zrinka blažević - statuta valachorum

8/2/2019 Zrinka Blaevi - Statuta Valachorum

1/36


2/36


3/36


4/36

STATUTA VALACHORUM - original

NOS FERDINANDUS SECUNDUS DIVINA FAVENTE CLEMENTIA, ELECTUS

ROMANORUM IMPERATOR SEMPER AUGUSTUS, AC GERMANIAE, HUNGARIAE,

BOHEMIAE, DALMATIAE, CROATIAE, SCLAVONIAE, ETC. REX, ARCHIDUX

AUSTRIAE, DUX BURGUNDIAE, BRABANTIAE, STYRIAE, CARINTHIAE, CARNIOLAE,

MARCHIO MORAVIAE, DUX LUCEMBURGAE, SUPERIORISQUE ET INFERIORIS

SILESIAE, WIERTHEMBERGAE ET THEKAE, PRINCEPS SVEVIAE, COMESHABSPURGI, TYROLIS, FERRETI, KIBURGI, ET GORITIAE, LANDTGRAVIUS Alsatiae,

Marchio Sacri Romani Imperii supra Anasum Burgoviae, ac utriusque Lusatiae, Dominus

Marchiae Sclavonicae, Portus Naonis et SALINARUM.

Memoriae commendamus tenore praesentium, significantes, quibus expedit universis.

Postquam ineffabili DEI Optimi Maximi munere, ad Maiestatis nostrae culmen sublimati,

Reipublicae gubernacula gerimus, nil unquam antiquius, chariusve habemus, quam ut

providentiae nostrae studia, in ea praecipue conferamus, quae ad Christianitatis augmentum,

stabilimentumque cedere, ac cunctis ditionibus et populis, qui Clementiae et SceptrorumNostrorum parent Imperio, quoquomodo utilia esse possint. Unde cum tota Valachorum

Communitas, quae ex Antecessorum Nostrorum Divae memoriae Rudolphi Secundi, et

Matthiae Romanorum Imperatorum, et Hungariae Regum, concessionibus, et gratiis, iam a

triginta ab hinc annis, in partibus Regni nostri Sclavoniae, inter Szavum et Dravum,

domicilium habuerunt, nuper a Nobis etiam singulari Nostrae, Successorumque Nostrorum

Legitimorum Hungariae Regum, protectionis et directionis Diplomate donati fuissent, Nos

iam ulteriori benignitatis Nostrae cura, cum ipsorum Valachorum, tum totius Christianae

Patriae commodo, et tranquillo, ac securo statui et conservationi, in aliis quoque, quae a

benigna Directione nostra dependent, utiliter prospectum esse cupientes, eidem Valachorum

Communitati, inter praedictos Szavum et Dravum commoranti, sequentes Legum et

Statutorum Articulos, quorum norma imposterum vitam ducant, et gubernentur, secundumpraesentem rerum statum et conditionem, clementer concedendos et sanciendos,

praescribendosque duximus, ut nimirum Regna, ditionesque nostrae contra infensissimos

Christiani nominis Turcas, ac alios hostes, non minus egregia, et fideli huius Populi militari

opera, ac fortitudine, quam certarum etiam tramite, atque vi Legum, quarum observatione,

inter eosdem Valachos, tam in toga, quam in sago iuxta Iustitiae et disciplinae incermenta,

vel maxime Omnipotentis Gratia et Benedictio fructifere conciliari, ac bene Christianoque

more recte vivendi ratio, salutariter conservari possit, tanto magis ac firmius munirentur,

obvallarenturque.

Quorum quidem ARTICULORUM, tenor talis est.

I


5/36

DE MAGISTRATIBUS.

ARTICULUS. I.

Cuilibet pago Valachorum, inter dictos fluvios Szavum et Dravum habitantium, suus sit Iudex

sive Knesius, vir scilicet ad id genus officii obeundum sufficiens, et idoneus, qui statuto ad id

tempore, Mense nimirum Aprili ante festum Sancti Georgii, a sui pagi communitate, pro uno

anno eligatur, et electus Generali, ad ipsius notitiam significetur.

ARTICULUS. II.

Quemadmodum universa Valachorum Communitas, in trium Capitaneorum supremorum,

nimirum Crisiensis, Capronczensis, et Ivanichensis, districtibus commoratur, ita quoque in

quolibet Capitaneatu, separatim eligatur et constituatur Supremus Iudex, vir peritus,

legumque patriarum gnarus, qui una cum octo Assessoribus, iudiciis in suo districtu,praesideat, ac universas causas et controversias secundum praesentia Statuta, cognoscat, et

decidat. Electio autem Iudicis, et octo Assessorum, in vel circa festum Sancti Georgii, eo fiat

modo, Ut nimirum omnes Knesii sui districtus, una cum duobus vel tribus Senioribus vel

Iuratis, ex uno quoque pago, in certo eiusdem Capitaneatus loco conveniant, ibique Iudicem

et octo Assessores, pro districtu sui Capitaneatus rite eligant. Qui Iudices et Assessores, ita in

quolibet Capitaneatu electi, Generali proponentur, et ab eo, nomine Nostro, nullis legitimis

obstantibus causis, confirmabuntur, aut si quae legitimae causae obstare viderentur, illae

statim nobis significabuntur. Singulis autem annis, iidem Supremi Iudices, tempore et modo,

quibus dictum est, per Knesios et Seniores pagorum, in quolibet Capitaneatu libere ab officio

removebuntur, vel si ita visum fuerit, idque patriae commodum et utilitas suaserit, in eodem

officio reliquentur, et a Generali memorata ratione denuo confirmabuntur.

ARTICULUS. III.

In delictis publicae tranquillitati et utilitati contrariis, atque aliis etiam criminalibus poenam

sanguinis inferentibus Knesii deliquentes, absque mora comprehendere, et Capitaneo

supremo sui districtus ad manus Profosii tradere teneantur, interim autem Supremus Iudex,

cum suis Assessoribus, statim causas cognoscat, ut iidem delinquentes, cum talis delicti, et

criminis rei iudicati fuerint, ad Regimen Bellicum transmittantur, ibique servato iuris ordine,

non in pecunia, vel bonis, sed solum in corpore, vel opere publico, vel aliis suppliciis,

puniantur.

ARTICULUS. IV.

