1

www.bastinaobjave.com

ZAPOVJEDNIK VJERNIKA ALI IBN EBU TALIB

- pod Poslanikovim okriljem - prvi koji je prihvatio islam - bezgranina odanost! - osobiti Poslanikov povjerenik - dva sudbinska puta - borba na tri fronta

Pregled ivota Zapovjednika vjernika Alija, mir neka je na nj

Hazreti Ali, mir neka je na nj, roen je 17. redeba trideset godina nakon godine slona unutar same Ka'be. Njegova majka zvala se Fatima bint Esed, a otac Ebu Talib. ehadet je dosegao 21. noi ramazana 40. godine nakon Hidre u gradu Kufi. Njegov plemeniti kabur nalazi se u asnom Nedefu.

Faze Alijevog, mir neka je na nj, ivota

Budui da je Zapovjednik vjernika roen deset godina prije poetka objave Poslaniku, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, da je u svim bitnim zbivanjima iz historije islama

uvijek bio pored Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, te da je ivio jo trideset godina nakon Poslanikove smrti, njegov ivot, koji je trajao 63 godine, moemo podijeliti u sljedee faze:

1. od roenja do poetka Objave Poslaniku islama; 2. od poetka Objave do Poslanikove hidre u Medinu; 3. od Hidre do smrti Poslanika islama; 4. od smrti Poslanika islama do poetka Alijevog hilafeta; 5. period hilafeta ovog velikana.

1. Od roenja do poetka objave Poslaniku islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove

Kako smo ve ukazali, podijelimo li itav Alijev, mir neka je na nj, ivotni vijek na pet faza, prvi period Imamovog ivota bio bi onaj do poetka objave Poslaniku. Ovaj period Imamovog ivota nije trajao vie od deset godina, budui da kad je Ali, mir neka je na nj, roen, Poslaniku nije bilo vie od trideset godina, a budui da je Poslaniku objava poela stizati u

2

etrdesetoj godini, Ali, mir neka je na nj, u trenutku prve objave nije imao vie od deset godina.

Pod Poslanikovim okriljem

Ali, mir neka je na nj, ovaj posebno osjetljivi period oblikovanja linosti, odgoja i duhovnog profiliranja proveo je u hazreti Muhammedovoj, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, kui, pod njegovim odgojem i staranjem. Islamski historiari u vezi s tim biljee: Jedne godine Mekku pogodi velika oskudica. Ebu Talib, Poslanikov amida, imao je u to vrijeme brojnu obitelj i velike trokove. Hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, predloi Abbasu, svom drugom amidi i jednom od najbogatijih ljudi meu Haimijama, da obojica uzmu u svoju kuu po jedno od Ebu Talibove djece, e kako bi umanjili Ebu Talibove izdatke. Abbas se sloi, pa skupa otioe Ebu Talibu, iznosoe mu svoj prijedlog i Ebu Talib prihvati. Naposljetku, Abbas povede svojoj kui Dafera, a hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, Alija. Ali, mir neka je na nj, ivio je u Poslanikovom domu do Objave i bio je prvi koji ju je potvrdio i prihvatio Poslanika.

1

Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, nakon to je uzeo sebi Alija, mir neka je na nj, rekao je: Odabrao sam onoga koga je Bog odabrao za mene.2 Budui da je hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, nakon smrti Abdul-Mutaliba odrastao u Ebu Talibovoj kui i pod njegovim starateljstvom, htio je da odgajanjem jednog njihovog djeteta uzvrati Ebu Talibu i njegovoj eni Fatimi bint Esed na panji koju su mu poklonili, pa je meu njihovom djecom odabrao Alija, mir neka je na nj. Za svog halifata, Ali, mir neka je na nj, ukazao je na ovaj period svog odgoja u hutbi poznatoj

kao Kasi'a, rekavi: Znate doista mjesto moje u Poslanika Boijeg mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i porodicu njegovu! s obzirom na srodstvo vrlo blisko i na poloaj poseban. Kada bijah dijete, uzeo me je u okrilje svoje. Obiavao me je privijati na grudi svoje i stavljati me pored sebe u postelji svojoj, primicati tijelo svoje blizu moga, te mi omoguavati da miriem miomiris njegov. Obiavao je savakati neto, pa mi onda to davati, zalogaj po zalogaj... A ja sam ga slijedio poput deveta koje slijedi trag majke svoje. Svaki dan mi je pokazivao, u obliku znamenja, neke od osobina svojih i nareivao mi da ih slijedim.3

Ali, mir neka je na nj, u peini Hira

Prije nego mu je poela stizati Objava, hazreti Muhammed, mir i blagoslov neka je na nj i njegove, svake godine bi po jedan mjesec provodio u ibadetu u peini Hira.4 Ako bi za to vrijeme onuda naiao kakav siromaak, nahranio bi ga, a nakon to bi se navrilo mjesec dana,

1 Obratiti se na sljedee izvore:

- Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 58. - Ibn Hiam, Abdulmelik, Es-siretun-nebevijje, priredili Mustafa Al-Siqa, Ibrahim Abyar i

Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebeti Mustafa Al-babi, 1355. h.g., sv. 1, str. 262. - Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umum vel-muluk, Bejrut, Darul-qamusul-hadis, sv. 2,

str. 213. - Ibn Ebil-Hadid, erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje,

Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv.13, str. 119. 2 Ebul-Fered Isfahani, Muqatil-talibin, Nedef, Menuratul-mektebetul-hajderije, str. 15.

3 Staza rjeitosti (Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutehaji

i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994., govor. 191., str. 158-159. 4 Hira je ustvari brdo sjeverno od Mekke, a peina Hira nalazi se na njegovim obroncima.

3

vraao se kui. U povratku bi prvo svratio u Mesdidul-Haram, sedam ili vie puta je tavafio Ka'bu, a onda je odlazio svome domu.

5

Izvjea nam kazuju da je hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, s obzirom na njegovu snanu naklonost prema Aliju, mir neka je na nj, vodio Alija tokom tih mjesec dana sa sobom na Hiru.

Kada se melek Objave po prvi put spustio hazreti Muhammedu, blagoslov i mir neka je na nj i

njegove, upravo u toj peini, i poastio ga stupnjem poslanstva, Ali, mir neka je na nj, bio je uz Poslanika. Jer, radilo se upravo o onom mjesecu tokom kojeg se hazreti Muhammed,

blagoslov i mir neka je na nj, radi ibadeta povlaio na brdo Hira. Ali, mir neka je na nj, u hutbi Kasi'a, u vezi s tim kae: Svake godine odlazio je u osamu na Hiru, gdje sam ga gledao, a gdje ga niko drugi gledao nije... Kada je objava sputena njemu mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na porodicu njegovu! uo sam cviljenje ejtanovo. Tada rekoh: O Poslanie Boiji, kakvo je to cviljenje? A on odgovori: To je ejtan koji je izgubio nadu svaku da e mu se robovati! Ti zaista uje to ja ujem, i vidi to ja vidim, osim to ti uistinu nisi vjerovjesnik, ve si doista pomaga, i ti si, zasigurno, u dobru.6 Iako se ove rijei mogu odnositi na Poslanikov ibadet u Hiri u periodu nakon poetka objave, no naprijed izneseni podaci a i injenica da je Poslanik ibadet na Hiri obavljao uglavnom prije poetka objave, ukazuju na to da se ove rijei odnose na vrijeme prije poetka objave Poslaniku islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove. U svakom sluaju, istota Alijevog, mir neka je na nj, duha i Poslanikov odgoj uinili su da Ali jo u djetinjstvu svojim osjetljivim srcem, pronicljivim vidom i uhom koje slua, vidi stvari i uje zvukove koje obini ljudi ne mogu vidjeti ni uti. Ibn Ebil-Hadid Mu'tezili u svom komentaru Nehdul-belage pie: U knjigama se prenose vjerodostojne predaje da kad se Dibril prvi put spustio Poslaniku i poastvovao ga stupnjem poslanstva, Ali je tad bio uz Poslanika islama.7 Od Imama Sadika, mir neka je na nj, prenosi se da je rekao: Prije objave Poslaniku islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, Ali, mir neka je s njim, viao je uz njega svjetlo poslanstva i slua glasove meleka. Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, rekao mu je: Da ja nisam peat Boijih poslanika, ti bi bio dostojan poslanstva, no ti si moj povjerenik i nasljednik, prvak povjerenika i predvodnik bogobojaznih.8

2. Od poetka objave do Poslanikove Hidre

Drugi period Alijevog, mir neka je na nj, ivota jeste razdoblje od poetka objave do selidbe u Medinu, i taj period trajao je trinaest godina. Ovo razdoblje u Imamovom ivotu obuhvata niz njegovih blistavih napora i velianstvenih djela poduzetih na putu napretka islama, djela kakva se u historiji islama ne mogu pripisati nikome osim njemu.

Prvi koji je prihvatio islam

Prvo to u ovom razdoblju slui na ponos Aliju, mir neka je na nj, jeste njegovo prvenstvo u prihvatanju islama. Odnosno, da kaemo ispravnije, on je uvijek i ispovijedao islam budui da 5 Ibn Hiam, Abdulmelik, Es-siretun-nebevijje, priredili Mustafa Al-Siqa, Ibrahim Abyar i Abdulhafiz

ibli, Kairo, Mektebeti Mustafa Al-babi, 1355. h.g., sv. 1, str. 252. 6 Staza rjeitosti (Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutehaji

i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994., govor. 191., str.159. 7 Ibn Ebil-Hadid, erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo,

Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv.13, str. 208. 8 Ibid, str. 210.

4

je Ali, mir neka je na nj, od djetinjstva bio monoteista i nikada se nije uprljao

idolopoklonstvom,9 te tako pod islamom ovdje podrazumijevamo zakrenutost od

idolopoklonstva (to nije sluaj sa ostalim Poslanikovim ashabima). Prvenstvo u prihvatanju islama vrijednost je koju istie Kur'an asni koji kae da oni koji su prvi prihvatili islam kod Boga uivaju osobitu vrijednost: I oni prvi uvijek prvi! Oni e Allahu bliski biti...10 Posebna panja Kur'ana prema prvenstvo u prihvatanju islama ide ak dotle da se oni koji su prihvatili vjeru prije osvajanja Mekke i koji su rtvovali svoje ivote i imetke na Boijem putu smatraju boljim od onih koji su vjeru prihvatili nakon muslimanskog osvajanja Mekke i onda

uestvovali u dihadu. ta, onda, tek rei za one koji su postali muslimanima prije Hidre, u prvim godinama pojave islama, kako je kazano: Nisu jednaki oni meu vama koji su davali priloge prije pobjede i lino se borili oni su na viem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lino se borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu.11 Razlog davanja prednosti vjeri muslimana prije osvajanja Mekke (to se desilo osme godine poslije Hidre) jeste taj to su oni prihvatili vjeru u vrijeme kad islam na Arabijskom poluostrvu nije dosegao vrhunac moi i kad se baza idolopoklonika, dakle Mekka, inila neosvojivom tvravom i kad su sa svih strana ivotima i imecima muslimana prijetile opasnosti. Svakako, nakon selidbe u Medinu i prihvatanja islama od strane Evsa, Hazreda i plemena u okolini Medine, muslimani su postigli napredak i uivali su relativnu sigurnost, te su ak u mnogim oruanim sukobima izvojevali pobjede, no opasnost jo nije bila posve otklonjena. Prema tome, budui da je prihvatanje islama i rtvovanje ivota i imetka u ovakvim uvjetima osobita vrijednost, zasigurno je prihvatanje islama na samom poetku Poslanikovog pozivanja, onda kad nije bilo druge snage osim Kurejija idolopoklonika, jo vea i znaajnija vrijednost. Stoga se meu Poslanikovim drugovima prolost u islamu smatrala vanim razlogom za ponos. Otud nam je jasna vrijednost Alijevog, mir neka je na nj, prvenstva u prihvatanju islama.

Dokazi Alijevog, mir neka je na nj, prvenstva u prihvatanju islama

U islamskim vrelima navedeno je toliko dokaza i svjedoanstava Alijevog, mir neka je na nj, prvenstva u prihvatanju islama da bi nabrajanje svih njih nadmailo opseg ove knjige, no, kao primjer, navest emo sljedee:

1. Prije svega, sam Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, izriito je kazao da je Ali, mir neka je na nj, prvi prihvatio islam, te je pred skupinom svojih drugova rekao:

Prvi koji e se na Danu sudnjem sresti sa mnom na Havsu (Kevseru) bit e prvi meu vama u islamu Ali ibn Ebi Talib.12

2. Uenjaci i muhadisi prenose: Hazreti Muhammed, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, postao je Boijim poslanikom u ponedjeljak, a sutradan (u utorak) Ali, mir neka je na nj, obavio je za njim namaz.

