Živo vrelo 2008

8/15/2019 Živo vrelo 2008

http://slidepdf.com/reader/full/zivo-vrelo-2008 1/571

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

D R U G A

K orizmeni hod vjere vodi nas danas na Go-ru, na susret s Isusom koji je pred učeni-cima preobražen Očevim svjetlom. Svje-

tlo može biti zamamno, osvajajuće i zasljepljujuće,ako gledamo u njega, a ne u ono što je osvijetljeno.Na Gori je svjetlom preobražen Isus, učenicima jeotkriven u novome svjetlu. Valja nam se, stoga, urazmatranju evanđeoskoga odlomka maknuti odčuda preobraženja i od snage svjetla, te gledatiPreobraženoga, Onoga koji je pokazan u svjetlu.

Govor o preobraženju započinjevremenskimodređenjem (koje je bez razloga izostavljeno u li-turgijskome navještaju): » Nakon šest dana uzeIsus sa sobom Petra, Jakova i Ivana te ih povede nagoru…« ( Mt 17,1). Događaj na koji se odnosi to vre-mensko određenje govori nam o Isusovu razgovo-ru s učenicima: »Što vi kažete tko sam ja?«. Petro- va vjeroispovijest, koliko god bila snažna, ipak jošnije bila odjek Petrova prihvaćanja Isusa i njegovaputa. Ipak, Petrove riječi »Ti si Krist-Pomazanik,

Sin Boga živoga« početak su novoga poglavlja Isu-sove objave učenicima: »Otada Isus poče upućivatiučenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mno-go pretrpi…, da bude ubijen i treći dan da uskrsne«(16,21). U okviru toga novoga upućivanja učenikapotrebno je razumijevati i govor preobraženja.

Na GoriDogađaj preobraženja ima i svojemjesno određe-nje. Isus povede učenike »na goru visoku, u osa-

mu«. Uzdignutost iz podnožja, iz svakidašnjosti,uvodi nas u iskustvo novosti, drukčijosti, u su-sret s Bogom. U iskustvu biblijskoga čovjeka gora je mjesto Božjega objavljenja i susreta s njim. Sa-mi dolazak na vrh gore otvara novo gledanje. S vr-hunca se ne gleda vrhunac, nego podnožje, dolina.Isus učenike vodi iz doline na goru. Uspon iz svag-dašnjosti (doline) u posebnost (na goru), darujenovo gledanje na svagdašnjost. Potrebno je ma-knuti se »od svijeta« koji sve, pa i spasenje, gle-

da ‘svojim’ očima. Odozgor, iz pogleda obasjanaBožjim svjetlom, sve izgleda drukčije, pa i put koji je pred Isusom i njegovim učenicima. Smješta-

Preobraženje i silazak s Gore

nje Božjega objavljenja na to povlašteno mjesto,ne zatvara objavu u izdvojenost mjesta, nego tome

iskustvu gledanja daje novo značenje. To je objavakoja preobražava gledanje.Evanđelist bilježi da Isus pred učenicimabiva

preobražen. Znakoviti medijalni oblik glagola (me-temorfote) govori o Očevu djelu nad Isusom (teo-loški pasiv). Otac objavljuje Isusa u svjetlu njegoveproslave i uskrsnuća. On koji će ga uskrisiti od mr-tvih sada ga obasjava svjetlom buduće slave. Pre-obrazba u slavu Očevo je djelo do kojeg se dolaziposluhom Očevoj volji. Valja se prisjetiti da je nepo-

sredno prije uspona na goru Isus učenicima govo-rio: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samo-ga sebe, nekauzme svoj križ i neka ide za mnom«.Križ nije konačnost. Križ je put preobrazbe do svje-tla, do zajedništva s Ocem. Na Gori se učenicimapokazuje smisao križa. Križ je put do slave. Križprihvaćamo, a slava nam se daruje. Nije li ova mi-sao kritika našim životnim nastojanjima u kojimazapočinjemo svoju preobrazbu, preobrazbu koja jenaše djelo, po našoj zamisli slave. Pokušavamo se

preobraziti, živjeti ‘drukčijim’ životom, zaboravlja- jući da je preobrazba dar do kojega se dolazi samo jednim putem – prihvaćanjem križa.

Zahvaćeni svjetlom preobraženja siđoše s gore…

M a c h a

C h m a k o

f f

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

ODJECI eTeškoće u služenju i življenju evanđelja uz: 2Tim 1,8b-10

Pavao u svojim poslanicama spominje više od četrdeset suradnika.Među njima je, na prvome mjestu, Timotej koji je bio najsrodniji Pa-

vlu, zato što nije tražio osobnu korist, nego se sav, poput Pavla, ne-sebično predao služenju Evanđelju (usp.Fil 2,20-21). Služenje Evan-đelju Isusa Krista Pavao je doživljavao kao uzvišeni poziv, zato štoEvanđelje nije ljudska, nego Božja riječ i božanska snaga, koja imamoć spasiti sve koji u vjeri prihvate navještaj Evanđelja.Pavlovo i Timotejevo služenje Evanđelju bilo je povezano s teško-ćama, upravo kao što je i suvremeni vjernički život po Evanđelju ne-izbježno povezan s teškoćama. Međutim, kako u teškoćama prvihnavjestitelja Evanđelja tako i u teškoćama današnjih vjernika jednako je djelatna Božja milost, koja daje potrebitu snagu za podnošenje inadvladavanje teškoća. Doista, spašeni smo – ne po našim djelima,nego po milosti koja nam je dana u Kristu.

A. Popović

DR U GA

k or i z m

en a n

e d j el j a

I dvojica pratitelja Isusove preobrazbe, Moj-sije i Ilija, nose poruku prepunu značenja. Nepo- vijesnost susreta Mojsija i Ilije s Isusom govori o

Isusovoj nadpovijesnosti. Mojsije je oličenje sta-rozavjetnoga Zakona, a Ilija predstavnik prorokā.Isusovo pojavljivanje u zajedništvu s njima poka-zuje da se u njemu ispunjaju i preobražavaju savZakon i proroci. On daje novo značenje svemu,značenje punine. On ne dokida nego ispunja sta-rozavjetnu objavu. Zato na kraju, nakon iskustvapreobraženja, pred očima učenika Isus ostadesām: »Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isu-sa sama.« Dostatan im je Isus. On je novi zakon,

konačnost objave, on je Put do obećanoga zajed-ništva s Ocem u slavi. Preostaje im samo slijeditinjega. Sve drugo je vraćanje u povijest. I Očeve ri- ječi koje prate praobraženje iskazuju istu poruku:»Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Njega slušajte!«

Silazak s GoreU pojedinostima opisa Isusova preobraženja nagori jasna je aluzija na Kalvariju, goru muke i uskr-snuća. Trojica učenika koji prate Isusa ista su ona

trojica koji su s njim na Maslinskoj gori, u osami,uoči muke i smrti. Strah koji učenike obuzima nagori (»silno se prestrašiše«) jednak je onome koji učenike zahvaća u danima Isusove muke i smrti(»u strahu od Židova bijahu zatvorili vrata«). Opis

preobraženoga Isusa, koji se pojavljuje u haljinama»bijelima kao svjetlost«, gotovo je identičan opisuanđela koji objavljuje uskrsnuće (»odjeća mu bija-

še bijela kao snijeg«). Isusova riječ učenicima nagori »Ne bojte se« ista je ona kojom se objavljuje prestrašenim apostolima nakon uskrsnuća: »Ne bojte se!« Gledanje Isusova preobraženja govor jeučenicima o muci i uskrsnuću. Izvedeni su na goru,da vide i razumiju put koji je pred njima i smisaouspona do nove gore, one koja stoji na kraju puta.

Unatoč daru koji im je dan, učenici upadaju uzamku gledanja. Htjedoše zaustaviti iskustvo vječ-nosti u vremenu – i ostati u vremenu, na gori koja

je mjesto objave, a ne proslave. »Dobro nam je ov-dje«, pomisli Petar, »načinit ću ovdje tri sjenice…«.No, odlomak evanđelja ne završava usponom nagoru i gledanjem preobraženoga Isusa. Događaj serazrješava u silasku s gore.U hodu za Isusom kojiprihvaća Očev naum spasenja i prigrljuje križ pro-nalazi se put do iskustva Božje slave.

Možda smo i sami pronašli neku svoju ‘gorupreobraženja’, sagradili ‘sjenicu’ u kojoj nam jedobro biti, u oso bnoj molitvi, u molitvenoj sku-

pini, udruzi, u meditaciji… gdje osjećamo ljepo-tu gledanja Isusa. No, pred nama je silazak s gore,put kroz dolinu, kroz svagdašnjost, koja nas u su-putništvu s križem vodi k proslavi, k uskrsnuću.

Ante Crnčević

Iskustvo učenika na gori prožeto je divljenjem i strahom. Divljenje je plod gledanja: poželješe ostationdje. No, kad čuše glas »Ovo jeSin moj… Slušajte ga!«, obuzi-ma ih strah. Strah od posluha,od nasljedovanja, od silaska s gore, od puta na kojem stoji križ.No, čuju samo jednu Očevuriječ: »Slušajte ga!« (A. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Izl 17,3–7Čitanje Knjige IzlaskaU one dane: Narod je žeđao za vodom pa jemrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nasiz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našudjecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodi-na: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će mekamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupipred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskihstarješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijekui pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećinina Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći vodapa neka se narod napije.« Mojsije učini tako nao-čigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masai Meriba zbog toga što su se Izraelci prepiralii kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodinmeđu nama ili nije?« –Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 95,1.2.6-9

Otpjev: O da danas glas Gospodnji poslušate:»Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!Pred lice mu stupimo s hvalama,kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!Jer on je Bog naš, a mi narod pašenjegove, ovce što on ih čuva.

Drugo čitanje Rim 5,1-2.5-8

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogompo Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemuimamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojojstojimo i dičimo se nadom slave Božje. Nadapak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena usrcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, veću to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za

dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza lju-bav svoju prema nama ovako: dok još bijasmogrešnici, Krist za nas umrije. –Riječ Gospodnja.

Treća korizmena nedjelja 24. veljače 2008.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna : 426 Kada na vama pokažem ili : 466 PodneOtpj. ps.: 111 Ako danas

Prinosna: VI Izvore vode žive Pričesna: 436 Tko bude pio Završetak: 462 Bog nam posla

Ulazna pjesma Ez 36,23-26Kada na vama pokažem svetost svoju,skupit ću vas iz svih zemalja.Poškropit ću vas vodom čistomi očistit ću vas od svih vaših nečistoća.I dat ću vam novo srce, govori Gospodin.

Zborna molitva

Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odrediosi lijek našim grijesima: post, molitvu i djelaljubavi. Priznajemo da smo grešni. Savjest nasoptužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svojemilosrđe. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, po ovoj nam žrtvi oprosti grijehei pomozi da i mi praštamo svojoj braći,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Iv 4,13-14Tko bude pio vode koje ću mu ja dati, govoriGospodin, postat će u njemu izvorom vodekoja teče u život vječni.

Popričesna molitvaGospodine, već na zemlji nahranio si naskruhom s neba i dao nam zalog onoga što jošne vidimo. Smjerno te molimo: što sada uotajstvu slavimo, nek se ostvari u punoj istini,po Kristu, Gospodinu našemu.

T R E Ć A k o r i z m e n a n e

d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

Evanđelje Iv 4,5-15.19-26.39-42

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Dođe Isus u samarijski grad koji sezove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev.Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila jeotprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijankazahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« Njegoviučenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže muna to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti odmene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže saSamarijancima. Isus joj odgovori: »Kad bi znaladar Božji i tko je onaj koji ti veli: ’Daj mi piti’, ti biu njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.« Odvratimu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahva-tio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji namdade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovinjegovi i stada njegova?« Odgovori joj Isus: »Tkogod pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko budepio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti ni-kada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemuizvorom vode koja struji u život vječni.« Kaže mužena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam ida ne moram dolaziti ovamo zahvaćati. Gospodi-ne, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali naovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mje-sto gdje se treba klanjati.« A Isus joj reče: »Vjerujmi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu nina ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate ono-me što ne poznate, a mi se klanjamo onome štopoznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazičas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanja-ti Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjateljetraži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, uduhu i istini treba da se klanjaju.« Kaže mu žena:»Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomaza-nik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« Kaže jojIsus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!«Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovašeu njega zbog riječi žene koja je svjedočila. Kad sudakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga daostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječipa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog

tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo:ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog nas je danas okupio na vreluživota da nas okrijepi svježinom svoje riječii svoje milosti. S pouzdanjem ga zamolimo:Daruj nam, Gospodine, radost spasenja! 1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu mudrošću

koja od tebe dolazi; nek joj tvoja riječbude stalno svjetlo u njezinu naukui u svim njezinim nastojanjima, molimo te.

2. Prati, Gospodine svoje vjernike na putu obra-ćenja; nadahni ih da ti pristupe u iskrenomekajanju te u sakramentu pomirenja osjetesnagu tvoga čovjekoljublja, molimo te.

3. Ražari, Gospodine, u srcima katekumenai svih koji te traže istinsku čežnju za tobom;pomozi im da novost života s tobom pro-nađu u zajednici tvojih vjernika, molimo te.

4. Nas ovdje okupljene očisti, Gospodine,milošću obraćenja; daj da sav naš život budepoklonstvo tebi u duhu i istini, molimo te.

5. Udijeli nam, Gospodine, hrabrost svjedočenjavjere; pomozi nam da iskustvo tvoje blizinenaviještamo svim ljudima riječju i životom,molimo te.

Oče ljubavi i milosrđa, ti si nam u Kristu otvoriovrelo novoga života. Potiči nas svojom milošćuda su nama trajno raste želja za tobom. Po Kristu.

T R E Ć A

Ženu koja je došla zahvatiti vode Isus moli »Daj mi piti!«.(Adriana Notte, 1950.)

kraća verzija

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

T R E Ć A

U razgovoru sa ženom i učenicima Isus pre-lazi s materijalnoga na duhovno područje. Zde-nac se pretvara u izvor, voda u život, hrana u Ri-

ječ Božju, a traženje u dar. Od umornog putnikakoji traži Isus postaje onaj koji daje, a žena u nje-mu postupno prepoznaje Židova, kasnije prorokai na kraju Spasitelja. Samarijankina zbunjenost iželja za vodom od koje neće žeđati i morati dola-ziti na zdenac česta je slika nas vjernika. Očeku- jemo od Boga da preuzme naše obveze i rješavaprobleme, pa lijenost opravdavamo pobožnošću,a nerad pouzdanjem u Boga. Prepuštanje vodstvuDuha Svetoga nerijetko je plod želje da ne mora-

mo »dolaziti ovamo zahvaćati« u učenju, spre-manju propovijedi i ispitā, vođenju gospodarstva,uređenju obiteljskih odnosa…

Spasitelj svijeta

Isusov susret sa Samarijankom, a potom i dru-gim Samarijancima, događa se nakon razgovora s farizejem Nikodemom, a prije negoli je

kraljevskom činovniku ozdravio sina. Nikodem je pravovjerni Židov. Samarijanci su uslijed povijesnih okolnosti postali mješavina narodā i vjerāpa su ih njihova subraća smatrala hereticima i‘nečistima’ te izbjegavali svaki kontakt s njima.Evanđelje kaže da se Židovi »ne druže sa Sama-rijancima«, što je profinjeniji izraz za mržnju. Me-

đusobna sličnost i blizina samo su pojačavali netr-peljivost. Obično najteže podnosimo svoje najbližei najstrože osuđujemo pogreške drugih koje i samičinimo. Kraljevski činovnik zasigurno je poganin. Već taj kontekst otkriva nam zaključnu točku da-našnjega evanđelja: Isus je »uistinu Spasitelj svijeta«. To je ujedno punina objave, vrhunac svje-tlosti, »šesta ura«.

Susret

Bježeći od farizejske mržnje iz Galileje u JudejuIsus bira kraći put i ide kroz Samariju. Kao što jeprošao kroz mržnju i smrt da bi u jedno sabraoraspršenu djecu Božju, prolazi kroz ovu pokrajinute susreće ženu koja je sa šestim mužem. Pojedinitumači u ženinih više muževa vide sliku Samarije.Zemlja koju je Jakov namijenio svome najdražemsinu Josipu prihvaćajući tuđa božanstva iznevje-rila se Bogu. Za druge su prvih pet muževa slikaPetoknjižja koje jedino Samarijanci priznaju, dok

je nezakoniti muž s kojim je sada njihovo paralel-no bogoštovlje.Žena očito nije na dobru glasu i susreti s dru-

gima nisu joj ugodni. Dolazak na zdenac u podne,po najvećoj vrućini, znak je izbjegavanja ljudi. Aline trebaju zdravi liječnika. Isus tražeći vodu od težene priznaje svoju ljudskost i očituje svu slabostčovjeka koji može razumjeti slabosti drugih. Pou-čava nas da možemo imati pouzdanje u njega, jeru čemu je sam bio iskušavan, može nama iskuša-

vanima pomoći . To je nada koja »ne postiđuje«,a sveti je Pavao dodatno učvršćuje riječima: »dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije«.

Isus na zdencu susreće ženu Samarijanku. Susret je to dvijužeđi: ljudske žeđi za životom u svijetu i Božje žeđi za čovjekomi njegovim spasenjem. Samarijanka, kako pokazuje mozaik,ne donosi vrč, nego urnu koja je znak smrtnosti. Žena je svaobavijena smrću, grijehom (šal). Vrč s vodom drži Isus, on koji

traži »Daj mi piti«. No, on ne zahvaća vodu iz zdenca. Zdenac jepresahnuo, ispunjen je pijeskom: od vode iz zdenca čovjek neživi. Isus daje vodu od koje »struji život vječni«. On je voda novživota. Isusov plašt, prikazan u boji žive vode, zahvaća ženu,oživljava je od smrtnosti i daruje joj novi život.(M. I. Rupnik, Casa incontri cristiani, Capiago, Italija, 2006.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

ODJECI eKristov križ i Božja ljubav uz: Rim 5,1-2.5-8

Pavao iz Tarza, veliki apostol ‘pogana’, osobno je doživio nedokuči-vu veličinu Božje ljubavi, koja se očitovala u dragovoljnoj Kristovojsmrti, ne za pravednike, nego upravo za grješnike (Rim 5,8). Nai-me, Pavao je osobno doživio susret s uskrslim Kristom u trenutkudok je »progonio i pustošio Crkvu Božju« (Gal 1,13). Pavao je dobroznao da on ničim nije zaslužio Božju ljubav koja se prema njemuosobno očitovala u Božjem pozivu i odabranju.I ovo osobno iskustvo Božje »bezinteresne« ljubavi, očitovane uKristovoj smrti, a djelatne po Duhu Svetom, bilo je pokretačka sna-ga i nadahnuće Pavlova kasnijeg neumornog i nesebičnog služe-nja spasenju svih ljudi po naviještanju Evanđelja križa Kristova.

A. Popović

T R E Ć A

or i z m

en a n

e d j el j a

Smisao životaSusret Isusa i Samarijanke dogodio se na Jakov-ljevu zdencu u podnožju brda Gerizima. Zdenci i

izvori su putokazi zemaljskog, ali i duhovnog ho-da Izraelovih rodozačetnika. Židovi vjeruju da ih je Bog na putu u obećanu zemlju pored njih vodioili posebno stvarao kako bi narod preživio u su-hom pustinjskom kraju. Stoga je voda slika samogživota i njegova smisla. Potvrđuje to i današnjeprvo čitanje govoreći kako Bog daje narodu voduiz kamena. Unatoč tome što narod mrmlja protivnjega, On ostaje vjeran, poučavajući da je nekadlakše smekšati kamen nego ljudsko srce suočeno

s besmislom. Traženja životnog smisla sažeto je upitanje: »Zašto si nas iz Egipta izveo?«.Slično je i u evanđelju. Isus je tjelesno žedan,

ali žena je žedna duhovno. Žena to otkriva pitaju-ći o mjestu na kojemu se treba klanjati. Od ironič-noga pitanja o njegovoj veličini, ona u Isusu pre-poznaje onoga tko može utažiti njezinu žeđ. Isus joj se objavljuje riječima kojima se Bog predstavioMojsiju: » Ja sam , ja koji govorim s tobom«. No,prije nego što je to razumjela, žena je morala ot-

kriti samu sebe, svoju bijedu i slabost. Nema se či-me ponositi, ali ni što skrivati. Sramota nije manjaako od nje bježimo, ali tek susret sa samim sobomomogućuje čovjeku da susretne druge i Boga. Odosobe koja izbjegava ljude pretvara se u onu kojatrči kako bi dugima kazala što je doživjela. Sigur-no je svjedočila iz dna duše i punine uvjerenja, jer

su joj unatoč svemu povjerovali. Oni koji su je ra-nije prezirali, sada joj vjeruju. Poruka je to namadanas da najprije sebi priznamo koliko smo kršća-

ni. Kad bismo doista bili uvjereni u ono što dekla-rativno ispovijedamo, čak i oni koji ne vjeruju kaomi i drukčije misle poštovali bi naš stav. Često izosobne nesigurnosti tražimo »goru gdje se trebaklanjati«. Želimo nametnuti svima ono što ni sa-mi ne možemo nositi i zakonom regulirati ono štokao vjernici ne prakticiramo.

Pustinja ili vrelo? Mi smo Isusa susreli na krsnom zdencu. O nama

ovisi vodi li nas taj susret do vode života ili dubljeu pustinju. Put trasira naš stav o tome hoćemo liuljuljani u sigurnost svoje vjerske pripadnosti uKristu prepoznati spasitelja čitava čovječanstvaili će nam vjera postati sredstvo distanciranja, a vjera drugoga samo dodatni motiv netrpeljivo-sti. Pustinju uzrokuje strah, obziri, način života iprakticiranja vjere, koji nas mogu voditi raznimzdencima »u šestu uru« kad smo sigurni da ne-ćemo susresti one koji po našim kriterijima ni-

su dostojni, a vrelo nastaje približavanjem svakojosobi ne skrivajući vlastitu slabost i prihvaćajućituđu. Duhovnost promatrana kroz mjerila ispla-tivosti od Boga traži da bude suradnik u postiza-nju trenutne koristi vodi u pustinju dok se vreloživota nalazi postajanjem suradnicima Božjim udjelu spasenja.

Slavko Slišković

Žena koja je došla na zdenac povodu, nakon razgovora s Isusomostavlja vrč i ide u grad navijesti-ti drugima da je susrela Mesiju.To je jedinstvena slika obraćenja:ostaviti ono čime smo se prijenapajali, trudili se i mislili da jesmisao našega života. (T. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje1Sam 16,1b.6-7.10-13a

Čitanje Prve knjige o SamueluU one dane: Reče Gospodin Samuelu: »Napuniuljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betle-hemcu Jišaju jer sam između njegovih sinovaizabrao sebi kralja.« Kad su došli i kad je Sa-muel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evopred Gospodinom stoji njegov pomazanik!«Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj nanjegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer

sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gledačovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gledašto je u srcu.«Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova predSamuela, ali Samuel reče Jišaju: »Gospodinnije izabrao nijednoga od ovih.« Potom zapitaJišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgo-vori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, zastadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji ponjega jer nećemo sjedati za stol dok on nedođe.« Jišaj posla po njega: bijaše on rumen,lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Sa-muelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uzerog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; iduh Gospodnji obuze Davida od onoga dana.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 23,1-6

Otpjev: Gospodin je pastir moj:ni u čem ja ne oskudijevam.

Gospodin je pastir moj:ni u čem ja ne oskudijevam;na poljanama zelenimon mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodii krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravljaradi imena svojega.Pa da mi je i dolinom smrti proći,zla se ne bojim jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvojautjeha su meni.

Četvrta korizmena nedjelja 2. ožujka 2008.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna : 463 Sretnih li vasOtpj. ps.: 94 Gospod je pastir moj Prinosna: 230 Darove prinesite Pričesna: 242 O sveta gozbo Završetak: 492 Svaka duša

Ulazna pjesmaUsp. Iz 66,10-11

Veseli se Jeruzaleme!Kličite zbog njega svi koji ga ljubite!Radujte se, radujte s njime,svi koji ste nad njim tugovali!Nadojite se i nasitite na dojkamautjehe njegove.

Zborna molitvaBože, ti si nas sa sobom pomirio po Riječisvojoj, Isusu Kristu. Pomozi nam da odanošćui živom vjerom idemo u susret skorim vazmenim blagdanima. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, s radošću ti prinosimoovu žrtvu, koja nam daje lijek protiv smrti.Molimo te da je s vjerom slavimo i dostojnoprikažemo za spas svijeta, po Kristu,Gospodinu našemu.

Pričesna pjesmaUsp. Iv 9,11

Gospodin mi pomaza oči,i odoh, oprah se i progledah.

Popričesna molitvaBože, ti prosvjetljuješ svakog čovjekakoji dolazi na ovaj svijet;

molimo te, izliječi nam sljepoću srcada spoznamo što je pravoi tebe iskreno ljubimo.po Kristu, Gospodinu našemu.

Č E T V R T

A k o r i z m e n a n e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

Molitva vjernikaBraćo i sestre, po otajstvu krštenja postali smodjeca Božja i sinovi svjetla. Nebeskome Ocu, kojinam je u svome Sinu darovao svjetlo novogaživota, obratimo se zajedničkom prošnjom:Prosvijetli nas, Gospodine! 1. Za tvoju Crkvu: da u susretu s tamom i

beznađem svijeta ustrajno donosi svjetlotvoga spasenja svakome čovjeku, molimo te.

2. Za sve navjestitelje Evanđelja: da vjerodo-stojnošću života i ustrajnošću naviještanjarasplamsavaju u tvojim vjernima dar vjerete im pomognu slijediti put svjetla, molimo te.

3. Za ljude kojima je grijeh zasjenio pogled vjere:izvedi ih na put obraćenja i ozdravi ihsvjetlom svoga spasenja, molimo te.

4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: čuvaj u namadarovano svjetlo vjere i obdari nas odlučnošćuda nakon svakoga grijeha pristupimo tebi,proseći ozdravljenje svoje vjere, molimo te.

5. Rasvijetli nam put do sviju koji su potrebnitvoje ljubavi i ljudske blizine, molimo te.

Svemogući Bože, svojim svjetlom rasprši tamukoja je u nama; prati nas svojim svjetlom na putukorizmene obnove i usmjeri nam život premaslavi uskrsnuća, po Kristu Gospodinu našemu.

Drugo čitanje Ef 5,8-14

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola EfežanimaBraćo: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlostu Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina –i odlučite se za ono što je milo Gospodinu.A nemajte udjela u jalovim djelima tame, negoih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine,sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka,pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno,svjetlost je. Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš,

ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.«Riječ Gospodnja.

Evanđelje Iv 9,1.6-9.13-17.34-38

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda čovjekaslijepa od rođenja. I pljune na zemlju te odpljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči.I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« –što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se

vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđa-li kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji jesjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugiopet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvr-dio: »Da, ja sam!« Tada odvedoše toga bivšegslijepca farizejima. A toga dana kad Isus načinikal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizejiga počeše iznova ispitivati kako je progledao.On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah– i evo vidim.« Nato neki između farizeja reko-še: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.«

Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnikmogao činiti takva znamenja?« I nastade međunjima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!«On odgovori: »Prorok je!« Odgovore mu: »Sav sise u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« I izbacišega. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađei reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« Onodgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujemu njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onajkoji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem,

Gospodine!« I baci se ničice preda nj.Riječ Gospodnja.

Č E T V R T A

k or i z m

en a n

e d j el j a

Slijepac posluša Isusa, umije se i vrati se gledajući.(Enrico Accatino, 1946.)

kraća verzija

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Č E T V R T

A

I van u svome evanđelju spominje samo sedamznamenja, čudesnih djela koja je učinio Isus, noozdravljenje slijepca od rođenja zauzima središ-

nje mjesto, obuhvaćajući cijelo jedno poglavlje.Polazište je trijezan opis, bez imalo suviška, o

jednome od Isusovih znamenja, o čudu kojim jeslijepcu vratio vid. Od te početne činjenice rađa- ju se dva suprotna stajališta i smjera koja kao danemaju mogućnosti ponovnoga susreta: farize-

ji, pred činjenicom neobična događaja, sve se vi-še zatvaraju u svoju sumnju, dok se ozdravljeniksve više otvara vjeri. I upravo bivši slijepac postajenajvećim kamenom spoticanja. Njegova je prisut-nost uznemirujuća. Pomalo ‘morbidna’ predstavaoko dva od rođenja zatvorena oka podiže raspra- vu i znatiželju o podrijetlu bolesti. Isus se usproti- vio onima koji su povezivali grijeh i bolest.

Ozdravljenik – okrivljenik – odbačenik

Taj slijepac, nakon što mu je Isus vratio vid, otva-ra prostore mnogih pitanja, rasprava, razgovora,tumačenja. Umjesto zbornoga pjevanja zahvaleza događaj kojemu su svjedoci, slijedi niz ospora- vanja. Farizeji pozivaju roditelje, a ne ozdravljeni-ka; njega promatraju kao krivca. Njegovi roditelji, bojeći se vjerojatno izbacivanja iz sinagoge, govo-re samo kako je to njihov sin, ali kako se dogodi-lo ozdravljenje ne žele objašnjavati. Prepuštaju tonjihovoj istrazi. A onda slijedi iznenađenje. Neki

ljudi kao da bi bili sretniji da je ostao slijep. Sa-da kad mu je dano da vidi, može postati opasan,razlogom nemira. Zašto je tako? Oni ne gledajuiz perspektive njegove radosti, nego iz perspek-tive svojih postavki, neobjašnjivih. Pa i mi kad onjemu govorimo, češće rabimo pojamslijepac odrođenja negoliozdravljeni slijepac. Neoprostivakrivnja nalazi se u neredovitome ozdravljenju nadan kad to nije bilo dopušteno činiti – subotu.

Pred istančanim optužbama, ozdravljeni čo-

vjek svojom jednostavnom logikom koja razoru-žava kaže: »Pa to i jest čudnovato da vi ne zna-te odakle je, a meni je otvorio oči.« No, oni su ga

Slijepcu od rođenjadan je vid do vječnosti

izbacili. Nisu dopustili da ih on u svojoj prosto-dušnosti uči – njih koji su toliko toga znali. Oni se bave složenim pitanjima, ali ne čuju glas jedno-stavnoga, ne prihvaćaju očita tumačenja.

Izbačen je. I ponovno se nalazi pred Isusom.Započinje zanimljiv razgovor: »Vjeruješ li u SinaČovječjega?« A čovjek ostaje iskren i kaže da ga nepoznaje, ali – kada mu je Isus objasnio da govorio sebi, o onome koga je vidio – prihvaća ga. To jeono što se tiče svakoga od nas – put kojim dolazi dogovora, do ispovijedi vjere. Njegovi su odgovori uevanđelju: »Ne znam. Prorok je. Od Boga je. Vjeru- jem.« Polazi od neznanja: »Ne znam«, ali ne dola-zi do odgovora »Znam«, nego do odgovora »Vjeru- jem«. Tada je ispunjeno ozdravljenje duha i tijela.Oči su otvorene za svjetlo koje prodire dublje od tje-lesnoga mraka. Ozdravljenje u kršćanskome smisluupravo tu dobiva svoje središte. Tako i ljudi koji sutjelesno možda i slijepi, po vjeri mogu vidjeti puno više od nas koji mislimo da su nam oči zdrave. I ka-

da farizeji Isusa pitaju: »Zar smo i mi slijepi?«, onim odgovara: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha.No, vi govorite: ‘Vidimo’, pa grijeh vaš ostaje.«

Gospodine, rasvijetli moju tamu i daj mi da progledam...

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

Probudi se, ti što spavaš! uz: Ef 5,8-14

eODJECI »Trgni se od sna, spavaču!« [»Probudi se, ti što spavaš!«]. Ovaj po-ziv svetopisamskoga odlomka iz poslanice Efežanima ukazuje daživot kršćanina ne može biti ni ostati isti prije i poslije susreta s Kri-stom. Susret s Kristom stvara novu stvarnost i novo ozračje životakoje je poput svjetla u odnosu na tamu ranijeg života u nepozna-vanju Krista.Novi život sinova svjetla dar je Kristova djela otkupljenja. Svojomsmrću na križu Krist je srušio pregradu grijeha koji je prouzročiootuđenje (udaljavanje) čovjeka od Boga i tako je ljudima otvorio

pristup Bogu – izvoru i punini života, a time i novom zajedništvuljudi međusobno. A. Popović

Isus šalje slijepca da se umije u potoku Siloamu. ‘Siloam’ znači‘Poslanik’. Tako postaje jasno daslijepcu nije vraćen vid po snazi

vode nego po snazi samoga Posla-nika, Isusa. Tko je u njemu opran,zadobiva novi život. (A. C.)

Č E T V R T A

k or i z m

en a n

e d j el j a

Ne željeti vidjeti – očitoTime se vraćamo na početak evanđelja. Tu se na-lazi grješna sljepoća. Smatrati da vidimo, a zatvo-

riti oči za pravo svjetlo, znači griješiti. Isus je bes-pomoćan pred našom slobodom neprihvaćanja vlastita sljepila. On uspijeva otvoriti oči samo oni-ma koji odluče ne držati ih zatvorenima. Za vjeru je potrebno srcem znati samo jedno: Bijah slijep, asada vidim . To je put koji smo započeli krštenjem.To je pustolovina svjetla koje je nepodnošljivo sa-mo onda kada mislimo da ga poznajemo. To je putCrkve. Ako činimo samo jedno, jednostavno, očito(očitost je – danas to ne zaboravimo – stvar očiju),

a to je dobro i radost što je čovjeku dobro, nikakvesofisticirane zamke onih koji naizgled znaju punoneće spriječiti da ljudi progledaju i da im na oči ne bude navučena hladnoća tame i noći.

Najveći su slijepci oni koji vide samo ono štožele vidjeti. Farizeji optužuju Isusa zbog toga štoozdravlja subotom, a ne raduju se što ozdravlja.No, protiv njih je jednostavan i iskren čovjek kojizbunjeno odgovara: »Je li on grješnik, ja ne znam.Jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.« Oni

posjeduju znanje, učene dokaze. On nema mu-drih razloga, ali ima činjenicu ozdravljenja; možese osloniti nasusret koji mu je otvorio oči. Potreb-na je hrabrost da bi se srušio zid koji nam priječiput do susreta. Potrebna je tek jedna sigurnost, ane mnoštvo njih. Željeli su da raspravlja s njima,da u detalje razradi svoje postavke, a on nije imaoništa osim svoga čudesno zadobivena vida.

Kada vam ne vjeruju da vam je vraćen vid,možda je vrijeme za odmak od beskorisnih raz-govora… Kada se prepoznajete u ‘slijepcu od ro-

đenja’, kada riječi izgube svoju snagu, a svi učiteljipostanu tek dio obrane vlastita sljepila, vrijeme jeza ponovno, istinsko rođenje, u kojemu je jedinasmislena rečenica:Vjerujem, Gospodine!

Krsno svjetloOzdravljeni čovječe, ti si kroz povijest Crkvi biosnaga onda kada si šutio i dopustio da o tebi govo-re što im drago, jer si znao da to što govore ne govore iz ljubavi. Šutio si, jer si vidio; jer nisi bio čo-

vjek od prije. Osjećam se dobro u tvojemu društvu.U društvu onih koji znaju samo jedno. Prisjeća meto i na Isusov odgovor bogatomu mladiću: »Jednoti nedostaje«; ili na odgovor Marti: »Brineš se zamnogo, a jedno je potrebno«. Radostan sam što natakvim licima lakše čitam istinu koja kruži, osloba-đa, jednostavnu, poniznu, skromnu, providnu, koja kuca snagom života. Uostalom, ne kažemo li zanovorođeno dijete da je ugledalo svjetlo?

Pavao nam dovikuje: »Ustani od mrtvih i za-

svijetlit će ti Krist!« A krštenici su odjeveni u svje-tlo. Ili smo zaboravili da se na krštenju kaže: »Po-stali ste svjetlo u Kristu… živite kao djeca svjetla«?To svjetlo nema izvorište niti uvir na zemlji.

Jedino što ti znaš, ozdravljeni čovječe, jest dasi bio slijep, a sada vidiš. I jedino što možeš rećistane u dvije riječi:Vjerujem, Gospodine!

Ivan Šaško

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Ez 37,12-14Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog: »Ja ću otvoritivaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova,narode moj, i odvesti vas u zemlju Izrae-lovu! I znat ćete da sam ja Gospodin kadotvorim grobove vaše i kad vas izvedemiz vaših grobova, narode moj! I duh svojudahnut ću u vas da oživite i dovest ću vasu vašu zemlju i znat ćete da ja, Gospodin,govorim i činim« – govori Gospodin Bog.Riječ Gospodnja.Otpjevni psalam

Ps 130,1-8Otpjev: U Gospodina je milosrđe

i obilno je u njega otkupljenje.Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:Gospodine, usliši glas moj!Neka pazi uho tvojena glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijehā budeš spominjao,Gospodine, tko će opstati?Al’ u tebe je praštanjeda bismo ti služili.

Drugo čitanje Rim 8,8-11

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Oni koji su u tijelu, ne mogu se Bogusvidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, akoDuh Božji prebiva u vama. A nema li tko

Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Kristu vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grije-ha, ali Duh je život zbog pravednosti. Akoli Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvihprebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista odmrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhusvome koji prebiva u vama.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 11,25a.26

Ja sam uskrsnuće i život, govori Gospodin;tko vjeruje u me, neće umrijeti nikada.

Ulazna pjesma Ps 43,1-2Dosudi mi pravo, i povedi parbu mojuprotiv čeljadi bezbožne,izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si, Bože, zaklon moj!

Zborna molitvaGospodine, Bože naš,

tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt.Daj da i mi tvojom pomoćuodvažno stupamo putem njegove ljubavi.Po Gospodinu.

Darovna molitvaSvemogući Bože, usliši nam prošnje.Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere:djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Iv 11,26Tko god živi i vjeruje u mene,neće umrijeti nikada, govori Gospodin!

Popričesna molitvaSvemogući Bože, pričestili smo setijelom i krvlju tvoga Sina.Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi,

po Kristu, Gospodinu našemu.

Peta korizmena nedjelja 9. ožujka 2008.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna : 455 O Isuse, ja spoznajem Pripj. ps.: 728 Uzda se duša moja (ili gl. prilog ŽV 2/2005.) Prinosna: 447 Spasi Kriste, svoje djelo

Pričesna: 436 Ako pšenično zrno ili : 245 Moj Isuse Završetak: 484 Stala plačuć tužna Mati

P E T A k o r i z m e n a n e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog nam je u svome Sinu daro-vao novi život. Nahranjeni riječju života uputi-mo svoje molitve Bogu, u kojemu je izvor svakeobnove i novosti:1. Vodi, Gospodine, svoju Crkvu mudrošću

Duha Svetoga da svim ljudima budesvjetlo vjere i nade u novi život, molimo te.

2. Razbudi, Gospodine, u svim svojim vjernimanadu u uskrsnuće i ne dopustida budu zarobljeni ovozemaljskim brigamai svijetom koji prolazi, molimo te.

3. Otvori nam, Gospodine, oči za sve koji trpeu bolesti, u osamljenosti ili životnoj potrebi;daj da naša dobrota prema njima

bude nesebična, molimo te.4. Pohodi, Gospodine, ovu zajednicu svojihvjernika: rasvijetli sumnju koja zasjenjujenašu vjeru, a naš životni hod upravina put prema životu vječnome, molimo te.

5. Obdari, Gospodine, novim životom našubraću i sestre od kojih smo se rastalinad otvorenim grobom, molimo te.

Svemogući vječni Bože, u tebi je izvor života.Prati naš zemaljski hod svojim svjetlom i pomo-

zi nam da novi život koji si nam darovao trajnoraste u nama, sve do dana rastanka s ovim svijetom. Po Kristu Gospodinu našemu.

Evanđelje Iv 11,3-7.17.20-27.33b-45

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Lazarove sestre poručiše Isusu:»Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.«Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, negona slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade jošdva dana u onome mjestu gdje se nalazio.Istom nakon toga reče učenicima:»Pođimo opet u Judeju!«Kad je dakle Isus stigao onamo, nađe da je onajveć četiri dana u grobu. A kad Marta doču daIsus dolazi, pođe mu ususret, dok je Marija ostalau kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bioovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam:što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus:»Uskrsnut će brat tvoj«! A Marta mu odgovori:»Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednjidan.« Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tkou mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko godživi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeru- ješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine!Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazina svijet!« Nato Isus, sav potresen, upita:»Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu:»Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus.Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!«A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovajne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođegrobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mupokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zau-dara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li tirekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?«Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče:»Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao dame svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnogmnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavšito povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe,noge mu i ruke bile povezane povojima, a liceomotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješitega i pustite neka ide!«Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji,kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.Riječ Gospodnja.

P E T A

»Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet ć(Hunterov Psaltir, Engleska, oko 1175, Glasgow University Library)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

P E T A

Lazar u Novome zavjetu ne dolazi do riječi.

Premda stoji u središtu događanja u ovomzadnjem i najsnažnijem od sedam Isusovihznakova u četvrtom evanđelju, on sam ne dolazido riječi. Evanđelist Luka, koji spominje njegovesestre Martu i Mariju, Lazara uopće ne spominje.Jean Vanier u prešućivanju kod Luke i nijemo-sti kod Ivana sluti moguću Lazarovu ‘hendikepi-ranost’. Ljude ranjene u duši, inteligenciji i tije-lu društvo lako i često prešuti. Najčešće isto činei oni najbliži. Ime Lazar, skraćena inačica imena

Eleazar, znači Bog je pomogao ili Bog pomaže.Znamo nešto o Lazarovoj obitelji. Živio je u obite-lji od troje odraslih ljudi. On i dvije sestre. Jedanneoženjeni brat i dvije neudane sestre. O sestra-ma znamo puno više nego o njemu. Marta i Mari- ja su zbog svojih razlika u temperamentu postalei slikama za dva načina života: aktivni i kontem-plativni. O Lazaru znamo još da ga je Isus ljubio.Ivan nam uvid u Isusovu ljubav prema Lazaru daje preko njegovih sestara. Za njih je to glavni mo-

tiv zbog kojega Isusa pozivaju k sebi:“Gospodi-ne, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.” Isusova jeljubav prema Lazaru morala biti posebna. Razli-čita od drugih. Vidljiva. Ovo bi mogla biti drugauputa na posebnu Lazarovu potrebu za ljubavlju.Ivan nam kaže da je Isus ljubio sve troje. I Laza-ra i sestre. Ivan opažajući posebnu Isusovu ljubav budi pozornost na njegovo odgađanje odlaska uBetaniju. Ljubi ih, a odgađa odlazak k njima u tre-nutku kad im je najpotrebniji. Ovdje slutimo kako

ljubav ne znači činiti ono što drugi želi. Ljubav tra-ži slobodu. Štoviše, ljubav stvara slobodu. Na vijest da je Lazar bolestan Isus reagira prepoznava-njem svrhe Lazarove bolesti. Njegova bolest nijena smrt. Ona će služiti na proslavu Božju i proslavu njegova Sina. U Isusovu se odgađanju ne krijenjegova nebriga, nego drukčije shvaćanje bolesti,prijateljstva i ljubavi. Bolest nije kazna. Valja jeshvatiti kao prigodu proslave Boga. Bolest je privilegirano vrijeme za odnos s Bogom. Ljubav ni-

je spremnost činiti što drugi traži od mene. Kadaljubim i kada sam u prijateljskom odnosu, činimono što smatram ispravnim. Bez straha i prisile!

Ja sam uskrsnuće i život Lazarova bolest i smrt se događaju u vrije-me prije Pashe i u Judeji gdje je Isusu već prijetilasmrt. Judeja mu je, naime, postala opasno mjesto.

Židovi su tamo već tražili da ga ubiju. Kada odlučiići u Betaniju, bit će to ujedno i odluka da ide u Je-ruzalem, ususret svojoj smrti. Tako će se susrestisa smrću prije nego sam bude izložen njezinoj sili.Odlazak u Betaniju i susret sa sestrama koje tuguju zbog smrti svoga brata bit će njegov susret sa si-lom smrti i njegova pobjeda nad njezinom vlašću.Na Lazaru će se pokazati da smrt nema zadnju riječi da je Bog jači od nje. Reakcija Tome Blizanca naIsusovu odluku da idu u Judeju pokazuje kako ni

on ni suučenici još nisu razumjeli Učiteljev put. To-ma će malo kasnije sam reći da ne zna kamo Isuside, a nakon uskrsnuća će mu trebati više vremenanego drugima da u uskrslom prepozna Učitelja.

U BetanijiIsus dolazi u Betaniju četiri dana nakon Lazarovesmrti i ukopa. Smrt je nedvojbeno nastupila. U Be-taniji se Marta prva susreće s Isusom. U njezinimse riječima naslućuju tuga i prigovor Isusu što nije

pravodobno bio s njima. No, ona se više ne usuđu- je nešto moliti. Ipak, u njezinim se riječima osjećapritisak očekivanja. Kaže mu da zna kako će ga Boguslišati što god da zaište. Kroz razgovor će znanjeprepustiti mjesto vjeri u Isusa. Najprije mu vjeruje kao proroku. Vjeruje da će njezin brat uskrsnu-ti u posljednji dan. No, ne vidi da je Isus sam uskr-snuće i život. Ne vidi da se vjera ne odnosi na neštoizvan njega, nego na njega samoga. Dočim je Isuspita vjeruje li da je on uskrsnuće i život, ona poka-

zuje svoju vjeru u njega. Kroz razgovor s njim nje-zina vjera raste. To je inače obilježje ozbiljnoga su-sreta s Isusom. Ivan često opisuje promjene u vjerikod Isusovih sugovornika. Od površne prema du- bljoj, od izvanjske prema nutarnjoj. Promjena kodMarte je vidljiva i po tom što odmah zove svoju se-stru. Kad god se vjera produbi i postane životnija,ona se prenosi na druge. Na najbliže.

Marija odlazi Isusu dočim čuje da je on traži.Ivan kaže kako su za Marijom, ženom koju Luka

opisuje kao slušateljicu riječi, pošli mnogi. Isusugovori iste riječi kao i Marta. No, nedostaju onekoje se odnose na budućnost. Plače. Njezin plač i

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

P E T A

k or i z m

en a n

e d j el j a

plač onih koji su došli za njom je ljudski plač ne-moći pred smrću. Isus je potresen. Njegova po-tresenost nije samo žalost zbog Lazarove smrti ižalosti njegovih sestara. On je potresen ljudskom

nemoći pred smrću. On koji za sebe kaže da je Ži- vot stoji pred silom smrti. Potresenost se ponav-lja još jednom. Ovaj put nakon nevjere nekih pri-sutnih Židova. Neobična nevjera! Izriču je takoda njegova dobra djela pretvaraju u prigovore.On koji je slijepcu otvorio oči nije mogao učinitida Lazar ne umre. Tako glasi prigovor. Što je višedobra činio to je više rastao otpor prema njemu.Kada netko počne činiti dobro, to najprije izazove oduševljenje. Ubrzo potom se to smatra samo-

razumljivim. Potom ga se počne optuživati za onošto nije učinio. Na koncu se pojavi otpor. Tko godčini dobro treba računati da bi mogao završiti sotporom i optužbama. Ivan opisuje porast i snaguznakova koje Isus čini i usporedno s njima opisujekako raste otpor i neprijateljstvo prema njemu.

Na grobuIsus odlazi k grobu. Traži da se s pećine u kojoj jeLazar pokopan odvali kamen. Marta reagira. Ona

je maloprije izrekla svoju vjeru u Isusa, ali se predgrobom ponaša kao da smrt ima zadnju riječ. Za-dah se smrti čini važnijim od Isusove prisutnosti.

Isus je ne prekorava, ali je podsjeća na njihov raz-govor. Vjera otvara oči za Božju slavu. Vjerom se vidi slava Božja u svijetu. Isus, nakon što je ka-

men s groba odvaljen, moli. Javno. Glasno. Nje-gova molitva je zahvala. Zahvala Ocu za uslišanje.Još se na van ništa nije dogodilo, a Isus već za-hvaljuje što mu je molitva uslišana. U molitvi ka-že i zašto moli javno. Da se u njegovom djelovanjuprepozna Očeva volja. Da narod u onom što ončini prepozna kako on dolazi od Oca. Nakon što je zahvalio Ocu, Isus Lazaru zapovijeda. Zapovi- jed je glasna, kratka i jasna. Lazare, izlazi! I Lazarsluša. Onako kako je kozmos slušao Jahvu kada je

izgovarao riječi stvaranja. U oba slučaja život do-lazi kao posluh Božjoj riječi, kao odaziv na njegovzov. Lazar se na Isusov zov vraća u svoj zemaljskiživot. Isus će kroz svoju smrt prijeći Ocu. Smrtni-ci imaju smrtan život. Isus ima vječni život. Vje-rom se čovjek ne oslobađa smrtnosti. Vjera je pri-manje vječnoga života kojega Isus daruje svojima.Njegov je vječni život nadmoćniji od snage smrtikojoj su ljudi podložni. Vjernik ne živi da bi umro.On živi i umire da bi mogao sudjelovati u vječnom

životu. I u životu i u smrti povezan je s Isusom koji je uskrsnuće i život.Lazar izlazi iz groba, ali nije slobodan. Pove-

zane su mu noge i ruke, a lice mu je prekrivenoručnikom. Živa slika zavezanoga života. U njoj je vidljivo gdje je i kako sve smrt prisutna u životu.Pokazuje se što ljudi mogu jedni drugima u odno-su prema životu i smrti. Smrt je posvuda gdje po-stoje okovi, zavezanost, sputanost, sljepilo. Gdjegod to ljudi čine jedan drugome, stavljaju se u

službu smrti i oko njih se širi zadah smrti i neslo- bode. S druge strane, život je tamo gdje se događaposluh Isusovoj drugoj zapovijedi u ovom tekstu.Odriješite ga i pustite neka ide! Gdje god ljudi je-dan drugome odrješuju spone i skidaju povezedogađa se život.

Isus je Život. I zato se u njegovoj blizini događaoslobađanje za život. Tko god je zarobljen smrćusluži joj i širi je. Tko god se približava Isusu otvarase životu i služi mu. To je razlog zašto se vjera u Isu-

sa mjeri životom. Postoji tamo gdje se pokazuje po-tresenost ljudskom nemoći i patnjom, gdje se otva-ra prostor životu i gdje se oslobađaju sputani..

Ante Vučković

Vjernik ne živi da bi umro. On živi i umireda bi prispio u vječni život.(A. Siciliano, 1958.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 50,4-7

Čitanje Knjige proroka IzaijeGospodin Bog dade mi jezik vješt da znamriječju krijepiti umorne. Svako jutro on miuho budi da ga slušam kao učenici. Gospo-din Bog uho mi otvori: ja se ne protivih nitiuzmicah. Leđa podmetnuh onima što meudarahu, a obraze onima što mi bradu ču-pahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda niod pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže,

zato se neću smesti. Zato učinih svoj obrazko kremen i znam da se neću postidjeti.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 22,8-9.17-20.23-24

Otpjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide podruguju se meni,razvlače usne, mašu glavom:»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,rulje me zločinačke okružile.Probodoše mi ruke i noge,sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine mojei za odjeću moju baciše kocku.Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati imetvoje, hvalit ću te usred zbora.»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje Fil 2,6-11

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaKrist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijenadržao svoje jednakosti s Bogom,nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,postavši ljudima sličan;

Nedjelja Muke Gospodnje. Cvjetnica 16. ožujka 2008.

Prijedlozi za pjevanje Početak obreda: 468 Hosana Davidovu SinuU ophodu: 469 Židovska su djeca, 470-471 Himan Kristu KraljuUlazna : 472 Kad je ono Gospodin ili : 473 Dan nam svečan osvanuOtpj. ps.: 474 Bože moj Pjesma prije Ev.: 475 Krist postade poslušan

Prinosna: 461 O Isuse izranjeni Pričesna: 244 Odzivam se, Isuse Završetak: 480 O križu blagoslovljeni

Ulazna pjesma Mt 21,9Hosana Davidovu sinu:Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje.Izraelov Kralju: Hosana u visini!

Zborna molitva

Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj voljinaš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebei podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor

njegova poniženja, s njime zajedno trpimoi postignemo slavu uskrsnuća.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina.Djelima to ne zaslužujemo: ali se uzdamo utvoje milosrđe i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista,koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Pričesna pjesma Mt 26,42Oče, ako me ne može mimoići ova čaša

da je ne pijem, neka bude volja tvoja.

Popričesna molitva

Po ovoj pričesti smjerno te, Gospodine,molimo: Ti si nam smrću svoga Sinadao da se nadamo životu u koji vjerujemo.Daj da njegovim uskrsnućem stignemocilju zemaljskog putovanja, po istom Kristu,Gospodinu našemu.

N E D J E L J A M u k e

G o s p o

d n j e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

Molitva vjernikaBraćo i sestre, združeni u molitvi i nadahnuti Isusovim pouzdanjem u Oca,i mi se obratimo obratimo Ocu nebeskom proseći mudrost razumijevanjai snagu prihvaćanja njegove volje. Molimo zajedno:

Usliši nas, Bože.1. Bože, tvoj je Sin na današnji dan svečano ušao u grad Jeruzalem

da ondje dovrši tvoj naum spasenja:daj svojoj Crkvi da vjerno hodi putem evanđeljate jednom prispije k vratima nebeskoga Jeruzalema, molimo te.

2. Bože, tvoje je Sin na današnji dan bio slavljen kao kralji osloboditelj svoga naroda: daruj svojim vjernima

dar evanđeoske mudrosti da se ne dadu zavesti slavom svijetate da vjerno nasljeduju Kristov put koji vodi u slavu neba, molimo te.3. Bože, tvoj je Sin radi našega spasenja ostao poslušan tvojoj volji

sve do smrti na križu: pomozi nam razumjeti tvoju voljui onda kad na svome putu susretnemo križ i trpljenje, molimo te.

4. Bože, tvoj je Sin darežljivo oprostio svima koji su ga na smrt osudili:oprosti nam naše krivnje i daruj milost opraštanjasvima zbog kojih trpimo, molimo te.

5. Bože, ti si svoga Sina koji je sišao u iskustvo smrti, uskrsnuo od mrtvih:svjetlom uskrsnuća obasjaj i našu preminulu braću i sestre, molimo te.

Oče nebeski, tvoj se Sin predao u smrt radi našega spasenja i učinio nasdostojnima tvoga smilovanja. Primi naše molitve i daj nam životomnasljedovati ljubav i predanje tvoga Sina, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe,poslušan do smrti, smrti na križu.

Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime,ime nad svakim imenom, da se na imeIsusovo prigne svako koljeno nebesnikâ,zemnikâ i podzemnikâ.I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Fil 2,8-9

Krist postade poslušan do smrti, smrti nakrižu. Zato ga Bog preuzvisi i darova muime, ime nad svakim imenom.

Evanđelje Mt 26,14 – 27,66

Muka Gospodina našega Isusa Kristapo Mateju

NE D

J E L J A

uk e G o s p o d n j e

On naše grijehe i naše boli uze na se.(Erich Schickling)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

N E D J E L J A

Na blagdan Cvjetnice kršćani ulaze u crkvuu procesiji, slaveći tako Kristov ulazak uJeruzalem. O tomu nas događaju izvješta-

va Matejevo evanđelje koje se ove godine naviještana dan Cvjetnice: »Pođite u selo pred vama i od-mah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare.Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što re-kne, recite: ‘Gospodinu trebaju’, i odmah će ih pu-

stiti. To se dogodi da se ispuni što je rečeno po pro-roku: ‘Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi,krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mlade-tu magaričinu.’ Učenici odu i učine kako im nare-di Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njihhaljine i Isus uzjaha na njih.« ( Mt 21, 2-7)

O značenju ovoga događaja moguće je razmi-šljati na različite načine. No, ovaj put pokušao biho Cvjetnici progovoriti na jedan drukčiji, poma-lo neuobičajen način. Naime, u tekstu se spomi-

nje da je Krista uvela u Jeruzalem magarica, od-nosno magare. To znači da je prisutnost magarcau evanđeoskomu tekstu vrlo važna za razumijeva-nje Cvjetnice, ali i cijeloga Velikog tjedna.

Magareća ludost vjereMagarac u Kristovo vrijeme, baš kao i danas, nije bio životinja kojom je čovjek htio pokazati svojumoć i dostojanstvo. Sa svojim dugim, klempavimušima, nezgrapnim tijelom i revajućim glasanjem

i danas samo izaziva smijeh. Stoga je razumljivo da su svi vlastodršci antičkoga doba, a napo-se rimski carevi, ulazili trijumfalno u grad na ko-nju ili na bojnim kolima. Tako su dokazivali svojumoć. A sada, u Isusu Kristu pojavljuje se jedan vr-lo neobičan vlastodržac, čudan kralj koji ulazi trijumfalno u Jeruzalem na toj smiješnoj životinji,magarcu. Isus time obrće cjelokupno shvaćanjemoći : sada se moć shvaća kao poniznost, služenje, blagost. Evanđelist Matej navodi i rečenice proro-

ka Izaije: »Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć namagarcu .« ( Iz 62,11) Bog u Isusu Kristu izabiremagarca da bi ismijao, da bi se iskesio (usp. Ps

Cvjetnica i Kristovi magarci

2,4) i relativizirao čovjekov poredak, čovjekovužudnju za moći. Lijepo to sažima sveti Ivan Zla-tousti: »Krist nije vozio kola kao svi drugi kraljevi, nije zahtijevao časti, nije gurao od sebe ljude i

okružio se čuvarima, nego je na taj način pokazaosvu svoju blagost.« Dakle, slaviti Cvjetnicu značislaviti je s Isusom Kristom, s njegovim magarcemponiznosti koji čovjekovu mudrost okreće nagla- vačke (usp.1Kor 1,26-31).

Dobro se ovdje također podsjetiti da je u grč-koj mitologiji magarac omiljena životinja bo-ga Dionizija. Bog Dionizije predstavlja boga vi-na, opijenosti, ekscesa spram ustaljenih pravila.Njemački filozof Friedrich Nietzsche svoje je dje-

lo »Ecce homo« završio poznatim usklikom: »Di-onizije protiv Raspetoga«. No, zanimljivo je da jeu svojemu ludilu slao pisma prijateljima s potpi-

Kralj vječnoga kraljevstva dolazi u poniznosti.(Psaltir iz Würzburga, 1255., Benediktinerstift, Melk, Austrija)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

Kristov životni put i otkupljeni život kršćana uz: Fil 2,6-11ODJECI eIsusova muka i smrt na križu bili su dio Božjeg plana spasenja.Krist je prihvatio događaje muke i svoju smrt iz poslušnosti voljisvoga Nebeskog Oca. Na taj način Krist je na križu pobijedio sna-gu zla i grijeha snagom pouzdanja u Božju dobrotu i u Božju sve-mogućnost. I tako je trenutak Kristova prividnog poraza, trenutakKristove smrti na križu postao trenutak punog ostvarenja i dovrše-nja Božjeg djela otkupljenja čovjeka (čovječanstva) kao i trenutakKristova uzvišenja i trenutak njegove nebeske proslave.Kristov životni put poniznog (nesebičnog) služenja ljudima i po-slušnog vršenja volje Božje za vjernike je ne samo milosni izvorotkupljenja, nego i najviši, jedini uzor ponašanja u otkupljenomživotu i u međusobnom ophođenju.

A. Popović

NE D

J E L J A

uk e G o s p o d n j e

som »Dionizijeili Raspeti«. Vjerojatno je Nietz-sche tek prekasno, možda upravo u dionizijskomekscesu, uvidio da Isus Krist, Raspeti Bog, u sebi

uključuje i dionizijski element, element istinsko-ga obrata i »prevrjednovanja« svih čovjekovih vrjednota…

Magareća tvrdoglavost i podnošljivost vjereNadalje, poznato je da je magarac strašno izdržlji- va, ali i isto tako i jako tvrdoglava životinja. Nije ničudo da se u narodu nekoga iz milja naziva ma-garcem zbog njegove izdržljivosti i tvrdoglavosti.

Možeš ga mlatiti, tući, mučiti, ali on jednostav-no neće popustiti, ostaje pri svomu. Stari nam zavjet donosi događaj u kojem je Bileam tukao svoju magaricu jer nije htjela ići kamo je on zamislio( Br 22,21-35). Magarica, koja je vidjela anđela, nije htjela poći kamo je Bileam htio. Tako je magari-ca spasila život Bileamu i uputila ga na pravi put.Imajući na umu do sada istaknuto, usuđujemo sereći da Isus jaše na magarcu želeći tako simboličkiporučiti kako ostaje »magareći« odlučan, izdržljiv

i »tvrdoglav«, uporan i ustrajan u svojemu posla-nju. Isusa Krista, koji je potpuno predan svojemuOcu, ništa ne može odvratiti od vjernosti i ljubavi

prema Ocu i ljudima. Za nas kršćane to znači da vjerovati u Isusa Krista i slaviti Cvjetnicu zahtijeva ‘magareću’ ustrajnost, tvrdoglavost i upornost

u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.I na koncu, magarac je pravi »tovar«, dopu-šta da se na nj tovari i najteži teret. U tom smi-slu magarac ne misli na sebe, već na drugoga, ka-ko drugoga nekamo prenijeti. Nije Krist slučajnoujahao u Jeruzalem na magarcu. Poput ‘ponizno-ga magarca’ Isus je cijelim svojim životom nosio,podnosio i prenosio teret čovjekova života premaBogu. Cvjetnica i Veliki tjedan slavlje su toga Kri-stovatransitusa , prijenosa i nošenja čovjeka pre-

ma Bogu. Vjerovati u Isusa Krista, upoznavati ga(usp. Iz 1,3) moguće je jedino ako i sami posta-nemo ‘magarci’ koji će drugoga nositi Isusu Kri-stu. Još važnije, kako ističe sveti Augustin, ako do-pustimo Isusu Kristu da na nama ‘jaše’ i vodi nasu nebeski Jeruzalem: »Sjećaš se onoga magaretakoje je Krist vodio? Nemojmo se sramiti: mi smoono magare. Neka nas Gospodin jaše i vodi kamoon to hoće. Njegovi smo tovari i idemo u Jeruza-lem. Kad nas on jaše, nismo pritisnuti već uzdi-

gnuti. Kad nas on vodi, nećemo se izgubiti: njemuidemo, po njemu idemo i nećemo propasti.« (sve-ti Augustin).

Ivica Raguž

Ulaskom u Jeruzalem Isus iska-zuje potpunost svoga predanjaOcu. Čini se na trenutak da po-bjeđuju ljudi, oni koji se Isusu protive. Međutim, u ljudima kojimu se protive i u smrti na koju gaoptužuju Isus prepoznaje put do

Oca jer volja se Očeva ispunja ov-dje na zemlji, među ljudima i poljudima s kojima živimo. (C. T.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

SYMbolon

Ponuđeni tekst, osmišljen je kao pomoć za pripremui slavljenje pokorničkoga bogoslužja, a ne kao cjelo-viti obrazac, te ga je potrebno prilagoditi i dopuniti,u skladu s Redom pokore. Ulazna pjesma:

Kao što košuta žudi (PGPN 675.4)P OZDRAV I UVOD

Nakon znaka križa i prikladnoga pozdrava:Braćo i sestre, sakrament pomirenja jest sakramentsusreta s Bogom i njegovim licem. U ogledalu njego-

va lica spoznajemo istinu o sebi i o našim odnosimaprema braći ljudima. Zato svoju molitvu sažimlje-mo u vapaj Pokaži nam, Bože, svoje lice. Potrebnonam je njegovo očitovanje, njegova naklonost, kako bismo s njim i po njemu mogli svijet i ljude spoznavati i prihvaćati snagom Kristove ljubavi. P. Pomolimo se.(kratka šutnja)Dobri Bože, ti nas sjajem svoga pogleda pratiš nanašem životnome putu, u poslanju koje vršimo iu trpljenjima koja podnosimo. Obnovi nas u vjer-

nom nasljedovanju tvoga Sina da po našemu živo-tu sjaj tvoga lica svijetli i braći ljudima te da u nji-ma uvijek prepoznajemo tvoju blizinu, po Kristu.

LITURGIJA RIJEČI

Prvo čitanje: Ez 34,11-12.15-17: Evo sam ću potra-žiti ovce svoje, ili drugi prikladni tekst.

Otpjevni psalam: Prosti, Gospode, krivnju grijehamojega. (PGPN 98, br. 98)

Evanđelje:Što god učiniste jednome od ovih naj-

manjih, meni učiniste.(Mt 25,31-46) Razmatranje (nagovor):Netko se može preplašiti i biti u tjeskobi, kada po-stane jasno da je rečenica:‘Što god učiniste jedno-mu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ zbir svih propusta i prilika, jer ‘najmanjih’ ima ve-oma puno. Teško je ljubiti najmanje.Teško je ljubiti bližnje – kažemo – osobito kada vidimo kakosu ljudi oko nas škrti, uskogrudni, prevrtljivi, nepo- vjerljivi, kruti, kukavički, agresivni, žedni vlasti…

Pa ipak, koga sam ja to opisao i čije lice proma-tram u ogledalu svoje prosudbe i ocjene? Malen,stranac, neprijatan – to smo svi mi. Mi smobli- žnji drugima kojega tako teško možemo ljubiti. Mi

smo samima sebi stranci , jer samima sebi izgleda-mo preslabi, odviše bespomoćni i maleni. Stoga jošsnažnije osjećamo izazov zahtjeva i ne čudi nas štose govori oludosti kršćanske vjere.

No, gubimo li kao kršćani svoje lice? Gubimoga jer ga tako često ne želimo javno pokazati; jer se bojimo izložiti kršćansko lice, biti pošteni, otvore-no ga pokazati. Krist je u svemu postao jednak na-ma. On je postao tijelom, čovjekom; predao se, ži-

vio ludost ljubavi; nije zadržao ništa za sebe, kako bi prihvatio naše lice.On želi postati najmanji i ne nameće nikakvo

lice, već prihvaća lice svakoga čovjeka i po svojojljubavi želi darovati svakomu novo lice. On nam jepokazao kako nešto može postati lijepo samo ako je ljubljeno. Naše lice, koje skrivamo iza uloga ikrinki, može biti lijepo samo ako ga se voli. Ako mi,kao što je to on činio, volimo čovjeka, tada čovjekmože primiti novo lice, tada najmanji može ponov-

no iskusiti, da smije živjeti. Novo je lice preobra-ženo lice ljubavi – najveća pretvorba koju je Bogdonio na svijet. To je lice koji pokazuje Božje crte ioznake koje nam omogućuju da ne budemo bez li-ca i bez obraza.

Na licu svih ljudi i svakoga pojedinca postoji biljeg onoga koji je Put, Istina i Život. Svojim mi li-cem progovara bližnji za kojega bih toliko puta že-lio da ne bude preblizu. Kada to lice pokazuje bolili radost, pokazuje mi se lice »Postaloga jednakim

nama«, koji je došao da bi nas otkupio. Trebam li-ce svojega bližnjega jer mi je Krist u njemu bliži ne-goli u meni samome.

»Čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očimanevidljivo.« (A. de Saint-Exupéry) Koliko samo če-znemo da budemo viđeni srcem! Kako li nam je sr-ce samo ispunjeno kad naiđemo na razumijevanje,kad nas netko uzima ozbiljno i kada nas netko treba. Pa ipak, navezani na izvanjsko, prečesto ne gle-damo takvim očima. Gdje se zaustavlja naš pogled

prema drugome. Ne prosuđujemo li po kriterijimautjecaja, novca, ugleda, bogatstva…?»Nema veće ljubavi od ove da tko život svoj

položi za svoje prijatelje.« Kako mogu biti dom za

Pokaži nam svoj lik i daruj nam kršćansko licePokorničko bogoslužje u korizmi

P O K O R N I Č K O b o g o s l u ž j e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

druge biti dom? Samo tako da sa slabima budemslab, a s jakima jak; tako da imam vremena za dru-ge i da sam spreman dijeliti. Sve to mogu, ako pola-

zim od povjerenja u drugoga s kojim dijelim isti eu-haristijski kruh, s kojim dijelim krštenje i želju za vječnošću. U blizini s potrebnima postajemo svje-sni kako Krist naše lice uvijek iznova obnavlja i mijenja po svojoj ljubavi.

Što učinimo najmanjemu, to činimo njemu,te time i sebi samima. Tamo gdje postupamo pre-ma njegovoj volji, otvara se Božje kraljevstvo, jer,kaže nam Isus, »ondje gdje su dvojica ili trojica,sabrana u moje ime, i ja sam među njima«. On u

svakom čovjeku dolazi k nama s novim licem, aistovremeno je i na našemu licu kada se susreće-mo s drugima. Molimo da naše lice bude za drugeslika Bogakoji se obraća čovjeku.

ISPIT SAVJESTI

Ogladnjeh i dadoste mi jesti.Poznajem li siromahe svojega mjesta, svoje žu-

pe? Koliko imam vremena za glad za dobrotom,razumijevanjem i ljubavlju, koja mi postaje vidlji-

vom u životu društva, obitelji i bližnjih? Koliko vre-mena posvećujem razmišljanju o smislu i cilju ži- vota? Ostavljam li dovoljno vremena za odmor ilise gubim u zaposlenosti, bez promišljanja o svojim bližnjima kojima sam potreban odmoran i zdrav?Produbljujem li svoje spoznaje o vjeri kako bih mo-gao prenositi ih drugima? Koliko mjesta ima za Bo-ga u mojemu življenju i djelovanju? Iznosim li ja-sna kršćanska stajališta u političkom i socijalnomrazmišljanju tako da očitujem ljubav Boga prema

čovjeku i potrebu za pravednošću? Stranac bijah i primiste me.Koje sam korake i pokušaje poduzeo kako bih

uklonio prepreku anonimnosti u svojemu susjed-stvu, a da pri tom nisam bio nametljiv? Što po-duzimam da bih razbio predrasude o strancimaili ljudima iz drugih krajeva, koji imaju poteško-ća zbog svoje krajevne pripadnosti? Jesam li spre-man ‘pokazati svoje lice’ ili mi je draže zatvoriti sei ‘u svoj svijet’? Jesam li spreman priznati svoje

ograničenosti, slabosti i mane? Je li mi Bog postaostran, jer na njega više i ne mislim? Čitam li redovito Sveto pismo u kojemu nam je dana Božja ri- ječ, kao svjetlo na životnomu putu?

Gol bijah i zaogrnuste me.Jesam li koga ponizio da bih pokazao svoju

moć? Jesam li osjetljiv na tuđu bijedu i jesam li

spreman podijeliti dobra s onima koji oskudijeva- ju? S koliko osjetljivosti pristupam ljudima, brane-ći ili namećući svoje mišljenje? Jesam li spremanzaštititi čovjeka kojega su drugi duboko povrijedi-li i nepravedno optužili? Jesam li spreman javno iotvoreno priznati svoju vjeru u Boga i dati svjedo-čanstvo svoje vjere? Ispovijedam li otvoreno svojezajedništvo s Crkvom, pa i kad u svojemu okruže-nju nailazim na nerazumijevanje i neodobrava-nje? Jesam li aktivan u crkvenoj, župnoj zajednici?

Zauzimam li se za obespravljene i nezaposlene?Oboljeh i pohodiste me.Brinem li se za bolesne, invalide i starije oso-

be? Jesam li spreman pomoći i onim ljudima koji su zapali u različite ovisnosti? Štetim li svojemuzdravlju uzimajući sredstva koja vode do brzoga,ali pogibeljnoga užitka? Znam li čuvati ravnote-žu napora i odmora? Obrazlažem li drugima nadusvoje vjere koja me drži, tako da drugi ljudi moguod toga živjeti i sami prepoznati nadu? Koliko do-puštam Bogu da bude prisutan i djelatan u mojimriječima i djelima?

U tamnici bijah i dođoste k meni.Brinem li se o malodušnima i potištenima?

Pružam li im svojim svjedočanstvom svjetlo vjere?Dopuštam li da mi drugi pomognu ili sam previšeohol i samodostatan? Zatvaram li se htijenju dru-gih ljudi da se pomire i oproste? Dajem li dovolj-no prostora Božjoj ljubavi koja me želi osposobi-ti za novi život te da tako mijenjam svijet? Tražim

li iskreno Božje oproštenje u sakramentu pomire-nja? Jesam li zahvalan Bogu za sve što sam od lju-di primio? Slijedi kratka šutnja, a potom pjesma:Pogledaj, Gospodine, i smiluj nam se(PGPN 852),ili: Milosti je čas(PGPN 464).P. Ispovijedam se…P. Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam

grijehe naše i priveo nas u život vječni. Oče naš...

Slijedi pojedinačna ispovijed.( Priređeno prema tekstu I. Šaška iz:Komisija HBKza pripremu euharistijskih kongresa, Pokorničko bo-goslužje. Služba riječi. Litanije,Zagreb 2000.)

P OK OR NI Č K O

b o g o s l už j e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

G L A Z B E N I

Čuj Stvoritelju milostiv Korizmeni himan G.: M. Martinjak

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

GL A Z B E NI pr i l o

g

Neka dobrota tvoja, GospodineOtpjevni psalam za 2. korizmenu nedjelju

G.: M. Martinjak P S 33

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak

P I S M A i t a t e l j a

Klanjanje križu na Veliki petak

U vremenu priprave za slavlje vazmenogatrodnevlja razmišljamo nad jednim davno pristiglim pitanjem o značenju klanjanjakrižu na Veliki petak te o zahtjevima litur-gijskoga smisla da klanjanje bude pred sa-mo jednim križem.

S veukupnost kršćanskoga vjerovanja proistječeiz Kristova vazmenoga otajstva, njegove otku-

piteljske muke, smrti i uskrsnuća, pa stogai svako liturgijsko slavlje ima izvor i temelj u tomeistome otajstvu, otajstvu Krista. No, kad u godiš-njem ritmu liturgijskoga spomen-činjenja Kristovaotajstva slavimo taj Temelj vjere, vremenski oblikovan kao vazmeno trodnevlje, pred nama se pojavljuje niz elemenata koji zasjenjuju jasnoću ovazmenoj i‘križnoj’ utemeljnosti kršćanske vjere. Tako je i s na-činom slavljenjaotajstva križau liturgiji Muke Go-spodnje na Veliki Petak. Misao o križu duboko je ut-kana u pučku pobožnost vezanu uz taj Dan, kao i u‘pučku obrednost’, ali u samoj liturgiji Crkve sredi-šnjost križa nije tako jasno očitovana i življena.

Prva misao o liturgiji Velikoga Petka uprisutnjuje nam navještaj Muke Gospodinove iz evanđelja poIvanu. Ostali elementi obredne dinamike slavljaostaju manje pamćeni. Zašto? Zacijelo iz razloga štoim u našemu liturgijskom iskustvu i praksi nije da-na važnost koja im pripada. Navještaj Kristove mu-ke samo je (istina središnji) trenutak prvoga dijelaslavlja, Liturgije Riječi, koja je samo prvi stol zajed-

ništva s Kristom. U Liturgiji križa, oblikovanoj kaosredišnji i najvažniji dio slavlja, prepoznajemodru-gi stol zajedništva s Kristom – i to ne kao ‘zamje-nu’ za euharistijski stol (jer na taj dan Crkva ne slavi euharistiju), nego kao temelj i izvornost svakomenašemu slavlju, pa i euharistijskome. Križ je jedinikršćanski žrtvenik jer je jedna i neponovljiva otku-piteljska žrtva, ona na križu (oltar je samo spomen--žrtvenik jer je i euharistija spomen-žrtva).

Liturgijska praksa, međutim, više je impregnira-na pobožnošću negoli liturgijskom i teološkom mi-šlju, pa se veća pozornost daje našemu nošenju križas Kristom i našim križevima, negoli Kristu i otajstvunjegova križa. Pučka pobožnost u središte stavlja

Isusovonošenje križa, prihvaćanje križa i trpljenja.Liturgija, pak, u središte stavlja Kristov prinos na križu. On sekrižu dao nositi . Uistinu, lakše je nositikriž nego dati se križu da nas nosi. Vrelo našega ot-kupljenja nije u Kristovunošenju križa, nego u isti-ni da se Krist daonositi na križu, ina njemurazape-ti (predati) život za nas.

Liturgija Velikoga petka stoga križu, izvorno-me i jedinome kršćanskom žrtveniku, daje središ-nju važnost. Obred klanjanja križu trebao bi bitiizraz vjere i spomen-činjenja toga Kristova otkupi-teljskog darivanja na križu. Jasnoća obrednoga oči-tovanja vjere iziskuje otkrivanje/pokazivanje križa iklanjanje križu sa »svečanošću koja dolikuje vrelunašega spasenja«. Svečano, a ne samo pobožno kla-njanje! Klanjanje koje će biti slavlje, a ne samo po- božnost! Zato se inzistira da se u činu otkrivanja kri-ža kod svakoga poklika »Evo drvo križa« i poziva»Dođite, poklonimo se« svi ostanu neko vrijeme upoklonstvu i tišini.

Osobito je važno nastojati omogućitiliturgijsku

svečanost osobnome klanjaju vjernika pred križem.U liturgijskim se odredbama inzistira da se »križpruži na poklonstvo svakome vjerniku, jer je osob-ni poklon križu poglaviti element u ovome slavlju,te da se samo u preobilnome mnoštvu naroda rabiobred poklona sviju zajedno«. Jednako se inzistirada se »za klanjanje dade samo jedan križ, jer to tra-ži istinitost znaka«.

Jednost i neponovljivost Kristova prinosa nakrižu izražava se jedinstvenošću znaka – jednim kri-žem. Ponuditi više križeva za klanjanje, znači svrati-ti pozornost s Križa i njegove otkupiteljske snage naizvanjsku obrednost našega(!) odnosa prema križu.Razmišljanja koja takvu praksu nazivaju »pastoral-no opravdanom« uistinu se ne dotiču bîti pastoral-ne brige oko slavlja. U Rimskom misalu se savjetujeda se u slučaju velikoga mnoštva naroda radije iza- bere zajedničko klanjanje pred jednim križem, ne-goli pojedinačni poklon pred više križeva. Ako seponegdje vjernici opiru takvome zajedničkome kla-njanju, onda je to više nego dovoljan pokazatelj dakao najprikladniji obredni oblik ostaje pojedinačnoklanjanje pred jednim križem, pa i po cijenu dulje-ga trajanja. U ime svečanosti slavljenja Izvora svihnaših slavlja!

8/15/2019 Živo vrelo 2008


god. XXV. (2008.) br. 2Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik:Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević, Ivan Ćurić,Ivan Šaško, msgr. Antun Škvorčević, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Antun Škvorčević

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić, Gabrijela Miličević

Gračka priprema: Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferencijiKaptol 2610000 ZAGREB Telefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118e-mail: [email protected]

Tisak:Offset Markulin, Lukavec

živo vrelo

List izlazi 13 puta godišnje.Cijena pojedinog primjerka: 13,00 Kn

inozemstvo: 3,00 EUR; 5,00 CHF; 6,00 USD;6,00 CAD; 7,50 AUD

Godišnja pretplata: 169,00 Kninozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD;

78 CAD; 97,50 AUD

BiH, SR, CG, MNE: 30 EURZa pretplatnike s deset i više primjerakaodobravamo popust od 10%.

Uplate za Hrvatsku:žiro-račun: Privredna banka Zagreb, d.d. 2340009-1110174994model plaćanja: 02poziv na broj: upisati vlastiti pretplatnički broj

Uplate za inozemstvo: devizni račun: Privredna banka Zagreb, d.d.:

703000-012769 SWIFT: PBZGHR2X

Međunarodni broj bankovnog računa - IBAN:HR88 2340 0091 1101 7499 4

iz naših izdanja:

Naša izdanja potražite:

Hrvatski institut za liturgijski pastoralKaptol 26, 10000 Zagreb

tel.: 01 3097 117faks: 01 3097 118

e-mail: [email protected]

Povede ih na goru.Zbirka homilija za liturgijsku godinu A.

Autori: suradnici Živoga vrela.Uredio A. Crnčević.

304 str.65 kn

1

1

1

1

Božanski časoslov. Liturgijski molitvenik za puk,

1110 str. 120 kn

8/15/2019 Živo vrelo 2008


Istina života je u otvaranju,u nastojanju da dar života,bogato crpljen na Izvoru, procvate za sve ljudei Ljubavlju oplemeni sav svijet.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


živo vreloliturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji• god. XXV.• cijena: 13 kn

UDK 282

ISSN 1331-21702008

Naša tema:

Vazmeno otajstvo i pomirenje

o d

2 0

. o

ž u

j k a

d o

1 2

. t r a v n

j a 2

0 0 8

.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


živo vre lou ovom broju:

urednikova riječ

Socijalna zauzetosti euharistijska dosljednost

naša tema: Vazmeno otajstvo i pomirenje »Za leđa si bacio sve moje grijehe«,

Ivica Raguž O zajedničkome slavlju sakramenta

pomirenja, Ivan Šaško

Otkrivajući sakramentalnost sakramentapomirenja, Ante Crnčević

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: A. Vučković, I. Šaško, S. Sliškov A. Crnčević, I. Raguž, Ž. Tanjić

Misa večere Gospodnje. Veliki četvrtak

Petak Muke Gospodnje

Vazmeno bdjenje

Nedjelja uskrsnuća Gospodinova

Druga vazmena nedjelja

Treća vazmena nedjelja

trenutak

Dati vrijeme svakome obrednome činu

2

16

1

40

Njegove nas rane iscijeliše

Ne bijaše na njem ljepote ni sjajada bismo se u nj zagledali,ni ljupkosti da bi nam se svidio.Prezren bješe, odbačen od ljudi,čovjek boli, vičan patnjama,od kog svatko lice otklanja,prezren bješe, odvrgnut.

A on je naše bolesti ponio,

naše je boli na se uzeo,dok smo mi držalida ga Bog bije i ponižava.

Za naše grijehe probodoše njega,za opačine naše njega satriješe.Na njega pade kazna– radi našeg mira,njegove nas rane iscijeliše.

Iz 53,2-5

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K O V A

i j e č

UREDNIKOVA riječ1 9 8 3 – 2 0 0 8

živo vrelo

Zajedništvo pomirenja

omirenje, za kojim teži svaki čovjek, grijehom ranjen, Božji jedar i Božji pothvat. Bog nas je sve »sa sobom pomirio po Kri-stu i povjerio nam službu pomirenja« (2Kor 5,18). Slaveći Kri-

stovo vazmeno otajstvo u nerazdjeljivosti njegove muke, smrti iusksnuća, misao nam smjera na njegovo poslanje Pomiritelja, posla-nje Onoga koji je uspostavio prvotni sklad čovjeka s Bogom i sa svim

stvorenjem. »On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i sve-ga svijeta« (1Iv 2,2). U Kristovu otkupiteljskome činu vjerom prepoznaje-mo vrelo našega pomirenja koje živimo kao oslobođenje od grijeha i kao mi-losno zajedništvo s Bogom. Vjernički pogled na otajstvo križa podsjeća nasna »vertikalnu dimenziju podijeljenosti i pomirenja u odnosu Čovjek – Bog,koja s gledišta vjere uvijek u sebi nosi i horizontalnu dimenziju podijeljeno-sti i nužnosti pomirenja među ljudima« (Ivan Pavao II., Pokora i pomire-nje, 7). Ta duboka podijeljenost i ranjenost, koja je doprla do same ljudskenaravi, može biti ozdravljena i pomirena jedino Božjim otkupiteljskim dje-lom u kojemu je pobijeđeno kraljevstvo grijeha i razorena »pregrada raz-dvojnica« ( Ef 2,14) što ju je grijeh podigao među ljudima.

Pomirenje smjera k zajedništvu. Nije ga moguće zadobiti i živjeti izvanzajedništva. Stoga Crkva, zajednica vjernika, u svome općemu poslanju ima biti prepoznata kao »sakrament pomirenja«, tj. znak i oruđe pomirenja či-tavoga ljudskog roda ( Pokora i pomirenje, 11). U tome poslanju Krist je Cr-kvi, kao dar svoga čovjekoljublja, povjerio i posebni sakrament po kojem ćenjegovo vazmeno otajstvo biti trajnim izvorom pomirenja ljudima koje gri-

jeh i nakon krštenja ranjava. Crkva, jer u svome krilu okuplja grješne ljude,u isti je mah isveta i uvijek potrebna čišćenja, pa je trajno potrebna poko-re i obnove ( LG 8). Sakrament pokore doživljava se kao dar ponovne uspo-stave zajedništva.

Razmišljanja nad pastoralnom praksom, u kojoj je shvaćanje sakramen-ta pomirenja počesto svedeno na individualni čin duhovnoga ozdravljenja,otkrivaju nam potrebu većega nastojanja za otkrivanjem i slavljeničkim vr- jednovanjembožanskoga izvora pomirenja te za njegovim nužnim smje-štanjem ueklezijalni okvir u kojemu se pomirenje zadobiva i živi. Slavlje-

nje Kristova vazmenoga otajstva milosno je vrijeme ponovnoga otkrivanja islavljenjabožanskoga dara pomirenja u zajednici vjernika, Crkvi. .Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

V A Z M E N

O O

T A J S T V O

Sveto pismo navodi da je Bog »za leđa bacio svenaše grijehe«. U njegovoj dobroti naši su grijesi

uvijek »iza«, oprošteni su, odbačeni,da bismo mi bili prihvaćeni.

»Za leđa si bacio sve moje grijehe« (Iz 38, 17)

O oprostu

Ivica Raguž

V azmeno nas otajstvo potiče da razmatra-mo o Kristovu stavu prema svemu onomušto se događalo neposredno prije njegova

raspeća, na križu i poslije uskrsnuća. Kristov stavmože se teološki tumačiti na različite načine, kaoizričaj njegove vjernosti prema Bogu Ocu naoči-gled siline zla, kao objava trojedinoga božanskogživota ljubavi, kao izraz njegove savršene dobro-te i ljubavi prema čovjeku itd. No, Kristov se vaz-meni stav može promatrati također kao stav pra-štanja. Krist prašta u Getsemanskom vrtu, praštana križu i nakon uskrsnuća, prašta u susretu sasvojim učenicima i učenicama. Ovo kratko raz-mišljanje želi se pozabaviti značenjem Kristovapraštanja, a time i kršćanskoga praštanja. Na tonas nuka ne samo vazmeno otajstvo, nego i po-slijeratna situacija u našoj Domovini, u kojoj senaveliko govorilo, i još se uvijek govori, o potrebi praštanja, ili čak nepraštanja. Prije nego pred-stavimo obrise kršćanskoga poimanja praštanja,nakratko ćemo prikazati nekoliko filozofskih teo-rija o oprostu, koje bi nam trebale poslužiti za bolje razumijevanje same problematike prašta-nja te pružiti jasniji uvid u kršćansko poimanjepraštanja.

Čovjekova nemogućnost oprosta –– križ oprostaFrancuski filozofi, Vladimir Jankélévitch i Ja-cques Derrida, zastupaju temeljnu nezacijelje-nost i rascjepkanost ljudskoga bića, kojemu ne-mogućnost oprosta, a ne ostvarenje i mogućnostoprosta, štiti dostojanstvo. Prema Jankélévitchu,pravome oprostu žrtve treba prethoditi pokaja-nje počinitelja. Ali, prema užasnim i monstruo-znim zločinima, koji nadilaze čak i ideju radikal-noga zla (Jankélévitch misli na holokaust; mogli bismo dodati za naše prilike Vukovar), oprost se

ne smije dogoditi. U takvim situacijama ne smije se opraštati, ne samo zbog sebe, već i u ime žr-tava. Oprost bi značio jeftino pomirenje i zaboravonoga što je počinjeno. Stoga oprost mora osta-ti nemoguć: »Nismo kanili pomiriti iracional-nost zla sa svemogućnošću ljubavi. Oprost je sna-žan kao zlo, ali zlo je snažno kao oprost… Oprost

je jači od zla, a zlo je jače od oprosta. Ne moguizići iz toga.« Derrida u svojim promišljanjima o

oprostu prvo kritizira Jankélévitchevo mišljenjeda oprostu mora prethoditi pokajanje, jer bi timeoprost bio sveden na tržišnu ekonomiju, u kojoj bi oprostitelj bio u ulozi moćnika i gospodara nadpokajnikom. S druge strane, Derrida je takođerJankélévitcheva mišljenja da oprost mora ostatinemoguć. Ali, nasuprot Jankélévitchu, za Derridunemogućnost oprosta ne znači da je oprost nemo-guć, tj. da ga nema, već da može postojati samokao nemogućnost. Istina i bit oprosta jest njegovanemogućnost: treba stalno praštati i stalno traži-ti oprost, jer oprost opstoji kao nemoguć. Oprost jest nemoguć, jer je čovjek nezacijeljeno biće, koje trajno krivo priseže drugome, bilo praštaju-ći, bilo tražeći oprost: »Moram tražiti oprost sasvrhom da budem pravedan… Ali, trebam tako-đer tražiti oprost, jer sam pravedan, zbog činjeni-ce da sam pravedan, jer, želeći postati pravedan, ja sam nepravedan i izdajem… Jer je nepraved-no biti pravedan. Uvijek izdajem nekoga da po-stanem pravedan; izdajem uvijek jedno za drugo,krivo prisežem kao što dišem.« Stoga nemoguć-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrelo

V A Z ME N

O OT A

J S T V O

i p omi r en j e

nost praštanja otvara trajni i nikada zaustavljiviproces praštanja (pisanje je prema Derridi tako-đer trajni način traženja oprosta). Jedino nemo-gućnošću oprosta, koja detronizira egoizam mo-gućnosti, čovjek može ostati vjeran oprostu kaotakvomu, drugoj osobi i sebi samomu.

Ova nam razmišljanja ukazuju na vrlo bitnuproblematiku oprosta. Često se od žrtava i poči-nitelja traži brz i jeftin način praštanja ili traženjaoprosta, koji uopće ne vodi računa o snazi učinje-noga zla i o njegovim posljedicama. Svrha takvo-ga pomirenja nije pomirenje s drugim, već jeftinopomirenje sa samim sobom. Nerijetko se kršćaniispovijedaju Bogu kako bi se pomirili sa sobom,a ne s drugom osobom ili s Bogom. Takvo se po-mirenje uopće ne susreće s drugotnošću drugoga.Ono zapravo predstavlja Nietzscheovo shvaćanjepomirenja, prema kojemu samo bijedne i rezigni-rane duše ne mogu praštati. Za Nietzschea nadčo-

vjek prašta, jer je moćan, snažan i životan u sebi.Nadčovjek je trajno pomiren sa sobom, sve potvr-đuje pa tako i njemu učinjeno zlo prašta, tj. koristikao izričaj nutarnjega rasta svoje moći. U oprostuga ne zanima drugi, već njegova vlastita moć. Sto-ga kršćanski vid oprosta mora uzeti ozbiljno Jan-kélévitcheva i Derridina promišljanja o oprostu.

Mogli bismo reći da njihova promišljanjapredstavljaju perspektivu križa u svakom pro-cesu oprosta. Križ oprosta, kao praštanje i traže-nje oproštenja, bolno je i trajno izlaženje u susretdrugoj osobi, traženje druge osobe. U tom se tra-ženju doživljavaju i proživljavaju sva silina i moćpočinjenoga zlog djela. Križ oprosta podrazumijeva i eshatološku dimenziju oprosta: u ovomuzemaljskom životu prihvatiti nemogućnost pot-punoga zacjeljenja narušenih odnosa te se nadatipotpuno zacijeljenomu pomirenju između žrtve ipočinitelja na koncu vremena.

Čovjekova mogućnost oprosta u Isusu Kristu – uskrsnuće oprostaNo, o oprostu se može razmišljati i drugačije.Za Hannah Arendt oprost predstavlja odgovorna nesavladivost ireverzibilnosti zlih djela, kojasprječava čovjekovu sposobnost da djeluje dalje.Oprost oslobađa čovjeka od posljedica njegovihzlih djela te otvara mogućnost novoga djelovanja.Oprost je izvorno svojstvo čovjekove djelatnosti, jer je to jedina reakcija koja se ne ograničava nareakciju, već djeluje na nov i neočekivan način.Osveta, naprotiv, ne dopušta mogućnost novo-ga početka te veže počinitelja uz njegovo zlo dje-lo i njegove posljedice. Prema Arendt, Isus Kristotkrio je ulogu oprosta u području ljudskih dje-latnosti. Oprost je djelo ljubavi, ljubavi koja ra-zlikuje između osobe počinitelja i onoga što jeučinjeno. U tom smislu oprost, kao izričaj ljubavi, vrhunac je personalizacije ljudskoga bića, jerne reducira osobu na počinjeno zlo djelo. Na po-litičkoj razini oprost se ostvaruje u krjeposti res-pekta, poštovanja. Oprost promatra drugu osobus distance, neovisno o njezinim kvalitetama koji-ma se možemo diviti. Tako se oprost pod vidom

On grijehe naše uze na se…(Đ. Seder,)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema

V A Z M E N

O O

T A J S T V O

sliku. Upravo ta idealna slika omogućuje čovjekugrješniku prihvaćanje samoga sebe, obraćenje, budućnost; ona prihvaća grješnost ljubljene oso-

be i jamči joj da može biti više od onoga što jest usadašnjem trenutku. Tako se u praštajućoj spre-mnosti nadamo za drugoga, kao što se Bog u Isu-su Kristu nada za nas, stavljamo drugoga u pro-stor Božje budućnosti.3. Konkretno mjesto takve praštajuće spremno-sti jest molitva za drugoga. Treba moliti za osobukoja nas je povrijedila, da zatraži oprost, ako tonije učinila, jer bez priznanja pogrješke i traženjaoprosta, ona sama propada u mržnji. U prašta- jućoj molitvi osjećamo zapravo »rane« te osobekoje si je ona nanijela netraženjem oprosta. Li- jepo Augustin piše: »Sed obliviscere iniuriam tu-

poštovanja tiče osobe kao takve. Za Arendt, ne-stanak respekta u modernom društvu vrhunac jedepersonalizacije javnoga i društvenoga života.

Tako nam Arendt daje smjernice za kršćan-sko poimanje oprosta. Ovdje dakako ne možemoiscrpiti sve vidove kršćanskoga oprosta. Istaknu-li bismo samo sljedeće:1. Kada se govori o oprostu, u većini članaka, pro-povijedi i rasprava gotovo uvijek se polazi od važ-nosti praštanja drugomu, odnosno o oprostu seraspravlja isključivo s gledišta žrtve. Zaboravljase da oprost također znači tražiti oprost od dru-goga. Ponekad je traženje oprosta puno teže odpraštanja drugomu, jer nas u traženju oprosta če-sto sprječava naša oholost: ne želimo se pokaza-ti grješnima i slabima, odnosno ovisnima o drugi-ma. Stoga je potreban istinski obrat perspektive unašemu shvaćanju oprosta: treba prvo započeti spropitivanjem sebe samoga o spremnosti i stvar-nom ostvarenju traženja oprosta. Dakako, i tra-ženje oprosta vrlo je složeno. Augustin ističe da uodređenim slučajevima, posebice tamo gdje dru-ga osoba može iskoristiti naše traženje oprostada nas još više ponizi, može se i ne tražiti oprost.No, i u tom slučaju, premda ne izričitim riječima,oprost se može tražiti od drugoga, ako se npr. dru-gomu obraćamo »umiljatim riječima«: »Blandaenim appellatio, veniae est postulatio.«2. Životno nas iskustvo uči kako mnogi, koji sunas uvrijedili, uopće ne traže oprost, već šute ilise ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. Postav-lja se pitanje kako tada uopće govoriti o oprostu. Augustin tvrdi da se tada oprost treba događatikao »spremnost i raspoloživost« za oprost: »Si paratus es dimittere, iam dimisisti.« – »Ako sispreman oprostiti, već si oprostio.« Za razumijevanje praštajuće spremnosti može nam posluži-ti misao Simone Weil: »I ja sam također drukčijaod one kakvu si zamišljam da jesam. Znati to jestoprost.« Oprost bi ovdje značio omogućavanjedrukčijega zamišljaja sebe, odnosno drukčijegazamišljaja drugoga, njegove idealne slike. TakoBog nama prašta. Bog ima idealnu sliku o čovje-ku, ono što čovjek može i treba biti. Bog ljubi i ta-ko trajno donosi pred čovjeka grješnika idealnu

am, non vulnus fratris tui« - »Zaboravi svoju uvr- jedu, ali ne zaboravi ranu svoga brata.« Tako jepraštajuća molitva vrhunski čin ostvarenja ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu: prema Bogu, jer tako moliti za drugoga može samo onaj koji je sâm ispunjen Bogom, njegovom dobrotom;prema bližnjemu, jer se zaboravlja sebe i misli nadrugoga i na njegovo spasenje.4. Molitva Očenaša uči nas da jedino praštaju-ći drugima možemo i sami dobiti oprost od Bo-ga: »Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamodužnicima našim.« Ovdje se ne radi o tomu daBog prašta isto kao i mi, nego o tomu da Bogmo- že aktualnoopraštati nama samo ako mi opro-stimo drugima. Bog dakako nama prašta pod vi-dom spomenute praštajuće raspoloživosti, aliu nama njegov oprost može zaživjeti jedino akosami praštamo, ako smo sami ispunjeni Božjomljubavlju prema drugomu, kako nam to poručujeprispodoba o okrutnom dužniku: »Tako će i Otacmoj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca neoprosti svomu bratu« ( Mt 18, 23-35; također Lk 6, 37). Jednom riječju, tamo gdje je čovjek za-

Oprost uključuje zaborav, zacijeljeni zaboravu kojemu se ne zatvaraju oči pred počinjenimzlom, nego se počinjeno zlo stavljau odnos

prema Božjoj dobroti koja nadvisuje svako zlo.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrelo

V A Z ME N

O OT A

J S T V O

i p omi r en j e

tvorio svoje srce u nepraštanju, ta-mo ni Bog može ući u čovjekov životi oprostiti mu, jer je svoje srce zatvo-rio mržnjom i egoizmom.5. Oprost uključuje i zaborav. Posto- je dvije vrste zaborava: nezacijeljenii zacijeljeni. Nezacijeljeni zaborav nesuočava se s određenim negativnimdogađajem, ne prihvaća ga te ga na-stoji potisnuti. Nezacijeljeni zaboravstavlja negativni događaj izvan kontek-sta, izvan odnosa. U tom smislu mo-gli bismo ga nazvati nerelacijskim. Ikao takav ne može pobijediti nega-tivni događaj koji se, kada bismo ganajmanje očekivali, ponovno pojavi usvojoj žestini, jer nikada nije ni bio pre- vladan odnosom. Naprotiv, zacijeljeni zabo-rav jest relacijski, zaborav u odnosu. U nje-mu se negativni događaj prihvaća kao takav,ne zatvaraju se oči pred težinom počinjeno-ga djela. Ali, taj se negativni događaj stav-lja u odnos, i to u odnos prema Bogu, Božjojdobroti koja jeveća od svakoga pretrpljenogi počinjenog zla. U tojvećojBožjoj dobroti zlogubi svoju snagu, nestaje doslovce pred njegovom ljubavlju. Sv. pismo navodi da Bog prašta, bacajući naše grijehe iza svojih leđa ( Iz 38, 17).To znači da Bog negledanikada zlo kao zlo, našegrijehe kao grijehe, već uvijek u svjetlu svoje dobrote. Pred »leđima« takve dobrote grijesi mogu biti samo »iza«. Bog tako zaboravlja naše grije-he i prašta nam. I mi smo pozvani tako zaborav-ljati grijehe drugih i praštati jedni drugima, baca-ti ih iza leđa dobrote: »Praštanje je suprotno odstvaranja, jer stvarati znači stvoriti nešto iz niče-ga, a oprostiti vratiti to isto u ništa… Onaj koji ljubi obraća se u ljubavi onomu kojemu prašta i ka-

da se vraća njemu, on jednostavnone vidi ono što je iza njegovih leđa…Onaj koji ljubi skriva mnoštvo grije-ha, jer ljubav jednostavno ne pam-ti zlo… i sve pokriva (1 Kor 13, 6-7).«(S. Kierkegaard)

Tako za kršćane oprost nije sa-mo nemogućnost, već mogućnost,točnije stvarnost, jer je Božji oprostu Isusu Kristu stvaran oprost. Kri-stov uskrsni stav, »Mir vama« ( Iv 20,19.21), pokazuje da je već sada oprostistinski moguć, ako se čovjek prepu-sti Kristovu uskrsnom praštanju. UKristovu susretu s učenicima nakonuskrsnuća nema ni trunke osvete,gospodarenja i ponižavanja zbog to-ga što su ga izdali i napustili. Kristne želi oprost radi pomirenja sa sobom, nego da se pomirenje dogo-di u drugoj osobi, da njezine ra-ne zacijele. Sva Kristova ukazanjaučenicima odišu ozračjem novo-ga početka, jer Krist zna da su oni

više od onoga što si zamišljaju da jesu (»Dok su učenici u strahu za-

tvorili vrata«; Iv 20, 19). Krist uopće ne govori ogrijesima, skriva ih »iza svojih leđa« ne iz slabostii straha, već iz zaboravne ljubavi, koja je, jer otva-ra čovjeku mogućnost novoga početka, veća odsvakoga zlopamćenja. S Kristom praštati i moli-ti za oprost već sada omogućuje početak, uskrsnipočetak zacjeljenja rana i istinskoga pomirenjaizmeđu žrtve i počinitelja. I na koncu, ako ipak nemožemo tražiti oprost od drugoga, ako ne može-mo oprostiti drugomu: molimo za njega i već smopočeli praštati…

Svojom smrću on je uništio našu smrt…(A. Nocera)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema

V A Z M E N

O O

T A J S T V O

Nekoliko misli o zajedničkome slavlju sakramenta pomirenjas pojedinačnim ispovijedanjem grijeha

Ivan Šaško

R ed pokore iz god. 1974., proizišao iz obnove Drugoga vatikanskog sabora, oblikovan je tako da obredi i obrasci jasnije izražava-

ju narav i učinak sakramenta pomirenja (usp. SC , 72). Novi je obred također, posebice u svome dok-trinarnom uvodu, utemeljen na nauku Konstituci- je o Crkvi Lumen gentium (br. 8 i 11), odnosno o

crkvenoj stvarnosti sakramenta pokore, to jest, dau činu dobivanja Božjeg oproštenja, pokornika po-miruje s Crkvom.

Obred liturgijski utjelovljuje pastoralne odre-dbe ( Normae pastorales circa absolutionem sa-cramentalem generali modo imperetiendam)koje je objavila Kongregacija za nauk vjere s ob-zirom na opće odrješenje. Te odredbe, kao i pozivDrugoga vatikanskog sabora na zajedničko slavljenje sakramenata kad god je to moguće (usp. SC , 27), zahtijevaju da se tri obreda pokore razli-kuju, stavljajući u prvome naglasak na pojedina-čnost ispovijedanja, zatim u drugome na zajed-ničku dimenziju slavlja s pojedinačnom ispovijedii odrješenjem te, u trećemu na zajedničku dimen-ziju s općom ispovijedi i odrješenjem.

Ipak, valja primijetiti da Obrednik, a još i višeZakonik kanonskoga prava, naglašava da nemagovora o tri mogućnosti po slobodnome odabi-ru, nego se tri oblika smatraju komplementarni-

ma. Korištenje općega odrješenja je dopušteno,ali je strogo podvrgnuto crkvenim pravilima. Sdruge strane, ne postoji stroga zabrana korištenjanekoga od ova tri obreda. Jasno da se priželjku- ju i pastoralno prihvatljivi uvjeti: dovoljan broj is-povjednika; da se slavlje pomirenja ne pretvori upredugi duhovni razgovor.

Obred pojedinačne ispovijedi s pojedinačnimodrješenjem po svojoj je strukturi gotovo istovje-tan s prijašnjim obredom, ali se podosta razlikuje

u predloženome načinu slavljenja. Sličnost ustrojamožda objašnjava zašto je novi način slavljenja sa-kramenta, tipičan za Drugi vatikanski sabor – onajsa zajedničkom službom Riječi – nailazio i još uvi-

jek nailazi na slabu percepciju i crkveni odjek. Li-turgijski smisao i odredbe objašnjavaju da bi sakra-ment trebao bitislavljen i da ovdje, kao i u drugimpodručjima liturgije, napor da bi do toga došloizgleda nedjelotvoran, te da često ostaje bez utjeca- ja na plodnost sakramentalnoga djelovanja.

Ovdje valja spomenuti i ono što ide protiv

uvriježenoga mišljenja da je prvi oblik slavlje-nja sakramenta pomirenja obredno jednak obre-du prije Drugoga vatikanskog sabora. Naime, i uslavlju s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjempostoji ista teološko-liturgijska dinamika, koja usebi sadrži službu Riječi. Predloženo je da proslava uključuje čitanje barem jednoga retka iz Sve-toga Pisma (koji svećenik može naučiti napamet)te da nagovor nakon ispovijedanja grijeha trebaosmisliti tako da u pokorniku/pomireniku pota-

kne kajanje i osvijetli povezanost između sakra-menta pomirenja i vazmenoga otajstva. Nakonšto je pokajniku rečeno što treba učiniti kao dje-lo pokore, on svoje kajanje izražava jednom odpredloženih molitava ili svojim riječima, čuva- jući bitne elemente koji izražavaju žaljenje zbogučinjena grijeha i odluku da će živjeti u skladu sdarom obraćenja i više ne griješiti. Molitva odr- ješenja koja slijedi jasno pokazuje da pomirenjedolazi od milosti Oca; pokazuje povezanost izme-

đu pomirenja grješnika i Kristova vazmenog otaj-stva; ističe ulogu Duha Svetoga u oproštenju grijeha; te, konačno, naglašava eklezijalni vidik togasakramenta, jer pomirenje s Bogom je traženo idano po službi Crkve. Slavlje završava kratkimočitovanjem zahvale (psalamskim retkom) i mi-rodajnom riječju za pomirenika.

Isticanje slavlja, a ne samo odrješenjaDrugi i treći oblik slavljenja ovoga sakramenta na-

likuju jedan drugomu, osim u jednome. Naime,treći oblik ne uključuje pojedinačno (privatno) is-povijedanje grijeha, ali u oba nalazimo istinsku li-turgiju Riječi s nagovorom, ispit savjesti i, na pri-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrelo

V A Z ME N

O OT A

J S T V O

i p omi r en j e

mjer, pokorničke litanijske zazive. Kad se radi o

drugome obredu i pojedinačnome ispovijedanjugrijeha, unutar zajedničkoga slavlja, ono je praće-no pojedinačnim odrješenjem, a obred završavamolitvom zahvale za Božju milost.

Obred pomirenja više pokornika/pomirenikasa zajedničkom ispovijedi i odrješenjem zasigurno je novost u inače nepromjenjivome pregledu ra-zvoja pokorničke prakse tijekom nedavnih stolje-ća, a izvorna je i zajednička priprava za ispovijedprema dijelu koji je inače strogo osoban i privatan.

Događaj neprestane Božje vjernosti koji u vazmenomu otajstvu Sina ima svoje ispunjenje,puninu koja nadilazi bilo koji grijeh i ljudsku ne- vjernost te obraćenomu vjerničkom srcu daruje Duha životvorca, događa se ne bez obzira naobred ili prigodom obreda, jer upravo obred izra-žava i stvara događaj (spasenja); izražava i stvaraprihvaćanje-prianjanje-ostvarivanje dara od stra-ne čovjeka ‘pokornika’.

Unutar predviđenih načina slavlja postoje od-

lučujući i temeljni dinamizmi koji očituju puninusimboličke izražajnosti, te je upravo pomoću njihmoguće dohvatiti i pastoralnu vrijednost najpri-mjerenijega načina u našemu vremenu.

Prvu obrednu dimenziju tvorevrijeme i pro-stor . O vremenu Obrednik ne govori ništa speci-fično, što stvara poteškoće u iščitavanju slavlje-

ničkoga događaja. Ne kaže koje je vrijeme, bilo ucrkvenome ili osobnome kontekstu, najpriklad-nije za slavljenje pomirenja. Tako je sakramentostavljen vremenu ‘kad ima nekoga tko se želi is-povjediti’. Taj je element neizostavan, ali kao li-turgijsko slavlje ostaje u opasnosti da bude indi- vidualiziran u tolikoj mjeri da ta volja pojedinca bude jedinaactio sacramentalis. Otežavajuća jeokolnost i odnos prema mjestu slavlja. Ako sakra-mentalni čin ostaje na razini susreta dviju osoba

(pretpostavljajući prisutnost Božju), dimenzijaprostora uvelike gubi na važnosti.Drugi način je nešto određeniji, jer za vrijeme

zahtijeva zajednicu, a liturgijska zajednica imasvoje mjesto slavlja – crkvu, iako nije naznačenaspecifičnost. Pozornost privlači dvostrukost giba-nja u prostoru koje je potrebno u slavlju: od/iz zajednice do mjesta pojedinačnoga ispovijedanja teod toga mjesta prema/u zajednicu. Drugi načinslavlja u svojemu ustroju daje važnost prihvaće-

nosti u zajednicu; ići u crkvu, da bi nekomu bilooprošteno je istinsko iskustvo koje traži simbolič-ku ostvarenost pomirenja s Bogom i s Crkvom.

Osobe i službe koje obred predviđa su: pokor-nici i svećenik, ali drugi i treći način slavljenja us-pijevaju izraziti i bolje konkretizirati ostale službekoje govore o zajednici Crkve koja slavi: na prvo-me mjestu zajednicu, zatim čitače, đakone, ostalesvećenike... U drugomu je načinu riječ o ustroje-noj zajednici kao Crkvi moliteljici, zajednici kršte-

nih koji osjećaju, su-osjećaju i ispovijedaju obra-ćenje srca kao odrednicu kršćanske vjere. Cijela jeCrkva na službu toga snažnog elementa pokornič-koga iskustva. Crkva grješnike ne ostavlja same,niti njihov hod prepušta slučaju. Ona se moli, po-tiče i raduje obraćenju.

Od raznih govora koji se pojavljuju u slavljuiznimno su važni oni neverbalni, tj. geste. One se,kao ljudska interakcija i simbolički božansko-ljud-ski čin, nalaze u sva tri načina: geste pozdravlja-

nja, prihvaćanja; čitanja, slušanja, odgovaranja;ustajanja, sjedenja, klečanja; približavanja, uda-ljavanja. Ipak, među njima je i određujuća gesta polaganja rukena glavu pomirenika, kako bi se

Prikloni mi, Bože, lice svoje…(E. Schickling)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema

V A Z M E N

O O

T A J S T V O

na najjasniji način izrazio i odjelotvorio govor Bo-ga koji snagom Duha zahvaća i prigrljuje pokor-nika. Nije teško prepoznati da osobito drugi način

sadrži sve obredne sekvence i potrebnu dinamikuza istinski slavljenički čin, jer – zbog neprikladno-sti prostora – kvalificirajuća gesta polaganja rukunajčešće izgubi svoju snagu do neprimjetljivosti.Upravo je dimenzija tijela u cijelome pokornič-kom procesu iznimno naglašena, da bi se – akonije korišten predloženi obredni proces – tjelesnadimenzija ponovno svela na osobnu razinu poje-dinca, bez suprožimanja s obrednom dinamikomkojoj je dimenzija tjelesnosti važna.

Ustroj slavljaU sakramentalnome je iskustvu ono što je rečenoujedno i ono što je učinjeno. Valja se prisjetiti da jemanje važno ono što se kaže, a višenačinna kojise rečeno u sakramentu ostvaruje; važan je daklečin govorenja. Baš to –čin. No, za ulaženje u do-gađaj govorni su elementi nositelji polisemičnosti(višeznakovnosti) neverbalnoga. Osnovna shematriju načina slavljenja polazi od uvodnih obreda,

stavlja naglasak na službu Riječi, prelazi u obredpomirenja i slavlje zaključuje završnim obredima.

Uvodni obredi po svojoj interaktivnoj naravi,spojeni s riječima imaju izravnu funkciju raspolo-živosti vjernika, ali i poticajnu, jer istodobno po-

zivaju na raspoloživost, osobito snagom molitve.Potreba za obraćenjem srca i pokornički duh is-povijedaju se od samoga početka.

U službi Riječi postoje čini koji sadrže informa-tivne elemente, a nakon njih slijede odgovori koji su zazivni ili ispovjedni, ali nerijetko se pretačuu usklike. I ovdje se pokornička raspoloživost težiostvariti u kajanju, u boli zbog učinjenoga grijeha,u prepoznavanju Riječi koja propituje i spašava.

Obred pomirenja sadrži najprije razgovorni

govor koji postupno postaje deklarativnim, stva-rajući stav priznavanja svoga stanja grijeha, ne-slobode te prerasta u zaziv za milosrđem i opro-štenjem. Odrješenje, zajedno s gestom polaganjaruke pripada performativnomu govoru koji izjav-ljuje, zaziva, koji govori i čini, štovišegovorom či-ni. On taj trenutak čini poviješću spasenja, dje-lom obraćenja koje ostvaruje Bog u srcu kršćana.U tome se govoru vidi da je i u sakramentu pomi-renja Bog subjekt slavlja, ali neodvojen od Crkve.

Na kraju se završni obredi koriste hvalospjevnimtonom i zahvalom, ali ponovno ne zanemarujućikontekst zajednice vjere.

Kao sažetak se može reći da razni govorni činizahvaćaju pokornika i zajednicu u iskustvo pre-poznavanja vlastitoga stanja grješnosti i grijeha;otvorenosti daru obraćenja, milosrđa i oprošte-nja. U obrednome događanju, osobito drugoganačina (obreda) u sadašnjemu obredniku, postojideklarativna (didaskalijska) funkcija govornih či-

na koja dobiva svoju ‘nadopunu’ u zazivnoj funk-ciji koja izražava otvorenost Drugomu, da bi ga seprepoznalo i da bi se moglo susresti ga. Obred neželi vjernika informirati o Božjoj prisutnosti, negoga voditi u otajstvo, kako bi ga Bog ostvario (oslobodio od grijeha i vratio mu radost) u toj prisut-nosti. U tome smislu djelatne Božje prisutnostiodrješenje je bitno izražavanje Drugoga, iščekiva-noga, traženoga, zazivanoga.

Složeni ustroj slavlja – bez obzira na pojedi-

ne nedorečenosti – ostavlja dojam da je dovoljnolinearan, dobro raspoređen i ritmiziran. Sve sa-stavnice i njihova dinamika izražavaju hod vjer-

Sakrament pokore smjera k povratku vjernikau euharistijsko zajedništvo Crkve.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrelo

V A Z ME N

O OT A

J S T V O

i p omi r en j e

nika-grješnika-pokornika koji živi snažan trenu-tak metanoje – obraćenja: prepoznaje i priznajeBožju vjernost; čezne za njom i moli za nju, ispo-

vijeda ju i navješćuje i prihvaća oproštenje u zna-ku odrješenja. Moglo bi se reći: čovjek, u Crkvi, sasvojim znakovima i Bog sa svojim ‘znakom’, sim- bolički slave vrhunac obraćenja, a to je vraćanjeraskajanoga vjernika u mir s Bogom i s Crkvom.

Vrijednost zajedničkih slavljaOve su misli pokušaj da se pastoralno približi Red pokore ne samo predvoditeljima slavlja, nego i vjernicima, jer je u pitanju dinamizam vjere. On

se javlja kaoispovijedanje vlastitoga grijeha, što je omogućeno spasenjskim Božjim djelovanjem uRiječi i simbolu. Nije slučajno da riječispovijeda-nje izražava iispovijedanje grijehai ispovijeda-nje vjere (confessio – professio ). U toj se činjenicizrcali uzajamnost dvostrukoga iskustva. Polazećiod krštenja, kršćanski se život oblikuje kao trajnoobraćenje, pozivajući se na događaj milosti. Sa-kramentalni događaj – baš zato što nije govor ogrijehu i oproštenju, nego je događaj oproštenja –

svjedoči o nužnosti da stav obraćenja obilježi cje-lovitost kršćanskoga života.U svjetlu ponovno vraćene važnosti temati-

ke metanoje , u odnosu bilo prema složenomu di-namizmu vjere, bilo prema obnovljenomu smislugrijeha, može se razumijevati i pastoralno primje-njivati raznolikost oblika pomirenja. Uostalom,zadaća je Crkve: osloboditi slobodu čovjeka zaBoga; prericati Radosnu vijest Boga koji je sudac,ali i milosrdni otac; izražavati većom očitošću po-

zitivne vidike moralnih zahtjeva koje je Isus stavio pred čovjeka, da bi ga uvodio u radost zajed-ništva sa sobom, zahtjeva koji su utkani u živupredaju Crkve. Samo pred takvim izborima i kon-kretnom praksom, slavlje je moguće lišiti praktič-ne neznakovitosti u koju je stavljeno.

U pastoralnome se djelovanju ne smije odu-stati od zajedničkih pokorničkih slavlja, pripre-manja za pojedinačnu ispovijed, od služba Rije-či koje oblikuju Crkvu. Zajednička slavlja (iako ne

automatski), bolje nego što je to moguće u isklju-čivo pojedinačnim ispovijedima, očituju tri kon-stitutivne zbilje kršćanskoga pomirenja: 1. Crkvu

kao zajednicu u kojoj se događa pomirenje Bogas ljudima, u Isusu Kristu i u snazi Duha Svetoga;2. Božju riječ kao živu riječ koja se ne svodi na či-

tanje teksta Svetoga pisma; 3. molitvu koja sjedi-njuje vjernike u zazivanju, molbi i zahvali.Zajedničko slavlje bolje izražava istinu da po-

mirenje nije samo ispovijedanje grijeha, nego iispovijed vjere, uobličena u slavlje. Kategorijaslavlja dokida individualizaciju i nužno traži zajednicu vjere. U njoj se događa: međusobno pri-hvaćanje; slušanje Riječi; ispovijedanje Božje ljubavi i našega grijeha; prihvaćanje oproštenja, da bismo bili radosni svjedoci milosrđa.

Nema nikakve dvojbe da je eklezijalno spaja-nje pokore i sakramenta pokore/pomirenja boljepredstavljeno u drugomu i trećemu obliku, kao i upokorničkim slavljima, negoli u pojedinačnoj is-povijedi. Ipak, preko nove molitve/formule odr- ješenja, jedino u pojedinačnoj ispovijedi dolazedo izražaja kako odlučujući trenutci ekonomije spasenja trojstvenoga Boga, tako i spasenjskoznačenje Crkve. Upućujući kritiku skolastičko-tridentskomu shvaćanju sakramenata neki litur-

gičari drže opasnim isticanje bitnih riječi (verbaessentialia ), jer to predstavlja pokušaj stvaranjaotklona prema minimalističkomu vrijednosnommišljenju, nasuprot anamnetsko-epikletskoj te-meljnoj strukturi kršćanske molitve.

Iako se rijetko moli, kao meditaciju i razmi-šljanje o ljepoti događaja pomirenja predlažemtekst (razvijene) molitve općega odrješenja:

Bog Otac, koji ne želi smrti grješnika, nego dase obrati i živi; on koji nas je prvi ljubio i koji je

poslao svoga Sina u svijet, kako bi se svijet po nje-mu spasio, neka vam pokaže svoje milosrđe i udijeli vam mir. O. Amen. Gospodin Isus Krist, koji je predan zbog naših opačina i koji je uskrsnuo ra-di našega opravdanja; koji je izlio svoga Svetoga Duha na apostole, kako bi primili moć otpuštanjagrijeha, neka vas on po našoj službi oslobodi od zla i ispuni Duhom Svetim. O. Amen. Duh Brani-telj, koji nam je dan na otpuštenje grijeha, i u kojemu imamo pristup Ocu, neka očisti vaša srca i

obasja ih svojim sjajem, kako biste naviještali ve-lika djela onoga koji vas je iz tame pozvao u pre-divno svjetlo svoje. I ja te odrješujem…

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema

V A Z M E N

O O

T A J S T V O

Otkrivajući sakramentalnostsakramenta pomirenja

Razmišljanja o nekim zaboravljenim vidicima

Ante Crnčević

Listajući liturgijsku knjigu Red pomirenja i zadrža- vajući se na njegovim euhološkim (molitvenim)obrascima te na pojedinim obrednim odredbama i

smjernicama, naviru nam misli o sakramentu koji ni ne-koliko desetljeća nakon liturgijske obnove još uvijek nijerazvio i dosegao slavljeničku formu kakva mu je zadanau samome obredniku i teološko značenje koje bi se pro- vedbom obrednih normi s lakoćom dalo iščitati. Svode-ći slavljenje sakramenta na najjednostavniji i najkraćioblik (u formi pojedinačne ispovijedi) lako se gubi iz vidaslavljenička i eklezijalna dimenzija sakramenta, te se on,kao sakrament pokore i pomirenja nameće u svojoj mi-nimalističkoj formiosobne ispovijedi . Koliko god ona bi-la osobna, pojedinačna i privatna, ne bi smjela biti lišenaeklezijalne dimenzije koja stoji u temelju svakoga sakra-menta. Moguće je, međutim, uočiti da među današnjimkršćanima u govoru o ispovijedi u velikoj mjeri nedostaje razmišljanja i svijesti osakramentu pokore i pomire-nja. U ispovjednoj je praksi ostalo malo mjesta doživlja- jusakramenta , doživljaju pokore i doživljaju pomirenja .Redovitost ili učestalost ispovijedanja, u ozbiljnome pro-mišljanju, nije uvijek moguće izjednačiti sa sakramental-

nim životom.Individualizirani način slavljenja sakramenta pokorei mjesto u koje je ta praksa ‘zatvorena’, gotovo da sile našutnju o tome sakramentu. Razgovori o tome sakramentudotiču se samo izvanjskih elemenata: vremena od zadnjeispovijedi, crkve u kojoj smo pristupili ispovijedi, o susret-ljivosti svećenika ispovjednika… Teološki smisao, koji ra-svjetljava taj sakrament kao pomirenje s Bogom i ponovnozajedništvo s Crkvom, nije česta tema razgovora – dijelomi iz razloga jer u brojnim ispovijedima takvoga iskustva i

nema. Traženje nepoznatoga svećenika za »dobru ispovijed«, što se nerijetko može susresti, više govori o želji zapotpunom anonimnošću i privatnošću nego o »dobroj is-

»Bog nas izbavi iz vlasti tamei prenese u kraljevstvo Sina,

ljubavi svoje;u kome imamo otkupljenje,

otpuštenje grijeha.«(Kol1,13-14)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrelo

V A Z ME N

O OT A

J S T V O

i p omi r en j e

povijedi« (pri čemu bi bilo korisno postaviti i pi-tanje što je to »dobra ispovijed«). U redovitomeživotu redovito se ne povjeravamo nepoznatima.Povjerenje i povjeravanje pretpostavljaju zajed-ništvo, uzajamnost, blizinu. Psihologija bi, stoga,imala što reći o ‘iskrenosti’ naših ispovijedi prednepoznatim svećenikom te o ‘iskrenosti’ koja sezaodijeva u anonimnost, u skrivenost identite-ta (osobito kroz želju za ispovjedaonicom u kojojsvećenik ne može vidjeti naše lice). Ranokršćan-sku praksu javne pokore , u kojoj je za javne grije-he bila predviđena i javna pokora, a pokornici bi-li javno obilježeni pokorničkim znakom, kasnijasu stoljeća zamijenila oblikom privatne pokore ,a u današnjoj je praksi moguće govoriti o novomeobliku koji bi se mogao nazvatianonimnom po-korom ilianonimnom ispovijeđu. Brojnost ispo- vijedî u nekoj župnoj zajednici ne bi smjela biti prvi i jedini kriterij pastoralnoga zadovoljstva gledetoga sakramenta. Upravo sve prisutnija dimenzija potpune privatnosti, anonimnosti i pojedinač-nosti ovoga sakramenta sili nas na razmišljanje onjegovim zaboravljenim i zapostavljenim vidici-ma, obrednim i teološkim.

Zapostavljeni obredni elementiObnovljeni Red pomirenja predviđa tri obrednaoblika slavljenja:a) red pomirenja pojedinih po-kornika;b) red pomirenja više pokornika s pojedi-načnom ispovijedi i odrješenjem;c) red pomirenja više pokornika s općom ispovijedi i skupnim odr- ješenjem. Budući da je treći oblik predviđen samoza iznimne prilike, redovitoj praksi Crkve ostajuprva dva, od kojih je, na žalost, prvi postao stalnim(i gotovo jedinim) oblikom slavljenja. S obziromda je drugi oblik slavljenja, koji bi zacijelo trebao biti više prisutan u životu naših župnih zajednica,tematiziran u prethodnome članku, u ovom ćemose promišljanju zadržati na nekim slavljeničkim(obrednim) i teološkim sastavnicama prvoga obli-ka slavljenja, dakle onoga kojeg redovito susreće-mo u našemu pastoralnom iskustvu.

U tom obliku slavljenja svi su obredni se-gmenti individualizirani, svedeni na pojedinač-nost i na osobni susret pokornika i svećenika. No,

to ne znači da nema mjesta eklezijalnosti pomi-renja te nekim drugim teološkim vidicima. Nai-me, neovisno o kojemu je obrednome obliku riječ,obredna je struktura uvijek ista, a ona se sastojiod četiri obredna elementa: čin prijema pokorni-ka; navještaj Božje riječi; ispovijed grijeha; pokor-nikova molitva kajanja i svećenikovo odrješenje.Zabrinjavajuća je činjenica da su naše ispovijedipočesto obredno siromašne: nerijetko nedostaje

pravoga prijema (jer se početak svodi na uobiča- jeni pozdrav između pokornika i svećenika), a na- vještaj Božje riječi redovito se izostavlja, s poku-šajem opravdavanja vremenskim ograničenjem i velikim brojem pokornika. Takva ‘neformalnost’sakramenta vodi k još većoj personalizaciji, pa nečudi da mnogi vjernici ispovijed doživljavaju tekkao osobni susret (i razgovor) sa svećenikom.

Zaobred prijema Obrednik, nakon pozdravai znamenovanja znakom križa, predviđa da sve-ćenik prikladnim riječima potakne na pouzda-nje u Boga koji udjeljuje oproštenje grijeha. Osimobrasca koji se u ispovijedi može čuti (»Gospodinti bio u srcu da skrušeno ispovjediš svoje grije-he«), koji je najkraći među ponuđenima, Obred-nik donosi i druge, od kojih spominjemo neke:»Božje nam svjetlo sjaji u srcu: Bog neka ti dadespoznati tvoje grijehe i njegovo milosrđe«; »Pri-mio te Gospodin Isus: on nije došao zvati praved-ne nego grješnike. U njega se uzdaj.« ( Lk 5,32);»Milost Duha Svetoga rasvijetlila ti srce da s po-uzdanjem ispovjediš svoje grijehe i upoznaš Bož- je milosrđe«; »Ako si sagriješio, ne gubi pouzda-nja. Kod Oca imamo zagovornika, Isusa Krista,pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grije-

he; ne samo naše nego za grijehe svega svijeta.«(1Iv 2,1-2). Ti su obrasci navedeni kao paradigmaza druge koje će svećenik sam oblikovati, nadah-

Traženje nepoznatoga svećenika za »dobruispovijed« više govori o želji za potpunom

anonimnošću i privatnošću nego o »dobrojispovijedi«. Sakrament, u svojoj istinitosti, ne težiza privatnošću, nego za obnovom zajedništva.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


12

NAŠA tema

V A Z M E N

O O

T A J S T V O

njujući se prije svega svetopisamskim riječima oBožjemu milosrđu i praštanju.

Među zadaćama obreda prijema izdvaja seuzdizanje ispovijedi iz moralne i etičke prosudbei osude osobnoga života te njezino smještanje naobrednu (liturgijsku) razinu koja otvara prostorBožjemu spasenjskom djelovanju. Savjest koja nas optužuje ne smije zasjeniti svijest o Bogukoji u sakramentu spasenjski djeluje. Znak križana početku sakramentalnoga susreta (sa sviješćuda se sve događa u imenu/snazi Boga koji je pri-sutan) i prezbiterova riječ koja podsjeća na Bož- je milosrđe koje se daruje, imaju zadaću uvestipenitenta u sakramentalno događanje kojemu je

ji nam govori«. I taj uvodni oblik pokazuje koli-ko je navještaj prilagođen pojedinačnome slav-lju. Navještaj Božje riječi dragocjen je trenutakslavlja, ali ne samo zbog sadržaja i poruke kojutekst u sebi nosi nego, još više, zbog sakramen-talnosti Riječi koja se uprisutnjuje u međuljud-ski ‘ispovjedni’ dijalog. Božja Riječ, koja je nekoćsnagom utjelovljenja postala događaj (eventum )među ljudima, Kristovim vazmenim otajstvomprestala je bitieventum da bi po djelovanju DuhaSvetoga nastavila u Crkvi živjeti kaosacramen-tum. Svaki put kad se u liturgiji naviješta Božjariječ, ona postaje ‘događajna’, spasenjski djelo-tvorna, uprisutnjujući i aktualizirajući Božje dje-lo spasenja. Kroz liturgijski navještaj Riječ posta- jesacramentum audibile , sakrament koji se čuje,osluškuje. Otajstveni susret očitovan kroz sluša-nje otvara pokornika Božjemu djelu oproštenja ipomirenja.

Uvođenje navještaja Božje riječi u slavlje sa-kramenta pomirenja najvidljivija je novost posli- jesaborskoga obnovljenog Reda. Teško je pronaći valjane razloge koji bi mogli opravdati činjenicuda ta novost nije gotovo nikada vidljiva u obred-noj praksi. Vremensko ograničenje ne može uvijek biti pravim razlogom jer ukoliko je riječ o ve-ćemu broju pokornika, tada je zacijelo prigoda zadrugi oblik slavljenja u kojemu će liturgija rije-či zadobiti još dostojnije mjesto. Izostavljanjemnavještaja Božje riječi u slavljenju sakramen-ta pomirenja daje se prilika pogibeljnosti da sa-kramentalni čin pomirenja bude gledan samo uokviru povjerljivoga međuljudskog susreta koji bi bio uvjetovan iskrenošću čovjekova kajanjai duhovnošću svećenika-ispovjednika. Čin je sa-kramentalan ukoliko nas dovodi u iskustvo Bogai njegova spasenja. Sakramentalnost ima izvor uBogu koji se otajstveno uprisutnjuje.

Bog, Otac milosrđa…Premda će mnogi penitenti i ispovjednici reći dasvećenikova molitva odrješenja pripada bîti sa-

moga sakramenta pomirenja, taj je obredni tre-nutak nerijetko prekriven različitim sjenama koje priječe njegovu izričajnost i doživljajnost: tihi

Bog prvi subjekt. Tako svećenik nije samo sluša-telj vjernikove iskrenosti nego je, prije svega,slu- žitelj Božjega milosrđa koje se daruje kroz sakra-ment Crkve.

Za drugi dio slavlja,liturgiju Riječi , predvi-đeno je da svećenik, ili sam pokornik, pročita iliizreče naizust neki prikladni odlomak Svetoga pi-sma jer Božja riječ, zadobivajući u slavlju sakra-mentalnu snagu, »prosvjetljuje vjernika da upo-zna grijehe, pozivlje ga na obraćenje i potiče napouzdanje u Božje milosrđe« ( Red pokore, 17).

Uz to, navještaj Božje riječi predstavlja oprošte-nje i pomirenje kao plodove koji proistječu iz Kri-stova vazmenoga otajstva i iz životvornoga djelovanja Duha Svetog u Crkvi.

Kod slavlja pomirenja pojedinih pokornikaObrednik nudi dvanaest jezgrovitih svetopisam-skih odlomaka od kojih većina dužinom ne pre-lazi tri retka, a brižan će svećenik i penitent zacijelo pronaći i druge prikladne odlomke, pri čemuće gajiti pozornost na duh liturgijskoga vreme-

na ili neko drugo (npr. blagdansko) ozračje slav-lja. Svećenik u navještaj Božje riječi može uvestiovim ili sličnim riječima: »Čujmo Gospodina ko-

Čini se da pokornici više pozornosti posvećujusvojoj molitvi pokajanja negoli samoj molitviodrješenja. Molitvi odrješenja valjalo bi datibarem jednaku pozornost, razumijevajućinjezine spasenjske i eklezijalne naglaske.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrelo

V A Z ME N

O OT A

J S T V O

i p omi r en j e

(nečujni) način izgovaranja, nevidljivost (ili od-sutnost) prateće epikletske geste polaganja ruke(ili ruku), istovremenost izgovaranja svećeniko- va odrješenja i pokornikova kajanja, nedostatnopoznavanje teološkoga sadržaja i značenja samemolitve odrješenja. Čini se da pokornici u redovitome ispovijedanju više pozornosti posveću- ju svojoj molitvi pokajanja negoli samoj molitviodrješenja. Molitvi odrješenja valjalo bi dati ba-rem jednaku pozornost. Pokušajmo, stoga, zako-račiti u ozračje u koje nas ona uvodi svojim teo-loškim značenjem, biblijskim nadahnućem iliterarnim obilježjem.

Predsaborski (tridentski) obrazac odrješenja bio je oblikovan u strogoj juridičkoj formi, kaosudački pravorijek (actus iudicialis ) kojim je sve-ćenik (auctoritate Christi ) odrješivao od grijeha,a što je u velikoj mjeri bilo uvjetovano nastoja-njem Crkve da, pred naukom reformatora, očuva jasnim i netaknutim nauk o zadaći služitelja Cr-

kve u otpuštanju grijeha. Zato je naglasak stav-ljen na riječi (Ja te odrješujem od grijeha tvojih…; Deinde, ego te absolvo a peccatis tuis…).

U obnovljenoj liturgiji sakramentalnoga po-mirenja obrazac odrješenja oblikovan je prijesvega kao molitva Crkve. »Bog,Otac milosrđa,koji je smrću i uskrsnućem svojega Sina pomiriosa sobom svijet i izlio Duha Svetoga za otpuštenjegrijeha, neka ti poslužbi Crkve udijeli oproštenjei mir. I ja te odrješujem od grijeha tvojih u imeOca i Sina i Duha Svetoga.«

Prvi dio obrasca, koji je u potpunosti nov ipo strukturi pretpostavljen drugome dijelu, isti-če da je Bog izvor sakramentalnoga pomirenjai otpuštanja grijeha, što je sadržano u naslovu»Otac milosrđa« ( Pater misericordiarum , usp.2Kor 1,3). Pluralni oblik latinskoga izričaja mi-losrđe (misericordiarum ), što je u hrvatskome jeziku neuobičajen način govora, u sakramentuuprisutnjuje Boga koji kroz povijest trajno oči-tuje svoje milosrđe. On je Otac »mnogoga milo-srđa«, mnogih milosrdnih djela. Nije riječ tek omilosrđu kao vlastitosti koja pripada Bogu, nego

o djelima milosrđa koja Bog neprestano očituje.Sakrament tako postaje novi trenutak svete povijesti spasenja, novo djelo milosrđa. Vrhunac Bož-

»Niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, nevonoga Jaganjca.«(1Pt 1,18-19)

E .

