Ÿ mixer - b e t o n
TRANSCRIPT
KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 101, GOD. IV, BEOGRAD, UTORAK, 27. JUL 2010.
Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a Ili}, Tomislav Markovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 17. avgusta
I BETON BR. 101 DANAS, Utorak, 27. jul 2010.
MIXERPi{e: Nermin Sarajli}
O DISKRETNOM VILAJETSKOM SVJETLU
Cvrkut o dvosmislenosti bosanskog duha koji titra izme|u fre-
kvencija o njegovoj dobroti i ~istoj izmi{ljotini svejednako bu{i,
bezbolno katkad, u{i, obraze i jezik: za piercing od neplemenita
metala, a za koji bi i biha}ki umjetnik Nesim Tahirovi} koji neu-
morno traga za sinkreti~kim amalgamom kri`a, krsta, zvijezde i
polumjeseca, da po strani ostavimo Davidovu zvijezdu, te{ko iz-
na{ao upe~atljivo, opstojivo i vjerodostojno rje{enje. Rebusu sve
manje, a sve vi{e dijagnozi, bli`i je Zoran Predin koji je jo{ davne
1987. opjevao {epurenja mravojeda i kacigara, sune}enih i neo-
brezanih. Iz tih visuljaka, ~e{}e na {est sati, no na ta~no u pod-
ne, puca bosanska identitetna perspektiva, i mu~no i mutno ta-
la~ka naslje|a zadnjih par decenija u kojima se zgru{ala predrat-
na, ratna i poratna sudbina zemlje i njenih stanovnika, uklije{te-
nih na brdovitu Balkanu. Kao da se eksperimentira trampom fik-
cijsko-fakcijskih utvara, kako mitskih, tako realnih, sevdahom i
dertom no{enih refrenom pro|oh Bosnom kroz gradove. Za po-
sljedicu u lubanjama zato~enika nepremostivih, nacionalnih pre-
vashodno, nesporazuma nagradno odzvanja Miljkovi}eva poet-
ska dilema: je li istinito ono {to je stvarno ili samo vlada. Vrag }e
ga znati, prije no bog, mada se drugom revnije bigotski zavjetu-
ju na svakom koraku. U jednoj pripovijetci pod nazivom „Slu~aj“
i sam sam isku{avao mogu}nost da ulovim to rastrojstvo karama-
zovski pre{iroke bosanske ljudine. Naime, neuvijeno si`e pri~a o
o~ajniku koji je poludio od iznuruju}e nacionalne nesanice pa mu
se dan raspukao na tri ~asovne zone – osam sati je Hrvat, osam
Srbin, osam Bo{njak. I jadni~ak bi rado zaspao, al’ u ~ijoj smjeni?
I da ga trnci ne prolaze od straha {ta }e mu preostala dvojica smi-
sliti dok on bezbri`no hr~e. Mada gologuz, dijametralno suprot-
no, dakle, od narodne umotvorine i preporuke carpe diem: ko ima
– ima, ko nema nek’ drijema.
Vjerovatno srodni, iskustveno intuitivni flashovi naveli su An-
dri}a da zalogajem epilo{ke rezigniranosti nahrani svog Musta-fu Mad`ara koji mrmlja sebi u njedra, mi s njim sjetno verglamo
mantru, kako se nakotilo gada i kr{tena i nekr{tena. O~ito je po
srijedi mána, karakteristi~no nasu{na, vilajetskih sfera. I Cr-
njanski je, s istih razloga, davne 1929., s po~etka velike recesi-
je, na zadano gonetanje nobelovca: jedan Rus – ni{ta, dva Rusa
– bomba, tri Rusa – revolucija, sentenciozno sro~io munjevit od-
govor: jedan Srbin – gusle, dva Srbina – bra}a, tri Srbina – p....
materina. Tako su }askali „dok svet prolazi“. Selimovi} se opet
i{~u|avao jo{ za drugog svjetskog rata ovda{njim uobi~ajenim
razbojni~kim napjevima o „no`u krvavijeh kora“, ne odlu~iv{i se
ko se od koga u~io zavijanju, kurjaci od zlotvora ili obratno...
Smrt je autora Dervi{a po{tedjela da ~uje kako je monstruozni
refren karnevalski izrastao u sumanuti adet i reprizirao se pra-
vim pravcatim zlo~ina~ko-sadisti~kim {lagerima. Krle`a pak pro-
nicljivo ubita~no je opomenuo, zaludu bez dvojbe, kako je ov-
da{njim avlijama, etnicima i uskome{ama lak{e razoriti planin-
ske gromade i vijence, no razbiti grdosije od mitova vjere, krvi i
tla. A s ovu stranu Drine, Save i Une pogotovu, i dan danas pa-
parazzi mentalnih krajolika osta}e zapanjeni uhva}enim kadro-
vima veli~anstvene zapu{tenosti i zadrtosti.