In levioribus autem Knesii reos carceri includant, donec vel ab ipsis idonee caveatur, vel

tempus iuris dicendi appropinquet, et tunc iudicio sistantur, ac contra eos, servatis de iure

servandis, procedatur.

ARTICULUS. V.

Knesiorum muniis, non solum illud incumbet, ut in suis districtibus, cunctarum numerum

domorum, et familiarum, nec non omnium capitum virilis sex, decimum septimum aetatisannum excedentium exacte sciant, eumque utrumque numerum in Cathalogo descriptum

II


6/36

habeant, sed et ut unus quisque patrum familias eosdem masculos, annum decimum septimum

excedentes, in suis domibus alant, sollicitae curae habebunt.

ARTICULUS. VI.

Si quis ex Turcia, vel aliunde transmigrans, sub hoc vel illo Capitaneatu, sedem figerevoluerit, id cum praescitu supremi Capitanei fieri necesse est, sin autem Valachus, qui iam

semel in aliquo loco sedem fixit, vel alias ibi legitime commoratus est, domicilium in eodem

Capitaneatu mutare velit, id ut cum solo supremi Iudicis, Assessorum et Knesii praescitu fiat,

sufficit.

ARTICULUS. VII.

Knesii summa vigilantia et studio omnia delicta et maleficia praecavere conabuntur, quod si

vero quispiam ex iis, de praevaricatione et collusione cum reis, in quocunque delicto

iudicialiter convictus fuerit, extunc supremus Iudex et Assessores talem Knesium, tanquam

infamem, officio movebunt, iuxtaque ob ipsum factum, pro eius qualitate, mulcta meritaafficient, vel si enormitas delicti poenam sanguinis mereri iudicabitur, ad Regimen Bellicum

transmittent, alio interim idoneo viro, in locum legitime subordinato.

ARTICULUS. VIII.

Tenebuntur insuper Knesii advigilare, ut fures quam primum capiantur, et Profosio suo

assignentur, res autem furto ablatae, apud Iudicem supremum deponantur, ut ibi servatis de

iure servandis, suis dominis restituantur.

ARTICULUS. IX.

Omnia Conventicula et Congregationes, extra eas, quae pro eligendis Knesiis, Iudicibus et

Assessoribus, modo quo supra dictum est, legitime celebrabuntur, in universum sub poena

vitae interdicta sunto. Si quas autem necessitas exegerit, ex permissu Generalis instituantur.

ARTICULUS. X.

Iuramentum autem Iudicum, Assessorum et Knesiorum per DEUM vivum, et per gloriosam

DEI genetricem Virginem Mariam, per omnes Sanctos et Electos DEI, in Articulos

praemissos concipiatur, addito insuper, ut promittant se DEO, Christianae Reipublicae,

Nobis, et Successoribus Nostris, legitimis HUNGARIAE Regibus, Generali et SupremisCapitaneis, fidem et obedientiam exhibituros, omnia Reipublicae perniciosa, et bonis moribus

contraria, revelaturos, et quod omnibus et singulis coram se causantibus, absque cuiusvis

personae, divitis scilicet et pauperis, acceptione, omnibusque prece, praemio, favore, amore,

et odio postpositis, et remotis, pro ut scilicet secundum DEUM et eius Iustitiam cognoverint,

iustum et verum iudicium et iustitiam atque executionem, in omnibus rebus facient, pro suo

posse. Sic ipsos DEUS adiuvet et omnes Sancti.

III


7/36

DE IUDICIIS.

ARTICULUS. I.

Omne Iudicium, una cum Supremo Iudice, ex octo Assessoribus Valachis, ut supra

memoratum est, iuratis consistere debet, quibus insuper Notarius et ipse iuratus adiungatur.

Unius autem, vel duorum assessorum absentia iudicium non impediat, etsi Iudex supremus

ipse iudiciis interesse nequeat, ipsius loco proximus in ordine Assessor praesideat.

ARTICULUS. II.

Iudicis officium una cum Assessoribus, dies iudiciales praefigere, ita tamen, ut termini

citationum et evocationum ultra quindecim dies non excedant.

Semper autem tertia citatio peremptoria sit.

ARTICULUS. III.

Reus in causam attractus ad Actoris instantiam in ius vocetur, tumque respondere non

teneatur, nisi rite et legitime citetur.

ARTICULUS. IV.

Reus si tribus vicibus per literas iudiciales, sive birsagiales citatus, non comparuerit, contra

eum in contumaciam procedatur, et Actori finale iudicium, et iustitia administretur, ipseque

contumax in expensas condemnetur.

ARTICULUS. V.

In citationibus pro primo sigillo, quinquaginta denarii Ungaricales, pro secundo duplum, et

pro tertio triplum solvatur. Ita ut Causa finita et decisa haec byrsagia, in duabus partibus pro

Iudice et Assessoribus, et in tertia pro parte Victrice exigantur.

ARTICULUS. VI.

Nullae exceptiones dilatoriae, praeter impedimenta legitima admittantur, ac de coetero etiam,processus in omnibus summarius, sit, et sine strepitu, et figura iudicii ordinarii, observetur,

adeoque factum et merita rei duntaxat simpliciter, et de plano considerentur, et secundum

allegata et probata iudicetur, finaliter autem decisiones, et sententiae in casibus, qui in istis

Statutis specificati non sunt, secundum REGNI Iura ferantur.

ARTICULUS. VII.

In Testimoniis deponendis, non more Sclavonico, in alterius animam iurabitur, sed quilibet

seorsim de visu et scitu examinatus iuramento testabitur. Quis autem melius probarit, Iudicis

et Assessorum erit determinare.

IV


8/36

ARTICULUS. VIII.

Nullus ad Iuramentum praestandum, nisi ieiunus admittitur.

ARTICULUS. IX.

A Sententia Iudicis intra decendium ad Generalem appellare fas esto. Quod si non fiat,

elapsis fatalibus, sententia transeat in rem iudicatam. Appellans autem appellationem suam,

intra unum introducere, ac intra duos alios menses, prosequi obligatus sit. Alterutro enim non

ita observato, appellatio pro deserta habeatur, et sententia executionem sortiatur, et qui male

appellaverit, in expensas damnabitur.

ARTICULUS. X.

