121

Zlatko Dizdarevi

Tekstovi

Sadraj:

Biografija ...................................................................................................................................................... 2 Ovo je kraj jedne ere na planetu 02.09.2013. ....................................................................................................... 3Rat u Siriji moe ugroziti Tursku 21.10.2013. ..................................................................................................... 13Pozvani vrag doao po svoje, i to s ozbiljnim zakanjenjem 08.02.2014. ............................................................ 18Ukrajina - tko je tu izgubio glavu 24.02.2014. .................................................................................................... 21Ukrajinsko-jugoslavenske veze 11.03.2014. ........................................................................................................ 27Pobjeda nad naruenim porazom 06.06.2014. ..................................................................................................... 31 Iraku i narodu e biti jo gore. Samo to se ovo sada zove demokracija! 04.07.2014. ........................................ 34 Palestince se gura u terorizam, a Izraelce u faizam 23.07.2014. ......................................................................... 39Mali igrai velike igre ili hoemo li u rat protiv Rusije 10.09.2014. .................................................................... 43Imperijo bujrum! 05.10.2014. ............................................................................................................................. 47Nema rata bez Egipta ni mira bez Sirije 11.10.2014. .......................................................................................... 50Bumerang se vratio 12.10.2014. .......................................................................................................................... 57Povodom objave izvjetaja o muenjima CIA, njihova sila kao svjetski poredak 15.12.2014. ........................... 60 Pogled na prola i aktualna svjetska zbivanja 26.02.2015. ................................................................................ 64 Orgije u Jemenu 28.03.2015. ................................................................................................................................ 69 TTIP - ugovor o trgovini neslobodama s dubokim korijenima i starim namjerama 12.04.2015. ........................ 71 "Kalifat" je tek jedan od krvavih alata Zapada u nekim mnogo veim igrama 02.08.2015. ............................ 75Novi imperijalizam koji diktiraju korporacije izgraen je planski na razvalinama propale "liberalne demokracije" 24.08.2015. .................................................................................................................... 78 Diktat korporacija na razvalinama liberalne demokracije Novi imperijalizam 27. 08.2015. ................................ 81 Pakao na Bliskom istoku je nastao iz organiziranog i planiranog profita 29.08.2015. ......................................... 85 Idemo u susret faisoidnom korporativnom imperijalizmu 07.09.2015. ................................................... 91Mi smo male, klaustrofobine sredine, beznaajne za meunarodnu politiku 17.09.2015. .............................. 104Zato se Europa i Amerika ne ele izjasniti o uzrocima izbjeglike krize 21.9.2015. ....................................... 110 Zapad Siriji nudi koljae i teroriste 27.09.2015. .................................................................................................. 114 Zapad je okiran, a Putin u Siriji radi ono to je najavio! 02.10.2015. ................................................................. 116 Sirija - poraz novinarstva 19.10.2015. .................................................................................................................. 118 Deset zapovijedi manipulacije 25.10.2015. ........................................................................................................... 122

Biografija

Zlatko Dizdarevi (ro. Beograd, 1948.)

Osnovnu kolu pohaao je u Beogradu i Skopju, maturirao u Prvoj gimnaziji u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Pohaao je Visoku kolu novinarstva pri Francuskoj radio-televiziji (ORTF) u Parizu, i Nacionalnu kolu urnalizma u Lillu.

Novinar i urednik Osloboenja bio je od 1972. do 1998. godine. Za to vrijeme proao je put od reportera, kolumniste, urednika Unutranjo-politike rubrike i efa Deska, do stalnog dopisnika s Bliskog istoka (Kairo) i zamjenika glavnog urednika lista. Bio je glavni urednik sedminika Svijet i Nedjelja i urednik u ratnoj redakciji Osloboenja.

Suraivao je u vie dnevnika i nedjeljnika u zemlji i svijetu. Pored ostalih bio je kolumnista u La Repubblici (Rim), Le Libre Belgique (Bruxelles), Diario (Milano), Il Giorno (Milano), a povremeno je objavljivao i u listovima Time, Le Monde, Liberation, L'Espresso itd. Na prostoru bive Jugoslavije u Danas (Zagreb), Novom listu (Rijeka), Delu (Ljubljana) itd.

Poasni je lan udruenja novinara u Francuskoj, Italiji i Kolumbiji.

Bio je predava u vie novinarskih kola i povremeno na fakultetima za urnalizam, u BiH, Hrvatskoj, Albaniji i Kolumbiji.

Dobitnik je vie novinarskih nagrada u BiH i inostranstvu. Prvi je laurat svjetske nagrade za "Odbranu slobode javne rijei - Reporters sans Frontieres" (Pariz), Nagrade za novinarsku hrabrost Paolo Borsalino (Rim), Nagrade Udruenja novinara Kolumbije Medios para La Paz (Bogota), kao i knjievne nagrade Premio Capri (Capri), te Nagrade za ljudska prava Bruno Kreisky (Be).

Od 2001. do 2012. godine radi u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Imenovan je za ambasadora BiH u Hrvatskoj, kasnije u Jordanu, Siriji, Iraku i Libanu.

U meuvremenu, kao Ambasador at large u MVP bio je ef Ureda za potrebe diplomatske aktivnosti i Nacionalni koordinator za Srednjeevropsku inicijativu (CEI) i za Jadransko-jonsku inicijativu (JJI).

Odlikovan je visokim dravnim odlikovanjima u Hrvatskoj, Jordanu i Libanu.

Autor je 8 knjiga, od kojih je 6 prevoeno u inostranstvu, u Francuskoj, Italiji, SAD-u, Njemakoj, Holandiji, Kolumbiji i ekoj, a "Ratni dnevnik" i na esperanto.

lan je P.E.N. International u BiH.

ivi i radi u Sarajevu. Bavi se novinarstvom i analizama meunarodnih zbivanja, preteno na Bliskom istoku.

Ovo je kraj jedne ere na planetu 02.09.2013.

Baar al-Asad nije cvijee. On je diktator. Ali to mi, koji gravitiramo prema zapadnim medijima ujedinjenima protiv sirijske legalne vlasti, uope znamo o represiji koju provodi nad svojim narodom? Dok se najjae vojne sile spremaju za napad na Siriju i dok se govori o globalnim promjenama do kojih e to dovesti, razgovarali smo s jednim od najkvalificiranijih ljudi na Balkanu za pitanja Bliskog istoka Zlatkom Dizdareviem.

Po meni je ovo kraj jedne ere na planetu u kojoj je postojalo kakvo-takvo potivanje kakvih-takvih meunarodnih regula, poretka i sistema. To je legitimiranje sile kao najvanijeg, a sutra jedinog validnog mehanizma u meunarodnim odnosima. Ni Drugi svjetski rat nije bio ovakva manipulacija jedna je sila opijena faizmom krenula osvojiti svijet i sve je tu bilo jasno.

Trideset godina Zlatko Dizdarevi bavi se Bliskim istokom. Od toga je desetak godina ivio i boravio na Bliskom istoku kao novinar i diplomat. Istie da informacije koje iznosi proizlaze iz njegovog znanja prikupljanog tijekom tih desetljea aktivnog bavljenja tim podrujem. Izvjetavao je iz Egipta, Libanona, Izraela, Alira, Libije, Tunisa, Iraka i Sirije, a u vrijeme poetka arapskog proljea vrio je dunost veleposlanika BiH u Jordanu, Amanu, s akreditacijom i u Siriji, Iraku i Libanonu. Na to je mjesto imenovan jo 2008. godine. Tijekom arapskog proljea vie je puta bio u Siriji, a posljednji put posjetio je Damask prije dva i pol mjeseca. Za njega je pitanje odnosa prema Siriji, ne sama njena budunost, pitanje ovjeanstva, a objanjava i zato.

Ne misli da e oklijevanje Davida Camerona ili protivljenje Arapske lige intervenciji sprijeiti Amerikance, Francuze i Tursku da idu dalje, iako je za njega sasvim izvjesno da e za kratko odgoditi pripremljenu operaciju i natjerati sve druge na jo malo razmiljanja poneto hladnije glave.

Gledao sam svojim oima, usporeivao s onim to znam i onim to itam i pratim, te na to nadodavao ono ime sam se bavio posljednjih 30 godina. Nemam nimalo dileme o tome tko su ljudi koji se danas jednostrano i nekritiki nazivaju pobunjenicima. Oni to nisu i nemaju veze s ciljevima koje biraju kao opravdanje za napade na Asada, rezolutan je.

Prema podacima koje je nedavno objavio UN, sirijska kriza je do sada najgora od genocida u Ruandi 1994. godine.

To nije tono. Ta pria o 100.000 mrtvih je crno-bijela. Prvo, temelji se od poetka rata na sirijskim opozicijskim izvorima i to prvenstveno onima iz inozemstva, koji u pravilu znaju sve o zbivanjima u Siriji i prije nego to se ona dese. Kad se krenulo s prebrojavanjem, bio sam u Amanu i svaki dan se proizvoljno dodavala jo tisua, dvije, tri i dolo se do ove brojke od 100.000. Ona je ravna onim tvrdnjama o 300.000 rtava u Bosni i Hercegovini i bez namjere da dovedem u pitanje i jedan izgubljeni ivot, kad se krenulo u utvrivanje broja poginulih temeljem znanstvenih metoda i utvrenih podataka, do sada se dolo do broja od oko 100.000.

Struktura rtava

A kao i svi drugi medijski podaci vezani za Siriju, i ove se brojke uzimaju zdravo za gotovo, pa se tako usporeuje i s Ruandom. Pritom se ve podrazumijeva i uzima da je to 100.000 civila koje je ubio Asad, a ne uzima se u obzir da je tu i 30.000 regularnih sirijskih vojnika, kao i nekoliko desetaka tisua civila koje su ciljano poubijali tzv. osloboditelji i borci za ljudska prava. U meunarodnoj se politici danas i vie nego to je normalno i smisleno kao s definitivnim injenicama barata podacima koji nisu provjereni, ili su priopeni jednostrano, ili su rezultat apsolutno propagandnih nakana.