AROMATI^NA TERAPIJANek nas terapeutski ispomognu ove naoko drske digresije u te-
gobnu ba{tinu, kamo sre}e samo knji`evnu, ~iji traumatizirani
protagonisti su i etno-konfesionalni lakrdija{i i njihovo bira~ko
truplo, za relaksiranije dane i no}i u kojima valja prebroditi i iz-
deverati predizborni revival pogibeljnih, uskrslih aveti, „netom“
protutnjale klanice i njenih nesahranjenih posljedica. Pa ukoli-
ko se okorjeli ateist, nestrpljiv odva`i zavapiti bogu, potvrdom
na u{ima, na [najderovom vapaj-fonu, da ga sa~uva srpskog ju-
na{tva i hrvatske kulture, pametno bi mu bilo obavezno domet-
nuti i muslimanskog merhameta. Jer to je nesumnjivo puno slje-
dovanje paket-aran`mana koji mu se dosad
sru~ivao i obijao o lakomislenu glavu, tikvu
koja je pregalantno ustupala povjerenje i po-
klanjala mandate ~istim idiotima i imbecili-
ma, trpaju}i samu sebe u torbu. Hajd’ da ne
pretjerujemo, onda su glavurde ugurane u
~ekaonice za Evropu, ili pak u kontejnere. Ta-
ko predvidljivi nepromi{ljeni kapriciozni ge-
stovi, izmanipulirane Bosance i Hercegovce
preobra`avaju u gotovo nepopravljive kocka-
re sa zdravim razumom, zdravljem, vlastitom
pa i jo{ nero|enom djecom... U intermezzu,
od izbora do izbora, dok ne provale da su po-
novno „zijanili“ zihera{ku opkladu, uglav-
nom se {opaju doslovnim i simboli~nim tras-
hom, egzistencijalnim improvizacijama i me-
dijski posredovanim ki~em, da kol’ko-tol’ko
„razrahate“ namu~ene du{e i tijela.
Eto kako epizodno poredane do~arano stoje
stvari u bosanskom loncu, politi~kom i kultu-
rolo{kom, koji je neosnovano hvalisavo raz-
lajan o svojim jedinstvenim miro|ijama za to-
bo`e autenti~no zapapren melting pot. U ka-
raoke duet-izvedbi direktora SFF-a Mire Puri-
vatre i reisa Mustafe Ceri}a popularnog hita
„Lijevo-desno, tijesno mi Sarajevo“, prvi kao
Dino Merlin je simptomati~no kompromisno
izvr{io Mata Hari ovim drugim: u {eher-jeru-
zalemu ovogodi{nji 16. regionalni filmski fe-
stival pada izme|u 23. i 30. {abana, i ta-
kvim/vaktija zavidnog programa unaprijed je
obznanjena fan-d`ematlijama, ~ime je eku-
menskim potezom spjevano za du{u sekular-
nim vrijednostima. Na istoj smotri U fokusupredvi|ena je revijalna projekcija ostvarenja Jasmile @bani} „Na
putu“, koje „suptilno“ penetrira u autisti~no-delikatni svijet ve-
habija. Otklonimo zabune, radi se o melodrami koja se usput ob-
ru{ila na predrasude o lakosanim sleeperima – ina~e zagri`enim
poklonicima ZZ-Topa. Barem tako je kura`na rediteljka povu~e-
nom berberski rafiniranom analogijom pobrisala ujedno i tre-
mendum o~ekivanja publike u pretpremijernim kampanjskim in-
tervjuima, gdje je ina~e kontraverznu razliku svela na onu izme-
|u svijeta hackera i fundamentalista s lookom Denisa Russosa
MIXERNermin Sarajli}: O diskretnom vilajetskom svijetlu
CEMENTJasna Dimitrijevi}: Leposava s druge strane {ahta
[TRAFTAMilan \or|evi}: Pisci, fa{izam, politika
ARMATURAErna Muri}: Identiteti i ko~nice
VREME SMRTI I RAZONODEPredrag Luci}: Kosovo je putokaz za Srpsku
BLOK BR. VLazar Bodro`a: Avanture zeca Milorada (6)
Foto
graf
ije u
bro
ju: M
ilica
Jov
anov
i}
IIBETON BR. 101 DANAS, Utorak, 27. jul 2010.
ili Sandokana. I to tako, da ni bri`no dje~a~ki }osavi Leon Lu-
~ev, koji je odglumio glavni lik, poslije sabla`njivog teroristi~-
kog ~ina, napada na bugojansku policijsku stanicu – medvje|e
medijski uslu`nog trailera @bani}kinom uratku - ne}e pobrati,
ni kao ovogodi{nji ~lan `irija, bog zna kakve predramazanske
simpatije.
E, da, autori~in intrigantni motiv da bezrezervno i smjelo uko-
ra~i u lavirint-enklavu opskurno posve}enih Allahu krije se, po
njenom priznanju, u grubo neotesanoj, litota je izjedena, ~inje-
nici {to je nekom prilikom kao profinjeni kafir do`ivjela i otrpje-
la du{evni bol kad se jedan od fanatika, budi bog s nama, s nji-
ma prije i vi{e, odbio s njom rukovati. Odista hvale i pa`nje sva-
kako vrijedna pobuda.
PIRAMIDE GROBNICE ^UDANa put!, ka unutra{njosti. Pola sata vo`nje do bosanske doline
kraljeva – Visokog. Suvenir-vic prodaju nam, „serbez“ kupuje-
mo, dvojica klinaca. Prvo deri{te postavlja zadatak: De napi{islikovnim pismom ‘Semir Osmanagi} je prepotentan’. Drugi se ~e-
{ka i prije no {to }e se prihvatiti klesanja na tek taze otkopanoj
plo~i, {eretski zapitkuje: Kako se pi{e prepotentan? S dva il’ trikurca? Potaman buket za bosanskog Amenhotepa i blama`u ko-
ju je pribavio spektakularnim otkri}em bosanskih piramida. Sa-
linas Price, u zaborav utonuli meksi~ki opsjenar, o~ito da nije
Trojom u Gabeli potro{io domicilne zalihe sitno{i}ard`ijskih slje-
parija, lakomosti i gramzivosti. Samo ih je pomenuti kauboj in-
kasirao. Stoga odve} ne ~ude redovna, masovna, hodo~asni~ka
mamurna opijanja nazovi-gra|ana neopaganskim kultovima
Svetog Ive u avnojevskom, crvenom od stida valjda, Jajcu i zele-
nom od jeda, Pruscu, odnosno Ajvatovici. Kasabe i varo{ice su
se ina~e ubile za svetkovine sistematskog retradiranja, mada
smo anagramom bli`i istini – retardiranja i dru{tva i pojedinca.
