosti, želimo li da ona bude svijetla, situacija mora biti obrnuta. Količine otpada stalno se povećavaju, od 1995. do 2007. godine količina odloženoga otpada na odlagališta popela se s milijun tona na milijun i sedamsto tisuća tona! Nastavimo li tako, doslovce ćemo se zatrpati smećem.U Hrvatskoj 89 % onoga što se baci završi na odlagalištu, dok npr. u Austriji tamo ode svega 28,5 %, a ostalo se reciklira, spaljuje ili biološki obrađuje.

Kamo ide naše smećeKoliko je ljudi prije ovoga projekta znalo, ili se barem zapitalo, kamo odlazi sadržaj naših kanta za smeće? Možda oni koji žive u Ulici Ivana Lepušića jer se u njoj nalazi odlagalište zvano „Ivančino brdo”, koje je

Novi cvijetnjakNovi cvijetnjak

Moj planetMoj planettijekom prošle godine sanirano.– Sanacija „Ivančinog brda” trajala je gotovo godinu dana. Najprije je na postojeće smeće stavljen izravnavajući sloj zemlje, na njega je presipan drenažni sloj za plinove (šljunak) te je postavljen bentonitni tepih.Uslijedili su geokompoziti za vodu i biofilteri. Biofilteri služe za pročišćivanje odlagališnih plinova (CO₂ i metana) te njihovo puštanje u atmosferu. Na kraju smo naše brdašce zazelenili – objašnjava voditeljica Mijač-Dretar i dodaje šaljivo: – Sad izgleda kao Teletubbies-brdo! A koliko će dugo izgledati tako, ovisi o nama, stanovnicima grada i okolice.

Što je u našim kantama Poznato je da otpad nije smeće i da ga se može preraditi i ponovno upotrijebiti. Ako znamo da je za proizvodnju 100 listova papira potrebno srušiti stablo visoko 2 m, potrošiti energiju 50 žarulja i 50 l vode te da se godišnje baca oko 500 tisuća tona starog papira, a istodobno se uvozi 300-400 tisuća tona starog papira, jasno je da se odvajanjem štiti priroda i štedi novac.A što se može odvajati? U našim kantama, tvrde, nalazi se čak 80 % korisnog otpada: 30 % biootpada i 50 % ostalog otpada koji se može reciklirati. Tu spada metal, kojega ima malo (samo 2 %), 8 % plastike, 8 % stakla, 7 % kartona te 19 % papira.

Projekt Komunalnog poduzeća Križevci: Izdvojeno skupljanje otpada u kućanstvu

Devet je mjeseci prošlo otkako križevačka domaćinstva imaju dvije kante: jednu za koristan otpad koji se može reciklirati i drugu za smeće. Komunalno je poduzeće time svrstalo Križevce u red malobrojnih gradova koji su po uzoru na europske zemlje započeli s odvajanjem korisnog otpada u domaćinstvu

Sanirano odlagalište smeća

Projekt Komunalnog poduzeća Križevci: Izdvojeno skupljanje otpada u kućanstvu

Otpad u narančastu kantuOtpad u narančastu kantu

Predavanje o odvajanju otpada

Otpad nije smećeOtpad nije smeće

U svibnju su u dvorani Komunalnog poduzeća 5. b i 7. a razred, u pratnji učiteljice prirode Stele Švehler i učitelja engleskog jezika Josipa Žulja, slušali predavanje na temu izdvojenog skupljanja korisnog otpada u domaćinstvu. Preda-vanja je držala voditeljica sustava kvalitete i zaštite okoliša križevačkoga Komunalnoga

poduzeća, dipl. ing. biologije Dijana Mijač-Dretar. Predavačica je govorila o radnim jedinicama Komunalnog poduzeća (vo-dovod i kanalizacija, čistoća, javna rasvjeta, dimnjačarska služba, zelenilo i groblje) i o vrijednosti i čistoći izvora vode u Vratnu. Govorila je o sanaciji odlagališta otpada „Ivančino brdo“ koje poslije sanacije iz-gleda poput Teletubbies-brda te, najvažnije, o novoj kanti s narančastim poklopcem koju je dobilo svako kućanstvo za razd-vajanje otpada i smeća. Naučili smo da u kantu s narančastim poklopcem odlažemo: papirnatu i kartonsku ambalaža, plastičnu ambalažu, tetrapak ambalažu i metalnu ambalažu.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

EKO EK

O

Predavanje učenicima držala je biologinja Dijana Mijač-Dretar

51

Kanta s narančastim poklopcem U Komunalnome poduzeću odlučili su ponuditi rješenje za tih 50 % korisnog ot-pada, odnosno nešto manje jer projekt ne obuhvaća odvajanje stakla zato što je ono vrlo lomljivo i to bi otežavalo razvrstavanje otpada. Staklo se i dalje može odlagati u spremnike zelene boje na nekoliko mjesta u gradu. U kante i kontejnere s narančastim pok-lopcem stavlja se ambalaža od papira i kar-tona (novine, časopisi, papir, razglednice, kalendari, bilježnice, papirnate vrećice, kartonske kutije, kutije od zubne paste i čajeva, role toaletnoga papira, papirnatih ubrusa…), plastična ambalaža (boce od vode, sokova, mlijeka, jestivog ulja, octa, deterdženata, kozmetičkih proizvoda, PVC-folija, plastične vrećice...) , tetrapak ambalaža (mlijeko, sokovi...), metalna ambalaža (konzerve, limenke, metalni predmeti). Plastičnu, metalnu i tetrapak ambalažu potrebno je isprati, u njoj ne smije biti ostataka hrane.– Ne očekujemo od ljudi da detaljno peru ambalažu, ali ju je potrebno isprati, inače se ostatak sadržaja iscijedi i uništi ostali otpad – ponavlja voditeljica Mijač-Dretar na česte telefonske upite korisnika.

Reciklažno dvorišteSljedeća stanica skupljenog otpada reciklažno je dvorište u Cubincu, gdje se pomiješani otpad razvrstava. Otpad „putuje” na pomičnoj traci uz četiri velika spremnika, za papir, metal, tetrapak i plastiku. Za svaku vrstu otpada zadužen je jedan radnik i on ju izdvaja iz pomiješanog otpada i ubacuje u spremnik. Iz spremnika otpad izlazi stiješnjen, u obliku kocke i spreman je za put u tvornice koje se bave recikliranjem sirovina.

Rezultati projekta Svaki je početak težak, ali su u Komunal-nome poduzeći zadovoljni ishodom pro-jekta tijekom prvih devet mjeseci. U tom je razdoblju sakupljeno ukupno 206 913 kg otpada. Najviše je bilo papirnate i karton-ske ambalaže, čak 188 000 kg, tetrapak

ambalaže bilo je manje, 5 438 kg, plastične ambalaže 5 590 kg, najlonskih je vrećica zbrinuto čak 6 110 kg, a najmanje je bilo metalne ambalaže, 1 775 kg. Izdvajanjem 188 000 kg papirnate i kartonske ambalaže spriječili smo sječu 3 760 mladih stabala te uštedjeli 7 520 000 l vode potrebnih za izradu novog papira.

Eko-patrolaIpak, ne ide sve baš glatko, unatoč jasnim uputama koje je svako domaćinstvo dobilo o vrsti otpada koji ide u narančastu kantu, u njima se moglo naći doista svega i svačega.– Uvijek će biti takvih ljudi, bez obzira i na na našu edukaciju i na letke. Mi smo sprem-ni 100% zaživjeti projekt i vjerujemo da će zaživjeti, za četiri godine sigurno. Svjesni smo i trudimo se ljudima stalno ponavljati i odgovarati na pitanja – optimistična je voditeljica Mijač-Dretar. A pitanja svako-dnevno ima mnogo (čak i onih koja nemaju baš smisla ili veze sa zdravom logikom), ali uporni su u objašnjavanju. Čak je oform-ljena i posebna eko-patrola. Čine ju dvoje mladih ljudi koji petkom na info-pultu na glavnome gradskome trgu odgovaraju ljudima na pitanja o odvajanju otpada. Eko-patrola, također, prije odvoženja ot-pada kontrolira sadržaj kanta s narančastim poklopcem. Uoče li u kanti neželjeni

sadržaj, na kantu će vam zalijepiti naljep-nicu upozorenja.Često je pitanje koje ljudi postavljaju hoće li se otpad odvoziti češće jer ga je više od smeća koje se odvozi svakoga tjedna.– Reciklažni se otpad odvozi jednom mjesečno. Pregledavajući kante, zaključili smo da ljudi ne stisnu kutije, tetrapak ambalažu i ostalo, i to je u većini slučajeva razlog što im je kanta brzo puna. Ambalažu je potrebno stisnusti, a ako se radi o domaćinstvu u kojem se vrlo savjesno odvaja ili koje troši veće količine korisnog otpada, kod nas se može podići besplatna vreća. Vreću je dovoljno podići samo jed-nom, svaki sljedeći put pri odvožnji ostavit ćemo im novu – objašnjava voditeljica.Vjerujemo, trebat će još dosta vremena da ljudi prihvate praksu odvajanja kao nešto normalno i samorazumljivo, no odgovoran odnos prema našem plavom planetu jedini je pravi put. Dajte svoj doprinos, odvajajte!

Napisao: Dino Davosir, 6. bFotografije: Komunalno poduzeće

Eko-patrola

Reciklažno dvorište u Cubincu

PUTO

VAN

J A

Na nagradno putovanje krenuli smo kom-bijem 3. lipnja 2010. u četiri sata u noći. Putem smo pjevali, pričali šale, razgovarali. Došavši u Zagreb, pričekali smo autobus ne prikrivajući iščekivanje i nestrpljivost. Kad je autobus stigao, sjeli smo na svoja mjesta i krenuli prema Gardalandu. Putem smo fotografirali krajeve kojima smo prolazili, razgovarali, ogovarali, spavali, smijali se, slušali glazbu – i tako nekih sedam sati, no nama se činilo mnogo kraće.

Dolazak u ItalijuKad smo doši u Italiju, najprije smo razgle-dali Veronu, a nama djevojkama odmah su za oko zapeli dućani pa smo kupile nešto nove odjeće. Dečki su jedva čekali da s time završimo i krenemo u daljnje razgledava-nje. Vidjeli smo različite ljude sa zanimljivim stilovima odijevanja. Posjetili smo kuću u kojoj je živjela Shakespeareova Julija, vidjeli smo njen kip i balkon na kojem je stajala te smo na njezin zid želja zalijepili svoje najdublje želje, koje su uglavnom bile za ljude koji nam znače više od nas samih te ih nikada i ni pod koju cijenu ne želimo izgu-biti. Nakon obilaska Verone odvezli smo se do hotela. Bila je to prekrasna zgrada i svi smo njime bili oduševljeni. Večerali smo, otišli do bazena i razgovarali o nama važnim stvarima te smo uskoro otišli na spavanje kako bi sutradan bili odmorni za

provod u zabavnom parku. Naravno, od uzbuđenja nismo zaspali do sitnih sati.

