zivot poslije smrti muhammed al gazali

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 1

IVOT POSLIJE SMRTI

S arapskog preveo:Ismail Ahmetagic

Sarajevo 1995


Predgovor

Ebu Hamid Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed El-Gazali, je jedan od najpoznatijih islamskih uenjaka. Prozvat je ,,ukrasom vjere" zejnu-d-din, mada je vie poznat po tituli ,,autoritet islama" huddetu-l-islam. Ova titula po najvie mu je data stoga to je on islamsko uenje branio od raznoraznih napada koji su dolazili kako iz vana tako i iznutra tj. kako od strane propagatora raznoraznih neislamskih uenja i ideologija, tako i od strane naivnih i neukih tumaa islama.

Roden je u Tusu. u Horasanu pored dananjeg Meheda 450. godine po hidri. Po predaji. njegov otac je bio poprilino siromaan. Uz to, bio je izuzetno dobar ovjek. Troio bi ono to bi zaradio vlastitim trudom i radom. Dosta vremena je odvajao da bi se druio sa uenim Ljudima od kojih je sticao znanje. U granicama svojih mogucnosti bio im je na usluzi. esto je posjeivao sufijske skupove jer ga se to posebno dojmljivalo i djelovalo na njega. Sa suzama u oima je molio Uzvienog Allaha da mu podari sina koji bi bio poput tih sufija.

Uzvieni je udovoljio toj njegovoj molbi i darovao mu dva sina, Muhammeda i Ahmeda. Muhammed je postao jedan od najpoznatijih islamskih uenjaka, koji je usmenom i pismenom rijeju, te vlastitom praksom objedinjavao put istine. A Ahmed je bio sufija, iji su govori i predavanja plijenili panju slualaca. Medutim, njihov otac nije doivio niti doekao da mu sinovi postignu ono to su postigli, jer je umro dok su oni bili jo vrlo mladi. U oporuci zamolio je jednog svog prijatelja, suflju, da se prihvati odgoja i obrazovanja njegovih sinova, davi mu pritom ono neto utedevine to je imao. Tako je. nakon oeve smrti, prvi Gazalijin uitelj bio ovjek, koji je bio sufija. On i njegov brat Ahmed kod njega nisu mogli dugo ostati, jer se imetak koji je njihov otac ostavio brzo potroio, a njihov uitelj je i sam bio siromaan. Tad im je on (uitelj), preporuio, da kolovanje nastave u jednoj od medresa u kojoj im je medresa obezbjedivala ono to im je potrebno.

Ahmed se od svoje mladosti posvetio tesavufu, i izrastao u izvrsnog profesora, ija su predavanja u jednoj od bagdadskih damija bila izuzetno posjecena od strane studenata.

to se tice Muhammeda, on je u Tusu nastavio studij fikha (islamskog prava). Zatim je, sa nepunih dvadeset godina, nastavio kolovanje u Durdanu. Odatle se ponovo vraca u Tus, a potom odlazi u Nejsabur, gdje pohada ,,Nizamiju". u kojoj je tada predavao poznati islamski ucenjak Ebu-l-Muavi Abdu-l-Melik El-Duvejni, poznat kao imamu-l-haremejn. Tu studira osnove islamskog prava (usuli-fikh), islamskog prava (fikh), dijalektiku, logiku, filozofiju i drugo. Nakon smrti svoga profesora, Gazlija naputa Nejsabur i odlazi u Bagdad, prijestonicu abasidskog hilafeta. Tu stupa u vezu sa velikim vezirom Nizamu-l-Mulkom, koji ga doekuje sa poacu i povjerava mu katedru na bagdadskoj Nizamiji. etiri godine dri predavanja i dobiva znanje iz raznih oblasti i pie djela. Zatim odlazi u Hidaz, obavlja had.


odatle ide u Siriju, Damask i po nekim predajama u Aleksandriju. Odatle se vraa u rodni Tus, da bi ga kasnije Nizamu-l-Mulkov sin Fahrudin privolio na to da preuzme katedru u Nejsaburu. Nakon ega se ponovo vraa u Tus gdje osniva tekiju, i ostatak ivota provodi u kolovanju sufijskog kadra, pisanju djela i ostalim ibadetima. U rodnom gradu Tusu je i preselio na ahiret 505. godine po hidri.

Za svog relativno kratkog ivota imami Gazali je napisao izuzetno velik broj, to duih to kraih djela iz razliitih oblasti. Neka od njih su tampana to na arapskom to u prevodima na druge jezike, neka su jo u rukopisima po raznim javnim i privatnim bibliotekama irom svijeta, a neka su zagubljena i nestala. Mnoga njegova djela ubrajaju se u reprezentativnu literaturu iz pojedinih oblasti islamske duhovnosti. Svakako. najpoznatije njegovo djelo Ihjau ulumu-d-din. pored kojeg emo spomenuti jo samo neka. kao to su: Tehafutu-l-felasife, El-Munkizu mine-d-dalal, Mikatu-l-envar, Mi'jaru-l-ilmi fi fan el-mantik, Mizanu-l-amel Fejselu-t-tefrika bejne-l-islami ve-z-zindika, El-Kisasu-l-mustekim, El-Mustaksa. Jo za vrijeme svog ivota imami Gazali je stekao izuzetnu popularnost i slavu. Od samog poetka, njegova djela su prepisivana, itana, studirana i komentarisana. Ni u jednom periodu nije se gubio interes za njegova djela sve do dananjeg dana, ta vie, kad god bi u islamskom svijetu dolo do znaajnijih kretanja Gazalijina djela su bivala nezaobilazna literatura koja je svojim porukama u manjoj ili veoj mjeri uticala na tokove tih kretanja. I na naim prostorima Gazalijina djela su nailazila na izuzetna interesovanja. U ranijim periodima ona su izuavana na arapskom jeziku i kroz usmenu predaju dolazila do ire publike.

U posljednje vrijeme sve je vei interes za prevodenjem njegovih djela i na na jezik. to se tie samog djela ,,ivot poslije smrti", za prevod nam je posluilo njegovo izdanje na arapskom jeziku ,,E-d-durre el-fahire fi ma'rifeti ulumi-l-ahire", tampano u Bagdadu 1976. godine. Djelo u kratkim crtama obraduje pojedina Ljudska stanja, prilikom umiranja, ivot u kaburu, zatim smak svijeta, ponovno proivljenje i opis pojedinih stanja na sudnjem danu. Sve je to obradeno u kratkim crtama na jedan zaokruen nain. Za detaljniju obradu ovih tema bilo bi potrebno daleko vie prostora. One su dodue, utvrdivane i razradivane u detalje u pojedinim djelima islamskih uenjaka, bilo u zasebnim knjigama bilo u kontekstu vanijih djela. Po nama, najbolju analitiku obradu ovih tema dao je Ibn Arebi u pojedinim poglavljima ,,Futuhata". Ovo Gazalijino djelo nema nekih ambicija do da najiroj italackoj publici ponudi ozbiljna znanja o pomenutim temama, a za one koji o tome ele vie saznati neka potrae u islamskoj literaturi objavljenoj prije svega na arapskom jeziku. Ovo je jedno od prvih djela na naem jeziku koje islamsko videnje ivota obrauje u ovom obimu i na jedan zaokruen nain. Dodue u ovom djelu nisu obraene teme o dennetu i dehennemu. teme koje predstavljaju logiki nastavak obraenih tema. Nadamo se da neemo dugo ekati prevoenje djela koje obrauje i pomenute tema.

Prevodilac


BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM

Hvala Allahu koji je samo Sebe odlikovao time, da vjeno ostane, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane, koji je uinio da smrt eka kako kjafire tako i muslimane, koji je u Svom znanju odredbe ralanio, odredivi da ahiret doe poslije, kad za to obeani dan bude svanuo, uinivi to od Svojih stvorenja jasnim onima kojima je On htio, kojima je tu poast uinio.Neka je Allahov blagoslov na naeg sejjida Muhammeda, poslanika Sveznajueg Vladara, na njegovu porodicu i njegove ashabe, koje je Uzvieni posebno odlikovao time, to im je u Kui spasa obilne blagodati pripremio.

A zatim, Uzvieni Allah je rekao:

"Svaka dua smrt e okusiti!" (Kur'an 3;185 / 21;35 / 29;57).

To se navodi na tri mjesta u Njegovoj asnoj Knjizi. Time Uzvieni eli ukazati na smrt triju svjetova: umire ono to se svrstava u svijet dunjaluka, umire ono to se svrstava u svijet "melekuta" i umire ono to se svrstava u svijet "deberuta".

U svijet "dunjaluka" ubraja se Adem (a.s.) i njegovo potomstvo, te sve tri vrste ivotinja, u svijet "melekuta" ubrajaju se ljudi i dini a u svijet "deberuta " ubrajaju se odabrani meleci. Uzvieni Allah veli:

"Allah odabire poslanike meu melecima i ljudima" (Kuran 22;75).

U te odabrane meleke spadaju kerubijjuni, nosioci Ara i stanovnici atora velianstva, koje Uzvieni spominje i hvali u Svojoj Knjizi, gdje kae.


"A oni koji su kod Njega ne zaziru od toga da Mu robuju, i ne zamaraju se,

hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju " (Kur'an 21; 19).

Oni su stanovnici denneta i na njih se odnose rijei Uzvienog:

"...zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ako bismo to inili' (Kur'an 21;17).

ak i oni, na ovako visokom poloaju kod Allaha, umiru. Ono o emu u ti najprije govoriti jeste dunjaluka smrt. Ako vjeruje u Allaha, Njegovog poslanika i Sudnji dan, imae sluha za razna stanja koja ti budem izlagao i opisivao.

Ja u ti za sve to navoditi jasne dokaze. Allah mi je svjedok za ono to u ti rei. Potvrda mome izlaganju moe se nai u Kur'anu i onome to je pouzdanom predajom preneeno od Vjerovjesnika (s.a.v.s.).


Prvo poglavlje

Kada je Uzvieni Allah u Svoje dvije ake uzeo potomstvo Adema a.s., nakon to ga je prethodno potrao po ledima, izvukavi prvu grupu sa njegove desne, a drugu grupu sa njegove lijeve strane, zatim neka je On Slavljen i Uzvien - ispruio Svoje ake, tako da je Adem a.s. na Njegovim plemenitim dlanovima vidio svoje potomstvo, koje je bilo poput siunih mrava, Uzvieni je rekao:

"Ovi e u dennet, a svejedno Mi je za to,

jer e oni ono to u dennet vodi raditi, a ovi e u dehennem, i svejedno mi je za to,

jer e oni ono to u dehennem vodi raditi".

Na to je Adem (a.s.) rekao:"Gospodaru, ta je to to e raditi oni koji e u dehennem?"

A Allah je rekao:

"Pripisivae Mi druge bogove, u la ce utjerivati Moje poslanike i bie neposluni spram naredbi

i zabrana Moje Knjige".

Tada je Adem a.s. rekao: "Trai od njih da posvjedoe da tako neto nee initi".


Na to se odnose rijei Uzvienog:

"...i zatraio (je) od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar va?"

Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedoimo" (Kur an 7; 172).

Tada je (Allah d..) od meleka i Adema (a.s.) zatraio da i oni budu svjedoci tog njihovog priznavanja Njega za Jedinog Gospodara. Zatim ih je, kao bestjelesna iva bia, vratio na njihovo mjesto.

Vrativi ih u Adema (a.s.), usmrtio ih je, a njihove due je uzeo i pohranio u jednu od riznica Ara.

Kada se, nakon ubrizgavanja, sjeme mukarca u maternici zadri i poprimi oblik, dua u njoj je mrtva i tako, zbog sastava sjemena, zatiena od kvarenja. A kada Allah (d..) u nju udahne duu, ona ponovo biva onakva kakva je bila i prije umiranja i pohranjivanja u riznicu Ara. Tom prilikom dijete zaplae. Koliko samo djece ima koja cvile u utrobama svojih majki, uo ti to ili ne!

To je ta prva smrt i drugi ivot.


Drugo poglavlje

Zatim Uzvieni Allah daje ovjeku da na dunjaluku proboravi dane svoga ivota, sve dok ne ispuni odreeni mu rok i zapisanu mu sudbinu.

Kada mu se priblii smrtni as, silaze mu etvorica meleka: melek koji mu tegli duu iz desne noge, melek koji mu tegli duu iz lijeve noge, melek koji mu tegli duu iz desne ruke i melek koji mu tegli duu iz lijeve ruke. Umiruem se katkada otkriva taj njegov sluaj sa melecima, prije nego to dode do smrtnog hropca, tako da on te meleke vidi u svjetlu zbilje svojih djela, ili u onom liku u kojem mu se oni pojave iz svog svijeta. Ukoliko mu je jezik odvezan, on moe da govori o njihovom prisustvu, a o tome ta tom prilikom vidi moe i sam sa sobom da vodi dijalog, te da pomisli da je to ejtanska rabota. Sve dok mu se jezik ne zavee. A oni izvlae duu iz njegovog jezika i vrhova njegovih prstiju.