S c

h i c k l i n g

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema

V A Z M E N

O O

T A J S T V O

jega čovjekoljublja i milosrđa očitovan je u otaj-stvu Kristove Muke/Smrti i Uskrsnuća, kojim jeOtac pomirio svijet sa sobom. Gramatički para-lelizam istoga rečeničnoga sklopa (mundum re-concilisati – Spiritum Sanctum effudisti ) nagla-šava da je izlijevanje Duha Svetoga za otpuštanjegrijeha plod istoga vazmenoga otajstva. Tim Plo-dom u Crkvi se nastavlja Kristovo djelo otkuplje-nja, djelo oslobađanja/odrješenja od grijeha.

Prvi dio obrasca završava deprekativnim (op-tativnim) izricanjem »želje« da Bog udijeli opro-štenje i mir ( Bog, otac milosrđa… neka ti udije-li oproštenje i mir). Može se reći da toj molitvi,koja tvori sržni dio sakramentalnoga čina, nedo-staje jasnijega epikletskog izričaja koji bi bio sat-kan u izravnoj vokativnoj formi zaziva i koji biotkrivao sadašnjost Božjega djelovanja po sna-zi Duha (npr. Bože, Oče milosrđa, koji si…udije-li ovome svome sluzi oproštenje i mir.) Takva supromišljanja već više puta istaknuta u ozbiljnimliturgijsko-teološkim radovima. Pojedini autoriističu da bi u takvoj preformulaciji postao ‘suviš-nim’ drugi dio obrasca odrješenja (»I ja te odrje-šujem…«) koji je već i u sadašnjoj formulaciji ne-spretno i bez nutarnje povezanosti, kao zasebnarečenica, pridodan uz prvi dio molitve. Nije naime

moguće s jasnoćom odgonetnuti na koji se načinima ispravno razumijevati nutarnja povezanost(npr. na tragu uzročnosti/posljedičnosti ili na tra-gu stupnjevitoga razvoja misli) dvaju dijelova koji su međusobno povezani tek običnim sastavnim veznikom »i« (et ). Zasigurno je da se kod obnovekanilo istaknuti, i nipošto zanijekati, služiteljskuliturgijsku narav Crkve, bez čijega služenja nemasakramenata. Neosporno je da Bog daruje milostoproštenja grijeha po Crkvi koja djeluje po sve-ćeničkoj službi (Uvod. napom., 6), te da je Kristapostolima dao »vlast odrješivanja« (Mt 18,18).No, jednako je potrebno istaknuti da se služba Cr-kva (ministerium Ecclesiae) u sakramentu poko-re ne može svesti samo na svećenikov čin odrješe-nja. Duhu obnovljene liturgije bili bismo bliži kad bi obrazac odrješenja davao više mjesta i važno-sti samoj molitvi za oproštenje negoli vlasti odr- ješivanja. Osim toga, ostatak ‘staroga duha’ vidljiv je i u grafičkome isticanju upravo ovoga zadnje-ga, juridičkoga dijela obrasca, koji je u liturgij-skim knjigama (pa i u tipskome latinskome izda-nju) nepotrebno tiskan velikim slovima, čime sestječe dojam da je upravom on najvažniji i jedini»bitni« element sakramentalnoga čina, pa se kat-kada događa da se molitva odrješenja reducira sa-

Milost pomirenja daruje se i živi u sakramentalnome zajedništvu Crkve.(M. Zela, 1950.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrelo

V A Z ME N

O OT A

J S T V O

i p omi r en j e

LITURGIJSKIalendar

OŽUJAK 20 Č ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE 21 P PETAK MUKE GOSPODNJE 22 S VELIKA SUBOTA. Vazmeno bdjenje

SZ: Post 1,1–2,2 (ili 1,1.26-31a); Post 22,1-18 (ili 22, 1-2. 9a.10-13.15-18); Izl 14,15–15,1a; Iz 54,5-14; Iz 55,1-11; Bar 3,9-15.32–4,4; Ez 36,16-28; NZ: Rim 6,3-11; Ps 118; Mt 28,1-23 N NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOV 24 P DRUGI DAN VAZMENE OSMINE

Dj 2,14.22-32; Ps 16,1-2a.5.7-8.11; Mt 28,8-1 25 U TREĆI DAN VAZMENE OSMINEDj 2,36-41; Ps 33,4-5.18-20.22; Iv 20,11-18

26 S ČETVRTI DAN VAZMENE OSMINEDj 3,1-10; Ps 105,1-4.6-9; Lk 24,13-35

27 Č PETI DAN VAZMENE OSMINEDj 3,11-26; Ps 8,2a.5-9; Lk 24,35-48

28 P ŠESTI DAN VAZMENE OSMINEDj 4,1-12; Ps 118,1-2.4.22-27a; Iv 21,1-14

29 S SEDMI DAN VAZMENE OSMINE

Dj 4,13-21; Ps 118,1.14-21; Mk 16,9-15 30 N DRUGA VAZMENA NEDJELJA 31 P NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO, svetkovina

Iz 7,10-14; Ps 40,7-11; Heb 10,4-10; Lk 1,26-3TRAVANJ 1 U Svagdan; Dj 4,32-37; Ps 93,1-2.5; Iv 3,7b-15 2 S Svagdanili: Sv. Franjo Paolski

Dj 5,17-26; Ps 34,2-9; Iv 3,16-21 3 Č Svagdan; Dj 5,27-33; Ps 34,2.9.17-20; Iv 3,3 4 P Svagdanili: Sv. Izidor Seviljski

Dj 5,34-42; Ps 27,1.4.13-14; Iv 6,1-15 5 S Svagdanili: Sv. Vinko Ferrer

Dj 6,1-7; Ps 33,1-2.4-5.18-19; Iv 6,16-21 6 N TREĆA VAZMENA NEDJELJA

7 P Sv. Ivan Krstitelj de la Salle, prezbiter, spomendan Dj 6,8-15; Ps 119,23-24.26-27.29-30; Iv 6,22-

8 U Svagdan; Dj 7,51 – 8,1a; Ps 31; Iv 6,30-35 9 S Svagdan; Dj 8,1b-8; Ps 66,1-3a.4-7a; Iv 6,35 10 Č Svagdan; Dj 8,26-40; Ps 66; Iv 6,44-51 11 P Sv. Stanislav, biskup i mučenik, spomendan

Dj 9,1-20; Ps 117,1-2; Iv 6,52-59 12 S Svagdan; Dj 9,31-42; Ps 116,12-17; Iv 6,60-

mo na taj dio (uz pokušaje traženja opravdanja u velikome broju pokornika…).

Ova razmišljanja nisu iznesena s razlogomda se pojedince uvede u iskušenje nedopušteno-ga preformuliranja liturgijskih obrazaca, nego srazlogom da se sve, i liturgijske služitelje pomi-renja i pokornike, potakne na dublje poniranjeu otajstvo Božjega milosrđa koje se, po svećenič-koj službi Crkve, daruje u daru oproštenja, mirai odrješenja od spona grijeha. Tu nas može po-učiti i primjer bizantske liturgije u kojoj, u slav-lju sakramenta pokore, pokornik i svećenik, zvan»duhovnim ocem«, pred ikonom Kristova licazajedno mole za oproštenje pokornikovih grije-ha. Izvor oproštenja jest Bog. Svećenik je, u po-slanju i svećeničkoj službi Crkve, služitelj togaBožjega darivanja.

U teološkoj se literaturi jednako susreće i pri-govor zbog postojanja samo jednoga molitveno-ga obrasca odrješenja u sakramentu pomirenja. Vezanje odrješenja uz juridičku »formulu«, za-tvorilo je pogled u spoznaju da različite situacije i okolnosti pokornika iziskuju raznolikost litur-gijskih obrazaca odrješenja, prilagođenih nekim važnim datostima (npr. ispovijed djece, pomire-nje u slučaju teškoga grijeha, pomirenje onih koji dugi niz godina nisu pristupili sakramentu…).Ne postoji valjan teološki razlog koji bi priječiotakvu raznolikost, koja bi bila znak bogatstva, jerako je Crkva u poslijesaborskome razdoblju da-la na uporabu različite euharistijske molitve (njih više od dvadeset, a od kojih dio za uporabu općojCrkvi), onda je sasvim razložno o takvoj moguć-nosti razmišljati i kad je riječ o sakramentu pomi-renja. K tomu valja napomenuti da liturgija istoč-nih obreda nije nikada odrješenje vezala uz samo jedan molitveni obrazac.

Zaključujući ovo razmišljanje korisno je po-svijestiti i važnost epikletske geste polaganja ru-ku u sakramentu pomirenja. Iako nedostaje po-trebna poveznica te geste s molitvom odrješenja,ona bi trebala očitovati (a što znači da bi trebala

biti očita) djelovanja Duha koji je, kao plod Kri-stova vazmenoga Otajstva, izliven – za oprošte-nje grijeha.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Izl 12,1-8.11-14 Čitanje Knjige IzlaskaU one dane Gospodin reče Mojsiju i Aronuu zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vambude početak mjesecima; neka vam bude prvimjesec u godini. Ovo objavite svoj zajedniciizraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mje-seca neka svatko po porodici pribavi jednoživinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodicapremalena da ga potroši, neka se ona priključisvome susjedu, najbližoj kući, prema brojuosoba. Podijelite živinče prema tome kolikokoja osoba može pojesti. Živinče neka budebez mane, od jedne godine i muško. Možeteizabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga dočetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A ondaneka ga sva izraelska zajednica zakolje izmeđudva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope obadovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se budeblagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se

pojede te iste noći s beskvasnim kruhomi gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanihbokova, s obućom na nogama i sa štapomu ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljomi pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj,i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ćui sva egipatska božanstva. Krv neka bude znakna kućama u kojima vi budete. Gdje god spa-zim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokoljuzatornomu kad se oborim na zemlju egipat-sku. Taj dan neka vam bude spomendan.Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbiod koljena do koljena.«Riječ Gospodnja.

Drugo čitanje1Kor 11,23-26

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostolaKorinćanimaBraćo: Ja od Gospodina primih što vama

predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijašepredan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče:»Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 503 Mi treba da se hvalimoOtpjevni ps.: 504 Čaša blagoslovna Pjesma prije Ev . : 505 Zapovijed vam novu dajem (ili 507) Pranje nogu: 506 Neka u vama ostanu 507 Zapovijed vam novu dajem Prinosna : 508 Gdje je ljubav Pričesna: 242 O sveta gozbo

ili : Euharistijo sveta (ŽV 1/2006.) Prijenos Svetootajstva : 246-271 Usta moja uzdižite

Misa večere Gospodnje. Veliki četvrtak 20. ožujka 2008.

Č E T V R T

A K v e č e r e

G o

s p o

d n

j e

Ulazna pjesma Gal 6,14 Mi treba da se hvalimokrižem Gospodina našega Isusa Krista,u kojem je spas, život i uskrsnuće naše,po kojemu smo spašeni i oslobođeni.Zborna molitvaBože, slavimo presvetu večeru kad je tvojJedinorođenac, spreman da pođe u smrtpredao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svojeljubavi. Daj da iz tog otajstva crpemo ljubav iživot. Po Gospodinu.Darovna molitvaGospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve,izvršuje se djelo našeg otkupljenja:zato daj da dostojno slavimo ta otajstva,po Kristu, Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

1Kor 11,24.25

Ovo je Tijelo, koje se za vas predaje;ova čaša novi je Savez u mojoj Krvi:ovo činite, kad god blagujete i pijete,meni na spomen.Popričesna molitvaSvemogući Bože, ovdje nas na zemljikrijepiš večerom svoga Sina:daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi,po istom Kristu, Gospodinu našemu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

Č E T V R T A K

v e č er e G o s p o d n

j e

Molitva vjernikaOkupljeni u snazi Kristove ljubavi i obdareni daromnovoga poslanja, uputimo Ocu nebeskome svojemolitve:Čuvaj nas, Gospodine, u ljubavi svojoj.1. Svojoj Crkvi, koja te slavi u otajstvu euharistije,

pomozi da bude sakrament zajedništva međuljudima i očiti znak tvoje prisutnosti u svijetu,molimo te.

2. Svojoj Crkvi, Gospodine, darovao si darsvećeništva: papu našega Benedikta, svebiskupe i svećenike okrijepi novom snagomi istinskim predanjem u služenju evanđelju,molimo te.

3. Svima nama, Gospodine, daruj svjetlo DuhaSvetoga da spoznamo što si nam u Kristuučinio te budemo ustrajni darivatelji darovaneljubavi, molimo te.

4. Operi nas, Gospodine, od svakoga otporapred tvojom ljubavlju; oslobodi nas odrobovanja svijetu i ovome životu da budemou potpunosti slobodni za tebe, molimo te.

5. Tvoj je Sin pouzdanjem u tebe i predanjemu tvoju volju pobijedio moć svijeta. Nadahninas da kroz posluh tvojoj volji preobražavamosvijet u kojem živimo, molimo te.

Usliši, nebeski Oče, naše smjerne molitve.Ne dopusti da iskušenja svijeta i grijeha raspršesnagu ljubavi što nam je sada daruješ. Po Kristu,Gospodinu našemu.

spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ovačaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad

god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnjunavješćujete dok on ne dođe.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 13,34

Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin,ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Evanđelje Iv 13,1-15 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da jedošao njegov čas da prijeđe s ovoga svijetaOcu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu,do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavaoveć bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariot-skoga da ga izda. A Isus je znao da mu jeOtac sve predao u ruke i da je od Boga izišaote da k Bogu ide pa usta od večere, odložihaljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatimvodu u praonik i počne učenicima prati nogei otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu:»Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?«Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada neznaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar:»Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu od-vrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijelasa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospo-dine, onda ne samo noge, nego i ruke i gla-vu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne trebadrugo da opere nego noge – i sav je čist!I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će gaizdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine,opet sjede i reče im: »Razumijete li što samvam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospo-dinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge,treba da i vi jedni drugima perete noge.

Primjer sam vam dao da i vi činitekao što ja vama učinih.«Riječ Gospodnja.

On se prignu pred učenicima i opra im noge.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

Uoči blagdana Pashe Isus je sa svojima za ve-čerom. Došao je njegov čas. Od samoga po-četka on je svjestan svojega časa. Njegov je

čas njegov prjelazak Ocu. Odlazak iz svijeta Ocu.No, odlazak iz svijeta najteži je mogući odlazak. Ve-zan je uz nasilje, nepravdu i sramotnu smrt. Smrtkoja ga čeka stoji u svjetlu Pashe. Pasha, koja drži ži- vim sjećanje na oslobođenje iz egipatskoga ropstva,upućuje na osloboditeljsko obilježje njegova prjela-ska iz svijeta. Njegova će muka i smrt biti izlazak iz

ropstva grijeha u slobodu. Pa ipak, Ivan Isusov od-lazak opisuje polazeći od njegova odnosa sa svoji-ma. To je vrlo jednoznačan odnos ljubavi. Ljubavido kraja. Započete, narasle i životom potvrđene ljubavi. Bog se tako u Isusu objavljuje kao Bog koji do- vršuje ono što započne.

Izdaja se događa u srcuZa večerom je Juda zajedno s Isusom i drugimučenicima. No, on je s njima na drukčiji način. Ni- je izgubio mjesto učenika, ali njegovo je srce pro-mijenjeno. U njemu ima nešto što će promijenitinjegov odnos prema Učitelju. To nešto dolazi izva-na. Nije se rodilo u Judinu srcu. Iza njegove odlu-ke da izda Učitelja stoji druga sila. Đavao. Protiv-nik. Neprijatelj.

Izdaje uvijek dolaze iz blizine. Iz najveće mogu-će blizine. Izdajnik nije nikada daleko. Blizu je, alinjegovo je srce daleko. Povezano je s drugom silomizvan kruga učenika. Tako neprijateljska sila imapristup u najveću moguću blizinu svoje žrtve. Iz-

daje se uvijek događaju po jednostavnome ključu.Pronaći u blizini žrtve nekoga tko srcem nije blizu.Otkriti nekoga tko je spreman svoju blizinu zamije-niti za nešto drugo. Prodati blizinu. Valja mu ponu-diti nešto što mu zvuči važnijim od blizine.

Isus zna što se dogodilo s Judom. Opaža njegovu udaljenost. Onima koji ljube nije moguće skritiudaljavanje srca. Pa ipak, usprkos svojemu znanju,Isus ne izbacuje Judu iz kruga učenika. Ne uskra-ćuje mu ništa. Ne uskraćuje mu sebe. Tajna ljubavi

koja ljubi dalje od izdaje.Promislimo li kako vladari ovoga svijeta reagi-raju na svoje izdajnike, opažamo Isusovu neobič-nost. Kako se ponašaju vladari zabilježio je Matej

kad je opisao Heroda i njegovu odluku da pobije svu mušku djecu u Betlehemu nakon što je čuoda se rodio mogući suparnik za njegovo prijestolje.Nagnuće je vladarā da zahvate najšire moguće ka-ko im suparnik ili izdajnik ne bi izmakao. Isus se neponaša tako. Naprotiv, on čini gestu služenja.

Šimunov otpor Ubrus, praonik, pranje nogu učenicima. Učenici suzatečeni. Pranje nogu je svakodnevna stvar. U njojse sasvim jasno raspoznaju odnosi. Sluge, u ono doba, peru noge svojim gospodarima, žene muževima,djeca očevima. Riječ je o nižoj službi, ali istodobno i

o stavu poštovanja i naklonosti. Učenici su zatečeni,ali nitko ne reagira. Juda ne reagira. Izdajnik nika-da ne čini prema vani nešto što bi ga moglo učinitidrukčijim od drugih. Njegov je zadatak ostati nevid-ljivim. Skriti se neupadnim ponašanjem. Izdajnik jesrcem tako različit od drugih, a na vani tako sličansvim drugima. Tek nakon izdaje svi odjednom videnapadnost njegove tajanstvene neupadnosti.

Reagira samo Petar. Čovjek komu je Isus pro-mijenio ime jer ga je izabrao za oslonac svojima ka-

da on ode. Sada, kad je došao njegov čas, Šimun Pe-tar se jedini opire. Najprije pitanjem. Pitanjem kojepodrazumijeva razliku Učitelja i učenika. Razliku koju Petar ne želi dokinuti. Njegove su namjere isprav-

Pranje nogu i izdaja

Č E T V R T

A K v e č e r e

G o

s p o

d n

j e

Iz Judine blizine progovara udaljenost.Iz poljupca zrači izdaja.(Cimabue, Bazilika sv. Franje, Asiz)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

ODJECI eNjemu na spomen uz: 1Kor 11,23-26

»Ja od Gospodina primih što vama predadoh« (1Kor 11,23). Riječ je

kršćanskoj predaji koja se od Krista prenosi s naraštaja na naraštaj.Pavao nije ništa izmislio, nego je primio i to vjerno predao Korinćani-ma koje je i uveo u vjeru. Ovo je liturgijski tekst koji sadrži naputak oponavljanju toga čina Kristu »na spomen« (r. 24-25), kao što su i Izra-elci nekoć slavili Pashu »po trajnoj uredbi od koljena do koljena« (Izl 12,14). Euharistija, međutim, nije samo novi spomen izlaska iz Egipta,nego je spomen-čin Kristove muke, smrti i uskrsnuća, a upravlja po-gled i prema budućnosti, prema drugom Gospodinovu dolasku »dokon ne dođe« (1Kor 11,26). Tako slavljena euharistija znak je jedinstvaCrkve, koje je upravo u Korintu bilo u opasnosti.

Darko Tepert

ne. No, njegovo shvaćanje onoga što Učitelj čini jezamagljeno. On sam stvara zamagljenost. Otpor. Ot-por razlike. Ne dopušta Učitelju da sām odluči što će

činiti. Određuje mu što smije, a što ne smije. Petar se više puta pokazao u ovome svjetlu. On ima sliku Uči-telja koju ni sam Učitelj ne smije promijeniti.

Pa ipak, Učitelj nije ono što Petar misli o njemu.Učitelj ga uči da još ne zna dovoljno i da će još trebati učiti. Petar je nakon te Učiteljeve pouke o ne-znanju još oštriji. Isusova uputa da će kasnije spo-znati što sada ne zna Petra čini još odrješitijim inepopustljivijim: Nećeš mi prati nogu nikada! PetarIsusa smatra Učiteljem, ali nije spreman učiti. Uči-telj do njega ne dopire govorom o znanju i shvaća-nju. Tek kada mu pokaže posljedice njegova otporai odbijanja, kada ga uputi na to da neće imati udje-la s njim, Petar dopušta da mu pere noge. No, sa-da bi htio da mu pere sve. Pretjeruje. Pretjeruje usvom neznanju.

Ovako slobodan Ivanov opis Petrova pretjeriva-nja samo je znak kako Ivan nema potrebe opisiva-ti Petra kao idealni lik. Tko je iskusio Učiteljevu dobrotu lako podnosi ljudske granice i pretjerivanja.Iznosi ih u slobodi i ljubavi, bez zajedljivosti. Zatonam Petar u Ivanovim opisima ne djeluje ni odboj-no ni glupo ni nasilno. Djeluje ljudski. Blisko. Toli-ko blisko da se prepoznajemo u njemu. Blagotvorna bliskost koja uvijek iznova uspijeva slomiti ljudskeotpore prema Božjoj ljubavi. Opisan je kao gorljivi

tražitelj. Kao učenik koji u svakom slučaju želi ima-ti udjela s Učiteljem. Na tome Isus može graditi. Zarazliku od Petra, Juda je u pranju nogu sudjelovao

izvanjski, a srcem je već dijelio neprijateljski svijet.ČistoćaIsus pranje nogu shvaća kao čišćenje. Ono, međutim,ne može očistiti izdaju. Dok Petru govori kako ne mo-že imati udjela s njim ukoliko ne dopusti da mu operenoge, istovremeno govori i o nemoći ove geste. Ona jenemoćna tamo gdje je srce odvojeno. Nečistoća izdaje ne briše se pranjem nogu. Dok je Petar promijeniosvoj stav i tako dopustio da bude čist, Juda to ne či-ni. Do njega dopiru riječi o čišćenju i neporočnosti, alion ostaje zatvoren. Zatvoreno srce svaki znak ljubavipretvori u prazni i nedjelotvorni obred.

Nakon pranja nogu Isus ih pita jesu li razumjeli.Nije dovoljno sudjelovati u simboličnoj gesti čišće-nja. Valja je i razumjeti. Razumijevanje dolazi na-knadno. Ono što je Isus učinio kao Učitelj i Gospo-din njegovi su pozvani činiti jedan drugome. Pratinoge jedan drugome. Po Učiteljevu primjeru. Što toznači? Spustiti se do njihove nečistoće, umora, doonoga što je najniže. Sići do najnižega da bi druginašao odmora. Uči ih da gledaju što on čini, da torazumiju i da nakon toga sami čine isto. U tom je sa-držan cijeli svećenički put kojega Crkva slavi na da-našnji dan. Gledati u Učitelja, razumjeti Učitelja, či-niti isto što i Učitelj.

Ante Vučković

Č E T V R T A K

v e č er e G o s p o d n

j e

Isus odlaže haljine i prigiba se pred učenicima, kao sluga…I kaže: »Ako te ne operem, nećešimati dijela sa mnom.« Imatiudjela s njim ne proizlazi iznašega služenja njemu, nego iznjegova služenja nama. Potrebno je dopustiti mu da nas svojimsluženjem opere… (A. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 52,13 – 53,12

Za naše je grijehe on proboden.Čitanje Knjige proroka IzaijeGle, uspjet će sluga moj,uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma!Kao što se mnogi nad njim užasnuše– tako mu je lice neljudski bilo iznakaženote obličjem više nije naličio na čovjeka –

tako će on mnoge zadiviti narodei kraljevi će pred njim stisnuti ustavideć ono o čemu im nitko nije govorio,shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:»Tko da povjeruje u ono što čusmo,kome li se otkri ruka Gospodnja?«Izrastao je pred njim poput izdanka,poput korijena iz zemlje osušene.Ne bijaše na njem ljepote ni sjajada bismo se u nj zagledali,ni izgleda da bi nam se svidio.Prezren bijaše, od ljudi odbačen,čovjek boli, vičan patnjama,od kog svatko lice otklanja,prezren bijaše, obescijenjen.On slabosti naše ponije,naše boli uze na se,a mi ga držasmo udarenim,od Boga pogođenim, poniženim.Za naše je grijehe on proboden,za opačine naše satrt.

Na njega pade kazna radi našeg mira,njegovom se modricom izliječismo.Poput stada svi smo mi lutali,svatko je svojim okrenuo putem.A Gospodin je svalio na njbezakonje nas sviju.Zlostavljahu ga, a on se pokorii usta svojih ne otvori.Ko janje na klanje odvedoše ga,ko ovca, nijema pred onima što strigu,usta svojih ne otvori.Iz pritvora je i sa suda otet;tko se brine za njegovu sudbinu?Da, iz zemlje je živih uklonjen,

Petak Muke Gospodnje 21. ožujka 2008.

za grijehe naroda svog na smrt izbijen.Ukop mu dadoše među zločincima,a grob mu bī s bogatima,premda ne počini nepravdenit mu usta laži izustiše.Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima.Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu,vidjet će potomstvo, produžiti sebi danei Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlosti nasititi se spoznajom njezinom.Sluga moj pravedni opravdat će mnogei krivicu njihovu na sebe uzeti.Zato ću mu mnoštvo dati u baštinui s mogućnicima plijen će dijeliti jer sām se predao na smrti među zlikovce bio ubrojen,a on grijehe mnogih ponese na sebii zauze se za zločince.Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam Ps 31,2.6.12-13.15-17.25

Otpjev:Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! Tebi se, Gospodine, utječem,o da se ne postidim nikada:u svojoj me pravdi izbavi!U tvoje ruke predajem duh svoj:otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;koji me vide vani, bježe od mene.Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;govorim: Ti si Bog moj!U tvojoj je ruci sudbina moja:istrgni me iz ruke dušmanai onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,po svojoj me dobroti spasi.Budite hrabri i jaka srca,svi koji se u Gospodina uzdate!

20

P E T A K M

u k e G o s o

d n e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

Prijedlozi za pjevanjeOtpjevni ps.: 510 Oče u ruke tvoje ili : 511 Oče u ruke tvoje Pj. prije Ev.: 475 Krist postade poslušan Pokazivanje Križa: 512 ili 513 Dođite, poklonimo se! Klanjanje Križu: 515 Puče moj ili : 490 Narode moj ljubljeni

ili : 516 Usta moja opjevajte Pričest : 248 Zdravo tijelo

Drugo čitanje Heb 4,14-16; 5,7-9

Naviknu slušati, te svima koji ga slušaju posta začetnik spasenja.Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo! Imajući velikoga Velikog svećenikakoji prodrije kroz nebesa – Isusa, SinaBožjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamotakva velikog svećenika koji ne bi mogaobiti supatnik u našim slabostima, negopoput nas iskušavana svime, osim grijehom.Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milostida primimo milosrđe i milost nađemo za

pomoć u pravi čas!Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sasilnim vapajem i suzama prikazivao molitvei prošnje Onomu koji ga je mogao spasitiod smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti:premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknuslušati i, postigavši savršenstvo, posta svimakoji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Fil 2,8-9

Krist postade poslušan do smrti,smrti na križu.Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime,ime nad svakim imenom.

Evanđelje Iv 18,1-19,42

Muka Gospodina našega Isusa Kristapo Ivanu.

Uvodna molitva

Spomeni se, Gospodine, velikih djela svoga milosrđa;spomeni se vazmenog otajstvašto ga je Krist, Sin tvoj, započeokad je za nas prolio krv:štiti nas vazda i posvećuj,po Kristu, Gospodinu našemu.Molitva nad narodom

Tvoj narod, Gospodine, slavio jesmrt tvoga Sina u nadi uskrsnuća s njime.Molimo te, blagoslovi gai daj mu oproštenje i utjehu,učvrsti vjeru u vječno otkupljenje,po Kristu, Gospodinu našemu.

21

P E T A K

Na ovaj spomen-dan, Gospode,otajstvo Križa sjaji se

na kojem Život umrijei smrću ljude oživi.(Đ. Seder, Golgota, 2002.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

Malo se pomalo gase sva svjetla. Žive bojei gibanje mnoštva oduševljenoga Isusompokraj Galilejskoga mora ili hod znatiželj-

nika od sjevera do juga Palestine gube svoju snagu.Gasi se i sjaj čuda... A Krist, svemoćan i bogolik, kaoda se skriva. Crte njegove osobe više ne odgovaraju tragovima koji bi dopustili da se u njemu prepo-zna Božji Sin. Štoviše, gubi čak i ljudski izgled. Malonakon podneva nastaje tama. Umjesto odobravanjai molitve, čuju se pogrde, urlici upućeni prema kri-žu. Vrijeme najgušćega mraka; podne koje je zastrlopogled. Pomrčina ljudskosti koja postavlja u pitanjenašu sliku o Bogu. Razum nema objašnjenja, tek seprelistavaju svete knjige i traži se razlog nevjerojat-nomu događaju. Prošao je zemljom čineći dobro, azemlja i čovjek mu uzvraćaju nečuvenim zlom.

Pa ipak, kada se čitaju proroštva (ne naša očeki- vanja i predodžbe), vidi se iznenadna iskra. Kada seurlik umirućega gasi u smrtnoj tišini, ipak se ponov-no javlja glas iz procijepa pomrčine:Uistinu, ovajčovjek bijaše Sin Božji.Ipak se u tome mraku doga-

đa prepoznavanje. Na nama je da unesemo svjetlo.Treba se roditi u našemu pogledu. Stotnik iz Mar-kova evanđelja imao je ljudske oči, ali je Božji Duhupalio u njemu nešto drugo. Povjerovao je.

U trenutku kada mislimo da je nemoguće izgovoriti bilo kakvu riječ, da je nemoguće podići tijeloprikovano na grede smrti, vjerom se ponovno pri-dižemo i uspijemo progovoriti o otkriću istinskogaKristova lika. Zahvaljujući Kristu, ne nama. Dok je bio živ često je zabranjivao da učenici govore o nje-mu. Trebalo je čekati tamu. Trebalo je otkloniti laž-na svjetla i naših želja i ljudske samodostatnosti i vjerskih predodžbi. Trebala se spustiti noć oko pod-neva. U tom mraku, bez mogućnosti zabune, izra-nja onaj koji privlači pozornost. Sada znamo da je toupravo on – Krist-Mesija – tako različit od mnogihočekivanja. Različit od svega, a nalik jedino ljubavi.

Fulget crucis mysteriumTrpljenje u svojim mnogovrsnim oblicima pripadameđu najveće životne prijetnje. Krist se nije maknuo

s puta, nije se sklonio pred onima koji trpe, pred bole-snima, umirućima i beznadnima... Upravo suprotnotomu. Činio je znamenja i čuda, kako bi odstranio tr-

U noći oko podneva nalik Ljubavi

pljenja drugih ljudi. Došao je da bi oslobodio, iscijelioi pomirio. U nasljedovanju Isusa Krista i mi trebamoublažavati bol, koliko je u našoj moći. Današnji čovjekulaže puno snage i novca kako bi uredio što bezbolnijiživot. Pa ipak, postoje trpljenje i križ s kojim se mora-mo suočiti. Ne volimo niti slušati o tomu.

Sjetimo se kako je Isus prije muke govorio uče-nicima da treba mnogo pretrpjeti i da će biti ubijen, aapostol ga je Petar odvraćao: »Ne, to se tebi ne smijedogoditi!« Isus je oštro prekorio Petra zbog njegovaodvraćanja, jer mu nije bilo “na pameti što je Božje,nego što je ljudsko” ( Mt 16,22-23). Postoji trpljenjes kojim nas život suočava. Nije učenik nad Učite-ljem. U današnjemu slavlju slušamo i živimo najve-će suprotnosti koje život donosi. Postoji trpljenje odkojega kao kršćani ne smijemo pobjeći, postoje kri-ževi koji nisu tako očiti; često skriveni pod plaštemsvakodnevice, a ipak jednako važni. Vjernost premasamima sebi, svojim obvezama i poslovima, svojim bližnjima i prema Bogu često je na kušnji križa. No,ne trebamo se bojati da ćemo time izgubiti svoj ži-

vot. U trpljenju sjaji otajstvo križa i razumiju ga sa-

Tvome se križu, Gospodine, klanjamo. P E T A K M

u k e G o s p o

d n j e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

ODJECI

e

Začetnik vječnoga spasenja uz: Heb 4,14-16; 5,7-9

Isus je Veliki svećenik koji je »prodro kroz nebesa« (Heb 4,14). On jetako jedini svećenik koji ima pristup u pravi, nerukotvoreni, nebeskiHram. Prodro je kroz »zastor smrti«. Židovi su vjerovali da je nebeskiHram stvoren prije stvaranja svijeta, a onaj jeruzalemski načinjenna njegovu sliku. U Isusu se događa pravo bogoštovlje u pravomHramu, u prisutnosti Božjoj. S druge strane, Isus, Veliki svećenik, nijeudaljen od ljudi, nego im je po svemu sličan, osim u grijehu (r. 15).Pristupiti križu, sa svojim slabostima i patnjama, znači pristupiti Kri-stovoj milosti i sudjelovati u njegovu bogoštovlju, u njegovu pro-slavljanju Oca (r. 16). Krist je potpunim predanjem postao »začetnik

vječnoga spasenja« po kojemu su uslišane molitve (5,7-9), pa stogakršćanin ostaje čvrst u vjeri (4,14).Darko Tepert

mo oni koji trpe. To nam se razumijevanje mora do-goditi. Petar je to shvatio.

Dovršenost – konzumacija sreće Veliki je petak trenutak vjerničke hrabrosti. Križ nije nestao iz kršćanstva i njegova govora o spasenju.On je znak pobjede i plijen svih koji vjeruju da smrtnema posljednju riječ. Sveti nam Pavao govori da jeBog želio spasiti svijet ludošću križa, ludošću, jer gasamo vjera prihvaća kao Božju mudrost i Božju sna-gu. Bio je i u prošlosti i danas predmetom porugesvima koji sebe i vlastite snage smatraju dovoljnimaza izgradnju boljega svijeta. Mi u križu gledamo novisvijet, nemjerljiv s bilo kojim ljudskim dostignućima– svijet koji se rađa iz Božjega dara, dara ljubavi kojanije čovjeka prepustila vlasti smrti. I Krist trpi ostav-ljenost, napuštenost, kako bi dosegnuo jezgru zla igrijeha, udaljenost od Boga. Ne zaboravimo svetopi-samsku riječ: Jedan za sve umrije, svi dakle umrije-smo. Večeras želimo umrijeti grijehu, da u našemuživotu bude prepoznatljiv Kristov život. Kristov križdaje smisao našim križevima. Ne trebamo ih tražiti,dovoljno ih je živjeti s ljubavlju. To je dar za koji mo-limo, to je dar kojemu se klanjamo – ne stratištu, već

ljubavi. Mislim da ni pred čim nije tako lako prignutikoljena kao pred ljubavlju.Današnji treći dio liturgije je obred pričesti koji

će još snažnije pokazati kako naše zajedničko blagovanje na daru Božje prisutnosti označuje dioništvo uKristovoj žrtvi, a ona uključuje žrtvu za sve koji nastrebaju. Isus je u trenutku svojega umiranja, prije

negoli je ispustio duh, uzvikuno: Dovršeno je!Gos-podine, što je to dovršeno? Zar se od tvoje smrti i da-lje ne čuje jauk tvojih sinova i kćeri, zar nas ne razdi-

re muka gladnih i obespravljenih; zar se mladi i ove večeri ne zatvaraju u beznađe, u okove droge, zar sei dalje političkim spletkama neće rušiti dostojanstvočovjeka. Gospodine, što je to dovršeno? Ljudsko pi-tanje koje traži Božji odgovor, Božji dar vjere u na-ma da je njegovo najveće poniženje, uzdignuće i putu vječni život i njegova smrt pobjeda nad smrću.

Liturgija Velikoga petka okuplja nas oko Raspe-toga. Večeras ovim slavljem po muci Kristovoj po-sadašnjujemo otajstvo svoga spasenja. Svaki putkada to činimo postajemo dionici velike drame. Mu-ka i smrt Kristova događaj su dubokoga poniženja,ali i približavanja čovjeku u njegovoj smrtnoj slabosti, njegovu grijehu. Razmatrajući njegov križniput u kojemu je osuđen, raspet na mučilištu staro-ga svijeta i konačno umro, prepoznajemo sami sebe,ozdravljene nedužnom ljubavlju koja pomaže, otku-pljuje, liječi i obnavlja. Zbog toga trebamo prijeći od promatranja događaja do razmatranja otajstva,dopustiti prosvjetljenje vjerom i snagom ljubavi koja u Kristu dopire do svakoga od nas. Poljubac križu

ovoga dana; dodir koljena i zemlje najljepša je ispovijed prihvaćanja dovršenosti koja se morala dogo-diti, iako kao ljudi mislimo da se to ni Kristu ni namane smije dogoditi. Dovršeno je! je moguće prevesti ikao: Darovan nam je poljubac vječnosti! Blagujteradost pobjede nad smrću...

Ivan Šaško

Kristovo umiranje nije tek ugas-nuće zemaljskoga ili tjelesnogaživota. Njegova je smrt najradi-kalnije umiranje: ona je umira-nje Smrti, smrt Smrti. U njemu je Smrt umrla, pobijeđena za-uvijek da bi se čovjek, umirućiu smrti, mogao roditi za noviživot. (A. C.)

P E T A K M

uk e

G o s p o d n

j e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

Vazmeno bdjenje 22. ožujka 2008.

V A Z M E N O b d j e n j e

Prijedlozi za pjevanje Poklik u ophodu: 518 Bogu hvalaOtpjevni psalmi:uz 1. čitanje: 519 Pošalji Duha svojega

uz 2. čitanje: 90 Čuvaj me, Bože uz 3. čitanje: 520 Zapjevat ću Gospodinuuz 4. čitanje: Veličam te (psalm. tonus)

uz 5. čitanje: 150 S radošću ćete crpsti vodu uz 6. čitanje:91-92 Gospodine, ti imaš riječi uz 7. čitanje: 155 Kao što košutaUz poslanicu: 522 Aleluja Na poč. krsne sl.: 703 Litanije Svih Svetih Nakon bl. krsne vode: 523 Sve vode Gospodnje Škropljenje naroda: 224 Oče naš dobri (2. kitica)

ili: 710 S Kristom smo umrli Prinosna: 555 Gospodin slavno uskrsnu

Pričesna: 542 Žrtvovan je Krist(ŽV 4/06.) ili: 544-545 Na gozbu kralja JaganjcaOtpust: 42 Idite u miru, aleluja Završetak: 561-562 Kraljice neba

Otpjevni psalam Ps 118,1-2.16ab-17.22-23

Otpjev: Aleluja! Aleluja! Aleluja! Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću, nego živjetii kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo:kakvo čudo u očima našim!

stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo.Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici,nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnjestraže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblakana egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakočitočkove njihovih kola da su se jedva naprijedmicali. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani,»jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!«Tada će Jahve Mojsiju: »Pruži ruku nad moreda se vode vrate na Egipćane, na njihova kolai konjanike.« Mojsije pruži ruku nad more i ucik zore more se vrati u svoje korito. Kako suEgipćani, bježeći, jurili prema moru, Gospodinih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajućise natrag, potope kola, konjanike i svu vojskufaraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izrael-cima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci išli suhim posred mora, vodeim stale kao zid zdesna i slijeva. Tako Jahve uonaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidjeIzrael pomorene Egipćane na morskome žalu.Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahvepokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahvei povjerova Gospodinu i njegovu sluzi Mojsiju.Tada Mojsije sa sinovima Izraelovimzapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Čitanje Knjige izlaska Izl 14,15-15,1a

U one dane reče Gospodin Mojsiju:»Zašto zapomažete prema meni? Reci Izraelcimada krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispružisvoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvojeda Izraelci mogu proći posred mora po suhu.Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći zanjima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonomi njegovim ratnicima, njegovim kolimai konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom,njegovim kolima i njegovim konjanicima.«Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa,promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup odoblaka pomakne se ispred njih i stade im zaleđa. Smjesti se između vojske egipatskei vojske izraelske te postade onima oblak taman,a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držaoruku ispruženu nad morem dok je Jahve svunoć na stranu valjao vode jakim istočnim vje-trom i more posušio. Kad su se vode razdvojile,Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

V A Z ME N O

b d j en j e

Od naznačenih sedam starozavjetnih čitanja, čitaju se barem tri. Nikad se ne izostavlja čitanje izKnjige Izlaska.Post 1,1–2,2: Vidje Bog sve što je učinio: bijaše vrlo dobro.Post 22, 1-18: Žrtva praoca našeg Abrahama.Izl 14,1–15,1a: Izraelci su išli suhim posred mora.Iz 54,5-14: U ljubavi vječnoj smilova ti se Gospodin, tvoj otkupitelj.Iz 55,1-11: Dođite k meni i duša će vam živjeti: sklopit ću s vama savez vječan!Bar 3,9-15.32–4,4: Hodi putem k sjajuGospodnjem!Ez 36, 16-17a. 18-28: Poškropit ću vas vodom čistom i dat ću vam novo srce.

Evanđelje Mt 28,1-10Čitanje svetog Evanđelja po MatejuPo suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođeMarija Magdalena i druga Marija pogledatigrob. I gle, nastade žestok potres jer anđeoGospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrljakamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kaomunja, a odjeća bijela kao snijeg. Od strahapred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.

A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Taznam: Isusa raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskr-snu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležaopa pođite žurno i javite njegovim učenicimada uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama uGalileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«One otiđoše žurno s groba te sa strahomi velikom radošću otrčaše javiti njegovimučenicima. Kad eto im Isusa ususret!Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu,obujme mu noge i ničice mu se poklone.Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojojbraći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«Riječ Gospodnja.

Novozavjetno čitanje Rim 6,3-11Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa,u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smodakle zajedno s njime ukopani u smrt dakao što Krist slavom Očevom bî uskrišen odmrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.Ako smo doista s njime srasli po sličnostismrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnostinjegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je staričovjek zajedno s njim raspet da onemoćaovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.Ta tko umre, opravdan je od grijeha.Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo daćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista:Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire,smrt njime više ne gospoduje. Što umrije,umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi,živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvimagrijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!Riječ Gospodnja.

Rano ujutro, još za mraka,dođoše ženepogledati grob.Anđeo Gospodnjisiđe s nebai stade pred njih…(Ingeborgin Psaltir,oko 1195., sj. Francuska)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Stoljetnom mudrošću i živom vjerom oblikovan Vazmeni hvalospjev uči da je ovo »noćkad je Krist raskinuo okove smrti i kao po-

bjednik od mrtvih ustao…, noć u kojoj se nebeskosa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje…«.no ću kojoj Krist »ništi grijehe, pere krivice, i nevi-nost vraća palima, a radost tužnima…, dokida mr-žnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje«. Stoga uliturgiji ove noći radosno odjekuje pobjednički Ale-luja, a njezina veličanstvenost poručuje »Ne bojtese!«. Svjetlo pobjeđuje mrak koji skriva grješnikapred Bogom i našu vlastitu tamu. Hladnoću groba,svijeta i naših međusobnih odnosa zagrijeva pla-men. Zlo nema zadnju riječ, ljubav je definitivnotrijumfirala. Krist je uskrsnuo. Živ je i nas pozivana život s njime. To jeosvit prvoga dana u tjednu,početak novoga svijeta, dijeljenje tame od svjetla.

Ujedinjena Božja obitelj

Dvije Marije dolaze na grob. Njihova je gesta ple-menita i pobožna. Ostale su vezane uz svoga učite-lja te mu služe i nakon smrti. Već time svjedoče sna-gu života i ljubavi. Vjeruju da je živ jer ne može se voljeti nekoga tko ne postoji. Ta ljubav im je otvo-rila oči za nebesku stvarnost, za anđela. Njegovo li-ce i odjeća predstavljaju slavlje, jer Uskrs je slavljesvega stvorenja. Krist je patio u Velikom tjednu, aliraj je bio u patnji od prvog grijeha sve do sada. Svedo Uskrsa Božja obitelj bila je bez jednog svoga čla-na. Danas je s Isusom Kristom čovjek ponovno po-stao stanovnik neba. Božja obitelj opet je ujedinje-na i to je razlog slavlja na koje su pozvana sva Božjadjeca. Zato Isus ide pred ženama u Galileju, a anđeoih šalje ostatku učenika. Sav svijet treba sabrati uuskrsnom slavlju. Ta poruka nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Od nje se može zadrhtati i oba-mrijeti , ili osjetitistrah pred težinom zadatka, ali iveliku radost koja je poticaj na žurnodjelovanje.

Iako je pobjeda postignuta, bitka nije završena.Krist nam je otvorio prolaz, ali svatko treba proži- vjeti vlastito uskrsnuće i izabrati ulazak u darovani

Ne bojte se!

život. Zato Isus učenike šaljeu Galileju, tj. u njihovu svakodnevicu. Šalje ih nastaviti tamo gdje je onstao: propovijedati, liječiti bolesne, koračati ljud-skim stazama živeći od milosti uskrsnuća i svjedo-čeći zajedništvo djece Božje. Evanđelist ne bilježini jedne riječi koju su izgovorile žene, jer se Uskrsmanje naviješta riječima, a više svjedoči životom.Dokaz Uskrsa nije prazan grob, čak niti ukazanježenama i učenicima, nego život. Znak uskrsnuća jenovi životkoji ih je zahvatio, polet koji je od po-

raženih učinio pobjednike, od kukavica junake, odizgubljenih slučajeva nositelje nade, od tužnih ne-osmišljenih života svjedoke radosne vijesti koji suspremni i život žrtvovati da bi prenijeli poruku.

Prestanak strahaU evanđeoskom izvješću o uskrsnuću dva put se po-navljaju riječi »Ne bojte se«. Anđeo govori ženama»Vi se ne bojte«, a nešto kasnije prve riječi uskr-slog Krista su »Ne bojte se«. On će se tim riječimaobratiti i ostalim učenicima kad dođe k njima i na-đe ih skrivene. Najavljujući Kristovo rođenje anđeo

V A Z M E N O b d j e n j e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

Suukopani i suuskrsli s Kristom uz: Rim 6,3-11

eODJECIBiti kršten u Krista Isusa, znači biti u smrt njegovu kršten (Rim 6,3).Pritom je u grčkom izvorniku prisutna i igra riječi, jer isti glagol,bap-tizo, znači i »krstiti« i »uroniti«. Vjernik se činom uranjanja u vodukrsti, ali istovremeno biva uronjen u smrt Kristovu, uronjen u Krista.Stoga je logičan sljedeći korak u apostolovu razmišljanju kad ovouranjanje zamjenjuje »ukapanjem«, jer krštenjem smo zajedno sKristom »ukopani u smrt« (6,4). Tako sjedinjeni s Kristom u njegovojsmrti, kršćani su s njime sjedinjeni i u uskrsnuću (6,5). Ova novostima svoje učinke i za svagdašnji život, jer je čovjek oslobođen odropstva grijehu i ropstva smrti (6,6). U toj slobodi mora i živjeti. To jesloboda jedinstva s Kristom.

Darko Tepert

se obraća Mariji riječima: »Ne boj se«. Pri Isuso- vu rođenju javlja pastirima: »Ne bojte se«. Danasistim riječima najavljuje njegovo uskrsnuće. Me-đutim, one imaju i svoj nastavak koji ih objašnjava,daje im težinu te određuje njihov učinak povezan sposlanjem onih kojima su upućene. Iza tih riječi slijedi: »Idite«. Anđeo pastire šalje vidjeti novorođen-če u štalici. Marijama govori da pođu vidjeti grob. Anđelovo »Ne bojte se« još nije dovršeno. Strah jošuvijek postoji i tek se treba uvjeriti da je bezrazlo-žan. S druge strane, Isus jednako govori: »Idite«,ali njegovo »Ne bojte se« je dovršeno. On je jamacda nema više razloga za strah. Zato ne šalje žene dase uvjere, nago da idu i jave, naviještaju i svjedoče.Jednako govori i učenicima: »Ne bojte se«, ali i Idi-te i učinite mojim učenicima sve narode. Već ste vi-djeli pa idite i recite, propovijedajte i svjedočite!

Sva čitanja ove noći imaju istu poruku:Čovje-če ne boj se!Slika si Božja, dijete Božje, sestra i bratmeđusobno. Nemaš više razloga za strah ni od Bo-ga, ni od drugoga. Ne boj se, jer ako si ti napustio Bo-ga, nije on tebe. Ako ti ne možeš doći do njega, mo-

že on do tebe. Ako ti imaš za njega srce od kamena,on radi tebe uzima srce od mesa i dopušta da ga ko-pljem probodu. U kakvu god nevolju zapao, u kakvugod grijehu ogrezao, u kakvom god blatu bio, Bogunije ispod časti doći k tebi. Zato pjevamo u hvalo-

spjevu uskrsnoj svijećio sretnoj krivici , o potrebno-me Adamovu grijehu, o neshvatljivoj ljubavi Božjojkoji Sina predaje da roba otkupi . Njegovo nas pre-danje čini slobodnima, oslobođenima od straha. To više nije nada i neizvjesna budućnost, nego sadaš-njost. Sveti Pavao poručuje da smou krštenju umrligrijehu, da bi uskrsnuli na novi život s Kristom.

Idite!Iako je liturgija Uskrsnog bdijenja sadržajno najbogatija, pa zasigurno i vremenski najdulja, tek na-kon nje slijedi »najvažniji dio« koji nije zapisan uknjigama. Život svakoga od nas treba biti jedno po-glavlje knjige o uskrsnuću. Uskrsna svijeća, simbolsamoga Krista, donijela je plamen svjetla u tamuliturgijskoga prostora. No, tek naše brojne svijeće,na njoj zapaljene, u potpunosti su osvijetlile tamuprostora. Isus je donio svjetlo u tamu svijeta, ali tekzajedno možemo učiniti da svijet bude mjesto svje-tla, života, toplote i ljepote. Krist je umro, ali i uskr-snuo te pokazao da je milosrđe jače od bezakonja,milost od grijeha, život od smrti. Zato i nama govo-

ri: »Ne bojte se!«. Idite i svjedočite radost ove noći,snagu uskrsnuća. Živite dostojno svoga krštenja isvijetliteda ljudi vide vaša dobra djela i slave Ocavašega koji je na nebesima( Mt 5,16).

Slavko Slišković

V A Z ME N O

b d j en j e

Vazmeno bdjenje je »Gospodino-vo bdjenje«: dok je On po svomečovještvu ‘usnuvši’ u smrti ‘po-čivao’ u grobu, njegovo je bo-žanska i neumrla narav ‘bdjela’.Slaviti bdjenje ne znači tek bdje-

ti, nego u bdjenju uzvjerovati uGospodinovo bdjenje nad ljud-skim umiranjem i smrću. (C. A.)

susa, Raspetoga, tražite? Nije ovdje. Uskrsnu kako reče!

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

Nedjelja uskrsnuća Gospodinova 23. ožujka 2008.

N E D J E L J A U s k r s n u

ć a

Ulazna pjesma Lk 24,34Doista uskrsnu Gospodin.Njemu slava i vlast u vijeke vjekova.

Zborna molitva

Bože, ti si danaspo svojem Jedinorođencu pobijedio smrti nama otvorio pristup vječnom životu.Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća:

obnovi nas, molimo, svojim Duhomi daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života.Po Gospodinu.Darovna molitva

Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazmaradosni prinosimo za žrtvukojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani.po Kristu, Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

1Kor 5,7-8Žrtvovana je pasha naša, Krist.Zato svetkujmo s beskvasnim kruhom čistoćei istine, aleluja.

Popričesna molitva

Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenimotajstvima: štiti je trajno svojom dobrotomi privedi k slavi uskrsnuća,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 526 Aleluja! Doista uskrsnu Gospodin

ili: 553 Uskrsnu Isus doista(1. i 4.)Obred škropljenja: 46-47 Vidjeh voduOtpjevni ps.: 531 Ovo je dan Posljednica: 538 Žrtvi uskrsnici Prinosna: 558 Pobjedni dan slavimo(1. i 4.) Pričesna: 542 Žrtvovan je Krist ili: ŽV 4/06 Žrtvovan je Krist ili: 543 Uskrsnu pastir dobri Završetak: 561-562 Kraljice neba

Prvo čitanje Dj 10,34a.37-43 S njime smo zajedno jeli i pili

pošto uskrsnu od mrtvih.Čitanje Djela apostolskihU one dane: Prozbori Petar i reče:»Vi znate što se događalo po svoj Judeji,počevši od Galileje, nakon krštenja koje jepropovijedao Ivan: kako Isusa iz NazaretaBog pomaza Duhom Svetim i snagom,njega koji je, jer Bog bijaše s njime,

prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajućisve kojima bijaše ovladao đavao.Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše,objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi trećidan i dade mu da se očituje – ne svemunarodu, nego svjedocima od Bogapredodređenima – nama koji smo s njimezajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.On nam i naloži propovijedati narodu

i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavisucem živih i mrtvih! Za nj svjedočesvi proroci: da tko god u nj vjeruje, poimenu njegovu prima oproštenje grijeha.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 118,1-2.16-17.22-23Otpjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću, nego živjetii kazivati djela Gospodnja.


8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

Molitva vjernika

Bogu Ocu Svemogućemu, koji je svoga Sinaod mrtvih uskrisio a nama darovao novi život,utecimo se iskrenom prošnjom, zajedno moleći:

Bože, izvore života, usliši nas.1. Pomozi svojoj Crkvi da, obnovljena vazmenimslavljem, naviješta svijetu radost uskrsnućate svim ljudima donosi nadu u novi život,molimo te.

2. Probudi u svim ljudima zahvalnost za darživota i nadahni ih da u tome daru prepoznajuljubav kojom ih neprestano ljubiš, molimo te.

3. Okrijepi snagom Duha Svetoga svoje vjernikeda zdušno žive ljubav kojom nas je Krist ljubio,te tako izgrađuju novi svijet, molimo te.

4. Sve nas koji smo po krštenju umrli staromeživotu prati svojom milošću da vjerno hodimou svjetlu Krista Uskrsloga te jednom budemodostojni vječne slave s njim, molimo te.

5. Sve umiruće obdari čvrstom nadomu uskrsnuće, a preminulu braću i sestreobasjaj svjetlom vječnoga života, molimo te.

Vjekovječni Bože, ti si svoga Sina iz smrti i tamegroba podigao u vječni život. Okrijepi nas svojommilošću da vjerno nasljedujemo put njegovaevanđelja te iz dana u dan uranjamo u novostživota koju si nam darovao po njegovu uskrsnuću.To te molimo po istom Kristu Gospodinu našemu.

NE D

J E L J A

s k r s n u

ć a

Drugo čitanje Kol 3,1-4Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola KološanimaBraćo! Ako ste suuskrsli s Kristom, tražitešto je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!Za onim gore težite, ne za zemaljskim!Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristomu Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš,tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja 1Kor 5,7b-8aŽrtvovan je Krist, Pasha naša!Zato svetkujmo u Gospodinu!

Evanđelje Iv 20,1-9Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuPrvog dana u tjednu rano ujutro, još zamraka, dođe Marija Magdalena na grobi opazi da je kamen s groba dignut. Otrčistoga i dođe k Šimunu Petru i drugomučeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče:

»Uzeše Gospodina iz grobai ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učeniki dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno,

ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stižeprvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdjeleže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petarkoji je išao za njim i uđe u grob. Ugledapovoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glaviIsusovoj, ali nije bio uz povoje,nego napose svijen na jednome mjestu.Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.Jer oni još ne upoznaše Pismada Isus treba da ustane od mrtvih.Riječ Gospodnja.

O noći uskrsnuća pisano je: »I noć će sjati kao dan,i noć mi je svjetlo u radosti mojoj.«

(Đ. Seder, detalj)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

N E D J E L J A

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još zamraka, dođe Marija Magdalena na grob... Tako započinje evanđeosko izvješće o Isu-

sovu uskrsnuću. Prvi dan, jutro, mrak i grob važ-ne su slike koje nam produbljuju istinu o uskr-snuću.

Mrak i grob oslikavaju zbiljnost smrti. Isus jepoložen u grob, u tamu. Grob, prema značenju ri-

ječi u novozavjetnome izvorniku (grč.mnemei-on, lat.monumentum ) trebao je biti jedinomje-sto spomena na jedan prekinuti život. Grob je biomjesto čuvanja uspomene na ono što je bilo, naprekinuto, na prošlo. Na grobni je otvor navaljenkamen. Sve je trebalo završiti ondje. Ostala je sa-mo uspomena koju čuva grob (monumentum ).Isus više nije stvarnost. Navaljeni kamen ostav-lja Isusovo tijelo u tami, u sjećanju. Žene dolazena to mjesto spomena. Žele ponovno zaviriti u ta-

mu, u grob, sa sjećanjem na Svjetlo koje je nekadživjelo.U tu zbiljnost smrti, narisanu slikom tame i

groba, evanđelist na gotovo neprimjetan načinunosi svjetlo nade. Bilježi nam da Marija Mag-dalena dolazi na grob prvog dana u tjednu, ranoujutro. Tim nas izrazima uvodi u novost Isusovapostojanja. Kamenu koji u tami skriva Isusovo tijelo, suprotstavlja jutarnje svjetlo. Grobna je ta-ma rasvijetljena Očevim svjetlom, novim prvim

danom, novim jutrom, novim stvaranjem. Prvidan i jutro govore nam o novosti. Grobni je ka-men odvaljen, dignut. On više ne čuva uspome-nu na Isusa. Grobni je kamen sada uspomena naneuspjeh ljudske moći nad Isusom i na čovjekovonerazumijevanje Isusa. Isus više nije pod uspo-menom. On živi. Ne spoznaje ga se iz uspomena,nego iz vjere koja je kadra prepoznati ga u novo-sti koju živi. Vjera u Krista Uskrsloga nije čuvanjeuspomene na njega i njegov život, na njegove ri-

ječi i djela, nego gajenjesigurnosti da on jest, daživi, da je u novosti života, premda nevidljiv i ne-shvatljiv.

Zaokupljenost grobomOdvaljeni kamen s Isusova groba govori o novojzbiljnosti Isusa. No, taj odvaljeni kamen nije bio do-statan da sjećanje na Isusa odmah preraste u vjeruu uskrsnuće. Kod žena koje dolaze na grob i kod pr-

vih učenika javlja se strah, sumnja. Bilo je potreb-no ‘odvaliti kamen’ i s njihovih uspomena ispod kojih je Isus ostao pokopan, zatvoren u usko osobnoshvaćanje, doživljavan kao pravednik, učitelj, čudo-tvorac... Isus je ostao u ‘povojima i plahtama’ njihovih ljudskih očekivanja i osobnih potreba. Zato jeMarija Magdalena zaokupljena pitanjem i brigom:»Uzeše Gospodina iz Groba i ne znam gdje gastavi-še.« Za nju je Isus beživotan, položen negdje drug-dje. Nije živ. Živi samo njezina uspomena na njega.

Ne čudi što u evanđelju susrećemo ljude, ‘po- božne’, koji su zaokupljeni samo mrtvim Isusovimtijelom i njegovim grobom. Josip iz Arimateje da-ruje novi grob, a pobožne žene bijahu zaokupljeneIsusovim tijelom: povijaju ga u plahte i trećega da-na, prvoga u tjednu, dolaze ga još jednom pomaza-ti. Ne očekuju ništa više. S Isusovom smrću umrla je i njihova nada da je on Mesija, da je on onaj kojiima osloboditi svoj narod.

Ne prepoznaje li se takav stav Josipa iz Ari-

mateje i pobožnih žena još i danas u kršćanskomeiskustvu? Pogledamo li svoje površno doživljava-nje liturgije Velikoga tjedna, običaje koji su veza-

Isus između položenostii uzdignuća

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

NE D

J E L J A

s k r s n u

ć a

Tražiti ono što je gore uz: Kol 3,1-4

Ri ečiODJECI

Krštenik po krštenju živi novim životom. Po krštenju smo suuskr-snuli s Kristom. Uskrsli je već i proslavljeni Krist, kako nam govorialuzija naPs 110,1: »Krist sjedi zdesna Bogu«. Stoga je i razumljivoda treba tražiti »što je gore«. Kršćani će se pojaviti (r. 4), njihov ježivot već skriven s Kristom u Bogu (r. 3), tj. kao oni koji su već »gore«.Riječ je o pojavku onoga što već jest. Stoga bi shema morala glasiti:»već« – »još tek«. Budućnost stoji pod vidom sadašnjosti; sadašnjostodređuje što će budućnost još tek otkriti; budućnost je epifanija sa-dašnjosti. Prednost toga shvaćanja jest da je eshatologija oslobođe-

na iščekivanja skorog Kristova dolaska. Zato i imamo tu prostornoorijentiranu shemu tako jako istaknutu.Mario Cifrak

ni uz te dane, pa i svoju ‘pobožnost’, lako ćemozamijetiti da su mnogi od tih običaja i oblika po- božnosti zaokupljeni Isusovom mukom i križem,

grobom, te da se zaustavljaju na Isusovu grobu.Pobožnosti vezane za uskrsnuće gotovo da i ne-ma. Isusa doživljavamo i razumijevamo samo iz‘sjećanja’ na njegove riječi, na njegova čudesa, nanjegov križ i grob. No, njegove riječine žive u na-ma. Zato je i za nas Isus položen negdje, možda nakriž, na dragu sliku, u prikaz groba, u svetohrani-šte, u neki posebni oblik molitve, negdje gdje mo-žemo doći, pokloniti mu se i obnoviti svoju uspo-menu na njega. On kao da ne živi na nov načinu

nama , kao da nije s nama. Kao da je još uvijek položen,ostavljennegdje našemu dolasku i čini-ma pobožnosti. Možda još nije odvaljen kamen snaših ‘uspomena’ i s naših očekivanja.

Gledati i vjerovatiNovost Isusova načina postojanja i novost njegovazajedništva s ljudima evanđelist Ivan oslikava dvamarazličitim glagolima koji izražavaju stvarnost gleda-nja. Marija Magdalena, koja prva dolazi na grob,vidi

(grč.blepo) odvaljeni kamen. Njezino se gledanje za-ustavlja na znaku, na oku vidljivome. Takvo gledanjepostaje zaprjekom za istinsko zajedništvo s Uskrslim.

Evanđelist bilježi i drukčije gledanje, gledanjeočima srca koje izrasta iz povjerenja i vodi k vjeri.Nakon Petra u grob uđe »i onaj drugi učenik…i vi-dje (grč.horao) i povjerova«. Pred njegovim je oči-

ma isti znak kao i pred Marijom Magdalenom. No,on, drugi učenik, taj isti znak gleda kroz riječi koje je Isus zborio i kroz obećanje koje je dao. To je,

u Ivanovim spisima, gledanje koje je uvijek vezanos vjerom. Gledanje koje je prosvijetljeno povjere-njem i koje vodi u dublje iskustvo vjere. Zato uče-nik u svome gledanju ide korak naprijed: Učitelje- ve riječi koje je nosio u srcu bistre njegovo gledanjei njegovu sumnju. Vidjeti dalje od znaka, od vidljivoga, gledati očima srca – to jenovi početak vjere.

Isus više nije položen. Vjerni učenik ne tražiIsusovo položeno tijelo. Gledajući očima vjere onspoznaje da je Isusuzdignut . Tako novozavjetni

pisci opisuju zbiljnost uskrsnuća: Otac je svogaSinauzdigao(grč.egeiro), podigao iz položenostikoja je plod čovjekova grijeha i moći. On više nije položen. On jeuzdignut, živ na nov način.

Potrebno jeočima srca vidjeti Isusa, Uzdignu-toga iz uspomena u koje smo ga položili. Vjeromprihvaćamo da je uzdignut iz groba. No, možda još nije uzdignut iz naših zamišljaja i pobožnostiu kojima ga čuvamo – još uvijek položena, da biodohvatljiv i bliz našim potrebama. Kad bude uzdi-

gnut iz tih kutaka, kad i s toga groba (monumen-tum) bude odvaljen kamen, bit će to početak novoga gledanja i početak osobne vjere u uskrsnuće.Tada ćemo ga spoznavati kao Onoga koji živi, koji jest, zajedno s nama. Kao Uvijek-Prisutni i Na- vijek-Živi.

Ante Crnčević

Otajstvo Vazma Božje je djelo‘obnove’ svijeta. Do tada je obnovačovjeka bila shvaćana kao povratakna prvotno, iskonsko (renovatio in pristinum), a sada Bog obnavljačovjeka uvodeći ga u sasvim novo,u savršenije (renovatio in melius).

(R. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Dj 2,42-47

Čitanje Djela apostolskihBraća bijahu postojana u nauku apostolskom,u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu:apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja.Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve imbijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodalii porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svakibi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram,

u kućama bi lomili kruh te u radosti i prosto-dušnosti srca zajednički uzimali hranu hvalećiBoga i uživajući naklonost svega naroda. Gos-podin je pak danomice zajednici pridruživaospasenike.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 118,2-4.22-24Otpjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.

Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«Neka rekne dom Aronov:»Vječna je ljubav njegova!«Svi koji se Gospodina boje neka reknu:»Vječna je ljubav njegova!«


Ovo je dan što ga učini Gospodin:kličimo i radujmo se njemu!

Drugo čitanje1Pt 1,3-9

Čitanje Prve poslanicesvetoga Petra apostolaBlagoslovljen Bog i OtacGospodina našega Isusa Kristakoji nas po velikom milosrđu svojemuuskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo

rodi za životnu nadu, za baštinu neraspad-ljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu nanebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri

Druga vazmena nedjelja 30. ožujka 2008.

D R U G A

a z m e n a n e

d j e l j a

Ulazna pjesma 1Pt 2,2

Kao novorođenčad žuditeza duhovnim, nepatvorenim mlijekom,da po njemu uzrastete u spasenje, aleluja.

Zborna molitva

Bože vječnog milosrđa,svake godine vazmenim slavljem užižeš vjerusvoga svetog naroda. Umnoži u nama milostda sve dublje shvaćamo što je krst koji nas jeoprao, što je duh koji nas je nanovo rodio,što je krv koja nas je otkupila.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika. Oni su se priznanjem vjerei krštenjem nanovo rodili: daj da postignu

vječno blaženstvo,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Iv 20,27

Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavlii ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja.

Popričesna molitva

Svemogući bože, daj da pričest vazmenogotajstva trajno djeluje u našoj duši,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanje

Ulaz: 556 Krist iz groba ustadeOtpjevni ps.: 527 Zahvaljujte Gospodinu Prinosna: 238 Dan Gospodnji

Pričesna: 542 Prinesi rukuili: 200 O kruše živi, milosni Završetak: XIX Radujte se, kršćani

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

Molitva vjernikaOkupljeni u ovaj dan, kojim proslavljamo Kristovouskrsnuće, pouzdanom se molitvom utecimonebeskome Ocu proseći dar čiste i sigurne vjere.Molimo zajedno:Ojači nam vjeru, Gospodine!1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika:

rasvijetli je svjetlom Duha Svetoga da uvijekumije prepoznati Kristovu prisutnost i vjernoživjeti novost koju nam je on po uskrsnućudarovao, molimo te.

2. Za pastire Crkve, papu Benedikta, biskupe isve svećenike: čuvaj ih u vjernosti poslanjukoje si im udijelio i budi im svjetlo u njihovojslužbi naviještanja, molimo te.

3. Za sve tvoje vjernike: potiči ih da u zajedništvunedjeljne euharistije razvijaju primljenedarove milosti te budu odgovorni članovisvoje zajednice, molimo te.