13

3. Imam u hutbi Kasi'a kae: Tada islam nije bio prisutan ni u jednoj kui do u kui Poslanika Boijeg mir i blagoslovi Boiji neka su na nj i na porodicu njegovu! i Hatide.

9 Akhtab Khavarizm, Al-Munaqib, Nedef, Al-Matbu'atul-hayderiye, 1385. h.g., str. 18.

10 Al-Waqi'a, 10-11.

11 Al-Hadid, 10.

12 Ibn Abdulber, Al-Isti'ab fi ma'rifetil-ashab, prvo izdanje, Bejrut, Darul-ihyai mirasul''arabi, 1328. h.g.,

sv. 3, str. 28. 13

Ibn Ebil-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv.13, str. 119.

5

Bio sam trei poslije njih dvoje. Gledao sam svjetlost Objave i Poruke i udisao sam miris vjerovjesnitva.14

4. Na drugom mjestu, Imam se svoje prolosti u islamu ovako sjea: Boe moj, prvi sam koji je usmjeren i koji je uo i odazvao se. Niko mi nije prethodio u molitvi, osim Poslanika Boijeg- neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove!15

5. Ali, mir neka je na nj, rekao je: Ja sam rob Boiji, brat Poslanika Njegovog i najiskreniji sam, i tako neto ne moe ustvrditi nakon mene osim teki laljivac. Osam godina prije drugih ljudi obavljao sam s Poslanikom namaz.16

6. 'Ufif ibn Qays Kindi kae: U doba dahilijeta bavio sam se trgovinom mirisima. Na jednom od svojih putovanja dooh u Mekku i smjestih se kod Abbasa (jednog od naveih mekkanskih trgovaca). Sjedio sam s Abbasom jednog dana u Mesdidul-haramu, kad u trenutku dok je Sunce bilo u zenitu u Mesdidul-haram ue mladi ije je lice sjalo poput punog mjeseca. Pogleda u nebo, a onda se okrenu ka Ka'bi i poe obavljati namaz. Uskoro mu prie deki prijatnog lica i stade s njegove desne strane. Onda doe i neka pokrivena ena i stade iza njih dvojice, pa su njih troje zajedno obavljali namaz, ruku i seddu. Zaudi me ovaj prizor (da u sreditu idolopoklonstva tri osobe obavljaju molitvu drukije od obiaja idolopoklonika), pa se okrenuh Abbasu i rekoh: Zaudna stvar! I on ovo ponovi, pa dodade: Poznaje li ovo troje? Ne!, rekoh, a on kaza: Onaj to je doao prvi i stoji ispred ono dvoje je moj brati Muhammed ibn Abdullah. Onaj drugi je moj drugi brati, Ali ibn Ebi Talib, a trea osoba je Muhammedova ena. On tvrdi da je njegova vjera objavljena od Boga, a trenutno tu vjeru ne slijedi niko na svijetu osim njih troje.17 Ova pripovijest jasno ukazuje da je u poecima poziva Poslanika islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, uz njegovu enu Hatidu samo Ali, mir neka je na nj, bio prihvatio islam.

Poslanikov pomaga i nasljednik

Poslanik islama tri godine se uzdravao od javnog pozivanja u islam i u vjeru je pozivao samo one za koje bi kroz line kontakte osjetio da bi mogli prihvatiti vjeru. Nakon tri godine spustio mu se melek objave i prenio mu Boije nareenje da pone u vjeru pozivati svoje blinje i rodbinu. Boije nareenje glasilo je ovako: I opominji rodbinu svoju najbliu i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede! A ako te ne budu posluali, ti reci: Ja nemam nita s tim to vi radite.18 Razlog zato je pozivanje rodbine izabrano za poetak javnog poziva je taj to ukoliko jedan boanski ili ljudski voa ne bude imao pristalice meu svojim blinjima, njegov poziv nikad nee imati utjecaja meu drugim ljudima. Naime, blinji su uvijek upoznati s tajnama, dobrim i loim stranama svog roaka, i zato se njihova vjera smatra znakom ispravnosti onoga ko tvrdi da je poslanik, a protivljenje i odbacivanje njegovog poziva od strane veine njih znak je da je onaj ko ih poziva daleko od istote, ispravnosti i iskrenosti u svojim tvrdnjama. Stoga je 14

Staza rjeitosti (Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994., govor. 191., str.159. 15

Staza rjeitosti (Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994., govor. 130., str.113. 16

Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umum vel-muluk, Bejrut, Darul-qamusul-hadis, sv. 2, str. 312; Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 57. ; Al-Mustedrak 'alas-sahihin, priredio Abdurrahman Al-Mar'ai, prvo izdanje, Bejrut, darul-ma'rifet, 1406. h.g., sv. 3, str. 112. 17

Pogledati sljedee izvore: Ibn Ebil-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv.13, str. 226.; Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umum vel-muluk, Bejrut, Darul-qamusul-hadis, sv. 2, str. 212; Ibn Ebil-Hadid u spomenutoj knjizi ovu pripovijest prenosi i od Abdullaha ibn Mesuda, koji je takoer prilikom jedne posjete Mekki bio svjedokom ovakvog prizora. 18

A-u'ara, 214-216.

6

Poslanik naloio Aliju, mir neka je na nj, da okupi na ruak etrdeset i pet uglednika meu Haimijama i pripremi hranu od mesa i mlijeka. Svi pozvani okupili su se u dogovoreno vrijeme kod Poslanika. Nakon to su jeli, Ebu Leheb, Poslanikov amida, svojim neprilinim obraanjem pokvario je ozraje i nije bilo umjesno govoriti o planiranoj namjeri, te se tako skup raziao bez ikakvog rezultata. Nakon to su jeli i popili mlijeko, gosti su napustili Poslanikovu kuu, pa je Poslanik odluio da sutra ponovo priredi ruak i da ih opet sve, osim Ebu Leheba, pozove k sebi. Ponovo je Ali, mir nek je na nj, po Poslanikovom nalogu pripremio hranu i mlijeko i pozvao uglednike meu Haimijama da dou na ruak i posluaju Poslanikov poziv. Svi pozvani su se opet odazvali. Nakon objeda, Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, ovako je poeo svoje obraanje: Niko od ljudi nije svojim blinjima donio neto bolje od onoga to ja donosim vama. Donio sam vam dobro ovog i budueg svijeta. Svevinji mi je naredio da vas pozovem u tevhid i da slijedite Njegovu poslanicu. Ko e me od vas na tom putu pomoi, e kako bi bio moj brat, pomaga i moj namjesnik meu vama? Rekao je to, a onda na trenutak zautao kako bi vidio ko e od prisutnih potvrdno odgovoriti. U tim trenucima vladala je potpuna tiina pomijeana s uenjem. Svi su sjedili oborenih glava i zadubljeni u misli. Odjednom tiinu prekide Ali, mir neka je na nj, kome tada nije bilo vie od petnaest godina, ustade, okrenu se ka Poslaniku i ree: O Poslanie Boiji, ja u te podrati na ovom putu! Onda prui svoju ruku Poslaniku kako bi time izrazio svoju vjernost. Poslanik tad naredi Aliju da sjedne, pa opet ponovi ono

to je prije rekao. Ali se tad ponovo die i izrazi svoju spremnost. Poslanik mu opet ree da sjedne, pa jo jednom ponovi svoj poziv. I ovaj put ne die se niko osim Alija i on jedini izrazi spremnost da pomogne Poslaniku u njegovoj svetoj misiji. Tad Poslanik, blagoslov i

mir neka je na nj i njegove, prui svoju ruku Aliju, i pred prvacima Haimija izree svoje historijske rijei: O roaci moji, Ali je moj brat, pomaga i moj namjesnik meu vama!19 Tako je odreen prvi opunomoenik posljednjeg Boijeg poslanika na samom poetku poslanstva, onda kad je njegovu vjeru prihvatao tek neznatan broj ljudi. Iz injenice da je Poslanik istog dana obznanio svoje poslanstvo i Alijev imamat, da je istog dana svojim

blinjima rekao da je on Boiji poslanik, a Ali njegov pomaga i namjesnik, moemo jasno shvatiti stupanj i vanost imamata u islamu i pojmiti da su ova dva poloaja meusobno nerazdvojiva te je imamat uvijek upotpunitelj programa poslanstva.

Bezgranina odanost u noi Poslanikove hidre

Trinaeste godine od poetka Objave, u noi 13. zul-hidde, desila se prisega na Drugoj Akabi izmeu Poslanika islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, i stanovnika Jesriba, pri emu su itelji Jesriba pozvali Poslanika k sebi, obeali mu podrku i zatitu, i otad su muslimani postepeno poeli naputati Mekku i iseljavati u Jesrib. Poglavari Kurejija saznali su da su Jesrib postao novo uporite islamskog poziva i osjeali su zebnju zbog toga. Bojali su se da e nakon svih muka i progona koje su provodili nad Poslanikom i njegovim pristalicama, Poslanik htjeti da se osveti, i da e, sve ako se i ne odlui na otvoreni rat, biti ugroen trgovaki put Kurejija ka amu koji je prolazio pored Jesriba. Kako bi se suoili s tom opasnou, krajem mjeseca sefera 14. godine po poetku Objave, sazvali su darun-nedve (skuptinu mekkanskih prvaka) da bi iznali rjeenje za svoj problem. Na tom vijeu neki od prisutnih predloili su da se Poslanika protjera ili zatvori, no takav prijedlog je odbijen. Naposljetku odluie da ubiju Poslanika, no to nipoto bilo jednostavno uiniti budui da

19

Pogledati sljedee izvore: Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umum vel-muluk, Bejrut, Darul-qamusul-hadis,, sv. 2, str. 217.; Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 63; Ibn Ebil-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv. 13, str. 211.

7

Haimije ne bi to mirno primili i sigurno je da bi traili krvnu osvetu. Stoga zakljuie da se iz svakog plemena odabere po jedan mladi, pa da onda oni nou zajedno nahrupe u hazreti Muhammedovu, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, kuu i sasijeku ga u postelji. Tako ubica nee biti samo jedna osoba, a Haimije nee moi traiti krvnu osvetu budui da se ne mogu sukobiti sa svim plemenima i morat e se zdovoljiti time da im bude plaena krvarina. Za izvedbu svog plana Kurejije su odredile prvu no mjeseca rebiul-evvela. Svevinji e kasnije u ajetu navesti sve tri ideje koje su predloene: I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a

Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.20 Nakon te odluke Kurejija, melek objave obavijestio je Poslanika o mranom planu murika i prenio mu Boiju naredbu da Poslanik napusti Mekku i ode u Jesrib. Kako bi se osujetilo dumanski plan, bilo je nuno da se Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, poslui varkom kako bi uspio napustiti grad. Stoga je trebalo da hrabra i odana osoba naveer legne u Poslanikovu postelju da bi skupina koja treba navaliti na kuu pomislila kako je Poslanik jo u svom domu, te bi tako drali pod nadzorom njegovu kuu i ne bi kontrolisali puteve. Takva osoba nije mogao biti niko drugi osim Ali, mir neka je na nj.

Stoga je Poslanik izloio Aliju plan kurejijskih prvaka i rekao mu: Veeras lezi u moju postelju i pokrij se onim zelenim ogrtaem kojim se ja obino pokrivam, e kako bi oni pomislili da ja spavam u postelji. Ali, mir neka je na nj, postupio je tako, a kurejijski odabranici opkolili su kuu pa su pred zoru sa isukanim sabljama nahrupili unutra, a u tom trenutku se Ali, mir neka je na nj, digao iz postelje.