Dua se izvlai iz tijela kao to se dlaka izvlai iz tijesta, a duh se izvlai kao to se izvlai arac iz nakvaene vune. Tako je rekao (Vjerovjesnik) sallallahu alejhi ve sellem. Umirua osoba tada ima osjeaj kao da joj je utroba puna trnja, ili da mu dua prolazi kroz iglenu uicu, ili kao da je nebo poklopilo zemlju, a on se naao izmedu njih.

U vezi sa ovim, kada je upitan o smrti, Ka'b El-Ahbarje rekao: "Kao da je u ljudsku utrobu uvuen trn, koji zatim neko naglo povue, pa to se otkine-otkine se, a to se ne otkine - ostane".

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Jedna od smrtnih agonija eca je od tri stotine udaraca sabljom".

U tom stanju elo umirueg se oroava znojem, oi mu poinju da kolutaju, grudni ko mu se nadima, nos mu se uzdie, a lice poprima utu boju.

Vidjevi Allahovog poslanika, s.a.v.s., u ovakvom stanju, Fatima Ez-Zehra, radijallahu anha, je izrecitovala sljedee stihove:


Do sada te d ini doticali nisu, niti te je do sad bilo ta prepalo,

a ta je to sada, jer vam vidim lice

ko' jutarnje sunce da je zatitralo.

Umirua osoba tada izgleda iscrpljena i na licu joj je primjetno sa kolikim naporom govori, obzirom na veliku tegobu koju tada podnosi.

Kada dua dode do srca, jezik zanijemi. U tom stanju niko ne daje glas. Dvostruka je tajna tog skupljanja due u grudima umirue osobe.

Prva je ta, da joj grudi postaju tijesne, zbog due koja se u njima sakupila. Poznato je da ovjek, kada zadobije udarac u grudi, biva zateen i ne moe da govori. Ako se ovjeku probode bilo koji dio tijela, izuzev grudi, on moe da puta glas, a ako mu se probodu grudi, on pada mrtav bez putanja glasa.

Druga tajna je u tome, to prilikom nadimanja, hlaenja i gubljenja toplote, dolazi do promjene u disanju, obzirom da glas polazi iz grudi, pogonjen prirodnom toplotom.Na ovom stupnju umirue osobe preivljavaju razliita stanja.

Neke od njih melek smrti probada kopljem natopljenim vrelim otrovom, pa dua, u bijegu, naputa tijelo umirueg, koju melek smrti uzima u svoju ruku, dok ona, u ljudskom liku veliine hurme, treperi poput ive, a zatim je predaje drugim melecima.

Nekima se dua tegli polahko i kada se ona skupi u grkljanu, sa srcem je povezuje samo jedan izdanak. Tada je melek probada kopljem. Dua se ne odvaja od srca sve dok ne bude probodena. Tajna toga je u tome, to se ona utapa u moru smrti, a kad se domogne srca - naglo prodire u tijelo, poput efikasnog otrova. Naime, tajna ivota se povezuje sa srcem, preko kojeg je on potekao i prilikom prvotnog zaetka.

Neki od teologa dogmaticara vele, da se ivot ne dovodi u vezu sa duom. U vrijeme kada


dua pone postepeno da naputa tijelo, ona biva izloena raznim iskuenjima i smutnjama. To stoga to Iblis - Allah ga prokleo! - pored umirue osobe postavlja svoje pomonike da se "pobrinu" za nju. Tako oni prilaze umiruem, dok je u tom stanju, prikazujui mu se u liku neke njemu drage ranije umrle osobe, koja mu je u ranijem ivotu esto davala savjete, kao to je otac, amida, prijatelji i slino, govorei mu:

"O ti taj i taj, ti umire. Mi smo umrli prije tebe. Umri kao idov, jer to je ono, to je kod Allaha prihvatljivo!"

Ukoliko se umirui kloni takvih savjetodavaca, dolaze mu drugi, koji mu govore:"Umri kao kranin, jer je to Mesihov (Isaov a.s.) vjerozakon, kojim je dokinut Musaov, a.s.,

vjerozakon". Tako mu oni nude ubjeenja raznih milleta.Tada Allah (d..), od tih smutnji, oslobaa onoga koga On hoe, na to ukazuju Njegove

rijei: "Gospodaru na,

ne dopusti srcima naim da skrenu kad si nam ve na pravi put ukazao

i daruj nam Svoju milost",

tj. ne dopusti srcima naim da skrenu prilikom umiranja, kad si nam ve u ranijem ivotu na pravi put ukazao.

Ako Allah htjedne da tada uputi tog Svog roba, dolazi mu milost, tj. Dibril (a.s.), koji od njega otjeruje ejtane, umiruem potire izblijedjelo lice i osmjehuje mu se. Mnogi ga u takvom stanju viaju sa osmijehom na licu i radosnog zbog radosne vijesti koja dolazi od Allahove, d.., milosti, koji im govori: "O ti taj i taj, zar me ne poznaje? Ja sam Dibril, a ovo su tvoji neprijatelji, ejtani. Umri kao pripadnik monoteistike vjere i Muhammedovog (a.s.) vjerozakona!" Umiruem nema nita drae od toga.

Na to se odnose rijei Uzienog:


"... daruj nam Svoju milost (Kur'an 3;8).

...Zatim, nakon probadanja, isputa duu.

Ima osoba ija dua biva probodena u vrijeme dok obavljaju namaz ili dok spavaju, ili dok obavljaju neki od svojih poslova i tada njihova dua biva uzeta u jednom potezu. Tada se oko njega sakupe njegovi ranije umrli komije, a u tom momentu on isputa snaan krik koji uju svi, izuzev ljudi, a kada bi ga uli - od straha bi u nesvijest popadali.

Posljednje to umirui gubi, jeste sluh. Vid gubi u momentu kada mu dua naputa srce, a sluh ne gubi sve dok mu dua ne napusti tijelo. Stoga je Sallallahu alejhi ve sellem rekao:

"Pored vaih, koji umiru, uite: La ilahe illallah",

da bi i oni to prihvatili i uili, a zabranio je (s.a.v.s.) da se na one koji umiru vri pritisak, da to trebaju da rade.

Ako kod mejta primijeti;

da mu iz usta cure bale, da su mu se usne smeurale, da mu je lice pocrnilo i da su mu se oi iskrenule i pokazale bionjau, znaj, da je on nesretan i da mu je otkrivena zbilja njegove nesree na ahiretu;

da su mu usta suha, da je vedra lica, kao da se smijei i da mu je pogled skruen, znaj, da je on obradovan milou Uzvienog Allaha i da mu je otkrivena zbilja onoga sa im e biti poastvovan.

Kada melek usmrti sretnu (vjerniku) duu, prihvataju je dva lijepo odjevena meleka izuzetno


lijepih lica i umotavaju je u dennetsku svilu. Ona tada ne gubi nita od svoje pameti i svojih djela.

Tada ona (sa melekom) kree u visine, prolazei neprestano pored ranijih ummeta i minulih generacija, ratrkanih poput skakavaca, sve dok ne stignu do dunjalukog neba, gdje (melek) pokuca na kapiju, pa mu bude reeno: "Ko je?" - a on kae:"Ja sam Salsail, a ovo sa mnom je taj i taj, sa najljepim i Allahu najdraim imenima (kojima je imenovan na dunjaluku)." Na to glas kae: "Bio je divan ovjek. Njegova akida je bila ista".

Zatim sa njim stie do drugog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je?" a povjerenik (melek) rekne isto to i na prethodnom nebu, na to biva reeno: "Dobro nam doao, o, taj i taj. Drao se Allahovih propisa u vezi sa imetkom, ne zadravajuci od njega nita (to mu propisi nisu dozvoljavali)".

(U arapskom tekstu sa kojeg sam prevodio, vjerovatno grekom, nije spomenuto tree nebo, na kojem bi od ibadeta trebao biti spomenut namaz - op. prev.)

Zatim sa njim stie do etvrtog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto to i na prethodnom nebu, na to biva receno: "Dobro nam doao, o, taj i taj. Post mu je bio dobar. uvao ga je, da ga ne pokvari hranom i postupcima koji kvare post".

Zatim sa njim stie do petog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto to i na prethodnom nebu, na to biva reeno: "Dobro nam doao, o, taj i taj. Svoju obavezu hadda izvrio je, ne zbog popularnosti, niti iz rijaluka".

Zatim sa njim stie do estog neba, kuca na kapiju i biva reeno: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto to i na prethodnom nebu, na to biva reeno: "Dobro nam doao, dobri ovjee, dobro nam dola ta lijepa dua! Bio je izuzetno dobar prema svojim roditeljima".

Zatim sa njim stie do sedmog neba, kuca na kapiju i biva reeno: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto to i na prethodnom nebu, na to biva reeno: "Dobro nam doao, taj i taj. Mnogo je istigfar inio (tj. traio oprosta) i naredivao je da se radi ono to je pozitivno, a da se prekine sa onim to je negativno".

Zatim prolazi pored skupine meleka, od kojih ga svi obveseljavaju spominjanjem po dobru i koji


ga pozdravljaju. Sve dok ne stigne do Sidretu-l-muntehaa, gdje povjerenik kuca na kapiju i biva reeno: "Ko je?" - a on odgovara isto to i ranije, na to biva reeno: "Dobro nam doao, taj i taj! Njegova djela su bila dobra, u ime Uzvienog Allaha".

Zatim mu biva otvoreno, te on prolazi kroz more od vatre, zatim more od svjetla, zatim more od tmine, zatim more od vode, zatim more od snijega i zatim more od leda. Duina svakog od tih mora je po hiljadu godina hoda.

Zatim se probija kroz zastore koji zaklanjaju Prijesto Svemilosnog (Aru-r-Rahman), koji ima 80.000 zastora u vidu atora, od kojih svaki ator ima po 80.000 erefa, a na svakoj erefi je po jedan mjesec, koji Allaha tehlil (La ilahe illallah) i tespih (Subhanallah) ini. Kada bi se jedan od tih mjeseca pojavio na dunjalukom nebu, bio bi oboavan pored Allaha i sprio bi dunjaluko nebo.

Tada, iza tih tako postavljenih zastora, neko povie: "Ko je ta dua koju ste ovdje doveli?" - pa se da odgovor: "Taj i taj, sin toga i toga" - a Silni i Uzvieni rekne: "Pribliite ga. Divan li ti rob bijae, o moj robe". Kada ga zaustave pred Allahovim plemenitim rukama, On ga zastidi sa neto prijekora i grdnje, tako da ovjek pomisli da je propao. A zatim mu, Slavljeni i Uzvieni, oprosti.

Tako neto se prenosi od Jahja ibn Ektema, koji je (nakon to je umro) viden na snu i upitan: "Kako je Allah s tobom postupio?" - a on je rekao:"Zadrao me je pred Svojim rukama i rekao mi:"Pokvareni stare, ta ti sve nisi radio!" Rekao sam:"Gospodaru, ja o Tebi nisam kazivao....""A ta si o Meni kazivao, o, Jahja?" - upitao je, a ja sam rekao:"Kazivao mi je Muamer, on od Zehrija, on od Ibn ihaba, on od Urveta, on od Aie, r.a., ona od Vjerovjesnika, s.a.v.s., on od Dibrila a Dibril od Tebe, da si Ti rekao:

"Ja se stidim kazniti osobu koja je osijedila (oboljela) u Islamu." Na to je On rekao:


"Istinu si rekao, o, Jahja, istinu je rekao i Muamer, istinu je rekao i Zehri, istinu je rekao i Ibn ihab, istinu je rekao i Urve, istinu je rekla i Aia,

istinu je rekao i Muhammed, istinu je rekao i Dibril a istinu sam rekao i Ja. Idi, ve sam ti oprostio".

I ibn Nubata je (nakon smrti) viden na snu, pa je upitan: "Kako je Allah s tobom postupio", a on je rekao: "Zadrao me je pred Svojim plemenitim rukama i rekao mi: "Ti si onaj to je nastojao da mu govor bude to istiji, da bi se reklo: "Kako je on rjeit!" Rekao sam: "Slava Tebi, ja sam Te na dunjaluku opisivao..." "Reci ta si govorio!", rekao je, a ja sam odgovorio: "Unitie ih Onaj koji ih je stvorio, uutkae ih Onaj koji im je mo govora dao, ponovo e ih uiniti postojeim Onaj koji ih je uinio nepostojeim, i sakupie ih onaj koji ih je i rastavio".

