Živo vrelo 2008

of 572/572
 živo vrelo liturgijsko-pastoralni list  Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji  god. XXV.  cijena: 13 kn UDK 282 ISSN 1331-2170 2008     o      d       2      0  .     s      i      j     e      č     n      j     a       d     o       1      6  .     v     e      l      j     a      č     e      2      0      0      8  . Naša tema: Liturgija – mjesto zajedništva

Post on 01-Jul-2018

240 views

Category:

Documents

1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

UDK 282
ISSN 1331-2170
       d     o
      1      6
     2      0      0      8
  Zajedništvo Duha Svetoga – preduvjet svakoga crkvenog zajedništva, Goran Dabi
  Liturgijski prostor zajednice vjernika, Ivan Šaško
  Pjevalište – mjesto izdvojeno za pjevae ili mjesto oitovanja liturgijskoga zajedništva?,  Ante Crnevi
otajstvo i zbilja
Biblijska razmišljanja: S. Sliškovi, A. Vukovi, D. Toki, I. Ragu, . Tanji, I. Šaško
  Druga nedjelja kroz godinu
  Trea nedjelja kroz godinu
2
14
1
40
38
stije vrsto je meusobno povezan i hije-
rarhijski ureen, što se oituje kroz razliite
slube i radnje u pojedinim dijelovima sla-
vlja. Stoga ope ureenje svetoga zdanja
mora biti takvo da na neki nain daje sliku
sabrane zajednice, da omoguuje odgova-
rajui raspored sviju i pogoduje ispravno-
mu vršenju svake pojedine slube.
Vjernici i pjevaki zbor zauzet e mjesto koje
e im omoguiti djelatno sudjelovanje.
(Opa uredba Rimskog misala, 294)
Krist – vrelo zajedništva svojih vjernika.
(I. Duli: Krist Kralj svega stvorenja, crkva Gospe od zdravlja, Split, 1958.)
    S    n     i   m     i   o    :     A  .    V
   u          k    o    v     i    
 
ivo vrelo   008
Liturgijska duhovnost komuniciranja
aviještajui Evanelje ivota i vršei svoje poslanje u svijetu Crkva se svi-  jetu predstavlja kao zajednica Kristovih vjernika, istiui zajedništvo kao temeljni princip svoga ustroja. Pravo lice Kristove Crkve otkriva se upra-  vo u oitovanju njezinoga zajedništva, koje zrcali bogatstvom razliito- sti u darovima, slubama, zadaama… Vjernik spoznaje da je Crkva prije
svega koinonía ili communio, ivotno zajedništvo vjernika s Kristom, koji je Sazi-  vatelj novoga Bojeg naroda i koji je izvor ivotnome zajedništvu vjernika. Nova ekleziologija zajedništva, osobito zastupljena u misli Drugoga vatikanskog sabo- ra, namee se svim krštenicima kao zadaa kroz koju ostvaruju svoje evaneosko poslanje. Stoga je kršanska komunikacija (communio) drugo ime vjernikoga zajedništva. »Komunikacija« o kojoj je ovdje rije nije puka uspostava odnos, nego ivot u zajedništvu koje je otvoreno svima.
Liturgija, otajstvena Boja zbiljnost u Crkvi, mjesto je najtješnje zdruenosti  vjernika s Kristom. Zato upravo po zajedništvu liturgije vjernici mogu »ivotom izraziti i drugima oitovati otajstvo Krista i istinsku narav prave Crkve« ( SC  2).
Prostor u kojem kršanska zajednica slavi liturgiju nije, dakle, samo prostor njezine obrednosti ili mjesto duhovnosti, nego, neizostavno, i mjesto njezine istinske eklezijalnosti. Kršanska je tradicija prostor svoga liturgijskoga zboro-  vanja s teološkom sviješu nazvala ‘crkvom’, mjestom u kojem se u svoj jasno- i raspoznaje lice Crkve. Ipak, priznat emo da liturgijski prostori, pa i oni obli- kovani u novije doba, ne slijede uvijek ovu ‘prostornu eklezilogiju’. Poesto su stvarani samo s ciljem njihove obredne funkcionalnosti, koja u puno sluajeva nije postignuta jer je izostalo potrebno promišljanje o duhu liturgije i o otajstve- nome smislu samoga obreda. Liturgijski je prostor mjesto istinske eklezijalne
komunikacije, mjesto ivljenja i oitovanja crkvenosti – u mjeri njezine litur- gijske punine.
Liturgiju ne slavi sveenik, niti koji drugi liturgijski slubenik. Liturgiju slavi Crkva, u kojoj je Duhom Bojim sazvana zajednica vjernika prvi subjekt slavlja. Ukazujui na vanost crkvenosti  liturgijskoga prostora ponudili smo dva razmi- šljanja koja pokušavaju osvijetliti put za otkrivanje nove liturgijske duhovnosti   ‘komuniciranja’ . Odabrali smo dvije liturgijske slube, slubu zajednice i slubu liturgijskoga pjevakog zbora, te pokušali govoriti o »mjestu« koje u liturgijsko- me prostoru oituje vlastitost njihovih slub.
 Vjerujemo da e ovaj broj ivog vrela, koji otvara dvadeset i petu godinu postojanja ovoga liturgijsko-pastoralnog lista, pomoi otkrivanju liturgije kao mjesta istinske eklezijalnosti kršanske vjere.
Urednik
 
M ilost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima va- ma! (2Kor 13,13). Te rijei, koje su najvje-
rojatnije predstavljale odjek liturgijskoga obreda prve Crkve, jasno nam pokazuju kako se besplatni dar Oeve ljubavi u Isusu Kristu vrsto taloi upra-  vo u zajedništvu koje ostvaruje Duh Sveti. Proma- trajui kontekst u kojem je sveti Pavao izrekao ovu reenicu, upuenu zajednici kršana u Korintu, uo- avamo da zajedništvo Duha Svetoga nije tek puko »sudjelovanje« koje ima za objekt Duha, nego ‘za-  jedništvo’ koje sm Duh potie kao tvorac i glav- ni inilac toga zajedništva: »Uostalom, brao, ra- dujte se, usavršujte se, tješite se, sloni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit e s vama« (2Kor  13,11). Slijedi, dakle, da je zajedništvo Duha Sve- toga istovremeno zajedništvo u Duhu i bratsko za-  jedništvo koje sm Duh proizvodi. U tom smislu moglo bi se ustvrditi da su milost, ljubav i zajed- ništvo, u odnosu na Krista, Oca i Duha, zapravo ra- zliiti aspekti jedinstvene povijesti spasenja iz koje nastaje Crkva voljom Oeve ljubavi, okupljena Kri- stovom milošu i izraena u povijesti kao zajedniš- tvo stvoreno i njegovano Duhom ivota.
 Zajedništvo s Bogom Govorei o zajedništvu (gr. koinonía) u smislu ka- ko ga je shvaala i ivjela prva Crkva, proizlazi da  je zajedništvo prije svega sudjelovanje u ivotu Sina Bojega, a koje je mogue zahvaljujui Bojem po- zivu: »Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Si- na svojega Isusa Krista, Gospodina našega« (1Kor  1,9). Da ovo sudjelovanje u ivotu Sina za prvu Cr- kvu nije stvar filozofsko-teološke spoznaje, nego plod stvarnoga iskustva, ivljenog u kršanskoj za-  jednici koja je roena iz susreta s uskrslim Gospodi- nom i koja se neprestano obnavlja slavljenjem nje- gove prisutnosti, svjedoi nam sm Pavao u jednom od najstarijih euharistijskih tekstova: »aša blago- slovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi
Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tije- la Kristova?« (1Kor 10,16). Ovdje Pavao jasno istie da zajedništvo kršana s boanskim ivotom nasta-  je po euharistijskom blagovanju Tijela i Krvi Kristo-  ve, ali istovremeno eli suprotstaviti to zajedništvo svakom obliku idolatrijskoga zajedništva: »Za- to, ljubljeni moji, bjeite od idolopoklonstva... Koji
 Zajedništvo Duha Svetoga preduvjet svakoga crkvenog zajedništva
Goran Dabi
 
Euharistijsko zajedništvo prije svega je zajedništvo u Kristu iz ega slijedi bratsko zajedništvo Kristovih
vjernika. Tako Crkva postaje jedno tijelo.
 blaguju rtve nisu li zajedniari rtvenika?... pogani  vrazima rtvuju, ne Bogu. A neu da budete zajed- niari vraji. Ne moete piti ašu Gospodnju i ašu  vraju. Ne moete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vrajega« (rr. 14.18.20s). Dakle, euharistijsko zajedništvo jest prije svega zajedništvo u Kristu iz koga slijedi sveza bratskoga zajedništva, a koja on- da ini da Crkva postane jedno tijelo: »Budui da je  jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha« (r. 17).
 
 
sloga Gospodina moe sudjelovati u  boanskom ivotu Oca i Sina: »A na- še je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom« (1Iv 1,3). Ovaj ivot meusobnoga zajedništva plod je Duha Svetoga, koji je, prema Pavlu, aktivan i dinamian princip cjelokupnoga zajedništva kako unu- tar boanskih osoba tako i izmeu Krista i vjernika.
Crkveno zajedništvo – zajedništvo u vjeri Zajedništvo kao udioništvo u boan- skom ivotu izraava se i oituje u crkvenome zajedništvu: ne moe se  biti u zajedništvu s Bogom i istovre- meno hoditi u tami. Hoditi u svjetlosti, ujedinjeni s Kristom, znai biti istovremeno u zajedništvu jed- ni s drugima: »Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, laemo i ne inimo istine.  Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima« (1Iv  1,6-7). Ivanov govor o bratskom zajedništvu, koje je plod zajedništva s Bogom, temelji se na ivotnom odno- su uenika i Krista, slino odnosu trsa i loze (usp.
 Iv 15,1s). Posebnu ulogu u Ivanovu govoru o me- usobnom zajedništvu ima veznik »kao« koji ima svrhu ne samo uspostavljanja slinosti izmeu Isu- sa i uenika, nego istovremeno upuuje da ono što  je u Bogu treba biti i u onima koji mu pripadaju. To znai da zajedništvo ljubavi, koje povezuje Sina s Ocem i s ljudima, postaje model i izvor bratsko- ga zajedništva meu ljudima: »Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio« ( Iv 15,12).
Kod apostola Pavla shvaanje zajedništva u  vjeri, kao sastavnoga dijela crkvenog zajedništva, dolazi na poseban nain do izraaja: »Zahvaljujem Bogu svome kad vas se god sjetim. Uvijek se u sva- koj svojoj molitvi za vas s radošu molim zbog va- šeg udjela (koinonía) u evanelju od onoga prvog dana sve do sada« ( Fil  1,3-5). Dakle, ono što sve- ti Pavao ovdje istie nije samo vjera koja sjedinjuje Filipljane, nego i njihovo sudjelovanje u evaneo- skom poslanju. Stoga zajedništvo meu vjernici-
ma nije nikakvo statino posjedovanje, nego zau- zetost i ivotni dinamizam za djelo Evanelja.
To nam Pavao potvruje pišui svome surad- niku Filemonu: »Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga mogueg dobra meu vama poradi Krista!« ( Flm 1,6). Zajedništvo u vjeri postaje tako temelj novih meuljudskih od- nosa nadahnutih ljubavlju i dobrim djelima, i po- staje vidljivo u zajedništvu raznolikih oblika slu- enja jedinstvenom Evanelju. Zanimljivo je kako upravo u tom smislu Jakov, Petar i Ivan kao stupo-  vi crkve u Jeruzalemu, kojima je povjereno navije- štati Evanelje meu idovima, u susretu s Pavlom i Barnabom, kojima je povjereno Evanelje za po- gane, pruaju im u Jeruzalemu »desnicu zajedniš- tva« (Gal  2,9) – znak potvrde punog zajedništva.
Jedinstven izriaj crkvenoga zajedništva u no-  vozavjentim zajednicama jest solidarnost prema najslabijima i najsiromašnijima koja se oituje na poseban nain u skupljanju milodara za Crkvu u Jeruzalemu, koja je znak pomirenja izmeu ido-  va i pogana. Prikupljanje milodara biva simboli- ki definirano kao zajedništvo: »Makedonija i Ahaja odluiše oitovati zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu« ( Rim 15,26). U tom milo- daru nije rije tek o materijalnim dobrima, nego ponajprije o velikodušnosti zajedništva, jedinstvu  vjere, zajedništvu u ljubavi... Kršanska bi zajedni-
 