Govoriti u tijeku sukoba u Siriji i uporno kao papagaj ponavljati 100.000, 100.000 je drugaije od udubljivanja u to to brojka znai, kolika je tono, zato je tolika itd. Kad bi se to napravilo, vidjelo bi se da je broj veoma sumnjiv, niim za sada dokazan, a plasiran je od strane tzv. opozicionara koji sjede u Londonu i Parizu i nazivaju sebe aktivistima, a meunarodni mehanizmi propagande su ih prihvatili, ili direktno stvorili, zato to im odgovaraju. Treba priekati kakvu-takvu pristojnu historijsku distancu da bi se dolo do podatka koliko je bilo rtava i to je vanije tko su sve rtve, koja je struktura tih rtava, u kojim okolnostima su ljudi ubijani. Dakle, tko su oni bili i tko ih je ubio. No, bez obzira na sve to, izvjesno je da je meu njima ima potpuno nevinih i za svoju sudbinu niim zaslunih.

to znate o sukobljenim snagama? Tko su ljudi koji su se pobunili protiv Asadovog reima?

Oni su otrica svega to je najgore u Siriji ekstremisti, mudahedini, grupe i organizacije mafija, fanatici koji u krajnjoj liniji nemaju pojma ni gdje su, a doli su iz vie od stotinu zemalja svijeta. Domae opozicijske snage, ukljuujui i vojne, danas su sasvim minorne prema njima. I njima uglavnom podreene. Ogroman je vic vjerovati da su to ljudi koji se bore za demokratsku Siriju, ljudska prava, protiv totalitarnog Asadovog reima.

Mrani, mraniji, gori i retrogradniji

Oni su fanatici koji za cilj imaju vlastite elje i planove, a one se svode na stvaranje svojih sanjanih drava, raznoraznih kalifata, emirata i eikata. Ve rade na tome i formalno, brutalno nameui svoj pogled na religiju, ivot i svijet, koji je za stoljee ili dva mraniji, gori i retrogradniji u odnosu na mnoge ekstremne reime. Asad njih, zapravo, ne interesira. On je tek prepreka ostvarenju snova mnogih regrutiranih po svijetu, a Siriju sada vide kao obeanu zemlju u kojoj te svoje snove mogu ostvariti.

pijuni ponavljaju stare, gorke greke

Zato je Zapad njih izabrao kao udarnu pesnicu za realizaciju svojih interesa i ciljeva, to je potpuno druga pria. Fasciniran sam i time kako obavjetajne slube velikih sila ponovno prave greke ako su uope greke, a ne projekt. Angairale su ih, te kao da vjeruju da e oni sutra stati u red, vratiti oruje i ponovno otii uzgajati perin i mrkvu ili to su ve drugo radili po selima iz kojih su doli? Kako im ne pada na pamet da e se ponoviti scenarij Afganistana, gdje su Amerikanci po istom principu stvorili talibane, pa i al-Kaidu?

Nije li jedno od glavnih diplomatskih oruja Zapada prilikom intervencije u Afganistanu bila upravo borba za sekularnost, prvenstveno prava ena?

Jasno. Tako se i danas isturaju u prvi plan plemeniti ciljevi, a bitka se bije za sasvim druge interese. I danas se zato u javnosti bavimo neim to je tek posljedica. Sirija je na neki nain, naalost, kolateralna pria. Ona e se desiti sutra na nekom drugom mjestu desila se ve i u Libiji, i u Tunisu, i u Egiptu. Zavlai se glava u pijesak kod pitanja o emu se tu radi. Znate, kad se u zapadnoj politici raspravlja o terorizmu, uvijek se i obavezno postave tri pitanja tko, gdje i kako, a etvrto pitanje zato nikad se ne postavlja. Takva je situacija i ovdje.

Gdje su snage arapskog proljea'?

Cijela je pria poela na valu neeg to se vrlo romantino naziva ak i danas arapskim proljeem. No, postavimo vrlo jednostavno pitanje: gdje su danas i postoje li uope one snage obrazovanih, mladih i eljnih slobode koje su zapoele to proljee, od Egipta, Sirije, Tunisa do drugih zemalja? Naprosto su pobrisani s mape zbivanja, a revolucija im je ukradena od najretrogradnijih snaga podranih imperijalistima i neokolonijalistima. Zato? Pa s njima je mnogo lake manipulirati nego s ozbiljnim drutvima u kojima postoji srednja i obrazovana klasa.

Istina, iz tih zemalja stiu neugodne vijesti. U Tunisu se pojavila lista za odstrel oporbenjaka s koje je likvidirano dvoje ljudi, najprije ljeviar Chokri Belaid i lider opozicije Mohamed Brahmi.

Sasvim oekivano. To se dogodilo i s Muslimanskom braom i dolaskom na vlast u Egiptu. To je recept koji se pokuava primijeniti u Siriji. Ne sumnjam da je postojao jedan emotivni i organizacijski neartikulirani pokret zasnovan na tenjama da se napravi iskorak iz bliskoistonog politikog i svakog drugog ponienja. Tamo je pojedinana i kolektivna frustracija neusporedivo znaajnija u politikom smislu nego to to ljudi na Zapadu uope zamiljaju. Tih ljudi koji su pokretali arapsko proljee danas nema nigdje.

Zapad je ukrao revoluciju

Nijedan jedini cilj koji se isticao tada nije realiziran, jednostavno zbog toga to je Zapad sa svojim ciljevima, mehanizmima, obavjetajnim slubama, bliskoistonim partnerima i oligarhijama pobrisao tu revoluciju i okrenuo je u ovom smjeru. Sa Sirijom su se prevarili, smatrali su da e stvar biti gotova za dva mjeseca. Ali ona se otela iz dva vrlo znaajna razloga, od kojih o jednom nitko ne eli govoriti. Prvo, Sirija je, bez obzira na unutranje ustrojstvo, bila, kao i svojevremeno Irak i posebno Egipat, ozbiljna i ureena drava. Ima i takvu vojsku, koja se dri do dan-danas, a iji generali nisu kolovani u amerikom West Pointu.

Zato Sirija jednostavno nije pala

Sirija je imala socijalne komponente koje druge arapske drave nisu imale besplatno kolstvo, zdravstvo itd. Imala je, to je najvanije, srednju klasu, uglavnom trgovaku, bez koje ne moemo ni priati o inicijalnim procesima demokratizacije, iako Sirija nije demokratska po europskim standardima. Ali nemojte mi govoriti o tim standardima dok suraujete sa Saudijskom Arabijom, Katarom, Bahreinom ili Emiratima. I dok zemlju koja dri pod okupacijom cijeli jedan narod i njihov legitimni teritorij smatrate najdemokratskijom na Bliskom istoku. Sirija nije imala duga prema Svjetskoj banci ili MMF-u, to je takoer nedopustivo za zemlje tamo!

Postoji gorko uvjerenje da jedna skorojevika civilizacija od dvjestotinjak godina rui tri najvee i najstarije civilizacije gurajui ih u ruke najekstremnijim i najretrogradnijim skupinama

No, drugi razlog zato Sirija nije pala, u koji duboko vjerujem jer znam o emu govorim, taj je to bi u Siriji danas na izborima odranim po najviim svjetskim demokratskim standardima Asad dobio 70 posto glasova. Jednostavno zato to je alternativa koju je Zapad ponudio s ubojicama i fanaticima sto puta gora, ma kakav Asad totalitarist bio. To e vam kazati svaki slobodan ovjek u Siriji. Ali nee i mediji koji od njega imaju zadatak napraviti monstruma iju smrt naprosto morate poeljeti.

Internet igraka koja se igra naim umom

Ne treba zaboraviti ni koja je sutinska razlika izmeu voenja politike i priprema ovakvih operacija danas i prije 20 godina. Razlika je kapitalna u internetu i mogunostima manipulacije komunikacijama, ali i ljudskim umom generalno. Kontrolom elektronikih medija danas moete modelirati javno mnijenje neusporedivo bre i efikasnije nego prije 20 godina.

Londonski aktivisti

Znate, kad se u zapadnoj politici raspravlja o terorizmu, uvijek se i obavezno postave tri pitanja tko, gdje i kako, a etvrto pitanje zato nikad se ne postavlja.

Pojavi se ekipa od pet ljudi u dvosobnom stanu u Londonu, koji sebe nazivaju Opservatorij za ljudska prava u Siriji ili naprosto sirijskim aktivistima, a platile su ih britanske ili neke druge obavjetajne slube, i oni od jutra do mraka zasipaju svijet informacijama kojima ele i koje su od njih naruene. Ne govorim kao ovjek koji je emotivno ili politiki opredijeljen, nego sam jednostavno pola ivota bio novinar, dopisnik s Bliskog istoka, razmiljao sam kao novinar, komunicirao s ljudima i nakon toga otiao u diplomaciju i na Bliski istok. Puno toga sam potom vidio i s druge strane. Vjerujem da mogu suvislo zbrajati i oduzimati sve ono to sam u tih 30 godina vidio, doivio i nauio.

Tjeranje neuspjele prie da uspije

Sirija je do ovoga asa, do intervencije koje e, naalost, najvjerojatnije biti, po meni bila naprosto neuspjela pria u apetitima i planovima bjelosvjetskog korporativnog, interesnog sistema u operaciji fragmentiranja Bliskog istoka, geopolitikih i energetskih apetita, kako bi se lake, bre i mimo meunarodnih standarda dolo do resursa. Apsolutno smijeno bi bilo u ovoj storiji smetnuti s uma da se na Bliskom istoku jo uvijek nalazi dvije treine svih svjetskih klasinih i za sada najjeftinijih energenata. A prostor je jedan od najsiromanijih s najveim postotkom nezaposlenih mladih ljudi bez ikakve perspektive.

