1

Zvijezda koja nas uvijek gleda O precesijskom kretanju proljetne ravnodnevnice unutar sideralnog Zodijaka pisane su mnoge studije. Istovremeno znanje o kretanju polarne osi i utjecaju zvijezda s kojim dolazi u kontakt se držalo dalje od javnosti i bilo je privilegijom samo onih koji su bili posvećeni u nekom tajnom društvu Piše : Igor Ognjenović Tokom vedre noći na nebu se mogu zamijetiti bezbrojne zvijezde. Svaka od njih u sebi krije neko skriveno značenje i plijeni maštu očaranih promatrača. Ipak, jedna od njih se zadnjih nekoliko tisuća, s izuzetkom Sunca, smatra najvažnijoj i poklanja joj se posebna pažnja. Riječ je o zvijezdi Polaris smještenoj odmah iznad Sjevernog pola, kao zadnja zvijezda u repu zviježđa Malog medvjeda (Ursa minor). Njezino ime došlo je iz latinskog, gdje Stella polaris znači „Polarna zvijezda“. Polaris je dugo vremena bila vrlo važna zvijezda za orijentaciju brodova i karavana koji su u vrijeme noći pokušavali pronaći svoj put. Ona je bila lako uočljivi orijentir koji se lako pronalazio na nebu. Za naše oči Polaris izgleda kao da stoji nepomično u središtu polja zvijezda koje okružuju nebo iznad Sjevernog pola. Zbog toga se stječe dojam kako sve ostale zvijezde kruže oko nje, što joj daje jedinstvenu ulogu na nebu. Negdje oko 320. godine prije Krista Grci su uočili da se Polaris ne nalazi točno iznad pola. Prije toga su mnogi bili uvjereni kako je Sjeverni pol našeg planeta apsolutno fiksiran za sva vremena. Kako su prolazile godine Polaris se počela sve više približavati polu, što se u kontinuitetu događa i danas. Najbliže ekzaktnoj poziciji iznad Sjevernog pola će biti između 2105. i 2127. godine. Trenutni razmak je jedan stupanj. Zbog nejednolikog rotiranja Zemlje oko svoje osi i pojave precesije u ulozi polarne zvijezde se tokom 25,920 godina izmjenjuju različite zvijezde polarnog kruga. Tako je prije 5,000 godina tu čast imala zvijezda Thuban (treća od kraja u repu zviježđa Zmaja. Ukoliko se prebacimo u budućnost, za nešto više od 5,000 godina će polarnom zvijezdom postati Alderamin, najsjajnija zvijezda u zviježđu Kefeja. Štafetu će zatim za 7,000 godina preuzeti Deneb, najsjajnija zvijezda u zviježđu Labuda. Kraj sadašnjeg i početak budućeg ciklusa biti će za 12,000 godina kada će iznad Sjevernog pola zasjati Wega, zvijezda koja je čak šest puta sjajnija od Polaris.