Do bal~aka! Primjera radi, ovaj posljednji etno-konfesionalni
happening, 500-ti po redu, u recesijski izgovorenoj godini ~ak
je, vjerovali ili ne, u zemlji rasporenoj demagogijom i bijedom,
korupcijom i kriminalom, bahato i osiono prerastao u gotovo
jednomjese~ni festival.
Kamo sad da nas povede virtualni vodi~ koridorom 5-C, bosan-
skim Skadrom na Bojani? Da bacamo nuts and peanuts, zasolje-
ne sa`aljenjem, gugutavim penzionerima? Da dilamo besplatan
extasy generacijama nezaposlenih na nekom humanitarnom
koncertu? Da tragom bajatog oglasa posjetimo {a{avog popa-
zajebanta koji je u Donjem Vakufu skoro prije dekadu, prodavao
pravoslavni hram, a sve za konto i ljubav kakva so~no burleskna
dokumentarca: Gdje su, {to rade? Da pomno, znati`eljno jedva,
pratimo razvoj i rasplet potapanja Gospe iz Me|ugorja u vati-
kansku „carsku vodicu“? Te{ko da i{ta vi{e od pobrojanog sne-
veseljuje, pla{i, ljuti, zabrinjava, podbada, iznena|uje ili zasmi-
java oguglale „prosjake za jo{ ve}a uskra}ivanja“ – nekada{nje
gra|ane, potpuno bankrotirana dostojanstva i dibidus razba{ti-
njenih prava i sloboda. Bilo koja, ispada, poni`vaju}a, neuku-
sna ili nesno{ljiva nebuloza tek {to se detektira, potisne i nad-
ma{i je novonikla.
U~estalost i grotesknost apsurdnih politi~ko-socijalnih sitcomai dramoleta koje uglavnom generiraju etnokonfesionalne kva-
zielite zapravo i cilja na to da onesposobi i pasivizira famozne
ciljane grupe i dovede ih do stadija da servirane manipulacije
uzimaju zdravo za gotovo. Da dulje rone u njima, nego {to su ka-
dri misliti i analiti~no ih prozrijeti, a nekmoli prepoznati sindro-
me grozne vlastodr`a~ke perverzije. Na svakom pedlju natrule
scene: od pseudodemokratskim procedurama plja~ka{ki prove-
dene privatizacije do bolesna cjepidla~kog poigravanja vitalnim
nacionalnim interesom. Od sukcesijske trakavice oko ex-yu imo-
vine do bestidnog tretmana zdravstva, {kolstva i socijalne za-
{tite. Ili servilne izdaje i rasprodaje javnih dobara kolonizator-
ski bezdu{nim koncesionarima.
KLISTIR ZA KATARZUNaprosto obno}, ~udovi{nom alhemijom pretvaranja dru{tve-
nog u dr`avno vlasni{tvo, i{~ezle su velike firme poput sarajev-
skih Energoinvesta, Unisa i Feroelektra, zeni~ke @eljezare i Vatro-stalne, zvorni~ke Glinice, zavidovi}ke Krivaje, brodske Rafinerije,
velikokladu{kog Agrokomerca, mostarskog Sokola i cijelih poro-
dica sitnih na nih oslonjenih. U dje~ije vrti}e i {kole provalio je
{ovinizam prestravljuju}i i raspame}uju}i djecu vulgarnim fan-
tazmagorijama raja i pakla, ekspresno instaliraju}i ovaj drugi.
Kvarni, snala`ljivi mediokriteti, prodav{i svoju jeftino, „tu{e“ i
tu|u ko`u. Na sve ̀ ivo, nerijetko i mrtvo, lupaju}i patriotski ̀ ig
halal-mesa. A upravo tom skadalozno{}u hulja trorogog patri-
otizma tove se i mediji podvaljuju}i svojim pretplatnicima klistir
za katarzu. Cvatu tako|er dvije {kole pod jednim krovom – pa-
tent cini~ne tolerancije, u kojima jedni vaze, drugi pervaze. Ru-
ku pod ruku procesijski teturaju analfabeti i polupismeni s ma-
gistrima i doktorima privatnih univerziteta tako da svim onim
avanturistima koji jo{ ne znaju kud se zapravo ide – srlja, pra-
vodobno mogu {apnuti: u p. materinu. Iz perfidno otrovanog
jezika skloni su da izvla~e rekoncilijacijski serum. Kontaminira-
nu komunikaciju {kope politi~kom korektno{}u. Prepredenim iz-
umima {ovinisti~kih bagri nebo je granica. TV-radovanijade,
skaredni odlomci su|enja u Hagu valja da opasulje neodlu~ne,
sumnjala dozovu pameti, a ludom nadom zaobadane u{troje. I
te kako to znaju iskoristiti spin-veterinari svojih stada. Zaklinju
se kako su im najpouzdaniji korektivi kormilarenja bosanskim
splavom isto~no i zapadno susjedna prijetnja kao i dovoljan raz-
log za neupitne zaruke s podozrenjem i snishodljivo{}u. Budu}-
nost budno carine pedantnim ar{inima ionako izmrcvareno re-
vidirana, uglavnom ma~na naslje|a.