I Mensur ibn Ahmed je (nakon smrti) viden na snu, pa je upitan: "Kako je Allah s tobom postupio?", a on je rekao: "Zadrao me je pred Svojim rukama i rekao mi:

- Sa im si Mi doao, o, Mensure? Rekao sam: - Doao sam Ti sa 36 obavljenih haddova. Rekao je: - Nijedan od njih ti nisam primio. Sa im si jo doao, o Mensure? Rekao sam: - Doao sam ti

sa ezdeset mjeseci posta. Rekao je: - Nijedan od njih ti nisam primio. Sa im si jo doao, o Mensure? Rekao sam: - Doao sam Ti s

Tobom. Rekao je: - To je ve neto. Idi, ve sam ti oprostio".

Mnoga ovakva kazivanja ukazuju na ove stvari. Ja sam ti naveo samo neka od njih, da poslue kao primjer koji se moe slijediti.

Ima Ijudi koji, kada stignu do Kjursa, uju povik: "Vratite ga!" Neki bivaju vraeni od zastora.Do Allaha dospijevaju samo oni koji su Ga spoznali, a pred Njegovim plemenitim rukama

zadravaju se jedino oni koji su na etvrtom, ili na viem od etvrtog stupnja (mekama).


Tree poglavlje

to se tie grijenika, njegova dua biva uzeta na silovit nain, a njegovo lice biva poput onoga koji jede gorke tikvice. Melek smrti mu tada govori: "Izai pokvarena duo iz pokvarenog tijela!"

Umirui tada puta izuzetno jak krik, poput magareeg reva. Ako mu duu uzima Azrail, predaje je zebanijama runih lica, odjevenih u crno, neprijatna mirisa, koji u rukama dre kostrijetnu tkaninu u koju ga umotavaju a koja je nedovoljna da se u nju umota ljudsko bie veliine skakavca. A nevjernici e na ahiretu imati vea tijela od vjernika.

U jednom od sahih hadisa stoji da ce kutnjak nevjernika u dehennemu biti veliine brda Uhud.

Melek se sa tom duom uzdie do dunjalukog neba, kuca na kapiju i biva mu reeno: Koje? On odgovara: "Ja sam Ruhail". Ponovo biva upitan: "A ko je s tobom?" On odgovara: "Sa mnom je taj i taj, sa najrunijim imenima (kojima je na dunjaluku oslovljavan)".

Na to ukazuju rijei Uzvienog:

"...nee im biti otvorene nebeske kapije, niti e oni unii u dennet (Kur'an 7;40).

Kada (melek) povjerenik uje te rijei, isputa ga iz svojih ruku i vjetar ga baca u daleko mjesto. Na to se odnose rijeci Uzvienog:

"... pa ih vjetar bacio u daleko mjesto" (Kur an 22;31).

...Kako je to samo za njega veliko ponienje!


Kada dospije do zemlje, prihvataju ga zebanije i nose do Siddina. To je velika stijena kod koje se sklanjaju due pokvarenjaka.

to se tie krana, ko se od njih bude drao (Isaovog a.s.) vjerozakona, njegova dua biva vraena u njegov grob i on prisustvuje svom kupanju i ukopavanju.

to se tie murika (mnogoboaca), oni ne prisustvuju niemu od toga, jer oni bivaju baeni. to se tie munafika (dvolinjaka), oni se poput drugih, mrski i odbaeni, vraaju u svoju grobnu

jamu.

to se tie vjernika koji su imali manjkavosti, njih ima razlicitih vrsta.

Nekima od njih ne biva prihvaen njihov namaz (te sa odreene dionice puta bivaju vraeni). Jer, kada Allahov rob ne upotpuni svoj namaz, potkradajui ga na taj nain, on se smota poput iznoene haljinke i sa njim biva udaren po licu. Zatim se namaz die, govorei: "Allah te otetio kao to si i ti mene otetio!"

Nekima od njih ne biva primljen njihov zekat (te odatle bivaju vraeni), jer je takav moda dijelio zekat da bi se reklo: "Taj i taj dijeli zekat!" lli ga je dijelio enama, da bi time pridobio njihovu ljubav. Mi smo dosta takvih vidjeli, da nas Allah sauva i zakloni!

Nekima od njih ne biva primljen njihov post, jer su se takvi suzdravali od jela i pia ali ne i od runog govora, tako da ih mjesec posta odbacuje, nakon to ih je bio prihvatio.

Nekima od njih ne biva primljen njihov hadd, jer su ga takvi obavljali da bi se reklo: "Taj i taj je hadija", ili su ga obavljali sa haram imetkom.

Neki od njih bivaju vraeni zbog neposlunosti prema roditeljima.

Slino je i kada su u pitanju i sva druga djela, to poznaju jedino oni koji znaju tajne propisa vjerskog poslovanja i sutine poslova koji se rade u ime Dareljivog Vladara.


Sve ove stvari se pominju u predajama, kao npr. haber u kojem se od Muaz ibn Debela prenosi u vezi sa neprimanjem djela, i dr. Ovom prilikom elimo samo da ukaemo na to, a o tome su inae napisana brojna djela. A inovatori u vjeri znaju da je to tako (tj. da se u primjeni sa vjerom ine razne mahinacije i manipulacije), kao to znaju sinove svoje.

Kada se dua vrati tijelu nalazi ga kad se ono ve pone gasuliti (kupati), ukoliko se gasuli, i sjeda pored njegove glave sve dok se gasuljenje obavlja. Kome hoe od dobrih ljudi Allah (d..) je otkriva, te je on vidi u njenom dunjalukom liku.

Prenosi se, da je neki ovjek, dok je gasulio svog prijatelja, kod njegove glave najednom primijetio neku osobu, pa je, poto mu je to pobudilo matu, skrenuo pogled u stranu. Kada je taj njegov prijatelj umotan u kefine, ponovo je pogledao i ponovo ga vidio na tabutu.

Takoe se prenosi, o ne samo jednom dobrom ovjeku, da je dok bi leao na tabutu, bio dozivan: "O, ti, taj i taj, gdje ti je dua?" - pa bi mu se istog momenta dva-tri puta zatresli kefini na grudima.

Prenosi se, da se Er-Rebi' ibn Hajsem micao u rukama svog gasala. Za vrijeme (Ebu Bekr) Es-Siddika, leeci na tabutu, umrla osoba je progovorila i tom prilikom spomenula vrijednost (Ebu Bekr) Es-Siddika, (Omera) EI-Faruka i Osmana (Zu-n-Nurejna, radijallahu anhum).

U pitanju je dua koja je ugledala nevidljivi svijet, a Allah otkriva kome On hoe da je uje.

Kada se umrla osoba umota u kefine, umotaje se i njena dua, koja joj stoji na grudima i koja vie i uzvikuje: "Pourite sa mnom ka Allahovoj milosti! Kada biste samo znali kamo me nosite!"

Ako je dua obradovana nesreom, ona govori: "Sporije, sporije ka patnji! Kada biste samo znali kamo me nosite!"

Pored Allahovog poslanika, s.a.v.s., ne bi prola denaza, a da joj on ne bi ustao. U sahih predaji stoji, da je on, Sallallahu alejhi ve sellem, kada je pored njega prola denaza, iz potovanja


prema njoj, ustao. Kada mu je receno: "Allahov poslanie, pa on je idov!" -on je rekao: "A zar nije stvorena dua?" On je to inio stoga, to su mu otkrivene tajne nevidljivog svijeta i radovao bi se kad bi pored njega bivao noen mejt.

Kada se umrla osoba spusti u kabur i prekrije je zemlja, kabur joj rekne: "Dok si bio na meni radovao si se i jeo razna jela. Sada e tebe (tj. tvoje tijelo) u meni jesti crvi." Takvim prijekornim tonom e mu se obraati sve dok se kabur ne zatrpa. Tada mu se obraa melek po imenu Ruman.

Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, upitao (Allahovog poslanika, s.a.v.s.): "Sa im se umrla osoba najprije susree u svom kaburu?" On mu je rekao: "O , Ibn Abbase, to me do sada nije niko pitao. Najprije je pozove melek Ruman, koji posjeuje grobove i koji joj govori: "O, Allahov robe, pii svoja djela!" On odgovara: "Nemam uza se tinte, niti papira". On mu na to govori: "Ma nemoj! Papir su ti tvoji kefini, tinta ti je tvoja pljuvacka, a pera su ti tvoji prsti!" Zatim mu otkida komad kefina i rob poinje da pie, ak i ako je na dunjaluku bio nepismen, prisjeajui se svojih i dobrih i loih djela. Zatim melek uzima taj komad platna i okacuje ga umrloj osobi oko vrata. Tada je Allahov poslanik (s.a.v.s.) prouio ajet:

"Svakom ovjeku smo svezali njegov posao o njegov vrat...." (Kur'an 17;13)

Kada to zavri, dolaze mu dvojica kaburskih trudbenika. To su dva crna meleka sa velikim onjacima, kojima riju zemlju i sa bujnim vlasima, koje se vuku po zemlji. Glas im je poput grmljavine groma, oi im sijevaju poput munje, a dah im je poput olujnog vjetra. I jedan i drugi u ruci dri eljeznu batinu; kada bi se i Ijudi i dini udruili da je podignu ne bi to mogli, kada bi se njome udarilo najvie brdo bilo bi sravnjeno.

Kada ih vidi dua uzdrhti, poinje da bjei i na nos ulazi u tijelo, te umrli, poev od grudi, oivljava. Njegovo tadanje stanje slino je stanju samrtnog hropca; ne moe se pokrenuti, ali zato uje i vidi. Umrlome zemlja biva gipka poput vode; kada se on pokrene, ona se pred njim ugiba. Grubim i osornim glasom meleci ga pitaju: "Ko ti je gospodar, ko ti je vjerovjesnik, ta ti je kibla?"


Onaj kome Allah da uputu i stabilnost rei ce: "iji ste vi zastupnici i ko vas je meni poslao?" Ovako govore jedino odabrani uenjaci. Tada jedan od meleka kae onom drugom: "Istinu veli. Zatitio se od naeg zla."Zatim mu grob ureuju tako, da izgleda poput velikog kubeta, sa njegove desne strane mu otvaraju vrata spram denneta, kabur mu ukraavaju svilom i mirisnim cvjeem i u njeg putaju blaeni dennetski lahor. Njegov amel (djelo) dolazi mu u liku najdrae mu osobe, koji mu pravi drutvo i sa njim razgovara, te mu kabur ispunjava nurom (svetlocu). U srei i radosti provodi svo vrijeme dok traje ovaj svijet i dok ne nastupi Kijametski dan, od ijeg nastupanja mu nema nita drae.

Na neto niem stupnju je vjernik praktiar, koji nije imao nekog posebnog znanja, niti je bio upuen u tajne nevidljivog svijeta. Njemu njegov posao dolazi neposredno iza meleka Rumana, a javlja mu se u liku izuzetno lijepe, namirisane i u lijepu odjeu odjevene osobe, koja mu govori: "Zar me ne poznaje?" A on je pita: "Ko si ti, to mi te Allah darova u ovoj, mojoj osami?" Ona mu odgovara: "Ja sam tvoje dobro djelo, ne boj se i ne alosti se! Uskoro e ti doi Munkir i Nekir da te ispituju, pa nemoj da te to iznenadi!" Tada mu kazuje kako e odgovarati na pojedina pitanja. Dok ga tako pouava, dolaze mu pomenuta dva meleka koji ga, uz prijekore, postavljaju u sjedei poloaj, a zatim pitaju: "Ko ti je gospodar?" A on im spontano i bez zastajkivanja odgovara: "Gospodar mi je Allah, vjerovjesnik mi je Muhammed, vodi mi je Kur'an, kibla mi je Ka'ba, otac (po Islamu) mi je Ibrahim (a.s.), ja sam pripadnik vjere (milleta) kojoj je i on pripadao..."Oni mu na to govore: "Istinu si rekao", i sa njim postupaju kao i u prethodno pomenutom sluaju, s tim to mu, sa njegove lijeve strane, otvaraju kapiju prema dehennemu, kroz koju mu se ukau zmije, korpije, okovi, ome, paklena vruina, stablo zekkum. Od toga ga hvata strah, pa mu oni govore: "Ne boj se! Nita loe nee ti se desiti. Ovo mjesto u dehennemu bilo je namijenjeno tebi, ali ti ga je Allah zamijenio ovim mjestom u dennetu. Ostaje nam sretno!"Pritom mu zatvaraju kapiju prema dehennemu. Nakon toga, on nema osjeaj za protok vremena (dana, mjeseci, godina).


Bie i onih koji e prilikom ispitivanja zamuckivati u davanju odgovora. Onaj, ije uvjerenje bude pogreno, nee moi rei "Moj gospodar je Allah", ve e rei neto drugo, pa e mu oni na jedan takav odgovor zadati takav udarac, od kojeg e mu vatra zahvatiti kabur. Zatim e se ta vatra ugasiti. I to e trajati danima. Zatim e se ponovo upaliti. Tako e sa njim biti dok je ovoga svijeta.

