NOVA IZDANJAKVARTAL III - 4 - 200618

vije godine nakon Zlatarstva (Zadar, 2004.),u sklopu velikog projekta obrade umjetniËkebaπtine zadarske nadbiskupije tiskana je i mo-nografija Slikarstvo. Knjigu su napisala dvaautora podijelivπi je u dvije tematske cjeline.Prvu cjelinu, koja seæe od 4. do kraja 15. sto-ljeÊa, obradio je Emil Hilje, a s pet kataloπkihjedinica pridruæili su mu se Pavuπa VeæiÊ (tristarokrπÊanska mozaika) i Nikola JakπiÊ (dvaglagoljska misala). Druga cjelina, autora Ra-doslava TomiÊa, obrauje umjetnine od kraja15. do 20. stoljeÊa. SliËno kao u ediciji o zla-tarstvu, podnaslov knjige ne podudara se upotpunosti sa sadræajem jer primjeri u kata-logu seæu do kraja 19. stoljeÊa, a iz 20. nemanijednog. Monografija o slikarstvu poπtujezamiπljeni model edicije, pa nakon sintetskogteksta svakog autora slijedi kronoloπki pos-

loæen katalog koji obuhvaÊa 146 kataloπkihjedinica.

VeÊ se iz dvaju sintetskih tekstova, koji pret-hode katalogu, vidi razliËitost saËuvane gra-e, a u skladu s tim i razliËiti pristup pojedi-nog autora. Dok je u srednjovjekovnom raz-doblju slikarstvo “nastajalo” u samom gradu,a uvezena djela bila su u manjini, u saËu-vanoj baπtini novovjekog slikarstva situacijaje obrnuta. Stoga se u uvodu Emil Hilje usre-dotoËuje na domaÊu slikarsku djelatnost,vezanu uz legate graana koje pronalazi ubiljeæniËkim spisima iz bogatog fundusazadarskog Dræavnog arhiva. Legati su mahombili realizirani i govore o imovinskoj moÊi, alii stupnju likovne kulture naruËitelja. Naæalost,ta se likovna baπtina kroz vjekove osipala, a

D

Ova nam knjiga otvara niz novih pitanja ko-risnih za istraæivanje i vrednovanje arhitek-ture i zbivanja u prostoru. Nije sasvim jasnokako se u praktiËnom istraæivanju mogu pri-mijeniti mnoge od Boudonovih teza, no onesu kljuËne za promjenu u naËinu razmiπljanjao arhitekturi. Istovremeno nam ova knjiga po-kazuje nedostatke u nedovoljno izoπtrenojterminologiji i nedovoljnoj povezanosti s dru-

gim teorijskim aspektima prepoznavanja ivrednovanja materijalne kulture, Ëiji je arhi-tektura neodvojivi dio. Relativna hermeti-Ënost u naËinu izraæavanja oteæava πiru pri-mjenjivost Boudonovih spoznaja. UnatoËsvemu, objavljivanje prijevoda ove knjigekoristan je i vrijedan Ëin, Ëime se pridonosiboljem poznavanju aktualne arhitektonskemisli.

Marija StagliËiÊ

ZNANO I NEZNANO UZADARSKOM SLIKARSTVUUmjetniËka baπtina Zadarske nadbiskupije:Slikarstvo, (ur.) Nikola JakπiÊ, (autori tekstova)Emil Hilje, Radoslav TomiÊ, Zadar, Zadarskanadbiskupija, 2006., 403 str., ISBN 953-7215-01-6

NOVA IZDANJAKVARTAL III - 4 - 200619

brojna su djela stradala u ratovima tijekom20. stoljeÊa. Sintetski tekst o srednjovjekov-nom slikarstvu popraÊen je s Ëak 174 biljeπ-ke, od kojih neke donose citate izvornih arhiv-skih podataka, πto tekstu daje znanstvenuakribiËnost, ali ne umanjuje Ëitljivost i jasnoÊuizloæenog sadræaja.