2

Sadašnja polarna zvijezda osim imena Polaris bila je poznata i kao „Zvijezda vodilja“, „Upravljačka zvijezda“, „Brodska zvijezda“, te „Stella Maris“ (Zvijezda mora). U Kini su je zvali Tou Mu, po imenu boginje Sjeverne zvijezde. Kormilari starogrčkih brodova su joj pak dodijelili ime Polaris Kynosoura, što u prijevodu znači „Pseći rep“. U skandinavskoj mitologiji bogovi su stvorili svijet od tijela ubijenih neprijatelja. Kako bi dovršili posao, zabili su veliki klin u središte svemira i na taj način učinili da se nebo okreće oko njega. Vrh tog klina bio je napravljen od dragulja, tako da se presijavao u mraku. Naravno, to je bila zvijezda Polaris. U kineskom astrološkom sustavu devet zvijezda ključnu ulogu igraju zvijezde Polaris i Wega, te sedam zvijezda iz zviježđa Velikog medvjeda. Prema njemu bilo koji oblik gibanja i bilo koji energetski oblik na Zemlji zasnovan je na kombinaciji energetskih polja tih devet zvijezda. Kinezi su vjerovali kako zvijezde Polaris i Wega označavaju dvije krajnosti yanga i yina. Pri tome je Polaris označavala dominantno stanje muške energije (yang) i prevladavanje materijalističkog Zapada nad Istokom. Postepenim pomicanjem polarne osi prema Wegi dolazi do uravnoteživanja situacije i preuzimanje dominacije od strane ženske energije (yin). Wega sa sobom donosi odvajanje od materijalizma i koncentraciju na kulture koje nastaju na Istoku. Trenutno poklapanje polarne osi sa zvijezdom Polaris izbacilo je u prvi plan Ameriku kao najzapadniju državu i u njoj koncentriralo najveću svjetovnu moć. To stanje neće vječno trajati jer nas u budućnosti čeka postepeno mijenjanje globalnih energija i sve veći utjecaj zvijezde Wege. Inače, Polaris je dvostruka zvijezda žuto-bijele boje. Njezino približavanje polarnoj osi trajati će sve do 2095. godine, kada će doseći najmanju udaljenost od 26 minuta i 30 sekundi. Nakon toga će se početi polako udaljavati. Astrolozi njezin utjecaj uspoređuju s kombiniranim djelovanjem Saturna i Venere. Smatra se da donosi puno različitih bolesti, gubitak sreće i časti, velike neprilike, potištenost. Ako donese bilo kakvo nasljeđe iz prošlosti, to na kraju bude popraćeno velikim zlom. Ipak, svi joj priznaju ulogu pomagača pri traženu puta i općenito orijentiranja u prostoru. Razdoblje utjecaja zvijezde Polaris na polarnu os u potpunosti se slaže s opisima Mračnog doba u kojem živimo. Indijci su ga nazvali Kali yugom i opisali ga kao najnižu evolucijsku točku čovječanstva. Za razliku od zvijezde Polaris, Wega donosi puno vedriju i ugodniju priču. Riječ je o blijedoj zvijezdi boje safira koja se nalazi u donjem dijelu zviježđa Lire. Njezina priroda kombinira utjecaj Venere i Merkura. Astrolozi smatraju da njezin istaknut položaj u astrološkoj karti donosi dobročinstvo, težnju zalaganja za ideale, nadu, profinjenost. Ljudi rođeni pod njezinim utjecajem su ozbiljni, trezveni, te naizgled uobraženi. Wega se povezuje i s kreativnim djelovanjem pri kojem nastaju istaknuta umjetnička djela. U drevnom Egiptu su smatrali da se

3

kroz ovu zvijezdu izražava boginja Maat koja je pomagala pri seobi duša iz jednog života u drugi. Očigledno je riječ o zvijezdi čiji izlazak na polarnu os korespondira sa stvaranjem sklada na našem planetu i nicanjem visoko razvijenih civilizacija. Njezin utjecaj na čovječanstvo trebao bi vremenom postojati sve jači i doživjeti kulminaciju oko 13500. godine. Unutar kineske astrologije zvijezde Polaris i Wega, zajedno sa sedam zvijezda zviježđa velikog medvjeda, se doživljavaju kao upravljači velikih globalnih ciklusa kroz koje prolazi naš planet. Svaka od njih ima svoju specifičnu energiju koja unutar zemaljskih okvira inicira određeni oblik transformacija. S time da Polaris i Wega simboliziraju krajnje točke u tom procesu unutar kojih dolazi do temeljitih preokreta čitave organizacije sustava. Zato nije uoće čudno što se ove dvije zvijezde često spominju u kontekstu mijenjanja položaja Zemljinih polova. Znanstvena je činjenica da je tokom svoje povijesti naš planet mijenjao orijentaciju i doživljavao dramatična razdoblja unutar kojih je sjeverni pol postao južnim, a južni sjevernim. Takva kataklizmička događanja izazivala su dalekosežne posljedice i u potpunosti mijenjala strukturu života. Zbog svojeg uzdignutog položaja na nebu ljudi su oduvijek polarnoj grupi zvijezda dodjeljivali posebne karakteristike. One su percipirane kao neka vrsta nebeske elite koja upravlja svime što postoji. Zato nimalo ne čudi navika kineskih astrologa da polarnim zvijezdama dodjeljuje titule vezane uz državnu upravu, kao što su na primjer „glavni ministar“, „upravitelj velikog sunca“, „državni poslanik“, i slično. Ovisno o kretanju zemaljske polarne osi te uloge su se s vremena na vrijeme nanovo dijelile. Otprilike, kao što se kod nas sada svakih četiri godine u saboru raspodjeljuju uloge između stalno istih ljudi na vlasti. Ovakav hijerarhijski položaj zvijezda koje vladaju sudbinom našeg planeta ostavio je traga unutar većine prošlih i sadašnjih religija. Sjetimo se samo brojnih piramida koje su nikla na različitim mjestima i u različita vremena, koje svojim oblikom simboliziraju vladavinu polarne zvijezde nad zemaljskim svijetom. Simbolika polarne zvijezde prisutna je i unutar većine tajnih udruženja koje svojom unutrašnjom strukturom kopiraju nebesku hijerarhiju. Živopisno masonsko oko na vrhu piramide nije ništa drugo nego prikaz vladanja polarne zvijezde. Već i ptice na granama pjevaju o dolasku doba Vodenjaka i promjenama koje će time nastati. O precesijskom kretanju proljetne ravnodnevnice unutar sideralnog Zodijaka pisane su mnoge studije u kojima se nastojala uspostaviti veza između povijesnih događanja i pojedinih znakova. Istovremeno znanje o precesijskom kretanju polarne osi i utjecaju zvijezda koje se iznad nje nalaze se držalo dalje od javnosti i bilo je privilegijom samo onih koji su bili posvećeni u nekom tajnom društvu. Čak i na nivou astrologije ta dva pristupa su dovela do stvaranja različitih škola. Prva od njih za svoju osnovu je uzela polarnu zvijezdu i preko