Javnost je snano potresao nedavni kemijski napad na predgrae Damaska. Ruske vlasti tvrde da imaju dokaze da je unaprijed pripremana (re)akcija smjetanja Asadu. Nadalje, istraiteljica Carla del Ponte rekla je da postoje jake, konkretne sumnje, ali jo uvijek ne i neosporivi dokazi da su pobunjenici izveli kemijski napad u travnju, te da nema dokaza da sirijska vojska koristi kemijsko oruje. Koliko se moe vjerovati Rusiji u ovakvim situacijama i koliko je, prema vaim informacijama, istine u svemu tome?

Ne razmiljam u kategorijama to kau Rusi, to Amerikanci, Britanci ili Francuzi, jer posljednje za to se ovjek mora uhvatiti da bi ostao normalan je elementarna logika povezana s iskustvom i onim to je vieno vlastitim oima. Ne postoji niti jedan jedini racionalni i smisleni razlog, niti objanjenje, da se tonim smatraju tvrdnje da je to napravio Asad. Podjednako tako, Amerikanci, Britanci i ostali iz te obitelji su u sasvim identinoj prii s Irakom potroili i najbenevolentniju namjeru da im se vjeruje na svjetskoj sceni. Stvar se dogaa u trenutku kad se navodno priprema meunarodna konferencija o Bliskom istoku, koja bi se, kao i svaka druga, odravala tako da strane u sukobu nastoje prethodno na terenu osigurati to bolje pregovarake pozicije, to bolju vojnu situaciju.

Prednost Asadovih snaga uoi konferencije

Kao gubitnik vi ne moete postavljati uvjete, to je minimum logike. Dok su Amerika i Rusija dogovarale konferenciju, vojna situacija na terenu je bila relativno uravnoteena. Samo 15, 20 dana kasnije, Asadova je vojska dola do ozbiljne prednosti, to zbog raznih vojnih i stratekih razloga, to zbog smanjenja turskih aktivnosti na tom podruju zato to su imali pravu dramu kod kue. Ne treba zaboraviti da je Turska jedan od osnovnih oslonaca Asadovih protivnika u Siriji. Prednost se sastojala od toga to je pao Homs, krenuo je pritisak na Alepo, oieno je podruje oko Damaska i, to je najvanije, Kurdi su uli u rat na strani Asada, Hezbolah je takoer na njegovoj strani. Poela se probijati i medijska blokada u svijetu o sutini zbivanja u Siriji i o monstruoznim zloinima koje tamo ine zapadni borci za ljudska prava.

Ostala je samo jedna varijanta

Istovremeno, delegacija sirijske opozicije je bila u Americi i tada ba i nije dobila to je traila puno sofisticiranog oruja i to odmah. Meutim, rasplet u korist Asada bi znaio potpuni poraz amerike i zapadne politike na Bliskom istoku s dugoronim posljedicama. Postajalo je jasno da je geostrateka igra koju su zamislili i igraju je ve dvije i pol godine pred krahom. Ostala je samo jedna jedina varijanta.

A ta je?

Da se isprovocira ovo to se isprovociralo. Zato bi Asad bio taj koji e to napraviti. U sutini, to bi bilo potpuno, oprostite na izrazu, imbecilno. Praktino gledano, u trenutku kad mu je komisija UN-a pod prozorom u Damasku, u hoteluFour Seasons, to napraviti u predgrau moe samo budala. A ne treba mnogo mudrosti pa vidjeti da je sve to su napravili u posljednje dvije i pol godine znak ne samo da nisu budale, naprotiv, da su vrlo pametni i promuurni. Nadalje, u taktikom, vojnom, politikom i moralnom smislu to ne bi znailo nita osim samoubojstva. Moda zvui krajnje cinino i bezobrazno, ali to sa stajalita konanog cilja (Asadu) znai ubijanje 200 do 300 civila eto tek tako, kemijskim orujem?

Apsolutno nita. Nisu uope zanemarive, naprotiv, i analize strunjaka za kemijsko oruje. Vie je svjetskih znalaca za kemijsko oruje izjavilo tim povodom ovih dana istu stvar: nain na koji su na veini TV-postaja prikazane stvari naprosto vrijea ljudski um i inteligenciju. Uz ostalo, budalatina je da toliko otrovanih kemijskim orujem lei na rukama doktora i civila to su ih donijeli u bolnice koji nemaju ni zatitnu masku, ni gumene rukavice, ni bilo kakvu drugu zatitu, te eu desno-lijevo. Onaj koji ita zna o kemijskom naoruanju, zna da ni trava ne raste najmanje 72 sata na mjestu gdje je ono palo, a kamoli da se moe tako nezatieno unaokolo kretati. Da se ne govori i o nizu drugih tehnikih detalja.

Znai li to da oni osporavaju autentinost snimki koje su obile svijet?

Naravno. I to na profesionalan, zanatski nain, bavei se itavog ivota kemijskim i biolokim orujem. Oni ne ulaze u to tko je to ispalio. Nakon svega, kljunom stvari, moda ak i znaajnijom od toga to je dokazano ili nije, ini se ipak izjava britanskog ministra vanjskih poslova, vrlo slina izjavi amerikog dravnog tajnika, da njih vie ne interesira to e komisija tamo pronai! Bez obzira na nalaz i bez obzira na Vijee sigurnosti UN-a, oni smatraju da trebaju udariti. Drim da je to sutinski najopasnija injenica koja se dogodila u posljednjem stoljeu izjava najznaajnijih ljudi uske grupe najjaih drava na svijetu, od toga ak tri stalne lanice UN-a, koji mrtvi hladni kau da za njih UN, meunarodni pravni i politiki poredak, ne znai nita.

Najopasnija injenica koja se dogodila u posljednjem stoljeu je izjava najznaajnijih ljudi iz najjaih drava na svijetu, koji mrtvi hladni kau da za njih UN, meunarodni pravni i politiki poredak, ne znai nita

Po meni je ovo kraj jedne ere na planetu u kojoj je postojalo kakvo-takvo potivanje kakvih-takvih meunarodnih regula, poretka i sistema. To je legitimiranje sile kao najvanijeg, a sutra jedinog validnog mehanizma u meunarodnim odnosima. Ni Drugi svjetski rat nije bio ovakva manipulacija jedna je sila opijena faizmom krenula osvojiti svijet i sve je tu bilo jasno. Odgovor u pobjedi nad faizmom bilo je formiranje Ujedinjenih naroda, a vodei pobjednici u tom ratu danas svjesno, organizirano i ciljano rue te Ujedinjene narode, da bi silom postizali svoje imperijalne ciljeve. Tako to vidim danas.

U tom kontekstu je, po vama, i objanjenje Asadove spremnosti na putanje UN-ovih istraitelja u Siriju.

On nije mogao biti spreman prvi dan kad je zatraeno da dou, zbog svega to se desilo. to da je pet snajperista ubilo te ljude na teritoriju drave koja je legitimno i suvereno njegova? Prema informacijama iz Sirije, znam da je bila velika trka s rokovima da komisija doe to prije, kako im se ne bi prigovaralo da su pomeli dokaze, ali i da ih nisu smjeli pustiti dok ne osiguraju teren. No, mainerija nije funkcionirala u tom koordinatnom sistemu. Taj teritorij dre protivnici regularne vojske i s tog je teritorija na lanove UN-ovog tima zapucao snajper.

Pritisak vojne industrije

Sreom, bez tekih posljedica. Ipak, i mimo svega toga, netko je oigledno ve ranije donio odluku da se intervenira. Pritisak na Obamu je ogroman, iako ovaj laureat Nobelove nagrade za mir u poetku nije pokazivao preveliki entuzijazam za tu operaciju zbog pravne neutemeljenosti, (ne)raspoloenja amerikog javnog mnijenja za ulazak u rat, zbog postojeeg rata koji se vodi u Afganistanu Danas je ve prilino izvjesno da poputa pritiscima ratne histerije u vrhovima vojno-industrijskog kompleksa koji je Ameriku oigledno uzeo pod svoje. Znate, predsjednik SAD-a nikad nije bio, ma to mi mislili o tome, autohtona, samostalna, od svih drugih u Americi jaa linost. Njegovi su limiti na otvorenoj sceni i posebno iza zavjese ogromni.

to smatrate motivima za intervenciju?

Pojednostavljeno kazano, SAD ve odavno vie ne funkcionira kao drava nego kao korporacija. Korporativni interesi i imperijalna logika i mehanizmi za ovakav ili onakav potez postali su daleko jai od bilo kakvih drugih motiva i razloga. U tom krugu je i politika. Zato i jesmo u situaciji da ih je danas, pred ogromnim interesima na Bliskom istoku, ba briga i za UN. Osjeaj za prolost, drevne civilizacije i kulturne vrijednosti ionako je mizerno tanka komponenta u postojeem sistemu vrijednosti.

I zato mi se ini koliko god zvualo patetino i naivno, ali nemam nijedan validan argument protiv te injenice da je vojno-industrijski kompleks tamo definitivno preuzeo stvar u svoje ruke. Uvijek je bio bitan, ali sad je potpuno preuzeo kontrolu. Da bi postojao i rastao, mora imati ratove i mora imati stratekog neprijatelja.

Treba ozbiljno razmisliti o tome gdje se planet nalazi u ovom asu

To je bio komunizam pa se raspao, zatim je odmah doao 11. rujna, isplivali su teroristi, a na toj se matrici jae, osim kad su u pitanju svoji teroristi. Oni su po potrebi borci za ljudska prava, kao u Libiji, pa odmah iza toga ti isti su teroristi u Maliju, onda su borci za demokraciju i slobode u Siriji, pa ih valja tititi u ime demokracije u Egiptu itd. Eto razloga da se, i prije nego o deavanjima u Siriji, treba ozbiljno razmisliti o tome gdje se planet nalazi u ovom asu, koje vrijednosti se na njemu odravaju, a koje rue, tko dirigira meunarodnim poretkom i kako, te postoji li protutea onima koji misle da su jedini policajci planeta.