U kataloπkom dijelu autori donose vrlo iscrp-ne podatke o svakom pojedinom umjetniËkomdjelu, prateÊi kretanje umjetnine od njezinaprvog spomena ili narudæbe, navodeÊi izloæbena kojima je izlagana, citirajuÊi iscrpnu lite-raturu i donoseÊi pomni kataloπki opis. U svimkataloπkim jedinicama nastoji se provestikomparativna analiza unutar dalmatinskog,mediteranskog ili πireg europskog konteksta.Nakon kataloπkog dijela slijede engleski pri-jevodi uvodnih sinteza, potom engleska ver-zija popisa kataloπkih jedinica, a na krajuopπirni popis literature s preko 200 imenaautora, knjiga i kataloga. Joπ jedino nedosta-je indeks djela i autora, koji bi olakπao pre-traæivanje.

Srednjovjekovno slikarstvo zadarske nadbis-kupije, kako u tekstu kaæe E. Hilje, predstav-lja tek “ostatke ostataka”, a uza sve to i da-lje predstavlja “najznaËajniju cjelinu unutarkorpusa hrvatskog srednjovjekovnog slikar-stva”. Zbog znaËajnog osipanja te umjetniËkebaπtine ne samo izvan nadbiskupije veÊ iizvan Hrvatske, u katalog knjige uvrπtena su iona djela koja se danas nalaze izvan domo-vine. U ovom dijelu knjige obraena je graaod ranokrπÊanskih mozaika preko romaniË-kih fresaka, romaniËkih i gotiËkih iluminacijado romaniËkog i gotiËkog slikarstva na dasci.Autor istiËe posebnost “adriobizantskih” fre-saka iz vremena romanike i romaniËko-bizan-tski duh rijetko saËuvanih kriæeva i slika na

drvu. OpÊenito upozorava na “adriobizant-sku” kulturu u vrijeme romanike te na “adri-ovenetski” karakter gotiËkog slikarstva. Na-dalje upuÊuje na raznorodnost podrijetla iutjecaja u minijaturnom slikarstvu i na velikudisperziju najvrednijih djela po svjetskim mu-zejima, istiËuÊi visoku razinu umijeÊa sred-njovjekovnih zadarskih skriptorija, osobito ubenediktinskim samostanima Sv. Krπevana iSv. Marije.

Stoga su u katalogu o srednjovjekovnoj um-jetnosti obraena skoro sva saËuvana djela,pa i ona Ëije su fotografije saËuvane, a djelasu bila uniπtena u Drugome svjetskom ratu.Na taj naËin Hilje je nastojao postiÊi cjelovitusliku stvaralaπtva pojedinog slikara ili jed-nostavno doËarati kulturno-umjetniËku razi-nu naruËitelja sakralnih slika na podruËju za-darske nadbiskupije. U kataloπkom dijelu ni-æu se primjeri viπekratno obraivane zadar-ske srednjovjekovne slikarske baπtine u svjetlunajnovijih znanstvenih istraæivanja, s podaci-ma o kretanju umjetnina koje se sada nalazeizvan domovine i s biljeπkama o restauracija-