Ludovanje u zabavnim parkovimaSutradan smo ustali s osmjehom na licu jer smo znali što nas čeka. Uredili smo se i otišli doručkovati. Hranom koju smo dobili za doručak, bili smo zadovoljniji nego onom koju smo dobili večer prije. Najevši se, sjeli smo u autobus i krenuli u Aquapark. U tom zabavnom parku imali smo na raspola-ganju bazene, veoma visoke i strašne to-bogane, koji su se poslije pokazali iznimno zabavnim. Aquapark je bio zabavan i uživali smo, no odmah nakon njega uslijedio je još veći i bolji zabavni park Movieland. Tamo su nas na predstavi Rambo zabavljali vrhunski kaskaderi. Imali smo na raspolaganju par niskoadrenalinskih vožnji na koje smo išli tek toliko da se pripremimo za adrenalin-sku bombu Slobodni pad. Sjeli smo u vozilo koje nas je podiglo nekih 20 metara u zrak, držalo nas na toj visini neko vrijeme te nas iznenada ispustilo. Iako se činilo da je gotovo, da ćemo se razbiti, sigurno smo se prizemljili. Svidio nam se taj osjećaj pa smo na vožnju otišli još jednom. Poželjeli smo ostati tamo cijeli dan.Za vrijeme večere izmijenili smo dojmove o protekla dva dana, a zatim smo u jednoj od soba napravili malo zabavu.

Gardaland kao nagrada za marljiv rad

Učenje se isplatiOdlikaši koji su tijekom cijeloga osnovnoga školovanja imali prosjek ocjena 5,00 nagrađeni su putovanjem u Gardaland. Kako su se proveli, pročitajte, a zatim ne gubite vrijeme – bacite su u lov na petice

Učenje se isplati

Vrhunac - GardalandSljedećeg jutra, još uvijek puni jučerašnjeg adrenalina, krenuli smo u najveći izazov ovog izleta – Gardaland. Na ulasku smo bili dočekani pjesmom i željama za dobar provod. Odmah nas je privukla najveća, najstrašnija i najzabavnija vožnja Blue Tor-nado. Vožnja je visokoadrenalinska i vozite se punom brzinom na velikoj visini. Premda izgleda strašno i za vrijeme vožnje želite sići, kad završi, shvatite da ste zapravo previše dramili te da i nije tako strašna. Kako smo preživjeli tu najstrašniju vožnju, nastavili smo s ludovanjem po zabavnom parku. U parku su neki dijelovi uređeni kao poznata mjesta iz prošlosti, poput Divljeg zapada. U tom su dijelu sve kuće i ulice baš kao u vestern filmovima, obojene u dvije boje, žutu i smeđu. Neki su nam se dijelovi Gardalanda jako svidjeli, neki su poput bajke, drugi poput filma. Iskušali smo i jedan od dva vlaka smrti, drugi nam se činio dosadnim. U kuću strave Inferis išla sam samo ja jer se ostataku grupe nije dalo čekati na red. Na izlasku sam bila razočarana jer se nisam ni malo preplašila. Koliko je to drugim ljudima bilo

Vožnje koje dižu adrenalin

Smiješak, molim

Doček u Gardalandu

52

Gardaland kao nagrada za marljiv radPU

TOVAN

JAMaturalac

strašno, meni je bilo smiješno. Budući da sam se odlaskom u kuću strave i užasa (ili smijeha i razočaranja) odvojila od ostatka skupine, pošla sam sama na Slobodni pad. Iako se naizgled čini da je opasniji od onoga u Movielandu, zapravo je lakši jer se sigurnije prizemljite. Ipak padate većom brzinom i nemate nikakav znak da ćete pasti te stvarno padnete iznenada. Toliko mi se svidio taj strašan osjećaj, da sam vožnju posjetila još tri puta.

Povratak u stvarnostNapustajući Gardaland, razmjenjivali smo dojmove i pregledavali mnogobrojne fotografije koje smo slikali protekla tri dana. Na povratku smo pjevali više nego na dolasku, vjerojatno zbog euforije koja nas je još držala. U autobusu smo uglavnom spavali, većina nas se tek na kratko probudila na granici i nastavila spavati do dolaska u školsko dvorište. Bilo nam se teško rastati nakon proživljenih pustolovina, ali nije bilo druge. Nakon što sam s najbližima podijelila dojmove, pala sam u san u kojem sam ponovno krenula na najbolji izlet ikada.

Napisala: Ana Antolić, bivši 8. e Snimila: Petra Paklan, bivši 8. e

Konačno smo saznali kuda idemo na mat-uralac, bila je u pitanju Šolta. Kada smo vidjeli ponudu, nije nam se svidjelo jer smo mislili da je previše djetinjasto za nas, pogotovo kada smo čuli da će tamo biti „neki’’ animatori. Bili smo vrlo skeptični. Vozili smo se autobusom do Splita gdje nas je dočekao taj čuveni animator Vele. Razgledali smo za početak Dioklecijanovu palaču, a nakon toga krenuli na trajekt za Šoltu. Stigli smo i shvatili što su to bungalovi jer većina nije znala što je to, a tamo su nas dočekala dvojica animatora Tomo & Tomo, te djeca iz drugih gradova. Prvi dan tamo je bio osrednji, i dalje smo mislili da će sve ispasti „koma’’. Idući dan sve je izgledalo ljepše i bolje. Animatori su bili zabavni i domišljati, ali hrana je bila lošija nego što smo očekivali. Kako su dani prolazili, bilo je zabavnije i mnogo bolje nego što smo zamišljali. Dok su drugi bili na izletu u gradu, neki su putovali u Split u bolnicu. Tomo (klempavi), Tomo (frčakvi) i Vele očarali su nas svojom pozitivnom energijom i stavom „uvijek spremni za akciju’’. Došao je i peti dan, pakirali smo kovčege i krenuli na trajekt za Split. Vele nam je svirao, a mi smo plakali. Kada smo mislili da je to sve i pozdravljali se sa Šoltom, uslijedio je skok - Tomo, Vele i naš kuhar skočili su za nama u more. Iako smo u početku mislili da će maturalac biti dosadan i djetinjast, pokazalo se da je to bio događaj koji ćemo pamtiti još dugo.

Napisala: Marta Pečnjak, 8. c Snimila: Danijela Zagorec

Šolta, ŠoltaŠolta, Šolta

Klara i Matija - miss i mister

Igre u balonu

Slikanje prije polaska kući

Gardaland nudi bezbroj mogućnosti

Pozdravio nas je i Spužva Bob

53

PUTO

VAN

J APutopis

Na dugo putovanje smo tata, mama, moj brat i ja krenuli rano ujutro, par minuta prije sedam sati. Ulice grada nisu bile prometne jer je još bilo rano. Prvi put sam napuštao svoju domovinu Hrvatsku te sam bio vrlo uzbuđen. Već pri prvom puto-kazu gdje je riječ Križevci bila prekrižena, pitao sam koliko ćemo se dugo voziti do Beča. Kada sam čuo da putovanje traje 6 sati, nije mi se činilo dugo. Nakon otpri-like sat i pol vožnje konačno smo došli do hrvatsko-slovenske granice. Granični prijelaz zvao se Dubrava Križovljanska. Konačno u Sloveniji... Izvan domovine... Nakon tolikog puta činilo se kao da bismo već trebali biti u Austriji. Nedugo nakon što smo ušli u Sloveniju, stali smo na ben-zinskoj crpki kako bi tata natočio gorivo. Blizu austrijske granice nalazi se gradić zvan Sveto Trojstvo. Tamo se nalazi crkva s tri tornja i budući da tatin GPS nije bio na tom području precizan, lutali smo među vinogradima, dok konačno nismo napustili selo veliko otprilike kao oba Potočeca.

U gradu glazbe i muzejaU gradu glazbe i muzeja

Granični prijelaz preko kojeg smo prešli u Austriju, nalazi se na neobičnom mjestu – u centru Gornje Radgone (ili Bad Radkes-burga, na njemačkom), grada nešto većeg od Bjelovara. Konačno u Austriji. No još uvijek je bio dobar komad puta do Beča. Putovanje se činilo beskonačno jer smo se vozili već više od tri i pol sata! Vidjeli smo dvorce putem do Beča, a kad smo konačno stigli, otišli smo u trgovinu Toys’r’us (kraće T’r’S ).

U golemom Toys’r’us – uOvakve trgovine kao što je Toys’r’us nećete vidjeti u Hrvatskoj. Tamo možete kupiti svakakve stvari za djecu. Počnimo od ulaza. Na ulazu možete kupiti svakojake igraće karte. Od mađarica do francuskog špila, od Pokémon karata do Yu-gi-oh karata. Tamo je i aparat za figurice. Ubaciš jedan euro i ispadne ti neka figurica, npr. Zekoslav Mrkva. Zatim su poslagane na vješalicama razne vrste odjeće, a u kutijama ispod parovi cipela. Ne pamtim puno detalja s tog odjela jer ne volim baš ići u kupovinu odjeće i obuće. Zatim dolaze police s po-slasticama, od DVD-a do glazbenih albuma, zatim plišane igračke pa slagalice te police s raznim igračkama. Na jednoj polici našli smo tobogane za loptice. To je zbirka raznih kanala i cijevi niz koje se kotrljaju loptice. Kad sve te razne tobogane spojite, dobijete velik poligon koji vam zauzme nešto više od kvadratnog metra. Na sljedećim policama bili su uredno

poslagani autići, lego kocke i svakojake figurice. U nastavku je odjel s video igrama i konzolama. Tamo su igre za Nintendo Wii, Nintendo DS, igrice za Playstation 2 i 3 te računalne igre. Zadnji odjel koji ću opisati, jer ima ih još mnogo, odjel je s društvenim igrama. Tamo su izložene Miffy igre, razne društvene igre kao Čovječe, ne ljuti se, šah i sl. Konačno je došlo vrijeme da nađemo hotel.

InterCity hotelHotel u kojem smo odsjeli imao je četiri zvjezdice i zvao se InterCity hotel. U njemu nema ključeva, već je gotovo sve

Park Burggarten s kipom MozartaŽivopisna sela u Austriji54

na kartice, potpuno modernizirano. U cijenu su bile uključene razne pogodnosti, kao što su karte za tramvaj i podzemnu željeznicu. Možeš tamo donijeti laptop i surfati internetom jer postoji priključak za internet. Ujutro oko pola devet spustili smo se u blagovaonicu i doručkovali što smo željeli. Bilo je žitarica, jaja, hrenovaka, začina, povrća, salata, sokova, hladnog i toplog mlijeka te čokoladnog mlijeka i vode. Jaja, hrenovke i senf su baš odličan doručak, pogotovo ako uzmeš crni kruh sa žitaricama na njemu. Mljac!