Rusija je gubitnik u ovoj prii

Ovo e biti i veliki problem za Rusiju, Kinu i druge koji su vodili bitku i podravali Asada koliko su mogli, ali kroz to i neke do sada vaee principe. Onoliko koliko poznajem politiku realnost ovoga asa, Rusija e izai kao gubitnik koji se nije mogao suprotstaviti zapadnom interesu, korporativizmu i njihovom oruju. Za njih e to biti poetak nove ere slabljenja utjecaja na Bliskom istoku, pa i ire.

Sirijska pria podsjea na Libiju, koja je bila jedna od najbogatijih i ureenih afrikih plemenskih drava. Tim vie je bila zauujua akcija osloboenja i demokratizacije Libije pored svih ostalih afrikih diktatora.

Nema u Siriji velike paralele s Libijom. Sirija je vieznano sloenija, povijesno znaajnija, a uloga joj je mnogo osjetljivija u regiji u kojoj je. Libija je bila ekskluzivno energetska pria i problem je bio u ogromnom dugu koji su multinacionalne kompanije imale prema Libiji u trenutku kad se postavljalo pitanje produljenja koncesijskih ugovora za eksploataciju nafte. Vidio sam u Amanu kod istaknutog lana tamonje kraljevske obitelji korektan prijedlog za sanaciju tog duga koji je Gadafi ponudio multinacionalnim kompanijama pred potpisivanje novih ugovora.

Predlagao je da se dio plati odmah, da se dio reprogramira, dio se trebao pretvoriti u zajedniku investiciju. Kad bi se na tim osnovama dogovorili o rjeavanju duga, potpisao bi se novi sporazum o koncesijama za iskoritavanje naftnih polja. Meutim, neposredno nakon ove ponude krenulo je arapsko proljee u Bengaziju, a ubrzo je NATO bombardirao Libiju. Gadafi je zavrio kako je zavrio. Postavljena je potpuno marionetska, tzv. demokratska vlada (?!) , koja je kratko trajala, ali sasvim dovoljno da se potpiu spomenuti koncesijski ugovori za naftu koja se smatra jednom od najkvalitetnijih na svijetu.

Tinta na ugovoru o koncesiji nije se ni osuila

Ubrzo nakon toga, Libija se de facto raspala. Od nje je ostalo neto to je nita. To je haranje plemena, grupa, raznih kriminalaca, vojska pljaka naftu, nema sredinje vlasti. A nitko o tome danas ne pie. Ta velika demokratizacija i dobivena borba za ljudska prava odvela je Libiju u srednji vijek, i prije. Ako demokracija s al-Kaidom i frontom al-Nusra, na krilima aviona Amerikanaca, Britanaca, Francuza i Turaka doleti u Siriju, za 15 dana e se zaboraviti na nju. Neete imati niti jedan jedini tekst o jednoj, nekad najstarijoj civilizaciji na svijetu. Uope ne sumnjam da e osloboditelji ispod kupole damije Umajad u Damasku iskopati i grob Ivana Krstitelja i malo dalje grob Saladinov jer je bio Kurd, i biblijski grob Avelja, brata Kainova, te im rasuti ostatke unaokolo, u ime ljudskih prava i demokracije.

Po emu je Sirija drugaija od Libije?

Bitno je drugaija. Ona je znaila odravanje, a ovim sada promjenu i politikog, i vjerskog, i svakog drugog balansa na Bliskom istoku, jer se nalazi na tokama koje su ionako oduvijek, povijesno uarene. Na nju se naslanjaju prie o Libanonu, Izraelu, ona granii s Irakom, Iran je u pozadini, sjeverno je Turska, a na jugu Jordan. Izlazi na Mediteran. Pouzdano znam da su, za sluaj da se sa Sirijom zavri kako je krenulo, i u Siriji, i u Jordanu, i u Egiptu, najveim dijelom i u Iraku, spakirani koferi svih tamonjih starosjedilaca, krana. Oni su spremni za svoj biblijski egzodus jer najgori fanatici, mrzitelji svega to nije po njihovom, dolaze na vlast. To su povijesne drame koje se ne mogu svesti na priu o tome hoe li netko u idua dva-tri dana napraviti ovo ili ono, jednokratno. Moje iskustvo s posljednjeg putovanja onamo od prije dva mjeseca je da meu srednjom klasom umjetnicima, trgovcima i obrazovanim, te uope ljudima postoji snano osjeanje i gorko uvjerenje da sada, zapravo, jedna skorojevika civilizacija od dvjestotinjak godina rui tri najvee i najstarije civilizacije gurajui ih u ruke najekstremnijim i najretrogradnijim skupinama koje postoje zarad imperijalnih interesa: Irak al-Kaidi, Egipat Muslimanskoj brai, a Siriju al-Nusri, odnosno opet al-Kaidi.

Grafit u oteenoj Crkvi Saint Elie u Kusairu: Religija naeg gospodina Muhameda e prevladati nad tiranima

Sutra je takva sudbina namijenjena i Iranu, etvrtoj staroj, perzijskoj civilizaciji. Zakljuak je da ako treba sruiti i Babilon, i piramide, i Biblos, te krenuti ispoetka, sruit e se, samo da bi netko stavio u dep nekoliko milijardi dolara vie. Ne znam interesira li ikoga u Americi, a da se bavi politikom, to to e odnos prema SAD-u nakon udara koji se pribliava iz minute u minutu, postati do te mjere temeljno negativan i mrzilaki da je veliko pitanje kako e se to uope odraziti na dnevne ivote Amerikanaca u tom dijelu svijeta. A samo kad se sjetim koliko je nade i oduevljenja u arapskom svijetu izazvao govor Baraka Obame u Kairu, na samom poetku mandata.

Zanima me dogaaju li se ve sad u Siriji, kao to se to dogaalo u sluaju Libije i prije smaknua Gadafija, kontakti izmeu pobunjenika i predstavnika energetskih i graevinskih multinacionalki, koje obino nakon prevrata dolaze i dobro zarauju na ruevinama?

Teko je spominjati bilo kakve racionalne veze izmeu onih koji ratuju protiv Asadove vojske i organiziranih svjetskih kompanija. Tzv. revolucionari nisu povezani ni meusobno, ak i ratuju izmeu sebe, iz klasinih pljakakih razloga. Ubijaju se na ulici zbog ukradenog automobila. Naprosto se u ovom asu ne moe vjerovati da je to struktura koja ima organizacijsku shemu i koja je u svemu tome programski i planski vezana za neke multinacionalne kompanije. Njih interesira koliko e cisterni nakrcati naftom kad osvoje naftno neko polje i koliko e ih provercati tu i tamo, zaraditi u preprodaji.

Filozofija veine njih je mnogo blia filozofiji deparoa nego velikih biznismena. Na drugoj strani, to da e Sirija, ako bude bila baena na plea kao drava, postat El Dorado za razne zapadne kompanije, to je jasno. Ni Turska, ni Francuska, ni Britanija nisu iz ideolokih razloga protiv Sirije, a pogotovo ne zbog ljudskih prava. To su stari kolonijalni apetiti koji nisu potpuno zatomljeni ni kod jedne bive kolonijalne sile. Svatko ima svoje snove, raunicu i gleda kako da se ubaci dok se ne isie i posljednja kap okupirane krvi. To nije specifikum za Siriju, tako je u svim zemljama u kojima se kobajagi tite ljudska prava, a iza lea se izvlae profiti. Nije nejasno zato je to tako planet je u samo jednoj generaciji po broju stanovnika narastao za dva i pol puta na koliinama energije i hrane koje nestaju, kao i vode koja je degradirana.

Globalno gledajui, ovo je samo jedan stampedo u osvajanju planetarnih resursa koji su ogranieni, a procjena je da se to mora raditi po svaku cijenu, dakle silom. Ta se sila, cinino, ali neophodno, mora legalizirati na meunarodnoj sceni. A to je to nego legalizacija sile kad imate tri vodee zemlje u Vijeu sigurnosti UN-a koje kau da e raditi mimo odluke Vijea, a svi ostali se poklope uima? A to zato razne zemlje koje se plae sile misle da ovise o toj sili, dodvoravaju se i misle da e time postati njihovi veliki prijatelji, zato one ute ili tre da prve dignu ruku za tue interese, to je stvar procjene svake od tih zemalja na domaoj sceni. No, vjerovati da e se odricanjem od vlastitog stava i kime, od vlastitog identiteta ne samo politikog nego ljudskog, povijesnog, te tako postizati kredibilitet na domaoj i meunarodnoj sceni, naprosto je smijeno.

Kako vidite ulogu Europske unije u svemu ovome?

Njenu vanjsku politiku smatram poprilino jadnom, cininom, klaustrofobinom i krajnje sebinom. Naalost, i svjetski sve manje relevantnom. Zbog nesnalaenja, nesposobnosti, pa i egoizma, ona je, pogotovo Velika Britanija i Francuska, tek priljepak SAD-a, iako joj je izraena karakteristika neprekidno i jogunasto inzistiranje na tobonjoj samostalnosti i povijesnoj autentinosti u odnosu na Ameriku. Za razliku od suvremenog imperijalizma SAD-a, mnogi Europljani su jo uvijek tek stari, konzervativni, naalost, jo uvijek dovoljno vojno moni neokolonijalisti.

Slubena hrvatska politika podrava politiku EU po pitanju Sirije, pa i kad ugroava interese naih tvrtki, prvenstveno tu mislim na INA-u. Prilino su ozbiljni navodi i da smo doturali oruje pobunjenicima. Kako to komentirate?