 
ca morala biti uvijek proeta zajednikom briljivo- šu za potrebe brae i sestara i gajenjem gostoljubi-  vosti (usp. Rim 12,13); zajednikom odgovornošu u potpori onome koji se posvetio uenju u vjeri; di-  jeljenjem radosti i alosti (usp. 2Kor 1,7); sudjelo-  vanjem u sluenju Evanelju (usp. Fil  1,5). Na taj se nain Crkva pojavljuje uistinu kao bratsko za-  jedništvo, kao Crkva ljubavi, koja ve ovdje na ze- mlji oituje zajedništvo u boanskom ivotu zahva- ljujui djelatnoj prisutnosti Duha Svetoga.
Crkva – sakrament zajedništva 
Dvije dimenzije zajedništva – teološka, kao dio- ništvo na boanskom ivotu, i crkvena, kao brat- stvo meu ljudima – neodjeljive su ako ih proma- tramo iz perspektive vjere i prakse prve Crkve. ak  bi se moralo ustvrditi da je njihov meusobni od- nos nuan, budui da bez prve dimenzije zajedniš- tva nema niti druge.
U shvaanju prve Crkve bratsko zajedništvo ni-  je samo djelo ljudskoga napora i zauzetosti, nego se u njemu prepoznaje i znak eshatološkog vremena, dar Boga ivoga koji skuplja u svojoj Crkvi sve na- rode kako bi ju obasjao svjetlom svoje ljubavi.
U Djelima apostolskim dolazi do izraaja kon-  vergencija tih dvaju aspekata zajedništva do te mjere da ih se promatra kao jedinstveno otajstvo  zajedništva: »Bijahu postojani u nauku apostol- skom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitva- ma.« ( Dj  2,42) Ono što pada u oi jest injenica da se u ovoj reenici pojam zajedništvo koristi u ap- solutnom smislu, a ne samo kao dio neega, što se da išitati promatrajui cjelokupan kontekst u ko-  jem je nastala ova reenica. Taj se smisao otkriva u retku koji kae: »Svi koji prigrliše vjeru bijahu zdrueni i sve im bijaše zajedniko« (r. 44).
No, kontekst pojma apsolutnog zajedništva ni-  je obiljeen samo zajedništvom dobara prve Cr- kve, nego prije svega zajedništvom vjere u slušanju i naviještanju Boje rijei te euharistijskim slavlje- njem: »Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kuama bi lomili kruh te u radosti i pro- stodušnosti srca zajedniki uzimali hranu.« (r. 46) Iz toga kratkog opisa ivota prve Crkve jasno dolazi do izraaja vrsta povezanost i neodjeljivost izme- u apostolskog nauka, zajedništva, lomljenja kruha
i molitava. Dakle, rije je o isticanju jedincatoga za-  jedništva koje se raa iz vjere potaknute propovi-  jedanjem apostola, hrani  lomljenjem kruha i moli- tvama, a osvjedouje u bratskoj ljubavi i sluenju.
Ovdje je potrebno istaknuti još jednu poseb- nu injenicu, a ta je da opis ivota prve Crkve tre-  ba smjestiti u široki kontekst izvanrednog doga- aja Duhova: silazak Duha Svetoga na Crkvu stvara meu vjernicima plodove mnogostrukoga zajedništva. Zajedništvo je predstavljeno istovre- meno kao plod  i kao znak djelovanja Duha. U tom smislu crkveno bi se zajedništvo moglo shvatiti kao sakramenat  djelovanja Duha Svetoga, vidlji-  vo oitovanje i plod njegove djelotvorne prisutno- sti u ivotu Crkve.
 Izazov sveopeg zajedništva kršana Kršani, uenici Istine koja spašava, pozvani su u svome zajedništvu biti svjedoci Bojeg druenja s ljudima. Ne moe se graditi Boje sutra u ljudskoj sadašnjosti putem osamljenih ‘avantura’ i bije- gom od zajednike odgovornosti. Kao što se teolo- gija raa iz zajedništva i sluenja zajedništvu, ta- ko se i mišljenje i ponašanje u ivljenju vjere ne bi smjeli odvijati izvan crkvene odgovornosti. Ludost osamljenosti  tipian je ‘proizvod’ postmodernoga nihilizma u kojem ivimo. Upravo su zato kršani današnjice pozvani svjedoiti, na ‘koralni’ nain, da je mogue biti i ivjeti zajedno.
 
Dinamika liturgijskoga prostora pokazuje zakonitost da u meuovisnosti elemena- ta postoje specifina mjesta za pojedine
obredne ine, odnosno za pojedine obredne, litur- gijske slube. Ta vlastitost naravi in i slub ne tie se samo zareenih i postavljenih slubenika, nego zajednice vjernika u cjelini, jer je ona díoni- ca Krista sveenika, ona je »po Kristu i s Kristom i u Kristu« subjekt liturgijskoga slavlja. Zbog toga sam u naslov stavio prostor zajednice vjernika, a ne uobiajenu sintagmu: prostor  za zajednicu  vjernika, budui da je to vlastiti prostor zajedni- ce i po njemu zajednica govori o sebi, odnosno: govori prostorom. Osim toga, kategorija ‘zajedni- ce’ ima puno toga zajednikoga s kategorijom ‘sa- kramentalnosti’.
Liturgijski prostor zajednice vjernika
Ivan Šaško
 Prostor u napetostima  eklezioloških polazišta Organizacija nutarnjega prostora ovisi o raznim ekleziološkim postavkama, o raznim pristupima naravi i otajstvu Crkve, izraavanima duhovno- šu, doktrinarnim i pastoralnim polazištima i na- kanama. I dok duhovnost tijekom stoljea istie as jednu, as drugu boju kršanskoga spektra i dok se artikulira s moguim relativno brzim pro- mjenama, s arhitekturom se to ne dogaa u br- zim promjenama i ritmovima. Istina je, dodu- še, da se mogu lako ostvarivati formalni zahvati i unutar ranije odreenoga arhitektonskog polazi- šta, ali oni naješe nisu ikonografski spojivi s cje- lovitošu strukture.
Tako se dogaa da ustroj nije uvjetovan ekle- ziološkim odrednicama, nego sm ustroj prosto- ra namee svoje uvjete koji su u trajnoj napetosti s teologijom Crkve i liturgijske zajednice, osobito onda kada se zajednica, koja se okuplja u tome li- turgijskom prostoru (baš kao Crkva), izraava u liturgijskome obredu. Taj nain uvjetovanja oso-  bito se osjea nakon Drugoga vatikanskog sabora te ivi u udnoj napetosti, moda upravo zbog to- ga što su nakon stolje traenja, ali ne i prostor- ne artikulacije (koja je ostala veoma slina onima prijašnjih stoljea), stvoreni zaokreti koje arhitek- tonski pomaci i prostorno oblikovanje nisu mogli pratiti. Tako se jasno uoava da, dok bi se htjelo slaviti otajstvo Krista obnovljenim duhom ekle- zijalnosti, naješe postoje uvjetovanosti od stra- ne drugih duhovnosti koje ive od jasnih i prili- no odreenih ustroja prostora.
Dvorana crkve je prostor zajednice i zajedniš- tva, oblikovan prema odrednicama slavlja pojedi- noga liturgijskog ina i obreda. Zbog toga je bitna i odluujua zbilja Crkva, koja se oituje u sku- pini osoba okupljenih i pozvanih u Kristovo ime. Dakle, i tu vrijedi pravilo da se taj prostor mo- ra odnositi smisleno prema konkretnim obred-
Liturgija je mjesto najtješnjega zajedništva s Gospodinom.
    T  .    L
 .
 
 
nim odrednicama, a smislenost e biti to vea što  je prostor dvorane snanije povezan sa samim obrednim inom.
 Prostor koji ne unosi podjele, nego razliitost sluba Prostor (gozbeni i rtveni) za slavljenje liturgije u prošlim je stoljeima pokazivao naglaske u longi- tudinalnosti tlorisa. Njegov odnos prema oltaru pokazivao je više odijeljenost negoli razlikovanje. Upravo je razlikovanje kljuno za identitet, ali ne i odvojenost koja govori o nepripadnosti i esto o nespojivosti. I u jednome i u drugome sluaju ra-  be se slina sredstva, kao što je, na primjer, ra- zliitost razina podova ili semantiko-funkcional- ne pregrade. Neka su od tih sredstava korištena radi toga da bi se ostvarila vidljivost predsjedate- lja. No, i sama ideja ‘izoliranja’ predsjedatelja ima svoju ekleziološku pozadinu, prema kojoj je za-  jednica bila u drugome ili barem drukijemu teo- loškom planu od zareenih slubenika. Sveenik  je vien kao prvi u procesiji hodoasnika prema Bojemu kraljevstvu.
Drugi vatikanski sabor u svojim postavka- ma nastoji liturgijska slavlja oblikovati tako da i-  ve vjerodostojnost sakramentalnih znakova, a da
ih se ne liši dubokoga i višestrukoga simbolikog  bogatstva. Štoviše, Sabor to bogatstvo eli pro- micati, iako je nerijetko dolazilo i dolazi do osi- romašivanja. Put do ostvarivanja vjerodostojno- sti prolazi i putem odbijanja onih simbolizama, a naroito alegorizama koji su predugo sprjeavali da bude izraeno spomenuto bogatstvo.
ovjek, zahvaljujui postavkama Sabora, po- novno ‘pronalazi’ svoje mjesto i vrijednost u slav- lju, kao lan Bojega naroda u Kristu, koji je su-  bjekt i svrha slavlja. Zbog toga se i prostor crkve moe zvati hramom ili Bojim domom. On je ui- stinu povlašteno, izuzeto, odsjeeno (što doslovce dolazi od grkoga glagola temno, koji u sebi sadri rije templum – hram) mjesto od ostalih prosto- ra, namijenjenih drugim ljudskim djelatnostima. Ovdje se, štoviše, jasno istie boansko, odnosno  boansko-ljudsko djelo. To je povlašten prostor za ono vrijeme i in koji prihvaa ovjeka kada se, s braom i sestrama, eli okupiti ili, bolje, prihva- a Boji poziv na okupljanje u Kristovo ime i ka- da, u euharistijskome slavlju, od njih Duh Sveti ini s Kristom »jedno tijelo i jedan duh« (Trea euharistijska molitva). Upravo na taj nain do- mus ecclesiae postaje Domus Dei.
To je ujedno i razlog zbog kojega osoba tre-  ba imati svoje mjesto u dvorani u koju je pozva- na. Svakomu pojedinom vjerniku i zajednici kao cjelini upuena je rije s ambona i svaki je pojedi- nac pozvan k stolu koji je pripravio Otac nebeski.  Ako je tomu tako, svaki vjernik i vjernica moraju moi pristupiti bez straha i osjetiti se da su rado- sno prihvaeni, da je euharistijska gozba pripre- mljena baš za njih.
 Mjera prostora u naravi Crkve i obrednih zahtjeva U planiranju rasporeda prostora zajednice posto-  ji nekoliko slojevitih i suptilnih odnosa koje va- lja poštivati i omoguiti im njihov govor. Postoji osjetljiva ravnotea koja se moe narušiti izmeu  vidika rtve i zajedništva u liturgiji, izmeu po- trebe za svetim prostorom i elje za intimnošu i blizinom; izmeu izraavanja razlike ministeri-  jalnoga i zajednikoga sveeništva i izraavanja  jedinstva tijela Kristova. Ovi razlozi pokazuju da
 