Sententiae, ubi nullae appellationes interpositae fuerint, elapso decimo die per Knesios, vel

unum ex Assessoribus executioni demandentur. Qui autem parere recusaverint, secundum

qualitatem delicti puniantur, vel etiam si enormitas resistentiae id ita meruerit, ad RegimenBellicum remittantur. Procedente nihilominus executione.

DE RERUM DOMINIO.

ARTICULUS. I.

Cuilibet Pago vel Oppido, sui certi limites determinentur.

ARTICULUS. II.

Si quis de frumento adhuc in agris existente, vel de aliis rebus mobilibus cum alio convenerit,

emptorque hoc duobus vel tribus testibus probare poterit, contractus validus esto.

ARTICULUS. III.

Qui autem domos, uti etiam agros, et alios fundos vendere, vel oppignorare, aut quocunquealio titulo, et quacunque de causa, alii dare voluerit, id ut coram Knesio et duobus vel tribus

testibus faciat, necesse est, alias contractus nullam vim habeto.

ARTICULUS. IV.

Cuique si fundum suum aliter adire non potest per agrum vicini sui consueto tempore, eundi

vehundique ius esto. Sed quantum fieri poterit, vicini agro ab ipso parcatur.

ARTICULUS. V.

Si quis rem suam alteri, ad certum tempus oppignoraverit, illeque tempore elapso debitumnon solverit, tunc ad instantiam creditoris, de redimendo pignore per Knesium admoneatur,

V


9/36

et nisi id intra tres menses fecerit, pignus per eundem Knesium, et duos vel tres Seniores pagi

aestimetur, et de eo creditoribus debitum, cum eo quod interest, exolvatur, residuum vero

domino pignoris restituatur.

ARTICULUS. VI.

Rebus alienis contra pactum et voluntatem sui proprietarii cum damno eiusdem utens, eidem

proprietario pro arbitrio Iudicis, secundum iustam damni aestimationem satisfacere teneatur.

ARTICULUS. VII.

Testamentariae dispositiones coram Knesio, et quatuor vel quinque testibus fidedignis, aut

coram Sacerdote, et duobus vel tribus itidem fidedignis testibus celebrentur, adhibito tamen

semper Notario, vel loco ipsius duobus aliis testibus legitimis.

ARTICULUS. VIII.

Patrefamilias absque liberis defuncto, maior natu frater, vel proximus agnatus, una cum

vidua relicta, familiam gubernet. Quod si vero defunctus, iuxta viduam, liberos quoque

reliquerit, ipsa vidua, una cum tutoribus vel curatoribus familiae praesit, et iunior liberorum

cum reliquis nullo sexus discrimine habito, ex aequo ad haereditatem admittatur.

ARTICULUS. IX.

Boves, equos, vaccas, oves, capras, porcos, vinum ac frumentum omnis generis cuilibet

Valachorum, sicut aliis regnicolis intra et extra Capitaneatus sui districtus secundum

legitimam Regni consuetudinem, ac Regia decreta observatis observandis, praestitisque

praestandis, pro libitu vendere et emere, inducere, et educere liberum et permissum sit.

DE DELICTIS PRIVATIS ET PUBLICIS.

ARTICULUS. I.

Omne furtum cuius precium triginta, vel effractione simul commissa viginti florenos

Hungaricales non excedit, a Iudicibus Supremis, vinculis vel opere publico puniatur. Maiora

autem furta commitentes, ad Regimen Bellicum mittantur, ibi non pecuniariis poenis, sed

suppliciis corpori infligendis coercendi.

ARTICULUS. II.

Ita etiam si quis secunda vel tertia vice in furto deprehensus sit, atque eiusmodi furta duabus

vel tribus vicibus commissa, quadraginta florenos excedant, et ipse ad Regimen Bellicum in

corpore poenas soluturus transmittatur.

VI


10/36

ARTICULUS. III.

Si quis violenta manu alteri quippiam surripuerit, vel abstulerit, ille raptum cum damno illato

restituat, nec non quatuor, vel pro arbitrio iudicii plurium, sed ad summum decem florenorum

Ungaricalium poenam luat, si vero insuper aliquem etiam absque lethali laesione percusserit,

vel vulneraverit, ei pecuniaria mulcta maior, sed ad plurimum sedecim floreni solvendi sint.Attamen si reus utroque casu pauperioris sit conditionis, vel ob enormitatem delicti, alias id

ita videatur, is carcere aut opere publico, aut alia eiusmodi animadversione castigetur.

ARTICULUS. IV.

Si cuiuspiam iumenta vel animalia alteri damnum fecerint, illud damnum per vicinos

aestimetur, et ab animalis domino sarciatur. Ac interim damnum passo liberum sit ipsum

animal, quod damnum fecit, donec sibi satisfiat, retinere.

ARTICULUS. V.

Si quis vero alterius animalia post aestimationem et damni compensationem adhuc detinuerit,

ad id quod interest, tenebitur.

ARTICULUS. VI.

Si quis alterius iumenta noxam committentia, ex malitia verberaverit, vel occiderit, is

animalium domino, compensato prius, quantum ipse noxae passus est, damnum refundat, et

nihilominus ob malitiam, pro qualitate facti, puniatur.

ARTICULUS. VII.

In rixis et tumultibus, qui cum sanguinis profusione fient, reus quinque vel etiam pro arbitrio

iudicii plures, sed ad summum octo florenos hungar, ac laeso expensas et damna, nec non

Chyrurgo debitam mercedem solvat. In aliis vero, quae absque sanguinis effusione, vibratis

gladiis sola percussione ad vibicum signa, vel alio insolentiori modo committentur, florenos

Ungaricales, medium aut integrum, aut ad summum etiam quatuor pendat. Ansam quoque

talium rixarum et tumultuum praebentes, singuli medium, vel ad summum tres florenos

Ungaricales solvant. Ita tamen, Ut in arbitrio sit iudicii reos iam dictarum mulctarum vice,

sicut in tertio articulo, pro qualitate personae, vel facti, aliis in corpore suppliciis afficere.

ARTICULUS. VIII.

Post tales autem rixas et tumultus, etsi laesa pars, ob suam offensionem, nullam ad Iudicem

deferret querelam, nihilominus tamen, contra reos, si iudicio ob enormitatem facti ita

videbitur, ex officio erit inquirendum, et pro qualitate facti procedendum.