Čudo od gradaNakon užine krenuli smo u razgledavanje Beča. Prolazili smo pored predsjedničke palače, nacionalne biblioteke, povijes-nog muzeja i njegovog brata blizanca prirodoslovnog muzeja (kao da gledate građevinu u ogledalu). Zgrade-blizance spaja kip Marije Terezije. U parku zvanom Burggarten nalazi se kip slavnog Wolf-ganga Amadeusa Mozarta. Na postolju kipa nalaze se razni isklesani instrumenti i klavijatura. Ispred kipa je cvijeće posađeno u obliku violinskog ključa! U blizini se nalazi hotel Sacher odakle potječe sacher torta. Samo dvije osobe znaju tajni recept za originalnu tortu – upravitelj i glavni kuhar u hotelu. Pored Sacher hotela je Operahaus. S njom počinje središnja bečka ulica Kärn-tnerstraße koja vodi do bečke katedrale sv. Stjepana (Stefansdom), nešto kao naša Ilica. Prepuna je trgovina, kafića i restorana. Kako se već smračilo, odlučili smo otići u McDonald’s. Putem smo sreli ulične zabavljače. Mađioničar je izvodio trikove, neki ljudi su pjevali ili svirali, a jedan ulični umjetnik slikao je sprejevima. U McDonald’su smo jeli McRoyal i pomfrit. Iskreno, pomfrit je grozan. Brat i ja smo trebali na zahod. Dočekalo nas je iznenađenje – kodirani WC! Konačno smo se vraćali prema hotelu. I to podzemnom željeznicom. Naša postaja je bila West Banhoff, vrlo blizu hotela. Pošto je preko puta hotela kiosk sa sokovima, kupili smo sokove te ih u hotelu popili. Tako je završio prvi dan.

PUTO

VAN

JA

Dvorac SchönbrunDrugog dana, odmah nakon doručka tata je otišao na sastanak, a brat i ja s mamom u Schönbrun. Do dvorca smo išli tramvajem. Nismo išli u dvorac jer za njegovo razgle-davanje treba mnogo vremena, nego smo otišli u ogromni park dvorca. Park je urešen cvijećem, a na drugom kraju mu je brijeg i, hm, mala palača na njemu. „Palača“ je ve-lika kao naš Hrvatski dom. Možeš se popeti na krov i odande vidjeti četvrtinu Beča! Isprva vam se ne čini daleko. Kada dođete u podnožje brijega, znajte da ste prešli blizu 800 m! Brijeg je okružen šumom, a na ulazu u šumu neki je starac sjemenkama hranio dvije divlje vjeverice. Tek smo tada vidjeli koliko je brijeg visok. Hodali smo po stazama do vrha te nakon dugog hoda konačno stigli na vrh. I s brijega se dobro vidio Beč. Boljele su nas noge, no znali smo da će se isplatiti. Ispred „palače“ je bilo jezero sa živim patkama, a iza još jedno je-zero istog oblika – ponovo blizanci! Nadali smo se krasnom pogledu s krova, no trud nam se ipak se nije isplatio. Na vratima ste-penica za krov je pisalo: Geschlossen wegen

Renovierung. Closed because of recovering.To na hrvatskom jeziku znači: zatvoreno zbog obnavljanja. Silaziti je bilo mnogo lakše jer je bila poveća nizbrdica. Nismo išli natrag u hotel, nego smo skrenuli u šumarak gdje je zoološki vrt Schönbruna.

Nema životinje koje nemaGlavna atrakcija ovog zoološkog vrta jesu pande. No počnimo od ulaza. Na ulazu slobodno šeću pauni i paunice. U prvim nastambama su životinje koje su vezane uz vodu. Začudilo me da je patka s pačićima u istoj nastambi gdje i nutrija (neki je zovu vodeni štakor). U sljedećoj nastambi bio jedabar. Naučio sam kako se kaže dabar na njemačkom: der Biber (neki ljudi za papar kažu biber. Ali zašto? Papar se ne radi od dabra!). U blizini je bio nosorog i baš smo došli kad je obavljao nuždu. Mlaz žute tekućine napravio je veliku smrdljivu lokvu. Bilo je i tigrova i leoparda, divovskih kornjača, krokodila, merkata, prerijskih pasa, jazavaca, koala, flaminga, klokana, a moj brat se fotografirao ispred panda. U dijelu s kukcima bilo je raznih skakavaca

Heldenplatz (Trg heroja) dio je Hofburga, nekadašnje carske, a danas predsjedničke palače

Pogled na dvorac Schönbrun

Kip carice Marije Terezije

55

PUTO

VAN

J A

i bogomoljki te drugih buba. U jednom trenutku osjetio sam da mi je nešto na nogavici. Pogledao sam i vidio da je to smeđi skakavac iste vrste kao i u jednom terariju. Kako li je samo pobjegao? Neko sam vrijeme bio miran i tada je skakavac skočio na zid. Otišli smo u odjel zvan Kišna šuma. Na ulazu u mračni hodnik visjele su trake kao za muhe. Bile su čvršće i veće od onih u kućama. Moj je brat prvi ušao. U sljedećem trenutku čuli su se zvukovi ovim redom:1. Tap – pomicanje traka2. Lep, lep, lep – lepet krila3. Cijuiii – cijukanje šišmiša4. Aaaaa! – moj brat5. Jaaaajii! – ja 6. Joj! – mamaNakon prepada šišmiša mamina leđa bila su mokra kao da ju je netko polio kantom vode. Nakon toga smo posjetili paviljon s majmunima, izašli iz zoološkog vrta i upu-tili se prema stanici podzemne željeznice.

Haus des MeersSljedeće odredište bio je akvarij Haus des Meers. Mislili smo da će u tom akvariju biti samo ribe. Naprotiv, to je kao mali zoološki vrt! U najvećem akvariju razne ribe plivaju gore-dolje: i prugaste, i točkaste i jednobo-jne. Iz bilja često proviri zelena glava. A kad počne plivati, odmah znate da je to ni manje ni više – želva! U Haus des Meersu nalaze se i gušteri, a strop na ulazu je vrlo zanimljiv. Strop je akvarij, a može se vidjeti ljude koji gledaju ribe prema tebi odozgo. Kao i u Schönbrunu, postoji odjel Kišnih šuma. Tamo je sve puno drvenih mostova, a životinje su slobodne! Tako plave papige koje sjede na ogradi gledaju posjetitelje. Na drvenoj stepenici vidjeli smo slobodnog majmunčića. Baš je jeo nekakve sjemenke kad smo prošli pored njega. U terarijima su bili gušteri i zmije. Našli smo natpis: Sea monsters. To su životinje koje žive u dubokom mračnom moru i u najvećem broju imaju „lampicu“ na glavi. Nažalost, opet je pisalo: Geschlossen wegen Ren-ovierung. Closed because of recovering.Možeš se popeti i na vrh zgrade. Na krovu su dalekozori koji nude divan pogled na Beč. Već je bilo vrijeme za ručak te smo

se vratili do hotela. Doduše, ručak je bio sendvič.

VečeraU Beču živi tatin kolega Alex. On nas je pozvao na večeru i rekao nam adresu. Tata je na GPS utipkao adresu. GPS ponovno nije bio najprecizniji te nas je odveo na parkiralište blizu autoservisa u nekoj od rubnih četvrti Beča. Tata je nazvao Alexa i on nas je odveo na pravu adresu; zapravo smo bili blizu. Alex i njegova supruga su nas lijepo primili u svoju kuću. U toj četvrti su sve kuće neobičnog oblika, bijele i sve potpuno iste! Dvorišta nisu prevelika. Alex-ova supruga zove se Michaela i imaju malu djevojčicu od godinu dana koja se zove Anastasia-Sophia. Dva imena! Alex je bratu i meni poklonio tri vodene puške, svakome jedna. Treća je bila za najmlađeg brata koji tada nije bio s nama jer još nije imao putovnicu. Alex je uzeo još jednu iz ormara, tako da ih je bilo četiri, i počela je epska bitka: Alex i mama vs. Hrvoje (ja) i Martin (brat). Uskoro je bilo vrijeme za večeru. Sve je bilo spremno na njihovoj terasi. No kako je padala kiša prije par dana, komarci su ubadali kao ludi. Ni sprej nije pomagao pa smo morali sve unijeti u kuću. Tamo sam jeo hrenovke s curry umakom. Curry mi se jako dopao, to je vrsta indijskog začina. Spustila se noć. Morali smo natrag u hotel.

Bilo je tužno znati da nam je to posljednja noć u Beču. Osim što je pala noć, morali smo ići jer se spremalo nevrijeme.

Prater – mjesto gdje se i stari zabav-ljajuTko još nije čuo za Prater, jedan od naj-poznatijih europskih zabavnih parkova? Bilo je mnogo atrakcija pa smo morali odabrati na koje ćemo ići. Odlučili smo prvo ići na Lilyput-Bahn. To je vlak s parnom lokomotivom nešto manjom od osobnog automobila. Ušli smo u žute vagone bez prozora i vrata, umjesto vrata bio je lanac, a vagon je bio ograđen ogradom. Tako je putovanje započelo. Vlak je vozio po uskim tračnicama pa smo uskoro pored naših tračnica vidjeli još jedne. Stao je na prvoj stanici. I na drugoj. Nedugo nakon što smo prošli drugu stanicu, zaokrenuli smo se i vratili do prve postaje. Zatim smo bili na glavnoj atrakciji – ve-likom kotaču. Da bi se došlo do kotača, treba proći kroz dvije prostorije. U prvoj ti ponude da se fotografiraš. U drugoj su u kabinama velikog kotača napravljeni modeli nekih dijelova Beča kako su nekada izgledali. Na nekim modelima ima i pokret-nih predmeta. Konačno smo došli do plat-forme na koju se ukrcavaju putnici. Kada uđete u kabinu, izgleda kao u nekakvom hodniku s klupom. Kroz prozor se može odlično vidjeti Beč. Kotač se vrti sporo kako bi se prizor mogao dobro razgledati. Kada se naša kabina spustila, izašli smo na platformu na drugoj strani. Tamo se prolazi kroz gift shop. Otišli smo i u odjel s fliperima i ostalim arkadnim* igrama. Brat i ja smo igrali Pool fliper. To je fliper koji se temelji na biljaru. Svaki fliper nalikuje na nešto, kao ovaj na biljar. Igrali smo i stolni nogomet, a zatim smo otišli u mali restoran gdje smo naručili pizzu jer je bilo vrijeme ručka. Nakon što smo pojeli, sjeli smo u automobil i otišli kući. Najmlađi brat Luka bio je jako sretan kad smo se vratili. Posebno se obradovao toboganu za kuglice.