 
 je potrebna velika briga u stavljanju eklezioloških temelja u odnos s oltarom i cijelom crkvom. Na- ela za tu ravnoteu mogu se izvui iz nekih klju- nih odlomaka iz Ope uredbe Rimskoga misala u kojoj se kae:
»Boji narod koji se sabire na misu vrsto je meusobno povezan i hijerarhijski rasporeen, što se oituje s pomou razliitih sluba i radnja u pojedinim dijelovima slavlja. Stoga ope ureenje svetoga zdanja mora biti takvo da na neki nain daje sliku sabrane zajednice, da omoguuje od- govarajui raspored sviju i pogoduje ispravnomu  vršenju svake pojedine slube.
 Vjernici i pjevaki zbor zauzet e mjesto koje e im olakšati djelatno sudjelovanje.
Sveenik predsjedatelj, akon i ostali sluite- lji zauzet e mjesto u prezbiteriju. Na istome e se mjestu pripraviti i sjedala za suslavitelje; ako je njihov broj velik, sjedala e se rasporediti u neko- me drugom dijelu crkve, ali u blizini oltara.
Sve to, mada mora izraavati hijerarhijsko ureenje i raznovrsnost sluba, treba ipak tijesno povezati u jednu cjelinu tako da jedinstvo sveko- likoga svetog puka time doe jasno do izraaja. Narav i ljepota prostora i svega namještaja treba da promie pobonost i oituje svetost slavljenih otajstava.« (OURM 294)
Iz ovih odlomaka moemo vidjeti nekoliko stvari: 1. liturgijsko je zborovanje poput organiz- ma, organizirano kao ivi sustav povezanih dije- lova; 2. hijerarhijska je struktura bitna, i uree- nje prostora zajednice i oltarnoga prostora mora izraavati odnose meu dijelovima; 3. mjesto za  vjernike, ukljuujui i mjesto za zbor, mora biti paljivo planirano da dopusti potpuno razmjenu obredne dinamike; 4. ureenje mora omoguava- ti i izraavati stvarno jedinstvo u Kristu, nalaze- i ga u zajednikoj molitvi, dijeljenju prinosa jed- nim srcem, mislima, svrhom i stavom.
Jedinstvo u stajanju, kleanju ili sjedenju u kojem svi sudjeluju znak je zajedništva i jedinstva
okupljenih vjernika i izraava i podupire duhov- ni stav onih koji pojedinom gestom i dranjem sudjeluju u slavlju. Osim toga, mora biti plani- rana mogunost hoda, prolaenja, i to ne samo zbog liturgijskih procesija unutar obreda, nego i radi mogunosti doivljavanja prostora pojedi- nanim hodom i ophodom. U svemu je bitno po- stojanje prostora za glavne procesije u crkvi pri ulasku i izlasku.
Prvotna zadaa arhitekta je da donese priklad- no ureenje koje poštuje i hijerarhijsku i organi- ku kakvou sastajanja. Ureenje redova paralel- nih klupa u crkvi s definiranom granicom izmeu glavne lae i svetišta prilino jasno naglašava hi-  jerarhijski problem. Suprotno, amfiteatralni mo- del ignorira sloenost crkve kao ureenoga tijela s višestrukim funkcijama. Drugi nedavni pokuša-  ji razvili su tzv. communio prostor i na stanovi- ti se nain vratili monaškomu, korskomu obliku, koji se ponekad naziva i antifonalni ustroj , s am-  bonom i oltarom na suprotnim stranama central- noga prostora, podijeljenoga zborom.
 Prostor zajednice u krizi ekleziologije Ustroj prostora zajednice simbolizira Crkvu kao dio koji ini cjelinu – kae C. Valenziano. To zna- i da taj prostor definira Crkvu kao mjesto, osobi- to u odnosu prema ambonu. I ne bez razloga, bu- dui da je funkcija ambona da otvori zajedništvu koje je ostvareno navještajem Rijei.
 
 
 
Kada su glavna vrata (portal) smještena na proelje crkve, na njima se redovito nalazi lik Kri- sta kao ‘Vrata ovinjaka’. Ona su u suodnosu pre- ma prozoru stranjega zida gdje je Krist ‘sunce pravde’; dakle, kao Alfa (poetak) koja gleda pre- ma Omegi (završetku). Gdje je pak dvorana po-  vezana sa svetištem nad kojim je kupola, kupola sadri lik Krista, s poveznicom etiriju evane- lista na etiri pilastra, oko simbolikog središta graevine, oznaavajui gdje je središte zemlje is- pod središta nebesa koja se otvaraju. Ispod toga su ‘novoroeni’, preporoeni koji slave admira- bile commercium – divotnu razmjenu.
U prostoru koji je njoj namijenjen kao vlastit zajednica se okuplja na dinamian, ne na statian nain. U središnjemu prostoru nema nepokretno- sti ‘araniranoga prostora’, dakle onoga što moe  biti naglašeno u pokrajnjim prostorima razvede- nosti središnjega prostora, nego je njegov sadraj spremnost za kretanje u procesiji (prema oltaru ili krstionici) i u pravilnome smještaju (prema ol- taru, ambonu ili krstionici).
Tu je vidljiv kontrast u odnosu na statino ureenje mjesta liturgijskih slubenika (oltara)
koji su neopravdano odijeljeni od tijela zajedni- ce. Stoga mjesto gdje treba biti sjedište predsje- datelja slavlja i posluitelja treba takoer planira- ti imajui u vidu narav njihovih sluba i obrednih uloga. Potrebno je paziti na nekoliko stvari u isto  vrijeme, a osobito na injenicu da ti (po)sluitelji u potpunosti pripadaju okupljenoj zajednici.
Prostor zajednice je prostor sudjelovanja na ra- zne i razliite naine, što ne ukljuuje samo mogu- nost kretanja, nego sva liturgiji primjerna dranja i geste, posebice slušanje, razmatranje, ali i odmara- nje (usp. Mt 11,28; Mk 6,31). Kršanin u crkvi mo- ra imati prostor u kojemu je mogue pronai mir. Zbog toga liturgija predvia trenutke šutnje, a ne samo radosti, izraenih pjesmom i glazbom, kao i sudjelovanja u molitvi, izraenoga rijeju.
I pod i zidovi crkve mogu svojim simbolizmom pridonijeti stvaranju jedinstva i naglasiti osobita mjesta u cjelini prostora. Zbog toga su opravdane primjedbe na nagnute, ukošene podove koji su bili plod oduševljenja neposredno nakon Koncila. Na- ime, tako ustrojena dvorana usmjeruje pozornost na iskljuiv nain prema arištu euharistijskoga slavlja, te time pomalo guši potrebnu pozornost prema drugim prostorima; na nenamjeran nain pretjerano dijeli zajednicu od oltarnoga prostora (premda je nakana bila sasvim suprotna tomu); ulazi u opasnost stvaranja podija i pozornice, što nije u duhu liturgijskoga ina; potie vjernika da  bude više promatra, nego subjekt slavlja; prostor zajednice i prezbiterij takvim pristupom postaju gotovo iskljuiva mjesta euharistijskoga slavlja,  bez nune veze s dimenzijama koje u sebi imaju krstionica i mjesto za slavljenje pomirenja.
 
 
 
na’, nego nastaje odgovorom pojedinaca na Boji poziv na prinošenje rtve hvale.
Kršanska se zajednica moe graditi jedino ako ima svoj temelj, a to je slavlje svete euharisti-  je, a liturgijska je zajednica utemeljena na teološ- koj stvarnosti, zato jer je to zajednica euharistije. Zbog toga su oltar i ambon odgovarajua arišta liturgije: oni su znakovi Kristove prisutnosti i dje- lovanja u njegovu narodu.
U slavljenju euharistije gradi se i potie za-  jedništvo, a zajednica ima svoje mjesto. Liturgij- ski prostor, crkva, stvara smisao, daje mjesta za-  jednici, s-mješta zajednicu, tako da i sam prostor govori o pozvanosti pojedinaca. Ta individualna svijest o Bojemu djelu je srce bremenitoga i neri-  jetko osporavanoga pojma: participatio actuosa, aktivnoga sudjelovanja vjernika u liturgiji, što je iskrena tenja pastorala Crkve:
Naalost, mnogi su suvremeni teolozi i pasto- ralni djelatnici izjednaili »aktivno sudjelovanje«
s vanjskim aktivizmom – kao što je biti ita, po- seban posluitelj zajednice, sakralni plesa – ili s fizikom blizinom oltaru kao u »okupljanju oko stola Gospodnjega«. Liturgiari ve podue vri-  jeme s razlogom preispituju smislenost takvoga pristupa liturgiji.
Pravo liturgijsko sudjelovanje nije toliko pita- nje pjevanja, plesanja, itanja ili stajanja blizu olta- ra. To je više unutarnji proces obraenja, davanje samih sebe u liturgijskome prinosu. Jedino se po tome unutarnjem procesu moe istinski ostvariti potpuno (smisleno i pravo) sudjelovanje u liturgiji.
Sav rad, molitve i apostolski pothvati, obitelj- ski i brani ivot, svakodnevni posao, odmaranje misli i tijela – ako su ostvareni u Duhu – te str- pljivo podnošene nevolje ivota, sve to postaje du- hovnom rtvom od Boga prihvaenom po Isusu Kristu (usp. Pt  2,5). U slavljenju euharistije one mogu biti najprikladnije prinesene Ocu s euhari- stijskim prinosom.
K ršanska je liturgija in otajstvenoga zajed- ništva Crkve s Kristom Gospodinom. Litur- giju slavimo kao Crkva, »novi Boji narod«,
zajednica sazvana snagom Bojega poziva. Izrasta iz zajedništva vjere i istodobno oblikuje zajedniš- tvo Crkve. Stoga se autentinost liturgije i njezine otvorenosti Bojemu spasenju reflektira u istinito- sti zajedništva okupljene zajednice.
Govor o zajedništvu i eklezijalnosti kršanske liturgije neizostavno nas vodi k razmišljanju o pro- stornome oblikovanju liturgijskih slavlja te o pro- stornome izricanju vlastitosti pojedinih obrednih dijelova i pojedinih liturgijskih slub. Prostor- na rasporeenost liturgijskoga slavlja, oitova- na u razliitosti i meusobnoj upuenosti pojedi- nih obrednih mjest, trebala bi oslikavati obrednu dinamiku slavlja te naglašavati meusobni odnos pojedinih obrednih dijelova, kao i njihove vlastito-
sti. Isto naelo valja primijeniti i na dinamiku koja izranja iz razliitosti liturgijskih slubi. Liturgijske zadae predsjedatelja, akon, akolit, poslui- telja, itaa, pjevaa, solista ne oituju se samo u ‘trenutnome’ vršenju povjerenih im obrednih di-  jelova, nego i po ‘mjestu’ koje sluitelji zauzima-  ju u liturgijskoj zajednici i liturgijskome prostoru. Naelo saborske konstitucije o liturgiji da »svat- ko u liturgiji vrši ono i samo ono što mu pripada« ( SC  28) izraava se i simbolikim jezikom liturgij- skoga prostora.
ini se da liturgijska praksa još uvijek nije uspjela dati vlastito mjesto svim liturgijskim slui- teljima/slaviteljima (uz napomenu da su slavitelji svi nazoni). Osobito postoji nedoreenost u pro- stornome izricanju slaviteljske zadae i naravi sa- me zajednice (ili ‘puka’), pa se prostor za zajedni- cu nerijetko zamišlja na matrici gledališta. Još više
Pjevalište – mjesto izdvojeno za pjevae ili mjesto oitovanja liturgijskoga zajedništva?
 Ante Crnevi
 