ARTICULUS. IX.

Fornicarii manifesti, uti et ipsae fornicariae, vinculis in pane et aqua, per aliquot dies, vel

opere publico, puniantur; Adulteri vero et raptores Regimini Bellico iudicandi, ac etiam in

corpore castigandi, subiiciantur.

VII


11/36

ARTICULUS. X.

Inobedientes filii, vel etiam gravius in parentes peccantes, a Iudicibus pro gravitate facti,

carcere vel similibus suppliciis coerceantur, vel etiam si delictum Iudicibus ita enorme

videatur, ad Regimen Bellicum transmittantur. Sin autem levior sit filiorum culpa, contra illos

absque parentum accusatione, iudicialiter non procedatur.

ARTICULUS. XI.

Pecuniariae mulcta, pro Iudicum et coeterorum Officialium, salariis, aliisque iudicii expensis

applicentur.

ARTICULUS. XII.

Profosio ab incarceratis, et arestatis personis, imposterum, non ultra viginti quinque denarios

exigere permissum sit.

DE RE MILITARI.

ARTICULUS. I.

Qui ex Valachis stipendia merent, iure militari, ut reliqui nostri stipendiarii, in omnibussubsint, et sua munia fideliter obeant. Quod et de reliquis, intelligendum, qui licet stipendia

non habeant, nihilominus militaria munia obeunt, et eorum respectu immunitate donati sunt.

ARTICULUS. II.

Vayvodae sint viri militares, illibatorum morum, et vitae integritate praediti, ac quovis

suspicionis vitio carentes; si tamen casu quocunque in alicuius criminis genere suspecti

haberentur, vel etiam de malefactis accusati forent, causae tales coram Capitaneo, vel

Vicecapitaneo, ac suis officialibus militaribus, inter quos semper aliquot, et ad minimum tres,

vel quatuor Vayvodae sint, examinentur, et prout visum fuerit, rei vel poena merita per

eosdem afficiantur, vel ulterius ad Regimen Bellicum dirigantur.

ARTICULUS. III.

Eadem ratione si Vaivodae quempiam ex suis Haramiis alicuius delicti reum vel accusatum

habuerint, id ipsum etiam Capitaneus vel Vicecapitaneus cum Officialibus militaribus, et

tribus Vayvodis iudicialiter examinent, et si delictum levius fuerit, in reos pro qualitate

animadvertent, in gravioribus autem eosdem ad Regimen transmittant.

VIII


12/36

ARTICULUS. IV.

Ita etiam coeterae omnes lites et controversiae fundos ac alia bona immobilia non

concernentes, quae inter vel contra Vayvodas et Haramiales, aliosque omnes Salariatos

milites motae fuerint, praescripta ratione cognoscantur et dirimantur, quae autem circa

fundos, aliasque res immobiles orientur, eae solis Iudicibus et Assessoribus subsintdecidendae.

ARTICULUS. V.

In Vaivodarum, uti etiam Vexilliferorum, aliorumque Officialium, demortuorum, vel etiam

iudicialiter ab officiis depositorum loca, alii benemeriti per Communitatem Generali

commendabuntur.

ARTICULUS. VI.

Salaria et stipendia a Vayvodis Haramialibus militibus solventur, et distribuentur iuxtamodum et consuetudinem antiquam.

ARTICULUS. VII.

Cum vero tota Valachorum Communitas, rebus potissimum bellicis ac militaribus, vacet, ob

idque singularibus privilegiis gaudeat, ideo omnes et singuli ipsorum, sive stipendiarii sint,

sive non, ad secandum desertum et sylvas, inter Szavum et Dravum, singulis annis, relictis

tantum in munitionibus vigilibus sufficientibus, sint obligati, ut nimirum eo labore Turcis et

inimicis, omnis ad illa loca aditus, et in Christianos impetus intercludatur.

ARTICULUS. VIII.

Similiter Castella in sui defensionem extructa, et adhuc extruenda, suis laboribus

coadiuvabunt.

ARTICULUS. IX.

Insidias et machinationes suspectas, fideliter ad nos vel Generalem nostrum deferrent.

ARTICULUS. X.

Fines patriae, in omnibus tribus Capitaneatibus, ne ullus Christiani nominis hosti pateat

aditus, praeter salariatos milites, etiam coeteri cuncti Valachi stipendio carentes, suis

sufficientibus excubiis et vigiliis semper tueri ac custodire obligati sint.

ARTICULUS XI.

Quocunque autem tempore, quod DEUS clementer avertat, quidam impetus aut suspitio

maioris momenti oriretur, ex omnibus omnino Capitaneatibus, quotquot inveniuntur Valachi,

imo ipsa Iuventus, decimum octavum annum excedens, ad Turcas et hostes, coniunctis viribus,

omni ex parte, cum vitae et sanguinis effusione propulsandos, subito erunt parati, adeoque

militaribus signis, ad hoc per Generalem deputatis, excitati, inter duas vel ad summum treshoras, cum omni bellico apparatu, semper ad minimum sex vel septem millia militum

IX


13/36

Valachorum, in unum locum congregabuntur, donec, et qui longuis distant, percepto signo ac

currere seque cum illis coniungere, vel alio, ubi necessitas id requisiverit, secundum

Generalis dispositionem convolare possint.

ARTICULUS. XII.

Si contra hostem extra Provinciam ducentur, absque stipendio in partibus Turcae subiectis,

per quatuordecim dies, in aliis vero Provinciis, per octo dies, castra Generalis sequentur,

quibus elapsis, ut reliqui, stipendia accipient.

ARTICULUS. XIII.

Et quia pauci stipendiarii inveniuntur, plurimaque pars salario caret, Generalis noster, illis

omnibus utriusque conditionis, prout hactenus moris fuit, plumbum pro conficiendis globis, et

pulverem tormentarium ad sufficientiam suppeditabit.