Bie i onih kojima e biti teko da kau "Vjera mi je Islam", zbog sumnji koje je imao u vezi sa Islamom, ili zbog smutnje u koju je zapao na samrti, pa e i njemu zadavati udarce, od kojih e mu vatra zahvatiti kabur, kao i kod prethodnog.

Bie i onih kojima e biti teko da kau "Vodi mi je Kur'an", zbog toga to ga je negirao, to nije postupao po onome to se u njemu nareduje, niti se klonio onoga to se u njemu zabranjuje i to je vremena provodio, a da Kur'anu nije ukazivao panju, pa e i sa njim postupati kao i sa prethodno spomenutim.

Bie i onih ija djela ce im se pojaviti u liku teneta, koje e ih uznemiravati u njihovom kaburu. Bie i onih ija djela e im se pojaviti u liku praseta. Bie i onih kojima e biti teko da kau "Vjerovjesnik mi je Muhammed", zato to su zapostavljali

njegov Sunnet. Bie i onih kojima e biti teko da kau: "Kibla mi je Ka'ba", zato to su prilikom uzimanja abdesta ,

ili prilikom obavljanja namaza, pravili propuste. S tim u vezi, dovoljno kazuje predaja, u kojoj se navodi, da Uzvieni Allah nee primiti namaz koji se obavlja u haram odjei.

Bie i onih koji nee moi da kau: "Otac (po Islamu) mi je Ibrahim (a.s.)", zato to su, moda, bili od onih koji su nekada uli tvrdnju da je Ibrahim a.s. bio idovske, ili kranske vjere, pa ako takva tvrdnja kod njih bude izazvala sumnju u pogledu Ibrahimove a.s. vjere, sa njima e biti postupljeno kao i sa prethodnima.

Sve ove vrste spomenuli smo u "Ihjau".


etvrto poglavlje

to se tie grijenika (fadira), kada ga upitaju: "Ko ti je Gospodar?" - on e odgovoriti: "Ne znam". Na to mu oni govore: "Niti znao, a niti spoznao!" Zatim ga udaraju metalnom batinom tako, da on prode kroz sedmi kat zemalja. Potom ga zemlja ponovo vraa u kabur te ga oni nastavljaju udarati do sedam puta.

Stanja koja doivljavaju poslije navedenog, razliita su od sluaja do sluaja. Tako, nekome se njegov posao javlja u liku psa koji ga uznemirava i ujeda sve do Smaka svijeta. To se deava onima koji sumnjaju (u Allaha d.. i ono to je On objavio).

Da sada ne bismo navodili sva ta razlicita stanja, radi saetijeg izlaganja, rei emo samo to, da je rije o razliitim vrstama patnji u kaburu. Ono to je osnovno jeste to, da se Ijudi u kaburu kanjavaju onim ega su se na ovom svijetu najvie bojali. Tako, neko se vie boji mia, nego lava. Jer, ljudske prirode su razliite.

Molim Allaha, da nas sauva i oprosti nam, da se kasnije ne bismo kajali i trpjeli gubitke. Mnoge od umrilih osoba su viene na snu.

Prenosi se da je neki ovjek sanjao jednu umrlu osobu, koju je upitao: "Kako si?" - a ona je odgovorila: "Jednoga dana sam klanjao bez abdesta, pa me je Allah opteretio sa jednim vukom koji mi u kaburu uliva strah, tako, da je moje stanje zbog toga loe".

Neka druga osoba je takoe videna na snu , pa je upitana: "Kako je Allah s tobom postupio?" On je rekao: "Kada me je gasal kupao, naglo me je prevrnuo, pa sam se ogrebao na jedan ekser koji je tu bio u uspravnom poloaju". Izjutra je snivac taj svoj san ispricao gasalu, na to je on rekao: "To se desilo ne mojom voljom".

Neki drugi ovjek je takoe vien na snu, pa je upitan: "Kako si?" Zar ti nisi umro?" On je rekao: "Da, umro sam. I dobro mi je. Meutim, kada ste zatrpavali moj kabur jedan kamen mi je slomio rebro." Kasnije su njegov kabur otkopali i vidjeli da je to zaista tako.


Nekom ovjeku se u snu javio njegov otac i rekao mu: "Sine moj, popravi mi kabur, jer je usljed kie oteen". Sutradan je on otiao na grob svoga oca i otkrio da je on pun vode.

Neki je, opet, ovjek viden na snu i upitan: "Kako si?" on je rekao: "to se mene tie, sve je u redu, ali sam ukopan pored toga i toga, a on je bio grijenik, pa me uznemiravaju razne patnje kojima je on izloen".

Mnoga ovakva kazivanja i predaje ukazuju na to, da osobe u kaburima posjeduju (svijest i) znanje. Dovoljan dokaz tome su Zakonodaveve (Muhamedove s.a.v.s.) rijei: "Umrla osoba u svome kaburu osjea bol, kao to je osjea i iva osoba u svojoj kui".

Alejhissalatu ve-s-selam je zabranjivao lomljenje mrtvakih kostiju. Jedne prilike je naiao pored ovjeka koji sjedi na kaburu, pa mu je to zabranio initi i rekao mu je: "Ne uznemiravajte umrle u njihovim grobovima!"

Salih el-Muzeni je rekao: "Jednog uenjaka sam upitao: - Zbog ega je zabranjeno klanjati namaz u groblju? - pa je on kao argument naveo hadis: "Ne klanajte u groblju, jer to porazno djeluje na one koji su nastanjeni u groblju!"

Od jednog ovjeka se prenosi da je rekao: "Dugo vremena sam klanjao pored kabura svog oca. Jednog dana, u vrijeme velike ege, na grobu sam vidio osobu koja je bila poput moga oca, pa sam se uplaio, a ta osoba mi je rekla: "Teko tebi to nas svo ovo vrijeme uznemirava svojim klanjanjem!"

U jednom od sahih hadisa stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko god od vas naie pored groba svoga brata vjernika kojeg je na dunjaluku poznavao i nazove mu selam, on ga pozna."

Takoe se prenosi: "Oni uju topot vae obue". Pa ako uju i topot obue, onda pogotovo uju ono to je iznad toga.


Neki uenjak je umro, a da nije ostavio vasijet (oporuku), pa je kasnije, nou, obilazio svoju kuu i govorio: "Tom i tom dadnite toliko ita, tom i tom vratite njegovu knjigu koju sam od njega posudio..." Sutradan je svaki od njegovih sinova ispricao ono to je (na snu) vidio. Dali su pomenuto ito, a na njihovo udenje, knjigu u poetku nisu uspjeli nai, da bi je, nakon dueg vremena, nali u jednom skrivenom kutu kue.

Od jednog ovjeka se prenosi da je kazivao sljedee: "Na otac nam je naao vaspitaa, koji nas je pouavao u naoj kui i koji je nakon izvjesnog vremena umro. Jednog dana smo otili na njegov grob da ga posjetimo, evocirajuci uspomene na njega, a pritom ne spominjuci Boga. Tuda je naiao prodavac smokava, koje smo mi od njega kupili i tu jeli, a otpatke bacili na grob. Te noi na otac ga je usnio i na snu pitao: - Kako si? - On mu je rekao: - Ja sam dobro, ali su tvoja djeca od mog kabura nainili smetljite i pored mene su govorili rijei svojstvene nevjernicima. - Na otac je sa nama poveo razgovor u vezi s tim, pa smo mi rekli: - Subhanallah! Odgajao nas je dok je bio na ovome svijetu, a odgaja nas i sa onoga svijeta!"

Mnogo je ovakvih i slinih dogaaja. Od tog mnotva naveli smo samo jedan mali dio, da poslui za primjer i pouku.

(Po mjestu i nainu boravka) due umrlih osoba dijele se na etiri kategorije.

(Prva kategorija). Dua im boravi u kaburu odreeno vrijeme, dok se tijelo ne pone nadimati i dok se potpuno ne raspadne, a potom odlazi sa ovoga svijeta (dunjaluka) i boravi u "Melekutu"

(Druga ketegorija). Dua im boravi u kaburu sve do prvog puhanja (u Sur), nemajui pritom osjeaj za protok vremena.

(Trea kategorija). Dua im u kaburu boravi svega dva-tri mjeseca, a potom je ptica odnosi u dennet, shodno hadisu u kojem Alejhisselam kae: "Vjernikova dua je ptica koja se sputa na dennetska stabla".


Ima i onih ija dua, neposredno nakon zatvaranja njegovih oiju poslije smrti, biva uzdignuta u Sur, u kojem ostaje sve do puhanja u Sur.

(etvrta kategorija). Nju ine vjerovjesnici i evlije. To je kategorija odabranika.Neki od njih su izabrali boravak na zemlji, koju obilaze sve do Smaka svijeta. Takvi se nerijetko vidaju na snu. Mislim da meu njih spadaju (Ebu Bekr) Es-Siddik i (Omer ibn EI-Hattab) EI-Faruk.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odabranik triju svjetova. U vezi sa tim, a u svrhu upozorenja i ukazivanja Sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Ja sam kod Allaha i suvie cijenjen (i drag Mu), tako da me na zemlji nee zadrati vie od tri (vremenska perioda)". U pitanju su bile tri decenije, jer je h. Husein ubijen krajem tridesetih (nakon Pejgamberovog preseljenja na ahiret), pa se Alejhisselam rasrdio na stanovnike zemlje i uzdignut je na nebo.

Prenosi se da ga je jedan od odabranih ljudi vidio na snu i upitao: "Allahov Poslanie, zar svoj ummet nee zatititi od smutnje?" On je rekao: "Allah im poveao smutnju! Ni oni mene nisu uvali, jer su ubili (mog unuka h.) Huseina". Zatim je, Sallallahu alejhi ve sellem, pobrojao jo neke stvari, ali to prenosilac nije dobro popamtio.

Neki od njih odaberu sedmo nebo, kao napr. Ibrahim, a.s., za kojeg se u hadisima navodi da ga je Muhammed, s.a.v.s., prilikom Mi'rada sreo na sedmom nebu, oslonjenog ledima na Bejti ma'mur i okruenog muslimanskom djecom. Neki od njih odaberu peto nebo, kao napr. Isa, a.s.

Na svakom nebu ima vjerovjesnika i poslanika, koji borave na pojedinim nebesima koja ne naputaju. Medu njima, pet je odabranih: EI-Halil, EI-Kelim, Er-Ruh, Es-Safijj i EI-Habib, koji se po svojoj volji i bez ogranienja kreu kroz svjetove.


to se tie evlija, (mjesto i nain boravka njihovih dua) zavisi od toga kakvi su bili na ovome svijetu. Tako se za Ebu Jezida prenosi da je njegova dua pod Arom, gdje uiva za trpezom.

To su te etiri vrste stanja umrlih osoba, stanja u kojima jedni bivaju kanjavani, a drugi bivaju u milosti, jedni bivaju ponieni, a drugima se ukazuje poast.

Oni od njih, ije due borave na zemlji, okupljaju se oko osoba koje su na samrti, ispunjavajuci prostor oko umirueg, tako, da ih on vidi.

Sreo sam se sa vie osoba koje su mi o ovome govorile. Jedan od mojih drugova je doivio otkrovenje, kojom prilikom je vidio svog umrlog oca kako ulazi u kuu.

Ovo o emu mi piemo vizuelno doivljavaju samo, od strane Uzvienog Allaha, izuzetno cijenjene osobe. Molim Allaha da i prema nama bude dareljiv, kako bismo Ga spoznali, kao to je bio i prema svojim evlijama, tako, da im je eliminisao svako podozrenje i sumnju.

l pored svega navedenog, umrli su svjesni smjene noi i dana, izuzev onih koji ostaju u niem svijetu i koji ne bivaju uzdignuti u vie sfere.Neki od njih znaju kada je petak i drugi blagdani.

Kada neko napusti ovaj svijet (dunjaluk), oni se sakupljaju oko njega i prepoznaju ga; neko ga pita za svog branog druga (koji je ostao na dunjaluku), neko za roditelje, neko za ovoga, neko za onoga...Svako pita za ono to ga interesuje.

Katkada neko umre i (na onom svijetu) ne sretne nikoga od svojih poznanika (koji su umrli prije njega), a to zbog skretanja u vjeri koje moe da mu se desi na samrti, pa umre kao idov ili krcanin te se pridrui njima.


Tako, kada tamo stigne neko sa ovoga svijeta, njegovi tamonji susjedi ga pitaju: "ta zna o tome i tome?"

A on odgovara: "Umro je". Na to oni kau: "Da nas Allah sauva i zakloni, neto ga je zadeveralo!"Jedan od umrlih ljudi je vien na snu i upitan: "Kako je Allah s tobom postupio?" On je rekao: "Ja

i.... - nabrojao je petoricu svojih drugova - smo dobro proli i sada uivamo." Njega i njegove drugove su ubili haridije.