Da, postoje prilino relevantni domai i inozemni obavjetajni izvori i dokazi da je Zagrebu bila dodijeljena znaajna uloga u doturanju oruja tzv. pobunjenicima u Siriji, preko Jordana. Ti dokazi, ako nita drugo, zabiljeeni su kroz razne dozvole za prelijetanje susjednih teritorija i objavljeni su u regionalnim medijima. Jasno je da Hrvatska nema previe razloga da to prizna, iako je naivno ako se misli da se to ne moe znati. Pa pogledajte to je priznato i objelodanjeno samo minulih nekoliko mjeseci, da se prati, snima i kontrolira. I da e biti s time nastavljeno. Preleti aviona s orujem su igraka u tom sistemu komunikacija.

to se politike Hrvatske u odnosu na Bliski istok tie, to je ipak duboko unutarnja stvar naeg susjeda. Nije je korektno u mojoj poziciji komentirati. Uostalom, ona nije bitno drugaija od politike moje zemlje, s tim to Hrvatska sada ima i mnogo veu obavezu prema lanicama alijanse protiv Asada nego BiH. Granica u toj politici, nadam se, mora biti oslonjena na dvije toke potivanje interesa graana koje se predstavlja i potivanje elementarnih principa meunarodne politike i poretka.

Odricanje od kime

Vjerujem da, po definiciji, oni koji vode politiku u svojim dravama znaju to to znai. I to e znaiti u toj istoj politici ako se to smetne s uma. Znam samo da i u meunarodnoj politici, kao i kod kue, istinski respekt i potovanje imaju mnogo prije oni to dre do vlastitih principa, posebno kad su oni i univerzalni, nego kad savijaju kimu gazdama u svakoj prilici, uvjereni da e time stei njihovu naklonost. U politici i neslaganje, temeljeno na potivanju vlastitih principa, priskrbljuje vei respekt i dugorono partnersko potovanje nego bespogovorna poslunost. To su, uostalom, najee ope pojave koje s politikom ne moraju imati veze.

********************************************************

Rat u Siriji moe ugroziti Tursku 21.10.2013.

Novinar, publicist i diplomat Zlatko Dizdarevi bio je dopisnik iz Kaira i Beiruta, izvjetavao je i iz Izraela, Sirije, Alira, Jordana, Libije, Tunisa, Jemena.

Novinar, publicist i diplomat Zlatko Dizdarevi bio je dopisnik iz Kaira i Beiruta, izvjetavao je i iz Izraela, Sirije, Alira, Jordana, Libije, Tunisa, Jemena. Kao veleposlanik BiH bio je u Jordanu, Iraku, Siriji i Libanonu (poslije i u Hrvatskoj). Objavio je osam knjiga u deset drava dovoljno iskustva da ga se s pravom smatra jednim od najboljih poznavatelja stanja na Bliskom istoku.

Kako ocjenjujete situaciju u Siriji? Sada su tamo praktiki etiri strane u sukobima: reimska vojska, Slobodna sirijska vojska, islamisti i Kurdi.

Ta podjela pomalo zamagljuje realnu priu o, zapravo, legitimnim braniteljima drave, na jednoj strani, i onih koji postojei sistem nastoje sruiti silom, na drugoj. U vojnom smislu tamo je sirijska regularna armija, s jedne strane, i na drugoj strani cijela lepeza onih koji su protiv. Slobodna sirijska vojska (FSA), u poetku kompaktnija, a danas gotovo potpuno dekomponirana, ideoloki je i vojno razjedinjena, bez zajednike komandne vertikale, razdirana unutarnjim rivalstvom i ambicijama. Tu su potom nebrojene brigade od nekoliko stotina do vie tisua mudahedina koje izravno naoruava i logistiki podrava nekoliko zemalja iz regije, prije svega Turska, Saudijska Arabija i Katar. Potom je tu klasina Al Qaida sa strukturom iz Iraka i njima bliske formacije. Konano, tamo su sada ve deseci tisua klasinih vjerskih fanatika, zlikovaca, pljakaa i avanturista iz cijelog svijeta, zapravo istih terorista koji u otimainama, zvjerstvima nad civilnim stanovnitvom, preteno kranima i nevjernicima, iivljavaju svoje najnie strasti. Cilj im je da na razvalinama Sirije izgrade nekakve svoje nove emirate i kalifate...

Situacija s Kurdima je enigma?

Kurdi su se naoruali branei od ekstremista i pljakaa prije svega sebe i svoje, mjesto gdje su mirno ivjeli. Hezbollah je bio aktivan, mimo tvrdnji opozicije i Zapada, u nekoliko operacija u kojima su branjeni ili oslobaani prostori, gradovi i sela naseljeni ijitima. Ne treba zaboraviti i ubaene pripadnike stranih obavjetajnih slubi, instruktore, specijaliste za diverzije koji iz razliitih interesa operiraju u Siriji. To je slika na terenu. Na politikom planu, tijesno vezanom za meunarodnu scenu, shema je slina: SAD, EU, Turska, Saudijska Arabija, Katar, Izrael i mnoge zemlje kao razliiti logistiari, ujedinjeni u alijansu Prijatelja Sirije, protiv Assadova su reima i njega samog. Rusija, Iran, Kina pa i Irak te drugi manje eksponirani podravaju Assadov legitimitet. Opozicija ni vojno ni politiki nije jedinstvena. U takvoj situaciji nije jo blizu poetak raspetljavanja tamonje drame. Svakim danom stanje je sve opasnije ne samo za Siriju i regiju nego i ire.

Teko do eneve 2

Je li mogu dogovor Slobodne sirijske vojske, koja je uglavnom sekularna, s reimom?

Svi su dogovori mogui osim pristanka Assada da prihvati poraz i promjenu koja nije legitimirana izborima. Tu ima podrku veine u zemlji, ma to tko o tome mislio. Jednostavno, narodu ponuena alternativa je nemjerljivo gora od najgoreg iskustva s reimom. Veina tamo danas ponavlja: da nam je kao prije! Za Assada su svi naoruani mimo regularnih snaga teroristi, a opozicija s kojom je spreman pregovarati ne moe biti ona naoruana. Trenutano stanje na terenu i ono to slijedi sljedeih tjedana ne prisiljavaju ga ba da se drukije ponaa. Uz ovo, nisam siguran da je i veina u FSA doista sekularna. Ni vanjski organizatori i pomagai u ruenju Assada ne priznaju da su Siriju napali ekstremisti. Mnoge se stvari tek moraju rei, priznati i prihvatiti. Ni veina svjetskih medija, ureivanih razliitim interesima, ali i velikim zabludama i neznanjima, jo nije spremna vjerovati svojim oima.

Kakva je sudbina Slobodne sirijske vojske ako se rat nastavi, moe li ona nestati ?

Moe. Njezini vani dijelovi ve su preli na stranu ekstremista i Al Qaide, mnoge su brigade i slubeno objavile da politiko i vojno vodstvo FSA podrano sa Zapada vie ne priznaju, dijelovi tih snaga se ili rasformiravaju, a vojnici demobiliziraju uz amnestiju, neki prilaze regularnoj vojsci, oruje i novac izvana uglavnom zavravaju kod ekstremista. Mogu su nestati, kao i tisue uglavnom mladih entuzijasta to su na samom poetku krenuli u takozvano Arapsko proljee, preko noi, a to je djelo vanjskih i domaih ekstremista i njihovih logistiara.

Hoe li biti eneve 2 i s kime bi Assad uope tamo pregovarao? S Kerryjem?

Vjerujem da nee uskoro. Tono je da se spominje ta mogunost kako bi se okonalo krvoprolie nakon onog iznenadnog obrata s kemijskim orujem u Siriji. Ne vjerujem u priu o sluajnosti Kerryjeve izjave koja je navodno potaknula Ruse da pokrenu tu inicijativu.

Od najave konferencije radnog naslova eneva 2 dalje se nije otilo. Politike platforme za nju nema, nepoznati su sudionici na strani opozicije, a vojna situacija na terenu ne ide im u prilog. Uz to, takozvani opozicionari postavljaju i seriju za Assada pomalo i smijenih uvjeta, kao da oni dirigiraju situacijom na terenu. U pozadini su Sjedinjene Drave i saveznici koji se nikako ne odmiu od agende promjene reima u Damasku. Tursko nestrpljenje da se realiziraju stare ambicije u Siriji, francuski snovi da se vrate na istoni Mediteram, saudijski uzlet u regiji na raun pomalo odgurnutog Katara te radikaliziranje ionako fanatizirane opozicije u Siriji sve to nije dovoljno da Assad pristane na enevske pregovore samo s Kerryjem. Ukratko, vjerujem da e ta konferencija jo priekati.

Zato je Amerika odustala od napada na sirijski reim. Je li Obama doao do zakljuka da je opcija koja eli sruiti Assada puno opasnija za interese Zapada od sadanje vlasti? Ili je rusko protivljenje akciji bilo toliko jako da je i Obama shvatio kako bi Ameriku mogao uvui u rat s Rusijom?

Od svega je bilo poneto. Obama je uvidio, iako u zadnji as, da kod kue nema dovoljnu podrku za ono u to ga guraju vojno-industrijski kompleks i korporativna logika. Obini Amerikanac uglavnom ne zna gdje je Sirija i ne vidi kako su mu tamo ugroeni interesi. Prethodna skupa la s Irakom i slike terorista iz Sirije ohladile su javnost za novu avanturu. Uza svu propagandu, Al Qaida se Amerikancima nakon 11. rujna teko moe prodati kao saveznik u borbi za demokraciju. I Pentagon je dosta racionalno upozorio na svekoliku cijenu operacije. Britanski parlament ih je uzdrmao. A Rusi su se maksimalno angairali uz perfektno odigranu diplomatsku igru tako da Zapad, zapravo, nikada nee shvatiti dokle bi Putin bio spreman ii da se dogodilo najgore. Interes ruskog geostratekog povratka na Mediteran je veliki, ekonomski, obrambeni, energetski. Nije rije samo o pomaganju savezniku. Mobiliziranje otpora Zapadu nije bilo samo vojno. Velik je dio svijeta poodavno sit novog hegemonizma na planetu, realiziranog uime jednostrano shvaene globalizacije i izuzetnosti samoodabranih. ire gledano, tema za Ruse tamo, dakle, nije samo Sirija.