Quapropter omnibus et singulis Nostris Ministris et Officialibus, aliisque Subditis et

Fidelibus, cuiuscunque status, gradus, conditionis vel praeeminentiae existant, praesertim

vero Regimini Nostro Bellico, nec non praesentibus ac futuris Confiniorum Regni Nostri

Sclavoniae Generalibus, nec non Supremis Capitaneis, coeterisque omnibus militaribus

Officialibus Nostris, hisce benigne ac serio committimus atque mandamus, ut

praememoratam Valachorum Communitatem, inter Szavum et Dravum commorantem,

secundum clementem Nostram, et Successorum Nostrorum Legitimorum Hungariae Regum,

voluntatem, praescriptis Legum et Statutorum Articulis, quiete et absque omni molestia,

impedimento, et perturbatione uti, frui, et gaudere sinant, illosque in eisdem manuteneant,

atque defendant, et nihil contra eorum tenorem et continentiam attentent, aut faciant, aut ab

aliis quovis modo attentari et fieri permittant. Quatenus Nostram Successorumque Nostrorum

indignationem, ac poenam gravissimam evitare voluerint. Harum testimonio Literarum, manu

Nostra propria subscriptarum, et Sigilli Nostri appensione munitarum. Datum in Nostra et

Sacri Romani Imperii Civitate Ratisbona, die quinta Mensis Octobris, Anno Domini

Millesimo, Sexcentesimo, Trigesimo. Regnorum Nostrorum Romani duodecimo, Hungariae et

reliquorum decimo tertio, Bohemiae vero anno decimo quarto.

Ferdinandus manu propria

Ioannes Baptista liber Baro de Werdenberg manu propria

Ad Mandatum Sacrae Caesareae Maiestatis proprium.Casparus Frey manu propria.

Subscripta:

Schmidt a Greiffenau manu propria.

X


14/36

STATUTA VALACHORUM - prevod

MI FERDINAND, MILOU BOJOM IZABRANI I VAZDA UZVIENI CAR RIMLJANA IKRALJ NJEMAKE, MAARSKE, EKE, DALMACIJE, HRVATSKE, SLAVONIJE ITD.,NADVOJVODA AUSTRIJE, VOJVODA BURGUNDIJE, BRABANTA, TAJERSKE,KORUKE, KRANJSKE, MARKGROF MORAVSKE, VOJVODA LUKSEMBURGA, GORNJEI DONJE LESKE, WRTEMBURGA I TECKA, KNEZ VAPSKE, GROF HABSBURGA,

TIROLA, FERRETTA, KYBURGA I GORICE, ZEMALJSKI GROF Alzasa, Markgrof SvetogRimskog Carstva iznad Ennsa, Burgaua i obiju Luica, Gospodar Slavonske marke,Pordenona i Salzkammerguta.

Predajemo sjeanju sadrajem ove isprave dajui na znanje svima kojih se tie. Otkakoneizrecivom milou Svevinjega BOGA uzdignuti na Nae najuzvienije Velianstvoupravljamo kormilom drave, nita nam nije pree niti drae nego da Nae brine naporeupravimo osobito na ono to bi moglo pridonositi irenju i jaanju kranstva te na svakinain biti probitano svim posjedima i narodima koji se pokoravaju vlasti Nae milosti i

ezla. Stoga, budui da bijasmo itavu opinu Vlaha koja na temelju doputenja i milostiNaih pretasnika blaene uspomene Rudolfa Drugog i Matije, rimskih careva i kraljevaUgarske dosele ve trideset godina imade prebivalite u krajevima Naega KraljevstvaSlavonije izmeu Save i Drave, nedavno i Mi obdarili posebnom Naom i Naih zakonitihnasljednika kraljeva Ugarske poveljom o zatiti i upravi, uslijed daljnje skrbi Naedobrostivosti za korist, spokojstvo, sigurnost i odranje kako samih Vlaha, tako i itavekranske domovine, elei takoer da se doima korisno i ostalima koji su podloni Naojdobrostivoj upravi, Mi smo milostivo smatrali da istoj opini Vlaha koji borave izmeu

spomenutih Save i Drave, sukladno sadanjem stanju stvari i prilikama, valja dodijeliti,odrediti i propisati sljedee lanke Zakona i Statuta, po propisu kojih neka odsada ive iravnaju se, kako bi dakako Kraljevstva i nai posjedi to vie i snanije bili utvreni i zatieni

od Turaka, najljuih neprijatelja kranskoga imena te drugih neprijatelja, jednako izvrsnomi vjernom vojnikom slubom i junatvom ovoga naroda, kao i putem i snagom izvjesnihzakona. Budu li se oni obdravali meu istim Vlasima kako u miru, tako i u ratu, ponajviemogu, pored porasta pravde i stege, plodonosno pribaviti milost i blagoslov Svevinjega i

spasonosno ouvati ispravan nain ivota prema valjanim kranskim pravilima.

Sadraj pak tih lanaka je ovakav:

I


15/36

O POGLAVARSTVIMA

LANAK 1.

Svako selo Vlaha koji obitavaju izmeu reenih rijeka Save i Drave, neka imade svoga sucaili kneza, ovjeka, dakako, kadra i podesna za obnaanje slube te vrste. Njega neka u za toodreeno vrijeme, naime u mjesecu travnju prije blagdana Sv. Jurja, izabere opina njegova

sela na godinu dana, a izbor neka se dade na znanje generalu.

LANAK 2.

Kao to itava opina Vlaha boravi na podruju triju vrhovnih kapetanija, naime, krievake,koprivnike i ivanike, tako neka se u svakoj kapetaniji zasebno bira i postavlja vrhovni

sudac, mu vjet i upuen u domovinske zakone. On neka zajedno s osmoricom prisjednikapredsjedava sudovima na svome podruju i sukladno ovim Statutima vodi istragu i presuujeu svim parnicama i sporovima. Izbor pak sudaca i osmorice prisjednika neka se obavlja na

blagdan Sv. Jurja ili oko njega na nain da se svakako svi knezovi svoga podruja, zajedno sdvojicom ili trojicom starjeina ili prisenika iz svakoga sela sastanu na odreenome mjestuu istoj kapetaniji i ondje po propisu izaberu suca i osam prisjednika za podruje svojekapetanije. Suci i prisjednici tako izabrani u svakoj kapetaniji neka se predloe generalu i one ih u nae ime potvrditi ako to ne prijee nikakvi zakonski razlozi. Ako bi se pakinilo da setome protive neki zakonski razlozi, smjesta e se dojaviti nama. Iste vrhovne suce neka svake

godine, u vrijeme i na nain kako je reeno, knezovi i starjeine sela slobodno uklone izslube u svakoj kapetaniji. Ako se to bude smatralo svrsishodnim i ako to bude nalagaladobrobit i korist domovine, zadrate se u istoj slubi i generale ih iznova potvrditi na

spomenut nain.