Jo je upitan za njegovog komiju i kako je Allah sa njim postupio, pa je on rekao: "Mi ga nismo vidjeli." Taj njegov komija se bacio u more i pritom se utopio. Mislim, a AIlah najbolje zna, da on spada u one koji su izvrili samoubistvo.

U sahih hadisima se navodi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., u noi Isra-a, kao imam poslanicima, klanjao dva rekjata namaza, da se (na Mi'radu) sreo sa pojedinim poslanicima: Harunom, a.s., Musaom, a.s., Idrisom, a.s.....i da su svi oni molili za milost njemu i njegovom ummetu, a svi su oni umrli i nestali sa lica zemlje.

Tu je rije o ivotu dua (u zagrobnom ivotu). Prvi ivot bio je onaj, kada je Uzvieni od dua traio da posvjedoe protiv sebe: "Jesam li Ja va Gospodar?" "Jesi" - rekli su - "mi svjedoimo".

Ovosvjetski ivot je neuporediv sa onosvjetskim. Ovosvjetska uivanja su prividna. Alejhisselam je rekao: "Ljudi spavaju, a kada umru - probudit e se!"

Eto takva su stanja umrlih. Nakon smrti neki od njih (tj. njihove due) su vezani za odreeno boravite, dok drugi nisu, jedni uivaju a drugi pate. Dokaz tome su rijei Uzvienog:

"Oni e se ujutro i navee u vatri priti, a kada nastupi (sueni) as:

- Uvedite faraonove ljude u patnju najteu!" (Kur'an 40;46).


Peto poglavlje

Kada Allah htjedne da nastupi Smak svijeta (Es-Sa'a), naredie Israfilu, a.s., da puhne u rog (sur), na nain kako smo to objasnili u "Ihjau".

Brda e poeti da lete poput oblaka, mora e poeti da se izlijevaju i mijeaju, Sunce e se pomraiti i biti poput crne kugle, mora e uzavreti, zrak e se ispuniti parom, svjetovi e se meusobno izmijeati, zvijezde ce se raspriti i iskoiti iz svojih ustaljenih putanja, nebo e biti poput rastopljene mase u krunom kretanju, Zemlju e potresati jaki zemljotresi tako da e se ona, poput mijeha, naizmjenicno skupljati i iriti. Na kraju e Uzvieni usmrtiti i meleke, tako da e due biti uzete svim ivim stvorenjima i u sedam zemalja i na sedam nebesa, makar se radilo i o duhovnim biima, te ni na Zemlji ni na nebesima nee biti ni jednog njihovog ivog stanovnika bilo koje vrste.

Zatim e se Uzvieni pojavati u jednom oblaku; nebesa e uzeti u Svoju desnicu a sedam zemalja u Svoju drugu ruku, pa e rei:

"O dunjalue, o ti niski svijete!

Gdje su sada tvoji gospodari?Gdje je tvoje drutvo

koje si svojom prolaznom ljepotom zavodio i odvraao od ahireta (onoga svijeta)?"

Zatim e Uzvieni, onako kako On htjedne, Sebe slaviti i ponositi se Svojim svojstvom da nikada nee nestati, i Svojom vjenom Uzvienocu, i vlau koja vjeno traje, i Svojom svemoi, i beskrajnom mudrou, a zatim e upitati:


"Kome danas pripada vlast?"

Poto mu niko nee davati odgovora, sam e odgovoriti:

"Allahu, Jedinom, Svemocnom".

Zatim e uiniti neto jo vie od toga, a to je da e nebesa uzeti jednim, a sedam zemalja drugim prstom, prodrmati ih i rei:

"Ja sam vladar! Ja sam vladar!

Gdje su oni kojima je pored Mene robovano i koji su mi pridruivani u vlasti?

Kome danas pripada vlast?"

Na to mu niko nee odgovarati. Tri puta e to ponoviti, ali odgovora nee biti. Zatim ce Uzvieni rei:

"Allahu, Jedinom, Svemoguem".

To e tako potrajati dokle On bude htio. Od Allahovog Prijestolja puinu e nadvisivati samo jedan mali dio. Uzvieni e, prethodno, uspavati dennetske ljepotice i poslugu.

Zatim e Uzvieni otvoriti jednu od sekarskih (dehennemskih) jama iz koje e suknuti vatra i zapaliti etrnaest mora, koja e gorjeti kao raupana vuna i od kojih nee ostati ni kap vode. Zemlja e biti poput crnog kamena, a nebesa poput taloga rastopine, ili kao rastopljeni bakar. Kada vatra htjedne zahvatiti i vidljivi dio nebesa, Uzvieni Allah e toj vatri zapovijediti da se povue, tako da e se ona povui i od nje se vie nikada nee dii ni jedan plamen.


Zatim e Uzvieni Allah otvoriti jednu od riznica Svog Prijestolja (Ara) u kojoj se nalazi "more ivota". Od toga e na zemlju pasti kia, koja e biti poput ljudskog sjemena.edna i zamrla zemlja e poeti da se trese i oivljava. Nivo vode koji e se na nju spustiti iznosie etrdeset arina.

Ljudska tijela e najednom poeti da niu iz donjih dijelova kimi. U jednom od hadisa se navodi: "Sve tvoje e se raspasti, izuzev donjeg dijela kime; iz njega je ovjek potekao, a iz njega e i drugi put potei". To je, ustvari, jedna mala kost veliine slanutka. Nije, dakle, rije o modini. Iz nje e u grobovima nicati tijela, kao to nie zelen. Ta tijela e se usljed njihovog, mnotva medusobno ispreplesti, tako, da e glava jedne osobe biti na ramenima druge, da e trup jedne biti na nogama druge, itd. Na ovo ukazuju rijeci Uzvienog:

"Mi znamo ta e od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga

u kojoj se sve uva" (Kur'an 50;4).

Detaljnije objanjenje ovoga dali smo u naoj knjizi "Ihja".

Kada se to (novo) stvaranje dovri na nain koji mu odgovara, tako, da starija osoba izraste u stariju osobu, sredovjena u sredovjenu, mlada u mladu..... Uzvieni e narediti da ispod Prijestolja (Ara) puhne vjetar koji e sadravati njenu toplinu i koji e to iznjedriti iz zemlje. Zemlja e tada biti ravna, bez brda i dolina. Brda e prije toga biti pretvorena u pijesak i prainu.

Tada e Uzvieni oivjeti Svoga roba (meleka) Israfila koji e, sa stijene u Bejtu-l-makdisu, puhnuti u sur. Sur je svjetlosni rog. Na sebi e imati (14) oreola. Veliina jednog oreola je veliine nebesa i Zemlje - i imae toliko rupa koliko bude stvorenja. Zvuk e mu biti poput zujanja pela, a ispunie prostor od istoka do zapada.

Zatim e svaka dua doi svom tijelu. Neka je slavljen Onaj koji e im dati nadahnue za to. ak i zvijeri, i ptice, i sve to ima duu. Jednom rijeju - svi, kako kae Uzvieni Allah:


"...poslije e se u rog po drugi put puhnuti

i oni e, odjednom, ustati i (Kur'an 39;68).

To drugo puhanje u rog rezultirae izuzetno jakim glasom, kako kae Uzvieni:

To e biti samo glas jedan, i svi e odjednom biti u

"sahin" (Kur'an 79; 13-14),

...tj. na najniem katu zemlje, jer e oni, nakon to ustanu, otvoriti oi i vidjeti da su brda (i planine) sravnjene, da na zemlji nema ni brda ni dolina, da je sve ravno i glatko poput ploe, i udie se kada sve to vide.

U oekivanju, udenju, razmiljanju i izvlaenju pouka svi e, neodjeveni, sjediti na svojim grobovima, kako se navodi i haberu "uraten, garla" (potpuno goli). Izuzetak e biti oni vjernici koji su umrli u tuini i koji nisu umotavani u efine (prilikom sahrane) - oni e biti proivljeni u dennetskoj odjei - kao i oni pripadnici Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta koji budu slijedili njegov Sunnet, ne odstupajui ni malo u tome.U predaji se navodi: "Neka kefini vaih umrlih budu bogati! Moj ummet e biti proivljen u kefinima, a ostali ummeti neodjeveni:" Revahu Ebu Sufjan.U jednom od hadisa stoji: "Mejt e biti proivljen u svojim kefinima".

Prenosi se da je neki ovjek na samrti rekao svojoj porodici: "Obucite mi to i to odijelo!" Oni ga nisu posluali, pa je umro u odjei u kojoj je spavao; u toj istoj odjei je i sahranjen. Za nekoliko dana vien je na snu, pa ga je sniva pitao: "Kako si?" Ovaj nije htio da ga pogleda, i rekao je: "Nisu mi dali moju odjeu i pustili su me da budem proivljen u spavaici".


esto poglavljeO boravku izmedu dva puhanja u rog

Tu je rije o drugoj smrti, jer stvorenja nee imati nutarnjih osjetila. Tjelesna smrt predstavlja prestanak funkcionisanja tjelesnih (vanjskih) osjetila, s obzirom da se tijelo pokree na nadraaje. Oni koji su doivjeli tjelesnu smrt, ne mogu klanjati, postiti.....Kada melek ue u takvo tijelo, on ne moe ostati u njemu, s obzirom da tei svome svijetu. Dua je jednostavan (prost) elemenat. Kada dode do njene sinteze (jedinjenja) sa tijelom, ono oivi i poinje da se kree.

U vezi sa ovim periodom, izmedu dva puhanja u rog, meu uenjacima postoji neslaganje. Veina smatra da on traje etrdeset godina. Onaj, u iju spoznaju ne sumnjam, rekao mi je, da tu stvar i tajnu koja je s tim u vezi, zna jedino Allah, jer je to jedna od tajni rububijjeta (gospodarenja).

Rekao mi je jo, da rububijet nije svojstven nikome, izuzev Uzvienom Allahu. Upitao sam ga:- ta znae Alejhiselamove rijei: "Na Kijametskom danu ja sam prvi nad kojim e se zemlja rastvoriti (tj. ja u prvi

biti proivljen) pa u vidjeti Musaa (a.s.) kako se dri za jedan od stubova Ara, tako da neu znati da li je on proivljen prije mene, ili je on od onih koje je Uzvieni izuzeo".

On je odgovorio:"Ovaj hadis odnosi se samo na due, a ne i na tijela. Musa, a.s., sada ima tijelo (u kaburu). Moda se izuzee koje je

spomenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., odnosi na doivljavanje straha, jer e se stvorenja pojaviti nakon to uju jaki glas od kojeg e se svi prestraviti".

Govorei na jednom skupu na kome je bio Omer ibn EI-Hattab, r.a., Ka'b (EI-Ahbar) je rekao:"Kada bi ti, o Omere sine Hattabov, imao djela koliko sedamdeset vjerovjesnika, ipak bi pomislio da ti tog dana

nema spasa, izuzev onih koje Uzvieni Allah izuzme (sauva) od straha i jakog glasa, a to su oni koji su na etvrtom stupnju (mekamu)".


Nema nikakve sumnje da Musa, a.s., spada meu njih. Izuzimanje se odnosi samo na strah i sauvanost od njega. Kada bi, inae, bilo ko tada bio iv, odgovorio bi na Allahov upit kada On kae:

"Kome danas pripada vlast?"

...pa bi rekao:

"Tebi, o Jedini, Svemoni, Uzvieni....." (Kur'an 40;16).


Sedmo poglavlje

Kada svako (nakon proivljenja) bude sjedio na svome kaburu - bie tu i odjevenih i crnih i bijelih i onih koji e imati svjetlo poput svjetiljke i onih koji e imati svjetlo poput sunca, a svi e biti oborenih glava i nee znati ta e s njima biti, te e tako provesti hiljadu godina...

Onda e se sa zapada, uz izuzetno jak um, pojaviti (od strane meleka) vodena vatra. Ljudi, dini, ptice i ivotinje u zaprepatenju e podii glave.Tada e svakom od stvorenja doi njegov amel (djelo, posao) i rei mu: "Ustaj i kreni na mjesto skupa!" Onima koji budu imali dobrih djela, ta djela e se pojaviti u liku jahalice: kamile, magarca, ovna...... nekima kao zajednika, a nekima kao zasebna, i svi ce ispred sebe i sa svoje desne strane imati svjetlo koje ce im svijetliti kroz tminu. Na to se odnose rijei Uzvienog:

"Na Dan kada bude vidio kako se pred vjernicima

i vjernicama, s desne strane njihove,

svjetlo njihovo bude kretalo".

Sa svoje lijeve strane nee imati svjetla, ve gustu, pogledom neprobojnu tminu u kojoj e tumarati i lutati nevjernici i oni koji su sumnjali u Istinu. Vjernik e gledati u tu gustu i zastraujuu tminu, pa e zahvaljivati Allahu na svjetlu koje mu je dao, koje e ii ispred njega i voditi ga putem kroz tu estoku tminu.