nejasnoa, pa stoga i raznolikosti, postoji u poima- nju mjesta koje bi bilo vlastito onima koji vrše li- turgijsku zadau pjeva – bilo da je rije o zboru pjevaa ili o pjevaima solistima. Tome liturgijsko- me mjestu posveujemo nekoliko misli, izraslih iz duha ‘nove’ liturgije.
 Mjesto definirano liturgijskom slubom, a ne glazbom Polazište za valjanu prosudbu u traenju liturgij- ski prikladnoga mjesta za liturgijski zbor pjevaa uvijek je liturgijsko-teološke naravi. Zboru pjeva- a, kao dijelu zajednice, povjeren je u liturgiji dio obredne strukture, pa je nuno razmišljati da se to u-dioništvo pjevaa u slavljenju liturgije oituje ba- rem na dvije razine: na njihovu udioništvu u zajed- ništvu zajednice te na udioništvu u prostoru za-  jednice. Prostorni smještaj koji ne bi bio voen tim naelima te ne bi oitovao to višestruko udioništvo, zasjenjuje pravu narav liturgijske glazbe i pjevaa u liturgiji, ali ujedno i prijei samoj zajednici da u li- turgiji sudjeluje kroz jezik glazbe.
Osvrnemo li se na rješenja koja je liturgijska tradicija oblikovala kroz povijest, zamijetit emo da je kršanska starina, za razliku od kasnijih raz- doblja, s veom jasnoom oitovala prostornu po-
 vezanost liturgijskih sluitelja s okupljenom za-  jednicom, ne nijeui pri tom i njihovu liturgijsku  vlastitost. Iako u ranokršanskim bazilikama mo- emo susresti razliita prostorna smještanja slui- telja-pjevaa, lako je uoiti da su sva ta rješenja bila  voena istom polazišnom idejom koja jasno isti- e da je glazba poseban oblik navještaja Boje rije- i, odnosno odjek naviještene Rijei. Pjevai su bi- li »sluitelji Rijei«.
 
 
zajednice te su i samoj zajednici bili poziv na udi- oništvo u slavlju kroz jezik glazbe. Jednoglasnost pjevanja prizivala je na jednodušje zajednice pa je i predsjedateljev poziv zajednici na zajedništvo s ne-  beskom Crkvom (una voce dicentes) nalazio svoje ostvarenje i kroz glazbeni i kroz prostorni izriaj.
Unutar ambonskoga prostora pjevai su bili rasporeeni u dvoredu, »u dva kora«, a što je bi- lo uvjetovano antifonijskim nainom pjevanja, nainom koji je prevladavao u tadašnjoj liturgiji. Jednostavnost glazbenih formi, jednoglasje i naiz- mjeninost pjevanja otvarali su mogunost zajed- nici da se pjevanjem ukljui u liturgijsku zbilju.
U tako koncipiranome prostoru i u liturgijski mišljenome rasporedu pjevaa nije mogue govo- riti o ‘pjevakome zboru’ jer je jedini ‘zbor’ bio oku- pljena zajednica. Pjevai su, pored obredne zadae u slavlju, imali i zadau naglasiti ‘zborsku’ ili ekle- zijalnu narav okupljenih vjernika.
Oevidno je da misao koja je odredila smješta- nje pjevaa u ambonski prostor ne poiva na za- konitostima glazbe ili akustike, nego prvenstve- no na smislu liturgije kojoj je okupljena zajednica (‘vjerniki zbor’) prvi subjekt. Glazba je od poeta- ka shvaana sastavnim dijelom liturgije, ne njezi- nim izvanjskim uresom, te je bilo razumljivo da i nositeljima glazbenoga sluenja u liturgiji pripad- ne mjesto koje e sugerirati takvu meuovisnost glazbe i liturgije.
Glazba i izvanjsko ruho liturgije Slijedimo li povijesno-razvojni put liturgijske glaz-  be te iz ranocrkvene nutarnje proetosti glazbe i li- turgije zakoraknemo preko nekoliko stoljea kr- šanskoga liturgijskog iskustva, susrest emo novi smještaj glazbe: ne više u liturgiju nego  pored  ili iznad   liturgije. Zbog nemogunosti djelatnoga i svjesnoga sudjelovanja vjernika u slavljenome otajstvu, zbog izvjesne klerikalizacije liturgije i ne- razumijevanja liturgijskoga jezika te zbog poima- nja euharistijske liturgije kao najuzvišenijega djela sveenikove(!) pobonosti, zajednica postaje pro- matra obrednoga dogaanja. Nazona je na li- turgiji, ali je lišena djelatnoga sudjelovanja i istin- skoga slavljenja. Liturgija je skrivena, kao otajstvo kojega ovjek nije dostojan. Individualizacija litur-
gijskoga slavlja suprotstavljena je negdašnjoj ekle- zijalnosti i zajedništvu. Stoga se i liturgijske slube  više ne promatraju u odnosu na slavlje zajednice, nego u odnosu na pojedini obredni in koji pripa- da pojedinome slubeniku. Kad je zasjenjen smi- sao slavlja, naglašava se partikularnost, pojedina- nost obrednih elemenata. Kad se izgubi smisao zajedništva, u prvi plan izranja partikularnost slu-  bi i slubenika.
Glazba je u takvome poimanju liturgije trebala pruiti ozraje mistike, izazivajui poboni uzdah pred nepristupanim Bojim otajstvom. Budu- i da zajednica u liturgiji nije sudjelovala na djela- tan nain, i glazba je prestala biti oblikom djelat- noga sudjelovanja, te je prerasla u ‘zvunu kulisu’ – prikladnu za sveenikov obredni in te za djelo pobonosti i osobne molitve vjernikoga puka. Li- turgijsku slubu pjevanja od liturgijske je zajednice (‘zbora’) preuzela grupa pjevaa, nazvana pjeva- kim zborom.
Polifona glazba, osobito u doba baroka, bila je prikladan odgovor na takvu potrebu ovjekova du- ha. Raskošna glazba, zidovi ispunjeni slikama i ki- povima svetaca i biblijskih prizora, trebali su pru- iti duhovni ugoaj, ozraje susreta sa svetim, s Bogom, do kojega je ovjek dopirao svojom osob- nom molitvom – za vrijeme dok je sveenik vršio liturgijski in mise.
Takvoj obrednoj matrici nisu potrebni sluite- lji koji bi bili integrirani u zajednicu. Potreban joj je samo glas, zvuk. Štoviše, glazba je u takvoj obred- noj zamisli trebala biti ‘nevidljiva’, u potpunosti nenametljiva i za zajednicu ‘nezahtjevna’. Imamo li u vidu da se umjesto djelatnoga sudjelovanja tada promicalo iskljuivo ‘duhovno sudjelovanje’ (pa i u samoj priesti), lako nam je razumjeti da je i glazba trebala posluiti samo duhovnome sudjelovanju u liturgiji Crkve (gdje je Crkva bila identificirana sa sveenikim staleom). Štoviše glazba nije smjela ometati duhovno sudjelovanje vjernika u inu što ga pred njima (i za njih) vrši sveenik.
Iz takve je duhovne misli izrasla zamisao da se zbor pjevaa smjesti izvan zajednice ili daleko od   zajednice. Kao prikladan odgovor toj novoj potre-  bi okupljenih vjernika (lišenih liturgijskoga zajed- ništva) bilo je smještanje zbora pjevaa na mjesto
 
 
koje je najudaljenija protutea svetištu – na ‘gale- riju’ uzdignutu iznad ulaznih vrata, pa time i ne- dostupnu oku vjernika. Zbor je dakle, u doslov- nome smislu rijei, u pozadini zajednice, nije dio zajednice niti dio liturgije. Ponegdje je odijeljenost zbora od zajednice bila takva da se zbor uope ni-  je mogao zamijetiti jer je bio u potpunosti zakriven ‘korskom’ ogradom ili sviralama orgulja.
Mnoga velika djela crkvene glazbene baštine mišljena su i stvarana upravo za takvo duhovno ozraje obreda, nerijetko i bez osnovne poveznice s nutarnjom dinamikom liturgijskoga slavlja. Duhu ‘nove’ (poslijesaborske) liturgije zacijelo ne odgo-  vara obredna paradigma koja bi naznaavala odi-  jeljenost zajednice od liturgije. Osjetljivost za litur- giju u kojoj se na istinski nain doivljava i oblikuje zajedništvo Crkve trait e glazbene oblike koji e promicati zajedništvo slavljenja. U istoj osjetljivo- sti mogue je prepoznati neprikladnost nekih ‘ve- likih’ glazbenih djela za današnju liturgiju, što ne znai negiranje njihove umjetnike vrijednosti.
Mnogi e se sloiti da je potreban trud kako bi se duh obnovljene liturgije – kroz liturgijsku kate- hezu, liturgijski odgoj i kroz autentinost sla vljenja – pribliio zajednici vjernika. No, ne manji trud potrebno je ulagati u uklanjanje ili prevladavanje svih onih baštinjenih elemenata koji prijee ta- kvo ivljenje liturgije Crkve. Nije mogue govoriti o glazbi kao sastavnome dijelu liturgijskoga ina, ili o pjevaima kao liturgijskim sluiteljima, ako je još uvijek postoji vidljiva prostorna odijeljenost zbora pjevaa od zbora zajednice.
Glazbeno zajedništvo Crkve koja slavi Meu zahtjevima liturgijske obnove, usmjerene k ivljenju zbiljnosti Bojega otajstva spasenja, vano mjesto pripada nastojanju za oitovanim zajedniš- tvom Crkve. Nova paradigma liturgije stoga daje i osnovni tloris ‘novomu’ – i u duhu liturgije obnov- ljenomu – liturgijskom prostoru. Središnjost olta- ra (nesvediva na geometrijsko središte) progovara o kristosredišnjosti  liturgijskoga sla vlja te o upu- enosti svih prema njegovoj otajstvenoj zbiljnosti. Zajedništvo vjernika – puka i svih liturgijskih slui- telja – oituje se kroz tu upuenost na Krista. Litur- gija ne nudi mjesto individualnoga odnosa s Kri-
stom, nego prua iskustvo spasenjskoga odnosa u zajedništvu. To je put razumijevanja vlastitosti po-  jedinih liturgijskih slubi, pa i pjevake slube.
Ponovno smještanje zbora u liturgijsku zajed- nicu, nadomak svetištu koje je arište liturgijsko- ga prostora, ne dopušta zajednici da bude sluša ili promatra obrednoga ‘programa’, ali jednako ta- ko ne dopušta ni zboru da pored liturgije ima para- lelni ‘program’. Potreba za povratkom pjevakoga zbora u zajednicu, u jasnoj upuenosti na obred- no-otajstveno dogaanje, izranja iz glazbe koja je  vraena u liturgiju, kao njezin sastavni dio, kao ele- ment koji dotie njezinu bitnost.
Gdje se ‘liturgijska’ glazba još uvijek shvaa kao izvanjski ures obrednoga ina, ili gdje se liturgija doivljava kao mjesto ljubomornog uvanja i nje- govanja ‘velikih’ glazbenih djela, zacijelo e se u- ti mišljenja o prikladnosti ‘kora’ ili ‘galerije’ rezer-  virane za pjevae i druge glazbenike. Pojedinim glazbenim djelima, sasvim je sigurno, u potpuno- sti odgovara ‘kor’, ali im nipošto ne odgovara smje- štanje nadomak zajednici ili nadomak svetištu u li- turgijskome prostoru, jer je time zanijekan njihov izvorni cilj. Djela koja iziskuju ‘izvedbu s kora’ ve
Mjesto sluiteljâ pjevanja dio je prostora zajednice.
 