LANAK 3.

Poinitelje krivinih djela protivnih javnome miru i probitku kao i drugih zloina kanjivihsmrtnim kaznama, knezovi su duni bezodvlano uhititi i izruiti vrhovnom kapetanu svogapodruja u ruke tamniara. U meuvremenu neka pak vrhovni sudac sa svojim prisjednicimasmjesta provede istragu kako bi se isti poinitelji, poto budu proglaeni krivima za takvokrivino djelo i zloin, predali Ratnome vijeu. Prema ustaljenome pravnom redu, tamo neka

se ne kazne novanom kaznom ili oduzimanjem dobara, ve samo tjelesnom kaznom, prisilnimradom ili drugim kaznama.

LANAK 4.

Krivce za lake prekraje neka knezovi zatvore u tamnicu dok se za njih prikladno ne pobrinu,odnosno dok se ne priblii rok za izricanje presude. Tada neka stanu pred sud i neka se protivnjih pokrene postupak pridravajui se onoga ega se po zakonu valja pridravati.

LANAK 5.

U dunosti knezova nee ulaziti samo to da na svome podruju tono znadu broj svih kua iporodica kao i svih mukih glava koje su prevalile sedamnaestu godinu ivota te da sve ovebrojeve imaju popisane u katalogu, nego e imati na punoj brizi i to da svaki starjeina

porodice prehranjuje u svojoj kui te iste mukarce koji su prevalili sedamnaestu godinuivota.

LANAK 6.Ako bi se tko, preselivi se iz Turske ili odrugud, htio nastaniti u jednoj od kapetanija, nuno

II


16/36

je da to uini prethodno obavijestivi vrhovnog kapetana. Ako bi pak Vlah, koji se ve jednomnastanio u nekom mjestu ili je drukije tamo zakonito boravio, elio promijeniti boravite uistom kapetanatu, dostatno je da to uini samo prethodno obavijestivi vrhovnog suca,

prisjednike i kneza.

LANAK 7.Knezovi e nadasve budno i revno nastojati preduhitriti sve prijestupe i krivina djela. Akopak nekome od njih bude sudbeno dokazano da je poinio izdaju i da je urovao s krivcima unekom prijestupu, vrhovni sudac i prisjednici e takvoga kneza, kao neasnoga, smjesta

skinuti s dunosti, te ga, osim toga, zbog samoga ina i prema njegovim znaajkama, jednakokazniti zasluenom kaznom. Ako se prosudi da teina krivinog djela iziskuje smrtnu kaznu,

prepustite ga Ratnome vijeu, u meuvremenu zakonito postavivi na poloaj nekog drugogpodesnoga mua.

LANAK 8.

Povrh toga, knezovi e biti duni starati se da se kradljivci im prije uhvate i predaju

tamniaru. Stvari pak otuene u krai neka se pohrane kod vrhovnog suca da bi potom,pridravajui se onoga ega se po zakonu valja pridravati, bile vraene svojim vlasnicima.

LANAK 9.

Svi zborovi i skupovi, izuzev onih koji e se zakonito odravati radi izbora knezova, sudaca iprisjednika na gore navedeni nain, zabranjuju se uope pod kaznom ivota. Ako bi pak kojeiziskivala nuda, neka se odre s doputenjem generala.

LANAK 10.

Suci, prisjednici i knezovi neka na navedene lanke priseu ivim Bogom, asnomBogorodicom Djevicom Marijom i svim svecima i odabranicima Bojim, dodajui povrh togada obriu da e Bogu, kranskoj dravi, Nama i Naim nasljednicima zakonitim kraljevimaUgarske, generalu i vrhovnim kapetanima iskazivati vjernost i podlonost, da e otkrivati sve

to je pogubno za dravu i protivno dobrim obiajima te da e svima i svakome tko bude prednjima parniio, bez prihvaanja bilo koje osobe, bogate, dakle, i siromane, zanemarivi iuklonivi svaku molbu, dar, naklonost, ljubav i mrnju, dakako, kako budu znali sukladno

Bogu i njegovoj pravinosti, u svim predmetima udijeliti pravedan i valjan sud, pravdu iovrhu sukladno svojim mogunostima. Tako im pomogao Bog i svi Sveti.

O SUDOVANJU

LANAK 1.

Svaki se sud mora odrati u prisutnosti vrhovnog suca iz redova osmorice prisjednika Vlaha,zaprisegnutih kako je gore spomenuto. Njima neka se povrh toga pridrui biljenik, i sam podprisegom. Odsutnost jednoga ili pak dvojice prisjednika neka ne prijei odravanje suda, noako ni sam vrhovni sudac ne bi mogao biti nazoan pri sudovanju, neka na njegovome mjestu

predsjedava prisjednik najblii po redu.

LANAK 2.

Dunost je suca zajedno s prisjednicima unaprijed uglaviti sudbene dane tako da rokovi

III


17/36

poziva i pozivanja ne prelaze petnaest dana. Uvijek neka trei poziv bude konaan.

LANAK 3.

Optuenike se na tuiteljev zahtjev zvati na sud, a ako nije pravovaljano i zakonito pozvan,tada se nije duan odazvati.

LANAK 4.

Ako se optuenik koji je tri puta zaredom pozvan sudskim ili birsakim pismom ne bi pojavio,neka se protiv njega pokrene postupak radi neposlunosti. Konana odluka i pravda neka iduu prilog tuitelju, a sam neposlunik neka se kazni novanom kaznom.

LANAK 5.

Prilikom poziva neka se za prvi peat plati pedeset ugarskih denara, za drugi dvostruko, a zatrei trostruko. Kad se okona parnica i odredi se takva novana kazna, neka se naplati udvama dijelovima za suca i prisjednike, a u treem za pobjedniku stranu.

LANAK 6.Ne doputaju se nikakvi odgodni sudbeni prigovori izuzev zakonskih smetnji, a to se tieostaloga, postupak neka bude u svemu pojednostavljen i bez buke, te neka se potuje oblikredovitoga sudovanja. Stoga neka se poinjeno djelo i, dakako, krivnje optuenika samo

jednostavno i cjelovito razmotre i prosude sukladno iznesenome i dokazanome. Konano,odluke i presude pak u parnicama koje nisu posebno navedene u ovim Statutima, neka sedonesu sukladno zakonima KRALJEVSTVA.