Pitanje dana: Bosna je od devedesetih godina proteklog vije-
ka ozbiljno i te{ko bolesna. Svi koji misle tako pozivom na broj
... potvr|uju taj pesimisti~ni sud. Oni koji se pak ne sla`u s tu-
robnom diskvalifikacijom mogu pozvati broj .... za rezolutno
ne. I eto demokratskog `rvnja, omiljene formule za i protiv,
razdjelnice opredjeljenja kojom se, uz malu stupidnu medijsku
asistenciju, ostvaruje kontakt s migolje}om stvarno{}u, kroti
i svladava njena podivljala priroda. Do zla boga simplificirane
alternative svejedno imaju svoje vru}e mu{terije, ako ni{ta, a
ono, s vremena na vrijeme, od izbora do izbora, pse}e odanu
klijentelu. Tako se ponajbolje razgibava i uvje`bava, simulira
zadani demokratski prosede kako bi se na gotovs do~ekalo
obe}ano svanu}e prijemom u porodicu jednakijih dr`ava, klub
privilegiranih i posve}enih. Elem, cijela zemlja je reality show,
epskih razmjera i od {arma poslu{nosti njenih aktera jedino
ovisi ho}e li i za koliko uskoro biti pripu{tena na pojili{ta Ka-
pitala, u `u|ene „zone svjetla“
CEMENTPi{e: Jasna Dimitrijevi}
LEPOSAVA S DRUGESTRANE [AHTA
5. oktobarA zatim, nekako nemam poverenja u leve partije u biv{im socijalisti~kim zemljama. Nisu ba{sve stvarno leve, mnoge su prili~no konzervativne. A opet, neke desne, deluju socijaldemo-kratski, nisu ni mnogo konzervativne. Mnoge leve se pona{aju kao desne, neke desne se po-na{aju kao leve. Bi}e potrebno vreme da se levo i desno profili{e, odvoji. A mogu}e je da seu me|uvremenu desi ne{to novo. Mogu}e je da partije kao oblik politi~kog organizovanjadru{tva postanu prevazi|ene, mogu}e je da savremeno dru{tvo na|e neki drugi, neki noviput u tra`enju i nala`enju progresa, podjednake sre}e za sve ljude.
Mira Markovi}, Duga br.512, 1993.
Kad god pisac posegne za alternativnom istorijom ili futuristi~kom distopijom, jasno je da
zapravo ima problem sa savremenim dru{tvom. Naj{ire shva}eno, distopijski orijentisana
knji`evnost se mo`e javiti bilo kada i bilo gde, nikada nije bilo veka dovoljno zlatnog da se
pojedinac u njemu ne oseti ugro`enim, niti prostora i vremena koje to ne bi moglo da raz-
ume. Kada je motivisana anksioznostima specifi~no lokalnim, ispravno ~itanje zahteva apa-
rat kojim se i `iva realnost slu`i. Stimulisana strahom od stra{nih posledica savremenog
pona{anja, ovakva proza bi trebalo da prepozna nosioce represije, u institucijama mapira
glavne pogone i artikuli{e nagomilano nezadovoljstvo. U suprotnom nije vredno ni pisanja
ni ~itanja. Ukoliko pisac u tome ne uspe, nema te skladne sintakse niti ubedljivih likova ko-
ji bi mogli da izvuku roman. Ukoliko pisac to ne `eli, onda ve} razgovaramo o li~nim moti-
vima. Neknji`evnog roda, svakako.
Budu}i da ima dovoljno materijala koji bi mogao da se literarno kapitalizuje, poslednjih godi-
na se na doma}oj knji`evnoj sceni pojavilo nekoliko romana koji se dr`e distopijskog kursa. Ali
me|u njima ima romana toliko razli~itih, da nije prepoznatljivo da su pisci fabulirali zajedni~-
ku stvarnost. Dva takva antipoda su Leposava Pavla ]osi}a (Kornet, 2007.) i [aht Andrije Ma-
ti}a (Stubovi kulture, 2009).
SAPUNICA CIPELARENJALeposava je rukopis izra|en po gotovo svim standardima spisateljske discipline. Junakinja i dru-
gari su tipi~ni predstavnici dru{tva koje neupitno pristaje na pravila dr`ave, uvereni u ispravnost
i dobre namere vlasti. Haksli bi rekao: stanovni{tvo robova koji se ne moraju primoravati ni na {ta,
jer vole da slu`e. Dru{tvo srpske i globalne budu}nosti predstavljeno je kao poredak koji gra|ane
dr`i na kratkoj uzici pod izgovorom progresa, bez direktnog terora. Dakle, imamo vrli novi svet,
grupu ozlogla{enih odmetnika koji odlu~uju da `ive izvan sistema koji ih ugro`ava i junake koji
prolaze transformaciju od poslu{nih podanika do pobunjenika. Na prvi pogled, ]osi}ev roman,
postavljen po pouzdanoj `anrovskoj matrici, ne mo`e da omane. U najgorem slu~aju mo`e da bu-
de dosadan, ali to ovde nije slu~aj, autoru ne nedostaje smisao za humor koji uspe{no vodi pri~u.