Zato je sirijska kriza postala tako snaan geopolitiki problem oko kojeg se sukobljavaju velike svjetske sile?

Oduvijek je geostrateka vanost Sirije u regiji bila golema. Nekad je hranila istona carstva, bila je zadnja toka puta svile s Istoka i polazna na karavanskim putovima za Zapad. Danas nema energetskih trasa mimo nje. Stoljeima je tu odravan balans izmeu sunita i ijita. Jedina u regiji ima dovoljno energije, vode i hrane. Tvrdoglavo je svoja, ima bogatu srednju trgovaku klasu, jaku vojsku iji se oficiri nisu kolovali u inozemnim akademijama. Civilizacija je stara tisuama godina, nisu pustinjski naftaki skorojevii. Damask je najstariji ivi grad na svijetu. Sekularizam im je prirodni refleks i uz veinske muslimane znaju da je pola Biblije nastalo na njihovu terenu. Tu injenicu potuju. Nemaju dugova u MMF-u i Svjetskoj banci. Mnoge imperije su se, kao i sada, otimale za njih uz ideju da ih treba unititi ako ih se ve ne moe porobiti. Tamo se, uz ostalo, bije vjeita bitka izmeu nasilnih hegemona izvana i domaeg osjeanja da to tako ne moe, ma kako njihova reim ne bio po mjeri svih. Naravno, Sirija je i na putu prema Iranu. Sve sam to tako vidio i doivio.

Turski razlozi

Erdoan je na strani pobunjenika. No sad je sasvim jasno da bi islamistiki pobunjenici, koji su uglavnom zauzeli poloaje na tursko-sirijskoj granici, mogli ugroavati stabilnost Turske?

Erdoan nije na strani pobunjenika, on je od poetka jedan od glavnih logistiara svega to se dogaa protiv Assada. Otud i najvei broj baza pobunjenika uz granicu s Turskom preko koje su u Siriju ili, a i danas ulaze, mudahedini iz cijelog svijeta i sva potpora njima. Nema zato straha da e teritorij Turske biti ugroen s te, saveznike strane, ako zanemarimo marginalne ili kalkulantski proizvedene incidente. Naravno, daljnji razvoj ratne i diplomatske situacije moe ambicioznoj Turskoj dramatino zakomplicirati i unutranju i vanjsku poziciju te dovesti do brojnih obrata. Nije malo onih koji jedva ekaju sirijski napad na Tursku (?!) i, eto NATO-a. Razlozi Turske su viestruki i povijesni, neoimperijalni i neokolonijalni, podjednako vjerski u rivalitetu sa Saudijskom Arabijom, energetski vaan kad je rije o plinu, u strahu od gubitka kontrole nad Kurdima koji su se uglavnom priklonili Assadu... Turska, kao i mnoge druge zemlje spram Sirije, ima svoje specifine i vlastite motive koji s motivima drugih ne moraju imati mnogo veze.

Ima li sirijska kriza veze sa sunitsko-ijitskim sukobom? Naime, postoje teorije da suniti sa sjevera (Turska) i juga (Arabija) ele prekinuti tzv. ijitski polumjesec na relaciji Teheran-Bagdad-Damask-Bejrut?

Sukob izmeu sunita i ijita povijesni je, doktrinarni i vjeito tinjajui. On e kao takav uvijek biti uvuen u sudare na Bliskom istoku. Ovdje, meutim, taj sukob nije ni osnovni pa ni meu vanijim s periferije dogaanja u Siriji. Taj problem, osim drugih, Sirija u sebi nije imala. On je tamo muka drugih, Saudijaca prije svih. Sunitsko-ijitska ravnotea u regiji jeste poremeena, ali za to nije kriv Damask. Amerikanci su okupacijom nepotrebno gurnuli Irak u ruke Iranu i poremetili tu ravnoteu. Posebnu ulogu imao je G. W. Bush sa svojom teorijom o osovini zla. Teza je o sektakom ratu tamo politika i medijska manipulacija. Osovina Teheran-Bagdad-Damask vei je problem svima u geoenergetskom pogledu nego u vjerskom.

Kada bi sutra bili izbori, kako bi Assad proao?

Ne trebaju nam nagaanja o sutra. Izbori su bili juer, 16. svibnja 2012. godine, ali je to velika veina svjetskih slobodnih medija preutjela. Izlaznost je bila gotovo 53 posto, a glasalo se prvi put za viestranaki parlament. Koalicija koju je predvodila Assadova Baath partija dobila je 73 posto glasova, a opozicijski Front u kojem su i Kurdi, 27 posto. Lider opozicije Qadri Jamil je danas zamjenik premijera u dravnoj vladi. O onome sutra, precizno predvianje nudi interna studija NATO-a iz srpnja 2013. godine: 70 posto Sirijaca glasalo bi za Assada. Dvadeset posto bilo bi neopredijeljenih, a deset posto za pobunjenike.

Daytonski model Siriji

Hoe li se Sirija raspasti?

To je cilj mnogih. Dekompozicija zemlje, marginaliziranje na regionalnom planu kako bi se sve skupa konano dralo pod kontrolom to nisu samo uoljivi imperijalni ciljevi u Siriji nego su smisao svega to se danas dogaa s najveim, najstarijim i nekada najmonijim dravama Orijenta. One se na brutalan nain guraju u naruje dravotvorno-politiki retardiranih pokreta i snaga, Irak i Sirija Al Qaidi, a Egipat Muslimanskoj brai. Vjerovali ili ne, politiki mone strukture u Americi ve nude sirijskoj opoziciji Daytonski model iz BiH kao najuspjeliji recept za poslije rata! U Sarajevu je proljetos odran i seminar na tu temu s opozicionarima dovedenim iz Londona, Pariza, Riyada. Sve je ve vieno: u vojnom smislu najbolja je pat-pozicija, tu nema pobjednika ni gubitnika (teorija, svi su oni isti i ludi). Potom ide teritorijalizacija prie (podjela u perspektivi trajna, za poetak na autonomne etnike i vjerske cjeline), problem se humanitarizira (biznis izgradnje za saveznike) i, konano, uvodi meunarodni nadzor ili protektorat. Nuenje bosanske realnosti kao uspjeha vrhunski je cinizam za Siriju, a pobjeda za realizatore projekta.

Imaju li dogaaji u Egiptu veze sa Sirijom ? Naime, Mursi je pozvao egipatsku vojsku da intervenira u Siriji to je, uza sve drugo, potaknulo vojsku da ga smijeni?

Na Bliskom istoku uvijek sve ima veze jedno s drugim, a sa stajalita zapadne korporativne logike prostor je jedinstven jedino kao interesna injenica. U ovom trenutku formalno postoje i specifine razlike u motivima za prie o Siriji i Egiptu. Sirijska je vie regionalna, vieznana, s mnogo isprepletenih povoda, naglaenije provocirana i voena vanjskim razlozima. Egipatska je vie interna tema. Pria s Mursijem i Muslimanskom braom uope nije nova ni u ishoditu ni u finalu. Pokret je zaet u Egiptu 1928. na otporu britanskom kolonijalizmu. Ciljevi su bili ujedinjenje umme, zajednice muslimana u svijetu. Svi egipatski reimi, od kralja Faruka do Mubaraka, prolazili su kroz slian odnos prema njima prvo kompromis, a poslije zaotravanje i zabrane. Najnovija zbivanja su, uza sve drugo, prilino posljedica uvjerenja Amerikanaca da e na Bliskom istoku lake kontrolirati te prostore i interese, preko tzv. umjerenih islamista iz opozicije. Pogreka u procjeni bila je to se Mursi, Muslimanska braa i slini nisu iskazali na politikoj sceni kao umjereni. Pokazali su sklonost dilemama u sluenju amerikim vanim ciljevima u regiji (zatita Izraela i kontrola Sueskog kanala prije svega), pokuali su eliminiranje vojne strukture koja je desetljeima sporazumom u Camp Davidu i uz pomoi Amerikanaca, postala kima vlasti na Nilu. Mursijeva koketiranja sa snagama u islamskom svijetu na nain kako ih Amerikanci nisu ba predvidjeli, dodatno su zakomplicirala stvari. Sukob dananjih razmjera bio je neizbjean pa i lako predvidiv.

Je li praktina zabrana Muslimanske brae u Egiptu pametan potez vojnog vrha? ini se da je time ipak sprijeen graanski rat... Ili se varamo ?

Taj i slini potezi tamo uporno se tumae na Zapadu i ovdje kroz naa vienja i standarde za koje drimo da su jedino prihvatljivi i drugima. Ovo nije ni prva ni posljednja zabrana Muslimanske brae u Egiptu i to nije stvar pameti i demokracije nego odnosa snaga i realnosti. Egipat je suvie veliki i suvie vaan u regiji da bi mu se nametali nai recepti. Uostalom, ve je jasna njihova reakcija na ponaanje Europe i Amerike, europsko inzistiranje na povratku Mursija uime demokracije i ameriko uskraivanje vojne pomoi Egiptu. Reim u Kairu hladno ignorira zahtjeve EU, a to se oruja tie, jo se hladnije ve okree Rusiji. Istodobno, Kataru koji je podrao Mursija glatko su vratili dvije milijarde dolara pomoi, a novac (zasad) uzimaju od Saudijske Arabije koja e iz svojih razloga sve uiniti da umanji znaenje Muslimanske brae u Egiptu. Sve je to odavde teko posloiti koristei tvrdoglavo tuu politiku pamet temeljenu na njihovim interesima i vienjima stvari.

*******************************************************

Pozvani vrag doao po svoje,

i to s ozbiljnim zakanjenjem 08.02.2014.