LANAK 7.

Prigodom svjedoenja nee se po slavenskom obiaju zaklinjati na duu nekog drugog, negoe svatko napose ispitivan o onome to je vidio i to znade svjedoiti pod zakletvom. Zadaa

pak suca i prisjednika bite odrediti iji su dokazi bolji.

LANAK 8.

Nikome se ne doputa poloiti zakletvu ako nije natate.

LANAK 9.

Unutar deset dana doputeno je na suevu presudu uloiti priziv generalu. Ako do toga ne bidolo, po isteku neproduljivih rokova neka presuda postane pravomonom. Onaj tko ulae

priziv, obvezan je unutar mjesec dana zapoeti, a unutar drugih dvaju mjeseci s timenastaviti. Ako se pak jednog od toga nije pridravalo, priziv neka se smatra naputenim i neka

se izvri presuda. Onaj tko ne uloi priziv kako valja, kaznite se nov

anom kaznom.

LANAK 10.

U sluaju kad nikakvi prizivi ne budu uloeni, neka po isteku desetoga dana knezovi ili jedanod prisjednika priu izvrenju presude. Oni pak koji bi se odbili pokoriti, neka se kazne

sukladno znaajkama krivinog djela, a ako bi teina otpora to iziskivala, neka se poaljuRatnome vijeu te e se isto tako izvriti presuda.

IV


18/36

O POSJEDOVANJU IMOVINE

LANAK 1.

Svako selo ili varo neka se omee tono odreenim granicama.

LANAK 2.

Ako bi se tko s drugime pogodio za ito koje je jo uvijek na poljima ili za neku drugupokretnu imovinu i kupac bi to mogao dokazati dvama ili trima svjedocima, ugovor neka budevaljan.

LANAK 3.

Tko pak ushtjedne prodati, zaloiti ili na nekoj drugoj osnovi ili iz nekog drugog razloga datidrugome kue, kao i polja i druga zemljita, nuno je da to uini pred knezom i dvama ilitrima svjedocima, u protivnom ugovor neka nema snagu.

LANAK 4.

Ako tko ne moe u uobiajeno vrijeme drukije doi na svoje zemljite nego preko polja svogasusjeda, imade pravo hodati i voziti se, ali neka tedi susjedovo polje koliko god moe.

LANAK 5.

Ako bi tko zaloio drugome svoju imovinu na odreeni rok, a nakon isteka roka ne bi isplatiodug, tada neka ga knez na zahtjev vjerovnika opomene da otkupi zalog. Ako to ne bi uiniounutar tri mjeseca, neka isti knez i dvojica ili trojica seoskih starjeina procijene zalog. Odtoga neka se isplati vjerovniku dug zajedno s kamatama, a ostatak neka se vrati vlasniku

zaloga.

LANAK 6.

Onaj tko se koristi tuom imovinom suprotno sporazumu i volji posjednika i na njegovu tetu,duan je na temelju sueve odluke, sukladno pravednoj procjeni tete, dati zadovoljtinuistome posjedniku.

LANAK 7.

Oporune odluke neka se obznanjuju u nazonosti kneza i etvorice ili petorice vjerodostojnihsvjedoka ili u nazonosti sveenika i dvojice ili trojice isto tako vjerodostojnih svjedoka. Ipak,uvijek neka se dovede biljenik ili dvojica drugih zakonitih svjedoka umjesto njega.

LANAK 8.

Premine li otac obitelji bez djece, obitelji neka ravna najstariji brat ili najblii roak zajednos udovicom. Ako bi pak preminuli, pored udovice, ostavio za sobom i djecu, na elu obiteljineka bude ista udovica zajedno sa tutorima ili starateljima, te neka najmlae dijete, bezobzira na spol, jednakopravno s ostalima uiva nasljedstvo.

LANAK 9.

Svakome od Vlaha, kao i ostalim iteljima Kraljevstva, sukladno zakonitom obiajuKraljevstva i kraljevskim odredbama te uz obdravanje onoga to valja obdravati iizvravanje onoga to valja izvravati, neka bude slobodno i doputeno po volji prodavati i

kupovati, uvoziti i izvoziti volove, konje, krave, ovce, koze, svinje, vino i itarice svake vrsteunutar i izvan podruja svoje kapetanije.

V


19/36

O PRIVATNIM I JAVNIM KRIVINIM DJELIMA

LANAK 1.

Svaku krau vrijednost koje ne prelazi trideset, ili ako je poinjena s provalom, dvadesetugarskih forinti, vrhovni suci neka kazne okovima ili javnim radom. Poinitelji pak teihkraa neka se poalju Ratnome vijeu, gdje se moraju kazniti tjelesnim, a ne novanimkaznama.

LANAK 2.

Isto tako, ako bi tko bio dva ili tri puta uzastopce uhvaen u krai, a te bi dva ili tri putapoinjene krae prelazile etrdeset forinti, neka se i on preda Ratnome vijeu da ga kaznitjelesnom kaznom.

LANAK 3.

Ako bi tko silom kome drugome to ukrao ili oteo, neka nadoknadi oteto s uinjenom tetom teneka plati kaznu odetiri, ili po odluci suca vie, ali najvie do deset ugarskih forinti. Ako bi

pak povrh toga koga udario ili ranio ne nanijevi mu smrtonosnu povredu, mora platiti veunovanu kaznu, ali najvie do sedamnaest forinti. No ipak, ako bi u oba sluaja krivac bio

slabijeg imovnoga stanja, ili bi to zbog teine krivinoga djela inae bilo primjereno, neka sekazni zatvorom ili javnim radom ili drugom slinom kaznom.

LANAK 4.

Ako bi ija stoka ili ivotinje uinili tetu drugome, neka tu tetu procijene susjedi i neka jenadoknadi vlasnik ivotinja. U meuvremenu onaj koji je pretrpio tetu neka slobodno zadri

ivotinju koja je uinila tetu dokle god ne dobije zadovoljtinu.

LANAK 5.