S obzirom da su svoj plan dotad smatrali sigurnim i bez greke, vidjevi Alija napadai se razoarae i upitae ga: Gdje je Muhammed?, a on im odgovori: Zar ste ga meni povjerili na uvanje, pa ga sad traite od mene?! Uinili ste ono zbog ega je morao napustiti svoj dom! Oni tad navalie na Alija, mir neka je na nj, i, kako Taberi navodi, stadoe ga maltretirati, pa ga odvedoe u Mesdidul-haram, ali ga nakon ispitivanja pustie i uputie se ka Medini u potjeru za Poslanikom, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, no poslanik je ve bio sakriven u peini Sevr.21 asni Kur'an uinio je ovu golemu Alijevu, mir neka je na nj, odanost vjenom u povijesti, te je u asnom ajetu on predstavljen kao onaj ko na Boijem putu rtvuje svoj ivot: Ima ljudi koji se rtvuju da bi Allaha umilostivili a Allah je milostiv robovima svojim.22 Komentatori kau da je ovaj ajet objavljen povodom Alijeve, mir neka je na nj, odanosti na spomenutu no lejletul-mabit.23 Sam Ali, mir neka je na nj, je onda kad se, po Omerovom nalogu, sabralo vijee od est lanova radi izbora novog halife, ukazao lanovima vijea na ovu svoju golemu odliku, pa je rekao: Tako vam Boga, da li je neko drugi osim mene one opasne noi, kad se Poslanik sklonio u peinu Sevr, legao u njegovu postelju i tako ka zatitio od nesree? Svi odgovorie: To nije bio niko drugi do tebe!

20

Al-Anfal, 30. 21

Obratiti se sljedeim vrelima: - Ibn Hiam, Abdul-Melik, Es-siratun-nebeviyye, priredili Mustafa As-Siqa, Ibrahim Abyari i

Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebu Mustafa Al-babi Halebi, 1355. h.g., sv. 2, str. 124-128. - Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 102. - Muhammed ibn Sa'd, Al-Tabeqatul-kubra, Bejrut, Darus-sadr, sv. 1, str. 228. - ejh Mufid, Al-Irad, Qom, Mektebeti basireti, str. 30.

22 Al Baqara, 207.

23 Pogledati sljedea vrela:

- Ibn Ebil-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv.13., str. 262.

- Mozafer, Mohammed Hasan, Dalailul-sidq, Qom, Mektebeti basireti, sv. 2, str. 80.

8

3- Od Hidre do Poslanikove, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, smrti

Ali, mir neka je na nj, brat Poslanikov

Islamsko bratstvo jedan je od principa islamskog nauka. Poslanik islama je na razliite naine nastojao uspostaviti i uvrstiti takve veze. Tako je, nakon dolaska u Medinu, odluio uspostaviti pobratimstvo izmeu muslimana muhadira i ensarija. Stoga se jednom prilikom ovako obratio muslimanima: Bratimite se na Boijem putu! Muslimani su onda jedan drugome pruali ruke i tako se bratimilu, ime su jedinstvo i solidarnost meu njima dodatno osnaeni. Naravno, pritom se gledalo da meu ljudima koji se bratime postoji slinost u pogledu njihovog karaktera, vjere i linih kvaliteta. Uzmemo li u obzir ko se s kim pobratimio, bit e jasno da se potovalo ovaj princip. Nakon to je svakome od prisutnih odredio pobratima, preostao je jo samo Ali, mir neka je na nj, koji, sa suzama u oima, ree Poslaniku: Mene nisi ni sa kim pobratimio. Poslanik mu na to ree: Ti si moj brat na obadva svijeta!24, a onda se pobratimi s Alijem, mir neka je na nj.

25 Ovim je jasno pokazana veliina i vrlina Alija, mir neka je na nj, i stavljeno je do

znanja u kojoj je mjeri on blizak Poslaniku Boijem.

Na bojitima

Alijev, mir neka je na nj, ivot od Hidre do Poslanikove smrti obilovao je burnim dogaajima, a njegova ogromna odanost pokazala se naroito na bojnom polju. Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, nakon preseljenja u Medinu vodio je dvadeset

i sedam bojeva sa muricima, idovima i pobunjenicima, a Ali, mir neka je na nj, uestvovao je u dvadeset i est tih bitaka26, i izostao je samo iz bitke na Tebuku, i to zbog osobitih uvjeta koji su u tom trenutku vladali. Naime, postojala je opravdana bojazan da e munafici u Poslanikovom odsustvu napraviti kakvu smutnju u sjeditu islamske vlasti, te je Ali zato, po Poslanikovom, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, nareenju ostao u Medini. Budui da bi analiza svih tih bitaka prevazilazila predvieni opseg ove knjige, ovdje emo se, ilustracije radi, osvrnuti tek na etiri najvee bitke voene za Poslanikovog, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, ivota:

a) Bitka na Bedru

Znamo da je Bitka na Bedru predstavljala prvi otvoreni oruani sukob izmeu muslimana i murika, i prvo vojno ispitivanje snaga meu sukobljenim stranama. Zato je za obadvije strane pobjeda u ovoj bici bila od ogromne vanosti. Ova bitka dogodila se 2. godine nakon Hidre. Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, saznao je da se veliki kurejijski karavan pod vostvom Ebu Sufjana, starog neprijatelja islama, vraa iz ama u Mekku. S obzirom da je karavan trebao naii pored Medine, Poslanik islama je sa 313 muhadira i ensarija krenuo na Bedr, kuda je karavan morao proi, kako bi zaplijenio ovaj karavan.

24

Al-Hakim Niaburi, Al-Mustedrik ala al-sahihin, priredio Abdurrahman Al-Merai, Bejrut, darul-marifet, 1406., sv. 3., str. 14. 25

Ibn Abdulber, Al-isti'ab fi me'rifetil-ashab, Bejrut, Dari ihya terasul-'arabi, 1328, sv. 3, str. 35. 26

Ovdje se koristi termin gazva, koji podrazumijeva bojeve u kojima je uestovao Poslanik islama lino.

9

Cilj ovog Poslanikovog manevra bio je staviti Kurejijama do znanja da se njihov trgovaki put nalazi na dohvatu islamskih snaga, te e, nastave li spreavati propagiranje islama i guiti slobode muslimana, glavni tok njihovog ekonomskog ivota biti prekinut od strane muslimanske vojske.

S druge strane, saznavi za pokret muslimana, Ebu Sufjan je poveo karavan sporednim putem uz obalu Crvenog mora, udaljivi se tako brzo od opasnog pravca, a istodobno je zatraio pomo od kurejijskih poglavara u Mekki. Na poziv Ebu Sufjana, 950 ili 1000 kurejijskih ratnika zaputilo se ka Medini. Tako se 17. ramazana ova skupina nala nasuprot muslimana, pri emu su murike snage bile trostruko brojnije od muslimanskih.

Prije poetka borbe, trojica kurejijskih junaka, naoruani do zuba, i to Utba (otac Hinde, Ebu Sufjanove ene), njegov stariji brat ejba, i Velid (Utbin sin) izali su na bojno polje i zatraili da im se suprotstave muslimanski borci. Trojica ensarijskih ratnika izali su im na mejdan i predstavii su se, no Kurejije odbie da se bore protiv njih i rekoe: O Muhammede, poalji nam ljude iz naeg plemena, one koji su nam jednaki, da se bore protiv nas! Tad Poslanik Boiji, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, naredi Ubejd ibn Haris ibn Abdul-Mutalibu, Hamzi ibn Abdul-Mutalibu i Aliju, mir neka je na nj, da se suprotstave onoj

trojici. Ova trojica hrabrih mudahida izaoe na bojno polje i predstavie se svojim protivnicima. Ovi svu trojicu prihvatie kao valjane protivnike, i rekoe: Oni su nam ravni! Tako je Hamza podijelio mejdan sa ejbom, Ubejda sa Utbom, a Ali, koji je bio najmlai, sa Velidom, Muavijinim daidom. Trojica ratnika sa svake strane se suelie, no Ali i Hamza brzo ubie svoje protivnike, dok je borba izmeu Ubejde i Utbe jo trajala i nijedan nije mogao nadvladati svog protivnika. Budui da su savladali svoje protivnike, Ali i Hamza priskoie u pomo Ubejdi i sasjekoe Utbu.27 Ali, mir neka je na nj, kasnije, u jednom od svojih pisama Muaviji, ukazuje na ovaj dogaaj i kae: Jo imam sablju kojom sam otpremio djeda tvog, daidu tvog i brata tvog na jedno te isto mjesto.28 Nakon pobjede tri velika islamska junaka nad kurejijskim borcima, to je imalo razoran efekat na moral murike vojske, otpoe opi sukob koji se zavri tekim porazom murika, tako da ih je ak sedamdeset bilo zarobljeno. Polovina od ukupnog broja murikih boraca pali su od Alijeve, mir neka je na nj, sablje.

ejh Mufid poimenino nabraja tridesetestoricu murika koji su poginuli u Bici na Bedru, te pie: iitski i sunitski izvjestitelji bez razilaenja biljee da je nabrojane lino pogubio Ali ibn Ebu Talib, mir neka je na nj, dok oko ostalih postoji razilaenje u pogledu toga da li ih je ubio Ali ili neko od ostalih boraca.29

b) Besprimjerna hrabrost u Bici na Uhudu

Moral Kurejija bio je teko pogoen porazom u Bici na Bedru, te su odluilo osvetiti svoje poginule i nadoknaditi ovaj veliki poraz tako to e na Medinu napasti s velikom i dobro opremljenom vojskom.

Poslanikovi, blagoslov i mir neka je na nj, obavjetajni izvori obavijestili su ga o ovoj namjeri Kurejija, pa je Poslanik sazvao vojno vijee kako bi odluili kako se suprotstaviti neprijatelju. Neki muslimani smatrali su da je bolje da muslimanska vojska izae iz Medine i neprijatelju se suprotstavi izvan grada.

27

Pogledati sljedee izvore: Ibn Hiam, Abdul-Melik, Es-siratun-nebeviyye, priredili Mustafa As-Siqa, Ibrahim Abyari i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebu Mustafa Al-babi Halebi, 1355. h.g., sv.2., str. 277.; Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 125. 28

Nehdul-belaga, 64. pismo. 29

ejh Mufid, Al-Irad, Qom, Mektebeti basireti, str. 39.

10

Poslanik je, tako, napustio Medinu i sa hiljadu ljudi zaputio se ka brdu Uhud sjeverno od

grada. Usput se tristo ljudi, pristalica poznatog munafika Abdullaha ibn Ubejja, na njegov

nagovor vratilo nazad u Medinu, tako da su se muslimanske snage svele na sedamsto ljudi.

Ujutro 7. evala 3. godine po Hidri dvije vojske su, ispod brda Uhud, stale jedna naspram druge.

Prije poetka borbe, Poslanik islama je osmotrio bojite s vojnog aspekta i uoio je da postoji jedna taka koju bi neprijatelj u aru borbe mogao iskoristiti da s lea napadne muslimane. Stoga je zapovjednika Abdullaha ibn Dubejra postavio da sa pedeset strijelaca sa jedne uzvisine nadzire ovaj prolaz i sprijei eventualni pokuaj neprijatelja da se tuda probiju, naredivi da svoj poloaj nipoto ne naputaju, bilo da muslimani budu pobjeivali ili trpjeli poraz.

S druge strane, u tadanjim ratovima bajraktar je imao izuzetno vanu ulogu, te je zastava tako uvijek povjeravana hrabrim i sposobnim ratnicima. Istrajnost i postojanost bajraktara i

vihorenje zastave na bojnom polju davali su snage i poleta ratnicima, dok bi pogibija

bajraktara i zarobljavanje zastave obavezno poljuljalo moral. Upravo zato bi se prije poetka borbe, kako bi se sprijeilo pad morala, odredilo nekolicinu najhrabrijih boraca da budu bajraktari.