Rije je o generaciji koja je znala da moe pravednije i sretnije, a ve 20 godina gleda da sve ide u drugom pravcu, generaciji iji sinovi pitaju a to i ti ne krade pa da i mi imamo, koja kopa po kontejnerima zato to su joj lopovi u ime nacije, etnosa, vjere i nedovrenog rata ukrali zemlju

Nisam iznenaen apsolutno ni jednim detaljem storije o kaosu u Federaciji BiH. Bitno je ne previdjeti ovu injenicu u Federaciji, za sada ne i u Republici Srpskoj! Stvar je bitna za razumijevanje cijele prie, ma kako izgledala bizarna.

to se iznenaenja tie, zapravo sam u udu kako se sve skupa nije dogodilo i ranije. Naprosto zato to su postojali svi udbeniki elementi za eksploziju.

Prvo, potpuno ponienje u svakom pogledu goleme veine stanovnika Bosne i Hercegovine, posebno ovog njezinog frankentajnskog "dejtonskog" dijela koji se zove Federacija BiH. Morali su odreagirati spontano jo ranije. "Spontanost" je ovdje bolnija varijanta od nekakve velike zakulisne organiziranosti.

Drugo, potpuna nesposobnost, zapravo nepostojanje neega to bi se trebalo zvati dravom u bilo kakvom racionalnom i poznatom obliku. I uporno zatvaranje oiju pred time kod onih koji su dravnog i ustavnog monstruma stvorili, pa priaju priu o ljudima u BiH koji to "sami moraju ispraviti". Valjda kao u Ukrajini, na Bliskom istoku ili tko zna gdje... Ako oni ne izvuku nikakav zakljuak, eto problema odavde sutra u njihovom sretnom dvoritu.

Tree je tipini urnek ovdje iskazan u punoj mjeri, a odavno poznat u svijetu kako spontanu "revoluciju" prvog danaukradu druge noi najradikalniji fakini i lupei u lepezi od huligana do, sutra, ekstremista raznih nijansi.

Unitena srednja klasa

Ukratko, vrag koji se u sluaju tzv. dejtonske Bosne i Hercegovine koja je apsolutno nasilje nad povijesno i dokazano moguom funkcionirajuom, postojeom, realnom i ljudskom Bosnom i Hercegovinom morao pojaviti iz svoje jazbine, stigao je po svoje. Rekao bih na gromoglasne pozive odavde, ak i s ozbiljnim zakanjenjem. Sve ostalo su nijanse.

U te "nijanse", naslonjene na ovo gore, ide i sljedee: u ovoj i ovakvoj dravi ivi su ljudi koji su radili, stvarali, bivali plaeni, ljudi koje je rangirao u ivotu neki drugi sistem vrijednosti, mnogo realniji, prihvatljiviji i loginiji od ovoga koji je danas na snazi. Ljudi koji su znali to je individualni i kolektivni dignitet. Postojao je red veliina veoma blizak onome koji je vladao unaokolo po svijetu. Sve skupa, postojao je, i to ba u gradovima poput Sarajeva, Tuzle, Mostara, Bihaa, Banjaluke...okoli u kojem je narastala kao dominantna srednja klasa. Pojedinci "tajkuni" mogli su se progutati ak i uz osmijeh. Luzeri su za svoje stanje bili uglavnom sami krivi. Ta i takva srednja klasa danas je brutalno, reklo bi se "genocidno" unitena, satrta, ismijana, poniena do sri i proglaena prdnjom. Od koga? Siledija, kriminalaca, onih to ismijavaju obrazovanje, pamet, kulturu. Od bahate nove elite izrasle na svemu onome to je kontravrijednost onome to je bilo.

Nije ovdje u pitanju povijest, neto nekad to ima samo u knjigama. U pitanju je injenica da je ponienjem poklopljena generacija koja je znala da moe i kako moe drugaije i pravednije, uspjenije i sretnije, a evo ve dvadesetak i kusur godina gleda da sve, ciljano, ide u suprotnom pravcu i protiv njih i njihove djece. U pitanju je generacija koja se svako malo ponosno dizala na himnu to je negdje svirana uz medalje i prva mjesta, a danas joj himna ak ni teksta i rijei nema, a ne svira se nigdje i bezmalo nikad. I zastavu su joj drugi nacrtali, bez ikakve veze s vlastitom povijeu i vrijednostima. U pitanju je generacija iji sinovi oevima postavljaju pitanje a to i ti ne krade pa da i mi imamo... Konano, u pitanju je generacija koja je poela doslovce da kopa po kontejnerima ne zato to su orkani, poplave ili zemljotresi poharali zemlju, ve zato to su lopovi ukrali tu zemlju i njezina blaga strpali sebi u dep. U ime nacije, etnosa, vjere i nedovrenog rata.

Nita to ne udi

I nije zato udo to je sve krenulo iz Tuzle, koja je bila i ostala posljednji bastion kakve-takve graanske sredine protiv koje je od prvog dana nakon rata krenuo pritisak svake vrste ne bi li joj se to lice unakazilo i promijenilo. Normalno je, zato, to su tamo i policajci stali na stranu ponienih, jer su ista krvna grupa.

Nije udo ni to to je najkrvavije i najbrutalnije bilo u Sarajevu. Taj je grad ponien ponajvie i nekadanji genetski kod mu je uniten na najgori nain. I u vezi s njegovom realnou najstranije se laemo. Ruilo se ciljano i projektirano u ratu, a onda mirno, uporno i primitivno nakon rata. Rekli bi mnogi, logino. Sarajevo je danas najdalje od onoga to je nekad bilo. I tu ranu ponajbolje osjeaju oni koji su u njemu ostali, a djeca im se ne snalaze u sudaru roditeljskih nostalginih sjeanja i brutalne uline realnosti. Poslastica za vraga.

Idiotski Dayton

to rei o unutarnjem ustavnom konceptu kaosa, u kombinaciji s adekvatnim domaim izvoaima radova. O Daytonu kao idiotski proitanom projektu kojim su veliki unaokolo htjeli sebi da zakae medalju, na kojem je trebalo zaraditi tajkunske novce, ukrasti resurse, onemogui i satrati svjee ideje nepodobne korporativizmu, promijeniti autohtonu pamet i razmijeniti je za uvezene i domae idiotluke i debile, eksperimentirati na modelu teritorijalizacije nacionalizma kao dravotvorne paradigme koja e se ponuditi sutra drugim nepoudnim dravama...

Rezultat je do boli prepoznat u vatri na ulicama duhovno i materijalno dekomponiranog Sarajeva i brutalno nacionalistiki podijeljenog Mostara, prije svega. U entitetu u kojem praktino ne postoji ni jedna jedina organizacijska vertikala koja znai naredbodavnu i funkcionalnu hijerarhiju, konkretne nadlenosti i posebno odgovornosti, nego je sve u artificijelnim horizontalama koje se nigdje ne dodiruju, nitko nikome ne odgovara, a sve je u mehanizmima blokade bez ijednog mehanizma deblokade jasno je zato napadnute institucije te "drave" nitko ne brani. Zapravio i nema tko. ak i da je bilo naredbi da se to radi, suglasnost je moralo da potvrdi desetak instanci. Institucija, zapravo, nema ni u promilu koji je izvan te najprizemnije politike. Umjesto toga, policijom nareuje ministar jer je on politika, a politika je ovdje lini dobitak. Idu izbori, valja biti "humanist", a istorija je potvrdila da ono "niko ne sme da vas bije" daje pouzdan rezultat.

Drava RS, brutalna realnost

I konano, zato do ovoga asa tog raspada sistema i putanja na volju "otimanju revolucije" nije bilo u Republici Srpskoj. Zato to kakve-takve kvazi-drave, temeljene na jakoj hijerarhiji s voom (ma kakav on u totalitarizmu i hegemoniji bio) ima, zato to ima mehanizme da naredi i provede nareenje, zato to nema meunivo u nekakvim kantonima kojima rukovode raznorazne koalicije k'o guske u magli, zato to se zna tko krade i za koga, a tko tu ne igra. Zvui prilino nedemokratski ova "pohvala" tamonjem centralizmu kojim se, upravo odatle, mae kao crvenom krpom kada je BiH kao drava u pitanju?

Ovo je, ipak, brutalna realnost. Na prostorima na kojima se dogodio kaos, najjednostavnije kazano, nema drave sposobne da se kaosu odupre. A nema je jer postoje dva, objektivno meunarodno podrana modela lopovluka i krae. Jedan je nepostojanje drave pa moni lopovi mogu to hoe. To se zove Federacija BiH, entitet. Drugi je ukradena drava od jednog voe, totalitarista, koji je uspjeno prodao nacionalizam pod populizam, odsjekao veze s ostatkom "drave" i u svojoj nahiji dri stvar pod kontrolom. Za sada. To se zove Repblika Srpska, entitet.

Ni u jednom ni u drugom sluaju nikoga se ama ba ni najmanje ne tie to povijesne teorije o demokraciji o tome kau. One ne samo da nisu vane, one su ovdje krajnje nepoeljne i opasne i protiv njih se valja boriti svim silama. Nisam ba siguran da i sam vrag na tom terenu za sada uopte trai jo neki dodatni primamljivi teren za sebe. I ovako kako je, njemu je puna aka duge brade.

********************************************************

Ukrajina - tko je tu izgubio glavu 24.02.2014.

Tamna strana prosvjeda - zapaljena zgrada sindikata

Mrtvi monstrum Goebbels, historijski ampion propagande, negdje se na nekom svijetu ovih dana cereka od zadovoljstva. Ponovo je uspio sa svojom mitskom sentencom: la ponavljana vie puta postaje istina...