Me|utim, iako kostur romana jeste funkcionalno postavljen, ne{to veliko ipak nedostaje. Bilo bi
zabavno ali prejednostavno re}i da je to ki~ma.
Preoptere}en stereotipima koje neguje ve}inska Srbija, roman zapravo upire prstom tamo gde se
tradicionalno (neka`njeno) ide |onom i bakljom, a predstavlja ugro`enim upravo one institucije
~ija je pozicija na zavidnom nivou. Ili ih ne konstatuje. Vlast je u Leposavi u rukama Saveza nevla-
dinih organizacija – Nevlade. SPC izdaje nekr{tenice kao obavezan dokument za dobijanje viza.
Zakon o varanju verenika s pripadnicima istog pola preljubnicima donosi nagradu a „Ravnoprav-
ni indoevropski gra|ani jugoisto~no-azijskog porekla“ na ime pozitivne diskriminacije lako dobi-
III BETON BR. 101 DANAS, Utorak, 27. jul 2010.
jaju posao u ministarstvima. Na mestu gde se nekad nalazio muzej Dositeja i Vuka grade se ku}e za
nacionalne manjine. Biljana Srbljanovi} i Dejan Nebrigi} dobijaju ulice u Beogradu, a Sonja Biser-
ko Nobelovu nagradu. A izvan gradova, naturanti `ive na zabranjen, tradicionalan na~in, ne ma-
re za zakone i politi~ku korektnost, ilegalno gaje vo}e i povr}e, spremaju sarme, rakiju i kajmak,
a poseduju i za{titni omota~ za slu~aj napada. Ukratko, `ive `ivot.
Dok koristi onaj dosadni, banalni scenario po kome je gravitiranje ka EU neizostavni gubitak iden-
titeta, sklonost toleranciji slu`bena moda a Veliki brat na putu da prekine veliku narodnja~ku raz-
bibrigu, ]osi} usvaja kompletan registar naopakih panika od Druge Srbije. I redovan izbor etike-
ta koje nemaju veze sa ~injenicama, ali se lako pamte. Jedan svet u kome se iz istorije gra|anskog
pokreta u~i da je „prvi Mekdonalds u srednjoj Evropi otvoren u Beogradu 1988.“ naprosto nema
zametke u realnosti kojoj se roman podsmeva. Takve okolnosti postoje samo u lo{im vicevima i ko-
{marima Slobodana Antoni}a. Sa umiruju}im, }irili~nim zavr{etkom, na sigurnoj udaljenosti od
nekog futuristi~kog Fakulteta za politi~ku korektnost na kojem se u~i kako: „Novu srpsku fa{isti~-
ku misao treba potpuno ignorisati. To je grupa nacionalisti~kih i mafija{kih apologeta i kvaziana-
liti~ara, propalih novinara i intelektualaca u poku{aju.“ NSPM analiza mo`e da odahne, budu}nostnije obaveza, poru~uje poslednja misao romana. Vreme zabave je pro{lo.
^IST RA^UN SA ZBILJOMDok Leposava Crvi} postoji u svetu satiri~ne sapunice, onom koji godi ve}ini i ne sara|uje sa istinom,
svet [ahta je svet straha. Straha od dr`ave, straha od naroda koji u takvoj dr`avi pristaje da `ivi, ko-
na~no, straha od sopstvenih postupaka – u totalitarnoj strukturi pojedinac koji odstupa nikad ne}e bi-
ti prihva}en, ~ak i kada odlu~i da pristane na pravila, radi svoj posao i }uti. Bojan Radi}, profesor za-
branjenog engleskog jezika, najpre `onglira izme|u zdravog razuma i nezdravog zakona. Zatim, ka-
ko to ve} biva, prihvata flert sa mra~nom stranom (odli~an prikaz lako}e u`ivanja u ~oporu!) koja }e
mu, na koncu, i do}i glave. A unutar te jednostavne strukture – jedan svet vi{e nego poznat.
Vladaju}a ideologija u [ahtu je kombinacija dveju ve} oprobanih, komunizma i nacionalizma. Uje-
dinjene u manipulaciji masama – radnicima, seljacima, siroma{nima, neobrazovanima – kao i u
kategori~kom neprijateljstvu prema „spoljnjem svetu“, zala`u se za „zdravu naciju, o~i{}enu od
raznih, tipi~no zapadnih, dru{tvenih poreme}aja kakvi su homoseksualizam ili narkomanija“. Ta-
kvi „strani elementi“ likvidiraju se na eufori~nim javnim pogubljenjima uz klicanje naroda i pri-
sustvo dr`avnog vrha i zaslu`nih gra|ana: „Sve~ana lo`a. Ista je kao i uvek. Svi su tu. I sve{tenici
i politi~ari i vojnici i biznismeni. Eno ga onaj fudbaler. I oni su po~eli da dolaze. A evo i narodnog
pesnika. Nije se mnogo promenio. Kakav socijalni sklad...“ Dve su{tinske razlike, odnos prema re-
ligiji i privatnoj svojini, prevazi|ene su uklju~enjem Crkve u politi~ki `ivot i selektivnom dozvo-
lom privatnog posedovanja. Uz Narodnu televiziju, Narodnu policiju, Narodne domove omladine,
Vlada narodnog jedinstva brine o narodu, dok se deca politi~ara {koluju na neprijateljskom zapa-
du a popovi neometano siluju de~ake. I uspe{no neutrali{e nemire.