LITURGIJSKI alendar 
SIJEANJ 2008.
 20 N DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU   Iz 49,3.5-6; Ps 40,2.4.7-10; 1Kor 1,1-3; Iv 1,29-34  21 P Sv. Agneza, djevica i muenica, spomendan   1Sam 15,16-23; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mk 2,18-22  22 U Svagdan; ili: Sv. Vinko, akon i muenik    1Sam 16,1-13; Ps 89,20-22.27-28; Mk 2,23-28  23 S Svagdan; 1Sam 17,32-33.37.40-51; Ps 144; Mk 3,1-6  24 Sv. Franjo Saleški, biskup i crkv. nauitelj, spomendan   1Sam 18,6-9; 19,1-7; Ps 56,2-3.9-14; Mk 3,7-12  25 P OBRAENJE SV. PAVLA, blagdan   Dj 22,3-16 ili Dj 9,1-22; Ps 117,1-2; Mk 16,15-18  26 S Sv. Timotej i Tito, biskupi,  spomendan   2Tim 1,1-8 ili Tit 1,1-5; Ps 96,1-3.7-8a.10; Lk 10,1-9
 27 N TREA NEDJELJA KROZ GODINU  28 P Sv. Toma Akvinski, prezb. i crkv. nauitelj, spomendan   2Sam 5,1-7.10; Ps 89,20.21-22.25-26; Mk 3,22-30  29 U Svagdan; 2Sam 6,12b-15.17-19; Ps 24; Mk 3,31-35  30 S Svagdan; 2Sam 7,4-17; Ps 89; Mk 4,1-20  31 Sv. Ivan Bosco, prezbiter,  spomendan   2Sam 7,18-19.24-29; Ps 132; Mk 4,21-25
VELJAA 2008.
 1 P Svagdan; 2Sam 11,1-4a.5-10a.13-17; Ps 51; Mk 4,26-34  2 S PRIKAZANJE GOSPODINOVO. SVIJENICA, blagdan   Mal 3,1-4; Ps 24,7-10; Heb 2,14-18; Lk 2,22-40
 3 N ETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU   Sef 2,3; 3,12-13; Ps 146; 1Kor 1,26-31; Mt 5,1-12a  4 P Svagdan; 2Sam 15,13-14.30; 16,5-13a; Ps 3; Mk 5,1-20  5 U Sv. Agata, djevica i muenica, spomendan   2Sam 18,9-10.14b.24-25a.30 – 19,3; Ps 86; Mk 5,21-43  6 S PEPELNICA; Jl 2,12-18;Ps 51,3-6a.12-14.17;   2Kor 5,20 – 6,2; Mt 6,1-6.16-18  7 Svagdan; Pnz 30,15-20; Ps 1,1-4.6; Lk 9,22-25  8 P Svagdan; Iz 58,1-9a; Ps 51,3-6a.18-19; Mt 9,14-15  9 S Svagdan; Iz 58,9b-14; Ps 86,1-6; Lk 5,27-32
 10 N PRVA KORIZMENA NEDJELJA  11 P Svagdan; Lev 19,1-2.11-18; Ps 19; Mt 25,31-46  12 U Svagdan; Iz 55,10-11; Ps 34; Mt 6,7-15  13 S Svagdan; Jon 3,1-10; Ps 51; Lk 11,29-32  14 Svagdan; Est 4,17k-m.r-t; Ps 138; Mt 7,7-12;  15 P Svagdan; Ez 18,21-28; Ps 130; Mt 5,20-26  16 S Liturgija kvatri: Lk 7,36-50
samim time pokazuju svoju neprikladnost i nepri- mjerenost za liturgijsko slavlje zajednice. Jednako tako, ‘nova’ glazbena djela koja su u nastajanju mi- šljena za liturgiju zajednice – i to za liturgiju sa- svim odreenoga slavlja u sasvim odreenome li- turgijskome vremenu ili liturgijskome danu – ne mogu biti doivljena ako ih se ‘sluša’ u izvedbi s ‘kora’, daleko od zajednice. Ove suprotnosti, oito-  vane u samim glazbenim djelima, naznauju nam potrebu osmišljenoga povratka glazbe i glazbenika u liturgijsku zajednicu.
Prostorna dimenzija toga  povratka pronala- zi razliita, ali ne uvijek i prikladna rješenja. U ne- kima od njih eljeni povratak svodi se na vizualnu komunikaciju pjevakoga zbora i zajednice, pa se zbor smješta u samo svetište, lijevo ili desno od ol- tara. U tim je sluajevima teško izbjei ‘efekt pozor- nice’ odnosno suprotstavljenosti vjernike zajedni- ce (gledališta) i prostora koji je pred njom izdignut i na kojemu su smješteni svi ‘vršitelji’ liturgijskih ina. Još je manje prikladan pokušaj koji zbor smješta iza oltara, pri emu nije mogue izbjei su- protstavljenost zbora i zajednice. A cilj ‘povratka’ upravo je oprean njihovoj suprotstavljenosti.
 
Prvo itanje  Iz 49,3.5-6 
 Postavit u te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.
itanje knjige proroka Izaije
Gospodin mi ree: »Ti si sluga moj, Izraele, u kom u se proslaviti!« A sad govori Gospodin, koji me od utrobe slugom svojim naini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u oima Gospodnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I ree mi: »Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov, nego u te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.«
Rije Gospodnja.
Otpjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju! 
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu.
rtve i prinosi ne mile ti se, nego si mi uši otvorio; paljenic ni okajnic ne traiš. Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Boe moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu u tvoju naviještat u zboru velikom i usta svojih zatvoriti neu, Gospodine, sve ti je znano.
Prijedlozi za pjevanje Ulazna:  108 Klii Bogu   ili:  704 Saberi nas Gospodine   (ant. 3.+3-4. Ps 133) Otpj. ps.:  102 Evo dolazim, Gospodine  Prinosna:  231 Jedan kruh  Priesna: 247 Uzmite, jedite  Završetak:  183 Ti Kriste kralj si vjekova
Druga nedjelja kroz godinu  20. sijenja 2008.
 
Ulazna pjesma  Ps 66,4 
Sva zemlja, Boe, nek ti se klanja i nek ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!
Zborna molitva
Svemogui vjeni Boe, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s dolinim poštovanjem. Kad god se slavi spomen Kristove rtve,  vrši se u nama djelo otkupljenja, po Kristu, Gospodinu našemu.
Priesna pjesma  Ps 23,5  
Popriesna molitva
 
Molitva vjernika
Brao i sestre, Bog Otac poslao nam je svoga Sina da meu nama uspostavi svoje kraljevstvo nebesko i obdari nas spasenjem. Otvoreni tome Bojem darivanju, iskrenom se molitvom utecimo nebeskome Ocu:
1. Za tvoju svetu Crkvu: vodi je svjetlom Duha Svetoga da po svome evaneoskom sluenju prua svim ljudima svjedoanstvo Kristove prisutnosti u svijetu, molimo te.
2. Za sve kršane: obnovi njihovu vjernost evanelju i ujedini ih u zajednikom ispovijedanju vjere, molimo te.
3. Za sve one koji se dvoje pred pozivom koji im upuuješ: ohrabri ih svojom milošu da s punim predanjem pristupe Kristu i u njemu spoznaju Spasitelja, molimo te.
4. Za ovu zajednicu tvojih krštenika: udijeli nam milost obraenja da budemo vjerni nositelji tvoga Duha, molimo te.
 
Drugo itanje 1Kor 1,1-3
 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Poetak Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinanima Pavao, po Bojoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Bojoj u Korintu – posveenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Rije Gospodnja.
Pjesma prije evanelja  Iv 1,14a.12b
Rije tijelom postade i nastani se meu nama; onima koji Njega primiše podade mo da postanu djeca Boja.
Evanelje  Iv 1,29-34
itanje svetog Evanelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa ree: »Evo Jaganjca Bojega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh:
Za mnom dolazi ovjek  koji je preda mnom  jer bijaše prije mene!
Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dooh i krstim vodom da se on oituje Izraelu.« I posvjedoi Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na nje- mu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti ree mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedoim: on je Sin Boji.«
Rije Gospodnja
 
OTAJSTVO i zbilja
S vetopisamska itanja izabrana za ovu nedje- lju izvrsno povezuju tek završeno boino  vrijeme i korizmu koja je pred nama. Otkri-
 vaju smisao Bojeg roenja kao ovjeka i njegove patnje: rodio se da bi bio »svjetlost narodima« i »spas do nakraj zemlje«. Taj Boji naum spase- nja za itavo ovjeanstvo u Starom je zavjetu na- goviješten, a potpuno oitovan dolaskom Krista koji odnosi »grijeh svijeta«. Ivan u svome evan- elju jedini put rabi spomenuti izraz, dovodei u  vezu grijeh i svijet  kao opreku svetosti i Kraljev- stvu. No, budui da je svijet takoer Boje stvore- nje, koje svoj smisao i konanu sudbinu ima u nje- govu naumu spasenja, tom je sloenicom još više naznaena ona mrana sila koja na razne naine uzrokuje suprotstavljanje ivotu koji je Stvoritelj predvidio za sve stvoreno. Sve što ovjeka udalja-  va od Boga moe se nazvati tim grijehom, a nje- gove su posljedice i svi oni predznakovi posljed- njega suda.
 Sluga Gospodnji Upravo radi grijeha svijeta  potreban je »Slu- ga Gospodnji« o kome govori prorok Izaija. To je proroka uloga, a dobiti taj naziv jedna je od naj-  veih pohvala u Starome zavjetu. Zadaa mu je bi- ti glasnogovornik i svjedok Boji, suradnik u nje-
 Svjetlost naroda
 