4. Za nas ovdje sabrane: izliječi nas od našihsumnja i obnovi u nama snagu i milostpouzdanja u tebe te čvrsto vjerujemo riječimaKristova evanđelja, molimo te.

5. Za preminule u vjeri i nadi uskrsnuća: primiih u zajedništvo svojih izabranika i obdari ihpuninom radosti života vječnoga, molimo te.

Svemogući Bože, ti si u svome Sinu nadvladaomoć smrti i nama darovao novi život. Prati našživotni hod svjetlom svoga Duha da trenutcisumnje i životnih iskušenja ne nadjačaju vjerui pouzdanje u tebe. To te molimo po KristuGospodinu našemu.

čuva za spasenje, spremno da se objaviu posljednje vrijeme.

Zbog toga se radujte, makar se sada moždatrebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: daprokušanost vaše vjere – dragocjenija od pro-padljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – ste-kne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista.Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega,iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete odradosti neizrecive i proslavljene što postigostesvrhu svoje vjere: spasenje duša.Riječ Gospodnja.

Evanđelje Iv 20,19-31Čitanje svetog Evanđelja po IvanuKad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu,dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorilivrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im:»Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje rukei bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodi-na. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama!Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.«To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite DuhaSvetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju imse; kojima zadržite, zadržani su im.«Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice,ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mudakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!«On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim ruka-ma biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjestočavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok,neću vjerovati.«I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opetunutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena,a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledajmi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i nebudi nevjeran nego vjeran.« Odgovori muToma: »Gospodin moj i Bog moj!«Reče mu Isus: »Budući da si me vidio,povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«Isus je pred svojim učenicima učinio i mnogadruga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.

A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, SinBožji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.Riječ Gospodnja.

DR U GA

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.(Hunterov Psaltir, Engleska, oko 1170.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

D R U G A

V jerojatno nas pomalo iznenađuje i začu-đuje činjenica da sva četiri evanđeoska iz- vješća o Kristovu uskrsnuću i njegovim

ukazanjima donose sumnju i nevjeru apostola iučenika. Na vijest o praznome grobu i o živomeKristu javljaju se sumnja i nevjerica. Apostoli-ma nije dovoljno svjedočanstvo žena koje vidje-hu prazan grob. Nije im dovoljno ni svjedočan-stvo dvojice učenika kojima se Uskrsli ukazuje naputu: »Ni njima ne povjerovaše« ( Mk 16,13), ka-

že evanđelist Marko. »Njima se te riječi pričini-še kao tlapnja, te im ne povjerovahu« ( Lk 24, 11);»A neki posumnjaše« ( Mt 28,17), bilježi Matej. Iznavedenih tekstova moglo bi se slobodno zaklju-čiti da su svi apostoli i učenici bili na neki načinsumnjičavi i nevjerni. No, osoba u kojoj dolaze doizražaja sumnja i nevjera svih apostola i učenika jest apostol Toma, ‘nevjerni Toma’: »Ako ne vi-dim…, ne ću vjerovati« ( Iv 20,25).

Tomino pitanje –– priznanje vlastitih granicaZa apostola Tomu, a i za svakoga pobožnog Žido- va, pitanje posredništva ključno je pitanje još zaKristova zemaljskog života: »A kamo ja odlazim,znate put. Reče mu Toma: ‘Gospodine, ne znamokamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?’ Od-govori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitkone dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali me-ne, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i pozna-

jete i vidjeli ste ga.’« ( Iv 14, 4-7).U skladu s cjelokupnom starozavjetnom teo-logijom Toma je svjestan da se čovjek svojim sila-ma ne može uzdići prema Bogu. Štoviše, to mu jeuzlaženje zabranjeno. Stoga čovjeka može k Bogudovesti samo poseban posrednik – Mesija. Mogli bismo reći da se u tome krije važnost Tomine po- božnosti, pobožnosti kao priznanja vlastitih gra-nica i svijesti o nemogućnosti da svojim silamadospije do Boga. Tako je Tomino pitanje zapra-

vo važan vid vjere, ukoliko u vjeri ne slavimo svoje uspinjanje Bogu, već prihvaćamo i predajemose Božjem dolasku k nama, njegovu posredova-nju u Isusu Kristu.

Tomina nevjera i Kristov »ključ« spasenja

Onoga istoga dana, prvoga u tjednu,dok učenici bijahu zatvorili vrata,dođe Isus među njih i reče im: »Mir vama!«(Đ. Seder, 1986., crkva Uznesenja Marijina, Kreševo, detalj)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

Nanovo rođeni uz: 1Pt 1,3-9ODJECI

e Bog nas »nanovo rodi« (1Pt 1,3). Riječ je o krštenju. »Ponovno rođe-nje« događa se po riječi Boga koji živi i ostaje (usp.1Pt 1,23). Novorođenje mora donijeti novi život. On je vidljiv u ljubavi, ljubavi kojune poznaje »stari« čovjek, nego samo »novostvoreni«. Život proizla-zi iz riječi Božje koja ima stvarateljsku moć. Krštenje je molitva zadobru savjest koju upravljamo Bogu (usp.1Pt 3,21). Sakrament sevrši kao kupanje u čistoj vodi i slavi molitvom za oproštenje grijeha.Ponovno rođenje nije prirodna promjena čovjeka. Ponovno rođeničovjek ostaje u vjeri (1Pt 1,5) i u nadi (1Pt 1,3; 3,15). Bog djeluje učovjeku po njegovoj vjeri. Kao cilj novoga rođenja se spominje ži-votna nada, a u njoj su sadržani baština i spasenje.

Mario Cifrak

DR U GA

a z m en a

n e d j el j a

Tomina nevjera –– nesposobnost za neznatnoTomina nevjera ne proizlazi iz toga pitanja,

nego iz neprihvaćanja da je istinski posred-nik prema Bogu upravo tajraspeti Isus Krist. Vjerojatno je Toma, uostalom kao i drugi apo-stoli, očekivao da će posrednik između Boga ičovjeka ipak biti drukčiji, obavijen političkommoću, snažan i nepobjediv. Doduše, i Toma je,kao i Petar, bio spreman umrijeti za Gospodi-na: »Nato Toma zvani Blizanac reče suučeni-cima: ‘Hajdemo i mi da umremo s njime!’« ( Iv 11,16) Da, bio je spreman umrijeti za Krista, ali

nespreman prihvatiti da Krist mora umrijeti zanjega. Činjenica raspetoga, poraženoga i poko-panoga Mesije bila je previše za njega, preve-liki skandal. Sanjao je o uzvišenijem i lakšemputu, o posredovanju prema Bogu. Nakon Kri-stove smrti Toma se možda bio odlučio povućiponovno u svoju svakodnevicu. Njegovi snovi oposredniku između Boga i čovjeka bili su zauvijek raspršeni. Preostalo mu je još samo išče-kivanje Boga i vježbanje u sumnji prema svim

posrednicima i posredovanjima između Bogai čovjeka. Ne primjećujemo li u takvom Tominas same, postmodernoga čovjeka, neumorno-ga u sumnji, a umornoga od predanja?

Tomina vjera –– prijam Kristova ključa spasenjaTom nevjernom Tomi stiže vijest o Kristovu uskr-

snuću. Tomu ne uznemiruje toliko činjenica da jenjegov ljubljeni Učitelj uskrsnuo, nego da jeras- peti i umrli Krist uskrsnuo, da se spasenje dogo-dilo i događa na način poniženja i smrti. Na toupućuju i njegove riječi: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst umjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, ne ću vjerovati« ( Iv 20,25). Isus Krist Tomipokazuje svoje probodene ruke i bok. Na mnogimslikama Kristovo pokazivanje ruku i boka umjet-

nici predstavljaju kao ključanicu, a Kristovo tije-lo kao vrata. Time se izvrsno želi ukazati na onošto Tomu muči i ono što on na kraju prihvaća: tajizrugivani, poniženi, raspeti, mrtvi i uskrsli Isus izNazareta jestključ spasenja. Po njemu se otvaraju vrata spasa, odnosno on sam jest ta vrata spa-senja ( Iv 10, 9), on je »Gospodin moj i Bog moj«( Iv 20,28). Krist završava svoj susret s Tomom:»Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi kojine vidješe, a vjeruju!« ( Iv 20,29) Blaženi su upra-

vo oni koji ne traže posebna čuda, nešto uzvišeno, već koji u Kristovim ranama prepoznaju Božjuljubav prema čovjeku. Božja se uzvišenost sastojiu predanju za drugoga.

Ivica Raguž

Isus dolazi k okupljenim učenicima.Toma je izvan kuće, izvan zajed-nice, sām; sumnja i traga. Tek po povratku u zajednicu učenikā prepoznaje Učitelja, Uskrsloga. Vjerase nalazi i živi u zajednici onih kojivjeruju, Crkvi, okupljenoj svakoga»prvoga dana u tjednu«.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

OTAJSTVOi zbilja

Otpjevni psalam Ps 16,1-2a.5.7-11Otpjev: Pokaži mi, Gospodine, stazu života! Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«Gospodin mi je baština i čaša:ti u ruci držiš moju sudbinu.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetujete me i noću srce opominje.Gospodin mi je svagda pred očima

jer mi je zdesna da ne posrnem.Stog mi se raduje srce i kliče duša,pa i tijelo mi spokojno počiva.Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemljuni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.


Čitanje Prve poslanicesvetoga Petra apostola

Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega kojinepristrano svakoga po djelu sudi, vrijemesvoga proputovanja proživite u bogoboja-znosti. Ta znate da od svog ispraznog na-čina života, što vam ga oci namriješe, nisteotkupljeni nečim raspadljivim, srebromili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista,Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše do-duše predviđen prije postanka svijeta,ali se očitova na kraju vremenâ radi vas

koji po njemu vjerujete u Bogakoji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavuda vjera vaša i nada bude u Bogu.Riječ Gospodnja.

Prvo čitanje Dj 2,14.22-33Čitanje Djela apostolskihNa dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s je-danaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovii svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rije-či mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjekakojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima,čudesima i znamenjima koja, kao što znate,po njemu učini među vama – njega, predana

po odlučenu naumu i promislu Božjem, porukama bezakonika razapeste i pogubiste. AliBog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jerne bijaše moguće da ona njime ovlada. Daviddoista za nj kaže:’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi jezdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srcei kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva.Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemljuni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.Pokazat ćeš mi stazu života,ispuniti me radošću lica svoga.’Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem:praotac je David umro, pokopan je i eno mumeđu nama groba sve do današnjeg dana. Alikako je bio prorok i znao da mu se zakletvomzakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestiouskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemljuniti mu tijelo truleži ugleda.Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svje-doci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio gakako i sami gledate i slušate.«Riječ Gospodnja.

Treća vazmena nedjelja 6. travnja 2008.

Zborna molitva

Bože, nek se tvoj narod vazda raduješto si mu obnovio mladost duha. Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri:utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti.Po Gospodinu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 108 Kliči Bogu (ili 131)Otpjevni ps.: 90 Čuvaj me, Bože

Prinosna : 239-240 Danas Isus Pričesna: 542 Prepoznaše učeniciili: 557 Pjevaj hvale, Magdaleno

Završetak: 559 Nek mine, Majko

T R E Ć A v a z m e n a n e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist Gospodin svojim je uskrsnu-ćem obnovio naš život i otvorio nam put vječnogaspasenja. Molimo ga danas milost da ga umijemospoznati kao suputnika na našemu životnomputu i kličimo zajedno: Ostani s nama, Gospodine! 1. Za Crkvu koja je na putu kroz svijet: obnovi je

u vjeri kako bi svi ljudi mogli na njezinu licuprepoznati radost susreta s tobom, Uskrslim,molimo te.

2. Za pastire i učitelje tvoga svetog naroda:pomozi im da u zajednici vjernika trajnopotiču radosnu nadu u tvoj konačni dolazak,molimo te.

3. Za kršćane koji se udaljiše s tvoga puta:otvori im oči vjere i ražari srca da prepoznajutvoju blizinu i osjete snagu tvoje ljubavi,molimo te.

4. Za nas okupljene pred tobom: neka nasdanašnje blagovanje tvoje riječi i tvoga tijelaobnovi u vjeri i osnaži da i sami budemo kruhkoji se lomi za život svijeta, molimo te.

5. Za braću i sestre koji pođoše s ovoga svijeta:njihovo zemno hodočašće okruni zajedniš-tvom među svojim svetima,molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, molimo tvoju blagost:rasvijetli tamu našega životnog lutanja i povedinas putem spasenja. Koji živiš.

Evanđelje Lk 24,13-35

Čitanje svetog Evanđelja po LukiOnog istog dana – prvog u tjednu – dvojicaIsusovih učenika putovala su u selo koje sezove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdesetstadija. Razgovarahu međusobno o svemušto se dogodilo. I dok su tako razgovarali iraspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovimočima. On ih upita: »Što to putem pretresatemeđu sobom?« Oni se snuždeni zaustave temu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori:

»Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaššto se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će:»Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Na-zarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelui na riječi pred Bogom i svim narodom: kakosu ga glavari svećenički i vijećnici naši predalida bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi senadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela.Ali osim svega toga ovo je već treći dan štose to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke odnaših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu

našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da suim se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ.Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kakožene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im:»O bezumni i srca spora da vjerujete što godsu proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sveto pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tadaod Mojsija i svih proroka, protumači im štou svim Pismima ima o njemu. Uto se približeselu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. Nooni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo ćevečer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane snjima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh,izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto imse otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznus očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije ligorjelo srce u nama dok nam je putem govo-rio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se časdigoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i uka-

za se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s putai kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.Riječ Gospodnja.

T R E Ć A

v a z m en a

n e d j el j a

Prepoznaše ga u lomljenju kruha.(A. Felger, Kapela klinike u Heidenheimu, Njemačka)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

OTAJSTVOi zbilja

Suputništvo s Kristom

D vojica učenika, odlazeći iz Jeruzalema premaEmausu, »razgovarahu međusobno o svemušto se dogodilo«. Pokušavaju razumjeti. Zaoku-

pljeni su svime što su doživjeli. U toj svojoj zaokupljeno-sti nisu prepoznali Isusa koji im se približio. Iz odgovorana njegovo pitanje pokazuju da su u sve upućeni i čudese njegovoj neupućenosti. Prije svega dobro poznaju Pi-smo. U svoje znanje, vlastitu interpretaciju Pisma i do-gađaja polagali su veliku nadu. Sada su snuždeni, razo-čarani. Njihove se nade nisu ostvarile.

Prepoznati IsusaKleofa i njegov suputnik kao da su naši suvremenici. Imi smo dobro informirani o svemu. Kad se nešto do-godi, iznosimo činjenice, interpretiramo i diskutiramo.Puni smo informacija, a siromašni smislom. Mnogi odnas poznaju i Pismo. Čitamo ga polazeći od vlastitihočekivanja. Očima koje gledaju, a ne vide. Očima koje žele vidjeti samo ono što se njima čini prihvatljivimi razumljivim.

A gdje je Isus? Isus je i danas naš suputnik. Hoda snama. No, mi više pažnje posvećujemo drugim interpre-tacijama stvarnosti koje nam se čine važnijim i opiplji- vim. Čak i o njemu, o njegovom životu i djelovanju, imamo mišljenje kojese temelji na našim vlastitim očekivanjima. Ona su ponekad tako velika i či-ni nam se da moraju biti ispunjena. No, često se takva očekivanja pretvaraju u razočaranje. Ponekad smo razočarani i samim Isusom jer ne ispunjavanaša očekivanja, jer se ne pokazuje onakvim kakvim ga vidimo. I nama jeteško prihvatiti njegovu smrt, a i govor o uskrsnuću. I za nas njegova smrtskandal. Često nam je teško vjerovati da je On onaj koji je trebao doći. A ta-ko je puno onih koji žele zauzeti njegovo mjesto.

Nije lako danas vjerovati u Raspetoga i Uskrsloga. Teško je vjerova-ti njegovim obećanjima. Mi bismo htjeli da se ispune naša očekivanja, ane njegova obećanja. Ipak on neumorno hoda s nama. Svojom smrću iuskrsnućem oživljava pravu nadu koja se izgubila u labirintu različitihrazumijevanja stvarnosti, mnoštva informacija koje često skrivaju pravismisao života i povećavaju u nama osjećaj beznađa te lažnih obećanja olakoći i neprepoznatljivosti postojanja.

Zašto nam je teško prepoznati Uskrslog i zašto nam se ponekad či-ni da ga nema među nama? Prije svega jer nam srca više ne gore. Srcasu nam zasićena svime i svačim. Opterećena. Izmorena. Snuždeni smo

Prepoznavši Gospodinau lomljenju kruha, dvojicaučenika ustadoše i vratiše seu Jeruzalem te braći posvjedočišeda je Isus uskrsnuo.Euharistija je poslanje u svijet,

poslanje za svjedočenjeprisutnosti i blizine Uskrsloga.(A. Felger, Kapela klinike uHeidenheimu, Njemačka)

T R E Ć A v a z m e n a n e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

…da vjera i nada budu u Bogu uz: 1Pt 1,17-21ODJECIRi ečiOdlomak 1Pt 1,19-21 predstavlja se kao vjeroispovjedna kristo-

loška formula: Krist je preegzistentan prije svakog stvorenja, nakoncu vremena je objavljen, uskrišen od mrtvih i sada je uzdignutu slavi. Izričaj o spasenjskoj smrti vidljiv je u tvrdnji o otkupljenju»dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane« (1,19). Tavjeroispovijest je upotpunjena osvrtom na čitatelje poslanice: kojipo njemu vjerujete u Boga (21a) da vjera vaša i nada budu u Bogu(21c). Kristovo djelo je otvorilo jedanput zauvijek pristup izmeđuBoga i ljudi (1Pt 3,18); osoba i djelo ‘zemaljskoga’ i sada uzvišenogaIsusa predstavljaju trajno zajedništvo između čovjeka i Boga. Uko-

liko vjera postaje nadom, može opstati.Mario Cifrak

i često potišteni unatoč tomu što nam svi obe-ćavaju sreću. Kako se onda nadati i kako postićida nam »srca gore«? Za nadu je potrebna vjera. Vjera u Uskrsloga. Vjeru koja nam ne dopuštada hodamo mrtvi u prisustvu Živoga. Samo onamože prepoznati njegovu prisutnost.

Vjera je gostoprimstvo Uskrslomu Ali kako vjerovati kad nam se čini da je Uskrsliodsutan? Odakle započeti kad se čini da sve govori protiv takve vjere? Možda od gostoprimstva.Kao dvojica učenika. Potrebno je u ‘sumraku’, ukojem nestaju sigurnost vlastitih koraka i jasno-ća vlastitih ideja, otvoriti srce i učiniti ga gosto-primljivim. Postati otvoren za gosta, za onogakoji dolazi i jedino traži da može biti s nama. Re-ći da bez otvorenosti srca ne možemo prepoznatiUskrsloga, Gosta koji se udaljio iz tijela da bi daoprostor vjeri, da bi i nama omogućio da budemodionici njegove slave. Kako reče sveti Augustinono što je odnijela nevjera vratilo je gostoprim-stvo. A gostoprimstvo je zajedništvo duhovnogai materijalnoga. Samo čovjek otvorenog srca biva pravi domaćin i samo ako je takav, sve ono štonudi postaje neizmjerno blago koje se ne zabo-ravlja i od kojeg se živi.

Nagrada za gostoprimstvo je tumačenje Pi-sma i lomljenje kruha. Uzdarje za gostoprimstvo je neizmjerno. Jer kako bismo ga mogli susresti,ugostiti i prepoznati ako ne vjerujemo da je gostzapravo Domaćin kod kojega i od kojega živimo.Srce koje gori i koje je otvoreno za gosta koji jemeđu nama preobraženo je kroz Riječ spasenjai kroz slavlje euharistije. Potrebno je lomiti kruhkako bi smo ga prepoznali.

U lomljenju kruha otkrivamo ga ne kao stran-ca, nego kao onoga koji nam daje život, kao onogakoji uvijek iznova čini da naša srca gore, koji nas is-punja besmrtnom nadom i čini da naš korak budeuvijek svjež i lak. »Sursum corda!« – »Gore srca!«Na to nas poziva predvoditelj euharistijskog slavlja. A mi odgovaramo: »Imamo kod Gospodina.« Akosu doista kod njega i otvorena za njega onda može-mo istinski slaviti euharistiju, onda ga možemo pri-miti kako bi nasobdario za daljnjedarivanje uskr-sne nade. Jer i dvojica su učenika nakon susreta sUskrslim, nakon lomljenja kruha ustala i pohitalaprema Jeruzalemu. I mi, srca preobraženih rado-šću uskrsnuća, hitajmo dijeliti ono što smo primili:neizmjernu blizinu Uskrsloga koja hrani, svjedoči,tumači i ispunja nadom. Nadom uskrsnuća koja jesposobna preobražavati živote i svijet.

Željko Tanjić

T R E Ć A

v a z m en a

n e d j el j a

Kad se učenicima u Emausu otvorišeoči te ga prepoznaše, on im »iščeznus očiju«. Tim iščeznućem poučavaih da se njegova prisutnost više ne prepoznaje očima, nego vjerom. Zatonjihovo svjedočanstvo pred braćom u Jeruzalemu nije potvrđeno riječima»Vidjesmo Gospodina« nego pripovi- jedanjem o riječima koje im je govo-rio na putu te kako ga prepoznaše ulomljenju kruha. (A. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Dati vrijeme svakome obrednome činu

Poštovani, u svojoj župi vršim službu čitača. Želio bih pojašnjenje na pitanje kada čitač pristupa ambonu: za vrijeme zborne moli-tve ili nakon nje. U raspravi s drugim čitači-ma čuo sam različita tumačenja.

Matej P .

Pitanja liturgijske tematike s kojima se su-srećemo nerijetko su sročena u formikako,kada, smije li se, može li se, pa se bît raz-

mišljanja olako svodi naispravnost vršenja litur-

gijskih čina. Imajući u vidu duh obnovljene litur-gije potrebno je pojasniti da nove liturgijske knjigei liturgijske odredbe (npr.Opća uredba rimskogamisala ili Uvodne napomene u pojedine obred-ne knjige) nisu oblikovane kao nekadašnjiritusservandus koji bi detaljno normirao slijed svihliturgijskih gesta ili čina. U poslijesaborskim li-turgijskim knjigama težište je stavljeno nasmi-sao obrednih čina koji uvijek imaju zadaćusim-boličkih radnji, zadaću uspostavljanja zajedništva

(synballein ) s otajstvom koje uprisutnjuju i u kojenas uvode. Liturgiji nije prvotna zadaća uskladitiobrednu praksu s liturgijskom normativom, negokroz obredni čin uspostaviti zajedništvo (synballe-in) Crkve s otajstvom koje slavi. U okviru takvo-ga razmišljanja valja tražiti odgovore na pitanjaobredne prakse i njezine ‘ispravnosti’, pa i ondakad se ta pitanja tiču tek ‘neznatnih’ obrednih de-talja, nastojeći pri svakome pojedinačnom pitanjuotkriti njegovsmisao u kontekstu otajstvenoga (li-

turgijskoga) zajedništva Crkve s Kristom Gospo-dinom. Tako pitanja obredne normativnosti pre-rastaju u razmišljanje oars celebrandi, o umijećuslavljenja koje očituje i slavi zbiljnost Kristova dje-la spasenja u liturgiji Crkve (usp. Sacramnetumcaritatis, 38).

Polazeći od takvih pretpostavki postaje jasni- jim da je svakoj obrednoj gesti potrebno dati vrije-me koje joj pripada, kako bi mogla biti doživljenau njezinoj težnji i otvorenosti prema otajstvenoj

zbilji liturgije. Stoga kao opće načelo vrijedi pravi-lo da se dvije različite obredne geste ne mogu vr-šiti istovremeno. Dok predsjedatelj slavlja izgova-

ra zbornu molitvu (kojoj se zajednica pridružuje

kao istinski subjekt slavlja), neprimjereno je vrši-ti bilo kakav drugi čin. Uvodni obredi slavlja eu-haristije završavaju zbornom molitvom koja nosiobredni vrhunac uvodnoga uspostavljanja zajed-ništva okupljenih: zborna molitva, u kojoj predsje-datelj sabiremolitve pojedinaca u jednumolitvu (zbog čega se i nazivacollecta, zborna ili ‘sabirna’molitva), očituje uspostavljeno zajedništvo te zajednicu uvodi u samo slavlje (Liturgiju riječi i Eu-haristijsku liturgiju). Ona dakle predstoji Liturgiji

riječi i potrebno joj je dati vlastitoobredno vrije-me kako bi mogla nesmetano biti doživljena kaoobredni čin. Ne dolikuje da tako važan obredni čin bude ‘vremenski iskorišten’ za neke druge, naiz-gled manje važne, obredne čine.

Hod čitača prema ambonu obredno je snažnagesta jer je riječ o pokretu, o gesti u kojoj je vidljivobredni dinamizam. Taj hod ( processio) obrednoprogovara o novome početku unutar slavljeničkecjeline, o početku Liturgije riječi. Njegov se smi-

sao ne otkriva u obredno-funkcionalnomdolasku čitača na ambon, nego upravo uhodu (ili uspinja-nju) prema ambonu, čime se simbolizira uspinja-nje Crkve na Goru objave. Potrebno je prisjetiti seda je ambon, i po izvornome značenju riječi, povi-šeno mjesto, mjesto na koje se treba uspeti (ana-baino ), da bi Crkva čula proglas Božje objave. Po-treban je obredni hod, hodočašće koje zajednicu vodi u susret s Gospodinom koji se uprisutnjuje unaviještenoj riječi. Takoars celebrandi potiče da

hod čitača prema ambonu nije »izgubljeno« vrije-me koje bi trebalo kompenzirati za vrijeme najbli-žega liturgijskog čina, nego takođerobredno vrije-me koje bi trebalo biti obredno iskušeno i življenood cijele slavljeničke zajednice. Uputno je, sto-ga, da za vrijeme zborne molitve nema nikakvo-ga gibanja ili hoda te da nakon što svi sjednu čitačobredno pristupa ambonu kako bi zajednici navijestio Božju riječ. Čitač će, poštujućiars celebran-di , umjeti vršiti obrednu gestu hoda izbjegavaju-

ći svaki oblik teatralnosti, s dubokom sviješću da je služitelj Riječi koja se uprisutnjuje u zajednicukoja slavi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008










Tisak:Offset Markulin, Lukavec

živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD






iz naših izdanja:



tel.: 01 3097 117faks: 01 3097 118



Uredio A. Crnčević.

304 str.65 kn

I

1

I 1

1

I 1

I

I

I

I

I

I

I

Homilijar vlastitih slavljaZagrebačke nadbiskupije.

Zbirka homilija.168 str. 55 kn

I

1

I 1

1

I 1

I

I

I

I

I

I

I

,

:, .

HOMILIJAR

č

NOV O ! N O V

O ! N O V O !

N O V

O !

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008




UDK 282

ISSN 1331-21702008

o d

1 3

. t r a v n

j a d

o

1 0

. s v

i b n

j a 2 0 0 8

.

Naša tema:

Kršćanska inicijacija

8/15/2019 Živo vrelo 2008



urednikova riječ

Rast u vjeri zajednice

naša tema: Kršćanska inicijacija

Kršćanska inicijacija i eklezijaln Ante Crnčević Rođenje, život i smrt u kršćansko

slavljenju, Silvano Sirboni

Spomen-sličice s »prve pričesti«, Ivan Šaš

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja:I. Šaško, I. Raguž, Ž. Tanjić, A. Vučković, S. Slišković

Četvrta vazmena nedjelja Peta vazmena nedjelja Šesta vazmena nedjelja Uzašašće Gospodinovo Sedma vazmena nedjelja

u duhu i istini

Molitveno bdjenje u vazmenome Glazbeni prilog

trenutak

Misa – ponuda Crkveili mjesto življenja crkvenosti

2

16

1

40

36

Sakramentalnost Crkve

Sakramenti su »sakramenti Crkve« u dvostru-kome značenju: po njoji za nju.Jesu »po njoj«time što je ona sakrament djelovanja Kristakoji u njoj djeluje zahvaljujući poslanju DuhaSvetoga. Jesu »za nju« jer upravo sakramentičine Crkvu, ukoliko, osobito u euharistiji, lju-dima objavljuju i priopćuju otajstvo zajedniš-tva trojedinoga Boga Ljubavi.Udioništvo na božanskoj naravi, što je ljudi-

ma darovano Kristovom milošću, podrazumijeva stanovitu analogiju s početkom, rastomi održavanjem naravnoga života. Nakon štosu krštenjem rođeni na novi život, vjernici suu njemu utvrđeni po sakramentu potvrde, a ueuharistiji primaju kruh vječnoga života. Takopo sakramentima kršćanske inicijacije primaju sve više i više bogatstva božanskog života inapreduju prema savršenstvu ljubavi.

Katekizam katoličke Crkve, 1118; 1212.

Vladimir Blažanović, 2001.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

K R Š Ć A N S K A

Pogled na kršćansku formaciju djece i mladihdaje nam zamijetiti želju pastoralnih djelat-nika da se kroz vjeronaučnu pouku i katehe-

zuvjernički rast ljudske osobe produži što je mo-guće dublje u odraslu dob. Postkršćansko društvoi suvremena dekristijanizirana (ili često nekristi-

janizirana) obitelj ne nude okvire u kojima bi se vjera mogla dostatno razvijati pa se ta zadaća kr-šćanskoga poslanja nerijetko ostvaruje samo kroz‘stručnu’ pouku koja izrasta iz crkvenoga pasto-ralnog djelovanja. Okružje u kojemu se mladi čo- vjek danas razvija ne nudi više ozračje vjere i kr-šćanskih vrjednota, pa kršćanski odgoj i formacijau sve više slučajeva postaju izborom – između ra-zličitih ponuda formacije i dopunskih aktivnosti.Takav novi kontekst iziskuje veliku odgovornost i

upornost pastoralnih (osobito katehetskih) djelat-nika jer obitelj i društvo ne pružaju dovoljno razu-mijevanja i potpore njihovu predanome nastoja-nju. Štoviše, njihovo je nastojanje često mjerenopo ključu trenutne ‘korisnosti’ za djecu i društvo,pa su česti zahtjevi za prilagodbom kršćanskedoktrine i za reprogramiranjem crkvene katehe-ze. Istovremeno, postaje sve očitijim da kršćan-ska formacija živiiskustvo egzila (po isključenjuiz obiteljskoga okružja i crkvene, tj. župne i litur-

gijske zajednice) iiskustvo geta (po zatvaranju uskupinu polaznika katehetske pouke).Spomenute okolnosti, ali ne samo one, razlog

su da mnogi današnji kršćani očituju nesraslosts Kristom i Crkvom, zajednicom vjernika. Nakonrazdoblja katehetske pouke, kroz koju nisu ima-li dovoljno prilike srasti sa zajednicom vjernika,pred njima se otvara put kojim bi trebali samo-stalno hoditi i svjedočiti vjeru. Pa i onda kad na-kon razdoblja katehetske pouke nastave pohađati

nedjeljnu euharistiju, počesto ostaju ‘stranci’ zajednici slavitelja te u njoj ne nalaze dovoljno otvo-renosti za iskustvo zajedništva vjere i zajedničkoga

crkvenoga rasta. Činjenica da se nakon primanjasakramenta potvrde mnogi mladi udaljavaju odživota vjere u crkvenoj zajednici, dovoljno je ozbi-ljan poticaj (i pokazatelj) da se zapitamo jesu li oniza vrijeme katehetske (predsakramentalne) poukedoista pripadali kršćanskoj zajednici. ‘Imati’ mla-

de na katehezi ne znači uvijek i ‘imati’ ih u Crkvi. Ako nakon potvrde mladi ‘odlaze’ iz Crkve, njihov je ‘odlazak’ možda samo privid stvarnoga stanja.Istina je možda dublja i ozbiljnija pa je potrebnopitati se jesu li oni uopće bili u Crkvi?

Uočljiva je naimeeklezijalna neiniciranost mnogih pripadnika kršćanske zajednice. Oni su privedeni Crkvi, ali nisuuvedeni u njezino zajed-ništvo, u iskustvo spasenja koje se u Crkvi živi.Kršćanska inicijacija, shvaćena u izvornosti svo-

ga značenja, postaje stoga najzahtjevnijom zada-ćom pastoralne brige u Crkvi.

Postati kršćanin? Kada se postaje kšćaninom? Suvremena će mi-sao, iznjedrena iz novih društvenih okolnosti, od-govoriti da se kršćaninomtrajno postaje, da je vjera neprekidni hod i rast te da nema trenutkau kojemu bismo mogli reći da smo uistinu posta-li kršćani. U toj tvrdnji ima puno istinitosti, ali je

ona, kako primjećuje L. Girardi, ujedno i parci- jalna. Trajnost postajanja primljena je kao ideal.Postajanje, međutim, nije stanje; ono je želja, na-stojanje, pokušavanje. Prihvaćanje takvoga ‘ne-stanja’ na skriven način oslobađa odgovornostikoja se veže uzbiti kršćanin.

Dati punu legitimnost tvrdnji da se kršćani-nom trajno postaje znači svu zahtjevnost i težinukršćanskoga poziva osloniti na ‘leđa’ pojedinca ina njegovo nastojanje, na njegovo postajanje. Kr-

šćanstvo pak izrasta iz Božje objave i Božjega da-rivanja, a ne iz pukoga čovjekova religioznog na-stojanja. Božje darivanje jest temelj kršćanskoga

Kršćanska inicijacija i eklezijalnost vjerePromišljanja uz slavlja sakramenta potvrde i prve pričesti

Ante Crnčević

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrelo 4

K R Š Ć A N S K A

i ni c i j a c i j a

biti. Kršćanski se rast ostvaruje po tomebiti, poistinitosti života u Kristu. Prihvatimo li da jebi-ti kršćanin dar, zbilja koja proistječe iz Božjegadarivanja, prestaje strah pred priznanjem istineda jesmo kršćani jer, po logici primljenoga da-ra, kršćanimane postajemo nego se predajemoda budemo iznova stvoreni,preporođeni – kaokršćani. Sakramentalni put kršćanske inicijacije

dar je novoga stvaranja. U krštenju nismo postalikršćanima (čime bi se naglašavala naša moć) negosmo učinjeni kršćanima, otkupljenicima, Božjomdjecom. Sakrament je Božje djelo, ne ljudsko. Pri-mijenimo li na otajstvo krštenja sliku novoga ro-đenja i novoga stvaranja, samim time priznajemosvoju podložnost Drugomu, Onomu koji nas nadvisuje, koji nas ‘iznova’ rađa i stvara. Roditi se ilistvoriti nitko ne može sam. Rođeni smo da bismobili , a ne da bismo započeli vrijeme postajanja.

Krštenje je, dakle, rođenje zakršćanski biti. Do-ista, jesmo kršćani – unatoč mnogim nesavršeno-stima, nedosljednostima i nedostojnostima.

Te nas misli potiču da se zaustavimo nad uho-danom pastoralnom praksom koja put kršćanskeinicijacije, podvrgnut u velikoj mjeri katehetskoj

pouci i formaciji, oblikuje kao okvir za čovjekovoosobno nastojanje s ciljem ‘postati kršćanin’, a nekao slavlje darovanoga ‘biti kršćanin’ u zajednici vjernika. Davanje prednosti osobnome nastoja-nju i trudu oko ‘postajanja’ dovelo je do fragmen-tarnosti inicijacijskoga puta i njegove rastegnu-tosti na dugo vremensko razdoblje (ponegdje stendencijom da ga se još više produži), kako bi sepojedincima dalo dostatno vremena za rast i po-stajanje. Poznato je, međutim, da nakon toga ra-

sta, uokvirena u katehetsku pouku koja se veže uzput školovanja i naobrazbe, jednostavno ne slijedi‘biti’. Kršćanski ‘biti’ izrasta iz dara odozgor. To-me Božjem darivanju potreban je znak, simbol,sakramentalni čin u kojemu će se darivanje očito- vati. Sakrament je mjesto preobrazbenoga susre-ta s Kristom i s njegovim djelom otkupljenja.

Put kršćanske inicijacije, življene kroz iskustvokatekumenata, nekoć je kulminirao jedinstvenim(vremenski nerazdijeljenim) slavljem inicijacije

kroz krsno uranjanje, krsno pomazanje i sudjelovanje na euharistijskome stolu kršćanske zajedni-ce. Kao najprikladniji trenutak za to slavlje birano je vazmeno bdjenje kako bi se kršćanska inicijacija na evidentniji način doživjela kao ucjepljenje uKrista, po snazi njegova vazmenoga otajstva. Slav-ljenje Vazma, ističući djelo Božje proslave nad čo- vjekovom moći i nad smrću, pružalo je okvir da sekrštenje doživi kao nastavak i aktualizacija Bož- jega otkupiteljskog djela u Crkvi: snagom Kristo-

va vazmenoga otajstva katekumen u krsnome pre-prođenjubiva kršćaninom, otkupljenikom, bivapritjelovljen Kristu i njegovu Tijelu, Crkvi.

S probuđenom sviješću dabiti kršćanin neizvire iz katehetske pouke nego iz Božjega dariva-nja, u sve većem broju krajevnih i mjesnih Crka- va pokušava se oživjeti ranokršćansku praksu teu jedno slavlje integrirati sakrament potvrde i sa-krament euharistije (i to u ranijoj dobi, redovitooko osme godine života), čuvajući njihov logični

slijed koji kulminira u euharistiji. Katehetska sepouka time ne zapostavlja nego joj se daje zadaćakršćanske mistagogije: ona, dajući prvenstvo mi-

Kršćanska inicijacija je suumiranje s Kristom i suuskrsnuće zajedno

s njim.(mozaik: M. Rupnik, Kočevski Rog, Slovenija, 2005., detalj)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema

K R Š Ć A N S K A

losti i Božjemu djelu, razrađuje primljeni darbi-ti kršćanini usmjerava kršćaninovu životnu pri-tjelovljenost Kristu. Ondje gdje se još uvijek (kaonpr. kod nas) djeci obećava ‘primanje sakrame-nata’ euharistije (prve pričesti) ili potvrde uz uvjet

urednoga pohađanja kateheze i vjeronauka, zacijelo se ide lakšim putem koji daje ‘sigurnost’ većdesetljećima uhodanim modelima pastoralnogadjelovanja. No, nisu li time sami sakramenti ‘in-strumentalizirani’ za postizanje drugotnih ciljeva:katehizacije i vjerske pouke? Tako dolazi do ne-željenoga paradoksa: sustavna katehizacija može biti put da se raskine doživljaj inicijacijskoga pu-ta te da se, zanemarujući dimenziju darovanosti vjere, zadaća kršćanskoga ‘postajanja’ gleda samo

kroz odgovornost pojedinca i kroz njegovo zala-ganje oko vjerničkoga življenja.Novozavjetni i liturgijski govor daje veliku

važnost »teološkome pasivu« u kojemu se u prviplan stavlja aktivnost Božjega djelovanja. Izraz dasmo se »u Krista krstili« ne govori o našemu činu(ili činu liturgijskoga služitelja) nego o djelu kojeBog vrši nad nama. Sakramenti Crkve jesu mjestoBožje spasenjske aktivnosti.

Ulazak u Kristov život ili odraslost vjere? Katehetska djelatnost suvremene Crkve u najve-ćoj je mjeri usmjerena prema djeci i adolescenti-ma. Statistike u nekim zemljama pokazuju da odukupnoga broja kateheta čak njih 90% djeluje ukatehezi djece, dok preostala desetina katehizi-ra sve druge dobne skupine. Mnogi takvo stanjeneće smatrati nimalo upitnim, ali se, analognotakvoj praksi, smijemo pitati kakvo bi stanje u

zdravstvu bilo kad bi od ukupnoga broja liječnikanjih 90% bilo pedijatri. U današnjemu pastoralurad s djecom zauzima najveći dio pastoralnih ak-

tivnosti. Odakle takva prevaga rada s djecom nadsvakom drugom aktivnošću?

Kroz prvih petnaest stoljeća Crkva gotovo da

ne poznaje zasebnu katehezu djece. Ona se svojim propovijedanjem i katehezom obraća odra-slima. Djeca nisu smatrana zasebnom skupinom vjernika jer su, na planu vjere, bila neodvojiva odobitelji koja je bila kristijanizirana. Djeca su bila»inicirana« u otajstvo vjere i u zajednicu vjernika,Crkvu, zajedno sa svojim roditeljima, odnosno,kad je riječ o kršćanskim obiteljima, pristupala sukršćanskoj inicijaciji uskoro nakon rođenja. Obi-telj je bila mjesto srastanja djeteta sa zajednicom

vjernika. Inicijacija je uključivala krštenje, pokr-sno pomazanje svetom krizmom i sudjelovanje ueuharistiji, kao nedjeljivi oblik pristupa kršćan-stvu (kako je i danas praksa u istočnim Crkva-ma). S vremenom se (uglavnom od kraja V. st.)čin pokrsnoga pomazanja, od početaka vezan uz biskupsku službu, vremenski odvaja od čina kr-snoga pranja/uranjanja. Budući da se od toga doba sve veći broj kršćanskih zajednica razvija izvancentara, dakle bez stalne prisutnosti biskupa, po-

krsno pomazanje i polaganje ruku odgađa se doprve prilike susreta s mjesnim biskupom. No, ti-me se još uvijek moglo čuvati, barem na idejnojrazini, jedinstvo inicijacije jer pokrsno pomaza-nje, zajedno s polaganjem ruku, nije bilo shvaća-no kao novi ili zasebni korak inicijacije nego kaocrkvena »potvrda« onoga što se već zbilo po inicijaciji slavljenoj u zajednici vjernika.

U kasnome srednjem vijeku, kad se u teološ-kim promišljanjima i na planu duhovnosti i pobož-

nosti sve više govori o Kristovoj stvarnoj prisutnostiu euharistiji, čime se počinje razvijati euharistij-ski kult, smatra se prikladnim da prvo sudjelovanje djece u euharistiji ne bude više u ranoj dobi nego da se odgodi do dobi razumnosti djece, tj.do, okvirno govoreći, dvanaeste godine života. Ta-kvo će razdvajanje, uvjetovano prije svega njegovanjem euharistijskoga kulta i pobožnosti a ne mi-šlju o kršćanskoj inicijaciji, u kasnijim stoljećimadovesti do potrebe prikladne katehetske pouke ko-

ja će djecu pripravljati za »razumijevanje« euhari-stije i Kristove stvarne prisutnosti u euharistiji. Pa-ralelno s time i pokrsno se pomazanje oblikuje kao

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrelo 4

K R Š Ć A N S K A


zasebno slavlje te biva shvaćeno kao zasebni sakra-ment koji se slavi neovisno o prvome sudjelovanjuu euharistiji. On je bio vezan za biskupov pohod za-

jednici te je moga biti prije ili poslije prvoga sveča-noga sudjelovanja u euharistiji.Novo radikalnije cijepanje jedinstva kršćan-

ske inicijacije dogodilo se početkom dvadesetogastoljeća. God 1910. papa Pio X. dekretomQuamsingulari određuje da se prvo slavljenje euharistije ima smjestiti u raniju dob, oko sedme ili osmegodine djetetova života, što ima za posljedicu da sepotvrda počinje shvaćati kao treći (posljednji) sa-krament inicijacije kojemu se, potom, traže nova

značenja i sakramentalni učinci: vjernička zrelost,osposobljenje za svjedočenje vjere, snaga javno-ga i svjesnoga ispovijedanja vjere. Rascjepkanostinicijacije, koja bi trebala biti aktualizacija istogai nedjeljivoga Kristova vazmenoga otajstva, stvarazasebnu značenjsku sliku za svaki od triju sakra-menata: krštenje se shvaća kao pranje od istočno-ga grijeha i kao posveta čovjekova rođenja; prvaeuharistija govori o djetetovu »primanju Krista usrce«; a potvrda se razumijeva kao primanje snage

(robor) za svjedočenje (»Bit ćete mi svjedoci«). Utom novom kontekstu krštenje se poima odvećin-dividualistički , euharistija intimistički , dok se po-tvrdi daje socijalna dimenzija (svjedočenje preddrugima). Izostala je u velikoj mjeri eklezijalna di-menzija vjere i slavljenja sakramenata.

Svjesni spomenutih povijesnih uvjetovanosti,koje su u velikoj mjeri dale usmjerenje današnjojpraksi, potrebna je pastoralna odvažnost koja ćeumjeti razlučivati sakramentalnost inicijacije –

kojoj je cilj uvođenje djece u Krista i kristoliki ži- vot – od pastoralnoga i katehetskoga nastojanjaza vjerskim odgojem i vjerničkom zrelošću. Sa-kramenti, u sebi, nužno ne pretpostavljaju ljud-sku zrelost ni odraslost. Oni su dar, neuvjetovanljudskom sposobnošću razumijevanja. Tim tvrd-njama ne želimo reći kako sakramentu ne trebakateheza, nego želimo istaknuti nužnost njegova-nja posebnosti sakramentalne kateheze, pokazu- jući njezinu značenjsku i sadržajnu različitost od

one »općenite« i široko kršćanske i vjerske. Valja priznati da se u mnogim župnim zajed-nicama inzistira na katehezi prije sakramena-

ta. No, potrebno je uvijek pitati se u kojoj je mje-ri ona sakramentalno prepoznatljiva, tj. koliko je mistagoška, pretpostavljajući potrebu i sakra-

mentalne kateheze koja se nastavlja nakon slav-ljenoga sakramenta. Nismo li, ponegdje, upravou sakramentalnu katehezu utopili vjersku poukukoju ne uspijevamo dati drugdje?

Zaboravljena eklezijalnost Pastoralno iskustvo pokazuje da postoji određe-ni broj kršćana koji je nedjeljom (možda i redovi-to) prisutan »u crkvi« ali bez istinskoga iskustvaCrkve. Svi koji suu crkvi ne osjećaju, naime, dasu i u Crkvi.Mnogi će nastojati njegovati osob-ni duhovni i molitveni život, ali bez dostatne svijesti i iskustva da jesu Crkva. Kod toga dijela vjer-nika izostala je prava inicijacija u Kristov život, uKrista kojeg se susreće i prima u njegovu Tijelu,Crkvi.

Crkva, zajednica vjernika, jestsubjekt i ujed-no kontekstinicijacije, mjesto životne zbiljnostisakramenata. Naznačene poteškoće neživljenostisakramenata neće se prevladati tek jednostav-nom odredbom koja bi se ticala dobi i redoslijedasakramenata inicijacije, pa niti intenziviranjem vjerske pouke. Tim pastoralnim nastojanjima po-trebno je nužno pridružiti (pa i pretpostaviti) bri-gu zacrkvenost vjere i sakramenata. Premda sesakramenti inicijacije slave »svečano«, u zajedni-ci vjernika, čini se da u svemu tome izvanjskome vjerničkom (obiteljskome i župnome) zajedni-štvu nedostaje pravoga osjećaja crkvenosti. Sa-kramenti, naime, nisu izvorno dar za spasenje po-

jedinaca. Sakramenti se slave i žive u Crkvi koja je»sakrament Boga i ljudi«, sakrament spasenja či-tavoga ljudskoga roda ( LG 1).

Sakramente je moguće iskusiti kao dar spase-nja u mjeri u kojoj Crkvu doživljavamo kao mjestoBožjega spasenjskog djelovanja. Pojedini obredničini mogu biti sakramentalni samo u Crkvi. Sto-ga o iskustvu crkvenosti nužno ovisi i iskustvosakramentalnosti. Slavlje prvoga sudjelovanja ueuharistiji i slavlje sakramenta potvrde iznimna

su prigoda za iskustvo sakramentalnosti Kristo- ve Crkve: ta je sakramentalnost izvorni i milosniokvir iskustva svakoga sakramenta.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema

K R Š Ć A N S K A

Rođenje, život i smrt u kršćanskome slavljenjuPreispitivanja životnosti kršćanske inicijacije

Silvano Sirboni

Premda u prigodi rođenja ljudskoga bića ne prili-či priznati, ipak je neosporna činjenica da svat-ko od nas započinje umirati već onoga dana kad

stupi na svjetlo svijeta. Paradoksalno je, ali je istinitoreći: rađamo se da bismo umrli. Ta istina snažno provire iz samoga obreda krštenja, pa i onda kad taj obred,

slavljen u odrasloj dobi, nije tijesno vezan uz čovjekovorođenje. Svijest o krštenju kao početku umiranja priziva i na konac našega zemaljskog hodočašća, konac kojinije zaodjeven u boje tame i tuge. Štoviše, krsni obredotkriva nam smrt kao svjetlom obasjani cilj, u susretu sKristom. Bijela krsna haljina kršćanskome novorođen-četu (neofitu) biva predana uz riječi: »Postao si novostvorenje i Krista si odjenuo. Primi stoga bijelu haljinu.Neokaljanu je donesi pred sud Gospodina našega Isusakrista da imaš život vječni.« ( Red pristupa odraslih u

kršćanstvo, 264). Na jednak način kršteniku biva pre-dan i plamen prenesen s uskrsne svijeće, posvješćuju-ći novokršteniku cilj koji je onkraj vremena i prostora:»Postao si svjetlo u Kristu. Navijek živi kao dijete svje-tla da ustrajući u vjeri možeš sa svima svetima u nebe-skom dvoru poći u susret Gospodinu koji dolazi.« ( Red pristupa, 265).

Krštenje – sakralizacija rođenja? Kako u obredu krštenja djece tako i u slavlju krštenja

odraslih čest je priziv na ono ‘rođenje’ čija ‘trudnoća’,da se tako izrazimo, traje čitavoga života. Te riječi stoje u uvodu u činu pomazanja krizmom neposredno na-kon čina krštenja djece: »Svemogući Bog, Otac Gos-podina našega Isusa Krista, oslobodio vas je grijeha inanovo vas rodio iz vode i Duha Svetoga. On vas ma-že krizmom spasenja da se pribrojite njegovu naro-du…« ( Red krštenja djece, 62). Već od prvoga trenutkau kojemu rađa svoju djecu Majka Crkva opominje da jenužno roditi se nanovo (usp. Iv3,3-5). Da bismo se ro-

dili, potrebno je, na određeni način, umrijeti.Raširenost krštenja djece u zapadnoj Crkvi dovela je u izvjesnoj mjeri do činjenice da ovaj sakrament bu-

6

Po sakramentima kršćanin ulaziu otajstveno zajedništvo Crkve,koja je »sakrament jedinstva čitavogaljudskoga roda« (LG 1). Sakramentiizviru iz sakramentalnosti Crkvei žive se u Crkvi, zajednici vjernika.(M. Rupnik, Krist u slavi,Crkva Bl. Dj. Marije od Presv. Sakramenta, Rim 2007.)

K R Š Ć A N S K A i n i c i a c i a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrelo 4

K R Š Ć A N S K A


de shvaćen jednostavno kaosakralizacija rođenja za ovaj život, a, sukladno s tim, i slavlje sprovodakao sakralizacija smrti, umjesto da ti obredni či-

ni budu gledani kao znakovi vjere. Stoga su u na-šemu kulturalnome okruženju ta dva obreda, umjeri u kojoj koincidiraju s dvama u potpunostiprirodnim događajima koji su neizbježni za sva-koga čovjeka, u trajnoj opasnosti da budu shvaće-ni kao obredni čini izvjesne ‘civilne’ religije, pa sunerijetko postali objektom zahtjeva civilnih (gra-đanskih) pravā.

Premda sve češći zahtjevi odraslih osoba da budu krštene oslobađaju postupno pojam kršćan-

ske inicijacije od socioloških uvjetovanosti koje smještaju krštenje u okvir ‘kršćanskoga druš-tva’, valja nam priznati da su zahtjevi roditelja(ili staratelja) za krštenje djece još uvijek praće-ni mnogim dvoznačnostima i nejasnoćama. Sva-ki pastoralni radnik znade da najveći dio zahtjeva za krštenje djece dolazi iz obitelji koje, premaonome što je moguće vidjeti, ne pokazuju nikakvozanimanje za evanđelje i za kršćanski život u zajednici vjernika. U takvome kontekstu nedostaju

jamstvo i sigurnost o budućemu zauzimanju okoonoga što krštenje znači, premda sami roditeljina krštenju daju potvrdan odgovor – bez ospora- vanja i daljega propitivanja – na pitanje: »Dragiroditelji, vi tražite krštenje za svoju djecu. Timese obvezujete da ih odgajate u vjeri kako bi živje-li prema Božjim zapovijedima, ljubili Boga i svo-ga bližnjega, kao što nas je Krist učio. Jeste li to-ga svjesni?« ( Red krštenja djece, 39). Istu obvezusvečano preuzimaju i kumovi (br. 40). Potrebno

je s ozbiljnošću se zapitati postoje li u životu nekedruge prigode u kojima odrasli s tolikom lakoćompreuzimaju tako ozbiljne zadaće. Površnost pri-stupa tim obećanjima već unaprijed daje naslutitida ono što se obećava neće biti vršeno.

Ne samo sakramentalizacijaUz mnoge žalopojke koje se mogu čuti s obziromna slavlje sakramenta krštenja, kao i glede drugihdvaju sakramenata kršćanske inicijacije, a osobito

potvrde, ne nedostaje pokušaja u kojima se nastojidati smisao krštenju djece, uz napomenu da ti po-kušaji katkada nose i neprimjerenu i kontrapro-

duktivnu strogost. Postoje oni koji ozbiljno shva-ćaju drugo poglavlje Uvodnih napomena iz Redakrštenja djece, gdje se, prema paradigmi slavlja

inicijacije odraslih (kroz katekumenat i slavlje sa-kramenata u vazmenome bdjenju), govori o po-trebi uključenja zajednice vjernika, roditelja i ku-mova ( Red pristupa, 4). Riječ je o pokušaju koji bi, bez sumnje, mogao korjenito promijeniti sa-dašnju praksu i potaknuti da se krene novim pu-tem. To, međutim, iziskuje nemali napor. No, prije ili poslije potrebno je s ozbiljnošću prihvatitinaputak koji kroz zadnjih dvadeset i više godinapoziva nanovu evangelizaciju.

U našim župnim zajednicama, koje jedno-stavno nastavljaju s ustaljenom pastoralnompraksom, u uvjerenju da na taj način pružaju vi-še sigurnosti, u zauzetosti oko kultnih čina – onihliturgijskih i onih koji pripadaju pučkoj pobož-nosti – a koji više nisu u suglasju sa zahtjevimai ritmom suvremenoga života i premda okupljaju stanoviti broj vjernika, pastoralni radnici trošesnage prepuštajući se ritmu zatvorenoga kruga.Hitnost evangelizacije trebala bi dovesti do ozbilj-

ne evaluacije s ciljem da se izbjegne opasnost dažupa postane jednostavnim servisom religijskihpotreba. U uvodnim napomenama Reda krštenjadjece (prema izdanju Talijanske biskupske kon-ferencije) župnika se poziva da »osobno ili pre-ko svojih suradnika bude predan u pohađanjuobiteljî, okupljajući, ako je moguće, više obiteljite pripravljajući zajedno s njima slavlje krštenjakroz prikladnu pouku i molitvene susrete«. Aktiv-nosti koje su slijedile taj naputak pokazale su se

kao lijek dosadašnjoj praksi, a ondje gdje su takvinaputci prihvaćeni s više razumijevanja i kompe-tentnosti razrušena je i nadiđena beživotna i for-malistička uhodanost društveno-crkvene prakse.Gledajući s liturgijskoga motrišta vrijedno je spo-menuti pokušaj koji se provodi na području bi-skupije Cremona: da bi se na jasniji način izrazilai njegovala eklezijalna dimenzija sakramenta kr-štenja, slavljenje krštenja razdijeljeno je u tri vre-menski različita slavlja unutar kršćanke zajednice

(usp. Rito del battesimo dei bambini in tre cele-brazioni distinte, pubblicazione ‘ad experimen-tum’, Cremona 2005).

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema

K R Š Ć A N S K A

Kršteni da bi kršćanski živjeliMolitva koja u slavlju pristupa odraslih u kršćan-stvu uvodi u čin pomazanja krizmom donosi iste

poticaje kao i molitva koja prethodi molitvi uz kr-sno pomazanje kod krštenja djece, ali u krštenjuodraslih prerasta u molitveni zaziv za darove Du-ha Svetoga (br. 269). Drugim riječima, tijesna povezanost krsnoga uranjanja ili polijevanja s poma-zanjem, u neraskinutome kontinuitetu, na jasnijinačin pokazuje da čovjek biva kršten da bi živiopo onom istome Duhu koji je posvetio Isusa i rav-nao čitavim njegovim životom. Papa Ivan PavaoII. na zgodan način napominje da traženje kršte-

nja značenjski odgovara izricanju želje da se po-stane svetim (usp.Ulaskom u treće tisućljeće, 31).Zahtjev za krštenje odgovara dakle želji da se živiu skladu s onim koji je »Svetac Božji«, s onim ko-ga je Otac, prema božanskome promislu, poslaokao sliku i model istinskoga ljudskog življenja.

Put kršćanske inicijacije odraslih s puno ja-snoće pokazuje da je euharistija zaključak i dovr-šenje krštenja. Kršteni smo i potvrđeni (krizma-ni) da bismo mogli slaviti euharistiju (usp. KKC

1119). »Na krštenju smo pozvani da tvorimo jed-no tijelo. Taj poziv ostvaruje euharistija.« ( KKC 1396). Drugim riječima, euharistija je ona koja,kao vrhunac čitave kršćanske inicijacije, objavljuje potpuno značenje krštenja: živjeti životom koji će biti prepoznat kao znak zajedništva u Kristui s braćom. Također i kad je riječ o onima koji sukršteni kao novorođenčad te kroz katehezu dje-ce ili mladih na određeni način oživljuju put kate-kumenata, potrebno je trajno imati u vidu da po-

laznici kateheze onamo ne idu s ciljem da slavepotvrdu i prvu pričest, nego da postanu kršćani-ma te da, kao Kristovi nasljedovatelji, tako i žive.Stoga se sve urgentnijim pokazuje koliko je nuž-no nastojati oko primjene prijedloga Stalnoga vi- jeća Biskupske konferencije Italije, koja se još odgod. 1999. zalaže da se u pastoralnoj praksi dadeprvenstvo katehetskome itinerariju koji bi, i kadse radi o onima koji su kršteni već kao novoro-đenčad, sadržavao jedinstveno slavlje dvaju po-

sljednjih sakramenata kršćanske inicijacije i to uizvornome redoslijedu (usp. L’iniziazione cristia-na. Orientamenti per l’iniziazione dei fanciulli

e dei ragazzi dai 7 ai 14 anni ). U tome prijedlo-gu riječ je o odlučnome iskoraku koji počinje za-življavati u mnogim biskupijama, ali se susreće i

s brojnim primjerima odgađanja, sumnjičavosti,pa i odbacivanja. Suočavajući se sa zahtjevnošćuprihvaćanja i ostvarivanja predloženoga načinaizlaska iz postojeće krize mnogi se radije podlažuiskušenju ostajanja u iluziji sigurnosti, u uhoda-noj praksi nad kojom već više od četrdeset godinasvi jadikuju priznajući da za većinu djece sakra-ment potvrde predstavlja rastanak sa životom kr-šćanske zajednice.

Razlučivati društvene čine od čina vjereSuprotno uvjerenju koje je rašireno u društvu koje pokušava kršćansku vjeru gledati kroz znakovedruštvenoga identiteta, sakramenti nisu ceremo-nije ili slavlja koja sakraliziraju (posvećuju) važ-ne trenutke životnoga rasta (rođenje, djetinjstvo,adolescencija) ili trenutke u kojima se događapromjena društvenoga statusa (ulazak u odrasludob, ženidba, umiranje…). Sakramenti daju pe-čat Duha Svetoga na putu vjere, putu koji nužno

ne koincidira s etapama životnoga i društvenogahoda. Stoga se u gore spomenutome dokumen-tu izrijekom kaže da »kalendar etapa kršćanskeinicijacije ne može biti apriorno sastavljen: sva-ka od tih etapa mora stvarno odgovarati napret-ku djeteta i grupe u vjeri« (br. 50). Ne uspije li setu normu primijeniti na itinerarij kršćanske inicijacije, bit će uistinu teško osloboditi sakramenteod sociološke uvjetovanosti i od njihova gledanjakroz društveni kontekst, pa sakramenti, gledaju-

ći korak dalje, upadaju u opasnost da izgube sva-ku znakovnost.Oni koji izbližega prate zaručničke susrete u

pripravi za kršćansku ženidbu dobro znaju da ve-liki dio zaručničkih parova koji pohađaju te susre-te (ili tečajeve) već živi zajedno. Riječ je o pojavikoja je u sebi ‘negativna’, ali joj treba pristupi-ti sa svom ozbiljnošću, nastojeći zamijetiti prijesvega pozitivne elemente, počevši od činjenice dasu spomenuti parovi odlučili nadići jednostavni

oblik suživota i svoju ljubav zapečatiti sakramen-tom vjere. Valja misliti da su isti mogli nastavitiživjeti bez ženidbe ili pak sklopiti samo građanski

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrelo 4

K R Š Ć A N S K A


brak. Uvijek je naime potrebno isticati vlastitosti novost kršćanske ženidbe: jedinstvenu i neraz-rješivu ljubav, utemeljenu na ljubavi Krista pre-ma Crkvi. Ta vlastitost ne bi smjela biti uvjetova-na jednostranim i jednostavnim moralističkim i juridičkim shvaćanjima ženidbe.

Elementi postkršćanskoga društva u kojemuživimo obvezuju nas da ne budemo tek vršiteljiobrednih čina, ceremonija. Ozbiljnost u pristupu

sakramentima i želja da oni budu shvaćeni u istinievanđelja ne postižu se traženjem potvrde o pri-kladnosti pojedinaca za prihvaćanje službe kuma. Vlastitost kršćanske ženidbe ne postiže se zabra-nom glazbenih djela koja ne priliče duhu liturgije.Kao i svaki drugi istinski i djelotvorni odgoj, tako ikršćanska formacija zahtijevasveukupnost život-noga puta koji započinje krštenjem, potvrdom ieuharistijom te se nastavlja u Crkvi. Pritom se nesmije izgubiti iz vida da kršćanstvo nije toliko na-

uk koliko način života, po primjeru Krista, životkoji se krijepi u euharistijskoj zajednici, iz nedje-lje u nedjelju.

Posljednji korak u znaku krštenjaSmrt zaključuje naš zemaljski put. Crkva pritom nedaje nikakav sud o onima koji su joj po krštenju po-

vjereni za djecu. Po obredu sprovoda ona iskazujesvoj majčinski odnos prema krštenicima, uzmiču-ći tek kad je riječ o izričitom odbijanju kršćanskogasprovoda. Za sve krštene ona zaziva Božje milosr-đe. Smisao kršćanskoga sprovoda trebao bi se po-kazivati očevidnim svima, pa i u slučajevima kadpojedini crkveni sprovodi kod vjernika izazivajunelagodu. Uspijemo li obred sprovoda osloboditiizvanjskoga spektakla, bit će lakše sprovod usmje-riti kao priziv na krštenje koje nas je učinilo dionici-

ma Kristove smrti i njegova uskrsnuća. Križ, uskr-sna svijeća i evanđelistar trebaju u tome kontekstu,u tišini, progovarati snagom svoje simboličke go- vorljivosti. To su znakovi smrti i života, znakovi Ri- ječi koja ne prolazi: »Tko sluša moju riječ i vjerujeonomu koji me posla, ima život vječni« ( Iv 5,24).

Škropljenje i kađenje pokojnikova tijela imaju u poslijesaborskoj liturgiji jasno krsno znače-nje. Riječ je o prizivu na krštenje i na pomazanjekojim je naše tijelo postalo udom Kristova tijela

i domom u kojemu prebiva Duh Sveti. Krsna di-menzija liturgije sprovoda doseže, u pravilu, svoj vrhunac u slavlju euharistije, premda u određe-nim situacijama može biti razboritije ne slavitieuharistiju uz sami sprovod nego je slaviti u nekodrugo vrijeme, u neki drugi dan (npr. treći ili sed-mi dan). U urbanim je sredinama gotovo u pot-punosti nestala procesija ispraćaja koja je, nekoć,dala ime samome obredu (sprovod, lat.exsequi-ae, od glagolaex-sequor, pratiti nekoga). Riječ je

o obredu-ispraćaju koji zaključuje hod Crkve koja prati krštenika od samoga trenutka krštenja izaustavlja se tek nad otvorenim grobom, preda- jući pokojnika »anđelima i svetima«, kako ističeliturgijska pjesma: »U raj poveli te anđeli i na do-lasku tvojem primili te mučenici i poveli te u sve-ti grad Jeruzalem«. Nakon toga rastanka Crkva idalje nastavlja djelo evangelizacije »da se svi ljudispase i dođu do spoznanja istine« (1Tim 2,4).

(naslov izvornika: Nascita, vita e morte nella celebrazione cristiana, u:

Rivista di pastorale liturgica, XLVI(2008) br. 1, str. 31-37; prijevod. A. Crnčević)

U krštenju smo Duhom Svetim pomazani.(Biblia sollemnis, 428v, XIV. st., Metropolitanska knjižnica, Zagreb)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema

K R Š Ć A N S K A

Spomen-sličice s »prve pričesti«Poticaji za neobičan susret s teologijom euharistije

Ivan Šaško

V jerujem da stanoviti broj teologa smatra nepri-mjerenim baviti se tematikom sličica za prvu pričest – kako ih ljudi obično zovu – kao rele-

vantnom temom za liturgiju i teologiju. Ja sam glede to-ga drukčijega mišljenja. Neobično je zanimljivo vidjetikakva se teologija euharistije i kakva ekleziologija na-laze u tim prikazima. Za hod kroz naznake i poticaje zaistraživanje puno širih razmjera služim se napisom Raf-faelle D’Este ( Rivista di pastorale liturgica , br. 245) iz2004. godine. Posebno je zanimljiva usporedba takvihsličica iz doba prvih desetljeća 20. st. (što je nužno povezano s mogućnošću pričešćivanja djece i s gibanjimakoja je pospješio papa sv. Pio X.), s onima neposrednonakon Drugoga vatikanskog koncila, te konačno i naj-novijih s pitanjem kako će se unutar novih komunika-cijskih sredstava stvarati izražaj u sličnome kontekstu.Spomen-sličice su posebna vrsta pastoralnoga ogledalapoimanja euharistije i dragocjeni svjedoci razumijeva-nja vjere na pučkoj razini koje je niknulo na temelju pre-dodžbi i propovijedanja evanđelja u danoj sredini. Ovihsam dana o tome češće razmišljao, budući da sam se narazne načine vraćao u prošlost svoje povijesti vjere i du-hovnoga hoda, naišavši baš na uspomene sa slavlja prve

pričesti i potvrde. Vjerujem da i vi čuvate te uspomene, te će vam biti laše pratiti i ova razmišljanja. Da ne bismo ostali u prošlosti, valja se s isti

pitanjima suočiti i u današnjoj pastoralnoj praksi.Iako su unutar stotinu godina teološki pristupi bili prilično različiti, urazličitosti razdoblja (i krajeva u Europi) postoji sličnost likovnih motivNa početcima 20. st. ponavljaju se dva temeljna: u prvome je planu prvoprčesnik, praćen jednim ili dvama anđelima, odjeven u svečanu bijelu odjeć bjelina s velom za djevojčice i svečano odijelo s bijelim povezom na rucdječake. Prvopričesnik/ca upravlja pogled prema Presvetome Sakramentuu stavu klanjanja ili prima pričest iz Isusovih ruku. Isus je u tim prikazimnajčešće viđen u tipologiji prikaza Presvetoga Srca Isusova. Ponekad se p javljuje i pripadna dekoracija cvjetnoga tipa s nekim natpisom koji govori

o povezanosti Kristove ljubavi koja je sadržana u euharistiji ili o ljepoti dše koja se sjedinjuje s Isusom ili pak o zazivu kojim se Kruh života pozivanastani dušu puninom ljubavi.