Napisao: Hrvoje Pleše, 5. b Fotografije: iz obiteljskog albuma

* vrsta računalnih igara u kojima je cilj brzo snalaženje i odlučivanje

Zoološki vrt Schönbruna bogat je raznim vrstama životinja

Zabava u Prateru za kraj

56

PUTO

VAN

JAIzlet u Krapinu

Izlet malih glagoljaša i novinarske družine

Nagrada za marljiv rad u novinarskoj družini i Malim glagoljašima pod vodstvom Martine Valec-Rebić bio je izlet u Zagreb. Nakon šetnje Trgom bana J. Jelačića krenuli smo u kino Broadway na najnoviji nastavak Shreka. Trodimenzionalna inačica filma nas je oduševila, kao i priča o obiteljskim

mukama zelenog Ogra. Uslijedio je posjet Hrvatskoj akademiji znanosti i umjet-nosti, gdje smo vidjeli original Baščanske ploče i slušali tumačenje kustosice. Imali smo nesvakidašnju čast jer nam je prišao akademik Milan Moguš te nam pročitao tekst Baščanske ploče kako je zvučao u

doba kad je nastao. Od mnoštva podataka koje smo čuli pomalo smo ogladnjeli pa smo se počastili ručkom u McDonald’su, a zatim se uspinjačom uspeli na Gornji grad, gdje smo pogledali crkvu sv. Marka i Hrvatski sabor. Kroz Kamenita vrata spustili smo se do katedrale u kojoj smo pogledali glagoljički tekst iznad ulaznih vrata. Prije povratka vrijeme smo prikratili boravkom na dječjem odjelu Knjižnice grada Zagreba na glavnom kolodvoru.

Napisao: Patrik Tunjić, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Učenje i zabavaUčenje i zabava

Krajem veljače otvoren je Muzej krapin-skih neandertalaca pa smo u razredu odlučili posjetiti Krapinu i pogledati taj hvaljeni muzej. Gradnja mu je počela još 1999. godine, na stotu obljetnicu otkrića krapinskog pračovjeka, blizu nalazišta – brda Hušnjakovo i Josipo-vac. Muzej je projektirao arhitekt Željko Kovačić, a napravljen je tako da se uklapa u prirodni okoliš

Obilazak počinje filmom koji prikazuje život krapinskog neandrtalca, od milja zvanog dedek Kajbumščak. U samome mu-zeju pratimo prikaz čovjekovog razvoja od početaka svijeta, prvih organizama, pojave homo sapiensa do današnjih odlazaka u svemir. Muzej je napravljen spiralno, poput puževe kućice, a na kraju se nalaze figure neander-talaca koje djeluju poput živih ljudi.Svidio nam se dio u kojem se prelazi preko

virtualnoga leda, a na kraju posjeta svaki je posjetitelj dobio sliku s likom neander-talca. Obilazak završava dolaskom na staze koje vode na samo nalazište krapinskog pračovjeka. Ovim izletom uvjerili smo se da se Muzej neandertalaca s pravom svrstava u jedan od najmodernijih u Europi i drago nam je što se nalazi u našoj domovini.

Napisala: Ivana Jelušić, 6. b Snimio: Dino Davosir, 6. b

Hej, dedek KajbumščakHej, dedek Kajbumščak

Marija I Valentina druže se s dedekom Kajbumščakom

Malo učenja o Baščanskoj ploči...

...i malo glupiranja po Markovom trgu

57

SPORT

Na HŠPS prvenstvu Republike Hrvatske u latinsko-američkim plesovima održanom u Športskoj dvorani Zrinjevac u Osijeku krajem ožujka Božidar Katanović i njegova partnerica Ivona Begić ocijenjeni su kao najbolji od 24 para u kategoriji mladeži. Iako se Božidar u to vrijeme tek oporavio od ozljede koljena zbog koje nisu trenirali više od dva i pol mjeseca, mladi Križevčanin i njegova partnerica iz Petrinje po drugi su put osvojili titulu državnih prvaka. Što mi je ispričao kad se uzbuđenje nakon natjecanja smirilo, ali i gdje je i što radi danas, saznala sam za vas

Moja najbolja odlukaMoja najbolja odluka58

Predstavljamo Božidara Katanovića, prvaka latinsko-američkih plesovaSPO

RT

Moja najbolja odlukaMoja najbolja odluka– Kad sam krenuo u prvi razred, u školu je došao Siniša Kraševac, trener iz Plesnog centra Ritam i donio letke za tečaj plesa. U razredu se javilo desetak učenika i trebao je još jedan član da bi ostvarili popust. Tako su me nagovorili da se priključim, a na kraju sam ja jedini ostao! – započeo je priču o svojoj plesnoj karijeri Božidar Katanović, državni prvak u latinsko-američkim pleso-vima. Veselila sam se tog svibanjskog posli-jepodneva jer se napokon ukazala prilika za naš prvi razgovor. Božidar je u to vrijeme završavao osmi razred i nakon napornog vježbanja i osvojene titule pokušavao nadoknaditi ono propušteno ili zapostav-ljeno u školi. U ožujku je, naime, na HŠPS prvenstvu Republike Hrvatske u latinsko-američkim plesovima sa svojom partneri-com po drugi put osvojio titulu državnog prvaka. Otkad je prije osam godina prvi put zaplesao, ples mu je postao jedna od najvažnijih stvari u životu.– Puno vremena posvećujem plesu. Dolasci i odlasci na trening iziskuju dosta vremena jer posljednjih godina sa svojom partneri-com Ivonom treniram u Zagrebu. Roditelji-ma je ponekad teško uskladiti njihove obveze s mojima, tata me u tjednu vozi u Zagreb, a vikendom idem sam vlakom – ispričao je.

Nije lako pronaći partnericuBožidar je prije tri godine počeo plesati s Ivonom Begić i tada su osvojili prva odličja. Prije toga imao je četiri partnerice s kojima je vrlo kratko trenirao, tako da je svjestan da plesnoga partnera nije lako pronaći. – Imao sam sreće što sam počeo ple-sati s aktualnom državnom prvakinjom u latinsko-američkim plesovima, plesačicom kojoj ples znači isto toliko puno koliko i meni. Ivona je iz Petrinje, a pohađa školu u Zagrebu. Isto smo godište, ali je ona krenu-la ranije u školu. Sljedeće školske godine i ja planiram upisati školu u Zagrebu pa će biti lakše s treninzima – nada se Božidar.

Naporni treninziDa bi se došlo do vrha, potrebno je mnogo vježbe, tako Božidar i Ivona treniraju 3-4 puta tjedno, nakupe i po petnaestak sati plesa tjedno. – Utorkom i četvrtkom imamo skupne treninge po dva i pol sata, tada učimo pravila i slično. Subotom i nedjeljom su obično turniri, a ako nema turnira, imamo privatne sate s trenerom na kojima radimo koreografije i popravljamo greške. Sat traje 45 minuta. Nakon toga imamo dva-tri

sata da to izvježbamo. Petkom imamo isplesavanje, tj. simulaciju turnira. To je vrlo naporno, jedan ples od minute i pol na visokoj, gotovo profesionalnoj razini je kao 700 metara šprinta punom snagom – objasnio je.

Put do državnih prvakaNa bodovnim turnirima Božidar i Ivona osvajili su brojna prva mjesta, na narodnim natjecanjima ušli su više puta u finale, a prošle su godine u konkurenciji 24 para postali državni prvaci u kombinaciji ple-sova. Ni Božidarova ozljeda koljena zbog koje nisu trenirali više od dva mjeseca, nije im predstavljala prepreku na putu do vrha.– Ove godine osvojili smo dugo očekivano prvo mjesto u latinsko-američkim pleso-vima. Nakon toga natjecanja prestali smo trenirati zbog škole i velikih financijskih izdataka. Sada čekamo iduću godinu da skupimo sredstva i krenemo ispočetka – ispričao je.

Ples je skup sportTalent, marljivost i upornost često nisu dovoljni da bi se ozbiljnije bavili nekim sportom. Bez dobre financijske podloge, teško je uspjeti. – Oprema za ples, koju čine cipele, hlače, frak i bodi, potrošna je i skupa. Cipele koštaju stotinjak eura. Svakih šest mjeseci treba izdvojiti oko 5-6 tisuća kuna za novu opremu. Do sada smo nekako skupljali sredstva, ali u ovo doba recesije vrlo je teško izdvojiti tolik iznos, zato smo tre-nutno u potrazi za sponzorom – kazao je Božidar.

Novi početakS novom školskom godinom Božidar se upisao u Tehničku školu Ruđera Boškovića u Zagrebu. Treninzi su se nastavili, a kako su sad oboje u Zagrebu, nema muke oko putovanja. I sudjelovanja na natjecanjima su nastavljena, kao posljednje u Latviji.– Razlika između latinsko-američkih i standardnih plesova i nije velika. Latinsko--američki plesovi su temperamentiji i strastveniji, dok su standardni elegant-niji. Kod standardnih plesova pokušavaju se dočarati balovi, koji se danas baš i ne održavaju tako često. Ja volim obje disci-pline, iako su mi malo draži latino plesovi, a i s njima sam postigao bolje rezultate. Nedavno sam čak bio i na svjetskom prvenstvu u Lativiji u latinsko-američkim plesovima – istaknuo je.

Ljubav prema domuBudući da je tijekom godina skupio popriličan broj odličja, nije se moglo izbjeći pitanje na koja je od njih posebno ponosan.– Drage su mi medalje s državnih prven-stava jer je to najveći uspjeh koji smo postigli, ali ipak mi je najdraže odličje Trofej grada Križevaca koji smo osvojili prije dvije godine – ne skriva svoju ljubav prema rodnome gradu Božidar.– Križevci su grad koji neće moći zamijeniti ni jedan drugi. Koliko su lijepi, shvatio sam tek otišavši u Zagreb. Tako mirnog i lijepog grada može se rijetko gdje naći. Kad se prisjećam Križevaca, obično vidim slike onog starog, zelenog trga. Često sam žalostan što sam otišao, ali svjestan sam da je to ipak bila najbolja moguća odluka. Plan mi je jednog dana vratiti se u Križevce, kad završim fakultet, ali tko zna što će se do tada sve dogoditi – razmišlja Božidar.Sada, kao srednjoškolac, zreliji je i s boljim pogledom na vrijeme provedeno u os-novnoj školi.– Od kada sam u Zagrebu u srednjoj školi, zbog treninga i učenja ne ostaje mi mnogo slobodnog vremena, a provodim ga uglavnom odmarajući se. S prijateljima se redovito nalazim vikendima i praznicima. O svojoj bivšoj školi mogao bih mnogo toga reći, imam i dobrih i loših iskustava. Kako više volim pamtiti ono dobro, neću govoriti o lošim iskustvima. Iz osnovnjaka rado se sjećam svih svojih prijatelja i nastavnika, svih gluposti koje su nam padale na pamet, mnogih smiješnih situacija. Prisjećam se kako sam mislio da je osnovna škola teška, ali sad tek vidim da je to bio najljepši dio mog života. Sad mi je žao što sam tako brzo htio odrasti i što nisam više uživao u trenucima bezbrižnosti – zaključio je.