govu djelu spasenja. Sveto pismo reeni naslov redovito daje pojedincima iji je cilj od itava na- roda uiniti ‘vjernog slugu’ koji e svojim svjedo- enjem donijeti svim narodima svjetlost i spase- nje. Narod Saveza treba postati sredstvom Saveza sa svim narodima, svjedoei svoju vjernost Bogu i Boju vjernost njemu.
U konkretnom sluaju, opisanom u današ- njem odlomku Izaijine knjige, Izrael u progon- stvu treba ostati vjeran Bogu i ne pasti pod utjecaj idol, za koje se mislilo da su moniji od Boga kad su njihovi štovatelji uspjeli poraziti Boji narod. S druge strane, Bog e sigurno osloboditi svoj narod koji e tako biti svjedokom njegove moi i po tome proslaviti Boga meu svim narodima. No, kako su brojni pripadnici izabranoga naroda iznevjeri- li svoj poziv, za Izaiju »Sluga Gospodnji« posta-  je ostatak koji e vratiti natrag Jakova i sabrati  Izraela, a kasnije i otajstveni lik proroka, odnosno obeanoga Spasitelja.
Zanimljivo je da ovaj poziv biva otkriven u vri-  jeme patnje i progonstva. U vrijeme kada narod  više nema kralja, oekivani Mesija dobiva drugo lice. On više nije predstavljen kao kralj, nego kao sluga, što nikako nije isto, a time nije ista niti za- daa njegova naroda. Biti »svjetlost narodima« i instrument Bojeg »spasa do nakraj zemlje« vi- še nije u dominaciji nego u sluenju, niti u porazu drugih nego u vlastitoj rtvi.
 Jaganjac Boji Ostvarenje Izaijina proroštva dogaa se u Isuso-  vu dolasku k Ivanu Krstitelju. Identifikacija Isu- sa s jaganjcem rijetko je, ali izuzetno snano pri- sutna u Ivanovu evanelju, a mogua je jedino u svjetlu uskrsnua. Isus je jaganjac koji na sebe uzima grijehe svijeta ( Iz  53,7), zaklani jaganjac iz Apokalipse, pobjednik nad zlom snagom Bo-  jom (Otk 5,6) ili pashalni jaganjac ija je krv bila sinovima Izraelovim u Egiptu znak Boje zaštite ( Izl  12,23). Iz iskustva kršanske zajednice nakon uskrsnua evanelist Isusa predstavlja kao »Ono- ga koji je prije svega«, kao Sina Bojeg puna Du- ha Svetoga.
 
Pavlov pozdrav korintskim kršanima širi je od pozdrava u pismi-
ma toga doba. Najprije se predstavlja imenom, te dodaje da je
on apostol, ali ne svojom voljom, nego »po Bojoj volji pozvan«
(1Kor  1,1). Tako ve od poetka naglašava da je izvor apostolske
slube sâm Bog te da nema mjesta stranarenju kakvo je bilo pri-
sutno u toj Crkvi (usp. 1,10-16). Poslanica je upuena »Crkvi Bojoj
u Korintu« (1,2). »Crkva« (gr. ekklesía) znai skup pozvanih, a ovdje
 je to skup koja pripada Bogu. Kršani su izdvojeni od svijeta kako
bi pripali Kristu, a Bog ih je pozvao i uinio svetima. Crkva je za-
 jednica molitve, jer se u njoj »prizivlje ime Isusa Krista.« Konano
Pavao izrie i pozdrav (1,3). Dok bi uobiajeni pozdrav sadravao
samo grku rije Haire, što bi se moglo prevesti kao »Pozdrav!«,
ovaj pozdrav ima teološku poruku da je Bog izvor milosti i mira,
kao i kristološku poruku da je Krist Gospodin.
D. Tepert 
Svjedoanstvo Ivana Krstitelja saimlje se u reenicu: »Za mnom dolazi ovjek koji  je pred mnom jer bijaše prije mene.« Time je iskazana Isu- sova preegzistencija, njegovo  postojanje »prije svega«, ali i Ivanovo svjesno stavljanje Isu- sa naprijed svemu. Kršanin je ovjek koji uvijek ima Krista  pred sobom. (C. T.)
Svjedok-oevidac svoje osobno iskustvo izrie pripisujui Ivanu Krstitelju ovo svjedoanstvo te opisujui njegov put od nepoznavanja do svjedo- enja. Pritom je osobito istaknuto da je Ivan samo svjedok, dok Bog djeluje: On ga je poslao, Isus do- lazi , Duh Sveti silazi . Budui da više puta istie ka- ko se vjera temelji na svjedoanstvu, evanelist ov- dje Krstitelja predstavlja kao prvoga svjedoka, pri emu naglašava da je svjedoanstvo snanije od kr- štenja. Ivanovo krštenje bilo je simbolian poziv na obraenje, dok pravo krštenje, kao dar Duha, mi-  jenja nutrinu bia. Zato Isus nakon krštenja zapo- inje javno djelovanje. Duh koji je lebdio nad vo- dama sada je sišao na njega i zapoeo novi ivot. On na njemu nije privremeno, nego »ostaje na nje- mu«, dan mu je jednom zauvijek. Ovo je Krstitelje-  vo svjedoanstvo u etvrtom evanelju zamijenilo Boje svjedoenje u sinoptikim izvješima. Evan- elist tako ui da prihvaanje Rijei Boje mijenja  vjernikovo bie u toj mjeri da njegovo svjedoan- stvo postaje svjedoanstvom samoga Boga.
 Svjedoci Boji Sveti Pavao u poslanici Korinanima podsjea da kršanstvo nije ivotni stil koji biramo pre-
ma svianju, nego objava Bojeg nauma kakav  je oitovan u Isusu, a to je spasenje svih ljudi. Zajednici koja se prepire i dijeli ovisno od ko- ga su kršteni i tko ih je pouio u vjeri, apostol objašnjava da je vjerovjesnika sluba Kristov dar. Krist je bitan, a ne onaj koji ga naviješta. Dok i sami vidimo sline poteškoe vezivanja uz  jedan ili drugi red, zajednicu ili pokret, potrebno  je shvatiti da su pozvanici  i sveti oni koji svjedo- e milost i mir, koji dopuštaju da se Krista »na  bilo kojemu mjestu prizivlje«, na razliite nai- ne, njihov i naš .
 »Grijeh svijeta« najoitiji je kroz nasilje, ne- toleranciju, nametanje drugima, ugroavanje ovjeka i itave prirode… Tu je potrebno doni-  jeti spas i svjetlost, najprije ne pristajui na ta- kvo ponašanje, a s druge strane svjedoei vje- ru u Boga koji e se proslaviti po onima koji ive nenasilje i nenametanje, jer to naznauju Boji simboli jaganjac i golub. Vjernika identifikacija s Kristom ogleda se kroz prihvaanje uloge Sluge Gospodnjega koji sluenjem i vlastitom rtvom svoj ivot ini Bojim svjedoanstvom na zemlji pa makar bio samo »glas koji vie u pustinji«.
 Slavko Sliškovi
Prvo itanje  Iz 8,23b–9,3
itanje Knjige proroka Izaije U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebuluno- vu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljed- nje on e proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnoio, uveao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se etvi raduju eteoci, kao što kliu koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu ple njego- vih, šibu njegova gonia slomio si ko u dan midjanski. Rije Gospodnja.
Otpjevni psalam  Ps 27,1.4.13-14
Otpjev:  Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit ivota moga: pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina, samo to ja traim: da ivim u domu Gospodnjem sve dane ivota svoga, da uivam milinu Gospodnju i dom njegov gledam.
Vjerujem da u uivati dobra Gospodnja u zemlji ivih. U Gospodina se uzdaj, ojunai se, vrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!
Drugo itanje 1Kor 1,10-13.17
itanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinanima Zaklinjem vas, brao, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude meu vama razdora, nego budite savršeno istog osjeanja i istog mi- šljenja. Jer Klojini mi, brao moja, o vama rekoše da meu vama ima svaa.
Trea nedjelja kroz godinu  27. sijenja 2008.
Prijedlozi za pjevanje
Ulazna:  82 Pjevajte Gospodu Otpj. ps.:  Gospodin mi je svjetlost   i spasenje (V 2/2007.)  Prinosna:  VI Izvore vode ive  Priesna:  188 Na Isusov se spomen  Završetak:  602 Zdravo, Djevo ista
Ulazna pjesma  Lk 96,1.6
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Slava je i velianstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu.
Zborna molitva
Svemogui vjeni Boe, ravnaj našim ivotom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pomiri na sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha, da nam budu na spasenje, po Kristu, Gospodinu našemu.
Ulazna pjesma  Ps 34,6
Pristupite ka Gospodinu i razveselite se, da se ne postide lica vaša.
Popriesna molitva
Svemogui Boe, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom boanskom ivotu: daj da u tom daru uivamo svu vjenost, po Kristu Gospodinu našemu.
 
 
19
1  
19
Mislimto što svaki od vas govori »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješivati evanelje, i to ne mudro- šu besjede, da se ne obeskrijepi kri Kristov. Rije Gospodnja.
Pjesma prije evanelja  Mt 4,23
Isus je propovijedao evanelje o Kraljevstvu, i lijeio svaku bolest u narodu.
Evanelje  Mt 4,12-23
itanje svetog Evanelja po Mateju Kad je Isus uo da je Ivan predan, povue se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na podruju Zebu- lunovu i Naftalijevu da se ispuni što je reeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jorda- na, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus poeo propovijedati: »Obratite se jer pribliilo se kraljevstvo nebesko!« Pro- lazei uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mreu u more; bijahu ribari. I kae im: »Hajdete za mnom, uinit u vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mree i pou za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lai su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mree. Pozva i njih. Oni brzo ostave lau i oca te pou za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom nauavajui po njihovim sinagogama, pro- povijedajui evanelje o Kraljevstvu i lijeei svaku bolest i svaku nemo u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazliitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjeseare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Trans jordanije. Rije Gospodnja.
Molitva vjernika
Brao i sestre, Bog nas je po Kristovoj rijei i po primjeru njegova ivota pozvao na put spasenja. Zahvalni Bogu za dar izabranja, u radosnome predanju pozivu vjere, uputimo mu svoje molitve.
1. Za tvoju Crkvu koja ivi u kraljevstvima ovoga svijeta: osnai je da u kušnjama ostane postojana i vjerna svome evaneoskom poslanju, molimo te.
2. Za pastire Crkve i sve one kojima si povjerio naviještanje Radosne vijesti: pomozi im da tvoje spasenje radosno naviještaju i svjedoe svima koji trpe obespravljenost i odbaenost, molimo te.
3. Svima koji tragaju za istinskim ivotom daruj svjetlo svoga Duha da spoznaju Krista i vjerno slijede put evanelja, molimo te.
4. Za nas, tvojim Duhom ovdje sabrane: oslobodi nas od straha pred budunošu i obdari nas evaneoskom nadom u svijet ispunjen tvojim mirom, molimo te
5. Našu brau i sestre, koje si s ovoga svijeta pozvao k sebi, nagradi vjenim zajedništvom meu svojim svetima, molimo te.
Gospodine Isuse Kriste, ti si evanelje spasenja došao navijestiti svim narodima zemlje. Usliši nam smjerne molitve da budemo ustrajni graditelji tvoga kraljevstva. Koji iviš.