Popratni znakovii ‘uspomene’ koji prateslavlje prvoga pristupasakramentu euharistije

čitljivi su pokazateljirazumijevanja euharistije

i poimanja vjere,na pastoralnoj

i na pučkoj razini.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrelo 4

K R Š Ć A N S K A


Nakon Drugoga vatikanskog koncila spo-men-sličice dobivaju nove oblike. U Hrvatskoj senije sasvim pratio trend na Zapadu, a njegove su

odlike bile u tome da je sve manje bio prisutanIsusov lik, a ne vide se niti anđeli. Pričesnik/ca jeodjeven poput maloga redovnika (ministranta) u bjelinu, s upaljenom svijećom ili knjigom u ruci.Najčešće su u molitvenome stavu. U prikaziva-nju lika djeteta radi se o ‘modernome’ tipu djete-ta okrugla lica; dijete je redovito sâmo, ponekadprikazano kako ulazi u praznu crkvu. Na sličicise gotovo uvijek pojavljuju euharistijski simboli:klasovi, grozdovi, kruščići, kalež, odnosno ciborijs hostijom, protegnuti kao dekorativni elemen-ti uz rubove sličica. Zajedno s imenom i datu-mom mogao je biti ispisan neki biblijski navod,kao npr.: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni,neće ogladnjeti...« ( Iv 6,35) ili: »Ja sam svjetlostsvijeta...« ( Iv8,12). Osim sličnih navoda, kao pra-teći tekst nalazili su se i zazivi: »Gospodine, čuvajmoju čistoću i blagoslovi sve moje drage.«; »MojIsuse, ti danas dolaziš u moje srce; blagoslovi sve

moje drage.« Molitveni zaziv je bio zamijenjen iponekim tekstom koji je bio upućen promatrači-ma spomen-sličica: »Isus je došao k meni; s nji-me sam razgovarao o svima vama koji me volite«;ili, jednostavnije: »Razgovarat ću s Gospodinomo svima koji me vole.«

Niz modernijih spomen-sličica ne ide više timtragom. Kao tipološka matrica otkrivaju se prika-zi koji ne prikazuju više ni Isusov lik, ni anđele, niprvopričesnike. Na nekoj prirodnoj (ili sasvim in-diferentno-apstraktnoj) pozadini, obasjanoj sun-cem, u prvome se planu vide kalež i plitica s hosti- jama pored klasova i grožđa i lišća. Prateći tekst sunajčešće molitve sa sadržajima sličnima sljedeće-mu: »Dođi, Isuse, vodi me putem ljubavi. Daj damoj život donosi plodove ljubavi za tebe.« Rječ-nik postaje nešto ‘angažiraniji’ i posadašnjeniji,kombinirajući biblijske izričaje i običnost govora:»Kruše života, želim te čuvati u sebi kao dragogaprijatelja.« Znakovit je i način molitve koji i daljeostaje pomalo individualistički, pazeći na subjek-tivni i moralni odnos pojedinca prema Isusu. Ia-ko je te natpise teško katalogizirati pod zajednič-ke odrednice, može se vidjeti koliko je pučki oblikshvaćanja euharistije utjecao na prilično teško ot-krivanje pune euharistijske snage koja se ne iscr-pljuje u odnosu ja – ti, nego živi u otajstvu Crkve izajedništva vjere, od kojega snagu dobiva i osob-

ni vidik pobožnosti.Odakle je proizišla postojeća tipologija spomen-sličicaIz povijesti možemo izvući elemente koji su vodiliprema ovakvoj tipologiji spomen-sličica. Čini se da

8/15/2019 Živo vrelo 2008


12

NAŠA tema

K R Š Ć A N S K A

inicijativa za kolektivno pričešćivanje djece seže dosv. Vinka Paulskoga i do njegovih misijskih sveće-nika. U starim dokumentima čitamo naputke koji kažu da se na kraju misija djeca koja su slijedi-la pouku pripuste pričesti. Radi toga, večer ranijeza njih je postojao nagovor pred oltarom, a na samdan je bila procesija s Presvetim na kojoj su djecanosila upaljenu svijeću u ruci. Na kraju procesijeonaj koji je večer prije imao veliku katehezu, još je-danput pred Presvetim ima kratku pouku. Čitav jetaj tijek završavao himnomTebe Boga hvalimo.

Polovinom 17. st. u francuskim je krajevimapostojala praksa da se obilježi taj »veliki dan, »naj-ljepši dan u životu« i sačuva neizbrisivi spomen nanjega, ali i da se odrasle potakne na snažnije emo-cije pobožnosti dok promatraju tu nedužnu dječi-cu. U prvim desetljećima 18. st. počinje se djevoj-čice odijevati u bjelinu, a potkraj istoga stoljeća naruku djeteta se stavlja bijela vrpca ili maramica.Polovinom 19. st. svečana pričest, koja je u Fran-cuskoj postala društvenim obredom oko dvanae-ste godine života, proširila se izvan Francuske.

Godine 1905. papa Pio X. uveo je pričešćiva-nje djece u rimske župe. DekretomQuam singu-lari (iz 1910.) obveza pričešćivanja smještena je udob od sedam godina. To je razdoblje kad je što- vanje Srca Isusova na svojemu vrhuncu (1920. je kanonizirana Margareta-Marija Alacoque, a

svetkovina Presvetoga Srca Isusova uvedena je1929.), dok sve više jačaju pobožnosti prema Pre-svetomu oltarskom sakramentu s noćnim i traj-nim klanjanjima, pozdravima Presvetomu i sl.Netko je napisao da se pobožnost 19. st. može sa-žeti u klanjanje posvećenoj hostiji i u zadovoljšti-nu za učinjene grijehe protiv vjere. Zbog toga te-matiziranje stvarne Kristove prisutnosti u hostijiima neizmjernu vrijednost, ali bez aktivnoga su-djelovanja (što je ovisilo i o strogim disciplinskimnormama za pričešćivanje), kako ga je iznjedrioKoncil. Pio X. učinio je korjenitu promjenu unu-tar euharistijske prakse, promičući pričest djece,ali ujedno i gorljivost i učestalost pričešćivanja.

Spomen-sličice iz toga razdoblja pokazuju tupromjenu u prikazivanju samoga Isusa koji priče-šćuje. Koliko je to složena teološka tema pokazujei činjenica da je srednji vijek (u svojoj visokoj fa-zi) oblikovao slavljeTijelova, pjevao himne Pre-svetomu sakramentu, uzvisivao katedrale premanebu, kako bi bile što jasniji svjedoci stvarne Bož- je prisutnosti, ali gotovo nikada srednji vijek ni-

je prikazivao pričešćivanje. U povijesti umjetno-sti uistinu je prava rijetkost pronaći u srednjemu vijeku prikaz toga najuzvišenijega kršćanskog či-na. Nasuprot tomu, u 17. st. nema ničega što bi bilo tako često prikazivano. Spoj teologije stvar-ne prisutnosti i čašćenja svetih (kao dvije velike

Kakvu teologiju otkrivaju popratni znakovi slavlja?

8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrelo 4

K R Š Ć A N S K A


protureformacijske teme) vidljiv je na osobit na-čin na onim umjetničkim djelima koja prikazuju umiruće svece kako se sjedinjuju s Bogom po-sljednji put na zemlji, prije nego će ga razmatratiu vječnome svjetlu.

Ex Oriente lux Na kršćanskome Istoku, u bizantskoj predaji, po-stoji analogna tema veoma staroga podrijetla.Može ju se naći u iluminiranim rukopisima i naminijaturama, na apsidalnim freskama, plitica-ma, a to je pričest apostola. Isus je prikazan dva-put: u sredini, odjeven kao veliki svećenik i po-red oltara, dok pokazuje kruh i kalež apostolima.Taj je način prikazivanja pričesti primjereniji odonoga koji se ugnijezdio na Zapadu, jer pokazuje da je pričešćivanje crkveni, eklezijalni čin. Pri-čest je izvorište Crkve, prihvaćanje dara. Na spo-men-sličicama koje su spomenute ne nalazi setakav pristup. Na njima se nalazi naglašen odnospojedinca (štoviše, njegove duše), njegova pri-premljenost, nedužnost, sjedinjenost s Isusom.Na novijim sličicama koje rabe simbole euhari-stijskih prilika u interakciji s prirodom (plodovi-ma, cvijećem) može se pokušati čitati preobrazbai posvećivanje svega stvorenoga, ali bez ikakvogaodnosa prema crkvenoj zajednici koja slaveći eu-haristiju u sebi nosi taj eshatološki element.

Prva polovina 20. st. doživjela je veliki razvojeuharistijske pobožnosti, budući da se povećalaučestalost pričešćivanja, buđenje euharistijsko-ga pokreta, organiziranje euharistijskih kongre-

sa... Sve je to vodilo prema sve većemu eklezijalnom shvaćanju euharistije, koje je prihvatio ipromicao Drugi vatikanski sabor. No, začuđuju-će ili ne, tu su činjenicu pučko poimanje, pastorali praksa gotovo zanemarili. One su u svojoj tipo-logiji ostale gotovo nepromijenjene. Ili se varam?Pitanje koje ide dublje od razradbe motiva je: ka-kvo shvaćanje Crkve i kršćanstva imamo u svojojpobožnosti i u zajednicama vjernika? Je li euhari-stijsko slavlje nešto više od zajedničkoga okuplja-nja na kojemu se ljudi prihvaćaju i gdje se navije-šta ‘univerzalna ljubav’? Gesta koju nam je Isuszapovijedio »činiti njemu na spomen«, tj. sebe-

darje drugima – ponajprije onima koji su u po-trebi – u slobodi i ljubavi, i danas ima normativ-nu vrijednost za sve nas koji se zovemo njegovimučenicima. »Ovo činite meni na spomen« i pra-nje nogu učenicima govore o istoj gesti ljubavi koja izrasta iz otajstva Crkve. Hoće li novi oblici spo-men-sličica to uspjeti izraziti?

Doktrinarna načelaeuharistijskoga slavljaBudući da je prošlo 40 godina od Konstitucije oliturgiji svo naše razmišljanje o liturgiji mora po-laziti od činjenice da je Konstitucija zacrtala novu teologiju euharistije, ali i ekleziologiju – teolo-giju Crkve. Prema tim novim polazištima, Crkva,ponajprije Crkva okupljena na liturgijsko slavlje,slavi središnji događaj spasenja, vazmeno otaj-stvo smrti i uskrsnuća – naviješta ga i ostvaruje. To nije sjećanje – rekli bismo komemoracijanekoga događaja – nego se taj događaj događa uslavljenju. To je istinsko lice Crkve i njezino po-slanje.

Sakramente se, s jedne strane, poima u kon-tekstu povijesti spasenja, polazeći od vazmenogaotajstva, središta života i djela Kristova, a s dru-ge strane, sakramenti se tumače polazeći od kon-kretnoga euharistijskog slavlja.

Ovdje nabrajam sljedeća doktrinarna nače-la koja se tiču euharistijskoga slavlja, a koja su uprošlosti bila odvojena. Dostatno je sjetiti se odvojenosti u teološkim raspravama glede: (trajne)prisutnosti, žrtve i gozbe, koje ponegdje još uvi-

jek stvaraju zaprjeke:a) misa ili Gospodnja ve-čera istodobno je i neodvojivo: žrtva (u kojoj seposadašnjuje žrtva na križu), spomen-čin smrtii uskrsnuća (snagom zapovijedi »ovo činite me-ni na spomen« Lk 22,19), sveta gozba (predokusnebeske gozbe);b) žrtva i gozba pripadaju istomuotajstvu, a povezane su prisnom vezom; od neka-dašnje podjele još i danas trpe naša slavlja; c) mi-sa je i Kristovo djelo i djelo Crkve koja Ocu pri-nosi žrtvu križa i sebe samu; d) niti jedna misa,kao ni liturgijski obred nije privatan čin (niti sa-svim javan čin), nego slavlje Crkve, zajednice koja je pozvana (ekklesia) i koju tvore razne službe;

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema

K R Š Ć A N S K A

u kojoj pojedinci vrše svoje zadaće; e) slavlje jeizvorište i cilj bogoštovlja koje se euharistiji dajeizvan mise; f) svi kršćani koji pristupaju tomu sa-kramentu vrše istinsko klanjanje Bogu; g) euhari-stijsko otajstvo treba biti štovano u svoj njegovojširini, u slavljenju i u čuvanju posvećenih prilika,a one se čuvaju da bi se širila milost žrtve.

I u odmaku od četrdeset godina uočljiva je taneobična sinteza možda baš zbog toga što još nije općeprihvaćena ni u katehezi ni u pastoralu, ani u življenju katoličkih zajednica. Obred štova-nja euharistije izvan mise nije posvema zahvatiotu nutarnju snagu povezanosti sa slavljem. Štova-nje euharistije izvan mise (najčešće klanjanje predPresvetim ili više osobna pobožnost u povezanostisa svetohraništem) ne samo da provire iz slavlje-nja, nego se trajno hrani sadržajima samoga slav-lja, budući da se radi o euharistijskoj prisutnosti uDuhu Svetomu, eklezijalnoj-crkvenoj prisutnosti,otvorenoj dovršenju, ispunjenju u svetoj pričesti.

Treće izdanjeOpće uredbe Rimskoga misa-la u prvome poglavlju sadrži važnu novost, a to je

pozivanje na mjesnu Crkvu (partikularnu Crkvu)u osobi biskupa, čiji je predstavnik župnik (ili sve-ćenik prezbiter). Takav je pristup već izražen u SC 41, ali ta povezanost ima veliku teološku vrijed-

nost, osim cjelovitosti pastorala (22-23 i 91). Po-sebna je pozornost dana uspostavljenim i neuspo-stavljenim službama i vjerničkome puku.

Konačno, Katekizam Katoličke crkve (1992.)nudi najvjerodostojniji primjer ostvarivanja Kon-cilske obnove u pogledu nauka i slavljenja posve-ćujući 3. članak u drugome odjeljku trećega dije-la Sakramentu euharistije . Polazi se od onoga štoeuharistija znači za život Crkve (»vrhunac i vre-lo crkvenoga života«), objašnjava imena koja suse rabila za euharistiju u povijesti, smještanje upovijest spasenja, liturgijsko slavlje u raznim raz-dobljima a i danas, teološko promišljanje u pove-zanosti s Posljednjom večerom. Posebno je temarazmotrena u tri odjeljka: Sakramentalna žrtva – zahvaljivanje, spomen-čin, prisutnost. Na osobit način euharistija se predstavlja kao: »davanjehvale Ocu nebeskom« i kao »spomen-čin žrtveKrista i njegova Tijela« te kao »Kristova prisut-nost po snazi njegove riječi i Duha Svetoga«;Vaz-mena gozba; Euharistija – zalog buduće slave.

Koje su to novosti koje niti u hrvatskome kon-

tekstu nisu usvojene, te time možemo slobodnoreći da koncilska obnova nije dovršena i da mož-da ulazi u neku novu fazu? Evo žarišnih točakai pitanja oko kojih bismo trebali snažnije gradi-

Misao o euharistiji zaustavljena na elementima žita i grožđa.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrelo 4

K R Š Ć A N S K A


LITURGIJSKIalendar

TRAVANJ

13 N ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA 14 P Svagdan: Dj 11,1-18; Ps 42,2-3; 43,3-4; Iv 10 15 U Svagdan: Dj 11,19-26; Ps 87,1-7; Iv 10,22-30 16 S Svagdan: Dj 12,24 – 13,5a; Ps 67,2-8; Iv 12,4 17 Č Svagdan: Dj 13,13-25; Ps 89; Iv 13,16-20 18 P Svagdan: Dj 13,26-33; Ps 2,6-11; Iv 14,1-6 19 S Svagdan: Dj 13,44-52; Ps 98,1.2-4; Iv 14,7-14 20 N PETA VAZMENA NEDJELJA 21 P Svagdan;ili: Sv. Anzelmo, biskup i crkveni naučitelj Dj 14,5-18; Ps 115,1-4.15-16; Iv 14,21-26 22 U Svagdan: Dj 14,19-28; Ps 145,10-13.21; Iv 14 23 S Svagdan;ili: Sv. Juraj, mučenik; sv. Adalbert, biskup i mučenik;Dj 15,1-6; Ps 122,1-5; Iv 15,1-8 24 Č Svagdan; ili: Sv. Fidel Sigmaringenski Dj 15,7-21; Ps 96,1-3.10; Iv 15,9-11 25 P SV. MARKO EVANĐELIST,blagdan 1Pt 5,5b-14; Ps 89,2-3.6-7.16-17; Mk 16,15-20 26 S Svagdan: Dj 16,1-10; Ps 100,1b-3.5; Iv 15,18

27 N ŠESTA VAZMENA NEDJELJA 28 P Svagdan: Dj 16,11-15; Ps 149,1-6a.9b; Iv 15,26 – 16,4a 29 U SV. KATARINA SIJENSKA, djevica i naučit blagdan; 1Iv 1,5 – 2,2; Ps 103; Mt 11,25-30 30 S Svagdan;ili: Sv. Pijo V., papa Dj 17,15.22 – 18,1; Ps 148; Iv 16,12-15SVIBANJ

1 Č UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO, svetkovina 2 PSv. Atanazije, biskup i crkv. naučitelj, spomendan Dj 18,9-18; Ps 47,2-7; Iv 16,20-23a 3 S SV. FILIP I JAKOV, apostoli,blagdan 1Kor 15,1-8; Ps 19,2-5; Iv 14,6-14 4 N SEDMA VAZMENA NEDJELJA 5 P Svagdan: Dj 19,1-8; Ps 68,2-7b; Iv 16,29-33 6 U Svagdan: Dj 20,17-27; Ps 68; Iv 17,1-11a 7 S Svagdan: Dj 20,28-38; Ps 68; Iv 17,11b-19 8 Č Svagdan: Dj 22,30; 23,6-11; Ps 16; Iv 17,20-2 9 P Svagdan: Dj 25,13b-21; Ps 103; Iv 21,15-19

10 SBl. Ivan Merz, spomendan Dj 28,16-20.30-31; Ps 11,4-5.7; Iv 21,20-25

ti župnu katehezu u kojoj je (odnosno u njezinunepostojanju i neprimjerenosti) vjerojatno velikuzrok nesporazuma: a) Subjekt slavlja (liturgijska zajednica i pred-sjedatelj, Krist – Crkva –mi ). b) Ambon i oltar kao mjesta, a lekcionar (knjiga

čitanja) i misal kao liturgijske knjige. c)Nedjelja kao dan zajednice. d) Božja riječ (Biblija) s kruhom i vinom kao sa-

kramentalni znakovi. e) Liturgija riječi i euharistijska liturgija kao

konstitutivni dijelovi mise. f) Tri nove euharistijske molitve, osim Rimsko-

ga kanona, sa zazivom Duha Svetoga (epikle-zom) te otvaranje mogućnosti za nove euha-ristijske molitve.

g) Vraćanje pričesti pod obje prilike u euharistij-skome slavlju.

h) Svrha svakoga slavlja jest crkveno jedinstvona svim razinama.

i) Prelazak s latinskoga na žive (narodne) jezike.

j) Poimanje spomen-čina Kristove smrti i uskr-snuća kao (zajedničko) teološko poimanje koje je zajedničko svim Crkvama.

k) Shvaćanje Kristove prisutnosti u kruhu i vinuprotegnuto i na Riječ (Božju) kao i na zajedni-cu te na službenika snagom Duha Svetoga.

l) Među imena, osim nazivamisa, dolazi i naziveuharistija (shvaćena u primarnome smisludavanja hvale ) te nazivGospodnja večera upovezanosti s Uskrsnulim.

m) Nedjeljna euharistijska zajednica je naslovkoji obuhvaća i pokazuje tjedni susret kršća-na, usredotočen na uskrsnuće.Nadam se da te naznake i umjetnicima i pasto-

ralnim djelatnicima, posebice onima koji pomažupri pripremanju prvopričesnika za urastanje u život vjerničke zajednice, mogu pomoći na putu traženjai novih spomen-sličica (ili drugih oblika spomenakoje valja promicati) za slavitelje prvoga euharistij-

skoga slavlja u svojemu životu, pri čemu ne smije-mo zaboraviti današnju snagu slike.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Dj 2,14a.36-41 Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom.

Čitanje Djela apostolskihNa dan Pedesetnice Petar zajednos jedanaestoricom ustade, podiže glasi prozbori: »Pouzdano neka znade sav domIzraelov da je toga Isusa kojega vi razapesteBog učinio i Gospodinom i Kristom.«Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petrui drugim apostolima: »Što nam je činiti, bra-

ćo?« Petar će im: »Obratite se i svatko od vasneka se krsti u ime Isusa Krista da vam se opro-ste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta zavas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve oneizdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.«I mnogim je drugim riječima još svjedočioi hrabrio ih: »Spasite se od naraštaja ovog opa-kog!« I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se teim se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 23,1-6Otpjev:Gospodin je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam! Gospodin je pastir moj:ni u čem ja ne oskudijevam;na poljanama zelenimon mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodii krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravljaradi imena svojega.Pa da mi je i dolinom smrti proći,zla se ne bojim jer si ti sa mnom.Tvoj štap i palica tvojautjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostirešna oči dušmanima mojim.Uljem mi glavu mažeš,čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene

sve dane života moga.U Gospodnjem ću domu prebivatikroz dane mnoge.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 558 Pobjedni dan (1. i 5. kitica)Otpjevni ps.: 532 Gospodin je pastir moj Prinosna: VI Izvore vode žive (1 i 3 kitica) Pričesna: 543 Uskrsnu pastir dobri Završetak: 853 Isus usta slavni

Četvrta vazmena nedjelja 13. travnja 2008.

Č E T V R T A V A Z M E N A n e d j e l j a

Ulazna pjesma Ps 33,5-6 Puna je zemlja dobrote Gospodnje,Gospodnjom su riječju nebesa sazdana,aleluja!

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,dovedi nas u društvo nebesnika:nek stado tvojih vjernih, makar skromno,

prispije onamo kamo ga predvodi hrabriPastir. Po Gospodinu.

Darovna molitvaUdijeli nam, molimo, Gospodine,da te uvijek hvalimo ovim vazmenimotajstvima. U njima nas trajno ispravljaš:daj da nam budu izvor vječne radosti.Po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma1Kor 11,24.25

Uskrsnu Pastir dobrikoji život svoj položi za svoje ovce, aleluja.

Popričesna molitvaPastiru dobri, pogledaj svoje stadootkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sinai vodi ga na svoje vječne pašnjake.

Po Kristu Gospodinu našemu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

4

Č E T

V R T A

V A Z ME NA

n e d j e l j a

Molitva vjernikaBraćo i sestre, molitvom se utecimo nebeskomeOcu, koji nam je u svome Sinu darovao pastirai otkupitelja. Molimo zajedno:

Čuvaj nas, Gospodine, u ljubavi svojoj.1. Vodi svjetlom Duha Svetoga svoju Crkvu da

po primjeru Kristove ljubavi i žrtve prihvaćasve ljude i tako vrši svoje poslanje u svijetu,molimo te.

2. Pastire kojima si povjerio brigu za svoj narodobdari svojim Duhom vodstva i okrijepi ihsnagom ljubavi kako bi se svi tvoji vjerniciosjetili ljubljenom djecom tvoje Crkve,molimo te.

3. Daruj potrebnu snagu i odlučnost mladimakoji te žele nasljedovati živeći put evanđelja

u svećeništvu i redovništvu, molimo te.4. Nadahni snagom svoje riječi vjernike laike das ljubavlju surađuju u poslanju Crkve: nekanjihovo služenje bude svima svjedočanstvotvoje dobrote za svakoga čovjeka, molimo te.

5. Pohodi svojom dobrotom svu braću i sestrekoja se osjećaju osamljenima i napuštenima,molimo te.

Bože milosrdni i Oče svake dobrote, ti po obiljuljubavi svoga Sina nikad ne prestaješ skrbiti

za svoj narod. Molimo te, ojači nas u vjernosti tebite jednom prispijemo u nebesko zajedništvos tobom. Po Kristu Gospodinu našemu.

Drugo čitanje1Pt 2,20b-25

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostolaLjubljeni: Ako dobro čineći trpite pa strpljivopodnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozva-ni jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjerda idete stopama njegovim.On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaruizustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvra-ćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucupravednom; on koji u tijelu svom grijehe našeponese na drvo da umrijevši grijesima praved-nosti živimo; on čijom se modricom izliječiste.Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obrati-ste k pastiru i čuvaru duša svojih.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 10,14Ja sam pastir dobri, govori Gospodin; ja poznajem ovce svoje i mene poznaju moje.

Evanđelje Iv 10,1-10

Ja sam vrata ovcama.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista,kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazina vrata, nego negdje drugdje preskače,kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi,pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovceslušaju njegov glas. On ovce svoje zoveimenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede,pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju

njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu,već bježe od njega jer tuđinčeva glasa nepoznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali onine razumješe što im htjede time kazati.Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista,kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi kojidođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici;ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Krozame tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlazitii pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo daukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da životimaju, u izobilju da ga imaju.«Riječ Gospodnja.

Ja dođoh da život imaju…(Galla Placidia, Ravenna, V. st.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

Č E T V R T A V A Z M E N A n e d j e l j a

Slike pastirskoga života postaju prigodom dase razmišlja o odnosu prema odgovornosti,poslušnosti, nasljedovanju, brizi za druge

i da se traži vlastito mjesto u zajednici. Za nas jeutješna i radosna vijest u činjenici da Isus poznajesvoje i daje mogućnost da ga njegovi prepoznaju.Zato je došao na svijet, zato je pokazivao osjetljivost i ljubav prema čovjeku, zato je plakao i trpio.To je put do življenja istinskoga kršćanskog vod-stva kao nadahnuće za sve pastire.

I kada usporedba s pastirom i ovcama izgle-da neprimjerena osjetljivosti vremena odzvanja- ju Kristove rečenice da je on pastir, a u ovomeevanđelju, osim govora o ovcama, čujemo igovoro vratima. Isus se predstavlja kao vrata ovcama. Vrata dijele jedan prostor od drugoga, vrata omo-gućuju izlazak i ulazak. Isus kaže da izvodi ovce, daih oslobađa zatvorenosti, ali govori ponovno o ula-sku, govori o novome prostoru u kojemu se nala-zi istinski život. No, zanimljivo je i to da taj prostorodređuje prepoznavanje glasa. Isus kaže: »Ovceidu za pastirom, jer poznaju njegov glas.« Mnogise pastiri žale da ih njihovo stadone sluša. Možda je to zato što ne čuju njihov glas ili je njihov glas ta-kav da ih više sakriva nego otkriva. Na uskrsno ju-tro, kada se Marija Magdalena oslanja na viđenoi na gledanje, započinje njezin plač, jer primjeću- je što joj je oduzeto. Uskrsloga pronalazi u glasu iizgovaranju svoga imena: Marija!PrepoznavanjeKristova glasa je sigurnost ne-umiranja.

Odlike pastiraDa bi dopustio da ga prepoznaju, Isus se nijeustručavao plakati, pokazati nježnost, suosjećati, biti prijatelj, tražiti pomoć i potporu. Sigurno je dapastir ima autoritet, ponekad i nužno pomiješan s vlašću, ali se taj autoritet može posjedovati samo umjeri ljubavi koju pokazuje Isus. Nalikujemo li mikao Isusovi nasljedovatelji tomu pastiru? Jedno-stavan, siromašan, bez posebnih znakova izvanj-ske moći, alergičan na časti, suprotstavljen izra- bljivačima i moćnicima.

Pastir koji poznaje ovce. Riječ je o poznanstvukoje nema ništa zajedničkoga s pukom inteligen-cijom i s psihologiziranjem, već je pitanje ljubavi.I dok će naše vrijeme bježati od slike ovce u stadu,s takvim se pastirom ne stidim biti u stadu. Pripa-dati Crkvi, Kristovu stadu, ne znači hodati pognu-te glave i zanijekati vlastiti razum i vlastite oči. Taj je pastir na službu moje slobode i dostojanstva,po kojima mogu činiti više dobra – i sebi i drugi-ma. Taj pastir ne misli umjesto mene, niti odluču-

je umjesto mene.Molimo za sve odgovorne u Crkvi, i klerike i lai-ke, da se ne predaju hladnoj ‘profesionalnosti’ (riječdolazi od glagola koji govori o javnome očitovanju,ispovijedanju, priznanju; professio fidei ), da se nepretvore u ugašena lica, u ledene osmijehe, u ljudena prevelikoj distanci, tupih osjećaja, u ljude koji ćeizgovarati formule koje moraju izgovarati; da se nestide u oklopu dužnosti pokazati kršćansku slobo-du, i da slijede korak i srce onoga koji je znao plaka-

ti sa zaplakanima i voljeti svakoga čovjeka.Dok, s druge strane, mislimo da se moramo iz-gubiti u hiperaktivnosti, potrebno je znati da me-

Pastir kao vrata izobilja života

Krist, nazvan »Vrata ovcama«, jest put dolaska u stado,u zajedništvo.(C. Monsma)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

4

ODJECI ePrimjer Krista patnika uz: 1Pt 2,20b-25

Ovaj dio Prve Petrove poslanice najvjerojatnije je dio starijega kristo-loškog himna, utemeljen na Četvrtoj pjesmi o sluzi Jahvinom, točnije

Iz 53,4-12. U njemu Sluga patnik Isus Krist po svome trpljenju – zahva-ljujući Božjoj intervenciji uskrsnućem – postaje Dobrim Pastirom. Au-tor poslanice se služi ovim tekstom da bi motivirao robove kršćane daustraju čineći dobro, pa makar zbog toga trebalo i trpjeti nepravdu,stavljajući im za uzor Isusa Krista i sretan ishod njegova djela. Živećiu iščekivanju skoroga ponovnog dolaska Spasiteljevog, nema se nivremena ni mogućnosti promijeniti robovlasnički sustav, proganja-nje kršćana i sve druge nepravde u svijetu. Ali ono što se i u dobrimi u zlim prilikama može učiniti to je raditi tako da naša savjest uvijekbude čista – tada će i naše trpljenje u Božjim očima imati smisla i vrijednost, i za nas svakako sretan ishod.

Dario Tokić

U slici pastira i stada Isus isti-če svoj odnos prema zajednicii odnos prema svakome poje-dinom članu stada. Ranokrš-ćanski mozaik prikazuje okoIsusa stado, ali on u stadu gradi osobni odnos: svaka odovaca ima pogled usmjerenna Pastira. On pak zove sva-ku »njezinim imenom«.

(A. C.)

Č E T

V R T A

V A Z ME NA

n e d j e l j a

đu odlike pastira pripada čekanje u molitvi. Neimati nikada vremena nije nužno povezano sa sebedarjem, s vlastitim predanjem za druge. Toliki

nas poslovi mogu oteti i sebi i drugima. A čini seda je Isus želio da pastiri postanu graditelji prosto-ra u kojemu kuca život, i govori: »Ja dođoh da ži- vot imaju, u izobilju da ga imaju.« Nisu li svjedocitoga života i danas toliki dobri pastiri u Crkvi? Kri-tike upućene službenicima Crkve bit će uvjerljivi- je, ako ih bude pratilo vjerničko zalaganje u Crkvii vjernička molitva. Nedostaju pastiri, nedostajuljudi u crkvenome, kako ga obično – možda i ne-primjereno – zovemo: duhovnome pozivu; nika-

da ih nema dovoljno, a oni se nalaze u mladićima idjevojkama tu, oko nas. Njima je potreban prostorživota u kojemu će moći prepoznati Kristov glas.Za sebe ponosno govorimo kako smo Kristovo tijelo. Iz toga bi se tijela trebao čuti glas koji će mno-gi prepoznati kao poziv u duhovno zvanje.

Ljepota združena s dobrotomIsus je za sebe rekao: »Ja sam pastir dobri« kojigrčki tekst ispisuje doslovce kao: ja sam pastir li-

jepi(egó eimi ho poimén ho kalós). Podudarnostpridjeva dobar i lijep iznenađuje, upućuje na onukvalitetu koja se na grčkome zadivljujuće pretače

u jednu riječ, spajajući ljepotu i dobrotu – u riječkalokagothia. Mi nismo naviknuti na to spajanje,ali svetopisamski tekst jest. Štoviše. U Svetome pi-

smu je dobar ili lijep plod kojega donosi stablo ( Mt3, 10; 7,19); dobro ili lijepo sjeme koje pada na ze-mlju ( Mt13, 27.38); dobar ili lijep kruh ( Mt15,26); dobro mjesto ( Mt17, 4); učenici Isusu na br-du preobraženja kažu »dobro nam je (lijepo nam je) ovdje biti«; dobra je sol ( Mk9, 50); dobra jemjera (natresena, nabijena) ( Lk6, 38); dobro je ililijepo vino u Kani ( Iv2, 10); dobar sam boj (kalónagóna) bio (2Tim 4, 7) kaže sveti Pavao.

Mi smo naučeni ljepotu gledati na pojavnoj ra-

zini, na onoj koja se rađa i gasi prepuštena samojsebi. »Sjeti se da su najljepše stvari na svijetu i naj- beskorisnije: ljiljani i paunovi«, rekao bi Ruskin. Amože se reći kako u životu i ne tražimo ništa drugodoli takvu ljepotu, združenu s dobrotom, ali, ako ju ne želimo nositi u sebi, nećemo je naći. Ipak,razmišljanja o kršćanstvu ne smiju se odvojiti odotkupljenja, koje se nalazi i unutar ljudski ružnogau simbolici križa.Teologija križa (theologia cru-cis) je središte kršćanske ljepote. Pulchritudo cru-

cis- ljepota križa odvlači od retoričnosti i estetizi-ranja i uvodi u prostor dobrote i ljubavi. Kršćanskidobri pastir zna što znači polagati život za ovce.

Ivan Šaško

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja


Čitanje Djela apostolskihU one dane, kako se broj učenika množio,Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protivdomaćih Židova što se u svagdanjem služe-nju zanemaruju njihove udovice. Dvanaesto-rica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše:»Nije pravo da mi napustimo riječ Božjuda bismo služili kod stolova. De pronađite,braćo, između sebe sedam muževa na dobruglasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemopostaviti nad ovom službom, a mi ćemo seposvetiti molitvi i posluživanju riječi.«Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa iza-braše Stjepana, muža puna vjere i DuhaSvetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora,Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicuNikolu. Njih postave pred apostole,a oni pomolivši se, polože na njih ruke.I riječ je Božja rasla, uvelike se množio brojučenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo

svećenika prihvaćalo vjeru.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 33,1-2.4-5.18-19Otpjev:Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo! Pravednici, Gospodinu kličite!Hvaliti ga pristoji se čestitima.Slavite Gospodina na harfi,na liri od deset žica veličajte njega!

Jer prava je riječ Gospodnjai vjernost su sva djela njegova.On ljubi pravdu i pravo:puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Drugo čitanje 1Pt2,4-9Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostolaLjubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živo-mu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očimaBožjim izabran, dragocjen, pa se kao živo

kamenje ugrađujte u duhovni Dom za svetosvećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugod-ne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu:

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 554 Isus je uskrsnuoOtpjevni ps.: Neka dobrota (Ž.V. 2/2008.) ili: 534 Aleluja Prinosna: 217 Bože tvoj smo sveti narod (Ž.V. 7/2006.)

Pričesna: 544 Na gozbu Kralja Jaganjca Završetak: XXI Na nebu zora rudi

Peta vazmena nedjelja 20. travnja 2008.

P E T A V A Z M E N A n e d j e

l j a

Ulazna pjesma Ps 98,1-2 Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna,pred poganima pravednost objavi,aleluja!

Zborna molitvaBože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista

vjeruju: udijeli im pravu slobodui vječnu baštinu. Po Gospodinu.

Darovna molitvaBože, ova je žrtva časna razmjena darova,kojom nas činiš dionicima božanske naravi:daj da tu stvarnost spoznamo i životomiskusimo. Po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Iv 15,1.5 Ja sam pravi trs, vi loze, govori Gospodin:tko ostaje u meni i ja u njemu,taj donosi mnogo roda, aleluja!

Popričesna molitvaBudi, Gospodine, uza svoj narod.Nahranio si nas nebeskim otajstvima:daj da iz stare grešnosti prijeđemo

u novi život. Po Kristu Gospodinu našemu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

4

P E T A

V A Z ME NA

n e d j e l j a

Molitva vjernikaBraćo i sestre, uputimo svoje molitveBogu Ocu, koji nas u Kristu pozivada se životom ugrađujemo u živi hram,zajednicu njegova svetoga naroda.1. Za tvoju Crkvu: da po svjedočenju Kristove

ljubavi bude svim ljudima znak tvoje blizinei spasenja, molimo te.

2. Za sve kršćane: pomozi im rasti u vjerikrštenja te budu ustrajni svjedoci djelaspasenja koja u njima svakodnevno izvodiš,molimo te.

3. Za sve koji traže put spasenja: rasvijetli ihsvjetlom vjere u zajednici tvojih vjernika.

molimo te.4. Za nas ovdje okupljene: daj nam zdušnosti

da od svoga života gradimo duhovni dom ukojemu ćeš ti naći dostojno mjesto, molimo te.

5. Za sve one koje si pozvao iz ovoga života:učini ih dionicima tvoga nebeskog Domai vječnoga zajedništva s tobom, molimo te.

Bože, vrelo ljubavi i dobrote, ti si žrtvom svogaSina potvrdio svoju ljubav prema grješnome

čovjeku. Usliši nam smjerne molitve i daj da našživot bude dostojan tvoje velike ljubavi.Po Kristu, Gospodinu našemu.

Evo postavljam na Sionu kamen odabrani,dragocjeni kamen ugaoni:

Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti.Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima kojine vjeruju – kamen koji odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni i kamen spoticanja,stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposluš-ni riječi, za što su i određeni.A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo,sveti puk, narod stečeni da naviještate silnadjela onoga koji vas iz tame pozva k divnomsvjetlu svojemu.Riječ Gospodnja.


Ja sam put i istina i život, govori Gospodin;nitko ne dolazi Ocu osim po meni.


Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte

u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojegaima mnogo stanova. Da nema, zar bih vamrekao: ’Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odemi pripravim vam mjesto, ponovno ću doćii uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.A kamo ja odlazim, znate put.«Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamoodlaziš. Kako onda možemo put znati?«Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život:nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da steupoznali mene, i Oca biste moga upoznali.

Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kažemu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dostanam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko samvremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko jevidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš:’Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam jau Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim,od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meničini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocui Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djelavjerujte. Zaista, zaista, kažem vam:

Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim;i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«Riječ je Gospodnja

U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Idem pripraviti vam mjesto…(Duccio di Buoninsegna, Riznica katedrale u Sieni, 1308-1311.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

4

ODJECI

eOpće svećeništvo vjernika uz:1 Pt 2,4-9

Poput kamenja koje se mora obraditi da bi se prikladno ugradilo učvrstu građevinu, tako i vjernici osim svoga aktivnog doprinosa u traj-nome nastojanju da budu dobri i bolji, mogu prinositi i svoja trpljenjakad ih njihovi bližnji (i daljnji) klešu i krešu, jedni riječju, govoreći imono što ne bi htjeli čuti, drugi djelima, nanoseći im ono što ne bi htjelitrpjeti, treći jednostavno svojom neugodnom pojavom i sl. Te su du-hovne žrtve osobito prikladne za izgradnju duhovnoga doma, Crkve, jer nas osposobljavaju za veće zajedništvo. Tako je uostalom i Isus zasvoga javnog djelovanja morao trpjeti svoje neuke i za razumijevanjespore učenike. Ali zato plod takvoga djelovanja ni vrata paklena neće

nadvladati. Riječ je o općemu svećeništvu svih vjernika, na koje supozvani svi članovi Božjega izabranog naroda.Dario Tokić

Tražio sam put i nalaziosamo natpise. Tražio samistinu i nalazio samo mrtveriječi. Tražio sam život, alise nisam nasitio. A ondame potražio Isus – i našaosam sve.

B. Langenstein

P E T A

V A Z ME NA

n e d j e l j a

stu dan odgovor na vječno pitanje čovjekova ne-mirnog srca o tomu kako Bog spoznaje, kako Boggleda i kako djeluje, ali i na koji način čovjek spo-

znaje, gleda i djeluje u Istini, s Bogom. Sve tražiti od Boga u Isusu KristuPremda liturgijsko čitanje ne donosi dvije zadnjerečenice iz navedenoga odlomka, mi ćemo ih ov-dje nakratko protumačiti jer one slijede misaoprethodnih rečenica i daju odgovor na još jednogoruće pitanje nemirnoga srca, na pitanje uslišavali Bog čovjekove molitve: »Što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako

me što zaištete u moje ime, učinit ću.« (14,13-14)U Isusu Kristu dobivamo apsolutnu sigurnost danas Bog uslišava, da nam daje ne samo nešto, ne-go svešto god od njega tražimo! Ali, Isus pri to-mu naglašava kako je on sām pravilo i mjeriloispravne molitve, ispravnoga traženja od Boga.Nerijetko su mnogi kršćani razočarani vlastitimiskustvom neuslišanih molitava. Prigovaraju Bo-gu, pitaju se o smislu molitve, a neki čak i prestaju moliti. No, uzrok njihovih neuslišanih molitava

nije Bog, već njihovo pogrješno moljenje. Postav-lja se pitanje što je Isus mislio pod onimsvei štoto značisve tražiti unjegovu imenu.

Ispravnost molitve ovisi upravo o pojašnjenju jednoga i drugoga. Iz samoga teksta očito je da samIsus, samonjegovo imeodređuje, daje sadržaj, mje-

ru i pravilo onomu svemušto se traži od Boga. Kon-kretno bismo to mogli sažeti na sljedeći način:1. Sve označava ponajprije ono najbitnije za čovje-

kov život, a to je sâm Bog (molitva Očenaša; »Tra-žite najprije kraljevstvo nebesko«, Mt 6,33) ili, ka-ko iz našega teksta proizlazi, sâm Isus Krist. To seprvo treba tražiti, jer bez Bogasve jest ništa. Ta-kvo sve Bog uvijek uslišava jer ne može ne dati sa-ma sebe, jer je ljubav.2. Sve jest ono što vodi i jača ljubav prema Bogu(ovozemaljska dobra), prema bližnjemu i premasamomu sebi. Traženje svega koje je protivno to-mu, Bog ne uslišava, makar nam se činilo da smo

to sve dobili zahvaljujući molitvi. Ali, i sve ono štotražimo i što nam koristi u ljubavi prema Bogu iprema bližnjemu Bog ne uslišava uvijek u ovomusvijetu, jer poštuje slobodu pa čak i grješnu slobo-du čovjeka, autonomiju i strukturu cijeloga stvo-renja. To nas dovodi do treće misli.3. Sve jest i sve Isusova križa. Premdasvešto setraži može biti dobro, ono se ne dobiva u ovomeživotu jer postoji iskustvo zla, neotkupljenosti, ho-dočasničke egzistencije. Vjernik zna da se to sve dobiva tek nakon smrti i na koncu povijesti, kadaBog bude bio sve u svemu. Takvo sve Bog uvijekuslišava, jer je Bog sama dobrota.

Jednom riječju, tražimosve, ali tražimo sveu Isusovu imenui primit ćemo to već sada, a potpu-no u vječnosti. Takvo traženje umiruje naše srce…

Ivica Raguž

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Dj 8,5-8.14-17 Polagahu ruke na njihi oni primahu Duha Svetoga.

Čitanje Djela apostolskihU one dane: Filip siđe u grad samarijski istade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorioslušajući ga i gledajući znamenja koja je či-nio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili

nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljalisu i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velikaradost u onome gradu.Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da jeSamarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njimaPetra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njihda bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na kogaod njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni uime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke nanjih i oni primahu Duha Svetoga.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 66,1-7a.16.20

Otpjev:Kliči Bogu, sva zemljo.

Kliči Bogu, sva zemljo,opjevaj slavu imena njegova,podaj mu hvalu dostojnu.Recite Bogu: »Kako su potresna djela tvoja!«

»Sva zemlja nek’ ti se klanja i nek’ ti pjeva,neka pjeva tvom imenu!«Dođite i gledajte djela Božja:čuda učini među sinovima ljudskim.

On pretvori more u zemlju suhute rijeku pregaziše.Stog’ se njemu radujmo!Dovijeka vlada jakošću svojom.

Dođite, počujte, koji se Boga bojite,pripovjedit ću što učini duši mojoj!Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,naklonosti ne odvrati od mene!


Ulazna: 555 Gospodin slavno uskrsnuOtpjevni ps.: 131 Kliči Bogu (ili 108) Prinosna: XIV Evo nas, Oče Pričesna: 273 Ja sam s vama Završetak: 556 Krist iz groba ustade

Šesta vazmena nedjelja 27. travnja 2008.

Š E S T A V

A Z M E N A

Ulazna pjesma usp. Iz 48,20Ugodnu vijest oglašujte, neka se čuje,objavljujte do nakraj zemlje:Gospodin izbavi narod svoj, aleluja!Zborna molitvaUdijeli nam, svemogući Bože,neoslabljenim zanosom slaviti ove daneu čast uskrslom Gospodinu,da Kristov spomen bude djelatanu našem životu i radu.Po Gospodinu.Darovna molitvaGospodine, nek se s prinosom ove žrtve vine k tebi i naša molitva. Očisti nas svojommilošću i uskladi nam srce s otajstvimatvoje velike ljubavi.Po Kristu, Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

Iv 14,15-16 Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvajte,govori Gospodin. I ja ću moliti Oca,i on će vam dati drugoga Branitelja,da bude s vama zauvijek, aleluja.Popričesna molitvaSvemogući vječni Bože,ti nas Kristovim uskrsnućemobnavljaš za vječni život.

Umnoži u nama plod vazmenog otajstvai ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane.Po Kristu, Gospodinu našemu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

4

Š E S T A

V A Z ME NA

n e d j e l j a

Molitva vjernikaBraćo i sestre, nebeski nas je Otac obdario daromljubavi i okrijepio snagom svoga Duha. Obratimomu se smjernom molitvom da uvijek budemo

vjerni suradnici Duha Svetoga.Daj nam svoga Duha, Gospodine.1. Neka Duh Sveti bude vođa i nadahnitelj

tvoje Crkve i svih vjernika u životu vjere iu zauzimanju za dobrobit svijeta i društva,molimo te.

2. Prodahni mudrošću Duha Svetoga sve kojinaviještaju tvoju riječ: daj da budu vjerni slugeDuha Svetoga i istinski svjedoci tvoje ljubavi,molimo te.

3. U svima onima koji će u našoj župnoj zajednicipristupiti sakramentu potvrde probudi živu željuza tobom te budu svjedoci Duha, molimo te.

4. Sve kršćane koji teže za obnovom života Crkveujedini svojim Duhom i njihova nastojanjausmjeri putem istinskoga življenja evanđelja,molimo te.

5. Nas, sabrane u tvoje ime, ispuni svojim miromi učini nositeljima tvoje ljubavi, molimo te.

Bože, ljubitelju ljudi, u daru Duha Svetoga dao si

nam Branitelja koji u nama čuva istinu tvoje riječi.Daj da naš život bude život istine, u snazi Kristoveljubavi, po Kristu, Gospodinu našemu.

Drugo čitanje 1Pt 3,15-18

Ubijen duše u tijelu, ali oživljen u duhu.Čitanje Prve poslanicesvetoga Petra apostolaLjubljeni: Gospodin – Krist neka vam budesvet, u srcima vašim, te budite uvijek spre-mni na odgovor svakomu koji od vas zatražiobrazloženje nade koja je u vama, ali blagoi s poštovanjem, dobre savjesti da oni kojiozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravoonim budu postiđeni za što vas potvaraju.

Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja,čineći dobro, nego čineći zlo. Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za ne-pravedne, da vas privede k Bogu – ubijendoduše u tijelu, ali oživljen u duhu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 14,23Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ,govori Gospodin, i Otac će moj

ljubiti njega i k njemu ćemo doći.Evanđelje Iv 14,15-21 Ja ću moliti Ocai on će vam dati drugoga Branitelja.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugogaBranitelja da bude s vama zauvijek:Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vasostaviti kao siročad; doći ću k vama.Još malo i svijet me više neće vidjeti,no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćeteživjeti. U onaj ćete dan spoznatida sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.Tko ima moje zapovijedi i čuva ih,taj me ljubi; a tko mene ljubi,

njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njegai njemu se očitovati.«Riječ Gospodnja.

Otac moj dat će vam Branitelja da bude s vama zauvijek.(Hunterov psaltir, oko 1170., Glasgow University Library)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Š E S T A V

A Z M E N A n e d j e

l j a

Ako me ljubite, čuvat ćete zapovijedi…

A ko me ljubite, zapovijedi ćete moje čuva-ti, kaže Isus učenicima. Spasitelj je nedvo-smislen. Ljubav i zapovijedi ne mogu bi-

ti razdvojeni, iako se čini da teško idu zajedno.Francuski filozof Emmanuel Lévinas napisao jekako je u našemu suvremenom svijetu riječlju-bav toliko zloupotrebljavana da bi bilo najbo-lje izbaciti je iz rječnika i svakodnevnoga govora.Ipak, znamo da je ne možemo i ne želimo izbjeći,da ne možemo bez nje jer ona izriče stvarnost ko-

ja nas sve obuzima i bez koje ne možemo živjeti.No, kada bi smo ovu riječ koju danas (zlo)upotrebljavamo za sve i svašta pokušali preve-sti nekom drugom riječi koja bi sačuvala njezi-no dostojanstvo i posebnost, onda bi to, smatraLévinas, bila riječodgovornost . Ljubiti značibi-ti odgovoran. Odgovoran za svoje osjećaje, misli,riječi i djela. Znači čuvati ono dragocjeno što nam je darovano. Čuvati i onda kada nam se čini daza to nemamo snage, volje ili dovoljno motivacije.

Tako i Krista ljubi onaj tko »čuva njegove zapovijedi« koje se, opet, sve svode na zapovijed ljubavi.No, čuvanje je odgovorno, stalno, ispunjavajuće. Nije pasivno. Traži od naskreativnost, zauzetost, traži da upotrijebimo vlastite ‘talente’. Ljubiti Kristapa i ljubiti čovjeka, nije pitanje samo i prvenstveno određenoga emotivnogčuvstva koje se stalno mijenja i prema kojemu se često ravnamo. Ljubiti znači biti postojan u odgovornosti. A mi smo nerijetko podložni samo emocijama, njima se klanjamo i od njih činimo božanstvo. Gospodin nas poziva da u vremenu do njegovoga ponovnog dolaska čuvamo njegove zapovijedi . I on-da kada to najradije ne bismo htjeli. Tako ćemo ga nabolje ljubiti.

Snaga čuvanjaZnamo da njegove zapovijedi ne možemo čuvati vlastitim snagama. Onaj ko ji nam daje da ih shvatimo, da ih prihvatimo jest Branitelj, Duh Sveti. Onakoga Isus naziva Duhom Istine. Kao da smo zaboravili tu riječ: Istina. U vre-menu u kojemu nam se čini da svatko ima svoju istinu i da ne postoji univer-zalni horizont obvezujuće istine, povezivanje Duha Svetoga, koji je za mnogsinonim za slobodu i nadahnuće, s istinom može nam se činiti čudnim. Ali,Duh Sveti je Duh ljubavi Oca i Sina. On je Kristov Duh koji nas upućuje u rzumijevanje i produbljivanje Kristovoga otajstva, istinitoga otajstva. Samo is

punjeni Duhom možemo spoznati Krista.Šaljući nam Duha Svetoga i obećavajući da će doći k nama, Krist poruču je da nas neće ostaviti kao siročad. Snažne su to riječi upravo u vremenu kad

Svjetlo obećanoga Duhaprima se i očitujeu zajednici s braćomu vjeri. Zajedništvos braćom daje prostordjelovanju obnoviteljskesnage Duha.(C. Monsma)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

4

Kako braniti vjeru? uz:1 Pt 3,15-18

Ri ečiODJECIKršćane se neizbježno proziva i poziva na red. Kako pri tim napadimapostaviti obranu? Petar piše da kršćanska obrana najprije treba bitirazložna. Poznavati vlastitu vjeru, razmišljati o njenim sadržajima, po-maže nam da možemo o njoj uopće govoriti. Vjernik odgovara iz prveruke, svjedoči vlastite uvide i otkrića, a ne iz druge ruke prepričavajućiprežvakane tuđe priče. Žalosno je ako vjernik ne zna vlastitim riječi-ma odgovoriti što vjeruje i zašto vjeruje. Potom, obrana vjere trebabiti u raspoloženju blagosti i poštivanja prema sugovorniku. Kršćan-ske razloge treba predstavljati s mudrom snošljivošću koja je svjesnada nijednom čovjeku nije dana sva istina, jer upravo ta širina pristupamože osvojiti više negoli razumsko utjerivanje u jednoumlje. Napo-sljetku, najbolji argument za vjeru je kršćanski život. Vlastiti primjernajbolje razoružava svaku kritiku.

Dario Tokić

»Još malo i svijet me višeneće vidjeti. No vi ćete mevidjeti…« Isus postavljaljubav kao ‘princip’ i mjestosusreta s njim. Oni koji galjube, gledat će ga. Štoviše:sam će se Uskrsli u njima

očitovati. S učenicima serastaje ostavljajući im ‘mjestosusreta’: »Ako me ljubite…«

Š E S T A

V A Z ME NA

n e d j e l j a

nam se kao kršćanima često čini da smo napušte-ni, sami, da su mnogi navalili na nas snagom svojih argumenata, uvjerenja, dokaza, primjedbi. Či-

ni nam se da smo sami. I tada i sami posežemo zakrivim odgovorima. Branimo se na krive načine.Branimo se svojim snagama, vlastitim argumen-tima. Na moć želimo odgovoriti istom logikommoći. Zaboravljamo na snagu Kristova Duha. Za- boravljamo da je Uskrsli pobijedio svijet snagomljubavi i predanja. Pobijedio je kroznemoć, osla-njajući se jedino nasnagu odnosa s Ocem, naDuha ljubavi između njega i Oca. Taj Duh ljubavi i istine snaga je koja nas povezuje s Kristom i

Ocem i koja čini da smo u Kristu i on u nama. Sa-mo njegovom snagom možemo osjetiti i spoznatida nismo siročad, da nismo napušteni, da nismosami. Duh Uskrsloga Spasitelja s nama je.

Obrazloženje nade koja je u namaTaj Kristov Duh nas čini sposobnima i spremni-ma odgovoriti i na poziv koji Petar u svojoj posla-nici upućuje zajednicama u Maloj Aziji. Čini nasspremnima na odgovor svakome koji od nas tra-

žiobrazloženje nade u nama. Koje nade? Nadeda je Krist naš Gospodin i ispunjenje nade. Nadekoja usmjerava i daje snagu. Nade koja pokazuje

put. Svakome. I onima koji su naša braća i sestrena putu, i onima koji su izvan zajednice, u traže-nju puta i istine. Svima moramo biti spremni dati

odgovor. Da bismo to mogli, moramo prije svegami sami znati kome smo povjerovali i odgovorili.Biti ispunjen Kristovim Duhom čini nas spo-

sobnima zaodgovor u svakome trenutku i svakojsituaciji. Čini nas spremnima za izlazak iz prosto-ra vlastite nutrine u prostore susreta s drugima,pa i s onima koji ne misle kao mi i ne vjeruju kaomi. Vjera i nada ne dopuštaju nam zatvoriti se uosjećaj vlastitoga zadovoljstva unutar vlastite gru-pe, unutar onih koji dijele isto mišljenje. Pozva-ni smo ići u susret drugima. Oni nas sami pone-kad izazivaju. Pa i negativnim stavovima o nama. Ali i njih smo pozvani susretati »blago i s poštova-njem, dobre savjesti«. I njima smo pozvani obra-zložiti nadu.

To je moguće samo ako smo osobno i kao zajednica u dubokoj povezanosti s Uskrslim, akose neprestano ispunjamo njegovim Duhom iako čuvamo njegove zapovijedi . Ako smo pro-žeti Duhom, nemamo se čega bojati. Tada ima-

mo poticajā i snage uvijek iznova dublje pronicatiotajstva naše vjere. Tada ćemo znati i iskustvomosjećati da nismo siročad!

Željko Tanjić

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

Uzašašće Gospodina našega Isusa Krista 1. svibnja 2008.

U Z A Š A Š Ć E G o s p o

d i n o v o

Ulazna pjesma Dj 1,11Galilejci, što stojite i gledate u nebo?Ovaj Isus kao što ste ga vidjelida odlazi u nebo, isto će tako doći, aleluja.

Zborna molitva

Svemogući Bože, obdari nas svetom radošću izahvalom: Kristovo uzašašćei naše je uzdignuće, jer smo u nadisvi pozvani u slavu, kamo je pred namaušao Krist, naša Glava. Koji s tobom.

Darovna molitva

Prinosimo ti, Gospodine,ovu žrtvu o časnom uzašašću tvoga Sina.Podaj, molimo te, da se po ovoj svetoj razmjenidarova i mi vinemo put nebesa.Po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Mt 28,20Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetkasvijeta, aleluja!

Popričesna molitva

Svemogući vječni Bože,ti nam već ovdje na zemljidaješ udjela u nebeskom slavlju.Upravi, molimo te, kršćanska srca k nebu,gdje Krist kao prvi čovjek sjedi tebi s desna.Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.


Ulazna: 526 Galilejci, što stojiteOtpjevni ps.:536 Uzlazi Bog Prinosna: XVI Nosimo dare Pričesna: 542 Evo ja sam s vama ili: Ž.V. 4./2006. Završetak: 563 Kako krasno svršuje se

Prvo čitanje Dj 1,1-11 Bi uzdignut njima naočigled.

Početak Djela apostolskihPrvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemušto je Isus činio i učio do dana kad je uzne-sen, pošto je dao upute apostolima koje jeizabrao po Duhu Svetom. Njima je poslijesvoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govo-rio o kraljevstvu Božjem.I dok je jednom snjima blagovao, zapovjedi im da ne napušta- ju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanjeOčevo, »koje čuste od mene: Ivan je krstiovodom, a vi ćete naskoro nakon ovih danabiti kršteni Duhom Svetim.«Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćešli u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kra-ljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znativremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Sve-toga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci

u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji,i sve do kraja zemlje.«Kada to reče, bi uzdignut njima naočigledi oblak ga ote njihovim očima.I dok su ne-tremice gledali kako on odlazi u nebo, gle,dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjećii rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate unebo? Ovaj Isus, koji je od vas uznesen nanebo isto će tako doći kao što ste vidjeli daodlazi na nebo.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 47,2-3.6-9Otpjev:Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje! Narodi svi, plješćite rukama,kličite Bogu glasom radosnim.Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,kralj velik nad zemljom svom.

Uzlazi Bog uz klicanje,Gospodin uza zvuke trublje.Pjevajte Bogu, pjevajte,pjevajte kralju našemu, pjevajte!

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

4

Molitva vjernika

Krist Gospodin svojim je uskrsnućem uzašaou slavu Očevu da bi nama pripravio mjesto uvječnosti. Zajedno ga zamolimo:

Oživi nas svojim Duhom, Gospodine.1. Ti si pred očima učenika uzašao u slavu neba:

daj da Crkva, zajednica tvojih vjernika, nikadne zaboravi da je zajednica onih kojima jepripravljeno mjesto u vječnosti, molimo te.

2. Ti si učenike poslao da budu svjedoci velikihdjelā tvoje ljubavi: daj da svi tvoji vjernici budusvjedoci tvoje prisutnosti u svijetu, molimo te.

3. Ti si iz trpljenja i smrti uzašao u novi život:svima koji trpe rasvijetli smisao križa, molimo te.

4. Ti si prije uzašašća k Ocu svoje učenike učvrstiou vjeri: učvrsti vjeru ove svoje zajednicei usmjeri nam život putem spasenja, molimo te.

5. Ti si svojim vjernima u nebu pripravo mjesto:primi u nebesko blaženstvo naše dragepokojnike, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, svojim uzašašćem k Ocupostao si na nov način prisutan među nama.Razbistri nam pogled vjere da tvoju blizinumožemo uvijek prepoznati i da naš život bude putk slavi koju si nam pripravio. Koji živiš.

UZ A

Š A Š Ć E G

o s p o d i n o v o

Jer on je kralj nad zemljom svom,pjevajte Bogu, pjevači vrsni!Bog kraljuje nad narodima,stoluje Bog na svetom prijestolju.Drugo čitanje Ef 1,17-23 Posjede ga sebi zdesna na nebesima.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola EfežanimaBraćo! Bog Gospodina našega Isusa Krista,Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objavekojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam očisrca da upoznate koje li nade u pozivu nje-govu, koje li bogate slave u baštini njegovojmeđu svetima i koje li prekomjerne veličineu moći njegovoj prema nama koji vjerujemo:ona je primjerena djelotvornosti sile i snagenjegove koju na djelu pokaza u Kristu, kadga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna nanebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti imoći i gospodstva i svakog imena imenovanane samo na ovom svijetu nego i u budućemu.Sve mu podloži pod noge, a njega postavi –nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njego-vo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.Riječ Gospodnja.Pjesma prije evanđelja Mt 28,19a.20bPođite i učinite mojim učenicima svenarode, govori Gospodin; ja sam s vamau sve dane – do svršetka svijeta.

Evanđelje Mt 28,16-20

Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.Svršetak svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Jedanaestorica pođošeu Galileju na goru kamo im je naredio Isus.Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj.A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!Pođite dakle i učinite mojim učenicima svenarode krsteći ih u ime Oca i Sina i DuhaSvetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam

zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane –– do svršetka svijeta.«Riječ Gospodnja.

Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta.(Codex angelicus 123, oko 1039., Riznica katedrale u Cremoni)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

U Z A Š A Š Ć E

Nakon uskrsnuća, kad su žene traži-le Isusa na mjestu gdje je njegovo tije-lo bilo položeno u grob, anđeo im je re-

kao da on nije tu, nego da je uskrsnuo. Uputioih je da to jave njegovim učenicima. I rekao im je da će se Isus s njima naći u Galileji. Na pu-tu k učenicima ženama se ukazao Isus i pono- vio ono što im je anđeo rekao: da učenici pođuu Galileju i da će ga ondje vidjeti.

Galileja je mjesto gdje se Isus povukao na-kon što je bio kušan u pustinji i nakon što je čuoda je Ivan predan. Tako se ispunilo pismo pro-roka Izaije o Galileji zemlji poganskoj, o naro-du koji je ugledao svjetlost, nakon što je u tminihodio. Na koncu Isusova života na zemlji po-novno se pojavljuje mjesto gdje je započeo. Ga-lileja. Pogansko područje na kojemu je započeonavještaj blizine Božjega kraljevstva sada je po-dručje iz kojega će krenuti poslanje svim naro-

dima. Matej podsjeća da su se jedanaestoricanašla na gori u Galileji. O gori nije bilo riječi niu anđelovoj uputi ni u Isusovoj zapovijedi. Ma-teju je, čini se, gora važna teološki. Kao što jeMojsije na brdu Sinaju primio zapovijedi tako je Isus na gori donio svoje tumačenje Tore. Ti-me se na koncu evanđelja podsjeća na početak,na Isusov govor na gori.

Susret s UskrslimU Galileji, na gori, učenici ugledaše Isusa. Ugle-dati Isusa nakon uskrsnuća znači spoznati da jeIsus pobijedio smrt i da Bog stoji na strani ra-zapetoga. Ta će spoznaja potpuno promijenitiživote Isusovih učenika i ispuniti ih neočekiva-nom snagom propovijedanja. Budući da je riječo pogledu koji spoznaje uzvišenost Božje sile,učenici padaju ničice. No, poklon pred Uskr-slim povezan je sa sumnjom. Isti učenici ko-

ji se klanjanju Uskrslome, sumnjaju. Na kon-cu evanđelja ponovno se pojavljuje ugroženost vjere sumnjom. Vjera je uvijek u blizini sum-

Uzašašće i uzdignuće

nje. Nikada nije sasvim čista i nikada nije u čvr-

stom posjedu vjernika. Okružena je sumnjom inevjerom. Stoga traži neprestanu budnost i po-zornost. Osnaženje.

Isus pristupa učenicima i izgovara tri reče-nice. U tri se rečenice četiri puta ponavlja riječsve. Dana mu jesva vlast. Šalje učenike da uči-ne njegovim učenicimasve narode. To će čini-ti tako da ih naučesve što im zapovjedio. I, ko-načno, obećava im da će biti s njima usve danedo svršetka svijeta.

Vrhovništva, vlasti,moći i gospodstvaUskrsli ima svu vlast. Na nebu i na zemlji. Po-stavljen je iznad svake vlasti. Nema ni jedne vlasti ni na nebu ni na zemlji koja bi bila iznadnjega. Pobjedom nad smrću Isusu je dana i sva-ka druga vlast. To je za njegove učenike važno.Njihova se vjera može osloniti na Uskrsloga.

Stati uz njega znači biti slobodan od svake dru-ge vlasti. Vidljive ljudske ili nevidljive zemalj-ske ili nebeske.

Isusovo uzašašće nije rastanak nego novioblik zajedništva s učenicima. Ikonografija je tu istinu vjere prikazivala slikajući Kristaskrivena u oblacima, u slavi Očevoj, dok jena zemlji ostajao neizbrisivi trag – stopenjegove prisutnosti. Vjera u Uzašašće jestvjera u Kristovu trajnu prisutnost na zemlji.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

4

UZ A

Š A Š Ć E G

o s p o d i n o v o

Vrhovništva i vlasti, moći i gospodstva spo-minje i apostol Pavao u Poslanici Efežanima.Isus je uzvišen iznad svih njih. Ponovno probu-đeno teološko zanimanje za vrhovništva i vla-sti u ovim moćima i gospodstvima prepoznajelažne bogove. Napravljeni su ljudskom rukomi sposobnostima. Oni koji su ih napravili kla-njaju im se. Padaju ničice pred djelima svojihruku. No, u njima se prepoznaju i drugi sustavi stvoreni ljudskom voljom. Postoje i moder-na vrhovništva i vlasti. Stvoreni su ljudskomrukom i ljudi im se svejedno klanjaju. Nije ri-

ječ samo o idolima napravljenima od srebra izlata. Riječ je i nevidljivim sustavima na kojimase opaža sličan fenomen. Stvoreni su ljudskomrukom s namjerom da ispune ljudske potrebe,a pretvore se u svoju suprotnost. I to upravo ta-mo gdje dobro funkcioniraju.

Sustav prometa želi bolje povezati mjesta iubrzati promet. Što je promet veći, međutim,to je i sporiji. Nema nigdje takvih zastoja kao na brzim prometnicama. Sustav medijalne zabav-ne kulture širi dosadu. Sustav zdravstva ‘pro-izvodi’ bolesti. Investicijski programi uzroku- ju nezaposlenost. Globalizirani rast proizvodisiromaštvo i uništenje okoliša. I tako redom.Ono što su ljudi stvorili u jednom trenutku dobije moć nad njima. Ono što čovjek slobodnostvara preuzme vlast nad njim i učini ga svojimslugom. Čovjek želi poboljšati kvalitetu svogaživota i otkrije ubitačne i smrtonosne posljedi-ce svoga rada. Gospodarstvo, politika i medijiispunjaju temeljne ljudske potrebe. Bez njih biživot bio nemoguć. Ne može ih se jednostavnozaobići, a još manje dokinuti. Pa ipak, kao da je riječ o višim silama koje lako zarobe čovjeka.