Pisac [ahta ni ne poku{ava da prona|e razre{enje konflikta, niti nâs, ~itaoce distopije, interesu-
je kojom }e se pripoveda~kom ve{tinom junak spasiti ili propasti. Umesto toga, [aht ima ono {to
se u Leposavi nije ni poku{alo da postigne: ~ist ra~un sa zbiljom. Snaga romana je u percepciji bi-
stroj kao pogled kroz prozor i jasnom jeziku koji je prenosi: „To je i najgora stvar u ovoj grotesknoj
zemlji. Vlast nije savr{ena. Ona neprestano pravi gre{ke, ~ime vas navodi na pomisao da je mo`e-
te pobediti uz minimalan logi~ki napor. Zbog toga svaki va{ neuspeh izgleda kao posledica nedo-
voljne logi~ke discipline. I to vas prisiljava da stalno poku{avate ne{to novo. Da uvek imate na-
du. Vlast ovde nije kao u onoj glupoj Orvelovoj knjizi, gde svemo} totalitarnog dru{tva izaziva
strahopo{tovanje. Ovde je sve traljavo, jadno, pogre{no, a opet, iz nekog nepoznatog razloga,
uvek ste pora`eni.“ Ipak se ovaj svet jeste dovoljno prozlio da mu ne treba previ{e fabulirati.
* * *Jer, problem takvog politi~kog aktivizma, problem na{eg politi~kog aktivizma – onog kog sam slo-bodno nazvao estetskim – problem politi~kog aktivizma koji, dakle, mene zanima, ako se izvrgne natu stranu (`rtveni~ku), nije samo, nikako nije samo, patrijarhat. Koreni su u ne~emu drugom. Bojimse u – fanatizmu. I, valjda, u – utopiji. Dejan Nebrigi}, Lavirintski re~nik Paris – New York
[TRAFTAPi{e: Milan \or|evi}
PISCI, FA[IZAM, POLITIKA
Fa{izam nije u`asan zato {to su ga praktikovali Nemci, ve} zato {to je on svugde mogu}.
Hans M. Encensberger
Verujem da nije kasno ne{to re}i o stvarima koje je izazvalo i
izaziva pojavljivanje knjige Gintera Grasa Lju{te}i luk i prob-
lemima koje ona pokre}e.
U ovoj knjizi memoara Gras govori kako je u ratu bio mobilisan i
kako je kao mlad bio pripadnik SS jedinice. Govori i o ranijim go-
dinama, o dolasku Hitlera na vlast, opisuje kako je to izgledalo
u njegovoj okolini.
Gras je jedan od vrhunskih savremenih evropskih pisaca, autor os-
obene fantazije i proznog izraza, ali i ~ovek koji se bavi likovnom
umetno{}u, pa i tu ima visoka dostignu}a. Zapravo, on je pisac ko-
ji je poslednji u 20. veku dobio Nobelovu nagradu za knji`evnost.
Bio je poznat kao `estoki kriti~ar nema~kog nacizma, postnaciz-
ma i uop{te dru{tvenih pojava i stanja u Nema~koj posle pada na-
cizma i Hitlera 1945. godine, kao i kriti~ar pripadnika nacisti~kog
establi{menta koji su se prilagodili demokratiji posle 2. svetskog
rata i u njoj imali va`ne funkcije. Uostalom, njegovi romani nisu
samo velika umetni~ka dela nego i svojevrsno pi{~evo vi|enje tra-
gi~nih godina Hitlerove vladavine. Oni su slika reagovanja ta-
da{njih Nemaca na doga|aje koji su bili posledica nacisti~kog os-
vajanja vlasti. Recimo, njegove knjige Limenidobo{, Pasje godine,
Ma~ka i mi{ na nezaboravan i originalan na~in govore o ljudima u
ovom periodu istorije. U Pasjim godinama ~ak ima puno persifla`a
iskaza filozofa Martina Hajdegera i to zbog ranih simpatija ovog
filozofa za hitlerizam. Stoga su bila veliko iznena|enje njegova
priznanja u memoarskoj prozi Kod lju{tenja luka, kako glasi buk-
valni prevod tog naslova. Poznata je i Grasova simpatija za ne-
ma~ku socijaldemokratiju od pedesetih godina dvadesetog veka
pa nadalje. ^injenica je da je dugo godina bio svojevrsni savetnik
ali i prijatelj vo|e nema~kih socijaldemokrata i kancelara Vili
Branta, kome je i pisao govore. Tako|e, zna se da je u bliskim
odnosima bio i sa vo|ama {vedskih i austrijskih socijaldemokrata,
Ulofom Palmeom i Brunom Krajskim. U svom razgovoru sa savre-
menim francuskim filozofom Burdijeom, ~ovekom levi~arskih
pogleda, Gras, recimo, hvali socijalizam kao jednu od tekovina
gra|anske revolucije 1789. godine. Zato su pojava njegove memo-
arske knjige i priznanja koja je u njoj izrekao i izazvala toliko reak-
cija. Usledile su osude i napadi na Gintera Grasa, zbog prikrivanja
~injenica iz mladosti i manipulisanja sopstvenom pro{lo{}u.
U prikazu Grasove knjige („Rat i se}anje“, Njujorker, 18. 9. 2006.),
Jan Buruma ka`e: „Iznena|enje nije u tome {to je Gras bio deo te
jedinice, nego u tome da je pre}utao taj deo svoje istorije. U jed-
nom od poslednjih televizijskih intervjua objasnio je za{to mu je
trebalo toliko godina da ka`e istinu – i to nije neva`no pitanje s
obzirom na ~injenicu da je upravo ispovedanje istine stalna tema
njegovog knji`evnog i politi~kog rada. Optere}ivalo me, rekao je.