I u ovoj bici Kurejije su tako postupili, te su odredili bajraktare iz plemena Benu Abdu-Dar, poznatog po svojoj hrabrosti, no odmah po poetku bitke Alijeva, mir neka je na nj, snana ruka posjekla je, jednog za drugim, nekoliko njihovih bajraktara. Stalne pogibije bajraktara

uzdrmale su i poljuljale moral kurejijske vojske, te njihovi borci poee bjeati. Od Imama Sadika, mir neka je na nj, prenosi se da je rekao: Murika vojska u Bici na Uhudu imala je devetoricu bajraktara, i sve ih je svojom rukom posjekao Ali, mir neka je na

nj. Ibn Asir, takoer, kae: Ali je bio taj koji je posjekao bajraktare Kurejija.30 Kako prenosi ejh Suduk, Ali, mir neka je na nj, ukazao je na ovo prilikom zasjedanja vijea estorice radi izbora novog halife poslije Omerove smrti, te je rekao: Tako vam Boga, ima li meu vama ikoga osim mene ko je u Bici na Uhudu ubio devetoricu bajraktara Abdu-Dara?! A onda je Imam dodao: Nakon pogibije ove devetorice, na mejdan je stupio njihov rob zvani Sevab, ovjek divovskog rasta, i dok mu je na usta izbijala pjena a oi mu bijahe krvave, ree: Za osvetu svojih gospodara neu ubiti nikog drugog doli Muhammeda! Vi se pokolebaste vidjevi ga, no ja mu izaoh na mejdan. Izmjenjivali smo udarce, dok ga ne udarih tako da ga raspolutih. Svi lanovi vijea potvrdie ove Alijeve, mir neka je na nj, rijei. Tako se kurejijska vojska nala u rasulu, te, vidjevi to, ljudi Abdullaha ibn Dubejra htjedoe napustiti svoj poloaj kako bi se domogli plijena. Abdullah ih podsjeti na Poslanikovu izriitu naredbu, no to na njih nije utjecalo, pa se njih vie od etrdesetorice spustie s brda i stadoe sakupljati plijen. Abdullah ibn Dubejr ostao je na poloaju s manje od desetoricom ljudi.

Kad to opazi Halid ibn Velid, koji je sa skupinom konjanika ekao u zasjedi, napade na njih, pa poto ih pobi, navali s lea na muslimane. Taj napad, skupa s ponovnim podizanjem kurejijske zastave, koju je podigla jedna od njihovih ena Amra bint Alkame, dade podstreka kurejijskim borcima da se vrate na bojno polje. Tako se situaciju na bojitu odjednom promijeni. Muslimanski bojni poredak se poremeti, njihovi redovi se rasturie, nestade veze izmeu zapovjednika i boraca, i muslimani tako pretrpjee poraz. Oko sedamdeset islamskih mudahida, meu njima i Hamza ibn Abdul-Mutalib i Musab ibn Omejr, jedan od bajraktara muslimanske vojske, postali su ehidima. S druge strane, budui da je neprijatelj bojitem pronio vijest o Poslanikovoj pogibiji, moral mnogih muslimana bio je poljuljan, te se, pod dodatnim pritiskom murike vojske, veina muslimana poee povlaiti i vojska se raspri. Na bojitu ne ostade niko od muslimana osim

30

Ibid, str. 45.

11

male skupine onih koji su branili Poslanika. Bili su to sudbonosni i presudni trenuci po dalju

historiju islama.

Ibn Asir u svojoj Historiji pie: Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, uoio je grupu murika koji su se spremali da ih napadnu, pa je Ali, po Poslanikovoj naredbi, navalio na njih i, ubivi ih nekolicinu, izazvao je paniku meu njima. Poslanik onda uoi drugu skupinu, pa naredi Aliju da navali na njih, pa ih Ali poubija i rasturi. Tad melek objave

kaza Poslaniku: Ovo to je Ali pokazao jeste krajnja odanost, a Poslanik ree: On je od mene, i ja sam od njega. Tad sa nebesa ue glas koji kaza: La seyfe illa zulfiqar ve la feta illa Ali (Nema sablje kao to je Zulfikar, nema viteza kao to je Ali).31 Ibn Ebul-Hadid pie: U trenucima kad su veina Poslanikovih drugova bjeali, pritisak razliitih neprijateljskih grupa na Poslanika se poveao. Jedna skupina iz plemena Benu Kenane i skupina iz plemena Benu Abdu-Menat, meu kojima je bilo nekoliko istaknutih boraca, navalie ka Poslaniku. Poslanik tad ree Aliju: Zaustavi njihov napad! Ali, koji je iao pjeice, navali na grupu od pedeset ljudi i raspri ih. Oni su se nekoliko puta okupljali i ponovo navaljivali, ali je Ali svaki put zaustavio njihov napad. Prilikom tih napada Ali je

pobio etvoricu poznatih boraca, i jo desetoricu drugih ija imena historija ne biljei. Dibril tad kaza Poslaniku Boijem: Doista ti Ali pomae, i meleki su zadivljeni pomoi koju ti taj mladi ukazuje! Poslanik odgovori: Kako i ne bi bilo tako, jer on je od mene, a ja sam od njega!, a Dibril kaza: I ja sam od vas! Tad se s nebesa u glas koji vie puta ponovi: La seyfe illa zulfiqar ve la feta illa Ali, no nije se moglo vidjeti ko to govori. Pitali su Poslanika

ko je to kazao, pa on ree: Bio je to Dibril!32

c) U Bici na Hendeku (ratu saveznika ahzab)

Bitka Ahzab, kako joj i samo ime kae, bila je boj u kome su se sva razliita plemena i skupine neprijatelja islama udruili kako bi unitili mladi islam. Neki historiari piu da su snage nevjernika u ovoj bici brojale vie od deset hiljada ljudi, dok muslimana nije bilo vie od tri hiljade.

Poglavari Kurejija, koji su predvodili ovu vojsku, smatrali su da e, s obzirom na brojnost i opremljenost vojske, ovim napadom posve unititi muslimane i zauvijek se rijeiti Muhammeda, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, i njegovih sljedbenika. Kad Poslaniku

islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, doe vijest o pokretu Kurejija, on sazva vojno vijee. Na tom vijeu Selman predloi da se okolo osjetljivih dijelova Medine iskopa jarak (hendek) koji e sprijeiti prolazak i navalu neprijatelja. Ovaj prijedlog je usvojen i u nekoliko narednih dana, uz veliki trud i prijegor muslimana, jarak je iskopan. Jarak je bio toliko irok da ga neprijateljski konjanici nisu mogli preskoiti, a bio je dubok dovoljno da onaj ko bi upao u njega nije mogao lahko izai. Snana nevjernika vojska, potpomognuta idovima, stigla je pred grad. Mislili su kako e se, kao i dosada, s muslimanima suoiti negdje u pustinji okolo Medine, ali ovaj put nigdje izvan grada nije bilo ni traga muslimanima. Neprijatelj je tako nastavio napredovati dok ne dooe pred samu Medinu. Tad opazie irok i dubok jarak svuda oko osjetljivih dijelova grada, to ih nemalo zaudi s obzirom da kopanje jarkova dotad nije koriteno u ratovima meu Arapima. Tako su bili prinueni opkoliti grad okolo jarka. Prema nekim izvorima, opsada Medine trajala je mjesec dana. Kad god bi kurejijski borci pokuali prei preko jarka, naili bi na estok otpor muslimana koji su ekali iza svojih odbrambenih zaklona. Islamska vojska je na svaki napad odgovarala strijelama i kamenjem.

31

Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 154. 32

: Ibn Ebil-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv. 14, str. 253. Havarizmi, takoer, u knjizi Al-Menaqib, na stranici 223, prenosi da je Ali, mir neka je na nj, podsjetio lanove ure na ovaj dogaaj.

12

Ispaljivanje strijela s obje strane trajalo je danonono, no nijedna strana nije mogla ostvariti pobjedu.

S druge strane, opsada Medine izvedena od ovako velike vojske oslabila je moral mnogih

meu muslimanima, a dodatno teko im je padalo to to je idovsko pleme Benu Kurejza prekrilo ugovor i stavilo se na stranu idolopoklonika, obeavi im da e, dok murici prelazili jarak, i oni navaliti na muslimane.

Presudni i krizni dani

asni Kur'an odlino prikazuje teku i opasnu situaciju po muslimane prilikom ove opsade, i u suri Al-Ahzab kae: O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske dole, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli a Allah dobro zna ta vi radite kad su vam dole i odozgo i odozdo, i kad su oi vae bile uprte jedino u neprijatelja, a dua dola do grkljana, i kad ste o Allahu svata pomiljali tad su vjernici bili u iskuenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni.

Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obeavali!, kad su neki meu njima rekli: O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite!, a drugi meu njima su traili doputenje od Vjerovjesnika i govorili: Kue nae su nezatiene! a nisu bile nezatiene, ve su oni htjeli da se izvuku.

A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatraili da opet postanu mnogoboci, oni bi to, ne dvoumei se mnogo oko toga, brzo uinili, a bili su se jo prije Allahu obavezali da nee uzmicati a za Allahu datu obavezu e se odgovarati.33 Ali, uprkos tekoj situaciji muslimana, jarak je predstavljao prepreku koju saveznici nisu uspijevali prei, a nastavak takve situacije sve tee im je padao. Naime, svakim danom postajalo je sve hladnije, a, s druge strane, budui da je hrana za borce i ivotinje koju su ponijeli bila namijenjena za kratki rat, poput bitaka na Bedru i Uhudu, nedostatak hrane inio je da borbeni moral i spremnost na rat sve vie slabi, javljao se umor i pad morala. Stoga predvodnici njihove vojske nisu vidjeli drugog izlaza nego poslati svoje najbolje i najvjetije borce da pokuaju prei jarak i tako ovaj sukob izvesti iz orsokaka. Tako su petorica najistaknutijih boraca u redovima saveznika na konjima su objahivali oko jarka, i uspjeli su ga

na najuim mjestima preskoiti, te su stali pozivati muslimane da im izau na mejdan. Jedan od tih ratnika bio je poznati arapski junak Amr ibn Abdu-Vedd, koga se smatralo

najsnanijim i najhrabrijim meu Arapima. Za njega se govorilo da vrijedi koliko hiljadu drugih ljudi, budui da je svojevremeno na Jelilu sam savladao veliku skupinu neprijatelja, pa je bio poznat i kao Lav s Jelila. Amr je uestvovao i u Bici na Bedru i tom prilikom je ranjen, te je zato odsustvovao iz Bitke na Uhudu. Stoga je u Bici na Hendeku na svaki nain htio skrenuti panju na svoje prisustvo. Poto je preao jarak, Amr stade dozivati: Ima li meu vama ratnika?!, ali niko od muslimana mu se ne suprotstavi, to njega dodatno okurai, pa poe vrijeati vjerovanje muslimana, govorei: Kaete da vai poginuli idu u Dennet, a nai mrtvi u Dehennem; pa zar meu vama nema nikoga ko bi da ga poaljem u Dennet, ili da on mene otpremi u Dehennem! Onda stade recitovati ratnike stihove, i kaza: Toliko vas dozivah i traih meu vama ratnika da ostadoh bez glasa! Amrovo stalno dozivanje unijelo je u srca muslimana nemir i strah, tako da su kao ukopani

stajali na svojim mjestima i niko ne pokaza elju da mu se suprotstavi. Kad god bi Amr ponovio svoj poziv, samo se Ali, mir neka je na nj, dizao i traio od Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, doputenje da izae na mejdan Amru, ali 33

Al-Ahzab, 9-15.

13

Poslanik se s tim nije slagao. To se ponovi tri puta, a kad je Ali posljednji put zatraio doputenje, Poslanik mu ree: Ovo je Amr ibn Abdu-Vedd, na to Ali, mir neka je na nj, odgovori: A ja sam Ali!34 Naposljetku Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, prihvati, dade Aliju svoju sablju, stavi mu svoj turban na glavu i proui dovu za njega. Ali, mir neka je na nj, zaputi se tad na mejdan, a Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj

i njegove, ree: itav islam naao se nasuprot itavog kufra!35 Ta izjava jasno ukazuje da je pobjeda u ovom dvoboju znaila ili pobjedu imana nad kufrom, ili pobjedu kufra nad imanom. Radilo se o sudbonosnom sukobu koji je trebao odrediti budunost islama i mnogobotva. Ali, mir neka je na nj, zaputi se ka Amru pjeice, a kad mu se priblii, ree: Zavjetovao si se samome sebi da e Kurejiji udovoljiti jednu od tri stvari ukoliko neto od tebe zatrai. Jesam!, odgovori Amr, pa Ali kaza: Prvo to traim od tebe jeste da prihvati islam. Proi se te elje, odgovori Amr. Onda mu Ali, mir neka je na nj, ree: Proi se rata i idi odavde, a ostavi drugima da svode raune sa Muhammedom. Ako je on na istini, bit e najsretniji ovjek, a ako nije, tvoja elja e biti ostvarena i bez da ti uestvuje u borbi. Amr na to odgovori: Kurejijske ene nikad nee priati da se to desilo! Zavjetovao sam se da kosu neu namazati uljem dok se ne osvetim Muhammedu! Ona mu Ali ree: Tad sjai s konja i borimo se! Amr ree: Nisam ni pomislio da bi jedan Arap mogao to od mene zatraiti! Ne elim te ubiti, jer tvoj otac bio je moj prijatelj. Vrati se, premlad si. Ali ja elim tebe ubiti!, odgovori mu Ali, mir neka je na nj. Te Alijeve rijei rasrdie Amra, pa on oholo sjaha s konja i navali na Alija. Dvojica protivnika uhvatie se u kotac i poe ogorena borba. Amr iskoristi pogodan trenutak da zada Aliju estok udarac, Ali svojim titom odbi taj udarac, ali se titi raspoluti i Ali, mir neka je na nj, bi ranjen u glavu. Istog trenutka Ali, mir neka je na nj, uzvrati Amru estokim udarcem, pa se Amr svali na zemlju. Praina koja se digla smetala je posmatraima da vide ishod borbe. Odjednom se zaue tekbiri Alija, mir neka je na nj. Iz muslimanskog tabora podigoe se usklici radosti i svima bi jasno da je Ali, mir neka je na nj, ubio velikog arapskog junaka.