Temeljne funkcije ljudskoga života kao štosu hrana, stanovanje, putovanje, gospodare-nje, učenje, istraživanje, vladanje vezane su uzdruštvene sustave. No, sustavi se ne brinu prvenstveno o ljudskim potrebama, nego o sami-

ma sebi. Svaki se sustav brine nadasve za sa-moga sebe. Tako sustavi čovjeka pretvaraju usvoj objekt te ga zarobe. Čini se da mediji hoće

objektivno prenijeti informacije. No, oni se bri-nu samo za svoje preživljavanje i svoj rast. Či-ni se da gospodarstvo hoće olakšati ljudima ži- vot. No, ono se prvenstveno brine za svoj rast.Čini se da politika hoće pomoći ljudima u orga-niziranju zajedničkoga života. No, ona se najvi-še bavi samom sobom. I tako redom.

Kada Biblija govori o vlastima i vrhovništvi-ma nad koje je uzvišen Isus, onda ona ima u vi-du moći i sile koje prijete čovjeku i njegovoj slobodi. Radosna vijest je da one nemaju zadnjuriječ. Uskrsli je uzdignut iznad njih. Važno je

uočiti da se sustavi lako stave u službu smrtnihsila i da je Isus uzdignut iznad vrhovništva i vla-sti nakon što je pobijedio smrt.

PoslanjeUčenici dobivaju i jasno poslanje, misiju. Ona jesveobuhvatna. Trebaju sve narode učiniti Isu-sovim učenicima. Poslanje je vezano uz Crkvu.Krštenje u ime trojedinoga Boga je ulazak u zajednicu vjernika. Sadržaj propovijedanja su sve

Isusove zapovijedi. U njima je riječ o uređenimmeđuljudskim odnosima i o odnosu prema Bo-gu. Poslanje svim narodima je spojeno s posla-njem da ih se krštenjem učini Isusovim učeni-cima. Riječ je o trudu oko obraćenja, ulaska uodnos s Isusom. Misija se odnosi na zapovijedikoje u sebi imaju snagu osloboditi zarobljene.Od svih podčinjenosti. Nadasve od podčinjeno-sti vrhovništvima, vlastima, moćima i gospod-stvima. Među njima se nalaze i nevidljivi sustavi koji upravljaju ljudskim životima. Isusovim je učenicima dano da ih prepoznaju i dano im je da ih se ne boje. Dana im je osloboditeljskasnaga Uskrsloga.

Isusovo obećanje da će biti s njima do koncasvijeta je obećanje trajne prisutnosti onoga koji je pobijedio smrt. Isusovo uzašašće nije njegovnestanak iz svijeta, nego njegova prisutnost nadrukčiji način. Njegovouzdignuće iznad vrhov-

ništva, vlasti, moći i gospodstva jamstvo je slobode od svake smrtne sile. Ante Vučković

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje

Dj 1,12-14Čitanje Djela apostolskihPošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoliu Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko,koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedansubotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu seu gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivani Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomeji Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj iJuda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno

postojani u molitvi sa ženama, i Marijom,majkom Isusovom, i braćom njegovom.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 27,1.4.7-8aOtpjev:Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.Gospodin mi je svjetlost i spasenje:koga da se bojim?Gospodin je štit života moga:pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,samo to ja tražim:da živim u domu Gospodnjemsve dane života svoga,da uživam milinu Gospodnjui dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,milostiv mi budi, usliši me!Moje mi srce govori:

»Traži lice njegovo!«Drugo čitanje

1Pt 4,13-16Ljubljeni: Radujte se kao zajedničariKristovih patnja da i o objavljenju njegoveslave mognete radosno klicati. Pogrđujuli vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva.Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica,ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao

nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se nestidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena.Riječ Gospodnja.

Sedma vazmena nedjelja 4. svibnja 2008.

S E D M A v a z m e n a n e d

j e l j a

Ulazna pjesma Ps 27,7-9Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja.Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim, aleluja.

Zborna molitva

Gospodine,mi vjerujemo da je Spasitelj ljudskog rodasada s tobom u slavi.Usliši nam molitvu:daj da iskusimo njegovu prisutnost s namado svršetka svijeta, kako je obećao.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Primi, Gospodine, žrtvene prinosei molitve svojih vjernika.Daj da po ovoj svetoj službii mi prijeđemo u nebesku slavu,po Kristu, Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

Iv 17,22Molimo te, Oče, da budu jednokao što smo mi jedno, aleluja!

Popričesna molitva

Usliši nas, Bože, naš Spasitelju,i po ovim nam svetim otajstvima učvrsti naduda će se na svemu tijelu Crkvedovršiti što je počelo u Kristu, našoj Glavi.Koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova.


Ulazna: 211 Isus Krist je slika Božja ili: Ž.V. 5/2007.Otpjevni ps.: Vjerujem da ću uživati (gl. prilog str. 38)

Prinosna: 237 Mir svoj, o Bože Pričesna: 199 O Kruše živi (ili 200) Završetak: 561 Kraljice neba, raduj se

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

4

Molitva vjernikaBraćo i sestre, ujedinjeni snagom KristovaDuha, molitvom se obratimo Ocu nebeskomda nas očuva u svojoj ljubavi i u zajedništvus braćom u vjeri.1. Gospodine, ti si Crkvu, zajednicu vjernika,

sazdao na Kristovoj ljubavi;daj joj da trajno raste u ljubavi prema tebii ljubav dijeli svakome čovjeku, molimo te.

2. Gospodine, pomozi svim kršćanimada budu jedno s tobom i da u tomzajedništvu grade novi svijet, molimo te.

3. Gospodine, svojom ljubavlju ozdravi sveljude kojima smo uskratili dužnu ljubav;

neka tvoj Duh nadahnjuje i ravna svakonaše zajedništvo, molimo te.4. Gospodine, osnaži nam vjeru i pouzdanje

u tebe da svi koji te traže mogu u namaprepoznati tvoju blizinu, molimo te.

5. Gospodine, našoj pokojnoj braći i sestramadaruj mjesto koje si im u vječnostipripravio, molimo te.

Oče nebeski, izvore ljubavi i zajedništva,tvojoj dobroti izručujemo svoje prošnje:milostivo ih usliši i pomozi nam da te slavimosvojim životom, po Kristu, Gospodinu našemu.


Neću vas ostaviti kao siročad,govori Gospodin: idem i doći ću k vama,radovat će se srce vaše.

Evanđelje Iv 17,1-11aOče, proslavi Sina svoga!Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebui progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sinasvoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju simu dao nad svakim tijelom dade život vječnisvima koje si mu dao. A ovo je život vječni:da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga,i koga si poslao – Isusa Krista.Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelokoje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavimene kod sebe onom slavom koju imadoh

kod tebe prije negoli je svijeta bilo.Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi daood svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dadei riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da jeod tebe sve što si mi dao jer riječi koje si midao njima predadoh i oni ih primiše i uistinuspoznaše da sam od tebe izišao te povjero-vaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; nemolim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje,i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svije-tu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«Riječ Gospodnja.

S E DMA

a z m e n

a n

e d j e l j a

»Ne molim za svijet, nego za onekoje si mi dao – jer su tvoji.«Ivo Dulčić

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

S E D M A

Crkva nam danas nudi evanđeoski ulomakkoji je početak Isusove velikosvećeničkemolitve i njegov oproštajni govor učenici-

ma par sati prije muke. Susret poprima oblik mo-litve. Moleći, Učitelj ih do kraja upoznaje s vlasti-tom intimom i najosobnijim željama. Predstavljase kao onaj koji je od Oca izišao, izvršio svoje po-slanje i vraća se Ocu. Sudbina mu je zapečaćena,no on ne moli za sebe, nego za učenike. Njego- va molitva uspostavlja iste veze između učenika

i njega, kakve su između Oca i njega dok je još usvijetu. Ujedno ih uči da je molitva ona koja možeodržati te odnose i uvijek biti sigurno mjesto su-sreta učenika međusobno i s njime. Zato ga uče-nici na povratku s Maslinske gore, kako nas izvje-šćuje prvo čitanje, ne traže gledajući u nebo, negotamo gdje su sigurni da će ga pronaći tj. u mo-litvi i zajedništvu. Njihova gesta istodobno svje-doči da Isusovo uzašašće k Ocu i nas potiče napovratak u našu svakodnevicu, ali tako da u njoj

budemo znak Isusove nazočnosti u obliku moli-tve i zajedništva.

Svijet Isus podiže oči prema nebu, prema Onome odkojega dolazi, Ocu čiji je Sin. Time najavljuju dase ima dogoditi uzdignuće Sina i njegova proslava, najprije na križu, a potom povratak Ocu. Unjegovu pogledu ujedinjeni su nebo i zemlja. On je na zemlji izvršio svoje poslanje, a sada moli

Oca da to isto dovrši na nebu i dadne mu ono što je već imao, a čega se dragovoljno odrekao kako bi predao svima, vječni život. Darivanjem svogaživota, Isus ispunjava ono što je dao već na po-četku, kada je kao Riječ po kojoj je sve stvoreno,sve pozvao na život i postojanje. To je proslavakoju više puta spominje. Proslava je u daru ži- vota koji struji između Oca i Sina, a na kojemusu svi pozvani sudjelovati. To jedjelo koje mu jedano izvršiti .

Isusova je molitva uslišana. Otac ga je proslavio uskrsnućem i uzašašćem, čime je potvrdio daima smisla darovati se drugima, u drugima traži-

ti svoju slavu, omogućiti život svima, pa i po cije-nu trpljenja i smrti, jer je to jedini put koji možedovesti do života cijeloga svijeta. Kada Isus kažeda ne moli za svijet, to treba shvatiti u kontekstuodbijanja koje je svijet pokazao prema njegovojobjavi. Sam Ivan naglašava da je Isus dao život

za sve, a moli za one koji su tada s njime. Svijet jeprema Ivanu kraljevstvo tame i odbijanje, nepri-hvaćanje Božje objave u njemu. On je zatvorenu sebe, poslušan samo svome vlastitom zakonukojemu je postao rob. Oni koji prihvaćaju Isusaoni su koje je Otac dao Sinu. Ne treba pomišlja-ti na predodređenje, nego na život shvaćen kaodar. Sve je primljeno, sve je znak ljubavi, sve no-si znak lica prema kojemu Isus uzdiže oči u činuzahvaljivanja. Svijet nastavlja postojati, ali usred

njega postoje oni koji ga nadilaze, koji su primi-li dar života i sudjeluju u Kristovu spasenjsko-mu djelu. Zato svijet ne označava ono što je bio

Učiniti svijet svijetom

Molitva je mjesto istinskoga zajedništva učenikai mjesto njihova susreta s Uskrslim.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

4

Zbog imena njegova uz: 1Pt 4,3-16ODJECI

e Apostol Petar nas upoznaje sa situacijom progonstava koja započinju.Optužbe i kažnjavanja su uslijedila zbog Kristova imena (r. 14), ili zbogkršćanskog imena (r. 16). Dovoljno jeime; ne moraju im biti dokazanineki određeni prijestupi. Već Gospodnja riječ uMt 5,10-11: »Blago pro-gonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blagovama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protivvas!« najavljuje neprilike zbog imena Kristova. I prva poglavlja Dje-la apostolskih govore da su Židovi od početka progonili Kristovo ime(usp.Dj 4,7; 9,14). Nisu kršćani bili progonjeni zbog toga samo privatno,nego ih odvode na sudove što često završava kaznom (usp.1Pt 4,15).

Tu mogućnost najavljuje iMk 9,37.39 iz čega je vidljivo da Crkva računas progonstvom – jer želi ostati »u njegovu imenu«.Mario Cifrak

Ne želim Boga koji se podla-že mjeri moga mišljenjai koji bi bio stvoren na mojusliku. Tragam za Bogomistinitim i unaprijed znamda on prelazi granice mojihmisli i mojih očekivanja.

R. Guardini

S E DMA

a z m e n

a n

e d j e l j a

u početku: Božje djelo i očitovanje Božje dobro-te. Svijet više nije ono što je vezivalo čovjeka sBogom, nego suprotno, ono što je postao nakon

grijeha, mjesto patnje i zla, ali još uvijek tolikoprivlačno - jer je Božje djelo, da čovjeka udalja- va od Boga! Ali budući da nam početak Ivanovaevanđelja kaže da jesvijet nastao po Riječi , utje-lovljena Riječ nas poučava kako svijet nije samomjesto tame nego i svjetla, mjesto zla nego i dobra, mjesto gdje se propada nego mjesto gdje sespašava.

Zaključna rečenica nije tu da bi nas obeshra- brila, nego naprotiv dala snagu, jer Isus je pri-

mjer da će svijet čuti Božju ponudu. Na kršća-nima je učiniti da svijet postane svijetom, tj.onakvim kakvim ga je Bog zamislio i stvorio.

KršćaniDok sinoptici naglašavaju ljudsku dimenzijuIsusove molitve u agoniji Maslinskoga vrta, Ivandaje prednost vječnoj Riječi, Sinu okrenutomOcu. On ne donosi ni molitvu Očenaša, ali ovaIsusova molitva uvelike podsjeća na nju, govore-

ći u početku o proslavi, a na kraju o čuvanju odsvijeta kako bi se izvršio Božji naum. Taj naum je da sav svijet postane mjesto ljubavi i istine. Utransformaciji svijeta oni koji su Isusovi trebaju biti sjeme i kvasac te nastaviti njegovo djelo, nenapuštajući svijet, nego unutar svijeta raditi da

ga preobraze. Ostati slobodni od svjetskih pravi-la i ne prilagođavati se njima, nego u svijet unijeti vrijednosti Kraljevstva. Nije potrebno prezi-

rati život, naše svakodnevne obveze, ljude kojesusrećemo, materijalni uspjeh, novac i bilo koju životnu stvarnost, nego naprotiv živjeti puni-nu života kako bi ga mogli iznutra mijenjati. Činise da je čak potrebno strasno voljeti svijet, ka-ko bismo imali dovoljno strpljenja prihvaćati gas njegovim slabostima i postupno popravljati. Umolitvi nalaziti snagu, ali ivraćati se s Maslin-ske gore u naše razne Jeruzaleme, svatko sa svojim identitetom, punim imenom i prezimenom,

svojim snagama i slabostima.Sveti Petar, kako nam svjedoči za danas izabrani dio njegove poslanice, zna da je teško odu-prijeti se logici ovoga svijeta pa se i među kršća-nima mogu dogoditi krađe, ubojstva i laži, alipodsjeća da to nije Kristov duh. Onaj koji imaDuha Kristova ne smije biti ubojica, kradljivac irazbojnik, ne može biti onaj koji će u tuđemu zlutražiti vlastito dobro. Onaj tko je Kristov spre-man je, naprotiv, sam trpjeti zlo iradovati se

kao zajedničar Kristovih patnja, znajući da se jedino tako može prekinuti lanac zla i ovaj svijetučiniti ljudskijim. Postajući humaniji, postat će isve više Božji, jer je u Isusu Kristu čovjek uzne-sen na nebo.

Slavko Slišković

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

U DUHUi istini

Uvodna pjesma:Gdje god su dvojica(PGPN 220)

U VODNI OBREDI

P. U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.O. Amen.P. Milost Gospodina našega Isusa Krista,

uskrsnuloga od mrtvih, sa svima vama.O. I s duhom tvojim.P. Zaustavljajući svoj životni hod u ovome moli-tvenome bdjenju želimo još jedanput s vjerom i pre-danjem iskusiti dar Kristova vazma, kako bi i u na-

ma samima zaživjelo vazmeno događanje i bilo namoslonac u sveukupnome našemu vjerničkom hodu.Iskustvo Kristova vazma daje smisao svemu naše-mu životu i svemu našemu slavljenju. Slavlje vaz-menoga vremena osvjetljava nam sliku Krista, koji je pred nama prošao kroz smrt, grob i tamu te ušaou slavu Oca nebeskoga. On, Uskrsli, prošao je i krozpustinju te nam može u kušnjama pomoći. On po-znaje i suze i bol, zataju i izdaju, kao i vapaj »Očeako je moguće, neka me mimiođe ovaj kalež….« ( Mt 26,39). No, on poznaje i potpuno predanje u voljuOčevu: »Neka bude kako ti, Oče, hoćeš« (usp. Lk 22,42). Prihvatio je križ, patnju i smrt. Ali ga je Otackao Prvenca uskrsnulih proslavio.

Na drugoj obali on i danas ponavlja one iste ri- ječi koje je izrekao neposredno prije rastanka odsvojih prijatelja: »Ja sam Put i Istina i Život!« ( Iv 14,6) Tim putem, tj. po njemu i s njime, možemodoći k Ocu. Vrata u život nam je otvorio. Zato uzahvalnosti za taj dar života i radosti koji izrastaiz njegove žrtve ljubavi i iz njegova uskrsnuća slavimo i živimo ovo sveto vrijeme koje krijepi našu vjeru i daju snagu našemu zemaljskom hodu. Kratka šutnja.

Molitveno bdjenje u vazmenome vremenu

P. Pomolimo se.Bože, uskrsnućem svoga Sina otvorio si nam pri-

stup radostima tvoga Kraljevstva. Tvoj Sin je u slavi s tobom, kamo i nas želiš privesti. Pomozi namtrajno rasti u spoznaji tvoje ljubavi te istinski slije-diti put tvoga Sina. Koji s tobom živi i kraljuje u je-dinstvu Duha Svetoga Bog, po sve vijeke vjekova.O. Amen.N AVJEŠTAJ BOŽJE RIJEČI ( Heb 4, 14-16)Iz poslanice HebrejimaImajući dakle uzvišenoga Velikoga svećenika,koji je prošao kroz nebesa, Isusa Sina Božjega,držimo se vjere koju ispovijedamo!Jer nemamo velikog svećenika,koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima,nego je u svemu bio podložan kušnjikao i mi osim u grijehu.Pristupajmo dakle s pouzdanjemk prijestolju milostida postignemo milosrđei nađemo milost kad nam ustreba pomoć.Riječ Gospodnja. Kratka šutnja.Pjesma:Gospodin slavno uskrsnu (PGPN 555)

R AZMIŠLJANJE

Činjenica je da trebamo i tražimo nekoga tko ćenas razumjeti. Samo onaj tko ima širi obzor odnašega može nam pomoći. Isto tako, može nasusmjeriti na put dobra samo onaj tko ima jasan

pogled u budućnost.Ponekad nam budu dovoljni naši najbliži i nji-hovo življenje kao i svjedočenje, ali često tragamoza novim svijetlim primjerima i uzorima. Potrebni

Prethodne misli

Premda vazmeno vrijeme u traje dulje nego korizma ili advent, nerijetko se događa da ono ne b življeno i slavljeno u svojoj cjelovitosti i dubini vazmenoga značenja. Olako ga se prekida ili prva drugim aktivnostima ili pobožnostima u župnim zajednicama. Kao da druge aktivnosti ili pobnosti više posreduju kršćansku poruku spasenja nego samo vazmeno vrijeme! Potrebno je pitati koliko nam i ostale nedjelje i njihove poruke vazmeno odišu. Upravo radi takvoga življenja vazmnoga vremena nudimo prijedložak molitvenoga bdjenja ili razmatranja.

36

b d e n e

M O L I T V E N O

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

4

su nam jer smo sigurniji kad znamo da je netko dru-gi imao snage biti dosljedan u življenju Evanđelja...To nam ulijeva snagu i pouzdanje u sebe, pretvaranaše životne izazove u već provjerene i zakoraknu-te korake povjerenja. Ne samo da su nam potrebniuzori i oni koji će nam biti potpora i utjeha, nego sesvjesno ili nesvjesno nalazimo u takvomu traženju,puni pitanja koja nerijetko ostaju bez odgovora.

U Ivanovom evanđelju čitamo kako je apostolFilip želio vidjeti Oca. Tražio je sigurnost za koju semože ‘uhvatiti’, iskustvo koje ne vara, jer oči koje vide lakše vjeruju… A Isus upućuje na sebe: »Tko vidi mene, vidi i Oca.« Preko njega upoznajemoOca i po njemu dolazimo k Ocu. On je naš Put. I toonaj koji vodi Životu istinskomu. On je i Svjetlo naputu, i Mir koji nam šalje, i Radost kojom nas oba-sjava… Potrebno je, barem nakratko, zaustaviti senad ovim riječima kako ne bismo ostali na površi-ni značenja Puta koji je stavljen pred nas. Potreb-no je dopustiti da nam njegove riječi progovore usvojoj dubini kako bismo u tišini mogli osluhnu-ti što Duh poručuje, nasuprot mnoštvu bučnih re-čenica koje su, možda, drugim duhom nadahnu-te i izgovorene. Možda ćemo čuti poziv da dođemo bliže i dotaknemo ga kao što je Toma učinio, kako bismo ispovjedili svoju vjeru. Kao i poziv da kuša-mo hraniti se njegovom riječju i kruhom koji se lo-mi za sve ljude, kako bismo bolje razumjeli put ljubavi koji je sam Krist i slijedili ga na tome putu.

Možda će nam Isus reći da nas treba, dok mimislimo da trebamo njega. Možda ćemo čuti da nastraži, dok mi tražimo njega ili da nas čeka, dok mičekamo odgovor na svoja traženja. On nas pozivakrenuti tim putem, ići njime, ne dati se zavesti dru-gim naoko zamamljivim putovima i puteljcima, ne-go prihvatiti križ koji nas vodi do našega uskrsnuća.Njegov put nije označen laganim i brzim rješenji-ma ali je onaj koji vodi u život i čini nas sretnima.To ujedno znači ne zaustaviti se na događaju uskr-snuća ili lijepoga doživljaja, nego živjeti već sada touskrsnuće koje je započeto u krštenju. To je put koji je često posut zahtjevnošću življenja, ali nam Uskr-

sli dariva i hranu i piće, svoju prisutnost i svoga Du-ha, da ga iskusimo u svoj dobroti njegova djelova-nja. Uskrsli Krist ide pred nama i ide s nama. Kratka šutnja.

MOLITVA (ili POHVALE KRISTU)Isuse ti nas zoveš k sebi, da nam put pokažeš.Očekuješ nas i primaš nas sve.Ti znaš, gdje nas život pritišće i opterećuje,što nas umara i odmara i što nas čini sretnima.Ti si odmor umornima i utočište žalosnima.Izvore ljubavi i prebivalište Božje,Ti si utočište i smiraj naših potreba;Kruh koji se lomi i dariva za nas;Izvorište našega djelovanja.Ti dolaziš iz Očeve ljubavi.I s njim zajedno prihvaćaš i nas u krilu Očevu.Jer je tvoje srce otvoreno za sve nas.Ti si sve od Oca primio i sve Ocu predao,u svemu vjeran i poslušan svomu Ocu.Sav u Ocu i čitav si tu među nama i u nama.Tko tebe vidi vidi i Oca.Tko tebe sluša, sluša i Oca.Tko s tobom gradi, gradi na čvrstoj stijeni.Ti nam sve darivaš od svoga Oca,ljubiš nas i praštaš nam tom istom ljubavljuTi si naše spasenje i naš Spasitelj.Pomoćnik i pomoć naša.Ti nam daješ ne samo nešto nego sve.S nam si uvijek prisutan.Imaš vremena za nas, jer smo ti važni.Na tvome dlanu se odmaramo, jer si ti sav za nassa svojim Ocem i Duhom Svetim. Amen.Pjesma : Dobro je slaviti Gospodina (PGPN 140) Kratka šutnja.Z AKLJUČNA MOLITVA

P.Pomolimo se.Gospodine, ti osvjetljuješnaše putove svojom prisutnošćui upravljaš naše korake svojim stazama.Pomozi nam da okrijepljeni radošću uskrsnoga jutra u vjeri hodimo hraneći se tvojom riječjui kruhom koji se lomi za sve ljude,da svi budemo novi ljudi,po Kristu Gospodinu našemu.

Pjesma:Ostani s nama (PGPN 996) ili Ja sam s vama (PGPN 273) Priredila: S. V.

37

M OL I T

V E N

O

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Vjerujem da ću uživati dobra GospodnjaPripjevni psalam za 7. vazmenu nedjelju

Stipica Grgat

p r i l o g

G L A Z B E N I

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

4

pr i l o g

GL A Z B E NI

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Misa – ponuda Crkve ili mjesto življenja crkvenosti?

Cijenjeno Uredništvo, ove je godine u mojoj župi uz dosadašnjih pet nedjeljnih misa uve-dena još jedna – i to u kasnijemu večernjemterminu: u 20 sati (s najavom da će u ljet-nim mjesecima taj termin biti pomaknut na21 sat). Nisam sigurna da je ta novost bilabaš potrebna jer ne vidim da i ove postojećemise okupljaju veći broj vjernika, a niti bi-vaju slavljene na posebno svečan način. Že-ljela bih čuti vaš stav o tome.

Marijeta L.Premda na temelju kratkoga čitateljičina napisanije moguće razlučiti prave razloge i potrebe novih ‘pastoralnih’ nastojanja u dotičnoj župi, usu-đujemo se iznijeti nekoliko misli koje ne bi trebale biti shvaćene kao naš sud o dotičnoj župnojzajednici, nego kao put za razmišljanje o vlastito-stima liturgijskoga pastorala. Primjer koji nam jestavljen na razmišljanje već više godina nalazi po-

tvrdu u mnogim župama, osobito u ‘turističkim’mjestima, ali time ne nalazi uvijek i opravdanje.U središtu postavljenoga pitanja nisu, međutim,ni broj nedjeljnih misa ni vrijeme njihova slavlje-nja (iako to nisu nevažna pitanja), nego prije sve-ga smisao slavljenja euharistije.

Nedjeljna euharistija, kršćanska proslavaKristova vazmenoga otajstva, liturgijski je čin ukojemu Crkva po udioništvu na Kristovu djelu ot-kupljenja doživljava i izgrađuje samu sebe. Život-

nost Crkve izranja iz darovanoga otkupljenja, izživljenja Dara koji joj je u Kristu darovan. »Cr-kva živi od Euharistije«, posvijestio nam je papaIvan Pavao II. svojom zadnjom enciklikom (god.2003.). Ta tvrdnja, duboko prisutna i životno po-svjedočena u iskustvu prvih kršćana, ujedno zna-či da euharistija može biti dostojno slavljena i kaoiskustvo Kristova djela spasenja istinski doživlje-na samo u Crkvi, u zajednici koja se prepoznajekao njegov otkupljeni narod.

Polazeći od tih osnovnih pretpostavki postaje jasno da nedjeljno slavljenje euharistije ne može biti svedeno na »pastoralnu ponudu« koja će bitiuvjetovana ili ravnana novim društvenim okolno-

stima i društvenim neprilikama. Postajemo svje-sni da je u današnje vrijeme izblijedjela eklezijal-na dimenzija vjere kod mnogih naših vjernika i daliturgija više ne biva doživljena kao istinsko isku-stvo Crkve. U pastoralnom susretanju s tom stvar-nošću, međutim, ne čini se dovoljno na oživlja- vanju crkvenosti vjere i crkvenosti liturgijskogaslavljenja nego se kreće manje zahtjevnim putem: vjernicima se nastoji ‘ponuditi’ nedjeljnu euha-ristiju u vrijeme koje im odgovara (sa što većommogućnošću izbora), pa euharistija postaje ponaj-prije oblik zadovoljenja njihove osobne(!) duhov-ne potrebe, ispunjenje nedjeljne obveze ili pak na-čin gajenja njihove površne religijske kulture.

Postave li se naznačeni trenutni efekti za ciljliturgijskome slavlju, postaje ‘pastoralno’ oprav-danim ponuditi što veći broj ‘termina’ kako bišto veći broj vjernika, u njima najprikladnije vrijeme (npr. nakon nedjeljne šetnje ili odmora),ako im ‘prazničko’ raspoloženje to dopusti, mo-

gao otići na nedjeljnu misu (možda i bez potrebe za istinskim sudjelovanjem). Istinska pasto-ralna skrb, međutim, promišljat će drukčije paće težiti zaistinitošću slavljenja i zaotkrivanjemsmisla nedjeljne euharistije. Takav bi pristup, sazrelom odgovornošću, ponegdje zasigurno suge-rirao smanjenje broja nedjeljnih misa, a ne njihovo umnažanje. Mislimo prije svega na slavljenjenedjeljne euharistije u nežupnim crkvama koje nisu prepoznate kao mjesta vjerničkoga zajed-

ništva nego samo kao mjesta osobne pobožnosti.Izvan dosega ovoga razmišljanja nije ni slavljenjenedjeljne euharistije s »posebnim skupinama« –djecom, mladima, članovima nekoga od crkvenihpokreta. Nedjelja je Dies Ecclesiae, blagdan Cr-kve. Stoga je važno da se u taj dan Kristovi vjer-nici okupljaju nepodijeljeno i zajedno »kako biu potpunosti izrazili sami identitet Crkve (ekkle-sia), zajednice koju je sazvao uskrsnuli Gospodinkoji je dao svoj život ‘da raspršene sinove Božje

skupi u jedno’« ( Dies Domini, 31).Nedjeljna euharistija nije, dakle, ponuda Cr-kve pojedincima i skupinama, nego je Božje darivanje Crkvi, zajednici vjernika.

8/15/2019 Živo vrelo 2008










Tisak:Graka Markulin, Lukavec

živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD






iz naših izdanja:



tel.: 01 3097 117faks: 01 3097 118




304 str.65 kn

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I



NOV O ! N O V

O ! N O V O !

N O V

O !

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008




UDK 282

ISSN 1331-21702008

o d

1 1

. s v

i b n

j a

d o

7

. l i p n

j a 2 0 0 8

.

Naša tema:

Sadašnji trenutak liturgijske obnove

8/15/2019 Živo vrelo 2008



urednikova riječ

Liturgijsko produbljenje vjere

naša tema: Kršćanska inicijacija

Liturgija je punina očitovanja spasenja,razgovor s msrg. Ivanom Šaškom

Liturgijska obnova pred izazovimakulture i tradicije, Ivica Žižić

»Danas« liturgijske obnove, Ante Crnčević

otajstvo i zbiljaBiblijska razmišljanja:I. Šaško, A. Vučković, S. Sliškov Ž. Tanjić, I. Raguž

Nedjelja Pedesetnice. Duhovi

Svetkovina Presvetoga Trojstva

Svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Krist Osma nedjelja kroz godinu

Deveta nedjelja kroz godinu

u duhu i istini

Gospodnja riječ – svjetlo života

Glazbeni prilog

trenutak

O pojednostavljivanju liturgije

2

16

1

40

36

Briga za obnovu bogoslužja CrkveMajka Crkva želi se pomno pobrinuti za općuobnovu same liturgije kako bi kršćanski na-rod u svetoj liturgiji sigurnije postizao obiljemilosti. Liturgija se, naime, sastoji od nepro-mjenjivoga, božanski ustanovljenoga dije-la te od dijelova koji su podvrgnuti promje-nama; oni se tijekom vremena mogu, ili čakmoraju mijenjati ako se u njih možda uvuklo

ono što manje odgovara unutrašnjoj naravisame liturgije ili je postalo manje prikladno.Neka obredi blistaju plemenitom jedno-

stavnošću, neka zahvaljujući kratkoći budu jasni, neka izbjegavaju nepotrebna ponav-ljanja te budu prilagođeni mogućnosti shva-ćanja vjernikā tako da im općenito ne trebaju mnoga razjašnjenja.

Sacrosanctum Concilium, 21.34.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K O V A

i j e č


živo vrelo

Liturgijsko produbljenje vjere

tvorenost Crkve liturgiji, koja je otajstvena zbilja Božjega spasenj-skog djelovanja, otkriva sve očitijom istinu da su Crkva i liturgija u uzajamnome odnosu trajnosti obnove. Što Crkva više teži zaautentičnošću svoga identiteta i za evanđeoskom prepoznatljivo-šću svoje prisutnosti u svijetu, to postaje potrebnija obnove, obno-

ve koja jeuranjanje u darovanu novost Kristova života. Povijesnaiskustva Crkve, pa i ona ‘idealizirana’ iz ranokršćanskoga doba, ne mo-

gu biti shvaćena kao paradgima ili ogledalo njezine čežnje za istinskim licem.Ta iskustva mogu pružiti samo nadahnuće za traženje autentičnosti u ovomedanas . Mjera vjernosti jest sraslost snovošćukoja uvijek stoji pred Crkvom,kao dar »Onoga koji sjedi na prijestolju« i koji reče »Evo, sve činim novo«(Otk 21,5). Njegovo obnavljanje Crkve u novosti života događa se poglavitopo slavljenju liturgije, koja aktualizira njegovu prisutnost i njegovo djelo ot-kupljenja. Zato Crkvi koja jesemper reformanda odgovara liturgia semperreformanda.Ima li Crkva danas dovoljno snage i oduševljenja za obnovusvoje liturgije? To pitanje propituje Crkvu o njezinoj vjernosti »Onomu koji

sve čini novo« i o spremnosti da bude zahvaćena njegovom novošću.Današnje vrijeme nosi sa sobom izvjesno opiranje trajnoj potrebi liturgij-ske obnove. Mnogi priželjkuju imati siguran oslonac vjere na nepromjenjivo-sti obredne paradigme. No, liturgija nema za cilj ‘čuvati’ konstantu vjere, ne-go biti vrelo njezinoga buđenja i produbljivanja. Stoga se liturgijska obnova uCrkvi i obnova Crkve u liturgiji nameću kao trajna zadaća života vjere.

U razgovoru o toj temi i o pitanjima koja izviru iz zahtjevnosti sadašnjegatrenutka liturgijske obnove razgovaramo s msgr. Ivanom Šaškom, pomoćnim biskupom zagrebačkim i višegodišnjim stalnim suradnikom u našemu listu.S iskrenom zahvalnošću za dosadašnju suradnju kao i za očitovanu spre-mnost na daljnje zajedništvo u promišljanju i nastojanju oko promicanjeljepote i životnosti liturgije, izričemo radost i iskrenu čestitku za njegovoodabranje za službu biskupstva. U radosnu čestitku želimo utkati i molitvukojom ćemo pratiti njegovu pastirsku službu, sa željom da uvijek ostane ure-šen vjerom i ljubavlju te neumoran u otkrivanju i naviještanju liturgijskogalica Crkve.

Urednik

Čitateljima koji su, zbog nepredviđenih tehničkih poteškoća,prethodni broj Živoga vrela primili u zakašnjenju Uredništvo

upućuje iskrenu ispriku. Zahvaljujemo na razumijevanju.Uredništvo

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

L I T U R G I J S K A O B N O V A

ŽIVO VRELO: Preuzvišeni gospodine Biskupe, Va-šoj višegodišnjoj suradnji u našemu liturgijsko-pastoralnom listu rado ćemo u ovome broju datioblik razgovora. Prije nego što pred Vas iznese-mo svoja pitanja, koja izviru iz liturgijskoga životaCrkve, želimo Vam iskazati radost i čestitku zbogVašega imenovanja i zaređenja za pomoćnogabiskupa zagrebačkog. U naše čestitke utkana jeradost mnogih vjernika koji Vas prate i koji u Va-šoj riječi, ustrajno ispisivanoj na stranicama Živo-ga vrela, prepoznaju svjetlo za istinski život Kristo-va spasenja koje se daruje u liturgiji Crkve. Možeteli nam reći koje mjesto pripada liturgiji u sveuku-pnome životu Crkve?MONS . IVAN ŠAŠKO: Hvala na čestitkama Vama isvima koji kao čitatelji »Živoga vrela« tu čestitkuispisuju svojom revnošću i brigom za liturgijskaslavlja, pri čemu se nadam da pridonose i nastojanja svih suradnika Uredništva, a jedan sam odnjih i ja. Dakle, ta povezanost na čudesan načinpostoji i gotovo da se već i međusobno prepozna-

Liturgija je puninaočitavanja spasenja

Razgovor s mons. Ivanom Šaškom,pomoćnim biskupom zagrebačkim

ju »oni koji čitaju ‘Živo vrelo’«, odnosno oni koji-ma je više stalo do liturgijskih slavlja.

Glede mjesta liturgije u životu Crkve čini mi se važnim naglasiti upravo poveznicu liturgije i Crkve.Crkva je zajednica od Boga pozvanih vjernika. Pri-

tom se mogu u razmišljanjima pronaći dva pogrješ-na zaključka. Prvi je onaj koji liturgiju vidi kao djelookupljene zajednice, a drugi se tiče stava da je litur-gijsko slavlje poput skupa zainteresiranih ljudi koji se okupljaju radi postizanja nekih svojih ciljeva. Ako se bogoslužje najprije gleda kao služba Bogačovjeku i svijetu, tada je Crkva nešto što se gradi na božanskim temeljima. Bog koji dolazi čovjeku kaotrojedini već je sam u sebi zajedništvo osoba, on jeonaj koji u zajednicu poziva i koji utemeljuje zajed-ništvo među ljudima. Dakle, i odnosi među ljudimauvijek izranjaju iz Boga i zato imaju svojstvenu ka-kvoću koja se ne može susresti u svijetu. Odatle po-stoji živ odnos između liturgije i Crkve. Bez Crkvenema liturgije, ali još i više: nema punine očitova-nja spasenja. A to liturgiji daje primat u sveukupno-me djelovanju Crkve. I dok možemo reći da je Bog uživotu Crkve prisutan na razne načine, nama nedo-hvatljive, u liturgiji je ta prisutnost zajamčena.

Liturgija je ponajprije ‘Božje djelo na ljudi-ma’, a tek onda naše djelo upućeno Bogu. Litur-gija je danost, dar i postojala je prije negoli smomi mogli u njoj sudjelovati. Djelatni subjekt u li-turgiji je uskrsnuli Krist. Samo je on Veliki sve-ćenik koji prinosi hvalu i žrtvu Bogu i posvećujeljude. To nije apstraktna teološka istina: ona mo-ra postati očitom u liturgijskome slavlju. Liturgijapostoji, pred-egzistira i zajednica ulazi u nju kaou nešto pred-postavljeno, božansko i duhovno. Utome smislu mi nismo stvaratelji, nego služiteljiotajstava. Iz te istine izranja i svaka djelatnost Cr-kve. Zbog toga je ime našega lista ‘Živo vrelo’ sa-svim primjereno onomu čime se bavi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrelo

L I T UR

GI J S K A

OB N

O V A

a n a s

ŽIVO VRELO: Smatrate li da je liturgija danas sve-dena na jednu od aktivnosti koje Crkva poduzimau svome pastoralnom nastojanju? Nije li liturgija,unatoč svojoj »uzvišenosti i izvornosti«, izjednače-na s drugim pastoralnim aktivnostima, ili možda čakiskorištena za postizanje drugih pastoralnih ciljeva?MONS . IVAN ŠAŠKO: U pravu ste kada izražavatezabrinutost i uočavate iskrivljenost pristupanja li-turgiji, gdje je ona uistinu promatrana kao jednaod djelatnosti. No, budući da je ona izražaj, očito- vanje Crkve i obredno uspijeva spojiti sve njezi-ne djelatnosti, velika je opasnost da ju se ‘iskori-

štava’ za raznolike ciljeve. Time se otežava čitanjenaravi Crkve, ali i slabi snaga liturgijskoga izvo-ra. To se na Zapadu vidi najbolje kroz mnoštvoriječi koje nisu molitvene, kroz verboznost. Po-sljedica verboznosti je opasnost korištenja litur-gije za (hvalevrijedne) ciljeve koji su izvan liturgije. Liturgija je simboličko događanje koje pripadaobrednomu svijetu i svijetu ‘igre’, budući da litur-gija ne nosi sa sobom korisnost u proizvodnomesmislu. Smrt igre i njezina smisla nastupa kad se

rodi interes (natjecateljske ili financijske naravi).Liturgija nije u rodu kateheze, iako samo slavlje-nje ima visoku katehetsku vrijednost. Liturgijanije ni informativni govor, bez obzira koliko su teinformacije bitne. Iako je liturgijavrelo i vrhunaccrkvenoga djelovanja, ona ih ni ne zamjenjuje nitise podudara s njima. To se može vidjeti u okviru‘tematskih pastoralnih nedjelja’ (a takve su česteu zadnje vrijeme), raznih ‘akcija’, gdje se ne pazina liturgijsku narav i zbog toga liturgijski ne mo-

gu biti dugoga daha. Osim toga, liturgijsko slav-lje nije ni ‘zagrijavanje’ za neko drugo događanje(općedruštvenoga, političkoga, pa čak ni crkveno-ga tipa). Liturgija, dakle, nije interesni skup, ne-go slavlje Kristova i našega vazma, sudioništva naKristovu djelu po kojemu smo dionici vječnosti.

ŽIVO VRELO: U svojim ste člancima više puta ista-knuli potrebu zaljepotom slavljenjaliturgije. Što li-turgiju čini lijepom? U čemu se razaznaje njezina

istinska ljepota?MONS . IVAN ŠAŠKO: Liturgiju promatram kao poe-ziju, usklađenost Crkve. Liturgija i poetika su ta-

ko bliske, čak i po etimologiji. Glagol poeieoznači‘činiti’, a riječergon, od koje dolazi liturgija zna-či ‘djelo’. Liturgiju lijepom može učiniti samo krš-ćanski lijepa zajednica koja se raduje slavlju, koja je obradovana Kristovim uskrsnućem. Liturgičareobično promatraju kao uskogrudne čuvare odre-daba, ali istinski liturgičari nastoje biti produ- bljivači liturgijskoga smisla koji odredbe štite odtrendovskih razornosti tzv. podanašnjenja. Poda-našnjenje liturgije ne smije voditi u banalizaciju. Iposlijesaborska liturgija traži ljepotu, neobičnost,ili – rekli bi neki – uzvišenost:nobilis pulchritu-do.Sve dok se liturgijska obnova svodi na pitanje: Što možemo ispustiti? Na koji način liturgiju mo- žemo skratiti? obnova je na pogrješnim nogama. Ako liturgija nije puko ustrojavanje nejasne ljud-ske religioznosti, nego objava Boga u ljudskoj povijesti (od Abrahama do Krista), tada ne možemoizbjeći potrebu inicijacije (uz koju je usko poveza-na kateheza) koja ne može bez estetskih iskustava.No, temeljna ljepota liturgije je u ljepoti Crkve koja ima svoje službenike, koja obuhvaća djelatnosti:od navjestiteljske do karitativne. Samo zajednicakoja živi ljepotu evanđelja može ostvarivati ljepo-tu liturgije. Izvanjska ljepota oslonjena samo naodredbe može djelovati prazno i beživotno.

ŽIVO VRELO: Liturgija se često poima kao »elementredovitosti« života vjere i nastojanja Crkve. Prerastali ta redovitost katkada u formalizam, u običnost iuobičajenost koje ne nose iskustvo novosti?

MONS . IVAN ŠAŠKO: Ako prihvatimo činjenicu da

je liturgija otajstvena, tada ćemo vidjeti da se u njuprodire i sudjeluje samo vjerom. Vaše bih pitanje,možda neobično, smjestio u kontekst govora o ra-zumijevanju i razumljivosti liturgije. To priziva re-dovitost u kojoj težimo da nam sve bude ‘jasno’.Suvremenim se rječnikom pojmom razumijeva-nje želi izreći neposrednost i trenutačnost shvaća-nja. No, to je više primjećivanje i dio kognitivnogapristupa, negoli razumijevanje. Time smo blizi la-tinskoj riječicapio(dohvatiti, uzeti), ali nešto da-lje odcognoscereili suvremenijih jezičnih izričaja,kao što suunder-standingili verstehen. Engleski jezik čuva riječsubstantia– ono što je ispod sta-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema


jališta, ono što nosi i postaje temeljem stabilnosti.Na razini neposrednosti primjećivanja i registrira-nja dubine ljudske zbilje nemaju odjeka. Ljubav,smrt, radost, solidarnost, spoznaja Boga nisu do-hvatljivi na prvoj razini uvida. Tako i liturgija ču- va biblijski pristup koji označuje prodiranje u zbi-lju i prijateljevanje s njom. Liturgijska je obnovapogriješila svaki put kad se usredotočila isključi- vo na sadržajne kognitivne vrijednosti. Liturgijskoslavlje nije predmet spoznaje, ono je vrelo spoznaje i razumijevanja; ono je događanje životne dra-me. Liturgiju mogu shvatiti samo oni koji vjeruju i vole; zbog toga ostaje nepristupačnom izvan okvi-ra vjere i u ‘redovitosti’. Uostalom, slavlje je – an-tropološki – po svojoj definiciji dokidanje redovi-toga tijeka. Ako postane dio uobičajenoga, tada jenešto pogrješno u dimenziji slavlja.

ŽIVO VRELO: Učiteljstvo Crkve nas poučava da jeliturgija uvijek potrebna obnove, ali i da se u litur-giji otkriva obnoviteljska snaga Crkve. U kojoj jemjeri naša dosadašnja liturgijska obnova bila ob-nova Crkve?MONS . IVAN ŠAŠKO: Liturgijska paradigma obnove je dragocjena i lako je vidjeti da ne postoji niti jed-na obnova i reforma Crkve bez dubokoga zadiranjau liturgijska pitanja. Time se pokazuje međuprože-tost liturgije i ekleziologije. U tome smislu se videpomaci u kojima je liturgijska obnova pomogla uuspostavljanju drukčijih odnosa između zaređenihslužbenika i laika, a time otvorila i prostor za življe-nje karizma, proširujući djelatnost i prisutnost Cr-

kve u svijetu. Ali promjena je postignuta i u osjećajucrkvenosti, a ne samo komunikacije. Fenomenolo-gija promijenjene obredne paradigme dovela je dopromjene paradigme crkvenoga djelovanja. Teškomi je reći koliko se Crkva obnovila, ali je po toj litur-gijskoj paradigmi lakše pronašla sebe i svoje djelovanje u novim okolnostima. A to jest obnova.

Na tomu se putu kretalo stupnjevitim kora-cima. Prvi je od njih bilo približavanje vjernici-ma obrednih preinaka, kako bi ‘shvatili’. Sljedeći je korak bio pokušaj uključivanja u veće sudjelovanje. To su bili pilastri i osi oko kojih se u dosi-zanju najvećega stupnja tih ciljeva okretao litur-

gijski pastoral. Vladalo je uvjerenje da bi se timputem moglo doći do vjerodostojnoga kršćan-skog života i do plodonosnoga dijaloga sa ‘svije-tom’. Ipak, te dvije okosnice nisu bile dovoljne tese nametnula treća -slavlje i slavljenje, što je osobiti način shvaćanja i (su)djelovanja. Time se usredište pozornosti unijela tematika o smislu i ra-zlogu ljudskoga slavljenja, koja je u prvi mah bilaisključena. Pitanje pod imenomcelebrabilitas bitće uvijek izazovno upravo zbog toga što će liturgija kao obred trebati opravdati odgovor na pitanjekako je obredni govor sposoban posredovati es-hatološki događaj Kristove smrti i uskrsnuća.

ŽIVO VRELO: Koji je vidik liturgijskoga života, poVašemu mišljenju, najviše slijedio duh Drugogavatikanskog sabora, a gdje je sve do sada izosta-la prava liturgijska obnova?MONS . IVAN ŠAŠKO: Mislim da je puno učinjeno unaviještanju i u približavanju Božje riječi vjerni-cima, zatim u smislu prevođenja liturgijskih tek-stova, u pokušajima prericanja. Ključna točka li-

turgijske obnove svakako je bio pastoral. Zapravo bih mogao reći da se, u objektivno teškim okolno-stima komunističke diktature, učinilo jako puno,za što treba zahvaliti našim prethodnicima, kakou teološkome radu, tako i u pastoralu širega opse-ga. To je moglo samo oduševljenje u kojemu je po-stojala i mala zamka. Možda je prenaglašeno živje-lo uvjerenje da će se s novim liturgijskim knjigamasama od sebe događati i obnova. Za obnovu je po-treban duh, nutarnji smisao, što je često izostalo.

Prividno jamstvo koje nudi biblijsko nadah-nuće ili kristocentričnost s dozom ekleziologije, nije sačuvalo liturgijsku pastoralnu praksu odopasnih bolesti. Nema dvojbe da je obnovljenaeklezijalna samosvijest unijela liturgijski kriterijsudjelovanja, ali, u nakani da se postigne sudje-lovanje i uključenost vjernika u slavlju, došlo seu čudnu slijepu ulicu, unoseći one elemente kojinisu sposobni zadržati nužnu i osjetljivu simbo-ličku ravnotežu obreda. Pored (pre)brze pastoral-ne interpretacije na području liturgije, pokušavase utrti drugi put, obilježen novom sviješću zahu-manum,pri čemu taj put ne bi trebao pristati na

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrelo

L I T UR

GI J S K A

OB N

O V A

a n a s

akritičko unošenje elemenata svakodnevice u li-

turgiju, nego treba tražiti simboličku specifičnost.U brizi oko antropoloških odrednica nalazi se ti-pično kršćansko u antropološkomu posredništvu,a da se time liturgija ne svede na ceremonijali-zam, niti pastoral na brigu o obredu.

ŽIVO VRELO: Čini se da i u sadašnjemu trenutkuliturgijske obnove postoje izvjesna nesnalaženja itraženja. Koji su razlozi da nakon četrdeset godinaobnoviteljskoga nastojanja još uvijek tragamo zasmislom obnove? MONS . IVAN ŠAŠKO: Napetost obnove u Crkvi i li-turgiji uvijek mora živjeti. Puno toga što se kaokrivnja pripisuje obnovi, zapravo je naša krivnjau njezinoj primjeni. Često spominjem da je potreban odgoj za liturgiju. Razlozi zbog kojih izgledada se vrtimo na mjestu leže u poteškoćama kojesprječavaju ispravnu primjenu liturgijske obnovei pospješuju širenje uznemirujućih navika u ne-

djeljnim slavljima. Čini mi se da odgovorni stoje pred tri opasnosti: prva je u vršenju obreda kaoda je riječ o kompjutorskome programu, čime seredovito pada u formalizam ili ezoterizam. Odobičnoga vršenja, održavanja obreda potreban jeskok u umjetnost predsjedanja i slavljenja. Druga je opasnost pred kojom se nalazimo mi svećeni-ci ta da mislimo da smo mi jedini nositelji slavljai liturgije. Cijela Crkva je subjekt slavlja: Krist-Cr-kva, a u njemu i svaki pojedinačni vjernik. Treća jeopasnost liberalizam koji je nešto drugo od krea-tivne liturgijske životnosti. Na taj se način opona-šaju tzv. show-programiu kojima uvijek postoji

‘iznenađenje’. Obred ima svoja pravila, među kojima je i ponavljanje, nužna ‘dosadnost’ proroč-ke težine. Ona nije svediva na bilo koji prostor ina bilo kakav govor. U odmicanju od predsabor-ske liturgije, pod krinkom jednostavnosti, izgubi-li smo uzvišenost i svečanost koja nije podudar-na s besmislenim pompama, nego s istinitošćuliturgije. Liturgije nema bez svečanosti, a ona jesmještena u jednostavnost. Pokušaji neposredno-sti vode nerijetko u infantilizaciju liturgije (držatise za ruke, mahati, pružati mir kao da se pozdrav-ljamo na ulici i sl.). Obnova liturgije je neizvediva bez odgajanja za specifičan govor liturgije.

ŽIVO VRELO: Zagovaratelji očuvanja naše crkve-ne baštine katkada daju prvenstvo običajnosti itradiciji pred aktualnošću liturgije. Usuđujemo sereći da liturgijski čin već samim svojim obrednimprestankom prestaje biti liturgijom. Liturgija ne ži-vi u čuvanju običaja nego u prenošenju iskustvaspasenja koje Krist u Crkvi daruje. Što biste iz našebaštine izdvojili kao vrijedno a što bi i danas mo-glo liturgiju Crkve činiti aktualnom?MONS . IVAN ŠAŠKO: Mislim da se ni kao Crkva nikao narod ne bavimo dostatno poniranjem u mo-dele koje su naši pređi koristili, ponekad opona-šajući druge, ponekad određenoj tipologiji daju-ći vlastiti pečat. Očuvanje baštine se ne događapoglavito očuvanjem predmeta, odnosno odjeka jednoga vremena, nego razumijevanjem nutar-nje dinamike. Zbog toga se često događa da se ba-ština izravno suprotstavlja liturgijskim nastoja-

njima i živi kao paralelni svijet. Gotovo da ništau hrvatskoj kulturalnoj baštini nije odvojeno odživota Crkve, a ipak se događa da se kreće po dvaili više paralelnih kolosijeka. Kult i kultura su ve-oma bliski, upućeni jedno na drugo – neodvojivo.Čuvati kulturalnu baštinu znači poznavati razlogeiz kojih je neka ‘predmetnost’ (umjetnina, običa- ji, ustrojstvo) nastala. Artefakt je proizvod duha igenija vremena i duhovnosti. Kao što za liturgiju kažemo da nijemimesis, nego anamnesis, isto vrijedi i za ovo područje. Arhitektura prošlostiizražaj je Crkve, te stoga, ako Crkva koristi i daljetaj prostor, on ostaje njezinim izražajem. Crkveni

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrelo

L I T UR

GI J S K A

OB N

O V A

a n a s

pokazuje trajno na-stojanje Crkve odre-đenoga vremena da

iščita teološke i biblijske datosti, te daih pretoči u eklezijal-

ni izražaj, izrastao izkonstitutivnosti govo-

ra Boga čovjeku i čovjekaBogu – upravo tim redoslije-

dom – u jedan od liturgijskih govora – u govorprostora. Put do toga je mukotrpan, a zahtijevapridržavanja liturgijskih postulata i mjerodavno-

sti, poniznost u dijalogiziranju, kao i nadahnu-će arhitekata koji se žele suočiti s najizazovnijimarhitektonskim zadatcima – crkvama, izražajimasuvremene arhitekture, oplemenjene kršćanskomistinom.

ŽIVO VRELO: Prije mjesec dana zaređeni ste zapomoćnoga biskupa zagrebačkog. Pred vama sunove odgovornosti i zadaće, pa i na liturgijskomepolju. Koje biste pomake rado vidjeli u liturgijsko-

me životu Crkve?MONS . IVAN ŠAŠKO: Želio bih da koncilska obnova nastavi svoj tijek u oduševljenosti mlađih lju-di, naročito laika. Iako smo svjesni da niti jednaobnova nije zaživjela, ako ju nisu nosili župnici idrugi pastoralni djelatnici, ova obnova nužno treba i vjernike laike kao svoje nositelje. U tome smi-slu, iako tiho, vidim pomake. Nakon što su uočenidarovi i plodovi, ali jednako tako i neke zloporabe

liturgijske obnove, ušli smo u njeno novo razdoblje. Novost ima i svoj prag ili krizu. U njoj se mo-že naći sukobljenost težnje za ‘konzerviranjem’postojećega i nastavljanje koncilskim korakomu Duhu koji oživljuje i daruje svježinu. Bilo bi midrago da se uoči potreba za ozbiljnim pristupomliturgijskim pitanjima i uvažavanjem teologije.Mislim da i dalje teologija treba prethoditi pa-storalnoj primjeni, a ne obratno. Govoreći o kon-kretnosti ostvarivanja, mislim da su našim zajed-

nicama potrebne liturgijske skupine, ljudi koji će isebe i druge pripremati za liturgijska slavlja, pro-mišljati i oplemenjivati obrednu dinamiku. Osim

toga, biskupijama su potrebni dobro organizira-ni uredi za liturgiju, koordinacija s dekanima i žu-pnicima, otvorenost za unutarcrkvene rasprave.Radostan sam što se vidi istinska želja vjernika –i zahtjevnost prema nama svećenicima – za slav-ljem liturgije i za blizinom otajstva koje se očitujeu dobro pripremljenoj liturgiji.

ŽIVO VRELO: Dugogodišnji ste aktivni član Hrvat-skoga instituta za liturgijski pastoral i bliski surad-nik u liturgijsko-pastoralnom listu Živo vrelo? Željanam je i dalje nastaviti s Vama tu plodnu suradnju.Što biste, glede sadržaja, pridodali ovome listu išto očekujete od naših daljnjih nastojanja?MONS . IVAN ŠAŠKO: Zahvaljujem na mogućnostidosadašnje suradnje, a radujem se i budućoj. Našglavni urednik, dr. Ante Crnčević je siguran kor-milar i s njim puno razmatram postignuća i mo-gućnosti. Institut treba razgranati svoju djelatnosti svjesni smo koliko je potrebna prisutnost liturgi-čara u biskupijama, na zborovanjima svećenika, uzajednicama, u projektima kao što su gradnje cr-

kava, u katehetskome djelovanju, u formaciji li-turgijskih službenika... »Živo vrelo« je početakputa i nalik je igli na kompasu koja pokazuje gdje je uporište i usmjeruje hod. Pokušavamo osluški- vati istinske potrebe Crkve i na ozbiljan način te-matizirati sve što smatramo važnim za liturgijskiživot. Tu nam pomažu sugestije čitatelja. Međugorućim pitanjima svakako je liturgijska glazba i– premda se pokušava učiniti pomake – trebat ćepuno dodatnoga napora i pridržavanja kriterija za

osmišljenu kreativnost. Znam da bi trebalo višeglazbenih priloga i prijedloga, ali se sva ta pitanjaslome u nepoštivanju već i sada važećih stajališta.Općenito govoreći, s jedne strane će više pozorno-sti trebati posvetiti temama koje povezuju funda-mentalnu teologiju i liturgiju, zatim umjetnost iliturgiju, kako bi se, s druge strane, iz toga razvija-li konkretni prijedlozi za pastoral. Bilo bi mi dra-go da svaki čitatelj osjeti da je to njegov časopis ida bez ustručavanja daje prijedloge za poboljša-

nje. Vjerujem da će se to snažnije ostvarivati na-kon otvaranja web-stranice »Živoga vrela«. Razgovarala: Gabrijela Miličević

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema


Liturgijska obnova pred izazovima kulture i tradicijeIvica Žižić

Od samih početaka liturgija je bitno veza-na uz kulturu i tradiciju. Neupitno je da sekultura dijalektički odražavala u liturgiji, a

liturgija postala žarištem tradicije. Štoviše, mogu-će je govoriti i o liturgijskoj kulturi, odnosno o li-turgijskoj tradiciji, o liturgiji koja tvori kulturu i ak-tivno se odnosi s tradicijom. Naravno, liturgijskakultura, u višeznačju koje sa sobom nosi, riskira

postati nejasan pojam, a tradicija pojednostavlje-ni prijevod ‘tradicionalizma’. Predrasudna gledi-šta smještaju i kulturu i tradiciju u prošlost tvorećiod njih lijek protiv ontoloških nesigurnosti uvje-tovanih postmodernom krizom identiteta. Napro-tiv, kulturu valja shvatiti kao aktualnost odnosā igovora, vrijednosti i obzorā koji obilježavaju odre-đenu epohu. U stvarnosti, suodnosi između kultu-re, tradicije i liturgije pronalaze se u jedinstvenojsvezi satkanoj povjerljivim autoritetom, srastom

novoga i staroga te jedinstvom aktualne i inkultu-rirane liturgije. Nekoliko izloženih ideja imaju za-daću tek ogledno naznačiti polazišne točke u sa-gledavanju ove složene problematike.

Autoritet tradicije i kultura(Post)moderni diktat emancipacije od autoritetāi tradicijā nije zaobišao domaće prilike. Zaboravtemeljā i ukidanje odnosa s tim temeljima pot-ka je na kojoj anonimni subjekt izgrađuje samo-

dostatni identitet čija se simbolika utjelovljuje usvjetovne rituale sporta, spektakla, konzumiz-ma... Možda je danas više nego ikada uočljivari-tualna odrednica ‘slavlja života’, odrednica koja blokira ‘autoritete’ u ime slobode izbora ne uviđa- jući pritom vrijednost slobode kao dara i autorite-ta kao snage izbora dobra. U suvremenome druš-tvu, čini se, nije u krizi obrednost, nego autoritettradicije. U crkvenom pak kontekstu, u krizi jeobrednost bez koje autoritet tradicije ostaje izlo-

žen akutnom nepovjerenju.Taj se konflikt kuša nadići stavljanjem naglaskana devocionalne običaje, odnosno, inzistiranjem

na promicanju ‘istine’ shvaćene u teorijskome iličisto etičkome smislu s dodatnim naglaskom na‘nacionalnom identitetu’ potrebnom žurne reinte-gracije na religioznim osnovama. Kad simboličko-obredni temelj postane ‘sredstvo’ doktrinalne ilietičke poruke, socijalnoga programa ili pak sred-stvo učvršćivanja ‘nacionalnoga jastva’, izaziva ri-zik gubitka povjerenja, ali i rizik ‘ideološke’ reduk-

cije liturgije nareligio civilis.Povjerenje u autoritet prigodom velikih nacio-nalnih i vjerskih proslava sedamdesetih i osam-desetih godina prošloga stoljeća, zamijenio je za-

Današnjoj liturgiji prijetiinterna sekularizacija koja koristi tradicije u ime spektakularizacije

kolektivnog identiteta koji je već odavnoizgubio čvrste oslonce.

zor od ‘velikih pripovijesti’, odmak od autoritetakrsnoga identiteta i nacionalne svijesti. Čini se dadanas više nije održiva liturgija kao mjesto inter-pretacije ‘povijesnoga’ identiteta i kao mjesto pri-znanja nacionalne simboličke baštine.

Pred izazovomslabe obrednosti , koja je spo-sobna samo otvoriti sadržaje prošlosti i govori-ti jezikom nostalgije, vjerodostojnost autorite-ta bi se trebala uzbiljiti u nadilaženju opozicija,

u zajedništvu slobode dara na temelju simbolič-kih odnosa bez kojih i vjerski i nacionalni iden-titet ostaju prikraćeni u svojoj snazi i vjerodo-stojnosti, ne utjelovljuju se u sadašnjosti i nepreuzimaju odgovornost za budućnost. Liturgi- ja, koja je često poprište autoreferencijalnih re-torika, ‘političkoga’ mišljenja i uvjetovanja od-luka ili pak posredovanja ‘moralnih vrjednota’,trebala bi u konačnici postati mjestom ozbilje-nja kršćanskoga oslobođenja i vjerničke svijesti,

mjestom ostvarenjaodnosa koji jamče istinskootkriće kršćanskoga identiteta i egzistencijalnoprihvaćanje vrijednosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrelo

L I T UR

GI J S K A

OB N

O V A

a n a s

Liturgijska obnova tako poprima nove obrise:ne više liturgija koju treba obnoviti kako bi kaziva-la naše misli i nakane, nego liturgija koja cjelovi-to obnavlja kako bi nadahnjivala vjerničko biće izpovjerljivoga i uvjerljivoga autoriteta Tradicije kojase liturgijom ižarava u sadašnjost. Danas se nemi-novno nalaže pronalaženje autoriteta i identiteta

ne na temelju predrasudnih prihvaćanja, niti sa-mo na temelju volje i razuma (bio on irecta ratio ),nego na temelju iskustva, tj. na temeljima ‘induk-tivne vjere’, povjerljivih odnosa koje jamče odgo- vornu evidenciju istine, evidenciju koja ne otkrivasamo ‘objektivne sadržaje’ kršćanske vjere i obras-ce moralnoga ponašanja, nego i najintimnije odgovore na goruća pitanja subjekta. Odgovornost s ob-zirom na vlastito nasljeđe i s obzirom na budućnostnužno se susreće u sadašnjemu trenutku u liku pi-

tanja: što je prava tradicija u liturgiji, a što kulturanudi današnjoj liturgiji kako bi ista mogla unositi upovjerljive odnose, tj. posredovati vjeru?

Sraz ili srast novoga i staroga? Postmoderna kultura zazire od tradicijā, a vodi sediktatom novoga. Novo, međutim, nije samo sa-držaj, nego i forma. Nadilazeći nesretne podje-le između duhovnoga i tjelesnoga, unutarnjega iizvanjskoga, bitnoga i akcidentalnoga, suvreme-na je kultura, unatoč mnoštvu drugih zamki u ko-

jima se zatekla, uočila neprihvatljivost načela raz-dvajanja i nepovezivanja. Je li u liturgijskoj obnovimoguće nadići sporadični ili pak stalni sraz izme-đu staroga i novoga, unutarnjega i izvanjskoga,između predkoncilskog i postkoncilskog, izmeđuteologije i pastorala...? Nije li odveć ‘uobičajena’i zato zapuštena simbolička baština liturgije ipaktlo zacjeljivanja identiteta i autoriteta baštine vri- jedne povjerenja, pod uvjetom da nanovo zadobije životnost, odnosno, da postane aktualizacija

vjere, a onda i kulture? Ako svaka kultura i tra-dicija posjeduju kontinuitet kao bitni dio svoje-ga integriteta, onda i liturgija ima potrebu konti-

Liturgija može biti žarište oblikovanja kulture i tradicije, ali liturgijska tradicijanije svediva na oblike ‘tradicionalizma’.(Josip Botteri Dini: Mediteraneum, 1987., detalj)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema


nuiranoga integriranja novosti Tradicije na kojojse temelji i s kojom stoji u jedinstvu te obnavlja-nja ‘zdravih tradicija’ u službi onom Događaju ko-

ji sakramentalno dopire do nas (usp. SC 23).Liturgijska obnova kod nas u ime prvenstvaliturgije nije uvijek uvažavala plodne tradicije. Sdruge pak strane, i same tradicije, pretvarajući seu tradicionalizam, često su se nametale zastirući formu vjere čija životnost i učinkovitost o njimane ovisi, ali ih nipošto ne ukida. Nažalost, primje-ri današnjih procesija, proslava, velikih svetkovi-na ne idu u prilog obnove liturgije kao događaja vjere. Osvrnemo li se na liturgijsku praksu kod

nas uočljivo je da se velika liturgijska slavlja ra-dije artikuliraju u vidu spektakularnih svjetovnihdominanti, koje faktički zastiru spasenjski doga-đaj neutralizirajući energiju i evidenciju bogo-služnog iskustva. Štoviše, današnjoj liturgiji prijeti interna sekularizacija koja koristi tradicijeu ime spektakularizacije kolektivnoga identitetakoji je već odavno izgubio čvrste oslonce. Današ-njoj je liturgiji potrebna žurna de-sekularizacija povratkom na izvorišta istinske tradicije što znači

u aktualnost Bogo-ljudskoga zajedništva iz kojegaživi bogoslužna forma vjere. U suprotnom, riskirapostati demonstracija religijske moći umjesto dapostane intimnim susretištem ljudi u vjeri.

Liturgijska obnova podrazumijeva kritički od-nos spram onoga što opterećuje sadašnjost liturgije. No, ona iščekuje i srast novoga i staroga u njihovim autentičnim oblicima. Srast novoga i starogau liturgijskoj obnovi dogodit će se tek pod uvjetomsazrijevanja u liturgijskoj kulturi, u svijesti da je

bogoslužje forma fidei iz koje provire identitet po-treban svojega izvornog simboličkog oslonca spo-sobnog utkati se u najdublje pore života. Pripustitipak da obilje života uđe u liturgiju, druga je stra-na aktivnoga odnosa s tradicijom i kulturom. Bu-dući da se liturgijska obnova ne može zadovoljitistanjem pasivnoga primatelja, nego samo angaži-ranim dijalogom, s predanim i mudrim odnosoms kulturalnim ozračjem u kojemu živi, ona se valja voditi načelomaktualizacije iinkulturacije. Pruži-

ti ljudima našega vremena ‘milosni trenutak’ u su-sretu sa stvarnom potrebom za svetim, omogućitida se bogoslužje događa kao ‘epifanija’, nije li ‘sta-

ra novost’ koja iščekuje svoj budući trenutak? U

doba ‘ogoljene vjere’ (R. Guardini), kojoj nedostaju mnoge kulturalne infrastrukture, u vrijeme kul-turalne izolacije kršćanstva, nije li potrebno da li-turgija, umjesto angažiranja u socijalne projekte idoktrinalne didaktike, postane mjesto nadahnućanovih pokreta i novih pogleda i da svojom ‘pleme-nitom jednostavnošću’ ( SC 34) uvodi u ono sržno– u Kristovo Otajstvo?