NOVA IZDANJAKVARTAL III - 4 - 200620

ma i sudjelovanju na izloæbama u domovini iizvan nje. Kroz svaku kataloπku jedinicu “pro-viruje” dio povijesti grada ili sudbine pojedi-ne crkve, samostana ili bratovπtine. IπËitavajuse i razna miπljenja ranijih istraæivaËa te uoËa-vaju poklapanja ili odstupanja od ranijih ocjenai atribucija. Tako su Dujmu Marinovu VuËko-viÊu uz upitnik pripisane dvije slike Bogoro-dice s Djetetom, jedna u riznici samostanaSv. Frane, a druga u Stalnoj izloæbi crkveneumjetnosti. Za prvu je akademik Ivo Petricioli1980. “upozorio na problematiku opusa Duj-ma VuËkoviÊa i Ivana Petrovog” (kat. br. 053).Drugu je sliku Ivana Prijatelj PaviËiÊ 1990.pripisala Ivanu Petrovu iz Milana (kat. br. 052),a autor kataloga opredijelio se za Dujma VuË-koviÊa, iako je ostavio otvorenim daljnje ras-prave o autorstvu ovih dviju slika. Hilje je ta-koer “hipotetiËki atribuirao ranom Mantegni”sliku Bogorodice s Djetetom iz samostanaSv. Margarite na Pagu (kat. br. 056), na kojuje 1982. upozorio Kruno Prijatelj “dovevπi jeu vezu s ranorenesansnim padovanskim sli-karskim krugom”. Hipotetsko atribuiranjecrtanih predloæaka za izradu vezenog ante-pendija slikaru Menegelu, meutim, izgledamanje uvjerljivo jer bi prema toj postavci rea-lizacija oporuke sveÊenika Radonje kasnilaoko pedeset godina (kat. br. 038).

U atributivnom smislu zanimljiv je onaj diokataloga koji donosi opus “slikara tkonskograspela”, gdje se uoËava pokuπaj nove me-tode u rjeπenju atributivnih problema u najËeπ-Êe anonimnom srednjovjekovnom slikarstvu.U procesu analize toga znaËajnog gotiËkogopusa iπËitavaju se dva razliËita pristupa obli-kovanju atributivnih cjelina. S jedne je stranecjelina opusa nepoznatog majstora, koju Ëini“æivot” slika nastao istraæivaËkim radom IvePetriciolija. S druge je strane “virtualni æivot”

slikara Menegela Ivanova de Canalisa, kojegje strpljivim arhivskim radom “oæivio” autorE. Hilje i pripisao mu spomenuti opus (1999.).Na temelju brojnih arhivskih podataka niknuoje “virtualni svijet” slikara Menegela koji jeËetrdeset godina æivio i djelovao u Zadru.Arhivska istraæivanja snaæno upuÊuju na au-torstvo majstora Menegela, koliko god njego-va “virtualnost” izgledala nespojiva s konkret-nom materijom slika. Naime, nedostaje opi-pljivi dokaz njegova autorstva: potpis, narudæ-ba baπ te slike ili neπto sliËno. Meutim, udanaπnjoj kulturi kompjutorskih podataka ivirtualnih svjetova Menegelo je prihvatljivo ilogiËno rjeπenje dugotrajnog atributivnog upitnika, πto upuÊuje na metodoloπki novo raz-miπljanje i tumaËenje nerijeπenih zadataka.

Radoslav TomiÊ obrauje novovjeko razdobljeu kojem je Zadar punih tristo godina bio usastavu MletaËke Republike, a istovremenona udaru turskih osvajanja, te su Ëesto samograd i otoËki dio bili slobodno podruËje nad-biskupije. Gubitak autonomije, stoljetno rato-vanje i kasnije prikljuËenje austrijskoj carevi-ni stvorilo je sasvim drugaËije preduvjete zarazvoj sakralnog slikarstva od onih u sred-njovjekovnom razdoblju. S obzirom na graui stupanj njezine istraæenosti R. TomiÊ dru-gaËije je pristupio obradi: usredotoËio se nakomparativnu metodu rasvjetljavajuÊi u uvo-du stanje slikarstva na podruËju MletaËkeRepublike, iz Ëijeg su kruga u novovjeku Dal-maciju stizala poneka vrijedna, ali i ona manjeatraktivna djela i doseljavali se pojedinislikari.