Uzvieni Allah, vjerniku kojem je dao blagodat, katkada otkriva stanja nesretnika i paenika, da bi jasnije znao u emu je korist, kao to e to uiniti i sa stanovnicima denneta i dehennema, shodno Njegovim rijeima:


".. on e pogledatii usred dehennema ga ugledati " (Kur'an 37;55),

...kao i: "A kada im pogledi skrenu

prema stanovnicima dehennema, uzviknue:

Gospodaru na,ne daj nam da budemo sa narodom mranjakim" (Kur'an 7;47).

Vrijednost etvoroga najbolje znaju etvorica: vrijednost ivota najbolje zna umrli; vrijednost zdravlja najbolje zna bolesni; vrijednost mladosti najbolje zna ostarjeli i vrijednost bogatstva najbolje zna osiromaeni.

Bie i onih (vjernika) koji nee imati jahalice, vec e ii pjeice, a na svojoj odjei, imae svjetlo koje e se naizmjenino paliti i gasiti. Jaina tog vjernikog svjetla zavisie od jaine imana, (vjere) a brzina kretanja e zavisiti od vrijednosti djela

Alejhissalatu ves-selam je upitan: "Kako e ljudi biti sakupljeni (na Dan skupa)?" - na to je on rekao: "Po dvoje na jednoj jahalici, po petoro na jednoj jahalici, po desetoro na jednoj jahalici."

Znaenje ovog hadisa, a Allah najbolje zna , jeste da e biti ljudi kojima e Allah, iz Svoje milosti, dati da se, zbog nedovoljnosti svojih djela udrue u koritenju jedne jahalice, kao kad se dvije, tri, ili vie osoba udrue da kupe jednu jahalicu koju bi zajednicki koristili.

A dokle deset osoba moe stii sa jednom jahalicom?


Ova nedovoljnost djela podrazumijeva krtarenje u troenju imetka na Allahovom putu. l pored toga, za te osobe ima selameta (spasa). A ti, Allah ti uputu dao, gledaj da radi tako, da dobije zasebnu jahalicu koju nee dijeliti ni sa kim i znaj za ovu trgovinu koja se isplati. Jer, bogobojazni su oni koji e biti delegirani, kako kae Uzvieni:

"Onoga Dana kada bogobojazne,

kao delegate, pred Milostivim sakupimo" (Kur'an 19;85).

U jednoj od garib predaja stoji, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana rekao svojim drugovima: "Medu Israilovim potomcima je bio jedan ovjek koji je inio dosta dobrih djela, ije rezultate e zatei na Dan skupa." Rekoe: "A ta je radio?"

On je odgovorio: "Od svog oca je naslijedio veliki imetak. Kupio je jedan vrt, iji urod je namjenjivao siromasima, govorei pritom: - Ovim elim zaraditi vrt kod Uzvienog Allaha. - Zatim, dosta novca je podijelio nemonim, pritom govorei: - Ovim elim kod Uzvienog Allaha, kupiti robova. - Zatim mnoge je otkupio i oslobodio ih ropstva, govorei: - Ovim u kod Uzvienog Allaha, na ahiretu, obezbijediti poslugu. - Jednog dana je vidio nekog slijepca kako se spotie u hodu i posre, pa mu je kupio i poklonio jahalicu, rekavi: - Ovim u kod Uzvienog Allaha zaraditi jahalicu. - Tako mi Onoga u ijoj Ruci je Muhammedova dua, kao da vidim kako na njoj, osedlanoj i zauzdanoj, ide na mjesto skupa".

Tumaei ajet;

"efemen jemi mukibben'ala vedhihi ehda...","zar je anaj koji,

spotiui se, posre..."


...doslovno:...

"hodi svojim licem" (Kur'an 67;22)

...jedan od mufessira (komentatora Kur'ana) veli, da je to primjer koji Uzvieni Allah navodi u vezi sa Kijametskim danom, kada budu sakupljeni vjernici i nevjernici, kako veli Uzvieni:

"...kad u dehennem edne grijenike potjeramo" (Kur'an 19;86),

...tj. koji e, edni, hodati na svojim licima, jer je Onaj, koji im je dao da na dunjaluku hodaju na nogama, u stanju da uini da oni idu i na svojim licima...

Ovako tumaenje je daleko od prihvatljivog, obzirom da Uzvieni Allah (u vezi sa Kijametskim danom) spominje i noge, pa veli:

"Na Dan kada protiv njih budu svjedoili jezici njihovi i ruke njihove i noge njihove za ono to su radili" (Kur an 24;24).

...ili:


"Mi emo ih, na Sudnjem danu sakupiti,

licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme

i gluhe" (Kur'an 17;97),

...tako da se pomenuti komentar ni svojom doslovnocu, ni aluzijama, ne podudara sa onim to se htjelo rei. Arapi, naime, kada hoe za nekoga da kau da posre, kau: "Taj i taj hoda svojim licem".

To, da e oni biti slijepi, treba shvatiti u smislu da nee, poput vjernika, ispred i pored sebe imati svjetlo, a ne da e potpuno biti slijepi.

Jer, nema neslaganja u tome da e oni gledati rastvaranje neba iz kojeg e se pojaviti oblak, silazak meleka, kretanje brda i planina i sve ostale strahote Kijametskog dana, to potvrduju i rijei Uzvienog:

"Je li ovo arolija, ili vi ne vidite? (Kur'an52;15),

Sljepilo (nevjernika) na Kijametskom danu treba shvatiti u znaenju lutanja u tami i nemogunosti gledanja u Plemenitog, mada e svjetlo Uzvienog Allaha obasjavati zemlju, koja e tada biti bijela.

Na njihovim oima bie koprena te oni to (svjetlo) nee vidjeti, niti e uti rijei Uzvienog Allaha i meleka:


"...za vas danas straha nee biti, niti ete i za im tugovati...

udite u dennet, vi i brani drugovi vai, radosni" (Kur'an 43;68-70).

Stoga oni nee moi da govore, jer e zanijemiti, to pojanjavaju i rijei Uzvienog:

"Ovo je dan u kojem oni nee ni prozboriti

i pravdanje im nee dozvoljeno biti" (Kur'an 77;35-36).

Posrijedi je sluaj kada se slabost i nedovoljnost nekog svojstva opisuje tako, kao da tog svojstva uopte i nema, mada ga, ustvari, ima.

Neki ljudi e biti proivljeni sa onim, ijem iskuenju su podlegli dok su bili na dunjaluku. Tako, onaj ko je svoj vijek provodio uz neki od muzikih instrumenata, kada ustane iz kabura u desnici ce mu biti taj instument, pa e ga on baciti i reci: "Dalje od mene, ti si me odvraao od sjeanja na Uzvienog Allaha!" A on e mu se vratiti i reci: "Ja u ti biti pratilac sve dok nam Allah ne presudi, a On je presuditelj najbolji".

Pijanica e biti proivljen u pripitom stanju i sa, o vrat, objeenom aom.

Ukratko, svak e biti proivljen sa onim ijem iskuenu je bio podloan. Primjer koji to potvruje su sahih predaje, u kojima stoji da e pijanica biti proivljen sa vrem o vratu i aom u ruci, da e zaudarati vie nego bilo koja leina i da e ga proklinjati svi oni koji naiu pored njega.


Umorene osobe bie proivljene sa tragovima nasilja koje im je naneseno. U sahih predaji stoji da e onaj ko pogine na Allahovom putu biti proivljen sa svim oiljcima i ranama; to se tie boje, bie boja krvi, a to se tie mirisa, bie miris mika, sve dok ne doe pred Uzvienog Allaha.

Kada meleci, u grupama i skupinama, povedu stvorenja, svaki predvodei onoliki broj koliko mu bude odreeno i kada ih, od prvog do posljednjeg, sakupe na jedno mjesto, Uzvieni Allah e narediti melecima dunjalukog (prvog) neba da preuzmu stvorenja i da ih sve odreda: i ljude i dine i ptice i ivotinje premjeste na drugu, bijelu, srebrnosvijetlu zemlju.

Potom e ti meleci oko njih napraviti krug (halku:, a bie ih deset puta vie od svih stanovnika Zemlje. Zatim e Uzvieni Allah narediti melecima drugog neba da oko prethodnih naprave drugi krug, a bie ih dvadeset puta vie. Zatim e se spustiti meleci treeg neba i oko prethodnih napraviti krug a bie ih trideset puta vie.Zatim e se spustiti meleci etvrtog neba i oko prethodnih napraviti krug, a bie ih etrdeset puta vie. Zatim e se spustiti meleci petog neba i oko prethodnih napraviti krug, a bie ih pedeset puta vie. Zatim e se spustiti meleci estog neba i oko svih napraviti krug, a bie ih ezdeset puta vie. Zatim e se spustiti meleci sedmog neba i oko svih napraviti krug, a bie ih sedamdeset puta vie.

Stvorenja e se tako sabiti i stijesniti, da nee biti dovoljno prostora da svi nogama stanu na tlo, ve e gaziti jedni po drugima, a toliko znoja e proliti, da e on nekima sezati do brada, nekima do ramena, nekima do grudi, nekima do pojasa, nekima do koljena. Neki e biti oroeni znojem, poput osobe koja boravi u sauni, a neki e biti obliveni znojem, poput edne osobe koja se napije vode.


Oni, koji budu oroeni znojem, su kategorija koja e sjediti u udobnim sjedeljkama, a oni, kojima znoj bude dopirao do glenjeva, su osobe koje su izgubile ivot kao utopljenici.

A meleci ce im dovikivati:

"Za vas danas nema straha i vi ne treba da se alostite" (Kur'an 43;68).

Jedan od onih koji su spoznali, mi je rekao da su to pokajnici (evvabun), kao to je Fudajl ibn ljad i drugi.

Mada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Onaj, ko se pokaje za grijeh, je kao onaj ko grijeha i nema", te njegove rijei imaju opte znaenje.

Pomenute tri kategorije: oni, koji e biti oroeni znojem, oni, koji e biti obliveni znojem i oni, kojima znoj bude sezao do glenjeva su oni, ija lica e biti bijela, dok e kod ostalih lica biti crna.

Nije nikakvo udo to e stvorenja osjeati strah i nesanicu i to e se kupati u znoju, kada e im se sunce tako primai da e ga, kada bi digli ruke, rukama moi dohvatiti, a njegova toplota e se poveati sedamdeset puta.

Jedan od pripadnika prijanjih generacija je rekao: "Kada bi se na ovom svijetu sunce pojavilo, onako, kako e se pojaviti na Kijametskom danu svu zemlju bi sprilo, svo rastinje bi unitilo i sve rijeke bi presuilo".

U toj stisci i komeanju stvorenja, na toj bijeloj zemlji, koju Uzvieni spominje kad kae:

"Na Dan kada zemlja bude zamijenjena

drugom zemljom" (Kur'an 14;48),


...stvorenja e, zavisno od kategorije kojoj budu pripadali, biti u razliitim stanjima; oholi vladari i velikani ovoga svijeta bie manji od makova zrna, kako se to da vidjeti iz hadisa u kojima se spominju ohole osobe, ali ne u smislu da e oni i formalno biti manji od makova zrna, vec u smislu da e ih drugi, u toj stisci i tjeskobi, poniavati i gaziti. S druge strane, bie onih koji e tada, pri toj ezi i vruini, piti hladnu, pitku i istu vodu jer e djeca, sa posudama u kojima ce biti pia iz dennetskih rijeka, dolaziti svojim roditeljima da ih napoje.

Jedan od pripadnika prijanjih generacija je vien na snu kao da je na Kijametskom danu i onako edan, posmatra kako mala djeca napajaju ljude, pa ih je stao dozivati: "Dajte i meni jedan gutljaj vode!" Jedno od te djece ga je upitalo: "Ima li kod nas i tvoje dijete?" "Nema!" - rekao je on, a ono mu je onda reklo: "U tom sluaju mi te neemo napojiti".

l ovaj primjer ukazuje na vrijednost braka, a da bi dijete na Kijametskom danu sluilo piem, trebaju biti ispunjeni odredeni uslovi, koje smo mi naveli u "Ihjau".

Bie i onih, koji ce iznad glava imati zaklon koji e ih svojom sjenom tititi od vreline, a to e im biti zbog milostinje (sadake) podijeljene u ime Allaha...

To e tako potrajati hiljadu godina, sve dok ne bude puhnuto u rog (nakur), koji smo mi, ukazujui na neke od kur'anskih tajni, opisali u "Ihjau". Od siline tog zvuka ustreptae srca i uznemiriti se pogledi. Pokrenue se i vjernici i nevjernici, mislei da je to neto, to e jo vie poveati patnje Kijametskog dana.