Napisala: Marta Pečnjak, 8. c Fotografije: Plesni centar Ritam

59

Draži su mu latino plesovi

SPORT

Završnica Čokolino višebojca

Nakon održanog Čokolino višebojca u Križevcima, u našoj športskoj dvorani Antonio Bodan i ja kao pobjednici uputili smo se 21. i 22. svibnja, zajedno s učiteljicom Darinkom Šimunčić, u Našice na završnicu Čokolino višebojca. Po dolasku

Sport i poznata licaPobjednici školskog natjecanja Čokolino višebojac Ida Šimunčić i Antonio Bogdan u svibnju su sudjelovali na završnom natjecanju u Našicama. Od 48 natjecatelja iz različitih škola diljem domovine Ida je osvojila treće mjesto

Sport i poznata lica

u Našice gosti su nas lijepo dočekali i smjestili kod domaćina. U Našicama smo proveli dva dana. Predvečer prvoga dan krenula je borba za finale. Bilo je uzbudljivo jer je svaki od 48 natjecatelja želio ući u fi-nale, a mjesta je bilo za dvadeset i četvero,

12 djevojčica i 12 dječaka. Nažalost, naš pobjednik Antonio Bogdan nije ušao, ali ja sam uspjela ući. Nakon završetka polufinala napetost je malo popustila, ali nekima je bilo žao što nisu ušli u finale.

Zabava s poznatimaNavečer je Čokolino za natjecatelje pripremio Čokolino party. Plesalo se, pjevalo, a vrhunac večeri bilo je natjecanje Tihomira Bendelje i Adrijane Baković, finalista emisija Super talent i Hrvatska traži zvijezdu, tko će namazati više palačinki. Nakon četiri sata plesanja otišli smo svojim domaćinima na odmor za sutrašnje finale.

Najbolji od najboljihUoči finala vladalo je nestrpljenje i uzbuđenje. Jedva smo čekali početak natjecanja. Dvorana se orila od navijanja kad su uz voditelja ulazili poznati sportaši: Slaven Bilić, Robert Prosinečki, Miranda Tatari te Zvonimir Boban. Škola domaćin priredila je kratku plesnu točku mališana te

Svaki od 48 natjecatelja želio je ući u finale

U listopadu su učenici naše škole sud-jelovali na 30. krosu grada Daruvara na daruvarskom hipodromu. Među 28 os-novnih škola naša je škola postigla izvrsne rezultate. Za ekipu petih razreda nastupili su: Tvrtko Palijan, Matija Crnković, Ivan Radiček, Nikola Prelec, Nikica Milić i Do-minik Kos (dječaci) te Ana Grbešić, Katarina Balić i Lorena Nemčić (djevojčice).Od šestih razreda natjecali su se: Karlo Vrhovski, Ivan Kranjčić, Filip Tomljanović, Ivan Harča i Stjepan Kos (dječaci) te Lucija Slivarić, Roberta Ledinski, Claudia Švogor, Ivana Jelušić, Linda Gajski, Paula Bušetinčan- Binder, Ema Borčić i Ana Guzalić (djevojčice). Za ekipu sedmih razreda igrali su: Luka Slivarić, Ivan Bradić, Neven Kovačević, Alen Sentočnik, Antonio

30. kros grada Daruvara

Tvrtko i Ela osvojili prvo mjestoTvrtko i Ela osvojili prvo mjestoPočetkom prosinca u našoj športskoj dvo-rani održano je međuopćinsko--gradsko natjecanje u odbojci za učenike i učenice osnovnih škola. Od devet školskih športskih društava nastupile su četiri muške i tri ženske ekipe. Iako su sve ekipe u igri pokazale početnička znanja iz odbojkaške igre, bilo je jakih servisa, dobro dignutih lopti i jakih preciznih smečeva, a razigranost ekipa i podrška navijanjem bila je odlučujuća u završnim poenima.Od učenika je Školsko športsko društvo „Izvor“ OŠ Ljudevita Modeca Križevci pobijedilo ŠŠD „Plamen“ OŠ Vladimir Nazor Križevci 2:1 u setovima, treće mjesto je osvojio ŠŠD „Reka“ OŠ Sidonije Rubido Erdödy iz Gornje Rijeke. Od učenica je ŠŠD „Izvor“ OŠ Ljudevita Modeca Križevci pobijedilo ŠŠD „Plamen“ OŠ „Vladimir Nazor” Križevci 2:1 u setovima, a treće su

odbojkašice ŠŠD „Mladost“ OŠ Sveti Petar Orehovec.Voditeljice pobjedničkih ekipa su Marjana Fržović i Darinka Šimunčić, a podršku su dale i mlade igračice Ženskog odbojkaškog kluba“Križevci“ Rea Konfic, Martina Drašić i Ines Jagodić svojim pravednim sudačkim odlukama. Sastav pobjedničke ekipe OŠ Ljudevita Modeca: Matija Palijan, Domagoj Marković, Nikola Pešić, Matija Zorko, Mario Jembrek, Zvonimir Opčević, Emil Milobara, Damjan Dubravec, Filip Gajari, Mario Br-ezovec, Ivan Pavleković (dječaci) te Larissa Kalaus, Dora Kalaus, Ida Šimunčić, Marinela Miklečić, Kristina Čikulin, Maja Ferenčak, Monika Denžić, Dorotea Perović, Monika Kos, Petra Nemčić, Ela Šimunčić, Klara Katavić i Nika Koretić (učenice).

Napisala: Ida Šimunčić, 8. d

Natjecanje u odbojci

Izvor najboljiIzvor najbolji

Slikanje s Bilićem, Prosinečkim i Mirandom Tatari

60

SPORT

solo nastup osmašice Gabriele Stražanac, a zatim je sudac dao znak za početak natjecanja. Finalisti su se žestoko borili za što bolji plasman. Po završetku natjecanja za vrijeme čekanja rezultata, zabavljao nas je Tihomir Bendelja svojim koreografijama u twirlingu*. Nakon Tihomirove dojmljive izvedbe voditelj je proglasio pobjednike. Od djevojčica pobijedila je Lucija Vuković iz Šibenika sa 140 bodova, druga je bila Ana Pol iz Rijeke sa 130 bodova, a treće mjesto podijelile smo Gabriela Stražanac iz Našica i ja sa 120 bodova. Kod dječaka uslijedilo je pripetavanje između Josipa Brekala iz Zagreba i Ivana Vujevića iz Rijeke, a nakon napete borbe u slobodnim udarcima u nogometu pobijedio je Ivan Vujević sa 130 bodova.

Napisala: Ida Šimunčić, 7. d Snimila: Darinka Šimunčić

* složena sportska disciplina koja sadrži elemen-te akrobatike, plesa i manipulacije štapom

Balić, Adriano Đuranec, Matija Španić, Dino Vajčner i Ivan Valičević (dječaci) te Ela Šimunčić, Karla Pavliček, Marta Salopek, Ema Banić, Marinela Miklečić, Martina Hubzin i Sabina Kunić (djevojčice). Od os-mih razreda nastupili su: Domagoj Grbešić, Domagoj Marković, Karlo Špoljar i Nikola Pešić (dječaci) te Nika Koretić, Ida Šimunčić, Petra Nemčić i Sanela Stručić (djevojčice). Pojedinačnu pobjedu u utrci na 800 m za dječake osvojio je Tvrtko Palijan (5. b), a za djevojčice Ela Šimunčić (7. d), dok je Karla Pavliček (7. d) osvojila drugo mjesto. I u ekipnim natjecanjima naši su se učenici uresili odličjima – ekipa dječaka petog razreda i ekipa djevojčica sedmog razreda osvojile su prvo mjesto.

Napisala i snimila: Darinka Šimunčić

30. kros grada Daruvara

Tvrtko i Ela osvojili prvo mjestoTvrtko i Ela osvojili prvo mjesto

Trkači Domagoj Balić, Josip Sovar, Luka Tihelka i Marko Peršin na poluzavršnici u Đurđevcu izborili su nastup na državnom natjecanju koje se održalo od 17. do 22. svibnja u Rijeci. – Nismo se nadali da ćemo stići do državnog, jako smo zadovoljni – nisu skrivali uzbuđenje naši trkači. Mnogo su trenirali, i to se isplatilo.Iako je utrka bila teška, izdržali su i otrčali do kraja. Voditeljica ekipe Darinka Šimunčić ponosna je na dječake:– Ovo mi je drugo državno natjecanje

otkad radim u ovoj školi. Jako sam sretna što je moja ekipa izborila državno natje-canje i ponosna sam što su tamo odlično istrčali utrku.Dječaci su kao nagradu za uspjeh od škole dobili trenirke. – Ravnatelj nas je ugodno iznenadio, nismo se nadali takvom daru - iskreno su priznali, i zaključili: – Bilo nam je predobro, stvarno smo se dobro zabavili.

Napisala i snimila: Ida Šimunčić, 8. d

Državno natjecanje u krosu

Za uspjeh nagrađeni

trenirkama

Petaši i sedmašice ekipno su osvojili prvo mjesto

Josip, Luka, Domagoj i Marko, najbolji trkači, s učiteljicom Darinkom

Slikanje s Bilićem, Prosinečkim i Mirandom Tatari

61

Za u spjeh n agrađeni trenirkama

SPORT

U natjecanju Sigurno u prometu pod vod-stvom učitelja tehničke kulture Zvonimira Tinodija uspješna je bila učenica Anamar-ija Jembrek (6. b) osvojivši 2. mjesto na županijskom natjecanju, a sudjelovala je i na državnom natjecanju u Zadru gdje je os-vojila 8. mjesto ekipno i 16. pojedinačno).

ŠahU natjecanjima u šahu u Glogovcu pod vodstvom Borisa Vidovića sudjelovale su Nera Kovač (5. c), Paula Kušec (4. a) i Zrinka Zagorec (4. a). Zajedno su osvojile 2. mjesto na županjskom natjecanju.