Zadri li pak tko tue ivotinje i nakon procjene i prijeboja tete, bite duan platiti kamatu.

LANAK 6.

Ako bi tko zlonamjerno izudarao ili ubio tuu stoku koja je poinila tetu, poto je najprijenadoknadio tetu koju je sam pretrpio, neka podmiri tetu vlasniku ivotinja, te neka se istotako, ovisno o znaajkama poinjenog djela, kazni zbog zlonamjernosti.

LANAK 7.

Krivac u svaama i prepirkama koje se zapodjenu uz prolijevanje krvi, neka plati pet, ili poodluci suda i vie, no najvie osam ugarskih forinti, te ozlijeenome trokove i tetu, kao i

dunu plau lijenika. Krivac pak u drugima, poinjenima bez prolijevanja krvi, samo saznakovima modrica zadobivenih udarcima zamahnutim maem ili na neki drugineuobiajeniji nain, neka plati polovicu ili cijelu ugarsku forintu, odnosno najvie etiri.Oni, takoer, koji prue povod za takve svae i prepirke, neka plate polovicu jedne, odnosnonajvie tri ugarske forinte. Ipak, kao i u treem lanku, sud neka bude ovlaten, umjesto na

spomenute globe, krivca osuditi na druge tjelesne kazne ovisno o znaajkama osobe ilipoinjenog djela.

LANAK 8.

Makar nakon takvih svaa i prepirki oteena stranka i ne podigne tubu kod suca zbognanesene povrede, ipak, ako e se to sudu zbog teine poinjenog djela initi primjerenim,

VI


20/36

valjate protiv krivaca slubeno provesti istragu te postupiti ovisno o znaajkama poinjenogdjela.

LANAK 9.

Zateeni u bludnienju, kao i same bludnice, neka se na nekoliko dana kazne okovima na

kruhu i vodi ili javnim radom. Preljubnici pak i silovatelji neka se predaju Ratnome vijeu daim sudi i kazni ih tjelesnom kaznom.

LANAK 10.

Sinove koji su neposluni ili se jo tee ogrijee o roditelje, neka suci, ovisno o teinipoinjenog djela, kazne tamnicom ili slinim kaznama, odnosno, ako bi suci krivino djelosmatrali tako tekim, neka se predaju Ratnome vijeu. Ako je pak krivnja sinova laka, nekase protiv njih sudbeno ne postupa bez optube roditelja.

LANAK 11.

Novane globe neka budu namijenjene za plae sudaca i ostalih slubenika, te za druge

trokove suda.

LANAK 12.

Ubudue neka tamniaru ne bude doputeno zahtijevati vie od dvadeset i pet denara odzatvorenika i uhienih osoba.

O VOJNIM POSLOVIMA

LANAK 1.

Vlasi koji slue u vojsci neka poput ostalih naih plaenika u svemu neka potpadaju pod vojnopravo i neka vjerno opravljaju svoje dunosti. To valja podrazumijevati i za ostale koji,premda ne dobivaju plau, jednako tako opravljaju vojnike dunosti i glede toga su biliobdareni povlasticama.

LANAK 2.

Vojvode neka budu vojnici besprijekorna vladanja, neporona ivota i slobodni od svakesumnje u postojanje krivnje. Ako bi ipak sluajno bili osumnjieni zbog zloina bilo koje vrste

ili bi ak bili optueni zbog zlodjela, neka se takvi predmeti ispitaju u nazonosti kapetana ilipotkapetana i njihovih vojnih slubenika, meu kojima neka uvijek bude nekoliko, a najmanjetrojica ili etvorica vojvoda. Krivce neka, ve prema tome to im se ini primjerenim, ilikazne zasluenom kaznom ili ih upute dalje na Ratno vijee.

LANAK 3.

Isto tako, ako bi vojvode meu svojim haramijama imale koga krivog ili optuenog za kakavzloin, neka ga takoer sudbeno ispita kapetan ili potkapetan s vojnim sluenicima i trojicomvojvoda. Ako bi krivino djelo bilo lake, neka krivce kazne ovisno o znaajkama poinjenogdjela, a radi li se o teim djelima, neka ih predaju Ratnome vijeu.

LANAK 4.

Tako i sve svae i prepirke koje se ne tiu zemljita i drugih nepokretnih dobara, a koje bi se

VII


21/36


22/36

Stoga svima i svakome napose od naih pomonika i slubenika, te ostalima podlonima ivjernima svih stalea, stupnjeva, poloaja ili istaknutosti, a osobito Naem Ratnom vijeu te

sadanjim i buduim generalima Slavonske krajine Naega Kraljevstva, kao i vrhovnimkapetanima i svima drugima Naim vojnim slubenicima, dobrostivo i zbiljski povjeravamo inalaemo da dopuste da prije spomenuta opina Vlaha koja boravi izmeu Save i Drave,

sukladno Naoj volji i volji Naih zakonitih nasljednika kraljeva Ugarske, mirno i bez ikakvepotekoe, zapreke i uznemiravanja koristi, ubire plodove i uiva gore navedene lankeZakona i Statuta, da ih obdravaju i uvaju kakvi jesu, te da nita ne pokuavaju ili inesuprotno njihovome sadraju i smislu, odnosno da ne doputaju da to itko na bilo koji nainpokua ili uini, ukoliko ele izbjei na gnjev i najotriju kaznu od strane Nas ili Naihnasljednika. Svjedoanstvom ovoga spisa potpisanog Naom vlastitom rukom i osnaenog

privezom Naega peata. Dano u Regensburgu, gradu Naem i gradu Svetog RimskogCarstva, petoga dana mjeseca listopada godine Gospodnje tisuu est stotina i tridesete,dvanaeste godine Naega vladanja u Rimskom Carstvu, trinaeste u Ugarskoj i ostalim

zemljama, etrnaeste pak u ekoj.

Ferdinand, vlastitom rukom.

Johann Baptista slobodni barun od Werdenberga, vlastitom rukom.

Na osobni zahtjev Svetog Carskog Velianstva, Caspar Frey, vlastitom rukom.

Potpisao

Schmidt od Greifenaua, vlastitom rukom.

IX


23/36


24/36


25/36


26/36


27/36


28/36


29/36


30/36


31/36


32/36


33/36


34/36


35/36


36/36

zrinka blažević - statuta valachorum

Documents