Najednom e se pojaviti Ar (prijesto Svemilosnog) kojeg e nositi, osam nosaa. Duina stopala jednog od tih nosaa odgovara duini hoda od dvadeset hiljada godina. Njih e poput oblaka, pratiti skupine meleka koji ce slaviti Allaha (tespih Ga initi), takvim glasovima, da to ljudski um nece moi podnijeti sve dok se prijesto Svemilosnog ne postavi na odgovarajuu lokaciju pomenute bijele zemlje, koju je Allah stvorio posebno za tu svrhu.


Glave e se pogeti i ustuknuti, a podanici prestraviti. Strah od nepodnoljive Allahove kazne obuzee i vjerovjesnike, uenjake i ehide. Dok budu u takvom stanju, obasjae ih svjetlo koje e nadjaati svetlost sunca koje ih je do tada prilo. Medu stvorenjima e se nastaviti komeanje, koje e potrajati narednih hiljadu godina, a da ih pritom Uzvieni Allah nee osloviti ni jednom rijeju.

Tada e ljudi otii do Adema, a.s. i rei mu: "O Ademe, o oe ovjeanstva, teko nam je podnositi ovu tegobu." Usljed nepodnoljive estine takve situacije, nevjernik e govoriti: "Smiluj se, Gospodaru i oslobodi me ovoga, makar me poslao u dehennem!" Zatim e mu rei: "O Ademe, ti si onaj kojeg je Allah rukama (Svoje moi) stvorio, koji je naredio Svojim melecima da ti seddu uine i koji je u tebe udahnuo Svoga duha. Zauzmi se za nas kod tvoga Gospodara da pone suenje i da On, po svome htijenju, odredi gdje e se s kim i kako e se s kim postupiti." Adem, a.s., e im odgovoriti: "Ja nisam posluao Allaha kada mi je zabranio da se pribliim stablu, pa me je u ovoj situaciji stid da Mu se obraam, ve vi idite do Nuha (a.s.), jer je on prvi (Boiji) poslanik".

Oni e se medusobno dogovarati hiljadu godina, zatim ce otii Nuhu, a.s. i rei mu: "Ti si prvi (Boiji) poslanik...." i rei e mu isto to i Ademu, a.s., te traiti od njega da se zauzme kod Allaha, na to e on rei: "Ja sam jednom uio dovu i njome potopio stanovnike zemlje, tako da me je u ovoj situaciji stid da se obraam Allahu (d..), ve vi idite do Ibrahima (a.s.), koji je prijatelj Svemilosnom, a koji vas je otprije nazvao muslimanima, moda e se on zauzeti za vas".

Oni e se meusobno dogovarati hiljadu godina, zatim e mu otii i rei: "O Ibrahime, ti si onaj koga je Allah uzeo za prijatelja (halila), zauzmi se za nas kod Uzvienog Allaha".On e im rei: "Ja sam u Islamu tri puta zaobiao istinu, ime sam osporio vjeru Uzvienog Allaha, tako da me je stid u ovoj situaciji da se obraam Allahu i da se kod Njega zauzimam, ve vi idite do Musaa, a.s., njega je Allah uzeo za bliskog prijatelja (nedijja), moda e se on zauzeti za vas".

Oni e se meusobno dogovarati hiljadu godina, situacija e biti sve tea, stiska sve vea, pa ce


otii Musau, a.s. i rei mu: "O Imranov sine, tebe je Allah uzeo za bliskog prijatelja i sagovornika (kelima) i objavio ti Tevrat, zauzmi se kod svoga Gospodara da pone suenje. Jer, dugo je vrijeme od kada ekamo, u ovoj guvi od kad se tiskamo, jedni drugima na noge stajemo, vjerni i nevjerni svi u glas zborimo".Musa, a.s., e im rei: "Ja sam molio Allaha da faraonov narod kazni gladnim godinama i uini ih pounim primjerom za druge, pa se u ovoj situaciji stidim izai pred Uzvienog Allaha i da se kod Njega zauzimam, pogotovo to je prilikom mog munadata (razgovora) sa Njim bilo stvari kojima se aludira na propast, mada je Njegova milost velika i mada je On Gospodar koji mnogo prata, ve vi idite do Isaa, a.s.! Medu poslanicima, njegovo vrsto uvjerenje je najispravnije, njegova spoznaja Uzvienog Allaha najvia, njegov asketizam najstroiji, njegova mudrost najrjeitija.....Moda e se on zauzeti za vas".

Oni e se meusobno dogovarati hiljadu godina. Situacija e se svo vrijeme, sve vie i vie pogoravati. Zatim e otici do Isaa, a.s. i rei mu: "Ti si Allahov duh (ruh) i Njegova Rije, ti si onaj koga je Allah nazvao vienim (vedih) i na ovom i na onom svijetu, zauzmi se za nas kod svog Gospodara da pone suenje".On e im rei: "Ja i moja majka smo uzeti za bogove pored Allaha, pa kako da se zauzimam kod onoga, pored kojeg sam oboavan i ijim sam sinom nazvan, a On mojim ocem? Nego, recite vi meni: Kad bi neko od vas imao zapeaenu kesu sa novcem, bi li mogao uzeti taj novac iz kese, a da prethodno ne otvori peat?" "Ne bi" - odgovorie oni, a on e im rei: "Odite do najodabranijeg poslanika i peata vjerovjesnitva Muhammeda, s.a.v.s., jer je on svoju dovu tedio, da bi se zauzimao za svoj urnmet (na Kijametskom danu). Njegov narod mu se esto suprostavljao i mnogo puta ga rastuio, njegov onjak su mu slomili i u nanoenju mu uvreda svaku mjeru prevrili, a on je bio najponosniji i najugledniji meu njima i na sve to im je rekao isto to i Es-Siddik (Jusuf, a.s.):

"Ja vas danas neu koriti, Allah e vam oprostiti,

od milostivih On je najmilostiviji" (Kur'an 12;92).

Zatim e nastaviti da nabraja i druge Sallallahu alejhi ve sellemove odlike, to e oni s panjom sluati i na kraju silno poeljeti da odu do njega.


Kada dou do Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., minbera rei e mu: "Ti si Allahov voljeni, a voljeni je najbolji posrednik. Zauzmi se za nas kod Uzvienog Allaha! Mi samo ili kod Adema (a.s.), on nas je proslijedio do Nuha (a.s.), Nuh (a.s.) nas je proslijedio do Ibrahima (a.s.), Ibrahim (a.s.) nas je proslijedio do Musaa (a.s.), Musa (a.s.) nas je proslijedio do Isaa (a.s.), a Isa (a.s.) nas je proslijedio do tebe. Poslije tebe mi nemamo kome ii i zato ne pokuavaj da to izbjegne!"Sallallahu alejhi ve sellem e im rei: "Ja sam za to! Ja sam za to! Dok to Allah ne dozvoli i onome kome htjedne i sa kim bude zadovoljan".Zatim e, s.a.v.s., otii do atora Velianstva, traie dozvolu i bie mu dozvoljeno, pa e pred Prijestoljem pasti na seddu i tako ostati onoliko koliko to Uzvieni Allah htjedne, hvalei pritom Uzvienog Allaha tako, kako Ga do tada niko nije hvalio.

Jedan od arifina je rekao: "Te hvale su, iste one hvale, kojima je Uzvieni Allah hvalio Sebe na dan kada je zavrio stvaranje".

Prijesto (Ar) e se pokrenuti, iz potovanja prema njemu (s.a.v.s.), a prethodno e stii list (sahifa), o emu smo ranije pisali u "Ihjau".

Za sve to vrijeme, ljudima e na tom mjestu biti izuzetno teko, njihovo stanje e biti oajno, nevolje koje budu preivljavali smjenjivae se jedna za drugom, a svakome e o vratu visiti ono u vezi sa im je na ovome svijetu grijeio.

Tako onaj ko je bio duan dati zekat na kamile, a ne bude ga dao, na leima e nositi kao brdo veliku kamilu koja e rikati;

onaj ko ne bude davao zekat na goveda, na leima e nositi kao brdo velikog bika koji e mukati; onaj ko ne bude davao zekat na ovce, na leima e nositi ka brdo velikog brava koji e blejati.

Pomenuta rika, mukanje i blejanje bie gromoglasni. Onaj, ko ne bude davao zekat na usjeve, na leima e imati izuzetno teak tovar datog usjeva

(penice ili jema) s kojim je krtario na ovome svijetu, pa e usljed toga kukati i jadikovati.


Onaj, ko ne bude davao zekat na novana sredstva, na sebi e nositi ogromnu zmiju otrovnicu koja e mu se omotati oko vrata, a rep mu staviti u nozdrvu i biti mu teka k'o zemlja. Svi e pitati: "ta je ovo?! - a meleci e odgovarati:

"To je ono

sa im ste krtarili na dunjaluku, udei i hlepei za tim",

...na to ukazuju rijei Uzvienog:

"Na Sudnjem danu bie im o vratu objeeno, ono, ime su krtarili" (Kur'an 3; 180).

to se tie onih, koji su se bavili prostitucijom, kod jednih e spolni organi biti neumjereno veliki, iz njih e curiti gnoj i jako e zaudarati, te e uznemiravati sve oko sebe, a drugi e biti razapeti na potpaljenoj vatri.

Oni, koji budu laci, imae isplaene jezike koji e im padati na grudi. Oni, koji budu troili (jeli) kamatu, imae kao brda velike stomake.

Ukratko, svako onaj, ko bude imao neki grijeh, taj grijeh e se na njemu pokazati, a Allah najbolje zna.


Osmo poglavlje

Uzvieni Allah e rei: "O Muhammede, digni glavu; i reci,

bie sasluan; i zauzmi se, bie ti uslieno!"

Sallallahu alejhi ve sellem e rei: "Presudi Svojim robovima, Gospodaru. Ve se je oduljilo ekanje i svako je doivio bruku zbog svojih grijeha". Doi e glas:

"Udovoljeno ti je molbi, o Muhammede".

Zatim e Uzvieni Allah narediti da se primakne dennet, pa e on biti primaknut.Od njega e se iriti izuzetno prijatan miris koji e se moi osjetiti na udaljenosti od petsto godina hoda. To e osvjeiti due i oivjeti srca, s izuzetkom onih koji su radili runa djela, jer njima nee biti dato da osjete dennetski miris.

Zatim e Uzvieni Allah narediti da se primakne dehennem. On e uzdrhtati i ustreptati i rei melecima koji su doli po njega: "Je li Allah stvorio neko stvorenje kojim e me kazniti?" Oni e rei: "Ne, tako nam Njegove Uzvienosti, ve nas je poslao po tebe da tobom oisti one, koji su Mu bili neposluni. Ti si upravo i stvoren za ovakav dan".l povee ga na etiri stuba. Na sebi e imati 70.000 povodaca, svaki povodac ce imati 70.000 halki - kad bi se sakupilo svo ovosvjetsko eljezo ne bi bilo dovoljno za jedne takve halke - , na svakoj halci ce biti 70.000 zebanija - kad bi nekom od zebanija bilo naredeno da epa brda - smrvio bi ih, ili zemlju - pretvorio bi je u prainu, dehennem e se silno raspaliti, huati i


varniiti, a od dima, koji se iz njega bude dizao, bie zaklonjen cijeli horizont. Kada stvorenjima bude primaknut na rastojanje od 1.000 godina hoda, otee se iz ruku zebanija i krenuti prema mjestu skupa, plamtei i pucketajui. Neko ce povikati: "Dehennem se oteo iz ruku zebanija koji su ga vodili i uvali i oni ne mogu da ga ukrote!"

Svi e popadati od straha, ak i poslanici. Ibrahim (a.s.), Musa (a.s.) i Isa (a.s.) e se okaiti o Prijesto (Ar), prvi zaboravivi na sina kojeg je htio rtvovati, drugi zaboravivsi na brata Haruna (a.s.), a trei zaboravivi na majku Merjemu (r.a.). Svi e govoriti: "Gospodaru, danas Te molim za sebe i za svoju majku i ni za kog vie!"

Po drugoj predaji, koju ja smatram ispravnijom, Isa, a.s., e moliti: "Gospodaru, danas Te molim za sebe i za svoju majku i ni za kog vie!"A Muhammed, s.a.v.s., e moliti: "Gospodaru, spasi i sauvaj moj ummet!"

Na mjestu skupa nee biti toga, koga e njegove noge moi nositi, na to ukazuju rijei Uzvienog:

"...i vidjee sve narode kako na koljenima klee, svaki narod bie pozvan prema svojoj knjizi..." (Kur'an 45;28)

Kada se raspaljena vatra bude pribliavala, sve e zahvatiti panika, na to ukazuju rijei Uzvienog:

"Kad od njih bude udaljena toliko da je mogu vidjeti, ue kako gnjevna kljua

i od bijesa hui" (Kur'an 25; 12).


Ukazujui na njenu raspaljenost, na drugom mjestu Uzvieni veli:

"Gotovo da se od bijesa raspadne" (Kur'an 67;8).