Moje }utanje svih tih godina je upravo razlog zbog koga sam sadprogovorio. Morao sam izre}i, kona~no.
Maks Fri{ pi{e o Grasu u svom Dnevniku 1966-1971: „...On prvi put
govori o politici, ali ne knji`evno nego gotovo helvetski, politika
ne kao utopija nego pragmati~no...“. I „Ovde se obra}a naciji
preko televizije. Knji`evnik s li~nom odgovorno{}u. Obra}a se
politi~koj svesti nacije, pretpostavljaju}i da je ona ima.“ Kao i
„Ovde ga intervjui{e me|unarodna {tampa...“, pa „...on ne odgo-
vara kao portparol vlade, ali ni kao knji`evnik-privatna li~nost,
nego kao gra|anin s posebnom reputacijom...“.
E, sad, za{to sve ovo pi{em? Pa pi{em jer neki uva`eni a
dru{tveno ambiciozni autori i kriti~ari misle da pisac treba da
`ivi ispod staklenog zvona ili u
retorti, daleko od stvarnog `iv-
ota, politike i svega {to se do-
ga|a oko nas. U redu, postoje
razne poetike, estetski razli~ita
izra`avanja na{ih fantazija, kao
i razli~ita gledanja na stvari
ovog sveta, ali mislim da ne bi
trebalo da dominira samo jedno, apoliti~no shvatanje – „~ista
literatura“ – i jedan, rekao bih, dru{tveno-konformisti~ki stav
o ovom pitanju. I da dodam, ima i pisaca, kao i ljudi drugih pro-
fesija, koji se bave politikom ili imaju svoje stavove o njoj. Bi}e
tako i u budu}nosti, pod uslovom da se ovaj svet ne pretvori u
kompjutersku simulaciju.
Ginter Gras je bio i jeste jedan od onih sa otvoreno politi~kim
stavom ali on je i na izvanredan na~in u svojim prozama pro-
govorio o istoriji, politici, o odnosu ljudi prema tome. Mo`e mu
se zamerati {to je prikrivao ne{to ne~asno iz svoje biografije i
tek sada je to izneo, ali, {ta }emo, i to je ljudsko postupanje, ne-
savr{eno. On nije svetac. Kako ka`e Aleksander J. Motil u svom
tekstu „Za{to je mogu} KGB bar?“: ...I moramo da znamo da su
te moralne odluke povezane sa razli~itim stepenima krivice ili
nevinosti. Rasprave koje je izazvalo priznanje Gintera Grasa av-
gusta 2006. da je kao momak slu`io u vojnoj jedinici SS je samo
jedan dokaz za to. Kao {to su ~ak priznavali njegovi kriti~ari, taj
izbor je bio moralni faux pas, a ne zlo~in. Gora moralna gre{ka je
bilo, suprotno, njegovo dotada{nje }utanje o tome.“ Da, zato i
treba kritikovati Grasa koji je ranije upravo bio za otvorenost,
iskrenost i po{tenu istinoljubivost. Ali to ipak ne uti~e na vred-
nost njegovog pisanja.
Dakle, mislim da je vrlo te{ko ili skoro nemogu}e kao pisac biti
imun na politi~ka i istorijska zbivanja i od toga biti sa~uvan u
hermeti~noj knji`evnoj posudi, ispod staklenog zvona, i tu se
baviti „~istim“ pisanjem koje ima malo veze sa empirijom i
svakodnevicom. Da, mogu}e je biti hermeti~an pisac i biti na
sne`nobelim, sterilizovanim, poput ~istih de~ijih pelena
vrhuncima i uzvi{enim predelima velikana i apstraktno,
zamr{eno, tamno i „duboko“, da se Vlasi ne sete, pisati o stvari-
ma koje su daleke i nerazumljive ve}ini ljudi. Ali to je ~ak i za tzv.
stru~njake za literaturu, ipak, te{ko {tivo
MSP nam nije odgovorio na pitanjekoje nismo postavili. Sa njima jednostavno ne mo`e da se vodi normalan dijalog.
Wolf Jeremi} Kosovsky
ETONJERKA POLUMESECAB
VREME SMRTI I RAZONODElirika utokePi{e: Predrag Luci}
BLOK BR. V Lazar Bodro`a: Avanture zeca Milorada (6)
BETON BR. 101 DANAS, Utorak, 27. jul 2010. IV
ARMATURAPi{e: Erna Muri}
IDENTITETI I KO^NICEBila nam je Srebrenica. Simboli~ko mjesto, zaposjednuto govorima/{utnjama ko-
ji ga markiraju/prekri`uju shodno vlastitim i uvijek pogre{nim ~itanjima. Dok se
~eka ili }uti 12.juli, umno`avaju se kako retorike osporavanja tako i retorike glo-
rificiranja, uzdizanje i snishodljivost, ~emerna stvarnost bosanska. No, u ovom
tekstu, Srebrenica je samo povod da se progovori i upita o slijepim ulicama dana-
{nje gra|enke i gra|anina, o zatvorenim njihovim prozorima/umovima.