AtletikaDjevojčice u atletici vođene Dari-jem Sokačem osvojile su 1. mjesto na županijskom natjecanju, a sudjelovale su i na poluzavršnom državnom natjecanju. To su: Josipa Kelek (8. e), Vanja Vidaković (7. b), Larissa Kalaus (7. d), Dora Kalaus (7. d), Ida Šimunčić (7. d), Ela Šimunčić (6. e), Petra Paklan (8. e), Sara Krog, Ivana Jelušić (5. b), Nika Koretić (7. d), Samanta Pičak (8. b). Pod vodstvom Darinke Šimunčić dječaci su postigli 3. mjesto na županijskom natje-canju. To su: Božidar Adamić (8. a), Antonio Bogdan (8. b), Matija Palijan (7.b), Domagoj Balić (8. b), Željko Dubravec (8. e), Luka Tihelka (8. d), Marko Peršin (8. c), Matija Huzjak (7. c), Valentino Šatvar (8. a), Andrej Topić (7. c), Josip Smojver (8. c), Marko Posavec (8. d), Matija Španić (6. b).

OdbojkaU odbojci su sudjelovale djevojčice i osvo-jile 1. mjesto na županijskom natjecanju, a i sudjelovale su na poluzavršnom državnom natjecanju (3. mjesto) pod vodstvom Darija Sokača. To su: Ida Šimunčić (7. d), Dora

Kalaus (7. d), Larissa Kalaus (7. d), Klara Stančić, Laura Borčić (8. d), Samanta Pičak (8. b), Petra Paklan (8. e), Marijana Švagelj, Magdalena Jačmenjak (8. a), Snježana Jakovljević, Karla Matus (8. d), Nika Koretić (7. d). U odbojci dječaci su osvojili 2. mjesto na županijskom natjecanju, vodila ih je Darinka Šimunčić. To su: Božidar Adamić (8. a), Matija Harča (8. a), Mihael Kump (8. a), Marko Vrbančić (8. a), Karlo Budja (8. a), Tomislav Vuković (8. a), Valentino Šatvar (8. a), Domagoj Balić (8. b), Dominik Pušić (8. b), Antonio Bogdan (8. b), Matija Palijan (7. b), Janko Niemčić (8. b).

BadmintonU badmintonu su dječaci osvojili 2. mjesto na županijskom natjecanju, voditeljica Darinka Šimunčić. To su: Luka Tihelka (8. d), Matija Palijan (7. b), Marko Posavec (8. d), Domagoj Balić (8. b).

TrčanjeU krosu su sudjelovale djevojčice i osvojile su 3. mjesto na županijskom natjecanju. To su: Nika Koretić (7. d), Ela Šimunčić (6. e), Ivana Jelušić (5. b), Josipa Kelek (8. e). Voditelj im je bio Dario Sokač. Dječaci su osvojili 1. mjesto na županijskom natje-canju i sudjelovali su na poluzavršnom državnom natjecanju (1. mjesto). To su: Luka Tihelka (8. d), Josip Sovar (8. c), Marko Peršin (8. c), Domagoj Balić (8. b). Na državnom natjecanju ekipno su osvojili 5. mjesto (voditeljica Darinka Šimunčić). U krosu Sportskih novosti sudjelovala je Ela Šimunčić (6. e) i osvojila 1. mjesto pojedinačno, voditeljica Darinka Šimunčić.

Napisao: Dino Davosir, 6. b Snimila: Ida Šimunčić

Sportski uspjesi tijekom 2010. godine

Brži, bolji, jačiBrži, bolji, jačiU našoj sportskog dvorani održane su u studenome 7. gradske sportske igre u kojima su snage odmjerili učenici naše škole i OŠ „Vladimir Nazor”. Natjecalo se u graničaru, nogometu, rukometu, košarci i štafeti, a ove su godine naši učenici uvjer-ljivo pobijedili. Ravnatelj je uoči igara pozvao učenike koji ne sudjeluju kao sportaši da se uključe i podrže naše ekipe vatrenim, ali pristo-jnim navijanjem. Kao najbolja navijačka skupina odabran je 7. a razred, koji je dobio nagradno putovanje, dok su na drugom i trećem mjestu učenici 1. c i 6. a razreda, nagrađeni poklon paketima.

Napisala: Petra Lesički, 6. b Snimila: Martina Valec-Rebić

Gradske sportske igre

Pobijedili NazorovcePobijedili Nazorovce

Natjecanje u badmintonu

7. a najbolji u navijanju

Štafeta šestih razreda

Navijači 6. a

62

Natjecanje za najklinca i najklincezu Hrvatske

Krajem prošle školske godine moj brat Luka i ja išli smo u toplice Sveti Martin na Muri gdje se održavao izbor za najklinca i

najklinceze Hrvatske. Luka i ja predstavljali smo Koprivničko-križevačku županiju.Bilo nam je izvrsno – tri dana besplatnog

kupanja u toplicama, mnogo zabave i igre. Dobili smo i ključeve krasnoga stana u kojem smo boravili za vrijeme natjecanja. Natjecanje se sastojalo od puno dijelova. Imali smo radionice na kojima smo učili engleski jezik pa radionicu crtanja. Tema natjecanja bila je budućnost , tako da smo sve radionice imali na tu temu, npr. Što će biti u budućnosti i Kako mi vidimo budućnost. Svaki slobodni trenutak iskoris-tili smo, naravno, za kupanje. Tijekom ta tri dana upoznali smo puno novih prijatelja i prijateljica. Najviše smo se družili sa Svenom iz Veliškovaca i Larom iz Zaprešića. S njima smo i danas u kontaktu.

Napisao: Marin Meštrović, 4. b Snimila: Ana Meštrović

Na desetom po redu državnom izboru za najklinca i najklincezu sudjelovala su i dvojica braće blizanaca iz naše škole, Marin i Luka Meštrović. Povjerenstvo je prateći socijalizaciju u skupini, odnos roditelj-dijete, komunikaciju, zalaganje u brojnim organiziranim kreativnim radionicama, pitanjima i odgovorima roditelja te debatama izabralo dvoje najboljih – Luciju i Svena. Iako nisu osvo-jili titulu (možda je povjerenstvo imalo problem kod odluke kojem bratu dati titulu), blizanci će pamtiti dobru zabavu i druženje

Najblizanci županijeNajblizanci županije

Agrometeorološka stanicaM

ALCI

Učenici 2. a i 4. c razreda u listopadu su posjetili Agrometeorološku stanicu. Tamo nas je dočekao motritelj Dubravko Jurić. Bili smo podijeljeni u pet skupina, svaka sa svojim zadatcima. Upoznali smo mnogo meteoroloških uređaja koji su postavljeni u meteorološke zaklone ili meteorološke kućice. Naučili smo što mjere i za što služe kišomjer, anemograf, minimalni i mak-simalni termometar, heliograf i mnogi drugi uređaji. Uživali smo u suncu i prirodi. Postavljali smo mnogo pitanja motritelju o njegovom zanimanju i saznali da osim što prati rad meteoroloških uređaja, kosi travu, održava voćnjake i veoma voli svoj posao. Nakon povratka u školu izradili smo plakate o našem posjetu. Bilo nam je ovo zanim-ljivo iskustvo i mnogo smo naučili.

Napisali: učenici 4. cSnimila: Sandra Poje

Moje mjestoMoje mjesto

Dubravko Jurić upoznao je učenike s meterološkim uređajima

Marin i Luka u narodnim nošnjama

Za najklinca i najklincezu trebalo je proći mnoga testiranja

63

Dana 16. veljače učenici 2. b i 2. c razreda došli su u školu maskirani. Vrlo uzbudeni i nasmijani nastavu su započeli obradom pjesmice Karneval J.Čunčić-Bandov. Zatim su zapjevali pokladne pjesme i otplesali valcer pod maskama. Radni dan su završili biranjem najljepšeg plesnog para te naj-orginalnije maske. Za trud su nagrađeni slatkišima. Napisala: Ana Hrebak, 3. b Snimila: Suzana Balić

Pod maskama

Karneval u drugom razredu

Na Dan grada, 24. travnja otvoren je Dom Novak. Učenici 2. b i 2. c razreda razveselili su uzvanike i goste prigodnim programom sastavljenim od narodnih plesova, pjesama i recitacija. Program su danima strpljivo uvježbavali s učiteljicama Suzanom Balić i Ivkom Kajganić.Učenica Helena Šogorić pomogla je gradonačelniku Branku Hrgu i županu Darku Korenu prerezati vrpcu te tako na simboličan način predala na uporabu novootvoreni starački dom.Za njihov trud vlasnici doma Mateja i Stjepan Novak počastili su ih sendvičima, sokovima i kolačima.

Napisali: učenici 2. bSnimila: Suzana Balić

Mlado za staroMlado za staro

Liječnik je prijateljLiječnik je prijatelj

Posjet zdravstvenim ustanovama

Da se nastava ne mora održavati samo u učionici, pokazali su učenici 2. b i 2. c razre-da s učiteljicama Suzanom Balić i Ivkom Kajganić. Umjesto da sjede u školskim klupama, nastavu iz prirode i društva održali su u gradu posjetom zdravstvenim ustanovama. Cilj izvanučioničke nastave bio je da učenici otkrivanjem u neposrednoj životnoj

stvarnosti upoznaju zdravstvene ustanove (stomatološku ambulantu, laboratorij, liječnike opće prakse) i zdravstveno osoblje (liječnika, medicinsku sestru, stoma-tologa, ljekarnika) te poticanje pristojnog ponašanja u zdravstvenim ustanovama.Stomatologinja Jelena Princip pokazala im je kako se vade i popravljaju zubi; pedijatri Anto Kamenjašević i Tatjana Relić-Niemčić upoznali su ih s radom dječje ambulante te za pozorno slušanje nagradili bombonima; radiolog Krešimir Vlahek objasnio je čemu služi ultrazvuk, a Siniša Furmeg im je zorno dočarao snimanje velikim rendgen-skim aparatima koji služe za snimanje kostiju, zuba, pluća i ostalih organa. Svoj obilazak završili su upoznavanjem hitne pomoći i medicinsko-biokemijskog laboratorija.Pri povratku usput su pogledali i kulturne ustanove (Hrvatski dom, Gradski muzej i knjižnicu). Na satu likovne kulture nacrtali su sve što su vidjeli, a na satu razrednog odjela po skupinama izradili plakate. Ovakvom nastavom naučili smo gradivo brže i lakše, družili smo se, istraživali i boravili na svježem zraku.

Napisala: Ana Hrebak, 3. b Snimila: Suzana Balić

Pod maskama

Otvorenje staračkog doma

Na Dan grada, 24. travnja otvoren je Dom Novak. Učenici 3. b i 3. c razveselili su uzvanike i goste prigodnim programom sastavljenim od narodnih pjesama, plesova i recitacija. Program su danima strpljivo uvježbavali s učiteljicama Suzanom Balić i Ivkom Kajganić. Učenica Helena Šogorić pomogla je gradonačelniku Branku Hrgu i županu Darku Korenu prerezati vrpcu te tako na simboličan način otvorila starački dom. Za trud su ih vlasnici doma Mateja i Stjepan Novak počastili sendvičima, soko-vima i kolačima. Napisao: Mateo Kovačić, 3. b Snimila: Suzana Balić

Mlado za staroMlado za staro

MAL

CI

Lijepo smo primljeni u laboratoriju i kod radiologa

Prepoznajete li nas?