Tada e, po nareenju Uzvienog Allaha, istupiti Allahov Poslanik, s.a.v.s., uhvatie za dehennemski povodac i dehennemskoj vatri rei: "Odbij i vrati se na svoje mjesto, dok ti ne dodu tvoje skupine!"Ona e mu rei: "Oslobodi mi put, jer ja tebi ne smijem nita!"Od strane atora Ara doi e glas: "Posluaj ga i pokori mu se!"

Zatim e dehennemska vatra biti odvedena i smjetena sa lijeve strane Ara. Skupom e se prenijeti govor da je vatra odvedena i njihov strah e splasnuti. Na to se odnose rijei Uzvienog:

"A tebe smo, samo,

kao milost svjetovima poslali" (Kur'an 21; 107).

Tada e tu biti postavljen Mizan (vaga) iji e jedan tas, od bijelog bisera, biti s desne, a drugi tas, od tame, s lijeve strane Ara.

Potom e Slavni i Uzvieni otkriti Svoju potkoljenicu, pa e ljudi, iz potovanja prema Njemu, ponizno pasti na seddu, izuzev onih, koji su za ivota bili nevjernici, mnogoboci, ili oboavaoci kipova i svega onoga za to nisu imali dokaz od Gospodara, jer e se njihove kime pretvoriti u gvode, te nee moi pasti na seddu.


Buharija u "tefsiru" prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvieni Allah e na Sudnjem danu odkriti Svoju potkoljenicu i svaki vjernik i vjernica e Mu pasti na seddu".

Ne bih htio da se uputam u komentarisanje ovog hadisa, niti da se sporim sa oponentima, kao to se nisam uputao ni u tumaenje opisa Mizana, smatrajui pritom da mnogi zastranjuju u njegovom opisivanju i zadovoljavajui se time da ukaem na to, da Mizan spada u svijet melekuta, s obzirom da su dobra i loa djela akcidencije, a akcidencije se mogu mjeriti i vagati jedino na melekuti mizanu.

l dok ljudi budu na seddi, Silni i Uzvieni e rei glasom koji e se uti i iz blizine:

"Ja sam Vladar koji nagraduje i kanjava.

Ne moe Mi mimoii nijedno nasilje silnika, jer ako bi Mi mimoilo,

Ja bih onda ispao silnik (alim)".

Najprije e biti presueno domaim ivotinjama, potom, zajedniki, onima koje su meusobno nile nekakav konkurentski par, potom divljim ivotinjama i pticama.Po zavrenom suenju bie im reeno: "Budite zemlja!" - pa e biti pokopane i zaravnjene zemljom. Nevjernik e tada poeljeti da tako bude postupljeno i s njim, pa e rei:

"Da sam, bogdo, zemlja ostao!" (Kur'an 78;40).


Zatim e od strane Uzvienog Allaha stii poziv:

"Gdje je dobro uvana Ploa (Levhi mahfuz)"

- koja e se, uz silno komeanje, pojaviti. Allah (d..) e joj rei:

"Gdje su: Tevrat, Zebur, Indil i Kur'an,

koje sam u tebe upisao?"

Rei e: "Gospodaru,

iz mene ih je prenio povjerljivi Dibril".

Pojavie se Dibril (a.s.), sav strepei i tresui se od straha.Uzvieni Allah e mu rei:

"Ova ploa tvrdi da si ti iz nje prenio

Moj govor i Moju objavu".

On e rei: "Jesam, Gospodaru".Bie upitan:

"A ta si s time uradio?"


Odgovarie: "Tevrat sam dostavio Musau (a.s.), Zebur Davudu (a.s.), Indil Isau (a.s.), a Kur'an Muhammedu, s.a.v.s.; svakom poslaniku sam dostavio poslatu mu poslanicu, a stranice (sahife) onima, kojima su slate."

Tada e biti pozvan Nuh (a.s.), koji e doi sav strepei i drhui od straha, pa e mu Uzvieni rei:

"Dibril tvrdi da si ti jedan od poslanika".

Nuh, a.s., e rei: "Istinu je rekao".Bie upitan:

"ta si ti radio u svom narodu"

Odgovorie: "Pozivao sam ih

i nou i danju, ali ih je pozivanje moje

jo vie udaljilo" (Kur'an 71; 5-6).

Bie pozvan i njegov narod, pa e oni doi. Bie im reeno:

"Nuh (a.s.) tvrdi da vam je dostavio poslanicu."

Oni e rei: "Lae, Gospodaru, nita nam nije dostavio!"

Uzvieni Allah e rei:


"Ima li ti neki dokaz protiv njih, o Nuh?"

On e rei: "Da! Moj dokaz protiv njih je Muhammed, s.a.v.s., i njegov ummet!"Oni e rei: "Kako to, kad smo mi ivjeli prije njih i kad su oni posljednji narod (ummet)?"

Doi e Vjerovjesnik, s.a.v.s., pa e mu Uzvieni Allah rei:

"Muhammede, Nuh te uzima za svjedoka

da je on dostavio poslanicu (tj. da je obavio poslanicku misiju)."

On e rei: "Jeste!" Zatim e, Sallallahu alejhi ve sellem, prouiti suru "Nuh" od poetka do kraja.

Uzvieni Allah e rei:"Na vama e se ispuniti Moja rije

i ranija odredba da e nevjernici biti kanjeni" (Kur'an 39;71).

Tada e biti nareeno da svi nevjernici Nuhovog, a.s., naroda odjednom, bez ikakvog daljeg polaganja rauna, ili bilo ega drugog, budu odvedeni u (dehennemsku) vatru.

Zatim e biti pozvan narod Ad, pa e i s njima biti postupljeno kao i sa Nuhovim (a.s.) narodom. Protiv njih e svjedoiti njihovi savremenici koji su vjerovali i dobra djela inili, a takoe i Vjerovjesnik, s.a.v.s., koji e prouiti:


"I Ad je smatrao lanim poslanike." Kad im je brat njihov Hud rekao:Kako to da se AIlaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte AIlaha i budite mi posluni!Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade,

mene e Gospodar svjetova nagraditi. Zato na svakoj uzviici palate zidate, druge ismijavajui i podiete utvrde

kao da ete vjeno ivjeti, a kad kanjavate,

kanjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite posluni!

Bojte se Onoga, koji vam daruje ono to znate:

daruje vam stoku i sinove i bae i izvore. Ja se doista za vas bojim na Velikom danu patnje,

rekoe oni: -Nama je svejedno, savjetovao ti, ili ne bio savjetnik,

ovako su i narodi davnanji vjerovali i mi neemo biti mueni, oni su nastavili da ga u la utjeruju,

pa smo ih Mi unitili. To je pouka,

ali veina ovih nee da vjeruje, a Gospodar tvoj je zaista

Silan i Milostiv" (Kur'an 26; 123-140).


"Semud je smatrao lanim poslanike. Kad im brat njihov Salih ree:Kako to da se Allaha ne bojite?

Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite mi posluni!Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade, mene e Gospodar svjetova nagraditi. Zar mislite da ete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, u vrtovima i medu izvorima,

u usjevima i medu palmama sa plodovima zrelim? Vi u brdima vrlo spretno kue kleete, zato se bojte Allaha i budite mi posluni!

I ne sluajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red ve nered uspostavljaju,-rekoe oni:

- Ti si samo opinjen; ti si ovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno udo, ako je istina to to govori!- Evo to je kamila, - ree on, - u odredeni dan ona e piti, a u poznati dan vi.

I ne inite joj nikakvo zlo, da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!Ali, oni je zaklae i potom se pokajae.

I stie ih kazna. To je pouka, ali veina ovih nee da vjeruje,

a Gospodar tvoj je zaista Silan i Milostiv (Kur'an 26; 141-159).

Zatim e, jedan po jedan, biti pozivani i ostali narodi i njihovi poslanici, kako oni koje Kur'an poimenice pominje, tako i oni na koje samo ukazuje i aludira, kao npr.:

"...i mnogim narodima izmeu njih" (Kur'an 25;38).

Ili:


" I poslanike smo, jedne za drugima, slali. Kad god bi jednom narodu doao njegov poslanik,

u la bi ga utjerivali..." (Kur'an 23;44)

Zatim:

"Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu i o Adu i o Semudu i o onima poslije njih?

Samo ih Allah zna!Poslanici njihovi su im dokaze donosili,

ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: Mi ne vjerujemo u ono to se po vama alje

i mi veoma sumnjamo u ono emu nas pozivate!" (Kur' an 14;9)

Navedenim se ukazuje na mnoge minule narode koji nisu potivali Allahove, d.., propise, kao to su: Jarih, Marih, Ruha, Esra i drugi.

Potom e biti pozvani stanovnici Ressa, narod Tubba, Ibrahimov (a.s.) narod...Kod svih njih nee biti potrebe za vaganjem djela, niti svoenjem rauna. Oni e biti zaklonjeni od svoga Gospodara, a razgovor sa njima bie obavljan posredno, preko terdumana, jer e to tako htjeti Uzvieni Gospodar, a onaj, ko Ga bude vidio i sa njim izravno govorio, taj nee biti kanjavan.

Zatim e biti pozvan Musa (a.s.), sin Imranov, koji e drhtati kao list na vjetru, koljena e mu se tresti, a lice poutjeti.


Bie mu reeno:

"O Imranov sine, Dibril tvrdi da ti je dostavio Tevrat."

"Jeste, Gospodaru!" - rei e on.

Bie mu reeno: "Popni se na svoj minber

i proui ono to ti je objavljeno

od tvog Gospodara!"

On e se popeti na minber i poeti da ita, a svi prisutni e sluati.Tevrat e, u svoj svojoj ljepoti, biti tako svje i soan, kao u vrijeme kada je objavljivan, tako da e se onima, koji su uili i itali Tevrat, uiniti da sve to prvi put uju.

Zatim e biti pozvan Davud, a.s., koji e drhtati kao list na vjetru, koljena e mu se tresti, a lice poutjeti. Bie mu reeno:

"Dibril tvrdi da ti je dostavio Zebur".

"Jeste, Gospodaru!" - rei e on. Bie mu reeno:

"Popni se na svoj minber i proui

ono to ti je objavljeno!"


On e se popeti i poeti da ui, a imae od svih ljudi najljepi glas.U sahih predaji se navodi da e dennetlije pjevati njegove himne.

Dok bude uio Zebur, njegov glas e uti "maktul" (njegov poginuli drug), koji e biti pored tabuta, pa e se probiti kroz skupine i safove, doi do Davuda, a.s., objesiti se o njega i upitati ga: "Jesi li u Zeburu naao savjet da mi poeli zlo?" Time e ga zastidjeti i on e zautjeti, te nee moi dalje da recituje. Prisutni e se iznenaditi i zauditi takvim postupkom Davudovog, a.s., druga, koji e ga povesti pred Uzvienog Allaha i rei: "Gospodaru, pomozi mi da kod njega ostvarim svoje pravo. On mi je elio propast i bodrio me da krenem u borbu, te sam ubijen, a on je potom oenio moju enu, mada je u to vrijeme imao 99 ena".Uzvieni e se obratiti Davudu, a.s., i pitati ga:

"Je li istina ono to on govori?"

Od stida pogete glave, Davud, a.s., e rei: "Jeste, Gospodaru, tako je to bilo".

Uzvieni Allah e tada rei njegovom drugu:

"To u ti nadoknaditi sa toliko dvoraca, hurija i posluge.

Vidjevi sve to to mu se obeava, on e rei: "Zadovoljan sam takvom nadoknadom".

A Davudu, a.s., e Uzvieni rei:

"Idi, ve sam ti oprostio!"


Tako On, Slavljeni i Uzvieni, iz Svoje plemenitosti i dareljivosti prata kome hoe i daje obilnu nagradu kome hoe.Zatim e rei Davudu, a.s.:

"Vrati se na svoj minber i izrecituj Zebur do kraja!"

...to e on, potom i uiniti.Zatim e Izraelicanima (Benu Israilu) biti nareeno da se podijele u dvije grupe; u jednu da se sakupe vjernici, a u drugu nevjernici.

Zatim e biti pozvan Isa, a.s., a kada doe, bie upitan:

"Jesi li ti govorio ljudima:Prihvatite mene i majku moju za dva boanstva,

pored Allaha" (Kur'an 5;116)

Isa, a.s., e najprije spomenuti Uzvienog Allaha, nadugo Ga hvalei i slavei, a zatim e poeti da govori o sebi, ne pridajui pritom sebi nikakav poseban znaaj, niti vrijednost. Uz to e rei:

"Slava Tebi! Meni nije priliilo da govorim ono to nemam pravo.

Ako sam ja to rekao, Ti to ve zna; Ti zna ta je u mojoj dui,

a ja ne znam ta je u Tvojoj dui; Ti si,

uistinu, onaj, koji sve to je skriveno, zna" (Kur'an 5;116)

zivot poslije smrti muhammed al gazali

Documents