36

Amrova pogibija imala je za rezultat da se ostala etvorica ratnika koji su preskoili jarak i ekali ishod dvoboja sad daju u bijeg. Trojica su uspjela ponovo preskoiti hendek i vratiti se svojoj vojsci, no jedan od njih, Nevfel, bjeei pade s konja u jarak, a Ali mir neka je na nj, uskoi u jarak i ubi i Nevfela. Izgubivi i ovog svog junaka, vojsci saveznika poljulja se moral, i posve izgubie nadu da bi mogli prodrijeti u grad. Pripadnici razliitih plemena poee se dogovarati o povlaenju i povratku u svoja boravita. Posljednji udarac zadao im je Gospodar svjetova snanim, olujnim vjetrom, tako da se naposljetku, posve skrhani, odluie na povratak svojim kuama.37 Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, povodom velike Alijeve, mir neka je

na nj, pobjede na taj dan, rekao je: Kad bi se ovo tvoje djelo uporedilo sa svim dobrim djelima moga ummeta, prevagnulo bi nad njima. Jer, Amrovim ubistvom nije ostala murika kua a da je nije snaao jad, niti je ostala muslimanska kua a da ju nije ispunila ast.38

34

Ibn Ebul-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv. 13, str. 248. 35

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-Anvar, Darul-kitabi islamiyye, Tehran, sv. 20, str. 215. 36

Muhammed ibn Omer ibn Vaqidi, Al-Meghazi, Muasesetul-'ilmi, Bejrut, sv. 2. Str. 471. 37

O sudbonosnoj Alijevoj, mir neka je na nj, pobjedi nad Amrom ibn Abdu-Veddom vie moete nai u: Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-Anvar, Darul-kitabi islamiyye, Tehran, sv. 20, str. 203-206.; Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 181.; ejh Mufid, Al-Irad, Qom, Mektebeti basireti, str. 54. 38

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-Anvar, Darul-kitabi islamiyye, Tehran, sv. 20, str. 216.

14

Poznati sunitski muhadis Hakim Niaburi ovako prenosi Poslanikove rijei: Pobjeda Alija ibn Ebu Taliba nad Amrom ibn Abdu-Veddom na dan Hendeka vrijednija je nego dobra djela

moga ummeta do Dana sudnjega!39 Svakako, smisao ovih rijei posve je jasan: tog dana islam i Kur'an nali su se pred najteom vojnom prijetnjom i prolazili su kroz najtee trenutke. Ali, mir neka je na nj, bio je taj koji je svojom besprimjernom odanou spasio islam iz opasnosti i osigurao njegov opstanak do Kijametskog dana. Islam je uvrstio svoje korijenje zahvaljujui Alijevoj odanosti, i zato je ta njegova odanost jednaka ibadetu svih vjernika.

d) Osvojenje tvrave Hajber

Poslanik islama odluio je 7. godine po Hidri razoruati idove u tvravi Hajber. Razlozi kojima se Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, rukovodio bili su sljedei:

1. Hajber je otvoreno spletkario protiv novoutemeljene islamske vlasti, te su idovi iz ove tvrave vie puta pomagali neprijateljima islama u napadima na Medinu. Posebno su prilikom Bitke na Hendeku odigrali vanu ulogu u snaenju vojske saveznika;

2. Iako su u to vrijeme Perzija i Bizant predstavljali dvije velike imperije koje su vodile duge meusobne ratove, pojavu islama kao tree snage u tom podruju ne bi tolerirali. Stoga nije bilo nimalo nevjerovatno da se idovi iz Hajbera nau kao oruje u rukama perzijskog ili bizantskog vladara te im pomognu u unitenju islama. Lahko se moglo desiti da ove dvije imperije idovi navedu na borbu proti nove vjere na isti nain kako su arapske murike poticali na borbu protiv islama.

Sve to navelo je Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, da se sa vojskom od 1600

ljudi zaputi na Hajber. Tvrava Hajber bila je odlino zatiena i imala je dobre uvjete za odbranu, te je idovskim ratnicima predstavljala vano vojno uporite. Uz veliko samoportvovanje i hrabrost boraca islamske vojske, utvrde Hajbera su padale jedna za drugom

40, no utrda Kamus, najvea i centralna utvrda idovskih boraca, odoljevala je svim napadima i mudahidi islama nikako je nisu uspijevali osvojiti. Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, imao je tih dana snanu glavobolju i to ga je sprjeavalo da lino predvodi vojsku na bojitu. Zato je svakog dana zastavu povjeravao drugome muslimanskom ratniku i stavljao mu u zaduenje da osvoji utvrdu, no oni su se, jedan za drugim, vraali neobavljena posla. Jednog dana zastavu je nosio Ebu Bekr, narednog dana ju je povjerio

Omeru, no ova dvojica nisu uspjeli izvojevati pobjedu i bili su prinueni vratiti se u logor muslimanske vojske.

Poslaniku Boijem, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, ovakva situacija sve je tee padala. Vidjevi kako stvari stoje, on ree: Sutra u, doista, ovu zastavu dati onome posredstvom koga e Allah otvoriti ovu tvravu; on voli Allaha i Njegova Poslanika, a Allah i Njegov Poslanik vole njega! Cijelu no ashabi su proveli u razmiljanju kome e Poslanik sutra povjeriti zastavu? Kad je sunce izalo, borci islamske vojske okupie se oko Poslanikovog, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, atora, a svako se nadao da e zastava biti predana ba njemu. Poslanik tad ree: A gdje je Ali? Ljudi odgovorie: Bole ga oi, pa se ostao odmoriti. Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, naredi da pozovu Alija, pa kad Ali, mir neka je na nj, doe, Polanik mu proui dovu za ozdravljenje i bereketom te dove Ali ozdravi. Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, onda mu prui zastavu.

39

Al-Hakim Niaburi, Al-Mustedrik ala al-sahihin, priredio Abdurrahman Al-Merai, Bejrut, darul-marifet, 1406., sv. 3., str. 32. 40

Ustvari, Hajber je predstavljao niz odlino sagraenih i dobro branjenih utvrda, poput Naima, Saba,Zubejra, Ebija, Nezara, Kamusa... (op.prev.).

15

Ali, mir neka je na nj, tad ree: Poslanie Boiji, borit u se protiv njih dok ne prihvate islam. Poslanik mu kaza: Prvo ih pozovi u islam i podsjeti ih na ono to je njihova obaveza prema Bogu (dakle, da slijede Boije propise). Tako mi Boga, ako On posredstvom tebe uputi jednog ovjeka, bolje ti je nego imati crvenodlake deve!41 Ali, mir neka je na nj, obavio je svoju dunost, te je, besprimjernom hrabrou i junatvom, osvojio ovu snanu i dobro branjenu tvravu.42

Osobiti Poslanikov, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, namjesnik

Bilo je ve prolo vie od dvadeset godina otkako se u Hidazu islam poeo, nautrb idolopoklonstva, iriti meu razliitim arapskim plemenima, i veina njih su, na prostorima utjecaja islama, postali svjesni zla idolopoklonstva i znali su da idolopoklonstvo nije nita drugo do slijepo slijeenje obiaja njihovih predaka, te da su ta lana boanstva isuvie slaba da odbrane sama sebe, a naroito nesposobna da pomognu drugima. Takva nitavna i nemona boanstva niim i nipoto ne zasluuju da budu tovana i oboavana. Oni koji su, buenjem svijesti i srca, posluali rijei Poslanika Boijeg, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, doivjeli su u svojim ivotima duboke promjene i okrenuli su se od idolopoklonstva ka vjeri tevhida i jednobotva. Naroito nakon Poslanikovog osvajanja Mekke, propagatori vjere mogli su islam predstavljati slobodno i valjano, te su, kao rezultat

toga, veina podruja, gradova i sela u Hidazu odbacili idolopoklonstvo i odazvali su se zanosnom pozivu tevhida. No, postojale su i skupine fanatinih neznalica kojima je bilo isuvie teko odrei se drevnih obiaja, te su stoga ivjeli u stalnom sukobu sa svojom savjeu i izvornom ljudskom prirodom. Takvi se nisu okanjivali svojih runih obiaja i nastavili su slijediti zablude i krivovjerja koja su podrazumijevala razna moralna i drutvena zla. Stoga je bilo krajnje vrijeme da Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, vojnom

silom skri sve manifestacije idolopoklonstva i svako neljudsko ponaanje, te tako, vojnim putem, iskorijeni idolopoklonstvo koje je predstavljalo korijen moralne i drutvene opaine i svojevrsnu agresiju na ast ljudskosti. U to vrijeme objavljeni su ajeti sure Berat i Poslaniku je naloeno da odbojnost Allaha i Poslanika Njegovog prema muricima javno obznani na hadu, tom velikom skupu koji je u Mekku dovodio hadije iz svih krajeva, te da otvoreno stavi do znanja idolopoklonicima iz Hidaza da u narednih etiri mjeseca moraju donijeti jasnu odluku: ili e se okrenuti vjeri tevhida i svrstati se meu muslimane, ime e uivati sve materijalne i duhovne privilegije i obaveze muslimana, ili e istrajati na svojoj tvrdoglavosti i inatu, to znai da moraju biti spremni na rat u kome e svi oni koji bilo kada budu uhvaeni od strane muslimana biti pogubljeni.

Ajeti ove sure objavljeni su u vrijeme kad Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove,

nije imao namjeru da ide na had, budui da je prethodne godine, godine osvojenja Mekke, zijaretio Kuu Boiju i odluio je had obaviti naredne godine, one koja e biti poznata kao godina oprosnog hada. Stoga je bilo nuno da ovlasti nekoga da hadijama prenese Boiju poruku. Stoga je prvo pozvao k sebi Ebu Bekra, poduio ga je ovim ajetima, pa ga je, u pratnji etrdesetorice ljudi, poslao u Mekku da obznani ove ajete na dan kurban-bajrama.

41

Crvenodlake deve bile su najvie cijenjene i najskuplje. 42

Vie o ovim dogaajima moete nai u sljedeim vrelima: Abdul-Melik, Es-siratun-nebeviyye, priredili Mustafa As-Siqa, Ibrahim Abyari i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebu Mustafa Al-babi Halebi, 1355. h.g., sv. 3, str. 349.; Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 2, str. 219; Al-Hakim Niaburi, Al-Mustedrik ala al-sahihin, priredio Abdurrahman Al-Merai, Bejrut, darul-marifet, 1406., sv. 3., str. 109.; Al-Buhari, Muhammed ibn Ismail, Sahihul-Buhari, Kairo, Mektebeti Abdulhamid Ahmed Hanefi, 1314, sv. 5, str. 18.

16

Ebu Bekr se zaputio ka Mekki, no Poslaniku odjednom stie Boija objava u kojoj mu je nareeno da ovu poruku ljudima mora prenijeti lino Poslanik ili neko ko je od njega, i da niko drugi nema pravo to uiniti. A ko je bio ta osoba za koju objava kae da je od Poslanika, onaj kome pripada takav stupanj?

Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, uskoro je pozvao k sebi Alija, mir neka je na

nj, i naredio mu da se zaputi u Mekku, sustigne Ebu Bekra, preuzme od njega ajete i kae mu da je objavljeno da te ajete ljudima mora prouiti lino Poslanik ili neko ko je od njega, te je stoga ta dunost povjerena Aliju, mir neka je na nj. Ali, mir neka je na nj, skupa s Dabirom i skupinom ashaba zaputi se ka Mekki, jaui na posebnoj Poslanikovoj, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, devi, i prenese Ebu Bekru

Poslanikove rijei. On onda ajete predade Aliju, mir neka je na nj. Zapovjednik vjernika onda stie u Mekku, i desetog dana mjeseca zul-hiddeta ispe se na brdo Ukba, pa snanim glasom proui poetne ajete sure Berat, i svim prisutnima potom obznani Poslanikov proglas od etiri take.43 Tom porukom svi murici shvatili su da imaju jo samo etiri mjeseca pred sobom da definiraju svoj stav odnos spram islamske vlasti. Kur'anski ajeti i Poslanikov, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, proglas itekako su

utjecali na stavove murika, i prije nego se navrie etiri mjeseca, oni u skupinama poee ulaziti u vjeru tevhida, tako da do isteka 10. hidretske godine idolopoklonstvo bijae posve iskorijenjeno u Hidazu. Kad je Ebu Bekr obavijeten o opozivu, krajnje neraspoloen vratio se u Medinu i poalio se Poslaniku, blagoslov i mir neka je na nj i njegove: Smatrao si mene prikladnim i dostojnim za ovaj zadatak, ali bez razloga si me opozvao. Je li ti stigla neka naredba od Boga u vezi s

tim? Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, odgovori mu: Stigao je Boiji glasnik i rekao da osim mene ili onoga ko je od mene niko drugi nije dostojan to obaviti.44

4 Od Poslanikove, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, smrti do Alijevog izvanjskog hilafeta

Prije nego preemo na ovaj dio, kao uvod emo napomenuti da je imamat od Poslanikove, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, smrti (u mjesecu seferu 11. godine po Hidri) do godine smrti Imama Hasana Askerija (u mjesecu rebiul-evvelu 260. h.g.) naelno proao kroz etiri etape, i svaka od tih etapa je, u pogledu odnosa imama spram vrilaca vlasti, imala svoje osobenosti. Ove etape bile bi sljedee:

1. Period strpljenja odnosno toleriranja vlasti od strane Imama. Taj period trajao je dvadeset i pet godina, odnosno od smrti Poslanika islama, blagoslov i mir neka je na nj

i njegove, do poetka izvanjske vlasti Zapovjednika vjernika, mir neka je na nj (35. godine po Hidri);

2. Period Imamovog dolaska na vlast. Taj period podrazumijeva etiri godine i devet mjeseci vlasti Zapovjednika vjernika i nekoliko mjeseci hilafeta Imama Hasana, mir

neka je na njih, i to razdoblje se, unato brojnim ometanjima i problemima koje su ovoj dvojici nanosili razliiti neprijatelji islama, smatra najblistavijim godinama u historiji islamske vlasti;

3. Kratkotrajni period praktinih nastojanja da se uspostavi islamsku vlast. Taj period podrazumijeva razdoblje dugo dvadeset godina od mira Imama Hasana (41. h.g.) do

traginog ehadeta Imama Huseina (61. h.g.). Nakon mira Imama Hasana, mir neka je

43

Taj proglas podrazumijevao je sljedee take: 1. Ponitenje svih sporazuma s muricima; 2. Oduzimanje prava muricima da uestvuju u obredima hada; 3. Zabranu da se had obavlja obnaen, to je bila esta praksa murika; 4. Zabranu ulaska murika u Mesdidul-Haram. 44

Alvesi Bagdadi, Mahmud, Ruhul-Ma'na, Darul-Ihyai al-terasul-arabi, sv. 1, tefsir sure Tewbe.

17

na nj, praktino je otpoeo period poluilegalnog djelovanja iija, odnosno otpoelo se sa aktivnostima koje su za cilj imale vraanje vlasti Poslanikovoj porodici. Taj cilj i nije bio toliko dalek od ostvarenja i sve do kraja zlom ispunjenog Muavijinog ivota postojala je nada da e biti ostvaren;

4. I naposljetku, etvrti period predstavlja nastojanja da se isti ovaj cilj dugorono ostvari. Ovaj period trajao je skoro dva stoljea, i, u razliitim fazama, bio je popraen pobjedama i porazima, a rezultirao je posve izvjesnom pobjedom na ideolokom planu, ostvarenom zahvaljujui primjeni na stotine prikladnih taktika i uz hiljade primjera istinske iskrenosti i odanosti.

45

Poslanikovo, blagoslov i mir neka je na nj, preseljenje s ovoga svijeta i pitanje vostva

Ali, mir neka je na nj, predstavljao je, nakon Poslanika, najdostojniju osobu za predvoenje islamskog drutva, budui da se, izuzmemo li Poslanika islama, niko u muslimanskoj zajednici nije mogao mjeriti s Alijem u pogledu vrlina, bogobojaznosti, poznavanja vjerskih

propisa i sudstva, uea u dihadu, stalnog truda na Boijem putu i posjedovanja najljepih ljudskih kvaliteta. Upravo jer je bio toga dostojan, Ali, mir neka je na nj, vie puta je, shodno Boijoj naredbi, od strane Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, predstavljen kao budui voa muslimana, a najvaniji od tih dogaaja svakako je onaj poznat kao Gadir. Zbog svega ovoga, oekivalo se da e nakon Poslanikove, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, smrti, Ali, mir neka je na nj, odmah preuzeti poslove zajednice i postati voa muslimana. Meutim, u praksi se to nije dogodilo i usmjerenje islamskog hilafeta se nakon Poslanikove smrti kretalo u drugom smjeru, te je tako Ali, mir neka je na nj, udaljen sa politike scene i od centara odluivanja u islamskom drutvu.

Sudbonosni period

Ali, mir neka je na nj, nije mogao otrpjeti ta skretanja i smatrao je nedoputenim da ostane pasivan spram toga, pa je mnogo puta nepobitnim argumentima i dokazima kritizirao halife i

njihove podravatelje, i protestirao je protiv onoga to su inili. No, vremenom se pokazalo da od tih protesta nema prevelike koristi i da su halife i njihovi podravatelji odluni da sauvaju svoju vlast. U takvoj situaciji Ali mir neka je na nj, naao se na razdjelnici dvaju osjetljivih i sudbonosnih puteva: mogao je, uz pomo svojih istinskih pristalica koji su novu vlast smatrali nelegalnom, dii ustanak i, oslanjajui se na snagu i silu, preuzeti vlast; ili je mogao otrpjeti postojeu situaciju i, u okviru svojih mogunosti, pomoi u rjeavanju problema muslimana i obavljati svoje dunosti. S obzirom da za boanske voe mo i poloaj ne predstavljaju cilj, za njih je vano da ostvare ono to je istinski cilj duhovnog vostva, a on je mnogo uzvieniji i vredniji od ouvanja poloaja i moi. Tako, ako se voa u nekom trenutku nae na razdjelnici puteva i prinuen je da odabere izmeu poloaja i svog cija, on mora odbaciti poloaj zvaninog voe i odluiti se za ouvanje svog cilja. Ali, mir neka je na nj, koji je bio suoen sa ovakvom situacijom, odluio se za ovaj drugi put. Procijenivi situaciju i stanje drutva, zakljuio je da bude li insistirao na preuzimanju vlasti i osiguranju svog poloaja, situacija e postati takva da e sav trud Poslanika Boijeg i onih koji su prolili svoju istu krv na putu islamskog cilja naposljetku biti uzaludan.

Imam Ali u hutbi ikikijje ovako govori o toj tekoj i osjetljivoj razdjelnici puteva na kojoj se naao i njegovom odabiru drugog puta:

45

Ajetullah Hamenei, Sejjid Ali, Pishva-ye sadiq, Tehran, Entearat-e Sejjid Demal. Str. 21.

18

Stavio sam zastor spram hilafeta i drao se odijeljenim od njega. Potom sam poeo misliti da li bi trebalo napasti ili mirno trpjeti zasljepljujuu tminu patnji u kojima su odrasli malaksali, a mladi ostarjeli, dok vjernik istinski djeluje pod teretom sve dok ne susretne Boga. Naao sam da je ustrajnost u tome bila mudrija. Usvojio sam, zato, strpljenje, iako je bilo bockanja u

oku i guenja u grlu. Gledao sam otimanje nasljedstva moga sve dok je prvi iao putem svojim.46 Imam Ali, tako, ukazuje na svoju strpljivost spram nekih zastranjenja islamskog hilafeta u

odnosu na njegov izvorni put, i to samo iz elje da se ouvaju ostali principi islama. Tako na poetku Osmanovog hilafeta, kad su glasovi lanova vijea odluili u Osmanovu korist i predali mu vlast, Imam, mir neka je na nj, okree se lanovima vijea i kae im: Doista znate da za hilafet imam vie prava od svih drugih. Boga mi, mirovat u tako dugo dok stvari muslimana budu neoteene i ne bude tlaenja, osim nada mnom, traei nagradu za to i drei se daleko od privlanosti i primamljivosti za kojima eznete.47

Unutranje i vanjske opasnosti

Kazali smo da se Ali, mir neka je na nj, uzevi u obzir opasnosti koje su prijetile islamskom drutvu, suzdrao od oruanog ustanka i pobune. Mogue da se neko zapita kakve su to opasnosti u to vrijeme prijetile tek utemeljenom islamskom drutvu? Kao odgovor na ovo pitanje, moglo bi se nabrojati sljedee unutranje i vanjske opasnosti koje je Ali, mir neka je na nj, imao u vidu odluujui se da odustane od oruane pobune:

1. Da je Imam odluio, oslanjajui se na vojnu mo, oruanim ustankom preuzeti vlast odnosno hilafet, mnogi od njemu dragih ljudi, onih koji su duom i srcem vjerovali u njegov imamat, u tim borbama bi izginuli. Osim toga, velika skupina Poslanikovih

ashaba, onih koji nisu podravali Imamov hilafet, takoer bi izginuli. Iako je ova skupina bila suprotstavljena Imamu kad se radilo o pitanju vostva, te su zbog line pakosti ili krivih uvjerenja bili protivni ideji da vostvo u zajednici pripadne Aliju, oni se u vezi s drugim pitanjima nisu razilazili s Alijem, a gubitkom ove skupine, koja je u

svakom sluaju predstavljaju snagu spram irka, idolopoklonstva, kranstva i judaizma, mo muslimana bi u samom svom sreditu veoma oslabila. Kad se radi obaranja dvojice kritelja sporazuma (Talhe i Zubejra) zaputio ka Basri, Imam je odrao govor u kome je jasno ukazao na ovaj osjetljivi problem: Kad je Bog uzeo duu Poslanika Njegovog, Kurejije su gramzivo dali sebi prednost nada mnom, koji sam bio od bilo koga drugog bio dostojniji da predvodim ummet.

Ali, shvatio sam da je strpljenje i trpeljivost u ovoj stvari bolje od stvaranja podjela

meu muslimanima i prolijevanja njihove krvi. Jer, ljudi bijahu tek prihvatili islam i vjera bijae poput mia pred raljama lava koji je zinuo da ga proguta. Najmanji nemar i slabost odveli bi ih u zabludu, te ih je i najslabiji ovjek mogao odvratiti.48

2. Budui da mnoge skupine i plemena koja su prihvatila islam u posljednjim godinama Poslanikovog, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, ivota, jo uvijek nisu stekli neophodna znanja o islamu i svjetlo vjere jo nije u potpunosti utjecalo na njihova srca, u trenutku kad je do njih dola vijest o Poslanikovoj smrti, neki od njih su otpali od vjere i ponovo se vratili mnogobotvu, te su praktino bili suprotstavljeni islamskoj vlasti u Medini, nisu bili spremni plaati islamske poraze, i ak su okupljanjem vojnih snaga ozbiljno prijetili Medini. Stoga je prvo to je nova vlast uradila bilo mobilizirati

46

Nehdul-belaga, Govor 3. 47

Nehdul-belaga, Govor 73. 48

Subhani, Dafer, Pazhuheshi amiq piramun-e zendegi-ye Ali, Qom, Dahan-e ara, str. 222.

19

skupinu muslimana za borbu protiv otpadnika i guenje njihovog ustanka, te je plamen njihove pobune naposljetku, zalaganjem muslimana, uguen.49 U takvoj situaciji, kad su reakcionarni neprijatelji islama razvili zastavu otpadnitva i prijetili islamskoj vlasti, nipoto nije bilo ispravno da Imam sad razvije drugu zastavu i podigne ustanak.