64

Mlado za staroMlado za staro

MALCI

Učenici 2. b i 2. c razreda razgledali su u sklopu izvanučionične nastave svoje mjesto. Upoznali su crkve našeg grada: crkvu sv. Ane, sv. Križa i grkokatoličku ka-tedralu, zatim munjaru, zaštićeni spomenik industrijske arhitekture, sab-ornicu u kojoj se nalazi likovna galerija i turistički ured, županijsku palaču u kojoj je danas smještena gradska uprava,nekadašnju židovsku kuću u kojoj se danas nalazi ljekarna, nekadašnju sinagogu (židovski hram), koja će uskoro

Izvanučionična nastava

postati zgrada Državnoga arhiva, kuću Karas u kojoj je danas Gradski muzej i na kraju Hrvatski dom koji je središte bogatog društvenog i kulturnog života.Nakon obilaska učenici su u razredu napravili plakate i ponovili usvojeno gradivo.

Napisao: Fran-Leon Palić, 3. b Snimila: Suzana Balić

Otvorenje staračkog doma

Posjet kolodvoru

S učiteljicama Ivkom Kajganić i Suzanom Balić imali smo izvanučioničnu nastavu na autobusnom i željezničkom kolodvoru. Tamo su nas srdačno dočekali i upoznali s redom vožnje, vrstama vlakova i izgledom voznih karata. Prošetali smo peronima te sjeli na mjesto strojovođe i vozača autobusa. Bili smo jedan dan kondukteri i prometnici s palicom u ruci i crvenom kapom na glavi.Umorni od hodanja, ali puni novostečenih znanja i dojmova vratili smo se u učionicu te radni dan dramatizacijom i likovnim radovima priveli kraju.

Napisala: Helena Šogorić, 3. b Snimila: Suzana Balić

Moje mjesto

Bili smo kondukteri i prometnici

Moje mjesto

Bili smo kondukteri i prometnici

Mlado za staroMlado za staro

Na kolodvoru smo pokušali biti kondukteri i prometnici

Upoznali smo znamenitosti grada

Narodnim plesovima razveselili su goste

Helena je pomogla prerezati vrpcu

65

Kad zavlada mašta

Izložba pisanica

Kad zavlada mašta

MAL

CIMalo veliko križevačko spravišče

Već tradicionalno naša škola sudje-luje u uskrsnoj izložbi pisanica. I ove godine učenici nižih razreda matične škole te područnih škola iz Velikog Ravna,Vojakovačkog Osijeka i Svete Helene pokazali su svoju kreativnost. Uz jaja ukrašena tehnikom kaširanja pozornost su privlačile i papirnata koka, pisanice ukrašene raznobojnim ljuskicama jaja, pisanice obučene u tkaninu i kačkanu mrežicu, a najviše nas je zadivilo more s ribicama-pisanicama bivšeg 4. b razreda i njihove učiteljice Anice Žulj.

Napisala: Dora Rebić, 4. c Snimila: Martina Valec-Rebić

Dani kruha

Državna smotraDržavna smotra

Mali za velikeMali za velike

Palačinkarnica u 1. aPalačinkarnica u 1. a

Dani kruha. Ove godine na stolu se našlo nešto sasvim drugo – palačinke! – Svake godine za Dane kruha pečemo kruh i peciva, a pošto su djeca tek 1. razred i vole se igrati, mislila sam da će im se prodavanje palačinka jako svidjeti – rekla je učiteljica Anica Žulj koja je sa svojim 1. a organizirala palačinkarnicu.Po dvije kune nudile su se palačinke s raz-nim namazima: marmeladom, bademima, kakaom, no najbolje su se prodavale one s čokoladom. Irena iz 6. a razreda dobila je palačinku kao poklon od simpatije. Zainte-

Ovoga listopada državna smotra Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zem-lje održana je u glavnome gradu naše županije. Na koprivničkome glavnome trgu sedamdesetak škola i vrtića izložilo je svoje radove, a smotra je bila i međunarodna jer se predstavilo i nekoliko škola iz Bosne i Vojvodine. Našu školu predstavljali su učenici i učitelji razredne nastave: Tihomir Pleša (Vojakovački Osijek), Suzana Balić (3. b) Ivka Kajganić (3. c), Anica Žulj (1. a) i Marija Pupovac (1. b). Na lijepo uređenome štandu prikazali su krušne proizvode rodnoga kraja koje su izradile vrijedne ruke mama i baka naših učenika, a posjetitelji su na dar mogli dobiti kuharicu s receptima kolača prigorskoga kraja.

Napisala: Ema Golubić, 3. a Snimila: Anica Žulj

Aranžman učenika iz Vojak. Osijeka

Proljetne pisanice 3. c

Pisanice-ribice bivšeg 4. bI ove je godine bilo mnoštvo zanimljivih radova

Djecu je zabavljao Jozo Bozo

Štand naše škole na smotri u

Koprivnici prepun plodova zemlje

Najbolje su se prodavale palačinke s čokoladom

66

MALCI

Malo veliko križevačko spravišče

Početkom listopada učiteljica nam je rekla da ćemo uz Dane kruha posjetiti pekaru Žumbar u našem gradu. Ta nas je vijest jako obradovala. Počele su pripreme. U tome su nam pomogle mame i bake. Meni je baka sašila bijelu pekarsku kapu i darovala mi vezenu bijelu pregaču. U srijedu 13. listopada krenuli smo prema pekarnici. Tamo su nas dočekali nasmiješeni pekari. Zatim su nas proveli kroz prostorije pekarnice i pokazali nam kako se u njoj proizvode i peku različite vrste kruha i peciva.Nakon toga na veliki stol stavili su sva-

kom od nas dovoljno tijesta da od njega oblikujemo što želimo. Svi smo se marljivo primili posla te na kraju dobili puno peciva neobičnih oblika.Pekari su sve to stavili u velike pećnice. Kad su peciva bila pečena, spremili su ih u kartonske kutije i odvezli u našu školu kako bi nam poslužila za izložbu na Dan kruha. Djelatnici pekarnice podijelili su i puno svježe pečenog peciva. Napisao: Karlo Ivančić, 2. b Snimila: Ivana Žumbar-Mrvčić

Bili smo pekariBili smo pekari

Dani kruha

Manifestacija Malo veliko križevačko spravišče održala se krajem svibnja na po-zornici na novom Strossmayerovom trgu, a sastojala se od nastupa djece križevačkih vrtića i škola te mađioničarske točke Joze Boze. Naša škola sudjelovala je s dvije točke koje su se mogle vidjeti i na priredbi povo-dom Dana škole: predstavom Plesna haljina žutog maslačka učenika 3. c razreda i ples-nom točkom Heigh-ho učenika Područne škole Vojakovac.

Napisala: Dora Rebić, 4. c Snimila: Martina Valec-Rebić

Mali za velikeMali za velike

Palačinkarnica u 1. aPalačinkarnica u 1. a

Učenici 2. b razreda u pekarnici Žumbar

resiranih i gladnih, dakle, nije nedostajalo.– Prodala sam ih 10! – pohvalila se s An-drijana Kovačević, a zahvaljujući vrijedim mamama i bakama koje su palačinke ispekle, učenici 1. a opremit će svoju učionicu igračkama.– Djeca su se potrudila i zaradila 420 kuna. Kupit ćemo lego kocke, slagalice i sve što nam je potrebno za razred – zaključila je učiteljica Anica Žulj.

Napisala: Silvija Sučić, 6. a Snimila: Anica Žulj

Rasplesani Heigh-ho učenika PŠ Vojakovac

67

MAL

CI

Stara lektira na novi načinStara lektirana novi način

Obrada lektire

Zagreb i Čazma

Nakon dva tjedna priprema 27. travnja krenuli smo na terensku nastavu. Vozeći se do Koprivnice, središta naše županije, divili smo se ljepoti našega kraja. Prvo naše odredište bio je Muzej prehrane. Oduševili smo se alatima i starim strojevima. Naučili smo kako izgleda pribor za izradu licitar-skih kolača, kako se pravio med i u čemu, što je žrvanj, kako je izgledala bačva u kojoj se prešalo grožđe, alati kojima se zrna kukuruza odvajaju od klipa kukuruza… Saznali smo se sve o prošlosti tvornice Po-dravka. Prof. Zlata Bartl 1957. god. izdala je recepturu prve Podravkine juhe, a dvije godine potom i recepturu Vegete. Kustos Muzeja grada Koprivnice poveo nas je do Trga doktora Brozovića gdje smo naučili što su pilovi (zavjetni stupovi s figurama svetaca zaštitnika). Pokazao nam je najstariju zgradu Koprivnice – oružanu koja je nekada bila, između ostalog, i zatvor. Divili smo se visokim jarcima koji su nekada bili ispunjeni vodom i okruživali tvrđavu koja je tada služila za zaštitu grada od Turaka. Danas se na tom mjestu u mjesecu rujnu održava Renesansni festival. U Muzeju grada Koprivnice naučili

smo što su cehovi ( udruženje istih obrta: medičarski, pekarski, sapunarski…) i up-oznali nekadašnje stare predmete: lepeze, oružje, lampaše, satove, namještaj.Pjevajući u autobusu, stigli smo i u Đurđevac te na Đurđevačke peske, našu hrvatsku Saharu. Otpjevali smo i otplesali veselu pjesmicu Kriči, kriči tiček. Ponovili smo legendu o Picokima te podijelili uloge i odigrali najzanimljiviji dio. Osmislili smo poruku koju bi ondašnji Đurđevčani mogli upućivati Turcima. Kopajući po pijesku, istraživali smo neobične životinje, napisali program očuvanja naše jedinstvene pustinje te na odlasku sve za sobom ostavili kako je bilo prije nas.Na kraju smo posjetili PŠ Bakovčica zbog prekrasnog vrta koji danas ima oko 200 biljaka. Usred vrta nalazi se jezerce duboko tri metra. Prikupili smo sve podatke i pomalo umorni krenuli kući. Idućih dana izradili smo plakate sa svim fotografijama i činjenicama koje smo naučili.

Napisali: učenici 4. cSnimila: Sandra Poje

Terenska nastava

Upoznajemo županijuUpoznajemo županiju

Krajem travnja 2. a,1. c i 2. b razred te učenici četiriju područnih škola išli su u Gradsko kazalište Žar ptica gledati pred-stavu Mačak u čizmama. Uz likove poznate iz priče u predstavi se javljaju čudovište, magarac, mačkica i postolar pa je predsta-va bila jako zanimljiva. Nakon predstave išli smo na Sljeme. Vidjeli smo odašiljač, staze za skijanje i žičaru. Prije povratka svratili smo u McDonald’s na sladoled.