E  
   

 e
 d 
 j   
 e
l   
 j   
 a 
k  

 o

 g 
 o
 d 
i   
n
 u
 
 
K ad je Ivan uhva- en i prestao propovijedati
obraenje, s propovijeda- njem poinje Isus. Povlai se u Kafarnaum, uz more, daleko od Jeruzalema. Tako
 je zaštien od nagle uvueno- sti u politiki vrtlog u Jeruza-
lemu. Stanovništvo je u Galileji, u provinciji gdje Isus zapoinje jav-
no djelovanje, miješano. Pogani i idovi. Ljudi iz ve- ih idovskih gradova na njih su gledali s visoka. Nji- hovu pobonost nisu smatrali ozbiljnom. Galileja je za njih bila onakva kakvom je opisuje prorok Izai-  ja. Galileja poganska, a u njoj je bio nastanjen na- rod što je sjedio u tmini , ljudi što mrkli kraj smr- ti obitavahu.
Isusov poetak propovijedanja dolazak je svje- tlosti u ljudski mrak. Njegov pojavak i njegove rijei dolazak su svjetlosti. U Izaijinim rijeima i u Isusovu propovijedanju moe se naslutiti što znai kad ljudi mrkli kraj smrti obitavaju. Blizina smrti je u nezna- nju. Zato e Isus pouavati. Smrt je blizu tamo gdje su sve vijesti samo loše vijesti i gdje ne vlada kraljev- stvo radosti. Zato e Isus naviještati radosnu vijest. Smrt se pribliava s bolešu. Zato e Isus lijeiti sva- ku bolest . Smrt je blizu kada su ljudi nemoni. Za- to e Isus lijeiti svaku nemo u narodu. U njegovu propovijedanju prisutni su obraenje koje je pro- povijedao Ivan i blizina nebeskoga kraljevstva koju e nakon Isusova uskrsnua nastaviti propovijedati njegovi uenici. Isus tako stoji u sredini izmeu Iva- na Krstitelja i Crkve. Povezuje ono što mu je pretho- dilo s onim što dolazi nakon njegova uskrsnua.
 Poziv Isus propovijeda putujui. Nailazi na Petra i Andri-  ju dok su bacali mree. Tekst nam ništa ne govori o moguem susretu, razgovoru, odlukama. Samo bi- ljei kako Isus dvojicu brae poziva usred njihova svakodnevnog posla. Oni ostavljaju mree i idu za njim. Jednostavno. Samo na njegovu rije: Hajde- te za mnom, uinit u vas ribarima ljudi! Ostavljaju
 Jarka svjetlost i poziv ribara
mree, obitelj, odnose, mjesto boravka, sve što ima-  ju. Od tog trenutka sve što imaju postaje im kao ni- šta, a Isus im postaje sve. Uitelj, Gospodin, Mesija.
Podjednako poziva Jakova i Ivana. Dok su s ocem Zebedejem krpali mree. I oni ostavlja-  ju mree, lau i oca i idu za njim. Dva para bra- e pozvani usred svoga svakodnevnog ribarskog posla da ostave sve i pou za Isusom. Pozvani su da ostave sve i da svejedno ostanu i dalje ribari. Drukiji ribari. Njihov ribarski posao nije doki- nut nego doveden u drugi odnos. Pozvani su na-  viještati radosnu vijest ljudima koji obitavaju u mraku. Navještaj e naliiti ribarenju. Dovoe- nje ljudi jednih drugima i zajedno Bogu. Izgrad- nja zajedništva i razluivanje dobrih od zlih.
Isus e kasnije kraljevstvo nebesko usporediti s  bacanjem mree koja uhvati svakovrsne ribe koje se potom razdvajaju na dobre i loše. Navještaj e biti slian krpanju mrea. Bavit e se povezivanjem ljudi s Bogom i ljudi meusobno. Posebno tamo gdje su ti odnosi pokidani. Tamo gdje mrea odnosa s Bogom i mrea ivota budu pokidane oni e ih krpati, pove- zivati, iscjeljivati. Kasnije e u više navrata govori- ti o potrebi da se narušeni meuljudski odnosi po- novno uspostave i poveu. U ova dva ribarska posla slutimo dva obiljeja poslanja Isusovih uenika: na- viještati  radosnu vijest i povezivati  ljude s Bogom i  jedne s drugima.
Isus ovu brau poziva da idu za njim. Ne za ne- kom idejom niti za nekim planom. Poziv je osobni od- nos. Odgovorom na poziv pozvani ulazi u osobni od- nos s Isusom. Na njihov odgovor ne slijedi nikakva pohvala niti govor o njihovoj velikoj rtvi. Isus im sa- mo kae da e postati ribarima ljudi. U pozivu se na- sluuje i to da je kršanstvo bitno odnos s osobom Isusa Krista. Bez tog odnosa ono se pretvara u ideolo- giju. Ova dva para brae nisu pozvali sami sebe. Poziv ne dolazi od pozvanih. Nitko ne moe pozvati samoga sebe. Svatko je pozvan izvana. Poziva samo Isus.
 
ODJECI e Biti iste misli u Kristu uz: 1Kor 1,10-13.17 
Pavlove rijei protiv podjela u korintskoj Crkvi zapoinju zaklinjanjem »imenom Gospodina našega Isusa Krista« (1Kor  1,10). Apostol poziva Korinane da budu »iste misli« kako bi nadišli razdore (1,10), mislei pritom na ono »isto mišljenje kao u Kristu Isusu« (Fil  2,5) o kojem go- vori u Poslanici Filipljanima i koje podrazumijeva lišavanje sebe sa- moga i odricanje od asti (usp. Fil  2,6-8). To je potrebno u Crkvi gdje je na snazi razdor i gdje se neki prepoznaju kao Pavlovi, neki kao Apolo- novi, neki kao Kefini (1Kor  1,12). Apolon je bio propovjednik u Efezu. Isprva je slijedio nauk Ivana Krstitelja, a potom prihvatio kršanski i otišao u Ahaju, kraj oko Korinta (usp. Dj  18,24-28). Kefa je apostol Pe- tar, a Pavao spominje i svoje nesuglasice s njime (usp. Gal  2,11-14). Jedinstvo kršana utemeljeno je na pripadnosti samo jednome Kristu u ije su ime kršteni (1Kor  1,13).
D. Tepert 
Pozvan sam biti netko i initi nešto na što nije pozvan nitko drugi. U Bojemu naumu dano mi je na zemlji mjesto koje nema nitko drugi. Pozvan sam! (kard. H. Newman)


E  
   

 e
 d 
 j   
 e
l   
 j   
 a 
k  

 o

 g 
 o
 d 
i   
n
 u
 
Poziv trai odgovor. Odazvati se znai odloiti dosadašnji nain ivota i ii za njim. Poziv trai po- slušnost i pokazuje se tek u poslušnosti. U ovome tekstu prisustvujemo prvome, svjeem koraku vje- re kao odgovoru na poziv. Braa ostavljaju sve i idu za Isusom. Taj e korak biti odreujui za sve što e se kasnije dogaati.
Matej ne kae što su uenici vidjeli, kako su do- ivjeli Isusa i njegov poziv. No, iz opisa njihova pr-  voga koraka moemo naslutiti kako je na njih morao djelovati njegov glas, pojava, pogled. Jedan poziv i u istom trenutku odgovor. Spremnost. To što su vidje- li pred sobom bilo je dovoljno jako da su odmah kre- nuli za njim.
 Navještaj Poziv je u uskoj vezi s navještajem Evanelja. Ma- tej biljei da je Isus obilazio Galilejom. Išao ljudima ususret. Donosio im radosnu vijest. To je inio pou- avanjem, propovijedanjem, lijeenjem i oslobaa- njem. Matej doduše ne spominje oslobaanje, ali ga u istom kontekstu spominju Marko i Luka.
 Pouavati . Pouavanje se tie upuivanja u i-  vot, a ne prenošenja informacija. Isus pouava auto- ritetom kojega slušatelji opaaju u njegovom glasu i u njegovom nainu pouavanja. Ne pouava naue- no, nego ono što je on sm. Njegovo se pouavanje ne razlikuje od onoga što on jest. On ne pouava jed-
no, a ivi drugo. Pouava ono što ivi i ivi ono što pouava. Odatle e njegovo pouavanje imati vlast koja e se uti u njegovim rijeima.
 Propovijedati . Sadraj propovijedanja je blizi- na kraljevstva nebeskoga. Kraljevstvo je došlo blizu u njemu. On je blizina kraljevstva. On ne naviješta kraljevstvo koje e doi, nego on sam jest njegov do- lazak. Kraljevstvo je tamo gdje je on.
 Lijeiti. Isus lijei svaku bolest i nemo u naro- du. Lijeenje prati propovijedanje. U lijeenju sluti- mo njegovu suut s ljudskom patnjom. Njegov do- lazak i propovijedanje nisu usmjereni na osudu i traenje grijeha. On je došao traiti izgubljene i bo- lesne, potrebne Boje blizine. Njegovo propovijeda- nje nije usmjereno protiv ljudi koji borave u mraku i u blizini smrti. On dolazi k njima kao svjetlost i kao lijek. Iscjeljuje bolesne i nemone. Tako se kraljev- stvo pokazuje u svojoj moi novoga ivota upravo onima koji su optereeni i izmueni.
Oslobaati . Osloboenje je takoer vidljivi znak prisutnosti kraljevstva. Kidanje okova. Bilo kakvih okova. Onih ovisnosti, zarobljenosti, nepouenosti, nemoi, bolesti, umora, siromaštva, bijede…
Poetak Isusova propovijedanja Matej opisuje kao dolazak jarke svjetlosti i rijei koja pouava, li-  jei i oslobaa. To je ujedno program Crkvi koja od Isusa preuzima nastavljanje istog djela. Isto što je i- nio Uitelj pozvani su initi i oni koje je on pozvao.
 Ante Vukovi
itanje Knjige proroka Malahije
Ovo govori Gospodin Bog: Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doi e iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi traite i Aneo Saveza koga udite. Evo ga, dolazi ve – govori Gospodin nad Vojskama. Ali tko e podnijeti dan njegova dolaska i tko e opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevaev i kao luina bjelioeva. I zasjest e kao onaj što topi srebro i proišava. Oistit e sinove Levijeve i proistit e ih kao zlato i srebro da prinose Gospodinu rtvu u pravednosti. Tad e biti draga Gospodinu rtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina.
Rije Gospodnja.
Otpjev: Tko je taj Kralj slave? To je sam Gospodin.
Podignite, vrata, nadvratnike svoje, diite se, dveri vjene, da unie Kralj slave!
Tko je taj Kralj slave? Gospodin silan i junaan, Gospodin silan u boju!
Podignite, vrata, nadvratnike svoje diite se, dveri vjene, da unie Kralj slave!
Tko je taj Kralj slave? Gospodin nad Vojskama – on je Kralj slave!
Pjesma prije evanelja  Lk 2,32
Svjetlo na prosvjetljenje naroda, slava puka tvoga izraelskoga.
Prikazanje Gospodinovo. Svijenica  2. veljae 2008.
Prijedlozi za pjevanje
 Paljenje sv.: 184 Ti divni Kralj si nebesnik  Ophodna:  138 Svjetlost na prosvjet. naroda Ulazna:  75 Spominjemo se (ant. 1.+1. Ps 48)
Otpj. ps.:  XII Tko je taj kralj slave  Prinosna:  233 Punina kad doe vremena  Priesna: 201 O svjetlo duša Isuse   ili:  gl. prilog str. 38  Završetak: 228 Odbaci, dušo (u Slavimo Boga)
  ili:  769 Svi u glas (3. strofa)
     P      R      I     K      A      Z      A      N      J     E      G     o     s    p     o
     d      i    n     o     v     o
Ulazna pjesma  Ps 48,10-11 
Spominjemo se, Boe, tvoje dobrote usred hrama tvojega. Kao ime tvoje, Boe, tako i slava tvoja do na kraj zemlje dosee; puna je pravde desnica tvoja.
Zborna molitva
Svemogui vjeni Boe, na današnji je dan Sin tvoj u našem ljudskom tijelu prikazan u hramu. Smjerno te molimo: daj da se i mi iste duše prikaemo tebi. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, htio si da se tvoj jedinoroeni Sin tebi prinese kao neokaljani Jaganjac za ivot svijeta. Primi, molimo te, ove darove, što ti ih Crkva u radosti prikazuje, po Kristu, Gospodinu našemu.
Priesna pjesma  Lk 2,30-31 
 Vidješe oi moje spasenje tvoje koje si pripravio pred licem svih naroda.
Popriesna molitva
 
Molitva vjernika
Brao i sestre, na dan kad je Isus bio prikazan Ocu nebeskom u hramu, i mi istom Ocu nebeskom prinesimo sebe izriui pred njim svoje ponizne molitve. Molimo zajedno: Pokai nam, Gospodine, svoje spasenje!
1. Crkvu svoju obdari novom snagom da se, ivei evanelje, zdušnije zalae za spasenje svijeta, molimo te.
2. Svima starima i osamljenima budi danas bliz i osnai ih da se, poput svetih slubenika Šimuna i Ane, u ustrajnoj nadi raduju susretu s tobom, molimo te.
3. U svima osobama posveenoga ivota, redovnicima, redovnicama i osobama koji ti se posvetiše ivei u svijetu, obnovi zanos duha i potakni ih da svojim ivotom doprinesu posveenju svijeta, molimo te.
4. Sve nas ovdje sabrane obdari snagom za potpunije predanje i posveenje u našem krsnom pozivu, molimo te.
5. Daj nam svaki dan prepoznavati put svoga posveenja, molimo te.
 