4

nje i Mjeseca formirala sustav Mjesečevih kuća. Druga se okrenula Suncu i preko njega formulirala Zodijak od 12 znakova. Unutar ezoterijske literature nastajanje sustava Mjesečevih kuća se povezuje s Hiperborejom, dok se ekliptički Zodijak smještava u vrijeme Atlantide. Kineska i majanska astrologija su uspjele održati ostatke oba sustava, dok je u ostalim astrologijama došlo do prekrajanja i miješanja. Razlika između ekliptičkog i polarnog sustava slična je razlici malih i velikih arkana u tarotu. Ustvari, tarot sam po sebi i jeste objedinjeni prikaz ova dva astrološka sustava. Pri tome 12 znakova Zodijaka prikazuju horizontalnu os postojanja i odnose se najviše na uobičajena svakodnevna životna iskustva, dok se sustav Mjesečevih kuća i pojedinih polarnih zvijezda odnosi na vertikalnu os i inicijacijsko uzdizanje unutar različitih hijerarhija. Za potpuno razumijevanje trenutka u kojem živimo potrebno je usporediti podatke prikupljene i iz jedne i iz druge perspektive. Pri tome je zanimljivo primijetiti kako prelazak proljetne ravnodnevnice iz sideralnog znaka Riba u znak Vodenjaka istovremeno prati i izlaženje zvijezde Polaris na polarnu os. Riječ je o vrlo rijetkoj koincidenciji koja nam daje informaciju o izloženosti velikim promjenama. One se istovremeno događaju na nivou svijesti čovječanstva, te unutar same organizacije svijeta kojem pripadamo. To znači da polako dolazimo do najniže moguće evolucijske točke nakon koje slijedi temeljiti preokret. Indijska mitologija to je vrlo precizno obilježila slikom boginje Kali koja pleše po truplima umrlih ljudi i time stvara mogućnost kreiranja nove stvarnosti. Taj zastrašujući ples nikako ne treba shvatiti na pesimističan i ograničavajući način. On je samo relativno kratka faza jednog velikog ciklusa koji neprestano generira nova iskustva. Ustvari, čitav proces nema ni početka ni kraja. Njegova jedina svrha je stalno održavanje u osnovi manjkave kreacije s povremenim kvantnim skokovima bez kojih nije moguće nakon potonuća u mrak kali yuge ponovno prizvati novo zlatno doba. Tom preokretanju tijeka događanja u pravilu prethodi krizno razdoblje u kojem se kroz veliku napetost stvara dostatna energija za provođenje promjena. U samom trenutku prelaska na novi kvantni nivo iluzija se prekida i svi koji su u stanju dobivaju priliku za oslobođenje. Vrlo brzo nakon toga iluzija se ponovno uspostavlja i dobro poznata priča se nastavlja. Mit o Sizifu tu može poslužiti kao jako dobra metafora.