Ako je ovo vrijedilo u njegovo vrijeme, kada je politiki i medijski upakirana neistina putovala nebrojeno puta sporije nego danas, a pamet mase bila manje-vie podjednako prijemiva za ponavljane "istine odozgo", moe se samo zamisliti kakve to rezultate daje danas. Jedan od tih rezultata je, evo, Ukrajina. Zapad je tako dobio jo jednu bitku u borbi za "slobodni svijet, demokraciju i ljudska prava", na granice Rusije, zemlje "opasnih totalitaristikih apetita" treba izai NATO, koji e im ohladiti ambicije, "volja naroda" iskazana kroz "mirne demonstracije" je usliena, a osloboditelji koji su silno podrali tamonje demokratske procese idu dalje. Da se istom asnom poslu sada mirnije posvete u Venezueli i zapoetom u Siriji, gdje im se pogreka ljetonje trenutne slabosti ne smije ponoviti. Sutra opet u Iranu, a onda, tko zna, preko Ukrajine, Bjelorusije, Gruzije, Moldavije, sve blie samoj Rusiji, pa Kini, Latinskoj Americi i ve kaparenom Pacifiku... Ba onako kako doktrina potpune kontrole planeta iz jednog centra, zna-se-kojega, zahtijeva.

Nije razlog za crveno svjetlo upozorenja to to je s ela Ukrajineotiao Janukovi. Po mnogo emu je zasluio moda i gore od toga. Koliko zbog obijesti i korupcije raznih vrsta, kojima se mnogi istoni oligarsi nisu umjeli oduprijeti, toliko zbog malog politikog formata koji je naprosto otvarao vrata izvoaima radova ekstremne i naci-faistike provenijencije.

Razlog za alarm je ubrzano privoenje kraju koncepta ake preambicioznih neokolonijalista ijim strastima vie kao da ne vladaju na presudan nain samo korporativno-interesne raunice u otimaini preostalih planetarnih resursa. ini se sve ee da motivi proizlaze ak i od svojevrsne nastranosti pomalo medicinske provenijencije, od uasnog straha da ih se moe proglasiti nadigranima u sluaju Sirije, Irana, Egipta, Latinske Amerike... Kao da je panika da se "druga strana" moe osjeati pobjednikom, eto, i u prii s Ukrajinom, pa e stvar poeti da se ita u oima onih koji u njih gledaju kao u bogove decenijama, dovoljnom za potpuno uruavanje neupitnog autoriteta zasnovanog na "posebnosti" i bespogovornosti sile.

Zgarite kao posljedica osvajanja zgrada u centru Kijeva

Interesi velikih sila

Sve se ovo proizvodilo na politikoj sceni i hranilo najmonijim medijima koji su danas, funkcionirajui doista gebelsovski, olienje velikoga gubitnikog jada u odnosu na ono to su nekad bili. Totalitarizam realiziran kroz globalizirano korporativni mrak, u centrima tzv. slobodnog svijeta u najmanju je ruku podjednak politikom totalitarizmu istinski mranih "istonih" sistema po svijetu. Tuno je, meutim, da je on u velikih zapravo mnogo gori u usporedbi s onim to o sebi sami misle nameui slobodu laganja sebi i drugima.

Tri su ravni, sasvim pojednostavljeno kazano, u kojima se odigravala storija o Ukrajini, ali jo vie povodom Ukrajine. U vezi sa sve tri onaj je spomenuti Goebbels manje ili vie pobijedio.

Prva je ona na izvoru prie, o odnosu Ukrajine i Rusije. Nakon raspada Sovjetskog Saveza prije 25 godina, Ukrajina je poela svoju samostalnu priu sudbinski odreena geopolitikom. Golema zemlja s 46 milijunastanovnika, u geostrategiji prostora jedna od najvanijih na svijetu, morala je iz egzistencijalnih razloga ostati neutralna, a bila je izuzetno primamljiva za razne apetite i Istoka i Zapada. Za Evropu kao potencijalno golemo trite, za Ameriku kao kljuna karika u stiskanju lanca oko Rusije, za NATO kao mjesto odakle se svaki metar Rusije vojno moe nadzirati ime god se hoe, a za Rusiju kao crta obrane po dubini prema Zapadu. O Crnom moru, floti, pomorskim bazama i "proruskom" Krimu, da se i ne govori.

Storija nije, naravno, crno-bijela i na nju su oduvijek utjecale mnoge nijanse. Od sastava i povijesne genetike stanovnitva, ideolokih podjela, prolosti, premjetanja granica... Ipak, mnogi geostratezi i analitiari u tih minulih etvrt vijeka slagali su se da je vojna neutralnost Ukrajine jedina mogua solucija za odravanje mira. Ona je odmicala NATO od granica Rusije, ali i zemlju od patronskih apetita Moskve. Treba priznati, Putin je u razliitim prilikama javno davao do znanja da Rusija nema nita protiv europeizacije Ukrajine, ali se s ulaskom NATO-a tamo ne moe pomiriti. Ipak, u onih 25 godina EU je oblikovao lijeno, ali uporno svoju istonu politiku, dok se NATO na Istok irio direktno. Onaj mali "goebbels" uporno je ponavljao da je to zbog opasnosti za istone evropske zemlje - od Moskve.

Na evropski proces "Istonog partnerstva", Rusija je odgovorila projektom "Euroazijske Unije". to zakulisne to javne operacije i jednih i drugih pritiskale su nekadanje sovjetske drave u ruskom okruenju da se privole njihovu carstvu. Evropa je posebno godinama aikovala s Ukrajinom, Gruzijom, Moldavijom i drugima kako bi zaposjela trajno svojevrsnu liniju podjele od Baltika do Kavkaza. Rusija se trudila da se "njihovoj" Uniji uz Kazahstan i Tadikistan prikljue i Armenija i Azerbajdan. Bjelorusija je privremeno bila po strani, premda se danas, nakon Ukrajine, sa sigurnou moe tvrditi da zbog svoje pozicije ni ona nee dugo ekati na "demokratsku revoluciju" po istom scenariju pa i s istim izvoaima kao u Ukrajini. Naravno, uz objektivnu olakicu borcima za demokraciju na domaem terenu, u liku i posebno djelu predsjednika Lukaenka, takvog kakav je.

Desni pokreti poput Desnog sektora javno se hvali da e ii protiv "komunizma, idova i Rusa do posljednje kapi krvi..."

Putin je kriv za sve

Ukrajina je s Janukoviem i za Evropu i za Ameriku, posebno za NATO, postala dodatno znaajan igra nakon to je s EU-om potpisala, nakon est godina pregovora, Sporazum o asocijaciji i Istonom partnerstvu. Nikoga na Zapadu nije tada previe sekiralo to je njihova prethodna miljenica Timoenko u zatvoru. Ispostavilo se, meutim, da su EU-obeanja od kojih se ne ivi jedno, a ivotna realnost drugo. Ekonomija, trite, samostalnost bez vrstih veza vani, uz golema nadanja ljudi koji su decenije ivota pod stegom proveli sanjajui svjetlucavi i sretni Disneyland Zapada, gurnuli su Ukrajinu na koljena. Nekad respektabilna industrija ostala je bez posla, kao i golema itnica bez trita.

A pria koju propaganda nije priala bila je, sasvim pojednostavljeno, sljedea: Bruxelles je zatraio od Kijeva, slijedom obeanja o sretnoj budunosti, da potpie trgovinski pakt s EU-om, to prije svega znai i slobodni protok roba s kontinenta u ovu zemlju. Scenarij dobar za Evropu, ali poguban za ukrajinsku posrnulu proizvodnju, a posebno industriju. Ve vieno. Moskva tada nudi Ukrajini 15 milijardi dolara pomoi, smanjenje cijene plina do 30 posto i velike poslove za ukrajinsku industriju, znai i stotine hiljada zaposlenih. Uvjet je da postojei sporazum o slobodnoj trgovini izmeu Rusije i Ukrajine ne moe ostati na snazi ako se potpie pakt s EU-om, jer bi to znailo da je Rusija, kroz Ukrajinu, postala bescarinsko otvoreno trite za evropske robe. Evropa glatko odbija kompenzirati Ukrajini gubitak ruskog trita i ruskih roba, do ega e doi ako se trgovinski pakt prihvati. To ih se ne tie. Janukovi u ovakvim okolnostima ne potpisuje trgovinski pakt s EU-om, to se na Zapadu pretvara u stvar ruskog onemoguavanja demokracije u Ukrajini, u ucjenu i pritisak ruskog totalitarizma...

Sve ostalo je ve vieno, scenarij je dobro poznat i uigran. Na ulice prvo izlaze protestanti s porukama koje su legitimno iskazivanje stavova. Samo par dana kasnije, barikade, paljenje, agresija. Uskoro organizacije ekstremista i desniara preuzimaju "revoluciju". Opozicija gubi utjecaj i ugled pred mranim naci-faistima iz prolosti, ali evo i dananjice. "Svoboda", "Desni sektor" i slini zauzimaju zgrade dravnih institucija, ucjenjuju, potiskuju sa scene Klika, Jatsenijuka, Tijagniboka i druge. Na red dolaze snajperisti na krovovima, oruje na ulicama, lideri koji se javno hvale da e ii protiv "komunizma, idova i Rusa do posljednje kapi krvi..." Mali i veliki ponavljai lai, s naredbama iz velikih centara vani ponavljaju kako su to "mirne demonstracije" i kako se one moraju tolerirati. Sjeate se "umjerenih dihadista" u Siriji...

Putin je zauzet Olimpijskim igrama, koje na Zapadu nisu proputali omalovaiti i ismijati kad god su i gdje god su mogli, pa je tajming odlian za dovravanje Ukrajine i rasturanje konferencije o Siriji. On ponavlja kako nema nita protiv evropskog puta Ukrajine, kako je unutarnja situacija njihova stvar, kako obeanu pomo ne uvjetuju tamonjom politikom strukturom, ali i kako se Rusija ne moe sloiti da NATO ue u Ukrajinu... Za Zapad i neke druge, unato svemu, Putin ostaje glavni krivac za sve. Ponovljene lai postale su istina.