Vidješe oi moje spasenje tvoje..
itanje svetog Evanelja po Luki Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova išenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikau Gospodinu – kao što piše u Za- konu Gospodnjem: Svako muško prvoroen- e neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu rtvu kako je reeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubia. ivio tada u Jeruzalemu ovjek po imenu Šimun. Taj ovjek, pravedan i bogobojazan, išekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da nee vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospo- dnjega. Ponukan od Duha, doe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naruje, blagoslovi Boga i ree: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po rijei svojoj, u miru! Ta vidješe oi moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naro- da, slavu puka svoga izraelskoga.« Rije Gospodnja.
 
     P      R      I     K      A      Z      A      N      J     E
M  jesec dana po roenju bio je, po idovskome obiaju, red da Isusa predstave sveeniku i da nad njim izvrše obred ot- kupa prvoroenca. Naime, u spomen na izlazak iz Egip-
ta, kad faraon nije htio pustiti Izraelce na slobodu sve dok Gospodin Bog nije pomorio egipatske prvoroence, a Izraelove sauvao, Izraelci su prvijence svoje stoke prinosili za rtvu Gospodinu, a svoju prvoroenu mušku djecu simbolino bi otkupljivali.
Drevni je obiaj bio da se zahvalnost za spašeni ivot izra- zi stavljajui ga na slubu Onome koji ga je poštedio ili spasio. Za ivotinje je to znailo da trebaju biti rtvovane, a za ljude bi to znailo da trebaju biti iskljuivo u Bojoj slubi. No, meu izra- elskim plemenima samo je Levijevo pleme bilo odreeno za slu-  bu Gospodinu Bogu u zavjetnom šatoru i kasnije u Hramu. Nisu imali dijela u baštini Obeane zemlje, jer je Bog bio njihova bašti- na. Sluili su Bogu i uzdravali se od hramskih prinosa, desetina i r- tava koje su Izraelci donosili za Hram. Sve su to inili umjesto pr-  voroenaca ostalih plemena, koji su to inae trebali initi, ali su se u pobuni u pustinji njihova plemena pokazala nepostojanima. Za- to je u Zakon ušlo da su sva ostala izraelska plemena duna otkupi- ti svoje prvoroence od sveenika levijevaca, koji umjesto njih slu- e Gospodinu.
I danas su idovi duni vršiti otkup svojih prvoroenaca tride- set dana nakon njihova roenja, ak i ako je djeak bolestan pa zbog  bolesti nije bio još obrezan ili ako i nije nazoan (npr. da je u bolnici). Pa ak ako koji prvoroenac iz bilo kojeg razloga ne bi bio otkupljen, obvezan je otkupiti sebe kad odraste. Vanost koju idovska preda-  ja pridaje uvjerenju da prvoroenci pripadaju Gospodinu i da Bogu duguju zahvalnost za svoj ivot, prua nadahnue i našemu promi- šljanju o našem »prikazanju« Bogu i o našoj zahvalnosti njemu ko-  ji je izvor ivota.
 Sumrak zahvalnosti idovski obiaj prikazanja i otkupa prvoroenaca i za nas kršane moe  biti velika pouka o zahvalnosti koju dugujemo Gospodinu Bogu i o brizi za duhovna zvanja, tj. za one koji su svoj ivot stavili u potpunosti na ras- polaganje Bogu, bilo kao zareeni slubenici Crkve, bilo kao njezini po- sebno zavjetovani lanovi. Doista, sve što imamo Bogu dugujemo i neri-  jetko se dogaa da, dok udimo za onim što mislimo da nam nedostaje, zaboravljamo i zanemarujemo i ne znamo cijeniti ono što nam je ve da- rovano. Da smo pravo svjesni Bojega dara ivota, zdravlja i izvjesnoga  blagostanja u odnosu na ogromnu veinu ljudi koji gladuju i trpe od zi- me, bez elektrine energije i tekue vode, bez prijevoza i mobitela, koji ne mogu sebi ni predoiti prepune police naših trgovakih centara, a ka-
 Svjetlo u tami
 
 
Krist – Veliki sveenik uz: Heb 2,14-18
eODJECI Isus je veliki sveenik dostojan vjere, onaj kojemu se moe vjero- vati jer je proslavljen, sjedi na Bojem prijestolju. Naslov »Veliki sveenik« ide istodobno u dva pravca: izraava Isusovu  proslavu   kod Boga i njegovu solidarnost  s ljudima. Ta se solidarnost oituje u tome da » je trebalo da u svemu postane brai slian« (2,17). Na- glasak je na izriaju »u svemu«. Kontekst nam pojašnjava da je rije o vrlo dramatinim i bolnim ivotnim situacijama, a to su kušnje i napasti, patnje i smrt. Taj uvjet sveeništva je potpuno iznenaujui  jer ne odgovara vremenu i tradiciji Staroga zavjeta. Ne govori ni o ka- kvom obredu posveenja, ceremoniji uvoenja u slubu, nego samo o »potrebi« da u svemu postane brai slian. Pritom ne eli iskljui- ti fizika ranjavanja, pa ni samu smrt; štoviše, ukljueni su u njegov hod prema sveeništvu: trebalo je da Isus trpi, trebalo je da umre.
Mario Cifrak 
P  

I   




N
  J   
E  
 G
 o
 s 
  p
 o
 d  
i    
n
 o
 v 
 o
moli da bi ih sanjali ili imali u njih pristupa, tada se ovjek mora zapitati nije li se u izvjesnom bla- gostanju probahatio i zaboravio na izvor svih svo-  jih mogunosti? Zahvalnost   je temeljni vjerniki stav, zato se i naše osnovno bogosluje zove euha- ristijom, zahvalnicom, iskazivanjem hvale. No, i- ni se da još nismo postigli onu ivotnu skromnost i ljubaznu uljuenost koje proizlaze iz svijesti za- hvalnosti za darovanu nam egzistenciju.
Briga za duhovna zvanja je drugi veliki poticaj ovog blagdana Prikazanja Gospodnjeg. Odakle da se nau ljudi velikodušni, spremni zaboraviti se-  be radi sluenja Bogu i bratu i sestri u blinjemu? »Svatko misli na sebe, jedino ja mislim na mene«, mogla bi se prevesti njemaka izreka koja ocrtava kako daleko smo otišli u kulturi sebinosti, u zabo- ravu zahvalnosti. Suvremeni se ovjek puno lakše zaduuje kod nepoznatih dioniara i vlasnika ba- naka, nego li e priznati svoj dug kod svoga Stvo- ritelja i Otkupitelja. Puno lakše se odluujemo za slatko potrošako ropstvo, nego li za slobodu za- hvalnosti prema Bogu. Tako nam je i nedjelja više posveena našim novim gospodarima negoli Ono- mu pred ije emo lice svi ionako jednom morati stati i poloiti mu ‘raun’ o svom upravljanju.
Došli smo do stanja u kojem sa alošu mora- mo rei ne samo da se nalazimo u krizi duhovnih zvanja, da nam nedostaje sveenika, redovnika i
redovnica, nego u krizi kršan, pa ak i u krizi o-  vjeka. Postali smo bahati, neuljudni i bezobzirni.
 Svjetlost na prosvjetljenje naroda  Što bi moglo unijeti malo više svjetla u suvremeno iskustvo sumraka ljudskosti? Starac Šimun, komu su poodmakle godine omoguile da iskusi blago- slov ali i svu tegobu ivota, u djetetu Isusu vidi znak nade i novoga svjetla za umorno i napaeno ovjeanstvo. Dijete je uvijek simbol budunosti,  jer budunost pripada onima koji su sada djeca. Dok ima djece i dok ima onih koji e ih usmjerava- ti Bogu, ne treba se bojati budunosti.
 Valja nam primijetiti da starac Šimun svoju radost ne doivljava na ulici, nego u Hramu. Su- sret koji mu vraa optimizam i budi nadu za bu- dunost dogaa se u inu Isusova prikazanja pred Bojim slubenikom u Hramu. To moe znaiti da za tamne dane svoga ivota kršanin treba traiti svjetlo u prisutnosti Bojoj, u inu vlastitog stav- ljanja na slubu Gospodinu, u predanju njegovoj svetoj volji, pred slubenikom Bojim, tj. u svetim sakramentima, osobito u sakramentima pomire- nja i euharistije. Tu svaki od nas, koji smo u srcu moda ve i ostarjeli ekajui ‘bolje dane’, moe- mo nai Isusa kao uvijek novu nadu i snagu za naš ivot i našu radost.
 Dario Toki
 
Prvo itanje  Sef 2,3; 3,12-13
 Pustit u da u tebi opstane samo skroman i edan narod.
itanje Knjige proroka Sefanije
Traite Gospodina, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Traite pravdu, traite poniznost: vi ete moda biti zaštieni u dan gnjeva Gospodnjega.
»Pustit u da u tebi opstane samo skroman i edan narod, i u imenu Gospodnjem trait e okrilje ostatak Izraelov. Oni nee više initi nepravdu, nee više govoriti lai; u njihovim ustima nee se više nai jezik pri-  jevarni. Moi e psti i odmarati se i nitko im nee smetati.«
Rije Gospodnja.
Gospodin ostaje vjeran dovijeka, potlaenima vraa pravicu, a gladnima kruha daje. Gospodin oslobaa sunje.
Gospodin slijepcima oi otvara. Gospodin uspravlja prignute, Gospodin ljubi pravedne. Gospodin štiti pridošlice.
Sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove. Gospodin e kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
  Drugo itanje 1Kor 1,26-31
 Slabe svijeta izabra Bog.
itanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinanima Gledajte, brao, sebe, pozvane: nema mno- go mudrih po tijelu, nema mnogo snanih,
Ulazna pjesma  Ps 106,47 
Spasi nas, Gospodine, Boe naš, i saberi nas iz naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.
Zborna molitva
Gospodine, Boe naš, tvoja Crkva poinje svetu slubu: daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaamo sve ljude. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, donosimo na oltar darove u znak svoga sluenja i predanja: pri