Poslijesaborska reforma liturgije tek je dio li-turgijske obnove. Ona je omogućila da se liturgija

vrati svojemu ‘duhu’ preko ozdravljenoga odnosas autentičnom ‘formom’. Ostaje nam iščekivati ob-novu polazeći od liturgije, obnovu koja će na svimrazinama buditi crkvenu svijest u istini da je litur-gija vrhunac crkvenoga djelovanja samo pod uvje-tom da se stvarno događa kao njegovo izvorište.

Od reforme prema formi Ako je tradicija dar, kao što sama riječ govori, onošto ona predaje nesvedivo je na polog koji se samo

brani i čuva, ili na vrijednost koju je moguće kupi-ti, uvjetovati ili ishoditi. Tradicija je dar, jer u svo-me slobodnom predanju daje i darujući poziva

U potrazi za novim licem Crkve i njezine liturgije.

W

i l l i a m C o r a s i c k , 1 9 4 5 .

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrelo

L I T UR

GI J S K A

OB N

O V A

a n a s

čovjekovu slobodu da se odredi prema onome bezkojega ne bi mogao biti. Ona nam kazuje da smo baštinici milosti po milosti drugih. U ime i u snazi

tradicije, današnja liturgijska obnova pozvana jeprepoznati, vrjednovati i integrirati onu milosnu baštinu koja je pronašla svoj sretni izraz u kultu-ri, u umjetnosti, u velikim simbolima koji će se idanas otvarati milosnom događaju samo ako impružimo mogućnost da oni prvi progovore. Datiliturgiji prvu riječ znači podvrgnuti se uzajamno-sti dara, iskusiti njegovu veličinu u cjelokupnomeosjetnom bogatstvu koje taj dar pruža.

Načeloaktualizacijeu liturgijskoj obnovi vo-

di se upravo tim obećanjem i aktualnošću daraPrisutnosti u životu Crkve danas. »Zašto se došli

Liturgijska obnova podrazumijeva kritički odnosspram onoga što opterećuje sadašnjost liturgije.

Stoga ona iščekuje srast novoga i starogau autentičnosti njihovih oblika.

Liturgija je po svojoj prirodi kulturalni feno-men. Bilo bi krivo misliti da današnja kultura ne-ma što ponuditi liturgiji kao i da današnja liturgi-

ja nema što reći kulturi. Čak i u slučaju kulturalnihkriza i dezorijentacija, one za liturgiju mogu posta-ti felix culpa njezine korekcije i preobrazbe na istin-skim temeljima. Liturgija upravo zbog svojega po-navljanja, kao i zbog utvrđenosti u temelju Predaje,sposobna iskazati svu svoju inovativnost u svakojgeneraciji i u svakoj kulturi. Istina liturgije, naime,ozbiljuje se u sadašnjim odnosima i aktualizira usadašnjim kulturalnim i antropološkim uvjetima.Inkulturacija u tomu smislu ne znači jednostavno

izraziti sadržaj kršćanskoga vjerovanja u obredno-me ruhu, nego uzajamno prožimati liturgiju i kultu-ru u dinamici rasta vlastitoj i jednoj i drugoj. Taj su-odnos, međutim, ne isključuje kritičku napetost.

Liturgija uvijek ostajeokrilje svetoga koje stav-lja u pitanje ‘apsolutne vrijednosti’ aktualne kultu-re, proročki upozorava na drugost Apsolutnoga, alise ujedno utjelovljuje u svijet kako bi ga uskrisila usnazi obećanja dara. U tome uočavamo svezu ak-tualizacije i inkulturacije. Inkulturirana liturgija je

aktualna liturgija. U kulturalno zakašnjeloj liturgijinije moguće doživjeti svu novost i aktualnost kojuona u sebi nosi i prenosi. Komunikabilnost liturgij-skoga posredovanja Otajstva upravo ovisi o plod-noj dijalektici između liturgije i kulture, iz čijega seokrilja rađa svijest ne samo o veličini i vrijednosti baštine, nego i o životnosti liturgijske forme u uvo-đenju u srce kršćanske vjere. Budući da je liturgijaponazočenje Kristova Otajstva, ona jesu-vremena svim epohama i budući da je uzbiljenje toga istog

Otajstva, nije joj strana niti jedna kultura.Ovo razmišljanje zaključujem riječima Salva-torea Marsilija koje ponajbolje sažimlju zadaće li-turgijske obnove, obnove koja iščekuje teološkuinteligenciju i pastoralnu umješnost, dinamičnuotvorenost i konačno mističnu kristocentričnost:»Želio bih da imamo na umu dvije stvari: 1) Litur-gija je živa, ali krhka stvarnost. Zamire u rukamaonih koji s njom ne znaju postupati; 2) Liturgija je živa stvarnost samo ako jedinamična, tj. upravlje-

na prema budućnosti. No, njezin dinamizam imadva pola: otajstvo spasenjaostvareno po Kristu i toisto otajstvo koje se trebaostvariti u nama.«

ovdje?« – upitao je sv. Augustin svoje katekumenei neofite. »Došli ste ovdje preuzeti na sebe lik kru-

ha!« Ako Crkva i svaki pojedini vjernik prima sa-moga sebe preko sakramentalnoga događaja, onpostaje dar, a čitava egzistencija sabirući se na tojokosnici poprima lik darovanosti i velikodušno-sti. Srast života i liturgije, odnosno,aktualizacija liturgije u životu podrazumijeva delikatnu korek-ciju liturgijske obnove koja mentalitet reformira-nja treba zamijeniti promicanjem formacije u du-hu liturgije, a devocionalne običaje relativizirati uodnosu prema onom odnosu koji u liturgiji zado-

biva sakramentalno tijelo. Aktualizacija liturgije u Crkvi znači prevladavanje antiritualnih sumnji, a oživljavanje simbolič-kih odnosa koji paradigmatski određuju vjerničkuegzistenciju. Očigledno je, međutim, da antiteze iz-među tradicije i inovacije pokušavaju osporiti sa-dašnji trenutak liturgije kao što čini i ‘instrumenta-liziranje’ liturgije u socijalne, etičke ili doktrinalnesvrhe. No, liturgija se utjelovljuje i aktualizira uovome vremenu, ponazočuje obećanje dara ovim

ljudima u sadašnjemu povijesnom trenutku i zbiva se kao izvorište vjere. U tome smislu nužnostin-kulturacije susreće žurnostaktualizacije liturgije.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrelo

L I T UR

GI J S K A

OB N

O V A

a n a s

njegova spasenja. Nije presmiono tvrditi da je novipristup liturgiji, osobito pod utjecajem misli koju suoblikovali Maurice Festugière i Odo Casel otkriva- jući liturgiju u njezinoj misterijskoj dimenziji i spa-senjskoj zbiljnosti, prodahnuo sveukupnu teološkumisao, na poseban način ekleziološku i dogmatsko-

sakramentalnu, te otvorio prostor za »novu« teolo-giju i novi duh u življenju vjere. »Liturgijsko pita-nje«, koje je zaokupljalo misao i brigu Crkve krozčitavo proteklo stoljeće, nije svedivo na liturgijskuobnovu niti rješivo obnovom. Sama obnova, shva-ćena u zadaći inicijacije u liturgijsku zbilju, iznova budi aktualnost liturgijskoga pitanja. Liturgija, na-ime, trajno propituje život Crkve, trajno obnavljaCrkvu, pročišćuje njezinu misao i njezino nastoja-nje, otvara joj obzore novih spoznaja i iskustava.

U osvrtu na četiri desetljeća unatrag moguće jezamijetiti velike promjene u liturgiji Crkve, promje-ne koje se stavljaju pod nazivnik »novoga«. To »no-

vo«, koje je zamjetljivo na liturgijskome licu Crkve, biva podvrgnuto prosudbi, katkada i strogoj osudipod vidom promašenosti ili pak iluzije o ‘boljemu’ ili

‘privlačnijemu’ načinu slavljenja. Zaboravlja se, me-đutim, da u nakani Crkve, koja je odvažno krenula udjelo obnove, novost liturgijske obnove ili reformenije bila ni gledana ni očekivana tek u »novome koje se vidi«. Vjerujem da liturgijska obnova, uza svenezadovoljstvo i misao o polovičnosti i umornosti uobnoviteljskim nastojanjima, zadire daleko dublje,onkraj onoga što se vidi u obrednome izričaju litur-gije. Liturgijska se obnova ima sagledavati i izvanokvira liturgijskih slavlja i liturgijske discipline. Li-

turgijska je reforma, bez sumnje, pokrenula znatnoširu obnovu, čiji se plodovi svakodnevno mogu isku-siti kroz različite vidike življenja vjere: u većoj blizi-ni vjernika sa Svetim pismom, u duhovnosti koja senadahnjuje Božjom riječju, u sakramentalnome ži- votu koji hrani život vjere, u pastoralu koji traži noveputove življenosti evanđelja, u shvaćanju i doživlja- vanju same Crkve, u svijesti o svećeničkome i pro-ročkome dostojanstvu i poslanju svih vjernika, u ‘či-šćenju’ vlastitoga vjerničkog nastojanja od ‘formi’

koje ne nose duh… Usuđujem se reći da još nismosusreli temeljitu i ozbiljnu prosudbu o obuhvatno-sti i dubini gibanja koje je u životu Crkve izazvao ipokrenuo duh liturgijske obnove. Možda je za takvuprosudbu potreban nešto veći vremenski odmak.

Doseg liturgijske obnove zamjetljiv je i krozpokušaj odgovora na pitanje što bi se dogodilo ili, još bolje, što se ne bi dogodilo da u Crkvi nije zapo-čela liturgijska obnova. U takvome shvaćanju ko-rak koji nam predstoji u obnoviteljskim nastoja-

njima nije težnja k završetku nego k produbljenju same obnove, s jasnom sviješću da je liturgija Cr-kve vrelo njezine životnosti i vrhunac cjelokupno-ga njezina nastojanja.

Novost koju priželjkujemo u liturgijskoj obnovi ne počiva na našemu činjenju i na našemu obno- viteljskome nastojanju, nego na onome što liturgija čini novo u nama. Liturgija, jer jeu sebi novost ,novost koja izvore iz Kristova spomena (anámne-sis), ne prestaje biti u žarištu života Crkve i njezi-

ne želje za novošću. »Evo sve činim novo«, riječi su»Onoga koji sjedi na prijestolju« (Otk 21,5), Ono-ga koji je spasenjski prisutan u Crkvi koja vrši »nje-

Načelo vjernosti u liturgiji nužno otvara prostor Novosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema


gov spomen«. Ta darovana novost izvor je i korek-tiv svakoj novosti za kojom kršćani teže.

Do kada će liturgijska obnova biti trajna za-

daća Crkve? Možda se ne treba bojati priznati datvrdnja kako »postoje stvari koje svaka generacijazapočinje uvijek ispočetka« (S. Kierkegaard) mo-že biti lako primjenjiva i na liturgiju Crkve. Una-toč dvotisućljetnom iskustvu Crkve, unatoč boga-toj liturgijskoj baštini i tradiciji, liturgija ne živi od

nika u Emausu otkriva izvornost i narav liturgijskedinamike koja je tijesno ovisna o dinamizmu Kri-stove prisutnosti u Crkvi: oni ga zaustavljahu, a on»kao da htjede dalje«… »Kad im se otvore oči te gaprepoznaše, on imiščeznu s očiju« ( Lk 24,29-31).Učenici, premda ga prepoznaše u lomljenju kruha,ne ostadoše ondje. Njihovo se prvo liturgijsko isku-stvo preobrazbenoga susreta s Uskrslim pretapa uliturgiju života: digoše se i vratiše u Jeruzalem teondje, pred jedanaestoricom i ostalima, posvjedo-čiše svoj susret s Uskrslim (24,31.35).

Dinamizam Kristove prisutnosti, koja izvire izuskrsnuća i iz djelovanja Duha, ne dopušta litur-

giji nikakav oblik ‘statičnosti’ ili nepromjenjivosti.Još manje je liturgiji sunaravno da vjernike zatva-ra u statičnost gledanja, u nepromjenjivost načinaslavljenja ili u jednoznačnost tumačenja njezinihobrednih (verbalnih i neverbalnih) izričaja. Valjase prisjetiti i iskustva povijesti: onda kad je liturgija Crkve petrificirana u čvrstu i ‘nužno nepromje-njivu’ obrednu formu, rodila se misao o statično-sti Kristove prisutnosti u Crkvi, pa je prisutnost ueuharistijskim prilikama, čuvanima i čašćenima u

svetohraništu, bila očitija i obredno naglašenija odsamoga sakramentalnog slavlja euharistije.Nastojanja koja žele danas zaustaviti dinami-

ku liturgijske obnove, iznova priželjkujući stalnostobredne forme ili čak povratak na ‘stari’ način slav-ljenja, prijete istim ishodom. Živa vjera, ako vjerujemo da se hrani liturgijom Crkve, traži životnu litur-giju, slavljenu u obrednome jeziku i jeziku vjere kojiće biti govorljivi čovjeku današnjega vremena. Na isti je način čovjeku sutrašnjice potrebna liturgija ko-

ja će se izražavati jezikom toga vremena. No, raspo-ni od kulturalnoga »danas« do kulturalnoga »sutra«premošćuju se sve kraćim vremenskim distancama.Stoga se nužnost trajne obnove pokazuje u današnje-mu vremenu očitijom i većom zadaćom negoli je to bilo u stoljećima prije nas. Valja se trajno pitati pra-ti li liturgija Crkve, svojim obrednim razvojem, onajKristov eshatološki hod: »kao da htjede dalje«.

U priželjkivanju (i pokušajima) povratka pojedinaca na ‘staro’, na staru obrednu formu slav-

ljenja, nije jasan prosudbeni ključ izbora ‘staro-ga’. U dugoj liturgijskoj povijesti među različitimobrednim formama postoji mnoštvo obrednih pa-radigmi. Ako je povratak ispravan put liturgijsko-

Dinamizam Kristove prisutnosti, koja izvire izuskrsnuća i iz djelovanja Duha, ne dopušta liturgiji

nikakav oblik ‘statičnosti’ ili nepromjenjivosti..

naslijeđa nego od iskustva koje živi Crkva ovoga vremena. Zato je potreban hod »od početka«, po-trebna je inicijacija koja će nas od predvorja vje-re uvoditi u srž njezine otajstvenosti i spasenjskezbiljnosti. Zadaća inicijacijskoga ili mistagoškogarasta u Crkvi je povjerena liturgiji. Prihvaćati takvuzadaću liturgije znači predmnijevati potrebu njezi-na stalnoga obnavljanja, ali još prije potrebu stal-noga povjeravanju liturgiji i njezinoj obnoviteljskoj

snazi. U tome povjeravanju i predanju liturgiji mo-guće je iskusiti dinamizam vjere, njezin rast kroz vrijeme, pa i onda kad nam se čini da nas liturgija,po tko zna koji put, vraća na početke vjere.

Dinamizam Kristove prisutnostii trajnost liturgijske obnovePovjerenje Crkve u snagu liturgije, u kojoj prepo-znajemo Božje spasenjsko djelovanje, poučava nasda ispravan pogled na budućnost liturgije nije onaj

koji gleda kroz sadašnji način razumijevanja i krozovodobnu obrednu formu, nego onaj koji gleda krozprizmu Kristova otajstva koje se trajno uprisutnjuje u životu Crkve. Vjerni duhu liturgije, umjet će-mo prevladati bojazan pred novim obnoviteljskimiskoracima. Činjenica da se nakon samo četiri de-setljeća obnove osjeća potreba njezina produblje-nja, a što se katkada površno ocjenjuje kao revizijaobnove, ne govori o neuspjehu dosadašnjega putanego o slavljeničkome koraku koji »želi dalje«, o ra-

dosti koja traži nove obzore poniranja u slavljenootajstvo vjere. Liturgija nema za cilj »zadržati« Kri-sta prisutnim ili privući vjernike na trajno klanjanjepred njegovom prisutnošću. Iskustvo dvojice uče-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrelo

L I T UR

GI J S K A

OB N

O V A

a n a s

LITURGIJSKIalendar

SVIBANJ

11 N PEDESETNICA. DUHOVI 12 P BL. DJEVICA MARIJA MAJKA CRKVE,blagdan vl.: Post 3,9-15.20; Otpj. pj.: Jdt 13,18b-19; Iv 19,25-25 13 U Svagdan;ili: Bl. Djevica Marija Fatimska Jak 1,12-18; Ps 94,12-13a.14-15.18-19; Mk 8,14 14 S SV. MATIJA, apostol,blagdan vl.: Dj 1,15-17.20-26; Ps 113,1-8; Iv 15,9-17 15 Č Svagdan: Jak 2,1-9; Ps 34,2-7; Mk 8,27-33 16 P Svagdan: Jak 2,14-24.26; Ps 112,1-6; Mk 8,34

17 S Svagdan: Prigodna čitanja, str. 119-130; Mt 25 18 N PRESVETO TROJSTVO, svetkovina 19 P Svagdan: Jak 3,13-18; Ps 19,8-10.15; Mk 9,14 20 U Svagdan;ili: sv. Bernardin Sijenski Jak 4,1-10; Ps 55,7-11a.23; Mk 9,30-37 21 S Svagdan;ili: Sv. Kristofor Magallanes Jak 4,13-17; Ps 49,2-3.6-11; Mk 9,38-40 22 Č PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJ23 P Svagdan: Jak 5,9-12; Ps 103; Mk 10,1-12

24 S Svagdan: Jak 5,13-20; Ps 141,1-3.8; Mk 10,13

25 N OSMA NEDJELJA KROZ GODINU 26 PSv. Filip Neri , prezbiter 1Pt 1,3-9; Ps 111,1-2.5-6.9.10c; Mk 10,17-27 27 U Svagdan;ili: Sv. Augustin Kenterberijski 1Pt 1,10-16; Ps 98,1-4; Mk 10,28-31 28 S Svagdan: 1Pt 1,18-25; Ps 147; Mk 10,32-45 29 Č Svagdan: 1Pt 2,2-5.9-12; Ps 100,2-5; Mk 10,4 30 P PRESVETO SRCE ISUSOVO, svetkovina 31 S POHOD BL. DJEVICE MARIJE,blagdan Sef 3,14-18a ili: Rim 12,9-16b;

Otpj. ps: Iz 12,2-3.4b-6; Lk 1,39-56LIPANJ

1 N DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU 2 P Svagdan;ili: sv. Marcelin i Petar, mučenici 2Pt 1,2-7; Ps 91,1-2.14-16; Mk 12,1-12 3 USv. Karlo Lwanga i drugovi, mučenici , spomendan 2Pt 3,12-15a.17-18; Ps 90; Mk 12,13-17 4 S Svagdan: 2Tim 1,1-3.6-12; Ps 123,1-2; Mk 12, 5 ČSv. Bonifacije, biskup i mučenik, spomendan 2Tim 2,8-15; Ps 25,4-5b.8-9.10.14; Mk 12,28b-3 6 P Svagdan;ili: Sv. Norbert, biskup

2Tim 3,10-17; Ps 119; Mk 12,35-37 7 S Svagdan; 2Tim 4,1-8; Ps 71; Mk 12,38-44

ga razvoja, onda se smijemo pitati zašto bi se tajpovratak trebao zaustaviti na najmlađoj od svih‘starih’ obrednih formi, tj. na onoj predsaborskoj.

Ozbiljan bi povratak, ako bi bio ispravan put, za-cijelo težio k dubljemu vraćanju, onomu koje te-ži za izvornim ili prvotnim načinom slavljenja,premda je jasno da se liturgijska »izvornost« i au-tentičnost ne vežu ni uz jednu obrednu formu,nego uz smisao slavljenja.

Nespremnost za trajnost liturgijske obnoveodjek je ne(za)življenosti nove teološke misli kojanastoji razumijevati i doživljavati Crkvu kao otaj-stvenu ili sakramentalnu zbilju. Obnovljena se li-

turgija ucjepljuje u tu teološku matricu. Ako načinslavljenja (lex orandi ) u Crkvi ne slijedi i ne očitu- je oblik njezinoga vjerovanja (lex credendi ), slav-ljenje je u sebi nevjerodostojno. Zanimljivo je da senovu teološku misao nastoji utkati u katehetski inavjestiteljski govor Crkve, u društveni nauk i u ra-znoliku prisutnost Crkve u svijetu, a da se tu novostteološke misli prešućuje u liturgijskome izražajuslavljene vjere. Liturgija koja nijevrhunac i vrelovjere Crkve, zacijelo ne može biti vrhunac i vrelo ni

njezinoga nastojanja i poslanja u svijetu.Kada Crkva zaboravi ili nejasnom spoznajomo samoj sebi zasjeni otajstvenu ili sakramentalnudimenziju svoga identiteta, tada, kako primjeću- je nadbiskup Gianfranco Ravasi, postaje filantro- pijskom udrugom, a njezina liturgija, lišena sa-kramentalnoga zajedništva s Kristom i njegovimotkupljenjem, postajeduhovni fitness, u kojemu vježbamo svoj duh i tažimo žeđ za Bogom.

Liturgija je Bogo-ljudsko djelo, zbilja kojom je

Krist htio u Crkvi »na vjekove prenijeti« i trajno ži- vim čuvati(perpetuaret , SC 47) djelo otkupljenja.Zato ona nije svediva na zadovoljenje naših duhov-nih potreba; još manje može biti čin zadovoljštineza nevjerodostojan život ili naš zalog za Božju dobrotu i smilovanje. Shvatimo li je kao izričaj Bož- je ljubavi i potrebe za otkupljenim čovjekom, samoće događanje otkupitelsjke Ljubavi biti prvo mje-rilo za oblikovanje i trajno obnoviteljsko čišćenjenjezinoga načina i ljepote slavljenja. Trajnadina-

mika te Ljubavi, nadilazeći mijene vremena i kul-tura, ne prestaje od nas iziskivati ljepotu slavljenjakoja će očitovati naše razumijevanje i zahvalno pri-hvaćanje njezinoga darivanja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Dj 2,1-11 Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti.

Čitanje Djela apostolskihKad je napokon došao dan Pedesetnice,svi su bili zajedno na istome mjestu. I etoiznenada šuma s neba, kao kad se dignesilan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše

govoriti drugim jezicima, kako im većDuh davaše zboriti.A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi po-božni iz svakog naroda pod nebom. Pa kadnasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom.Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: Gle!Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kakoto da ih svatko od nas čuje na svo jem ma-terinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani,

žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije,Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ihmi čujemo gdje našim jezicima razglašujuveličanstvena djela Božja.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 104, 1ab.24ac.29b-31.34Otpjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine,

i obnovi lice zemlje! Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!Gospodine, Bože moj, silno si velik!Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!Puna je zemlja stvorenja tvojih.

Ako dah im oduzmeš, ugibaju,i opet se u prah vraćaju.Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:

nek se raduje Gospodin u djelima svojim!Bilo mu milo pjevanje moje!Ja ću se radovati u Gospodinu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 526 Duh Gospodnji ili: 552 O dođi, StvorčeOtpjevni ps.: 537 Pošalji Duha svojega Posljednica: 540-541 Dođi Duše presveti Prinosna: 234 Kad navrši se Pričesna: 542 Svi se napuniše ili: 199-200 O Kruše živi, milosni Završetak: 565 Milost Duha Svetog

Nedjelja Pedesetnice. Duhovi 11. svibnja 2008.

N E D J E L J A P e d e s e t n i c e

Ulazna pjesma Rim 5,5; 10,11Ljubav je Božja razlivena u srcima našimpo Duhu Svetom koji prebiva u nama, aleluja.

Zborna molitvaBože, ti otajstvom današnje svetkovineposvećuješ u svakom plemenu i narodu cijeluCrkvu. Izlij na sav svijet darove svoga Duha:što si svojom dobrotom učinio na počecimaCrkve to i danas izvrši u srcu svojih vjernika.Po Gospodinu.

Darovna molitvaIspuni, Gospodine, obećanje svoga Sina:nek nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtvei otvori nam svu istinu,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Dj 2,4.11 Svi se napuniše Duha Svetoga,razglašavajući veličanstvena djela Božja,aleluja.

Popričesna molitvaBože, ti svojoj Crkvi dijeliš dare nebeske;čuvaj u nama milost koju si dao,da dar Duha Svetoga vazda u nama djeluje

a duhovna hrana unaprijedi djelo vječnogotkupljenja, po Kristu, Gospodinu našemu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

NE D

J E L J A P e d e

s e t ni c e

Molitva vjernikaBraćo i sestre, združeni snagom vjere,s pouzdanjem se utecimo Ocu nebeskome,djelitelju svakoga dara, zajedno moleći:

Gospodine, obdari nas svojim Duhom.1. Daruj svojoj Crkvi Duha Svetoga kako

bi mogla svim narodima vjerodostojnonaviještati velika djela tvoje ljubavi, molimo te.

2. Mudrošću Duha Svetoga ravnaj i posvećujsve pastire Crkve da svojim služenjembudu trajni znak tvoje ljubavi i prisutnostiu tvome narodu, molimo te.

3. Ispuni naše dane svojim mirom da se možemoradovati u tvome Duhu i pronositi tvoju ljubavmeđu svim ljudima, molimo te.

4. Ojačaj u vjeri sve koji ovih dana pristupajusakramentu potvrde: ispuni ih svojim Duhomi budi im svjetlo na putu vjere, molimo te.

5. Nama okupljenima na ovo slavljeotvori oči vjere da umijemo prepoznatii s radošću prihvaćati darove Duhakojim nas milosno obnavljaš, molimo te.

Gospodine iskazujemo ti hvalu za tvoj veliki dar– Duha Svetoga, kojim nas neprestano obnavljaš

u novosti života. Neka nas, molimo te, prožmesnaga tvoga Duha, da trajno rastemou zajedništvu s tobom. Po Kristu.

Drugo čitanje1Kor 12,3b-7,12-13

U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni.Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Nitko ne može reći:»Gospodin Isus« osim u Duhu Svetom.Različiti su dari, a isti Duh;i različite službe, a isti Gospodin;i različita djelovanja, a isti Bogkoji čini sve u svima. A svakomu se dajeočitovanje Duha na korist. Doista,

kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova,a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist.Ta u jednom Duhu svi smo u jednotijelo kršteni bilo Židovi, bilo Grci,bilo robovi, bilo slobodni.Svi smo jednim Duhom napojeni.Riječ Gospodnja.


Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika;i oganj svoje ljubavi u njima užezi!

Evanđelje Iv 20,19-23 Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas: Primite Duha Svetoga.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuUvečer onoga istog dana, prvog u tjednu,dok su učenici u strahu od Židova bilizatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinui reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza imsvoje ruke i bok. I obradovaše se učenicividjevši Gospodina. Isus im stoga ponovnoreče: »Mir vama! Kao što mene posla Otaci ja šaljem vas.«To rekavši, dahne u njih i kaže im:»Primite Duha Svetoga. Kojima otpustitegrijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite,zadržani su im.«Riječ Gospodnja.

Iznenada se spusti silan vjetar i ispuni svu kuću u kojoj su bili.(Josip Botteri Dini, 1988., Dominikanska crkva, Dubrovnik)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

N E D J E L J A P e d e s e t n i c e

Isus svoje prijatelje nalazi skrivene iza zidova, zgrožene strahom, uvučene u sebe i puneosjećaja razočaranja. Onaj koji je razrušio oko-

ve smrti, sada treba srušiti zatvor u kojemu se na-laze prestravljeni budući nositelji Radosne vijesti.U njima će vjera zamijeniti strah, a mir nadvlada-ti nemir, zbunjenost i tjeskobu. Sveti Ivan posebnupozornost pridaje znakovima Isusove muke, zna-kovima ljubavi koja ga je odvela na križ, a osobi-to probodenomu boku iz kojega proizlaze znako-

vi Duha Svetoga i sakramenata. Uskrsnuli Isus želidati ono što je postigao svojom mukom. Tako seprelazi na drugi prizor, a to je davanje Duha kaonastavak Kristova djela.

Dah svjetlosti i slave besmrtnostiDuh ovdje nije viđen tek kao ‘snaga i sila’ kojaomogućuje plodnost poslanja. Znakovito je čutiglagoldahnuti . On se ne nalazi ni na jednom dru-gom mjestu u Novome zavjetu. U Bibliji ga, u grč-kome prijevodu, nalazimo dvaput u Starome zavjetu. Prvi put kada se govori o stvaranju Adama(usp. Post2,7), a drugi put u knjizi proroka Ezeki- jela (usp. Ez37,9) u govoru o suhim kostima koje oživljuju. Na temelju toga možemo reći da sePedesetnica smješta u šesti, ali i u novi, osmi danstvaranja. Djelo koje je izvršio Krist svojim uskr-snućem je stvoriteljski čin, te smo tako dionici novoga stvaranja. Rađa se novi čovjek, odjeven ne uodjeću grijeha i smrti, već u odjeću svjetla i slave besmrtnosti. Stvaranje se u ovome slučaju odno-si na okupljenu zajednicu. Ljudska je narav primi-la svoje novo duhovno stvaranje u obliku Crkve. Usvjetlu Pedesetnice od Crkve primamo narav novoga čovjeka. Evo zašto se Pedesetnica zove i ro-đendanom Crkve. I u samome evanđelju nalazimogotovo liturgijski ustroj: najprije pozdrav, zatimzaziv Duha i otpust, baš kao kod svakoga liturgij-skoga slavlja u kojemu primamo radost Kristoveprisutnosti, mir, oproštenje grijeha, snagu Duhada bismo nastavili u svijetu njegovo poslanje.

Pedesetnica je slavlje Crkve koja izlazi iz pre-strašenosti, povučenosti, stidljivosti i neplodnogasamosažalijevanja. Crkva koja se rađa iz toga Du-ha ne može biti marginalizirana. Jedina zaprjeka

Snaga jednoga Daha

joj je vlastiti strah. Na distanci ju ne mogu drža-ti neprijatelji, niti oni mogu ograničiti njezinu pri-sutnost. Ona sama može izgubiti svoje pravo mje-sto, a to je središte svijeta. I apostoli su bili u kućizbog straha od neprijatelja, ali zahvaćeni Duhom, vjetrom prisilili su svoje neprijatelje da ih se boje.Samo onda kada se ne slijedi taj poticaj, ritam Du-ha, težimo da se zaključamo u neko skrovište i dapočnemo brojiti neprijatelje.

U krizi beznačajnostiČudo Pedesetnice može se jasno vidjeti u slicirazvaljenih vrata. Mala skupina izlazi pred mnoš-tvo, ne ostaje zatvorena u sebe. Više ne pronalazirazlog svojega postojanja u sebi samoj; ‘biti zajed-no’ je u funkciji svjedočenja i poruke. Vjerujem da bi kršćani danas trebali vratiti svoje temeljno obi-lježje, a to je unošenje nesigurnosti u lažne sigur-nosti, nemira u nepravedni mir, postati opasnošćuza ravnodušnost, samodostatnost, za bezvrijedno-sti koje se zakonom promidžbe dižu na ljestvici suvremenoga mentaliteta. Ne bojim se sadašnje krizeCrkve, niti pomanjkanja zvanja, niti mnoštva ne-dostataka u njoj. Ono što me plaši je beznačajnostkršćanskoga života koji nikoga ne uznemiruje, kaoda je sve u najboljemu redu; život koji je neprepo-

znatljiv, koji se ne razlikuje… Ne vjerujem u jed-nostavna rješenja, kompromise, prijateljske dvo-smislenosti, u političku igru ravnoteže, kako bi seispunile praznine; ne vjerujem u nabačenu boju na

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Izl 34,4b-6.8-9 Gospodin! Gospodin! Bog milosrdan i milostiv!

Čitanje knjige IzlaskaU one dane: Mojsije rano jutrom ustanei popne se na Sinajsko brdo, uzevši u rukedvije kamene ploče, kako mu je Gospodinnaredio. Gospodin se spusti u liku oblaka,a on stade preda nj i zazva ime Gospodnje:»Gospodin! Gospodin!« Gospodin prođeispred njega te se javi: »Gospodin,

Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, sporna srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.«Mojsije smjesta pade na zemlju i poklonise. Onda reče: »Gospodine moj! Ako samstekao blagonaklonost u tvojim očima,onda, Gospodine, pođi s nama! Premda jenarod tvrde šije, oprosti naše grijehe i našeopačine i primi nas za svoju baštinu!«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Dn 3,52-56

Otpjev:Hvaljen i slavljen dovijeka! Blagoslovljen budi,Gospodine, Bože otaca naših!

Blagoslovljen budiu domu svete slave svoje!

Blagoslovljen budina prijestolju kraljevstva svoga!

Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdanei sjediš nad kerubima!

Blagoslovljen budina svodu nebeskom!


Milost Gospodina Isusa Krista,ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga!Čitanje Druge poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo, radujte se, usavršujte se,tješite se, složni budite,mir njegujte i Bog ljubavi i mirabit će s vama.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 75 Blagoslovljen budi

ili 165 Oče naš dobriOtpjevni ps.: glazbeni prilog str. 38 Prinosna: 230 Darove prinesite

Pričesna: 233 Punina kad dođe vremena Završetak: 708 Tebe Boga hvalimo

Svetkovina Presvetoga Trojstva 18. svibnja 2008.

P R E S V E T O T r o

j s t v o

Ulazna pjesma Blagoslovljen budi Bog Otac,i jedinorođeni Božji Sin, i Sveti Duhza milosrđe koje nam je iskazano.

Zborna molitvaBože Oče, poslao si na svijet svoga Sina,Riječ istine, i Duha posvetitelja,da ljudima objaviš tajnu svoga života.Udijeli nam da ispovijedamo pravu vjeru,priznajemo slavno i vječno Trojstvote se klanjamo tebi, svemogućemi jedinom Bogu. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine Bože naš, zazivamotvoje sveto ime da posvetiš ove darove.Učini da i mi postanemo vječni prinos tebi,po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Gal 4,6 Budući da ste sinovi,odasla Bog u srca vaša Duha Sina svogakoji kliče: Abba! Oče!

Popričesna molitvaGospodine Bože naš,daj da nam bude na spasenje tijelu i dušiova pričest i vjera u tvoje vječno Trojstvo

i jedinstvo koju smo ispovjedili,po Kristu, Gospodinu našemu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

P R E S V E T O

T r o j s t v o

4. Za nas ovdje okupljene: neka nas ovaj susrets tobom okrijepi da tvojom ljubavljuljubimo sve ljude, molimo te.

5. Pokojnu našu braću i sestre obdari udioništvomu svojoj nebeskoj slavi, a nas okrijepi živomnadom u vječno zajedništvo s tobom, molimo te.

Svemogući Bože, ti si nam u svome Sinu IsusuKristu objavio svoje očinsko lice, a u DuhuSvetome darovao nam Branitelja koji nas

vodi na putu života. Usliši nam smjerne prošnje:neka sav naš život bude rast u zajedništvus tobom, po Kristu Gospodinu našemu.

Pozdravite jedni druge svetim cjelovom.Pozdravljaju vas svi sveti. Milost Gospodina

Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo DuhaSvetoga sa svima vama!Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđeljaOtk 1,8

Ja sam put i istina i život, govori Gospodin;nitko ne dolazi Ocu osim po meni.


Bog je poslao Sina da se svijet spasi po njemu.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog jetako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedi-norođenca da nijedan koji u njega vjerujene propadne, nego da ima život vječni.Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudisvijetu, nego da se svijet spasi po njemu.Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko nevjeruje, već je osuđen što nije vjerovao

u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, zajedno s Kristom Gospodinom, usnazi Duha koji nam je darovan, pouzdanom semolitvom utecimo Ocu nebeskome.Molimo zajedno:

Budi Gospodine sa svojim narodom.1. Za tvoju svetu Crkvu: da svi koji su kršteni

u ime Oca i Sina i Duha Svetoga vjerno čuvajumilost božanskoga života i budu vjerodostojnisvjedoci evanđelja, molimo te.

2. Za one kojima si povjerio zadaću poučavanjatvoga svetog naroda: daj da budu trajnouronjeni u tvoju Riječ i vjerni Duhu Istine,molimo te.

3. Za naše obitelji: obnovi u njima sve što je

ranjeno nerazumijevanjem i nepovjerenjemi obdari ih istinskim zajedništvomi ljubavlju, molimo te.

Bog se objavljuje u zajedništvu osoba, u ljubavi koja spašava svijet.(Biblia sollemnis, Metropolitanska knjižnica Zagreb, 14. st.)

F o t o : G l a s K o n c i l a / Z . A t l e t i ć

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

P R E S V E T O

Pristup tajni trojedino-ga Boga moguć je jedinopreko Isusa Krista. Isus

nam otkriva svoj odnos s Ocem,uvodi nas u njega i ukazuje naprisutnost i djelovanje Duha Bož- jega. U Isusovu odnosu s Ocem mo-guće je otkriti i Božji odnos prema čo- vjeku. Nitko nije uzišao na nebo( Iv 3,13),

govorio je Isus u razgovoru s Nikodemom. Nitkosvijetu nije mogao objaviti tko je i kakav je Bog do-li On sām. Čovjekov napor da probije nebesa i ot-krije tajnu Boga nije dovoljan. Pa ipak, Bog nijeskriveni i nepoznati Bog. On sām sišao je s neba iobjavio se čovjeku. Isus je samoobjava Boga čovje-ku u ljudskome liku i ljudskome jeziku. Blizi i do-stupni Bog i istovremeno Bog obavijen tajnom.

No, s ljudskim shvaćanjem nije jednostavno.Moglo bi se učiniti da čovjek razumije sebe i ze-

maljsko, a da mu izmiče nebesko. Isus, međutim,u istome razgovoru s Nikodemom kaže: »Ako vamrekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?« ( Iv 3, 12).Čovjek ne razumije ni samoga sebe niti razumijeono zemaljsko. Pa ipak, radije se oslanja na svojeznanje, negoli na Sina Božjega koji mu objavljuje izemaljsko i nebesko.

Spoznaja Boga kao spoznaja čovjeka

Spoznaja Boga tiče se čovjeka i njegova života nazemlji. Spoznavanje Boga nije spoznaja zbog spo-znaje. Ona se tiče ljudske samospoznaje, ljudsko-ga znanja i nadasve ljudskoga spasenja. Bog se neobjavljuje kako bi zadovoljio ljudske spoznajnežudnje, a još manje ljudsku znatiželju. Božja objava smjera na nešto drugo.

Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.( Iv 3,16). U

ovoj se Isusovoj rečenici krije ključ razumijeva-nja Božje objave čovjeku i ključ nutarnjega Bož- jeg života.

Trojstveni Bogi spasenje čovjeka

Najprije Božjaljubav prema svijetu. Bog ljubi svijet. Svijet nije

suparnik Bogu. Bož- ji je odnos premasvijetu jasan i vrlo jednoznačan. On galjubi. Njegova lju-

bav prema svijetu je velika. Veoma velika.

Nije izvanjska. Tiče senjegova nutarnjega života.

U svome srcu Bog je pokrenut

ljubavlju prema čovjeku. Njegova ljubav premasvijetu pokreće njegovo djelovanje prema svije-tu. On se daje svijetu. Daje sebe. Daje svoga Si-na Jedinorođenca. Ne daje nešto što bi bio njegovposjed izvan njega samoga. Daje sebe. Daje onošto on sam jest. Daje sebe samoga s namjerom daod propasti spasi one u svijetu. Daje se da bi ljudiu svijetu povjerovali i tako iz propasti ušli u spa-senje. Izlaz čovjeka iz propasti i ulazak u spase-nje događa se Božjim sebedarjem čovjeku i ljud-

skom vjerom Bogu. Božje sebedarivanje i ljudska vjera kao odgovor Bogu rezultiraju životom vječ-nim. Čovjek nije vječan. On je stvoren u vremenu.I on može propasti. No, on može i ući u vječni ži- vot. Objava tajne trojedinoga Boga tiče se moguć-nosti života vječnoga.

S druge strane, volja za upoznavanjem Boga injegova nutarnjega života dolazi izljudske žudnje za spasenjem. Ona se pojavljuje ondje gdje se čo- vjek otkrije izgubljenim. Izgubljenost, nepoznava-

nje sebe i svrhe svoga života, zarobljenost u mraku iovisnostima, zarobljenost ideologijama, bijeda i si-romaštvo, poniženosti, međuljudski odnosi mržnjei neprijateljstva, bol i bolesti, patnja, očaj i zdvoj-nost… Tako je mnogo ljudskih izgubljenosti. Onošto sva ovakva ljudska stanja povezuje i čini slični-ma jest krik izgubljenoga čovjeka i njegovo nepo- vjerenje, nesposobnost da vjeruje Bogu, da vjerujeu njegovu dobrotu. U tim je stanjima daleko lakše vjerovati da Bog sudi i osuđuje, da kažnjava i odba-

cuje čovjeka. Štoviše, postoji neki oblik olakšanjau stanju izgubljenosti kad se čovjek pobuni protivBoga i odbaci ga. Postoji neka vrsta minimalnoga

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

ODJECIRi ečiMilost, ljubav i zajedništvo uz:2Kor 13,11-13

Apostol Pavao trojstvenim pozdravom zaključuje svoju Drugu poslanicuKorinćanima (2Kor 13,13): »Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga izajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!« Uz Isusa Krista veže semilost koja je darovana »po otkupljenju u Kristu Isusu« (Rim 3,24). Po njoj je na-stala Crkva kao zajednica izabranih (Rim 11,5-6). Uz Boga Oca spominjese ljubav (2Kor 13,13), a on se već u Starom zavjetu objavio kao ljubav ivjernost (Izl 34,6) i to je počelo njegova djelovanja. Tom ljubavlju vjernicipostaju sluge jedni drugima (Gal 5,13). Uz Duha Svetoga spominje se zajedništvo, kao zajedništvo s Kristom u koje nas Bog poziva (1Kor 1,9), a

očituje se u zajedništvu tijela i krvi Kristove (1Kor 10,16), to jest u euhari-stiji te u velikodušnom davanju i brizi jednih za druge (2Kor 9,13).Darko Tepert

P R E S V E T O

T r o j s t v o

olakšanja kad čovjek Boga smatra krivcem za svojestanje ili kad ga smatra osvetnikom i sucem. Olak-šanje takve vrste dolazi odatle što čovjek pronalazi

neki odgovor, nekoga odgovornog, nekoga krivcaza svoju izgubljenost. Tako se spašava od krajnjegaočaja besmisla i krajnje osamljenosti.

Krik protiv Boga u krajnjoj ljudskoj patnji jošuvijek je neki odnos s Bogom. Budući da je krikprotiv Boga tako širok i tako bolan, Isus odgova-ra na njega kada kaže: »Ta Bog nije poslao Sina nasvijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po nje-mu.« Božji odgovor na ljudsku izgubljenost i kriko- ve jadikovki njegova je volja da spasi svijet. Božja

volja za spasenjem čovjeka teži probiti se do ljud-ske izgubljenosti. Objava Boga čovjeku tiče se spa-senja čovjeka.

Trojstvo: objava Božjega odnosa prema čovjekuPavao u svome pozdravu Korinćanima sažima troj-stveni odnos Boga prema čovjeku. Taj je pozdravnašao svoje mjesto u liturgiji. Samo mjesto u litur-giji je izričaj kako ga Crkva shvaća. To je liturgijski

pozdrav svećenika okupljenoj zajednici vjernika napočetku euharistijskoga slavlja. Prije poziva na kajanje i prije traženja oproštenja, prije nego čovjekspozna svoju uključenost u zlo i grješne strukture,prije negoli je u stanju izreći svoje kajanje i spre-mnost promjene, Bog mu već izriče i jamči svojumilost, ljubav i zajedništvo.

Sin je izričaj Božje milosti. On, Bog s nama, na-čin je kako Bog svijetu izriče svoju milost. Sin je po-stao solidaran s ljudskom patnjom i izgubljenošću.

Sam je sišao u najdublju ljudsku izgubljenost s na-mjerom da odatle u spasenje izvede izgubljene.Otac je izričaj ljubavi. On, Bog iznad nas, Bog

je koji ljubi čovjeka. Bog čovjeka nadilazi u ljubavi.Na prvome mjestu nisu njegova svemoć ni njegovosveznanje niti njegova sveprisutnost. Na prvome jemjestu njegova ljubav. Ona prethodi ljudskom okre-tanju od zla. Ona je bezuvjetna ljubav. Štoviše, ona jeBožje jamstvo kojemu on ostaje vjeran i na taj je na-čin pretpostavka da se čovjek uopće može odvažiti

pogledati u svoje sudjelovanje u zlu bez straha da biOtac zbog toga mogao povući svoju ljubav.Duh je izričaj zajedništva. On, Bog u nama i

među nama, je Bog zajedništva. Duh je najprijeizričaj da je Bog u samome sebi odnos i komuni-kacija. Potom, da je on Bog koji ulazi u odnos s čo- vjekom. Štoviše, on je Bog koji čovjeku jamči zajed-ništvo sa samim sobom.

Bog Otac je stvoritelj. Čovjek u temelju svogapostojanja nalazi Stvoriteljev trag. Bog Sin je otkupi-

telj. U temelju spasenja čovjeka leži Isusovo davanježivota za ljudsko spasenje. Bog Duh Sveti je životvo-rac. U temelju vječnoga života otvorenoga čovjekustoji trag Duha koji je Isusa uskrisio od mrtvih.

U trojstvenome se Bogu reflektira drama ljud-skoga života, njegova nastanka, izgubljenosti, spa-senja i života vječnoga.

Ante Vučković

Istina o Bogu nije u otkrivanjuBoga, nego u otkrivanju Bogu.Riječ »Bog« zato ima puni smisaosamo u vokativu, kad ga izravno

zazivamo »Bože«. Iz odnosa kojise tu rađa spoznaje se tko je Bog.M. Buber

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Pnz 8,2-3.14b-16a Hranio te manom za koju nisi znaoni ti ni tvoji oci.Čitanje Knjige Ponovljenog zakonaMojsije reče narodu:»Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin,Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdesetgodina da te ponizi i iskušai dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati

zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao tei glađu morio, a onda te hranio manom,za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci,da ti pokaže kako čovjek ne živi samo okruhu nego da čovjek živi o svakoj riječišto izlazi iz usta Gospodnjih.Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga,koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kućeropstva; koji te proveo kroz onu velikui strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih

zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrdekao kremen; koji te u pustinji hranio ma-nom, nepoznatom tvojim ocima.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 148,12-15.19-20

Otpjev:Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,hvali Boga svoga, Sione!On učvrsti zasune vrata tvojih,blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,pšenicom te hrani najboljom.Besjedu svoju šalje na zemlju,brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,odluke svoje i zakone Izraelu.

Ne učini tako nijednom narodu:nijednom naredbe svoje ne objavi!

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 77 Narod svoj

ili: 275-278 Veselo svetkujmoOtpjevni ps.: 128 Hvali Jeruzaleme Posljednica: 202 Hvali, Sion

ili: 166 Anđeoske eto hrane Prinosna: 228 Po obećanju (2. kitica) Pričesna: 135 Tko jede moje tijelo

ili: 248-256 Zdravo Tijelo Završetak: 259 Krist nas je sobom hranio

Svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove 22. svibnja 2008.

T I J E L O i

K r v

K r i s t o v a

Ulazna pjesma Ps 81,17 Narod svoj hrani pšenicom najboljom,siti ga medom iz pećine.Zborna molitvaGospodine Isuse Kriste, u divnom otajstvuostavio si nam spomen svoje Muke.Daj da tako slavimo svete tajne tvoga tijelai krvi da vazda uživamo plod tvog otkupljenja.Koji živiš.Darovna molitvaGospodine, prinosimo ti jedan kruh od mnogozrnja i vino iz mnogo grozdova.Molimo te, obdari svoju Crkvu jedinstvomi mirom što ih ovi darovi tajanstveno označuju.Po Kristu, Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

Iv 6,57 Tko jede moje tijelo i pije moju krv,u meni ostaje, i ja u njemu, govori Gospodin.Popričesna molitvaGospodine,pričest tvoga dragocjenog tijela i krvipredokus je buduće slave.Molimo te, privedi nas uživanju tvoga božanstva u vječnosti.Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

T I J E L Oi K r v K r i s t o

v a

Molitva vjernikaBraćo i sestre, s vjerom se pomolimo KristuGospodinu koji nam je u otajstvu euharistijeostavio dar svoga otkupljenja.1. Za Crkvu k ojoj si povjerio slaviti otajstvo

euharistije: da se svakodnevno obnavljatim darom te i sama postaje kruhomkoji se lomi za život svijeta, molimo te.

2. Za svećenike koji su prvi služitelji svetihotajstava: osnaži ih za život dostojan dara štosu ga primili, molimo te.

3. Za sve one koji osjećaju duhovnu glad:pomozi im da prihvate tvoju riječi u njoj nađu put života, molimo te.

4. Za ovu župnu zajednicu: da slavlje euharistije,

koja je otajstvo susreta s tobom, nadahnjujesva naša djela i da sva naša nastojanja nalazesvoj vrhunac u euharistijskome zajedništvus tobom, molimo te.

5. Za nas okupljene oko stola riječi i stolaeuharistije: da nas ovo blagovanjeokrijepi za novo zajedništvo s tobomi s braćom ljudima, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, ti nas u slavlju euharistijekrijepiš svojom riječju i hraniš svojim Tijelom

i Krvlju. Tom spasonosnom hranom obnovi namduh da nam život bude na hvalu tebi,koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Drugo čitanje 1Kor 10,16-17

Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo!Čaša blagoslovna koju blagoslivljamonije li zajedništvo krvi Kristove?Kruh koji lomimonije li zajedništvo tijela Kristova?Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi;

ta svi smo dionici jednoga kruha.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja

Ja sam kruh živi koji sam s neba sišao,govori Gospodin; tko bude jeo od ovogakruha, živjet će uvijeke.

Evanđelje Iv 6,51-58Tijelo je moje jelo istinsko,krv je moja piće istinsko.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja samkruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeood ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh kojiću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«Židovi se nato među sobom prepirahu:»Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista,kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čo-vječjega i ne pijete krvi njegove, nemateživota u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pijekrv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisitiu posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko,krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tije-lo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.Kao što je mene poslao živi Otac i ja živimpo Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjetće po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao,ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe.

Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«Riječ Gospodnja.

Tko blaguje moje tijelo ima život vječni.(Hunterov psaltir, Engleska, oko 1170.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Današnjom svetkovinom ispovijedamo vje-ru u Kristovu nazočnost u prilikama kru-ha i vina. Kruh i vino su u Svetome pismu

znak osnovne ljudske potrebe, ali i Božjega blago-slova. Biblijski čovjek kao što moli za dostatnost,moli i za pravu mjeru blagoslova. Ne daj mi ni premalo, ni previše… Imati kruh i vino znak je iprave mjere i potrebe i blagoslova. Zato nam seIsus tako daruje.

Vjerujemo li? Koliko stvarno vjerujemo da se u euharistiji doga-đa pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Kristovu?!To je pitanje bilo presudno i za prve učenike. Svedo govora o tijelu i krvi mnoštvo slijedi Isusa, a on-da nastupa nagli zaokret. Do tada su ga brojni slijedili, divili se njegovim djelima i prihvaćali nauk,ali nisu mogli prihvatiti govor o tijelu i krvi. Njihovput i danas je aktualan. Mnogi rado slušaju njegoveriječi, ali nisu spremni ići do zajedništva u onome

što on naziva »Ovo je tijelo moje… Ovo je krv moja«. Lakše je slijediti praktične upute, nego se uži- vjeti u otajstvo koje razum ne može objasniti kojese samo vjerom može prihvatiti. Teško je ostavitiuobičajeni način razmišljanja preko osjetila i razu-ma i povjerovati u ono što ne možemo nikakvimsredstvima provjeriti. Zato ta vjera sablažnjava iizgleda ludost. Jednima je sablazan, drugima lu-dost , ali Krist nam nudi svoje tijelo i svoju krv.

Našavši se u sličnoj situaciji da mu s čuđe-

njem prigovaraju kako može dati tijelo i krv zahranu on odgovara: »A što kad vidite Sina čovječ- jega kako uzlazi na nebo?« Time poručuje: Akomogu uzići na nebo, zašto ne bih mogao dati svoje tijelo i krv? Pa to je lakše! Ozdravljajući bolesni-ka govorio je: »Otpuštaju ti se grijesi.« Kad su muprigovorili kako može opraštati grijehe upitao je:»Što je lakše, kazati otpuštaju ti se grijesi ili usta-ni i idi?« Zatim je rekao: »Ustani i idi.« I čovjek jeozdravio. Isus je pokazao: Ako mogu ono što je te-

že, zašto sumnjate da mogu i ono što je lakše. Ta-ko je i ovdje. Ako mogu uzići na nebo, zašto ne bihmogao dati svoje tijelo i krv?!

Prihvaćamo li? Već od prvih redaka svoga evanđelja sveti Ivanrazmatra o odbijanju na koje je Isus naišao kodsuvremenikā. Iako je govorio njima razumljivimriječima i rabio slike bliske njihovu načinu razmi-šljanja, rijetki ga uspijevaju razumjeti, a još rje-đi slijediti. Današnji evanđeoski ulomak nastavak je govora okruhu života. U tim se riječima Isuspredstavlja od Boga poslanim da bi dao život svi-

Kruh za život svijeta

jetu. S prihvaćanjem i odbijanjem opet je jednako. Većina ne razumije i odbija, ali samo ponizni pri-

hvaćaju i bivaju nahranjeni tim kruhom. Za Iva-na je to pitanje vjere ili nevjere. Nevjera se očitu- je prigovorom: Kako nam ovaj može dati . U riječi»ovaj« skriva se odbijanje da ga priznaju Sinomčovječjim, poslanim od Oca da bi spasio svijet. Jasam kruh koji je s neba sišao, točna je definicijaza Riječ Božju u Starom Zavjetu. Stoga i ne izostaje reakcija.Ovaj je poznat, znaju mu roditelje, tko je i što je, a on tvrdi da je s neba sišao.

Njegovo predstavljanje kao utjelovljene Rije-

či Božje novi je korak u objavi. To više nije samoučenje prema kojemu će vjernici nastojati uskla-diti svoj život, nego potreba istinske identifikaci-

T I J E L O i

K r v

K r i s t o v a

Blagujući od jednoga kruha postajemo jedno tijelo.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

Biti jedno tijelo uz:1Kor 10,16-17

eODJECI

Kod »tijela Kristova« se prema paralelnosti s izričajem »krv Kristova«mora misliti na spasenjsku stvarnost koja je pred Crkvom, a dolaziod Krista koji se za nas predao u smrt. Na sakramentalnom zajed-ništvu s tim Kristovim tijelom utemeljuje Pavao »biti jedno tijelo«zajednice. Prema Pavlovom shvaćanju, sam sakrament sa soterio-loškoga stanovišta, tj. ukoliko posadašnjuje čin otkupljenja, morabiti nadređen Crkvi i ne smije ga se shvaćati kao njezino izražavanježivota. Kod ekleziološkoga izričaja »jedno tijelo« (1Kor 10,17), »tijeloKristovo«, radi se o ispravnom razumijevanju: prakticiranju odnosa»jedinstvo – mnoštvo« u zajednici. To tematiziranje pojma »Kristovotijelo« temelji se dakle na soteriološkom pojmu o »Kristovu tijelu« io razumijevanju njegovoga sakramentalnog posredovanja.

Mario Cifrak

je s njime i međusobno. U drugome čitanju svetiPavao naglašava: »Budući da je jedan kruh, jednosmo tijelo mi mnogi.« Isus zato ne govori o kruhu

koji samo hrani tijelo, nego o onojistinskoj gla-di koju nikako ne možemo sami utažiti. Ta glad ječovjekova želja za smislom, srećom, ljubavlju, pu-ninom života… On nam se zbog nje daruje, a kroztijelo i krv govori o cijelome sebi: o svojoj osobi,nauku, životu i djelu.

Podsjećanje na kruh »koji jedoše očevi« vra-ća nas na prvo čitanje koje u mani pronalazi Bož- ji način odgajanja: »Ponizivao te i glađu morio, aonda te hranio manom… da ti pokaže kako čovjek

ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svakojriječi što izlazi iz usta Gospodnjih.« Mana je bilatjelesna hrana, darovana ne samo da bi omogućilanarodu da preživi u pustinji, nego da narod saču- va i dovede do punine života. Budući da je dariva-na iz dana u dan, ona ga je poticala da se svaki danokrene svome Bogu i od njega očekuje potrebnoza život. Bog je tu i daruje život. Tako je Isus životsvijeta. Govor o tijelu i krvi evocira i njegovu mu-ku na križu po kojoj je svijet zadobio život.

Svjedočimo li? Premda Isusova žrtva, što se tiče njezina ostvare-nja u vremenu, pripada prošlosti, ona je stalnasa-dašnjost u novome svijetu u koji je Krist ušao žr-

tvujući samoga sebe i gdje jetrajno prisutan kaosvećenik, oltar i žrtva. Zato euharistija, nama koji smo još uvijek uronjeni u ovaj svijet, omogućuje

i stvarni dodir s Kristom u stvarnosti novoga svijeta. Ona nas povezuje s Bogom, ali i jedne s dru-gima, jer jedno smo tijelo. Zato nema euharistijekoja bi nas osposobila da gledamo Boga, a zabo-ravljamo ljude oko sebe. Ona ne uspavljuje, negopotiče da idemo i Krista donosimo ljudima ovo-ga svijeta i ovoga vremena. Na mnogim mjesti-ma danas to činimo slikovito u procesiji s Presve-tim u pokaznici. No, ona ne može stići do svakogakutka, ali možemo mi. Ne može stići do svakoga

mjesta gdje su nered i nemir, do svakoga mjestanepravde, rasvijetliti sva mjesta tame… ali mi mo-žemo biti žive pokaznice, nositelji Kristove prisut-nosti u svijetu.

Krist nam se daruje u euharistiji, ali ta hra-na ne bi trebala biti osuđena na propast. Nije do-statno da je nama dobro s Kristom, nego trebamoučiniti da i njemu bude dobro s nama. Zar ga mo-žemo primati u ruke koje čine nepravdu, otima- ju i ubijaju; koje su zatvorene za potrebite?! Zar

ga možemo blagovati ustima koja ogovaraju, kle- veću i vrijeđaju?!... Krist nam se darovao u euha-ristiji. Po nama on može biti proslavljen ili iznovapogrđivan i ubijen. Pozvani smo biti vjerodostojninositelji njegove prisutnosti u svijetu.

Slavko Slišković

Otajstvo euharistije razumijevase kroz »pretvorbu« Crkve: onikoji blaguju postaju »jedno tijeloi jedan duh«, međusobno i s

Kristom. Euharistija je, dakle, pričest zajednicom, Crkvom, i pričest Kristom.(A. C.)

T I J E L Oi K r v K r i s t o

v a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

Osma nedjelja kroz godinu 25. svibnja 2008.

O S M A n e d j e l j a

k r o z g o

d i n

Ulazna pjesma Ps 18,19-20Gospodin mi je zaštita,na polje me prostrano izvede,spasi me jer sam mu mio.

Zborna molitva

Gospodine,ravnaj tijekom svjetskih zbivanja:da živimo u miru te radosno i slobodnotebi služimo.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Bože, sve što ti prinosimo tvoj je poklon,a ti ga ipak primaš kao znak naše pažnje.Tvoji su darovi jedino što imamo:daj da nam donesu vječnu nagradu.Po Kristu.

Pričesna pjesma Ps 13,6Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro,pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjeg.

Popričesna molitva

Gospodine, nahranio si nas darom spasenja.Još te molimo: ovim otajstvom vremeniteokrepe privedi nas zajedništvu života s tobom.Po Kristu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 76 Gospodin mi je zaštita ili: 217 Bože, tvoj smo sveti narod (ŽV 7/2006.)Otpjevni ps.: Samo je u Bogu mir (psalmodijski tonus) Prinosna: 237 Mir svoj, o Bože Pričesna: Evo ja sam s vama

(ŽV 4/2006.) ili: 273 Nebo gori Završetak: 778 Marijo, svibnja kraljice

Prvo čitanje Iz 49,14-15 Tebe ja zaboraviti neću!

Čitanje Knjige proroka IzaijeSion reče: »Gospodin me ostavi,Gospod me zaboravi.« Može li žena zabo-ravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedoutrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, Tebe ja zaboraviti neću.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 62,2-3.6-9Otpjev: Samo je u Bogu mir, dušo moja! Samo je u Bogu mir, dušo moja,samo je u njemu spasenje.Samo on je moja hrid i spasenje,utvrda moja: neću se pokolebati.

Samo je u Bogu mir, dušo moja,Samo je u njemu nada moja.Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebatiU Boga je spasenje moje i slava;Bog mi je hridina silna, utočište.U nj se, narode, uzdaj u svako doba;pred njim srca izlijevajte!

Drugo čitanje 1Kor 4,1-5 Gospodin će razotkriti nakane srdaca.Čitanje Prve poslanice

svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo:Neka nas svatko smatra službenicimaKristovim i upraviteljima otajstava Božjih.A od upravitelja iziskuje se napokonda budu vjerni. Meni pak nije nimalodo toga da me sudite vi ili bilo kojiljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim.Doista, ničega sebi nisam svjestan,no time nisam opravdan:moj je sudac Gospodin.Zato ne sudite ništa prije vremenadok ne dođe Gospodin

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog nas je u Kristu obdario novim ži-votom. Obnavljajući svoje poklonstvo pred njimuputimo mu svoje molitve, zajedno govoreći:

Otkrij nam, Gospodine, radost življenja.1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: da živeći Kri-

stovo evanđelje i pouzdajući se u tvoju očinskuljubav, bude zajednica istinskoga zajedništvai ljubavi za svakoga čovjeka, molimo te.

2. Za pastire Crkve: da nesebičnošću svogasluženja i predanja budu tvome naroduprimjer vjere i nade u vječni život, molimo te.

3. Za sve umorne od životnih teškoća: pomozi imotkriti smisao trpljenja, a kršćane nadahni da imbudu blizi po djelotvornoj ljubavi, molimo te.

4. Za one koji su životni poziv našli u služenjudrugima u bolnicama i ustanovama skrbi:njihovo služenje prodahni darom nesebičneljubavi, molimo te.

5. Za ovu sabranu zajednicu vjernika:oslobodi nas navezanosti na zemaljska dobrai daj nam svakodnevno se oduševljavativrjednotama koje ne prolaze, molimo te.

Gospodine Bože, ti si nam darovao zemaljski životkao put u vječnost. Molimo te, svjetlom svoga

Duha usmjeravaj naša htijenja i upravljaj našeželje k prihvaćanju tvoje volje da bismo spoznaliistinsku radost življenja. Po Kristu.

O S MA

n e d j el j a k r oz

g o d i n u

koji će iznijeti na vidjelo što je sakrivenou tami i razotkriti nakane srdaca.I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Heb 4,12Živa je riječ Božja i djelotvorna;prosuđuje nakane i misli srca.


Ne budite zabrinuti za sutra.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Nitko ne može služiti dvojici gospodara.Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti;ili će uz jednoga prianjati, a drugogaprezirati. Ne možete služiti Bogui bogatstvu.Zato vam kažem: Ne budite zabrinutiza život svoj: što ćete jesti, što ćete piti;ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar

život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanjuniti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vašnebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?A tko od vas zabrinutošću može svomestasu dodati jedan lakat? I za odijelo što stezabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kakorastu! Ne muče se niti predu.A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojojslavi ne zaodjenu kao jedan od njih.Pa ako travu poljsku, koja danas jesta sutra se u peć baca, Bog tako odijeva,neće li još više vas, malovjerni?Nemojte dakle zabrinuto govoriti:‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to poganiištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve topotrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvoi pravednost njegovu, a sve će vam se osta-lo dodati. Ne budite dakle zabrinutiza sutra. Sutra će se samo brinuti za se.Dosta je svakom danu zla njegova.«Riječ Gospodnja.

Ne budite zabrinuti za život svoj. Tražite najprije Kraljevstvonebesko, a sve će vam se ostalo nadodati.(C. Mattioli, 1958.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

O S M A n e d e l a

k r o z o

d i n

K ako čudno prostorima naše nutrine odzva-njaju Isusove misli koje nam zbore: »Ne budite zabrinuti za svoj život!« U nama kao

da se stvara neizbježan osjećaj šutnje i nemoći koja izvire iz neshvaćanja i nerazumijevanja Isuso- vih riječi i njegovoga stava. U ovo vrijeme mnogiod nas nose u sebi strepnju pred budućnošću, bli-skom i daljnjom. Kako ići naprijed, kako prehranitiobitelj, kako zaraditi za život, sačuvati i naći radnomjesto, kako se izboriti za djelić mjesta i dostojan-

stva pod kapom varljive zakonitosti tržišta i do- bitka? Zabrinutost, ništa drugo nego zabrinutostprolazi našim mislima, osjećajima, razgovorima,odnosima. Zabrinutost za »goli život«.

A Isus s druge strane, neočekivano ali odlučnoporučuje da ne budemo zabrinuti ni što ćemo jesti,ni što ćemo piti, niti u što ćemo se obući. Poziva nasda se ugledamo na ptice nebeske i na poljske ljilja-ne, da poput njih ostvarujemo svoju egzistenciju.

Briga za smisaoU koji pretinac srca i misli smjestiti današnje evan-đelje koje se čini suprotnim svim našim težnjamai svemu što oko sebe doživljavamo? Na koji ga na-čin prihvatiti i kako kroz njega i po njemu vidjeti iostvariti iskorak k dubljemu shvaćanju onoga za či-me svi žudimo, za dobrim i mirnim životom? Nijemoguće da Isus nije uviđao i shvaćao stvarnost ži- vota u koju je i on kao čovjek bio uronjen: u stvar-nost borbe za egzistenciju. Zar je, dakle, bio samo

običan sanjar koji je puno nudio i obećavao, a za-pravo ništa nije bilo ostvarivo?Naše nam susretanje s Isusom kroz život u krš-

ćanskoj zajednici govori da on nije bio izgubljen u vremenu i prostoru i da je oštroumno pronicao taj-ne čovjekova života, i sam se s njima susrećući. Sna-gom svoga poslanja za objavu Očeve zauzetosti začovjeka i sviješću da je došao kako bi čovjek imao ži- vot u izobilju, Isus je pokušao ljudima prenijeti jed-no drukčije i novo iskustvo vrjednovanja i življenja

života. To novo iskustvo daje pravu vrijednost cje-lovitosti ljudskih težnja i traženja, nasuprot nedo-rečenosti pojedinih naizgled blještavih trenutaka.Čovjekova briga za život nerijetko je izričaj njegovetragičnosti: što se više sām svojim snagama želi pri- bližiti osmišljavanju života, to mu smisao i ljepotaživljenja sve više izmiču i pretvaraju ga u čovjeka za-tvorenoga samom sebi, drugima oko sebe i Bogu.

Zato Isus svojim životom i djelovanjem želi čo- vjeku ne samo vratiti vjeru u smisao života, negomu želi pokazati put i način njegova otkrivanja, ko-liko god taj put bio težak.