U jednom od svojih pisama upuenom ljudima u Egiptu, Imam, mir neka je na nj, ukazuje na ovo, pa kae: Boga mi, nikada mi se nije inilo i nikada nisam pomiljao da e Arapi poslije njega mir i blagoslovi Boiji neka su s njim i potomcima njegovim! oteti to od pripadnika Kue iste, niti da e to oteti meni poslije njega. Ali iznenada opazih ljude kako okruuju ovjeka, dajui mu prisegu. Ustezah zato ruku svoju sve dok ne uvidjeh da se ljudi mnogi odvraaju od islama, pozivajui na unitenje vjere Muhammeda mir i blagoslovi Boiji neka su s njim i potomcima njegovim! Pobojah se tad da e, ako ne pomognem islam i sljedbenike njegove, te ako se u njemu pojavi pukotina ili

razaranje, time biti nesrea vea za mene nego li je to gubitak vlasti vae koja je, u svakom pogledu, kratkotrajna, poslije ega sve prolazi kao to prolazi ono to se priinjava ili kao to se raspre oblaci. Zato u zbivanjima ovim ustajem, sve dok la ne bude razorena i unitena, te dok vjera ne dosegne mir i sigurnost.50 U prvim danima svog hilafeta, Imam, mir neka je na nj, takoer u svom govoru podsjea na ovu injenicu. Abdullah ibn Denade kae: U prvim danima Alijeve, mir neka je na nj, vlasti stigao sam iz Mekke u Medinu. Vidio sam ljude okupljene u

Poslanikovoj damiji kako ekaju da doe Imam. Odjednom Ali, mir neka je na nj, izae iz kue, nosei u rukama svoju sablju, i svi pogledae ka njemu. On se ispe na minber, pa, nakon hvaljenja i slavljenja Boga, ovako poe svoj govor: O ljudi, znajte da smo onog dana kad je Poslanik otiao izmeu nas mislili da nam se niko nee usprotiviti u pogledu vlasti koju je on uspostavio, i da niko nee povrijediti nae pravo. Jer, mi smo bili njegovi nasljednici i opunomoenici. Ali, suprotno naim oekivanjima, jedna skupina iz naeg naroda nasrnula je na nae pravo, oteli su nam hilafet i vlast je dola u ruke drugima... Kunem se Bogom, da nije straha od stvaranja rascjepa i podjela meu muslimanima i bojazni da e nevjerovanje i idolopoklonstvo ponovo navaliti na islamsku zemlju, pa unitit islam, drugaije bih se ophodio prema njima.51

3. Pored opasnosti od otpadnika od vjere, pojavili su se i lani poslanici poput Musejleme, Tulejhe i Sedaha, i svaki od njih je imao svoje pristalice i snage koje su se okupljale oko njega s namjerom napada na Medinu. Zahvaljujui jedinstvu muslimana i uloenim naporima, te snage su poraene.

4. Opasnost od vjerovatnog napada Bizantinaca mogla je muslimanima predstavljati jo jedan razlog za brigu. Naime, dotad su se muslimani u tri navrata ve bili suoili s Bizantijom, i Bizantinci su muslimane smatrali ozbiljnom opasnou, te su vrebali priliku da navale na samo sredite islama. Da je Ali, mir neka je na nj, poveo oruani ustanak, slabljenje unutranjeg fronta meu muslimanima predstavljalo bi za Bizantince odlinu priliku koju bi sasvim sigurno iskoristili.

S obzirom na navedeno, sasvim je jasno zato je imam strpljenje pretpostavio ustanku, i tako je, zahvaljujui svojoj strpljivosti, toleranciji, uviavnosti i pronicljivosti, spasio islamsko drutvo od golemih opasnosti. Da nije bio tako sklon jedinstvu muslimana i da se nije plaio

49

Svakako, ovo ne znai da je sve to je Ebu Bekr poduzimao u okviru ovih operacija bilo opravdano. To posebno vai za sluaj ubistva Malika ibn Nuvejre. 50

Nehdul-belaga, Pismo 62. 51

Ibn Ebul-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv. 1, str. 307.

20

posljedica podjela i sukoba meu muslimanima, on nikad ne bi dopustio da vostvo meu muslimanima bude oduzeto iz ruku istinskih Poslanikovih nasljednika i namjesnika, i dato

drugima.

Aktivnosti Zapovjednika vjernika, mir neka je na nj, u periodu halifa

Imamove, mir neka je na nj, aktivnosti u ovom periodu mogle bi se svesti na sljedee:

1. Ibadet i sluenje Bogu, i to na nain kakav dolikuje linosti poput Alija, mir neka je na nj, to znai na takav nain da je Imam Sedad, mir neka je na nj, svoj izvanredni ibadet smatrao nitavnim u usporedbi s ibadetom svog velikog djeda;

2. Tumaenje Kur'ana i rjeavanje razliitih problema vezanih za znaenje nekih kur'anskih ajeta, te odgoj uenika poput Abdullaha ibn Abbasa koji se smatra najveim islamskim mufesirom meu ashabima;

3. Pruanje odgovora na pitanja uenjaka iz razliitih naroda, osobito idova i krana, koji su nakon Poslanikove, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, smrti dolazili u

Medinu kako bi se raspitali o njegovoj vjeri i upoznali je, te su postavljali mnoga

pitanja, a za pruanje odgovora nije bilo bolje osobe od Alija, mir neka je na nj, koji je bio odlino upoznat s Tevratom i Indilom. Da Imam nije popunjavao taj vakuum, islamsko drutvo bi u tom pogledu bilo suoeno sa estokim porazom. Imamovi, mir neka je na nj, razoruavajui odgovori na sva pitanja koja bi mu bila postavljena donosila su mnogo radosti i zadovoljstva halifama koji su naslijedili Poslanika;

4. Izlaganje erijatskih presuda u vezi s novim pitanjima kakva nisu postojala u najranijem periodu islama, ili su bila toliko sloena da nijedan presuditelj nije mogao izrei presudu u vezi s njima. Ovo je jedna od naroito vanih stvari u ivotopisu Alija, mir neka je na nj, jer da meu ashabima nije bilo linosti poput Alija, koji je, kao je to Poslanik potvrdio, najueniji u ummetu i najupoznatiji s pitanjima erijata i presuda, mnoga pitanja bi jo u ranom periodu islama ostala zapletena i bez odgovora. Upravo pojava novih pitanja nakon Poslanikove smrti razlogom je zato meu ljudima mora postojati isti i bezgrijeni Imam, koji e potpuno i nepogreivo vladati svim naelima i propisima islama, te e njegovo prisustvo i njegovo iroko i sveobuhvatno znanje sprijeiti ljude da zastrane ili se slue analogijom i pretpostavkama. A takva velika blagodat, kako potvruju svi Poslanikovi, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, drugovi, nije ukazana nikome nego Zapovjedniku vjernika, mir neka je na nj.

Jedan dio Imamovih, mir neka je na nj, presuda i njegovih inovativnih i izvanrednih

tumaenja kur'anskih ajeta zabiljeen je u hadiskim zbirkama i historijskoj literaturi, a neki naunici su te dijelove priredili i kao samostalne knjige;52

5. Odgoj i vaspitanje skupine onih koji su posjedovali preduvjet istote i duhovne spremnosti za spiritualno putovanje, seyr o suluk, te su tako, pod vostvom i duhovnim utjecajem Imama, bili u stanju dosegnuti duhovne vrhunce, i vidjeti oima srca i oima svoje unutarnjosti ono to se ne moe vidjeti fizikim ulom vida;

6. Trud i nastojanje da se osigura bolji ivot za mnoge siromahe i slabe, to je ilo dotle da je Imam vlastitim rukama sadio vrtove i kopao bunare, pa ih je vakufio da bi bili

koriteni na Boijem putu; 7. Kad bi se vladajui aparat suoio s ozbiljnim politikim pitanjima i kad bi ga neki

problemi odveli u orskokak, Imam je bio jedini savjetnik od povjerenja, i svojim

52

Kao primjer moemo spomenuti sljedea djela: Kada'i emirul-muminin Ali ibn Ebi Talib, ejh Muhammed Taqi Tusteri; Ketabe qezavatha-ye Ali ibn Ebi Talib, Sejjid Ismail Resulzade.

21

realnim pristupom problemima nalazio bi rjeenje i odreivao dalje usmjerenje. Neki od njegovih savjeta ove vrste zabiljeeni su u Nehdul-belagi i knjigama hadisa.

Imam i rjeavanje naunih i politikih problema halifa

Historija svjedoi da su se Ebu Bekr i Omer za njihovog hilafeta obraali Imamu u pogledu razliitih politikih, naunih, vjerskih pitanja, problema tumaenja Kur'ana i islamskih propisa, te su se u velikoj mjeri koristili njegovim savjetima i uputama koje su proizlazile iz

Imamove potpune upuenosti u principe i propise islama. itateljima u nastavku donosimo nekoliko takvih primjera zabiljeenih u historijskoj literaturi.

Rat sa Bizantijom

Bizantijska imperija bila je jedan od najeih protivnika mlade islamske vlasti. Bizantija je sa sjevera stalno prijetila sreditu islamske vlasti, i Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, do posljednjeg trenutka ivota bio je svjestan opasnosti od Bizantinaca. Tako je 8. godine po Hidri uputio jednu grupu pod zapovjednitvom Dafera Tajjara ka obalama uz am, no islamska vojska se, nakon to je izgubila trojicu vojnih zapovjednika i odreeni broj boraca, bez rezultata vratila u Medinu. Kako bi nadoknadio taj poraz, Poslanik se 9. h.g. sa

brojnom vojskom zaputio na Tebuk, no vojska se vratila u Medinu bez da su se suoili s neprijateljem. Ovo putovanje imalo je blistave rezultate, o emu se vie moe saznati sa stranica historijske literature, no Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, i dalje je

stalno bio zabrinut zbog mogueg napada Bizantinaca. Upravo zato je u posljednjim asovima ivota leei na samrtnikoj postelji, poslao u am vojsku sastavljenu od muhadira i ensarija. Zbog odreenih razloga, ova vojska nije napustila Medinu, a Poslanik je preselio s ovog svijeta u momentu kad je ta vojska postavljala logor nekoliko kilometara daleko od Medine.

Nakon Poslanikove, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, smrti, politika atmosfera u Medini, koja je do postavljenja Ebu Bekra za halifu bila u kriznoj fazi, se stabilizirala. Ebu

Bekr, koji je preuzeo brigu nad poslovima zajednice, estoko se dvoumio oko izvrenja Poslanikove naredbe (sukoba s Bizantincima), te se u vezi s tim posavjetovao sa skupinom

ashaba. Miljenje nijednog od njih nije ga zadovoljilo, te se naposljetku posavjetovao s Imamom, mir neka je na nj, a Imam ga je ohrabrio da postupi po Poslanikovom, blagoslov i

mir neka je na nj i njegove, nareenju, dodavi: Ako se sukobi s njima, pobijedit e. Halifu je ovo Imamovo bodrenje obradovalo, pa je rekao: Dobro si nam predvianje dao i dobrom si nas obradovao!53

Ali, mir neka je na nj, i savjetovanja drugog halife s njim u vezi s politikim pitanjima

I za vlasti drugog halife Imam je takoer bio vaan savjetnik i rjeavatelj mnogih politikih, naunih i drutvenih problema. Ovdje emo, kao primjer, ukazati na samo jedan sluaj kad se drugi halifa okoristio Imamovim miljenjem u vezi s politikim problemima: U podruju znanom kao Kadisija desila se 14. godine po Hidri estoka bitka izmeu islamske vojske i Perzijanaca, naposljetku okonana pobjedom muslimana, a tom prilikom poginuo je i glavni zapovjednik perzijske vojske Rustem Ferruhzad, skupa s velikim brojem

svojih boraca. Ovom pobjedom itav prostor Iraka naao se pod politikim utjecajem i vojnom vlau islama, a Medain, koji je predstavljao sredite sasanidske vlasti, takoer je 53

Ibn Vazih Jaqubi, Tarih-i Jaqubi, sv. 3, str. 39.

22

osvojen od strane muslimana, tako da su se poglavari perzijske vojske povlaili duboko u unutranjost zemlje. Perzijski poglavari i vojni zapovjednici plaili su se da e islamska vojska nastaviti napredovati i osvojiti cijelu zemlju. Kako bi se suoio s tako opasnim napadom, iranski vladar Jezdigerd poslao je vojsku od stotinu i pedeset hiljada ljudi pod komandom zapovjednika

Firuzana da sprijee svaki iznenadni napad, i ak da, ukae li se prilika, izvedu protunapad. Sa'd Vekkas, glavni zapovjednik islamskih snaga (kako prenosi Ammar Jasir koji je vrio dunost namjesnika u Kufi) pisao je Omeru i obavijestio halifu o pokretima neprijatelja, i dodao: Vojska u Kufi spremna je stupiti u borbu, i navaliti na neprijatelja prije nego to on krene u napad.