Gdje se to i kada otpo~elo sa bespo{tednim izjedna~avanjem religijskog i svakog
drugog (~itaj: nacionalnog) identiteta? Jer, ~ini se da religijski identiteti, sve
ako ih i ne nosite kao perjanice, preuzimaju li~nost u cjelosti, tako da, omen est
nomen, bivate pre}utno i protivoljno klasificirani u primjerene vam ladice. Ide-
alna nesanica bosanskohercegova~kog dru{tva je upravo ova iz koje se ne budi-
mo: identizacija (prema: kolonizacija) zna~i da Trojstvo vje~no vlada i da bi ide-
alni predsjednik ove dr`ave nu`no morati biti tripliciran, mogu}i hibrid, troruko
~udovi{te. Jer, kako druga~ije nazivamo/mislimo/imaginiramo one koji ne pri-
staju ili, sa~uvaj Bo`e, `ive na granicama, uzimaju}i od svake, ne pristaju}i sa-
mo na jedan, isklju~iv, nemogu}i izbor. Doslovnije: koliko glasova nam danas po-
ru~uje o tome da biti pravoslavac ne mora isklju~ivo biti Srbin (i obratno) ili da biti Bo{njak ne mora zna~i-
ti biti musliman, biti vjernik uop{te. Deklarativi religijski identitet, dobro poznat u politi~ko-nacionalnoj
retorici, ve}ma je trendovsko stajali{te: to je, recimo iskreno, ubila~ki identitet par excellance. Idealna ne-
sanica zavr{ava u no}noj mori vje~nog kru`enja: ti si ovo jer ovo si ti. Ovo si ti. ^ak i ako nemam blage veze
o tome {ta je ovo i {ta si ti.
Ka`u, luda dr`ava. Ne mislim da je luda, uop}e, utoliko ukoliko ludost podrazumjeva jednu sre}u izmje{te-
nja, radost prevazila`enja. Ne, jer ova dr`ava (federacija? republika?) ukotvljuje se na mjestu susreta Isto-
ga, odbijaju}i mogu}nost priziva. Radije, glupa dr`ava, kojom vladaju mitolozi. Doslovce, i svi.
Jadni mi mladi i oni koji se osje}aju mladim jer su bez posla. Ako pokucam na vrata Banjaluke ili Bijeljine, ne-
}e li me mar{nuti jer donosim opasnost balijanstva? A mo`da je to samo moja predod`ba, mo`da bih se tre-
bala uvjeriti, nose}i optimizam kao baklju vlastite ludosti
Uputstvo za pre`ivljavanjeNakon napada na Teofila Pan~i}a, dr`ava je kona~no odlu~ila da ne{to preduzme i
za{titi novinare od nasilnika i ubica. Po{to su nadle`ni organi, sticajem objektivnih
i subjektivnih okolnosti, nemo}ni u otkrivanju nasilnika koji nasr}u na novinare,
dr`ava je odlu~ila da sastavi malo uputstvo za pre`ivljavanje koje }e ljudima na har-tijskom zadatku omogu}iti da izbegnu premla}ivanje, napade i poku{aje ubistva.
Uputstvo je namenjeno retkim predstavnicima sedme sile koji su, iz dr`avnom ~i-
novniku nepoznatih razloga, kriti~ki nastrojeni prema politi~kom establi{mentu i
dru{tvu u kojem `ive.
Novinar treba {to vi{e vremena da provodi kod ku}e, izme|u ~etiri zida, jer ta-
ko smanjuje na minimum mogu}nost da sretne potencijalne napada~e. Dobro-
voljni ku}ni pritvor nije obavezan, ali se preporu~uje.
Kolumnisti nipo{to ne smeju stavljati svoju fotografiju uz tekst. Tako|e, zabranju-
je im se nastupanje u televizijskim emisijama, pogotovo u gledanijim programima.
Tako }e se za{tititi od prepoznavanja na ulici koje ponekad ume da bude kobno.
Novinarima se zabranjuje da koriste vozila GSP-a. Ako ̀ ele da ostanu zdravi i ~itavi,
neka se voze taksijem. Ako ne zara|uju dovoljno za taksi, neka promene profesiju.
Dr`ava }e za sve novinare koji su pre`iveli jedan ili vi{e fizi~kih napada obez-
bediti besplatan kurs borila~kih ve{tina. Pa neka se sami brane, kad ve} polici-
ja ima pametnija posla!
Novinarima se preporu~uje da ugrade metalna vrata u stan, da stave re{etke
na prozore i neprobojna stakla, te da blindiraju sve {to se blindirati da. [to je
sigurno, sigurno je!
Ako novinaru |avo mira ne da, pa ipak iza|e na ulicu, du`an je da nosi pancir.
U suprotnom, niko ne mo`e da mu garantuje bezbednost.
Novinarima je najbolje da lepo pokupe svoje stvari i odsele se iz Srbije, jer su io-
nako stra{no nepotrebni.
Kosovo je putokaz za Srpsku,
Kakva Bosna, Dejton i bakra~i,
Sudu pravde za presudu drsku
Blagodarim vi{e nego Ta~i.
Banja Luka posta}e Pri{tina,
A ja u njoj Euleks i Unmik,
Garant prava svakoga Srbina
Da mu zakon bude Mile Dodik.
Sagradi}u, nek pukne Evropa,
Gra~anicu mesto Ferhadije,
U njoj bi}u oba episkopa,
Artemije i Atanasije.
Su`ivot i sli~ne glupe fore
Ne postoje, pa ih se ne pla{im:
Nema vi{e Ramiza i Bore,
Ja sam ovde i Ramu{ i Ha{im
KOSOVO JE PUTOKAZ ZA SRPSKU(iz pesmarice Milorada Dodika)