Napisala: Ema Golubić, 3. a Snimila: Suzana Balić

Posjet kazalištu

Mačak u čizmamaMačak u čizmama

Učenici nižih razreda krajem studenoga bili su na terenskoj nastavi u Zagrebu i Čazmi. Utvrdili su gradivo o glavnom gradu prošetavši Markovim trgom i posjetivši katedralu, dok su učenici 5. e razreda, koji je išao s njima, posjetili Hrvatsku akadem-iju znanosti i umjetnosti gdje se čuva Baščanska ploča. Zatim su u Planetariju u Tehničkome muzeju naučili ponešto o zvijezdama i planetima, a u Domu sportova odgledali su reviju na ledu Alisa u zemlji čudesa. Dan su završili Božićnom pričom u Čazmi, na obiteljskom imanju Salaj bogato ukrašenim božićnim svjetiljčicama.

Napisala: Josipa Crnčić, 5. eSnimila: Martina Valec-Rebić

Božićna pričaBožićna priča

5. e na obiteljskom imanju Salaj

U iščekivanju predstave

Na Đurđevačkim peskima ponovili smo legendu o Picokima

68

U listopadu smo čitali knjigu Bajka o ribaru i ribici. Učiteljica Danijela Zagorec rekla je da učenici, koji žele, mogu napraviti igrokaz. Moja skupina imala je četiri člana, a to su bili Mirna Benčak, Patrik Božić, Tvrtko Pali-jan i ja. Za izradu lutkica i scenskih rekvizita bila sam zadužena ja. Za uvježbavanje sastali smo se dva puta. Mirna je glumila staricu, Tvrtko starca, ja ribicu, a Patrik je bio pripovjedač. Svoj smo igrokaz izveli na satu lektire. Budući da je bilo jako dobro, učiteljica je predložila da ga izvedemo i za nove učenike naše bivše učiteljice Anice Žulj. Prvašima se naša predstava veoma svidjela.

Napisala: Zrinka Zagorec, 5. b Snimila: Anica Žulj

Petaši su svoj igrokaz izveli pred prvašima

Upoznajemo županiju

Mačak u čizmama

Gradska knjižnica Franjo Marković u svojoj ponudi ima i pokretnu knjižnicu kojom obilazi brdsko-planinska sela i zaselke Kalničkog prigorja. Bibliobus obilazi 21 stajalište u okolici Križevaca i općine Sv. Ivan Žabno, Sv. Petar Orehovec i Kalnik.U ožujku je bibliobusna služba svečano slavila prvi rođendan, a proslavi na glavnome gradskome trgu priključili su se i učenici područnih škola iz Križevačke Poljane, Vojakovačkog Osijeka i Sv. Helene.Povodom rođendana raspisan je natječaj za likovne i literarne radove o knjižnici na kotačima pa su proglašeni pobjednici.– Na trgu su bili nagrađeni učenici i učenice koji su najljepše nacrtali slike i napisali pjesme o bibliobusu. Svi zajedno smo se veselili i pljeskali. Ispred bibliobusa su bile dvije velike torte kojima su se počastili svi njegovi članovi – ispričala je Silvija Šimković, prvašica iz PŠ Križevačka Poljana.Nagrađeni su i oni članovi koji su pročitali najviše knjiga, priređena je šetnja gradom i upoznavanje njegovih znamenitosti, a za kraj je u Hrvatskome domu prikazana predstava Karela Čapeka Dašenjka.– Gledali smo predstavu, bili u crkvi i šetali gradom. Jeli smo sladoled i zabavljali se. Bilo nam je jako lijepo, a najviše mi se

Rođendanska proslavaRođendanska proslava Prvi rođendan bibliobusa

I ove se godine Grad Križevci pobrinuo da sveti Nikola razveseli vrtićance i učenike nižih razreda darujući im slatkiše. Učenici križevačkih osnovnih škola priredili su prigodan program. Naši zboraši pjevali su pjesme o svetom Nikoli, neki su učenici recitirali pjesme, a učenici 3. a razreda izveli su kratak igrokaz.– Došli smo u veliku dvoranu. Otišao sam u svlačionicu, stavio bradu te odjenuo kapu i plašt sv. Nikole. Mališani su pjevali, a neki su recitirali prigodne pjesmice. Izašao sam pred mnogobrojnu djecu, bio sam jako uzbuđen. Prvi put imao sam mikrofon. Hrabro sam odrecitirao naučene stihove. Zanimljivo je biti glumac. Kada glumiš, osjećaš se dobro. Neki glumci postanu slavni, a možda ću i ja jednoga dana postati slavan, tko zna? – rekao je Marko Zagorec koji je u igrokazu glumio svetog Nikolu.

Napisala: Dora Rebić, 4. c Snimila: Sandra Poje

Slatkiši za dobriceSlatkiši za dobrice

Sveti Nikola

svidjelo kada smo se svi zajedno igrali – objasnio je Elvis Mužić, također učenik 1. razreda u Poljani.U sklopu proslave birana su i najstajališta bibliobusa i titulu su osvojili Vojakovački Osijek i Sv. Helena. Učenici u tim mjes-tima posudili su najviše knjiga pa su kao nagradu njihove škole dobile vrijednu monografiju Nikole Žulja Križevci i Kalničko prigorje.

Napisala: Dora Rebić, 4. c Snimila: Snježana Butković

Učenici iz Križevačke Poljane s učiteljicom Snježanom

MALCI

Učenici iz Sv. Helene izveli su meksički

ples

Grad Križevci poslao je djeci sv. Nikolu

Glumci 3. a razreda izveli su igrokaz o sv. Nikoli

69

Zrinkin kreativni kutak

ZABAV

A70

Zovem se Zrinka Zagorec i idem u 5. b razred. Volim crtati i izrađivati razne igračke, a u posljednje vrijeme igram se modne kreatorice. Na Interlibertu sam kupila blok Moja čarobna torbicu. Knjižica doista izgleda kao torbica, a sadrži šablone, naljepnice i papire nalik na tkanine raznih uzoraka. Zbilja je zabavano na obrise lutaka lijepiti odjeću i modne dodatke, a ponešto i sama obojim. Evo nekoliko mojih modnih kreacija. Možda se nekome svidi ideja pa se i sâm okuša u dizajniranju!

Pozdrav od kreatorice Zrinke

REBUS ZA ONE MALO VEĆEZrinka Zagorec, 5. b

KOCKAKoliko kockica nedostaje kocki?

ZABAV

A71

KRIŽALJKE1. Naš otok, 2. Glavni grad RH, 3. Simbol država, 4. Najveći poluotok, 5. Nacionalni park, 6. Naša rijeka, 7. Hrvatsko more, 8. Hrvatski novac

Ivan

a Je

luši

ć, 6

. b

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

REBUSI

Ema Golubić, 3. a

Dora Rebić, 4. c

SIKAKUZadanim bojama oboji kvadratiće tako da imaju zadane površine.

LABIRINTPomozi psiću da nađe kost!

Ema

Gol

ubić

, 3. a

Zrin

ka Z

agor

ec, 5

. bEm

a G

olub

ić, 3

. a

Učiteljica: Kada je i gdje nađena Baščanska ploča?Učenik: Baščanska ploča nađena je nedavno i od tad je sve ok.

Zadatak je u ispitu podcrtati niječnu rečenicu.Učenik diže ruku i kaže: – Učiteljice, učiteljice! Ovdje je pogrešno napisano. Ne kaže se niječna, nego mliječna.

Pod satom povijesti.Učiteljica: Tko je vodio Februarsku revoluciju?Učenik: Djed Božićnjak.(Zaradio je minus.)

Učiteljica: Kako zovemo riječi koje imaju više slogova?Učenik: Višestanične riječi.

Učiteljica: Koje su najraširenije svjetske religije?Učenik: Islam, hinduizam, budizam i.... stočarstvo.

Razrednica: Isuse, Antonio, kakve ti ocjene imaš!?Antonio: Pa kaj ja znam, učiteljice. Imenik je ispred Vas...Razrednica: Joj, tatu ću ti morati pozvati.Antonio: A kaj sad, pozovite!Razrednica: I hoću, na dan pisanja ispita.Antonio: Jooooj, učiteljice. On bude odma dobil jedinicu! Moral ga budem vučiti!

Ali, učiteljice, ja sam mu petarde danas ujutro prodal i ja više sad za ništ nisam kriv. Ja sam se toga odmah vjutro rešil i više nemam veze s tim...

Na satu hrvatskog jezika djeca rade lutkarsku predstavu. Tijekom predstave jedan je glumac zaboravio tekst, a drugi glumac vikne: – Mali tehnički problemi!!

Na satu povijesti učenik upita učiteljicu: – Kako Pipin Mali može biti otac Karlu Velikom? Zar se sin rodio prije oca? Stvarno ne razumijem.

BISERI SA SATOVAKaže učiteljica učenicima:– Tko od vas sebe smatra glupim, neka ustane.Svi sjede, nitko ne ustaje. Poslije dužeg vremena,ustaje Ivica. Učiteljica je zapanjena, ne može vjerovati da on sebe smatra glupim pa ga upita:– Što!? Ti sebe smatraš glupim?A Ivica odgovori:– Ma ne, nego mi je bilo žao da sami stojite! Bio Ivica na satu vjeronauka i kaže učiteljica:– Neka svi koji žele ići u nebo, dignu ruku.Svi su, dakako, digli ruke osim Ivice. Pita njega vjeroučiteljica:– Zar ti ne želiš ići u nebo?Ivica odgovori:– Mama mi je rekla da poslije vjeronauka odmah dođem kući.

– Konobaru, imate li žablje batke?– Ne, ovako hodam zbog reume.

Na izletu u Jeruzalemu Štefu iznenada umre punica. Svećenik mu objašnjava:– Pogreb u Jeruzalemu stajat će vas 600 dolara, a ako je vozite kući, cijena je 1000 dolara.Na to će Štef:– Samo vi nju vozite doma, da tu ne uskrsne.

Dođe tata na informacije i pita učiteljicu:– Što li je sad napravio?– Prepisao je test od najbolje učenice u razredu.Tata pokuša spasiti situaciju:– A kako znate da ona nije prepisala od njega?Učiteljica će:– Prva su tri odgovora ista, na četvrtom je ona napisala: „Ne znam”, a on: „Ni ja.”

– Koliko godina ima čovjek rođen 1966. godine? – pita profesor Ivicu, a Ivica upita:– A je li muško ili žensko?

VICEVI