Kataloπki dio donosi tek izbor radova iz ukup-nog fundusa, bilo da je rijeË o poznatom au-toru (G.B.A. Pitteri, A. Zuccaro, G. Miani) ili suto djela nepoznatih baroknih majstora na

NOVA IZDANJAKVARTAL III - 4 - 200621

zadarskim otocima (Silba) ili pak slike pohra-njene u Stalnoj izloæbi crkvene umjetnosti.Meu obraenim kataloπkim brojevima neko-liko je slika prvi put objavljeno, a jedna odnjih i atribuirana (kat. br. 096, 120, 134, 139).Uz tek objavljene slike ima dosta kataloπkihbrojeva u kojima se obrauju neatribuiranadjela. Sve to upuÊuje na stupanj istraæenosti,odnosno neistraæenosti tog brojËano velikogfundusa, Ëija kvaliteta opada kako se bliæi 20.stoljeÊe. Stoga je svaka kataloπka jedinica ma-la rasprava u granicama dostupne literature ikomparativnog materijala, kako bi se baremokvirno smjestile slike nepoznatih autora, aznanstveno bolje utemeljile one poznatih.

Tako se prva TomiÊeva kataloπka jedinica, kojaobrauje sliku Lazzara Bastianija s kraja 15.stoljeÊa (kat. br. 071), proteæe na πest strani-ca, buduÊi da se autor osvrÊe na sve raspra-ve poËevπi od one slikara V. Poireta iz 1844.,preko I. KukuljeviÊa, G. Sabalicha, G. Fiocca,A. Venturija, A. Dudana, G. Praga i drugih, za-tim I. Petriciolija, I. Prijatelj PaviËiÊ sve doopata A. MataniÊa koji se opet vraÊa na “sta-rije, KukuljeviÊevo tumaËenje”. Autor iznosi irazna miπljenja o datiranju slike, a sam sehipotetski odluËio za vrijeme oko 1487. godi-ne. Ovako temeljito i opπirno obraena kata-loπka jedinica namijenjena je prvenstvenostruËnjacima, πto se nastavlja i u veÊini osta-lih prikaza.

U zanosu posla autor je ponegdje dao pre-viπe mjesta detaljima i zanimljivostima, πtose ne uklapa u karakter kataloπke jedinicekoji bi trebao biti bliæi enciklopedijskom izla-

ganju. Tako se Ëini suviπno, iako zanimljivo,doznati neπto viπe o obitelji Grisogono-Bor-tolazzi (kat. br. 089) ili proËitati dva sliËna ci-tata (jedan na talijanskom i drugi na hrvat-skom jeziku) koji nam doËaravaju “pozadinu”nastanka portreta biskupa Ivana DominikaStratika (kat. br. 135). S druge strane, zbogjoπ uvijek slabe istraæenosti slikarstva 19.stoljeÊa autor je propustio spomenuti slikuRoenja Marijina u æupnoj crkvi u Selinama ukataloπkoj jedinici o G. Mianiju (kat. br. 139).

Treba istaknuti da je R. TomiÊ uza svu neis-traæenost i veliku koliËinu raznorodnih slikaostvario homogeni, sintetski prikaz u kojemobraene slike zadarske nadbiskupije smjeπtau europsko, poglavito πire venecijansko um-jetniËko izvoriπte, odakle su naruËene slikestizale. Ovom knjigom, kao i svojim dosa-daπnjim istraæivanjima, autor doprinosi prona-laæenju djela manje poznatih venecijanskihslikara koji su veÊi dio svog opusa ostaviliupravo u dalmatinskim gradovima (G. B.Augusti Pitteri), a isto tako utvrivanju autorst-va renomiranih slikara kao πto su Paolo Pa-gani, Gregorio Lazzarini i dr.

Knjiga Slikarstvo, iz serije UmjetniËka baπ-tina zadarske nadbiskupije, nije samo sjajanpregled bogatog umjetniËkog blaga, oprem-ljen izvrsnim fotografijama Æivka BaËiÊa. Onaje poæeljan udæbenik za studente, ali i viπe odtoga; ona potiËe na raspravu i daljnje razmiπ-ljanje, a za buduÊe istraæivaËe nezaobilazanje kamen temeljac, bogat podacima, kom-paracijama i literaturom.