Halifa je tad otiao u damiju, okupio ashabe, i obavijestio ih o svojoj namjeri da napusti Medinu, otie u podruje izmeu Basre i Kufe i odande komanduje muslimanskom vojskom. Tad se die Talha i stade podsticati halifu da tako uini, govorei stvar iz kojih se jasno osjeao miris podilaenja i ulagivanja. Onda ustade Osman, koji ne samo da je podsticao halifu da napusti Medinu, nego jo dodade: Pii vojsci u amu i Jemenu da svi napuste svoja podruja i pridrue ti se, te se s tako brojnom vojskom moe suprotstaviti neprijatelju. Onda se die Zapovjednik vjernika, mir neka je na nj, i ree: U tome pobjeda ili poraz ne ovise o malobrojnosti ili velikobrojnosti snaga. Allah je uzdigao vjeru Svoju iznad svih drugih vjera i vojsku Svoju, koju je On spremio i potpomogao, sve dok

nije dosegla mjesto na kome je i dok nije stigla do sadanjih poloaja svojih. Mi se drimo obeanja Boijeg, a Allah e ispuniti obeanje Svoje i potpomoi vojsku Svoju. Poloaj prvaka vlasti je poloaj niti za zrna ogrlice, jer ih ona povezuje i dri na okupu. Ako je nit prekinuta, ona e se rasuti i izgubiti, te nikada ponovno nee biti skupa. Arapi danas, makar i malobrojni, veliki su zahvaljujui islamu i snani jer su jedinstveni. Budi osovina za njih i okrei mlin s Arapima, te budi korijen njihov. Zaobii bitku, jer ako napusti mjesto ovo Arapi e te napasti sa strana i pravaca svih, dok e gradovi nezatieni, koje ste ostavili iza sebe, postati znaajniji od onih ispred vas. Ako te Perzijanci sutra vide, rei e: On je korijen Arabije. Ako ga smaknemo, bit emo u miru. Tako e to pojaati nastojanje njihovo protiv tebe i estinu da se usmjere na tebe. Kae da su krenuli u borbu protiv muslimana. Allah je doista nezadovoljniji pokretanjem njihovim od tebe i On je najsposobniji sprijeiti ono ime je On nezadovoljan. to se tie miljenja tvoga o broju njihovom, u prolosti se nismo borili mnogobrojnou, nego smo se borili na osnovu podrke Boije i pomoi.54 Poto je sasluao Imama, Omer prihvati njegovo miljenje i odustade od odlaska.55 Omer je na umu imao ovo rjeenje njegove nedoumice onda kad je rekao: Utjeem se Bogu od toga da se moe pojaviti problem, a da Ebul-Hasan (Ali) ne zna rjeenje njegovo.56

5 Od hilafeta do ehadeta

Nain davanja prisege Zapovjedniku vjernika, mir neka je na nj

Zbog finansijskih malverzacija, nedoputenog i sigurno nezakonitog zahvatanja u bejtul-mal, privilegiranja nedostojnih pripadnika Emevija i njihovog postavljanja na odgovorne slube u

54

Nehdul-belaga, Govor 145. 55

Ibn Asir, Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 3, str. 8; Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umum vel-muluk, Bejrut, Darul-qamusul-hadis, sv. 4, str. 237; Hafiz Ibn Kesir, Al-Bidayet vel-nihayet, Mektebetul-me'arif, Bejrut 1394, sv. 7, str. 107. 56

Ibn Hidr Iskilani, Al-Isabati fil-temizi sehabet, Bejrut, Darul-Ihya al-terasul-arabi, 1328, sv. 2, str. 509; Abdulber, Al-isti'ab fi me'rifetil-ashab, Bejrut, Dari ihya terasul-'arabi, 1328, sv. 3, str. 39.

23

vlasti, te naposljetku zbog udaljavanja dostojnih ljudi meu muhadirima i ensarijama od sebe, te preputanja sudbine islamskog ummeta u ruke Emevija, Osman je navukao na sebe silnu srdbu naroda, te je naposljetku, budui da nije reagirao na opravdane i zakonite proteste muslimana protiv promjene namjesnika i zapovjednika, naposljetku je dolo do ustanka protiv vlasti koji je za posljedicu imao njegovo ubistvo, nakon ega su ljudi dali bejat Aliju, mir neka je na nj, kao novom halifi. Od tog trenutka Alijeva, mir neka je na nj, vlast, koja poinje Osmanovim ubistvom, predstavljala je svojevrsnu revolucionarnu vlast inspiriranu ustankom i

nezadovoljstvom naroda smutnjom i tlaenjima koja su se deavala. Jedan od primjera iskvarenosti Osmanove vlasti jeste i to to je Hakema ibn Ebul-Asa i njegov sina Mervana, koje je Poslanik prognao u Taif, a ni Ebu Bekr ni Omer se za svoje

vlasti nisu usuivali da im dopuste povratak, vratio u Medinu, pa je ak i svoju ker udao za Mervana, i tavie postavio ga na slubu u administraciji halifata, to je izazvalo bijes naroda. Osmanova kua tako se etrdeset i devet dana nala pod opsadom ustanika.57 Kad god bi Osman pokuao pokazati blagost, Mervan bi uinio neto da jo vie potakne bijes naroda. Naposljetku, muslimani u srdbi provalie u Osmanovu kuu i ubie ga.

Alijev, mir neka je na nj, izvanredni poloaj

Ustanici su razmiljali samo o tome kako da uklone Osmana, i iako se tokom opsade Osmanove kue spominjalo Alijevo ime, nije bilo jasnog programa za budunost, tako da su se s pitanjem izbora novog halife suoili tek nakon Osmanovog ubistva. S druge strane, meu lanovima esterolanog vijea za izbor halife, koje su inili Ali, Abdurahman ibn Avf, Osman, Talha, Zubejr i Sa'd ibn Vekkas, dvojica njih, Abdurahman ibn

Avf i Osman vie nisu bili meu ivima, dok je meu preostalima Ali, mir neka je na nj, bio uvjerljivo najomiljeniji s obzirom na njegove vrline i blistavu prolost u islamu, tako da mu niko od ostalih nije mogao biti takmac. Upravo zato su ljudi uglavnom bili Alijevi, mir neka

je na nj, zagovornici.

Ali, mir neka je na nj,procijenivi situaciju i svjestan promjena koje su se desile u Osmanovo doba te udaljavanja muslimana od izvornog islama, dobro je znao da e vladavina nakon perioda iskvarene Osmanove vlasti biti izuzetno teka, te da ljudi, naroito plemenske voe, nee lahko prihvatiti reforme koje je imao na umu i uspostavu pravde. Stoga nije prihvatio prisegu koji su mu ustanici ponudili.

Historiari se slau oko toga da je Osman ubijen u zul-hiddetu 35. h.g., no razilaze se oko tanog datuma.58 Takoer, izvjesno je da je izmeu Osmanovog ubistva i prisege ljudi Aliju, mir neka je na nj, proteklo najmanje etiri-pet dana.59 Tih nekoliko dana meu narodom je vladao opi haos i zbunjenost. U tom periodu, voe ustanka posjetili su Alija, mir neka je na nj, ali on nije pokazao naroitu susretljivost prema njima, a kad su mu ponudili svoju prisegu, budui da situaciju nije smatrao prikladnom, rekao je: Ostavite me i traite nekog drugog. Suoavamo se s pitanjem koje ima lica i boje, koje srce ni jedno ne moe izdrati, niti razum ijedan prihvatiti. Doista, vidici su zamagljeni, a Pravi put je zagubljen. Znajte da u vas, ako vam se odazovem, voditi

57

Mesudi, Murudul-zeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 2, str. 346. 58

Jakubi smatra da je Osman ubijen 18. zul-hiddeta 35. h.g., dok Mesudi kae: Osman je ubijen tri dana prije isteka mjeseca zul-hiddeta. 59

Jakubi pie: Ali je u utorak, sedam dana prije isteka mjeseca zul-hiddeta, izabran na mjesto halife, to bi znailo da se radi o periodu od pet dana. Meutim, Mesudi kae: Onog dana kad je Osman ubijen, ljudi su dali bejat Aliju, no na narednoj stranici kae: etiri dana nakon Osmanovog ubistva ljudi su masovno dali bejat Aliju. Ibn Asir smatra da je Osman ubijen 18. zul-hideta, a da je bejat Aliju dat 25. istog mjeseca. Na stranici 192 djela Al-kamil fil-tarih kae da su Medinjani pet dana proveli bez vlasti, i za to vrijeme gradom je upravljao ovjek po imenu Gafiqi ibn Harb.

24

kako ja znam i da neu sluati ta neko kae ili grdi. Ako me napustite, onda sam isti kao i vi. Mogue je da u najbolje od vas sluati i pokoravati se onome kojega vi postavite da vas vodi. Bolji sam vam kao savjetnik nego kao vladar.60 No, budui da je posjeta bilo sve vie i da je insistiranje muslimana bilo sve vee, odnosno radilo se o pravoj bujici ljudi koji su, umorni od dotadanje nepravde i nasilja i vapei za pravdom, opsjedali Imamovu kuu, Imam je osjeao svojom obavezom da prihvati prisegu naroda.

Na nekoliko mjesta u Nehdul-belagi Imam ukazuje na ovaj ustar prijem i insistiranje ljudi na prisezi, kao naprimjer:

Oni navaljivahu na mene kao to deve navaljuju jedna na drugu kad prispiju do vode pitke onda kad su rasputene nakon razvezivanja nogu, sve dok ne pomislih da e ili ubiti mene ili se meusobno poubijati ispred mene. Razmiljao sam o pitanju tom iznutra i izvana tako da mi je to prijeilo spavanje.61 Na drugom mjestu prua nam sliku navaljivanja i insistiranja ljudi, i njihove ogromne radosti i veselja na vijest da je Ali, mir neka je na nj, prihvatio bejat:

Vukli ste mi ruku radi davanja prisege, ali sam je zadravao. Potezali ste, ali sam je ustezao. Onda ste se gurali oko mene kao to se guraju deve edne oko korita za napajanje, tako da je obua pokidana, ogrta spao i nemoni zgnjeen. I veselje svijeta davanju prisege bijae tako vidljivo da su djeca mala osjeala radost, starci teturali i bolesni urno dolazili radi toga, a djevojske mlade hrlile bez velova.62 I u hutbi ikikija Imam, mir neka je na nj, takoer govori o zanosu s kojim ga je narod prihvatio i razlozima svog prihvatanja hilafeta:

U tom asu nita me ne iznenadi do mnotvo ljudi koji navalie na mene. Ustremie se prema meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignjeili Hasana i Husejna i razderali mi oba kraja ogrtaa na pleima.63 Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza. Kada uzeh uzde vodstva dravnog, jedna se stranka ocijepi, druga posta neposluna, dok ostatak zapoe djelovati nezakoniti, kao da nisu uli rijei Boije: to se tie ivota budueg, Mi ga darujemo onima koji ne trae da se uznose na Zemlji, niti da uz to ire pokvarenost, jer budunost pripada onima koji su svjesni Boga. Da, Boga mi, uli su ih i razumjeli, ali svijet ovaj zasvjetlucao je u oima njihovim i ukrasi njegovi su ih zaveli. Pripazite, tako mi Onoga Koji rascjepljuje zrno i stvara bia iva, da mi ne dooe ljudi i da podravatelji ne istroie uvjeravanja, i da se ueni ne oslonie na Boga, s obavezom da nee pristati na prodrljivost tlaitelja i glad tlaenih, zbacio bih ue hilafeta na njegova plea i postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet va nije bolji od kihanja koze.64

Borba na tri fronta

Alijev, mir neka je na nj, hilafet i njegova vlast orijentirana na pravdu, potenje i oivljavanje izvornih islamskih tradicija, teko je pala odreenim skupinama i takvi su formirali front protiv njegove vlasti. Ta suprotstavljenost naposljetku je izrodila i trojake sukobe one sa nakisinima, kasitinima i marikinima, a u nastavku emo kazati poneto o svakom od tih