Isusove prispodobe o životu ptica i ljepoti ljilja-na slikoviti su izričaj temeljne poruke: život nemasvoje ishodište u nama samima, premda se u namai kroz nas očituje, nego je dar. Život je dar. A dar usebi nosi logiku nenužnosti i neuvjetovanosti, tj. nepodliježe logici korisnosti i zadovoljavanja potreba,nego je plod nutarnje povezanosti koja želi biti po-svjedočena i koja se želi izreći, koja želi biti oživlje-na. Toj logici dara svakako pripada i logika prepo-znavanja onoga koji daruje i onoga što se daruje. Tapovezanost i to prepoznavanje koji se ostvaruju uprostoru čovjekove slobode daju smisao ne samodaru nego i onome što mi zovemo život.

Zabrinutost za život i ozbiljnost življenja

Ako Bog travu poljsku i ljiljane ljepotom odijeva,koliko li će više vas…

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

O S MA


g o d i n u

Povjeriti se smisluStoga nam današnje evanđelje otvara put k otkriva-nju središnjosti euharistije u našemu životu preko

ponovnoga otkrivanja temeljne vrijednosti činjeni-ce da naš život nije samo plod dara naših rodite-lja, nego da je, prije svega, dar živoga Boga te dasmisao života ne proizlazi iz toga koliko smo uspje-li ostvariti, zaraditi, koliko posjedujemo, na koje-mu smo stupnju društvene ljestvice, nego iz vje-re da smo zamilovani i ljubljeni u Isusu Kristu. Tanam vjera omogućuje da i onda kad se nad otkuca- je naših srdaca nadviju tmasti oblaci briga i nevo-lja koji zatamnjuju ljepotu življenja, i kada se čini

da život nema vrijednosti, jer se nisu ostvarila našaočekivanja, duboko udahnemo zrak životne nadekoja nam govori da Otac neće dopustiti da propad-nemo, da će se brinuti i brine za nas i da nam ondaruje i pokazuje u čemu su smisao i ljepota življe-nja. Jer, kako veli papa Benedikt XVI., »kršćanski vjerovati znači povjeriti se smislu koji nosi mene isvijet, uzeti ga kao čvrsti temelj na kojemu mogu bez straha stajati. Kršćanska vjera znači opciju zato da je ono što se ne može očima vidjeti zbiljskijeod onoga što se može vidjeti.«

Da bi se ta vjera mogla živjeti potrebna je ne sa-mo otvorenost životu nego i povjerenje u Božju blizi-nu po Isusu Kristu, povjerenje koje svoj temelj nala-zi u vjeri da Otac nebeski zna što nam treba. Ta vjeranas razlikuje od onih koji ne vjeruju i koji misle daće do smisla doći polazeći od zadovoljenja svojih po-treba. Tek dajući svoje povjerenje temeljnome smi-

slu čovjek pravo uviđa koje su stvarne životne potrebe. Zato smo pozvani najprije tražiti »Kraljevstvo ipravednost njegovu«, a to znači Božju prisutnost u

našemu životu i našim odnosima da bismo osjetilii razumjeli, premda i kroz križ, čemu i kako živjeti.Tražeći i naviještajući Kraljevstvo i Isus se našao naputu do Golgote, ali samo ga je taj put uveo u radostuskrsnoga jutra i poruke svojim učenicima da se ne boje. A mi, kako kroz Nehljudovo razmišljanje govo-ri Tolstoj u romanu »Uskrsnuće«, »tražimo drugo iočevidno ga ne nalazimo«.

Promatrajući vlastiti život u svjetlu ovakvogapromišljanja postaje nam jasno da Isusov govor

ne samo da nije daleko od stvarnosti, nego da joj je bliži i zapravo utemeljujući. Na tom je temeljumoguće graditi i živjeti odnose, i voditi poslove, i brinuti o svemu onome što nam se čini važnim, aline brinući se brigom koja je beznadna, koja ne vi-di dalje od potreba koje se sada i ovdje čine nužni-ma, a zapravo su izričaj čovjekova nemirnoga srca.Upravo u svjetlu toga životnog stava stvari u životudobivaju prave orise i pravo mjesto, a Isusove rije-či postaju riječi za život.

Tu Očevu brigu za naš život kušamo i u slav-lju euharistije koja je hrana za nas. Neka nam sto-ga slavlje euharistije pomogne da kroz logiku daraeuharistije ostvarimo novi i dublji pogled na svoj ži- vot, u temeljnome uvjerenju da poteškoće i nevo-lje ne mogu zasjeniti vrijednost života te nam otvorioči za kršćanski pristup tome neizmjernom daru.

Željko Tanjić

Gospodin sudi nakane srdaca uz: 1Kor 4,1-5ODJECI e Odgovarajući na podjele u korintskoj Crkvi, Pavao naglašava da susvi navjestitelji samo »službenici Kristovi i upravitelji otajstava Božjih«(1Kor 4,1-5) te počinje govoriti o svojoj ulozi navjestitelja, o svome po-slanju i svojoj vjernosti Bogu (4,3). U tome on s punim pouzdanjemstoji pred Bogom i odriče pravo ljudskome sudu. »Ljudski dan« što gaapostol spominje, ironično podsjeća na »Dan Gospodnji« kao dan ko-načnoga suda (1,8). Podjela u Crkvi koja dovodi do osude Božjega gla-snika zapravo je pobuna protiv Boga i preuzimanje Božje uloge suca,

jer samo on može »suditi ono što je skriveno u ljudima« (Rim 2,16), onće »iznijeti na vidjelo« i »razotkrit će nakane srdaca« (1Kor 4,5).Darko Tepert

Posjedovanje dobara u sebikrije želju za neovisnošću. No, posjedovanje zarobljava buđenjem jošveće želje za neovisnošću. Tako željaza slobodom rađa robovanjem.Ovisnost o Bogu jedina je neovis-nost, jer Bog ne zarobljava. (S. K.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Pnz 11,18.26-28.32Gle! Nudim vam blagoslov i prokletstvo.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakonaMojsije reče narodu: »Utisnite ove mojeriječi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ihprivežite na svoju ruku; neka vam budu kaozapis među očima! Gle! Nudim vam danasblagoslov i prokletstvo: blagoslov, budeteli slušali zapovijedi Gospodina, Boga svo-ga, koje vam danas dajem; a prokletstvo,ne budete li slušali zapovijedi Gospodina,Boga svoga, nego sađete s puta koji vamdanas određujem te pođete za drugimbogovima kojih niste poznavali.Ali držite i vršite sve zakone i uredbekoje vam danas izlažem.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 31,2-4.17.25

Otpjev: Budi mi, Gospodine, hrid zaštite! Tebi se, Gospodine, utječem,o da se ne postidim nikada:u svojoj me pravdi izbavi!Prikloni k meni uho svoje!

Pohiti da me oslobodiš!Budi mi hrid zaštite.Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,radi svoga imena vodi me i ravnaj.

Rasvijetli lice nad slugom svojim,po svojoj me dobroti spasi.Budite hrabri i jaka srca,svi koji se u Gospodina uzdate!

Drugo čitanje Rim 3,21-25a.28

Čovjek se opravdava vjerom bez djela Zakona.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Sada se pak izvan Zakona očitovalapravednost Božja, posvjedočena Zakonomi Prorocima, pravednost Božja po vjeri Isusa

Deveta nedjelja kroz godinu 1. lipnja 2008.

Ulazna pjesma Ps 25,16.18Pogledaj me i smiluj se meni, Gospodine, jer osamljen sam i nevoljan. Vidi nevolju moju i mukui oprosti sve grijehe moje.

Zborna molitva

Tvoj se promisao, Gospodine,u odlukama ne vara: ukloni što nam je štetno,udijeli što pomaže za vremeniti i vječni život.Po Gospodinu.

Darovna molitva

S pouzdanjem i darovima, Gospodine,pristupamo tvom oltaru da služimotvojim otajstvima. Molimo te,obdari nas milošću i očisti od grijeha,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Ps 17,6Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit:prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Popričesna molitva

Gospodine, ti nas hraniš tijelom i krvljusvoga Sina: vodi nas svojim Duhomda te ne priznajemo smo riječju i jezikom, već djelom i istinomte zaslužimo ući u kraljevstvo nebesko,po Kristu, Gospodinu našemu.


Ulazna: 167 O Stvoritelju ljudi (1. kitica)Otpjevni ps.: 97 Budi mi, Gospodine

ili: gl. prilog str. 39 Prinosna: 167 O Stvoritelju ljudi

(2. kitica) Pričesna: 186 Sva ljubavi mi, Isuse Završetak: 175 O Srce, Sina Božjega

D E V E T A

n e d j e l j a k r o z

g o d i n

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

Molitva vjernikaSvemogućemu Ocu, koji nas po Kristovu

evanđelju poziva na djela, uputimo svoje molitve:1. Za Crkvu koju si sazdao na stijeni: vodi je svjetlom Duha Svetoga da svojompostojanošću u življenju evanđelja budemjesto spasenja za sve ljude, molimo te.

2. Za pastire Crkve: trajno ih nadahnjujda životom svjedoče ono što riječjupropovijedaju, molimo te.

3. Za sve koji su uključeni u pastoralno poslanjeCrkve: ne dopusti da brige i poslovi u njimaugase žar ljubavi prema tebi i bližnjima,molimo te.

4. Za nas, tvojim Duhom ovdje sabrane: pomozinam da u životnim kušnjama i dvojbama utebi pronađemo oslonac i utjehu, molimo te.

5. Za preminulu braću i sestre: učini ih dionicimavječnoga blaženstva, molimo te.

Svemogući Bože,ti si nam u svome Sinu pokazao put spasenja

i poučio nas nesebičnoj ljubavi prema svimljudima. Daj nam trajno hoditi putem kojim nas jepoveo on, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Krista, prema svima koji vjeruju.Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješilii potrebna im je slava Božja; opravdani subesplatno, njegovom milošću po otkuplje-nju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložioda krvlju svojom bude pomirilište po vjeri.Smatramo zaista da se čovjek opravdavavjerom bez djelâ Zakona.Riječ Gospodnja.


Ja sam trs, vi loze, govori Gospodin;tko ostaje u meni i ja u njemu,taj donosi mnogo roda.

Evanđelje Mt 7,21-27 Kuća sagrađena na stijeni i kuća sagrađena na pijesku.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki kojimi govori: ’Gospodine, Gospodine!’, negoonaj koji vrši volju Oca mojega, koji je nanebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati:’Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvojeime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili,u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tadaću im kazati: ’Nikad vas nisam poznavao!Nosite se od mene, vi bezakonici!’

Stoga, tko god sluša ove moje riječii izvršava ih, bit će kao mudar čovjekkoji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša,navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče sena tu kuću, ali ona ne pada. Jer – uteme-ljena je na stijeni.Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi,a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagra-di kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navalebujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću

i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.«Riječ Gospodnja.

DE V E T A


g o d i n u

Onaj tko vrši volju Oca mojega, taj će ući u Kraljevstvo nebesko.(Đ. Seder, 1988.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

Svi su potrebni opravdanja uz: Rim 3,21-25a.28-30ODJECIRi ečiNakon što je pokazao da su svi grješni i potrebni opravdanja – kako po-gani, tako i Židovi (Rim 3,9-20) – Pavao naglašava da se Božja praved-nost, to jest opravdanje koje dolazi od Boga, očitovalo »izvan Zakona«(3,21). Židovski Zakon za kršćane nije sredstvo opravdanja i spasenja.Opravdanje i spasenje ostvaruju se vjerom u Isusa Krista, besplatno,njegovom milošću (3,22-24). Taj je dar ipak naviješten »Zakonom i Pro-rocima« (3,21), pri čemu Zakon označava Petoknjižje, a Proroci većinupovijesnih te proročke knjige Staroga zavjeta. Tako čitav Stari zavjetpostaje mjesto objave otkupljenja u Isusu Kristu, koje se događa njego-vom krvlju, što od samoga Krista čini Pomirilište (3,25), namjesto onogahramskog. Njime su svi opravdani (3,28-30).

Darko Tepert

DE V E T A


g o d i n u

Dragi prijatelju, mijenjaj praksu…Iz drugih Kristovih riječi (npr. Mt 6,1-6) zna-mo da se »nevjera prakse« sastoji ponajpri- jeu pogrješnoj nakani: »pastoralcu« nije napameti Krist i njegova poruka, nego vlasti-ta slava, pokazati se pred ljudima, dati im doznanja kako on puno radi, kako je aktivan.Koliki su takvi aktivni »pastoralci« izgorjelii otupjeli duhovno (svećenici i obiteljski lju-di), tješeći sebe i druge da ih izjeda revnostza kraljevstvo Božje, a u stvarnosti ih je izjelarevnost za vlastiti ego. Neka nam dakle budedopušteno sažeti sljedeća načela.

Prvo, tko se duhovno ne izgrađuje i duhov-no sebe zapušta, njegova praksa nije Kristova,nego praksa egoizma. Stoga, dragi prijatelju,mijenjaj praksu dok nije prekasno, dok se nedogodi »velika ruševina« u tvomu svećeniš-tvu, u tvojoj obitelji.

Drugo, »nevjera prakse« očituje se u tomešto »pastoralac« odustaje od kritičkoga pro-mišljanja svoje prakse. Kritički ovdje ne zna-

či samo razumski, teološki, što je također jako važno, nego ponajprije promišljanje s IsusomKristom i njegovim tijelom, Crkvom. Praksatako može biti sjajna i prekrasna a da izgubidodir s Isusom Kristom i životom Crkve.

Treće, sveti Bernard iz Clairvauxa razlikuje caritas effectiva i caritas affectiva. »Cari-tas effectiva« jest djelatna izvanjska ljubav,ljubav djela, a »caritas affectiva« čuvstvenanutarnja ljubav, ljubav predanja. Obje su vr-ste ljubavi važne. No, sveti Bernard takođerprimjećuje kako postoji opasnost kod vjerni-ka da afektivnu, čuvstvenu ljubav reducirajuna »efikasnu« i praktičnu ljubav, koja se ogra-ničila određenim djelima, u smislu: »Odradiosam što sam morao i to je dokaz moje ljubavi prema Bogu i bližnjemu«. Suprotno tomu,afektivna, čuvstvena ljubav nema granica, nemože se ‘strpati’ u djela i praksu. Ona se do-duše ostvaruje u praksi, ali ostaje trajno većaod svake prakse te zato zahtijeva uvijek novaostvarenja.

Nismo li možda danas svi postali praktič-ni i »pastoralci« jer nam nedostaje afektivna,čuvstvena ljubav prema Bogu i bližnjemu? Neprikriva li naša praksa nestanak takve afek-tivne, čuvstvene ljubavi? Zato: mijenjaj svoju

»efikasnu«, djelatnu ljubav ako ona guši i uni-štava tvoju afektivnu, čuvstvenu ljubav premaBogu i bližnjemu. I za kraj, budimo zahvalniIsusu Kristu što ne kritizira samo kršćanskuteoriju ( Mt 25,31-46), nego i praksu…

Ivica Raguž

Stijena je znak sigurnostii čvrstine, ali i znak oskudnostii neplodnosti. Oslanjati životna stijenu koja ne pruža životaznači pouzdati se većma u Boganego u svoju snagu i mudrost.

Život s Bogom jest život nastijeni.(T. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

U DUHUi istini

36

U VODNI OBREDI

Slavlje započinje pjevanjem antifone Ako danasglas mu čujete, ne budite srca tvrda,uz Ps 95 :Dođite, kličimo Gospodinu (v. PGPN 111). Doksolist i zajednica pjevaju, predvoditelj slavljaulazi u crkvu. Iskazavši počast oltaru, započi-nje bogoslužje.

P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.O. Amen.P. Gospodin, koji nam je darovao riječ života, bio sa svima vama.O. I s duhom tvojim.

Predvoditelj zatim uvede u slavlje ovimili sličnim riječima:Braćo i sestre, Božjom riječju pozvani, u ovomsvetom susretu iskazujemo hvalu Bogu na darunjegove riječi. Svoga Sina poslao nam je kao Ri- ječ koja se nastanila u nama. Riječ Gospodnjaneka bude živa stvarnost među nama da bismonjezinom snagom oživljeni uzmogli biti njezi-nim vjernim nasljedovateljima. Slijedi kraća šutnja.

PRIPRAVA PUTA R IJEČI KOJA DOLAZI

Svi sjednu te nakon trenutaka šutnje započne ti-ha instrumentalna glazba. Dvoje čitača, ne uzla- zeći na ambon nego s drugog prikladnog mjesta,meditativno izgovaraju sljedeće tekstove kao po-ticaj na otvorenost »Riječi koja dolazi«.

Čitač I.:Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,nauči me svojim stazama!Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj:

Čitač II.:Prepusti Gospodinu putove svoje,u njega se uzdaj i on će sve voditi.Pravda će tvoja zasjati k’o svjetlost

i tvoje pravo k’o sunce podnevno.Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,on je pomoć i uzdanje naše.Čitač I.:Čemu da se nadam, Gospode?Sva je nada moja u tebi!Šutim i s nadom bdijem,da riječ tvoju čujem.Čitač II.:

U srce pohranih riječ tvojuda protiv tebe ne sagriješim.Blagoslovljen si, Gospodine,nauči me svojim pravilima.Razmišljat ću o naredbama tvojimi putove ću tvoje razmatrat’.Uživat ću u pravilima tvojim,riječi tvojih zaboraviti neću.Orgulje prestanu svirati, a svi neko vrijemeostanu u tišini.

INTRONIZACIJA KNJIGE E VANĐELJA

Svi ustanu. Predsjedatelj pođe k vratimacrkve, gdje je prethodno pripravljenevanđelistar. Uzme evanđelistar te,uzdignuvši ga, poklikne:P. Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori mi vrata,ući ću k njemu i večerati s njim,i on sa mnom. Svi odgovore poklikom, pjevajući:Govori Gospodine, sluga tvoj sluša,ti imaš riječi života vječnoga.

Gospodnja riječ – svjetlo životaPriloženi obrazac priređen je kao prigodna Liturgija riječi. Uz manje prilagodbe

i nadopune, može poslužiti i kao slavljenički dio molitveno-katehetskoga susreta pomodelucelebratio catechetica. Tema je molitvenog susreta »Božja riječ – svjetlo života«te je preporučujemo za molitveni susret biblijske ili liturgijske skupine u župnoj zajednici.

s l a v l e

M O L I T V

E N O

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3737

M OL I T V E N O

S n i m i l a : s .

Z .

M i l i ć

Svećenik svečano nosi evanđelistar prema am-bonu. Pred njim može ići poslužnik s kadioni-kom, a pored njega dvojica poslužitelja sa svi-

jećama. Za to vrijeme, na jedan od uobičajenih psalamskih modusa, pjeva se poklik Aleluja sasljedećim antifonama:1. Gospodnja riječ nozi je mojoj svjetiljka

i svjetlo mojoj stazi.2. Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština,

ona su radost mome srcu.3. Licem svojim obasjaj slugu svoga

i nauči me pravilima svojim!

N AVJEŠTAJ EVANĐELJA

Predvoditelj došavši do ambona te položivšievanđelistar na ambon zapjeva poklik:P. Kada Jaganjac otvori sedmi pečat,

nasta tajac na nebu. Nakon kratke stanke proslijedi:Poslušajte, braćo i sestre,riječ Gospodnju iz evanđelja po Mateju.U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:»Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću nastijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne padaJer –utemeljena je na stijeni.Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi,a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradikuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice,duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona sesruši. I bijaše to ruševina velika.«Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvoosta zaneseno njegovim naukom.Riječ Gospodnja. Zajednica odgovori pjevajući:Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život,ti imaš riječi života vječnoga. Svi sjednu, a predvoditelj započne prikladnuhomiliju tumačeći naviješteni evanđeoski od-lomak i ističući snagu Kristove prisutnosti u

bogoslužju po riječi koja se naviješta. Nakonhomilije svi neko vrijeme ostanu u molitvenojšutnji i razmišljanju.

MOLITVENI ZAZIVI

P. Ocu nebeskom, koji je nekoć našim ocimagovorio po prorocima a nama progovorio usvome Sinu, uputimo svoje molitve:

1. Oče nebeski, ti si rekao »Čuj, Izraele, Gos-podin je Bog naš. Ljubi Gospodina Boga svo-ga svom dušom svojom i svom snagom svojom.« Osnaži nas da odanu ljubav prema tebiposvjedočimo djelatnom ljubavlju prema svojim bližnjima, molimo te.2. Oče nebeski, ti se rekao »Tko riječ moju slu-ša, spokojno živi, bez straha od zla«. Obdarinas svojim Duhom da ustrajno slijedimo puttvojih zapovijedi, molimo te.3. Oče nebeski, ti si rekao: »Poslušaj, narodemoj, moju nauku; prikloni uho riječima ustamojih«. Udijeli svojoj Crkvi evanđeoske mu-drosti da se tvojom riječju hrani i vjerno jepropovijeda tvojim vjernicima, molimo te.4. Oče nebeski, tvoj Sin, Riječ nastanjen me-đu nama, posvjedočio nam je: »Riječi koja sam vam govorio Duh su i život«. Obdari nas odvaž-nošću za život evanđelja, kako bismo svoj dommogli graditi na čvrstoj stijeni, molimo te. Mogu se dodati i drugi zazivi. Na kraju svi zajedno mole Molitvu Gospodnju a predvodi-telj zaključi molitvom:P. Bože, izvore svakoga dobra,poučio si nas svojom riječjui obdario nas Duhom mudrosti da tvoj glasuvijek umijemo čuti.Prati nas trajno svojom dobrotomda nam tvoja riječ bude svjetlo na putu životate jednom prispijemo onamogdje ćemo vječno klicati tvome veličanstvu,po Kristu, Gospodinu našemu.

BLAGOSLOV I OTPUST

Bogoslužje završi uobičajenim blagoslovomi otpustom zajednice.

Priređeno prema: Rivista di pastorale liturgica 39(2001) 3, prilog 27-31.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Hvaljen i slavljen dovijekaPripjevni psalam za blagdan Presvetog Trojstva

Stipica Grgat

p r i l o g

G L A Z B E N I

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

Budi mi, Gospodine, hrid zaštitePripjevni psalam za 9. nedjelju kroz godinu

Stipica Grgat

pr i l o g

GL A Z B E NI

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


O pojednostavljivanju liturgije

Poštovano Uredništvo, u nastojanju za skla-dnim slavljenjem liturgijskih čina počestoosjetim teškoću i pastoralnu neprimjenjivost pojedinih liturgijskih slavlja ili pojedinih li-turgijskih knjiga, npr. novoga Reda blago-slova. Potreba njihova pojednostavljivanja,radi njihova »lakšega razumijevanja«, uvo-di nas u raskorak s liturgijskim odredbama. Ne bi li u pripravljanju liturgijskih knjiga tre-balo više paziti na pastoralni kontekst i kon-kretne potrebe svagdašnjega života?

J. B., župnik

Liturgija Crkve po svome je sadržaju slojevitazbiljnost. Definiramo je kroz otajstvenost, krozBožje djelovanje posredovano snagom Duha,

pa postaje sasvim jasno da bogatstvo zbilje koju litur-gija u sebi nosi prelazi okvire obredne geste i obrednestrukture slavlja. Liturgijski obred nema pretenziju upotpunosti obuhvatiti slavljeno otajstvo ili bezrezer- vno pokazati njegovo značenje.

U iskušenju da slavlja koja priređujemo buduna vidljiv način i u istome trenutku ‘efektna’, nerijetko se upuštamo u jedan od dvaju liturgiji nepri-padnih oblika pojednostavljivanja. Prvi je način dase obrednu gestu pokušaunutar samoga slavljatumačiti , učiniti je ‘jasnom’ kroz riječ koja će joj da-ti značenje. Tako obredna dinamika, koja posredujedogađajnost otajstva, biva prekinuta tumačenjem,zadržavanjem na manje razumljivome, čime se gubi nit o onom što je bit i središte otajstvene zbilje.

Sām je naime obred najjasniji tumač obrednosti.Tumačenje i pojašnjenje mogu ukazati na znače-nje obredne geste, no, to je tumačenje gotovo uvijek usmjereno kroz jednostranost i trenutnost ne-čijega pristupa i razumijevanja, pa je lako upasti uzamku u kojoj tumačenje i razumijevanje zaprije-če put iskustvu Božje otajstvene zbilje. Nedostatakliturgijske inicijacije i kateheze, koje bi trebale na-ći važno mjesto unutar pastoralne brige i biti pret-postavka slavlju, ne može biti nadomješten tuma-

čenjem unutar slavlja.Drugi način kojim se pokušava postići ‘jasno-ća’ liturgijskih slavlja usmjeren je na pojednostav-

ljivanje obrednih čina. Počesto nije znano kojim se

kriterijima pojedinci vode u preuzetnoj slobodi pojednostavljivanja. Pogled u praksu pokazuje da sepojednostavljivanje ipak ne ravna načelnom željomza jasnoćom i za razumijevanjem otajstva, nego zalakoćom i manjom zahtjevnošću u vršenju obreda.

Prizivi na »konkretnost pastorala« i na nepredvidivost svakodnevnoga života te misao da je obred-na struktura stvarana za neko »idealno i imaginarnoslavlje« koje je »daleko od svagdašnjega života«, po-kazuju svu ironiju pokušaja opravdavanja slobode

kojom pojedinci pristupaju obrednome tkivu. Isku-stvo nas života uvjerava da »ništa nije tako apstrak-tno kao izrazsvakodnevni život«(G. Angelini). Na-stojanje za pojednostavljivanjem onoga što je u sebislojevito i nikad u potpunosti obuhvatljivo put je bijega od bîti i od zahtjevnosti koja izvire iz susreta snjom. Ako je želja Sabora bila da se liturgijski činiCrkve odlikuju »plemenitom jednostavnošću« (no-bili simplicitate fulgeat, SC 34), to ne znači da je sva-komu danas sloboda njihova reduciranja. Plemenita

jednostavnost, usmjerena k dostojanstvu slavljenja,ima biti zamjetljiva u svakome slavlju, kako u ono-me koje okuplja malu zajednicu vjernika u tjednesvagdane, tako i u ‘svečanim’ slavljima na velikim ili blagdanskim okupljanjima zajednice.

Mjerenje ‘uspjeha’ slavlja trajno je iskušenjekoje znade zahvatiti pastoralne radnike i predsje-datelje slavlja. ‘Uspješnost’ ne može biti vrjednova-na mjerilima drugih okupljanja. Na nekim (nelitur-gijskim) skupovima aktivnost sudionika i jasnoća

njihova razumijevanja mjeri se kroz jednodušnostpoklikā ili kroz pozornost usmjerenu na glavnogaaktera skupa. Nasuprot takvoj uspješnosti, unutarliturgijske logike, koja otvara vrata doživljaju otaj-stvene zbilje, jednodušnost radosne šutnje vjerni- ji je pokazatelj razumijevanja i sudjelovanja negoli jednodušnost pjesme i poklika oko čega se poče-sto trudimo. Pojednostavljivanje i tumačenje obre-da možda može dovesti do zanosnoga klicanja, ra-zumijevanja, znanja… Nisu li, međutim, ti ‘efekti’

stavljeni ispred smisla liturgije koja posreduje isku-stvo otajstva, nesvediva na kategorije razumijeva-nja i jasnoće?

8/15/2019 Živo vrelo 2008





Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević, Ivan Ćurić,msgr. Ivan Šaško, msgr. Antun Škvorčević,Ivica Žižić






živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD

BiH, SRB, MNE: 30 EURZa pretplatnike s deset i više primjerakaodobravamo popust od 10%.





iz naših izdanja:



tel.: 01 3097 117faks: 01 3097 118




304 str.65 kn

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I



NOV O ! N O V

O ! N O V O !

N O V

O !

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008




UDK 282

ISSN 1331-21702008

o d

8

. l i p n

j a d o

5

. s r p n

j a 2 0 0 8

.

GOVOR

LITURGIJSKI S I M B O L I Č K I

8/15/2019 Živo vrelo 2008



urednikova riječ

Nemoć i snaga simbola

naša tema: liturgijski simbolički govor

Antropološka žarišta obrednogasimbolizma,Ivica Žižić Liturgija je mjesto susreta s Otajstvom,

Ante Crnčević

Razumijevanje simbola u kršćanskomekomunikacijskom ključu, Ivan Šaško

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: A. VučkoI. Raguž, Ž. Tanjić, S. Slišković

Deseta nedjelja kroz godinu

Jedanaesta nedjelja kroz godinu

Dvanaesta nedjelja kroz godinu

Rođenje svetog Ivana Krstitelja

Sveti Petar i Pavao, apostoli

u duhu i istini

Liturgija i ikonografija svetaca

Glazbeni prilog

trenutak

Slavlje euharistije na velikimskupovima vjernika

2

16

1

40

36

Per signa sensibila

S pravom se bogoslužje naziva vršenjem Kri-stove svećeničke službe; u njemu se pomoćuosjetilnih znakova ( per signa sensibila) ozna-čuje i na način svojstven pojedinom znakuudjelotvoruje posvećenje čovjeka.

Liturgijskom se obnovom tekstovi i obre-di imaju tako urediti da jasnije izraze svetinjekoje oni označuju te da ih kršćanski narod,koliko je to moguće, uzmogne lako shvatiti i

u njima sudjelovati punim, djelatnim i zajed-nici svojstvenim slavljem.

Neka obredi blistaju plemenitom jedno-stavnošću, neka zahvaljujući kratkoći budu jasni, neka izbjegavaju nepotrebna ponav-ljanja te budu prilagođeni mogućnosti shva-ćanja vjernikā tako da im općenito neće tre-bati mnoga razjašnjenja.

Sacrosanctum Concilium, 7, 21, 34.

Obredno-simbolički put u Otajstvo.(detalj mozaika iz mauzoleja Galla Placidia, Ravenna )

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K O V A

i j e č


živo vrelo

Nemoć i snaga simbola

aslov istaknut na koricama ovoga broja Živoga vrela, »Liturgijskisimbolički govor«, uvodi nas u svijet simbola, u liturgijsku zbilju ko-

ja je simbolička, doživljajna naiskustvu čina. No, naslov nas može dovesti i u zabludu shvaćanja: simboli naime ne govore, oni posreduju,uprisutnjuju otajstvenu zbilju s kojom združuju naše liturgijske činei riječi. Zato je i šutnja simbol. U liturgiji je i sama riječ simbol, no nezbog govora kroz koji je čujemo, nego zbog otajstva koje se uprisutnju-

je kroz snagu riječi. Simboli nadvisuju govor. Oni ‘govore’ time što čine, ostva-ruju, djeluju.Svi elementi liturgijske obrednosti, ‘zamjetljive’ kroz iskustvo ljudskih osje-

tila – okupljena zajednica, vršitelji pojedinih služba, prostor slavlja, vrijeme, či-ni, geste, riječi, šutnja, glazba, poklici, tijelo, ruho, predmeti, blagovanje, miris,dodir, stavovi i kretnje tijela, gledanje, slušanje – ne nalaze svoje osmišljenjeu obrednosti nego u otkrivanju druge strane liturgijskoga lica, u otajstvu spa-senja koje daje smisao sveukupnoj obrednosti. Zato je obrednost simboličkastvarnost. Liturgijski simboli tvore zasebnu ‘sintaksu’ i ‘gramatiku’ čiji smisaoi logika izranjaju iz otajstva spasenja koje se u liturgiji daruje – no, ne snagom

simbola ili vidljivoga znaka, nego snagom Otajstva. Izdvajajući simbole iz litur-gijskoga okvira u kojemu se događa Otajstvo Boga, oni pokazuju svu svoju slabost, nemoć, nejasnoću ili pak podložnost višeznačju i raznolikosti tumačenja ishvaćanja. Tako neki znak u svagdanjemu životu može biti beznačajan, nevri- jedan spomena i primjećivanja, a u liturgiji može primiti smisao susreta s tran-scendentnošću, s Božjim otajstvom. Smisao simbola nije dakle u značenju kojeoni imaju u redu stvorenja ili u svagdanjemu životu, nego u mjestu koje zauzi-maju u Božjoj samoobjavi u kojoj se Bog očituje po vidljivim znakovima. Go- vor o liturgijskim simbolima nužno pretpostavlja govor o otajstvu vjere, o Bogui njegovu djelu spasenja.

Premda se ljudska spoznaja i komunikacija uvelike služe neverbalnim govorom, čini se da u liturgiji, koja počiva na simbolima, ne dajemo dovoljno pro-stora ‘govoru’ simbolā i simbolizaciji koju posreduju. Rado govorimo o simbo-lima, najavljujemo i tumačimo što bi nam oni u obredu trebali ‘značiti’, ali imne ostavljamo prostor da sami govore i čine. Zaboravljamo da oni tvore obred,obrednost, kao put uzbiljenja otajstva. Stavljamo ih u dijalektički odnos s litur-gijskom riječju, premda su u liturgiji i riječi i simboli dio iste gramatike i sintak-se. Sami simboli imaju puno više reći o nama i našim shvaćanjima, negoli mimožemo govoriti o njima i njihovim značenjima. Razmišljanja podarena u ovo-me broju Živoga vrela stoga se ne prepuštaju govoru o pojedinim simbolima i

njihovim značenjima, nego govore o simbolizaciji, o liturgijskome simboličko-me susretanju, koje govori i čini zbilju otajstva što ga u liturgiji slavimo.Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrelo

L I T UR

GI J S K I S I MB

OL I Č K I o

v or

prema ‘dubljim’, odnosno ‘višim’ ra-zinama. Štoviše, u arabeski mnogo-strukih značenja koja simbol spreže,

on se raspliće u rastvaranju beskraj-nih obzora smisla zahvaćajući čovje-ka u jedno cjelovito iskustvo. Tra-gom tih odnosa koje ustanovljuje,kroz spektar posredovanih značenjai vlastiti emotivni naboj kojim pobu-đuje neslućene odjeke, valja se upu-titi prema duhu simbola.

Duh simbola

i tijelo značenja Ako je istina da »svijet simbola ži- vi u nama«, na što osobito upozo-ravaju strukturalna antropologija ipsihoanaliza, mjesto ‘konkretizacije’simbola valja potražiti u samome čo- vjeku, tj. u njegovom iskustvu, u nje-govoj duhovno-tjelesnoj konstituciji i u kulturi u kojoj živi. Svjesni smo činjenice das kulturom mnogi simboli zamiru ili pak nanovo

uskrisavaju. Manje smo svjesni činjenice izvornesimboličke konstitucije ljudske svijesti i tijela. Pr- vo ustrojstvo simbola pripada upravo njima.

Obzirom na predodžbenu moć simbola, odno-sno spoznajnu vrijednost, vrijedi naglasiti njegovu mnogoznačnost i ikoničnost. »Simbol se možeusporediti s kristalom koji različito propušta svje-tlo, ovisno o plohi na koju svjetlo pada« (R. de Be-cker). Simbolu je svojstveno biti višeznačan i slikovit. On se u ljudskoj svijesti zrcali u mnogobrojnim

nijansama. Naime, njegova se dinamičnost osla-nja na neku vrstu teme s bezbrojnim varijacijama.Pepeo znači raspadljivost, smrtnost, ali i plodnost,život. Vatra i voda daju život, ali ga i uništavaju.Te se višestrukost i oprečnost otkrivaju simultanokada je riječ o svim vrstama simbola i simboličkihradnji, osiguravajući u isti mah progresiju znače-nja prema dubljim ili višim razinama.

Kod verbalnih simbola, poetskih slika i ko-načno ritualnih obrazaca izražavanja na djelu je

‘kontrakcija simbola’. Verbalni simboli, naimeusredotočuju sve sile svijesti putem slika koje evociraju da bi dosegnuli najdublje strukture

svijesti, te ujedno objavili najviše razine smisla.Usredotočujući pozornost privlačnošću svojih

oblika, simbol zahvaća čovjekovu imaginaciju vr-šeći stanovito ‘rasprsnuće’ značenjā koja među-tim ‘gravitiraju’ oko iste osi smisla. U tom seman-tičkom uzdignuću simbol obznanjuje epifanijucjeline unoseći čovjeka u svoj događaj. Poetska ilipak liturgijska riječ posreduje prije svakoga zna-čenja estetično iskustvo simboličke slike, a prije bilo kakve spoznaje unosi u ekstatično iskustvoodnosa. Zato su simboli sposobni kazivati ‘stvarduha’ aktualizirajući smisao sakrit u najdubljim

porama naše humanosti. No, simboli se ne zau-stavljaju na predodžbama, ma koliko bile bogateznačenjem i nabijene osjećajem. Simbol ‘pokreće’tijelo, tijelom izaziva i otkriva smisao te ga upisujeu svoje pokrete da bi se preobrazio u susret.

Simbolima čovjek otkriva svoju duhovnu kon-stituciju, u njima susreće drugoga. Romano Guar-dini će reći da je tijelo ‘simbol duha’, budući da je tjelesno i osjetno u svakom pogledu duhovno.Simbol ima spontanu moć poticaja na djelovanje

obzirom na unutrašnjost jer potiče na preobrazbu duha putem aktualizacije smisla zahvaćeno-ga osjetima. U neprestanoj osmozi unutarnjega i

Simbol je izvorno bio razdvojeni predmet. Ponovnim sjedinjenjemuspostavlja se i aktualizira iskonsko jedinstvo. Liturgijski obredni činisamo su dio zbilje koju tvore zajedno s Božjim otajstvom spasenja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema

L I T U R G I J S K I S I M B O L I Č K I

izvanjskoga, simbol otkriva tijelu duhovno, a du-hu osjetno ustrojstvo. I u tijelu simbol se artiku-lira kao princip cjeline i jedinstva. Simbolička ge-

sta utjelovljuje čitavo jastvo, a u isti mah otkrivaneiscrpne razine smisla. Gesta prispijeva u odnoss drugim te uvodi u poredak mnogostrukih raz-mjera. Emotivno nabijeni simboli tijela na najja-sniji način očituju estetsku paradigmu, koja pro-žima značenjski i pragmatični vid simbolizama. Ugestama se utjelovljuju smisao i odnos. Gesta in-ducira u smisao preko odnosa kojega ustanovljuje, a koji se vazda osjetno artikulira. On je ujed-no sinteza prisutnosti i njeno posredovanje. Ta

‘simbolička empatija’ kojom čovjek transcendiradoslovnu i površnu dimenziju stvarnosti, otvaraneslućene mogućnosti sveobuhvatnoga iskustva.Umjetnost i religija zasigurno su dva privilegira-na, ali ne i isključiva područja čovjekove simbolič-ke aktivnosti u kojima se geste, riječi i predodžbeisprepliću u slobodnom kretanju na svim područ- jima zbilje. Oni su sposobni ‘artikulirati osjećaje’i tako ‘pokrenuti’ tijelo, kazivati ‘stvar duha’ i ta-ko proniknuti skrivena bogatstva intuicije, imagi-

nacije, kreativnosti... U konačnici, simboli kazujuapsolutno. Zbog njihove aspiracije prema cjelini, jedinstvu, apsolutnome, valja se vratiti na izvori-šni kontekst simbola – na obred.

Simbolička ishodišta obreda Antropologija simbola nužno se okreće fenome-nologiji obreda unutar kojega simboli otjelovljuju

odnose s Transcendentnim. Svi simboli, naime,struje prema obredu ili pak u njemu prebivaju.Razumljivo je da na ovom mjestu ostavljamo postrani nesigurne klasifikacije simbolizama, koje nas mogu samo odvesti u pokušaj pojmovnogaovladavanja i u neprihvatljivo ispražnjenje smislasimbola. Moguće je, međutim, upozoriti na žariš-na mjesta simbolizama preko kojih i sam obredartikulira svoje središnje teme, a potom uočiti ne-ke simboličke dominante kršćanske obrednosti.

Prema nekim strukturalističkim tumačenji-ma (G. Durand), simboli se mogu razvrstati pre-ma cjelinama oko kojih gravitiraju. U sprezi slikai djelovanja, protosimboli se smještaju u biofizio-lošku sferu (položaj, prehrana, spolnost), teh-nološku (oruđe, predmeti) i društvenu (simbolistatusa, veličine i visine). Osim toga simboli bi-polarno konvergiraju u danji, odnosno noćni re-žim. Po tom shvaćanju simboli vezani uz ‘dubinu’,uz posuđe, prehranu, matrijarhalnu hraniteljsku

skrb pripadaju kozmičkom redu noći, dok danjikonvergiraju u posredovanje značenja ‘visine’ -preobražaja, djelatnosti i dominacije. Simboli cva-tu na području ‘primarnih elemenata’, na što je

Liturgija se, zbog prvenstva Otajstva, odlikuje jednostavnošću i jasnoćom obrednih čina.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrelo

L I T UR

GI J S K I S I MB

OL I Č K I o

v or

upozorio M. Eliade, poput uranskih (svjetlosnih)simbola, simbola centra ili pak ktonskih simbola(simbolizam kamenja, zemlje, plodnosti…). Reče-

na se konstelacija simbola, međutim, ne zaustavljana stereotipima kulture niti se u njima iscrpljuje.Oni su bez dvojbe sastavni dio obrednoga tema-tiziranja odnosa s božanskim, ali su povrh svegaizraz transcendencije života čitavoga čovjeka. Bi- blijska tradicija i kršćansko bogoslužje svjedoče o

kruh i ulje nose među sobom značenja i obećanja.Unose u stanja duha i tijela u kojima čitav čovjek biva zahvaćen transcendencijom koja se iz njih

nazire. U doticaju, odnosno, učinu simbola zbivase očitovanje žive prisutnosti Uskrsloga. Liturgij-sko iskustvo simbola aktualizira intuitivnu i osjet-nu spoznaju, a relativizira uzročnu i logičku evi-denciju. Simbolika nosi tijelo u odnos, a svijest uskrivene igre smisla. Simbolika blagovanja, maza-nja, uranjanja stavlja u pokret ne samo ‘simbolič-ke tvari’, nego estetsko i ekstatično iskustvo čiji jeprvi trenutak obilježen ‘pasivnošću subjekta’. Na-ime, obredna ‘uporaba’ simbola aktivira ‘pasivnu

djelatnost’ ili pak ‘djelatnu pasivnost’. U liturgiji segovori polazeći od šutnje slušanja Riječi i djelujeu okrilju Božjega djelovanja. Obred je transcendi-rajuća simbolička aktivnost protkana božanskimdjelovanjem, ali i ljudskim su-djelovanjem. Bitinahranjen i napojen, opran i pomazan, biti dodir-nut, zahvaćen izvorna su ‘patetička’ iskustva kojapreobrazbeno djeluju, a uzdižu svijest u opažajutranscendentne inicijative drugoga.

Znakovita je antropološka figura simbolike

blagovanja o kojoj obilno govori Pismo, a koja senalazi u jezgri kršćanske obrednosti. U njoj najja-snije dolazi na vidjelo otvaranje transcendentno-me preko simboličkoga posredovanja tijela kojim subjekt prispijeva k svijesti o sebi i ozbiljenjuzajedništva s Bogom. Gratuitnost blagovanja, pokojemu čovjek transcendira nutritivnu razinu, aotvara se ‘empatičnom’ djelovanju smisla, este-tičnoj privlačnosti oblika, ekstatičnoj uzajamno-sti odnosa sabire se u simbol zbiljskoga otvaranja.

Jesti pashalno janje, manu u pustinji, blagovati Večeru Gospodnju, prije ikakvoga posredovanja‘značenja’, uvodi u odnos s Božjom inicijativomputem samoga simboličkog djelovanja. Liturgij-ska gesta tako ponazočuje Božju inicijativu neukidajući ljudsku žudnju nego je usmjerujućida se prikloni Božjemu sebedarnom djelovanju.Protkan Bogo-ljudskom uzajamnošću, liturgij-ski simbolizam u ukupnosti svojih varijacija ‘no-si u jedinstvo’, a zrcali u svijesti cjeline darovanih

odnosa te u konačnici pruža očitost istine nespo-znatljive analitičkome umu, ali uvjerljivesvjetluosjetaozarenih Duhom.

stvarnoj snazi i istini simbola. Oni u svakom po-gledu potvrđuju antropološku istinu simbola, in-tegriraju je ali i dovode u čvrsti odnos s kristolo-škim događajem otajstvenoga ponazočenja.

Dubina zdenca i visina apside, simbolizamsvjetla i vode, noći bdijenja i sjaj prvoga dana, li-

turgijska poezija riječi i estetika geste, mirisi, boje i zvukovi prožeti emocijom prisutnosti samo suneki elementi u kojima se kršćanski obred zbivakao epifanija Otajstva. Znakovito je da se u litur-giji Vjerovanje naziva Simbol vjere. Ono, naime,nije tek znak prepoznavanja među vjernicima nitisamo izraz istina vjere. Vjerovanje je simbol, bu-dući da ujedinjuje, ispovijeda, posreduje, te u ko-načnici aktualizira vjeru. Zato je Vjerovanječin – otvoreni odnos, a ne tek skup zatvorenih poj-

mova. Pritom se, naravno, ne radi o jednostav-nome ponavljanju već spoznatih činjenica, negoo uvođenju u novo stanje, u ono neslućeno objav-ljeno u ‘Bogojavljenju’ liturgijske ispovijesti vjere,koja se potom otvara euharistijskoj razmjeni.

Neobično je važno primjetiti da u liturgiji simboli tvore ‘situacije’, a ne ograničavaju se na po-sredovanje jednostranih ‘značenja’. Naime, smi-sao simbola nije moguće naći u pretpostavljenoj‘pojmovnoj pozadini’, negomeđunjima – u onim

osjetnimodnosimakoje ozbiljuju i u onimsnaga-makojima uvode u cjelinu svih odnosa u kršćan-skom obredu – u Kristovu prisutnost. Voda i vino,

U liturgiji se iVjerovanjenazivasimbolom vjere. Tako Vjerovanje nijeniz istinā, negočin koji ispovijeda,

posreduje i aktualizira vjeru.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema


K omunikacija je učinkovita onda kada onošto je živo u unutarnjemu iskustvu jedneosobe, počinje postajati prisutno u unu-

tarnjemu prostoru druge osobe pomoću posred-ništva nekoga izvanjskog govora. Komunikacija je interakcija, međusobno djelovanje u kojemuposredstvom govora, kao izvanjskoga izražaja

(ne samo verbalnoga), slušatelj/primatelj upija,usvaja unutarnji govor govornika, odnosno sa-moga govornika kao duhovnu osobu, kao osobukoja razmišlja i osjeća. Posredstvom govora go- vornik postaje prisutan u primateljima i komu-nicira s njima. Dok odgovara primatelj postaje govornikom i ‘daje sebe, uzvraća sebe’ zajednos onim što je prethodno primio. Obogaćen onimšto je primio, on postaje prisutan u svojemu sugovorniku u novome činu komunikacije. Svaki no-

vi čin obraćanja, slušanja, primanja je novi pri-mjeren dar od ‘ti’ za ‘ja’. ‘Ti’ je obogaćen cijelomosobnošću drugoga. Komunikacija je po sebi uzajamnost, spajanje dviju zbiljnosti koje si pripadaju, a baš je to – zbiljnost u međupripadnosti kojanije do kraja iscrpiva novim spajanjem – sržsim-boličkoga.

Čovjek u suodnosu sa svijetomČovjek postaje nezamjenjivom osobnošću onda

kada ulazi u odnos s okolnim svijetom i čim se vi-še u njemu izražava, čim ga više skuplja, usvaja usvoju osobu. Svijet koji ga okružuje ponovno dje-luje na njega, kako bi sebe doživio kao novoga iobogaćenoga i kako bi se mogao izražavati na novi potpuniji način u smislu iskustveno obogaćeni- je osobnosti. Iz-raziti se;iz-reći se znači: istupi-ti, izići iz sebe, odnosno iz skrivenih dubina duše,što je – u heideggerovskome smislueks-sistenci- ja,kao ustabiljenost duše na razinama svijeta koji

ju okružuje, omogućujući iskustvenost s vanjskimsvijetom, koji – potom – djeluje na unutrašnjostduše, izgrađujući osobnost. Kada odnosi između

Razumijevanje simbolau kršćanskome komunikacijskom ključu

Ivan Šaško

osobe i svijeta, između ljudi i Boga postaju boga-tiji, kada su raznolikiji oblici i načini međusobno-ga ophođenja, sve su raznovrsnija i iskustva kojase ‘utiskuju’ u dušu. Kao biće suodnosa čovjek sepotpuno dovršuje (biva ostvaren) u komunikacijis Bogom. Zbog toga se svaki odnos prema svijetui bližnjemu dovršuje u životvornome odnosu čo-

vjeka prema Bogu.Odnosu pripada da ljudi imaju vremena jed-ni za druge; da ne žive udaljeni (u svakome smi-slu), nego da postoje, da su tu jedni za druge.Odnos pretpostavlja prisutnost, sadašnjost zbilj-skoga, osjetilnoga, vidljivoga, čujnoga... No, bezobzira na to, duša svakoga pojedinca, kao duhov-na stvarnost, u svoj blizini ostaje istodobno neštodaleko, skriveno u dubinama bića. Iz toga se isku-stva može razviti poimanje simbola u komunika-

cijskome ključu. Na taj se način može bolje obja-sniti ulazak čovjeka u životodajnu komunikaciju sBogom. Za to će mi, u obliku oslonca i okosnice,pretežito poslužiti pristup koji se može iščitavati udjelima liturgičara Michaela Kunzlera.

Smatra se, dakle, da se odnos čovjeka razvija kroz kreativnu stvarnost koja ga okružuje, unu-tar koje on zauzima svoje mjesto i odražava se uuspostavljanju odnosa s drugima. Unutar tijela iu svojim tjelesnim aktivnostima, u svojoj odjeći,

u svome boravištu, u domovini u kojoj živi, on seizražava i odražava kao dar te ulazi u sliku dru-gih ljudi. Ozračje kreira stvarnost koja služi osobi (Guardini u toj povezanosti govori o duši koja izražava duhovnu bit osobe), kako bi se izrazila.Tako se sve kroz što osoba ulazi u suodnos možeistodobno zvati stvarnim simbolom njegove osob-nosti, u kojemu se ona kao duhovna stvarnost pojavljuje na jednak način kao i fizička stvarnost.‘Biti stvaran’ je samo u smislu značenja, kada je to

prisutnost za drugi subjekt na kojega se stvarnoračuna. ‘Prisutnost’ je već pojam koji stvara tvrd-nje o komunikaciji i odnosu koji mora biti različit

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrelo

L I T UR

GI J S K I S I MB

OL I Č K I o

v or

od nebitnoga postojanja. Kao pojam odnosa, ‘pri-sutnost’ podrazumijeva izražavanje u smislu kre-tanja prema vanjskomu svijetu nekoga bića ko-

je posjeduje život. Što je beživotno ne može ući uodnos i zbog toga ne može biti stvarno za neštodrugo; beživotne stvari koezistiraju u smislu pu-koga, nebitnoga postojanja.

Nevidljivo u vidljivome;vječno u vremenitome? U razmišljanjima o simbolu uvijek se otvara te-meljno pitanje: može li se u zemaljskome, pro-laznome i vidljivome pronaći i biti prisutno ne-

vidljivo, vječno, nebesko? Odgovor na to uvelikeodređuje poimanje simbola. Zaniječe li se ta mo-gućnost, pred simbolom se nalazimo kao predproizvoljno odabranim i dogovorenim znakompodsjećanja na nešto. U tome se slučaju nipoštone može govoriti o stvarnome, realnome simbo-lu, tj. onako kako govorimo kada je posrijedi tijelo kao stvarni simbol čovjeka ili onako kako osimbolima govorimo u obrednome, liturgijsko-me slavlju.

Pitanje o tome kako se neograničeno-božan-sko uprisutnjuje u konačnome, u ograničenome istvorenome obrađivano je u novovjekovnome pri-stupu pomoću (novo)platonskoga govora i tuma-čenja o ‘sudioništvu’. Ako je sve stvoreno odražaj božanske prazbilje (praslike) koja se uprisutnjujeu stvorenome; ako se, na primjer, ljepota i dobro-ta nalaze u stvorenome, onda je to zbog toga što seljepota i dobrota Boga pokazuju i posadašnjuju unjegovim stvorenjima, jer odražaj sudjeluje, on je

dio bitka i praslike. To stvarno poimanje simbolaodredilo je ne samo liturgiju, nego je cjelokupnojslici svijeta dalo simbolički karakter, s kultural-no-društvenim posljedicama (tako je, na primjer,u zemaljskome vladaru odražaj Boga svevladara).Prisutnost božanskoga u vidljivome svijetu tako sesnažno iskusila da se platonovsko viđenje držalosamo filozofskom obradom toga iskustva.

Ovo učenje postaje pomalo opasno kada ono,kroz govor o stvarnome simbolu, vodi u svepri-

sutni sakramentalizam, tzv. pansakramentali- zam. To je pojava u kojoj sve, pa i najbanalnijazbilja, a na temelju ‘automatskoga’ posadašnje-

nja nevidljivoga u vidljivome, stilizira način Božjeprisutnosti u njegovome svijetu. Tomu je liturgija trajno izložena. U tome slučaju, kako kaže JeanCorbon, priroda je sakrament, umjetnost i kultu-ra, održavanje reda i sve što je sredstvo iscjeljiva-nja postaje sakramentom. S druge strane ovaj na-čin filozofiranja otvara oči za činjenicu da ljepotai dobrota stvorenoga svijeta imaju svoje uteme-ljenje u svetosti Stvoritelja, za kojega je ovaj svijet providan. Za naše vjersko doživljavanje i govor

pomalo je iznenađujuća, a možda i teško prihvat-ljiva samo po sebi razumljiva misao na kršćan-skome Istoku, da je ljepota vlastito vrelo Objaveza spoznavanje Boga. Tako je za Oliviera Clémen-ta ( La beauté comme la révélation) ljepota, kaoizvorište svakoga odnosa i zajedništva, jedno odBožjih imena. Cijeli je stvoreni svijet jedan goru-ći grm, prožet božanskim svjetlom. On jeikona, jer se kroz njega vidi njegov Stvoritelj, a da se pri-tom stvorenjima ne oduzima i ne uskraćuje ništa

od njihove vlastitosti. Svijet ima dioništvo u Bogu,ali ne kao što to uči (novo)platonski pristup o su-dioništvu odražaja na praslici, nego u smislu pro-

Iz Božje ruke primismo dar života i darove što ih donosiživot. Liturgija je uzdarje Bogu pa stoga u svoju obred-nu igru uključuje i sve darovano: ljude, prirodu, vrijeme,plodove, čovjekov rad…

(freska iz crkve sv. Klementa, Tahull, Španjolska, 1123.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema


žimanja (perihoreze) jednoga u drugome. Takvorazmišljanje omogućuje i shvaćanje da se vidljivisvijet nevidljivoga Boga uprisutnjuje na stvarno-

simbolički način i da odražava božansku slavu.Prema tome, sve u liturgiji, prirodni elementi,materijalni predmeti, ali isto tako riječi i pjesme,imaju ikonički karakter. Svi su simboli u stvar-nome smislu riječi, materijalni znakovi prisutno-sti duhovnoga svijeta. Ovaj je simbolizam sastav-ljen od anamneze-epikleze, tj. simbolički čin nijekao jedini podsjetnik na smisao, nego vodi u otaj-stvo koje je prisutno ovdje i sada, otajstvo koje či-ni vidljivim, objavljuje stvarnost koja je cijelo vri-

jeme prisutna u Crkvi. Komunikacijska perihorezaProžetost stvorenoga svijeta Bogom na najdublji način određuje kršćansko poimanje simbola.Svijet se ne rastapa u Bogu, nego postaje Božjimmjestom, materijalnimmeđuprostoromodnosaizmeđu Boga i čovjeka, što je moguće primijetiti baš na primjeru biblijskoga izvješća o objavi Bogau gorućemu grmu. Onaj je grm bio prožet Bogom,

kako bi pomoću njega Bog mogao komunicirati sMojsijem, stupiti s njim u dodir.

U uvjetima vremena i prostora ovoga svije-ta komunikacija između osoba moguća je jedinokada postoji međuprostor koji omogućava blizi-

nu jednih drugima kao sudionika u komunikaciji.Ovaj međuprostor je mjesto gdje se komunikacija događa: ljudi komuniciraju jedni s drugima po-sredstvom materijalne zbilje koja leži između njihkao duhovnih subjekata. Ovaj međuprostor je uprvome redu priroda ljudske tjelesnosti pomoćukoje se čovjek mora izraziti, ako želi ući u odnos sdrugima. Ovo vlastito izražavanje podrazumijevaizlazak iz sebe, iz duhovne biti osobe do tjelesno-ga međuprostora u odnosu.

Odrednica i model za poimanje simbola nanačin prožetosti jesu Kristova ljudska narav te eu-haristija. Povijesno, kao i euharistijsko Kristovotijelo ostaju zbiljnosti ovoga svijeta, ljudsko tijelo,kruh i vino. Prožeti Bogom, oni su punina božan-stva. Posredstvom zbiljnosti ovoga svijeta Bog poKristu (našemu Gospodinu), poput vrela (živoga vrela), ulazi u odnos s čovjekom. Božji Sin koji jepostao čovjekom, u čijemu tijelu boravi i prožimaga sva punina božanstva (usp. Kol2,9), stvarnost

je i norma svakoga kršćanskog simbola. Samo odnjega svaka simbolika ima sadržinu zbiljnosti.Bog progovara u Sinu, ne onako kako progo-

vara po prorocima staroga Saveza, jer Jedan odTrojstva, bez da se promijenio, postade čovjekomdok bijaše Sin Božji po kojem sve postade, ‘pove-zao se’ sa stvorenjem, a nije postao njegovim dijelom. Po Sinu nam nije, poglavito, predan bo-žanski nauk, niti samo ‘nova zapovijed’ i novoobećanje, već dolazak Sina Božjega ustanovlju-

je nešto potpuno novo u dotadašnjoj Božjoj ko-munikaciji s ljudima. Tek dolazak Sina Božjega,njegovo utjelovljenje, njegov život, muka, smrt iuskrsnuće napokon omogućuju nastanak ‘liturgije’; on koji je uzašao na nebo i prisutan je međuučenicima, jest onaj kojega liturgija slavi do nje-gova povratka u slavi (usp. Mt 18,20).

Tko god ima dioništvo u Kristu, komunicira sTrojstvom i po njemu zadobiva udio u božansko-me životu. Upravo je zbog toga Kristova ljudska na-

rav neiscrpan izvor posvećenja za ljude iz kojega ne-stvorena milost teče do njih. Utjelovljeni Sin Božji je komunikacija Boga u osobi; u njemu odnos iz-

Liturgija uvodi u zbilju Kristova djela otkupljenja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrelo

L I T UR

GI J S K I S I MB

OL I Č K I o

v or

među Boga i čovjeka nije samo ponovno uspostav-ljen, već je uzdignut na razinu koju čovjek nikad nije imao, čak ni u iskonskim uvjetima prije grijeha.

Sudjelovanje u pobožanstvenjenju Ako je liturgija slavljena na zemlji komunikacijaizmeđu Boga i stvorenja, tada je ona i sudjelova-nje u vječnoj gozbi nebeske liturgije u punini živo-ta trojedinoga Boga u koju je nebeska Crkva anđe-la i svetaca već ušla (usp. LG 50). Bog komunicirasa svojim stvorenjem, nudeći stvorenoj stvarno-sti bezuvjetni ‘da’ – apsolutno nenužan i potpu-no slobodan – ljubavi prema postojanju drugog.

Takva komunikacija proistječe u cijelosti iz Boga,zahvaća čovjeka i svijet, protkana je puninom bo-žanskoga života, ali ne osiromašuje identitet stvo-renja. Točnije, brine se o njima i vodi ih k savršen-stvu u punini božanskoga života, za koji grčki ocikoriste pojam pobožanstvenjenja (theosis).

U euharistijskome slavlju radi se o sudjelovanju na Kristovome tijelu (usp.1Kor 10, 16). Ponjegovoj ljudskoj naravi (tjelesnosti), u kojoj prebiva punina božanstva, kojim ljudi trebaju biti is-

punjeni (usp. Kol 2, 9r.), čovjek komunicira sa ži- vim Bogom, prima nestvorenu milost. Ništa nemože ići od Boga k ljudima te od ljudi k Bogu štone bi išlo putem njegova Tijela. Kristova ljudskanarav je jedini medij komunikacije između Bogai stvorenja te izvor božanskoga života, iz kojeg čo- vjeku i svijetu može biti dano pobožanstvenjenje.Tako je euharistijsko slavlje zbiljnost razmjene ži- vota između Boga i čovjeka, posadašnjeno slavljesveobuhvatne euharistije, u kojemu je sveukupno

stvorenje uvučeno u puninu života PresvetogaTrojstva. U njoj se radi o pobožanstvenjenoj ko-munikaciji s Bogom po sudjelovanju na Kristovojljudskoj naravi kao izvoru milosrđa. Zbog toga jeeuharistija ‘majka sakramenata’. Odatle se tako-đer može crpiti objašnjenje zašto je pojam ‘litur-gija’ u jezičnoj upotrebi bizantskoga Istoka u slav-lju euharistije ograničen: on je djelo trojedinogaBoga za mnoge, razmjena života po u sudjelova-nju vjernika na pobožanstvenjenoj ljudskoj nara-

vi Sina u euharistijskim darovima.Liturgija je djelo Boga kao poziv na udioniš-tvo na božanskome životu i djelo Crkve kao pret-

postavka ostvarivanja toga poziva. Sveobuhvat-nost toga događaja događa se u euharistijskomeslavlju. Euharistija nije tek jedan unutar sedam

sakramenata, nego upravo Sakrament kao takav,u kojemu se događa pobožanstvenjen odnos iz-među Stvoritelja i stvorenja (i stvorenoga opće-nito). U euharistiji se događa stvarno simboličkouzdizanje svijeta u božanski život; kao takva, ona je potvrđujuća djelatna pretpostavka svijeta i cje-lokupnoga stvaranja, što se naročito jasno poka-zuje u darovima koje vjernici prinose kao žrtvenedarove (prinose), da bi ih Bogu prinijeli kao euha-ristiju, ostvarenost razmjene.

Vjernici trebaju prinijeti svoj vlastiti svijet kaožrtveni dar. Prinesen je svijet koji je pao. »Liturgija je upravo zato lijek za besmrtnost«, kako je rekaosv. Ignacije Antiohijski, jer u svojoj pretpostav-ci i potvrđivanju svijeta odbija njegovu pokvare-nost, posvećuje ga i prikazuje Stvoritelju. Prinos semože izreći riječima koje, u sličnome obliku, na-lazimo u liturgiji:Tvoji darovi, koje mi uzimamood Tvojih darova, prinosimo Ti u svemu i za sve.Promatrajući svijet kroz liturgiju valja reći da on

za liturgijski pogled na stvaranje i stvoreno nikadanije prestao biti Božji kozmos, ali liturgija pokazuje i zbilju grijeha. Taj paradoks potvrde i upitnostisvijeta u liturgiji, tj. preobrazbe svijeta, na najbo-lji se način očituje u euharistiji u prostoru i vreme-nu kao otajstvo Krista. U njemu se obnavlja stari Adam, bez da je uništen; ljudska narav je prihva-ćena i uzdignuta; čovjek je pobožanstvenjen, a dapritom nije prestao biti čovjekom.

Svi odnosi koje čovjek živi, a odnos jest ujedno i

komunikacija u kojoj se izražava i pronalazi samo-ga sebe, su konačni. I najdublja ljubav prema dru-gomu čovjeku ne može iscrpiti puninu onoga što jesposobnost ljubavi i žeđ za ljubavlju onoga koji ljubi. Čovjek ne može izraziti niti komunicirati ljubav‘bez ostatka’. Uvijek ostaju nezadovoljeni ostatciiščekivanja sreće i ispunjenosti. Tu čovjek, obdarenkršćanskom vjerom i Objavom, ulazi u prostor bo-žanske ljubavi koja ima svoj najuzvišeniji prostorsimboličke zbilje euharistije, najzbiljskijega što po-

stoji u životu čovjeka. Da, simbol kao najzbiljskije.Tko ne uđe u taj govor, ne dohvaća ljepotu od Oca,po Kristu u Duhu preobraženoga svijeta.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema


Liturgija je mjesto susreta s OtajstvomLiturgijska igra simbola kao prostor otajstvenoga događanja

Ante Crnčević

Nastojanja pastorala usmjerena kljepoti idoživljeno-sti liturgijskih slavlja otvaraju mnoga vrata pristupaliturgiji Crkve. Širina i raznolikost poimanja ljepote

i doživljaja izazov su u kojemu nije uvijek lako pronaći i oču- vati vlastitost kršćanske liturgije i ozračje otajstva. ‘Ljepota’ i‘doživljenost’, ciljevi koji se počesto stavljaju pred liturgijskoslavlje, značenjski su raznovrsne datosti koje se mogu rav-

nati različitim, pa i međusobno suprotstavljenim kodovimarazumijevanja. Stoga ljepota i doživljenost mogu biti varljiviprosudbeni kriteriji ‘uspjeloga’ liturgijskoga slavlja.

U analiziranju (i kritiziranju) liturgije današnjega vre-mena nerijetko možemo susresti suprotstavljanje predsa- borske i poslijesaborske, tj. obnovljene liturgije. Taj govoro suprotstavljenosti kao da ne ostavlja dovoljno mjesto uo-čavanju zajedničkoga, nekoć zapretanoga i zasjenjenoga, adanas ponovno otkrivenoga, kao i obratno. No, korisno jeprimijetiti da su se i prije liturgijske obnove nastojanja oko

liturgije ravnala sličnim ciljevima. Lako je zamijetiti da se iprije liturgijske obnove govorilo o ljepoti i doživljenosti li-turgije, o svećenicima koji »lijepo« slave (ili ‘govore’) misu.O tim se temama govori i danas, ali je nužno pretpostavi-ti da su se, uslijed promjene teološke liturgijske paradigme,iz korijena promijenile same kategorije ljepote i doživljeno-sti slavlja. Ljepota je dobila novo značenje, otkriveno u unu-tarnjoj ljepoti i u otajstvenome smislu slavlja, pa se doživ-ljenost više ne mjeri izvanjskim dojmom nego otvorenošćuobreda za pristup otajstvenoj zbilji. Postaje, dakle, očitim

da se novost liturgije i smisao njezine obnove ne mjere krozizvanjskost i kroz uočljivu obrednu formu, nego kroz uspo-stavljeni otajstveni i preobrazbeniodnos koji ujedinjuje zajednicu slavitelja te kroz preobrazbenisusret slavljeničkihsubjekata (zajednice i pojedinaca) s otajstvom spasenja.

Upravo jeotajstvo (mysterium) ključni termin razumijevanja temeljne bîti kršćanske liturgije i njezine poslijesaborske obnove. Liturgija međutim ne stoji pred otajstvomkao pred neizrecivom i nedostupnom zbiljom niti uvijekiznova traži put do otajstva. Liturgija ima put , obredni put

do susreta s otajstvom. Zato otajstvo i obred tvore nerazdru-živi binom liturgijskoga slavlja. Skup svih obrednih eleme-nata – od okupljene zajednice i vršitelja pojedinih službi,

10

Vidljivi liturgijski znakovi uvodenas u susret s Božjim otajstvom.Po djelovanju Duha sami vidljivi

obredi postaju »nevidljivima«kako bi samo otajstvo postalo

doživljajno i iskustveno krozljudska osjetila. Objektivnost

obreda posreduje objektivnost(aktualizaciju) Božjega djela

otkupljenja.

L I T U R G I J S K I S I M B O L I Č K I o v o r

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrelo

L I T UR

GI J S K I S I MB

OL I Č K I o

v or

preko liturgijskih čina i gesta, preko sveukupno-ga verbalnoga i neverbalnoga govora, do samešutnje, shvaćene kao liturgijski govor – stavljamo

pod zajednički nazivnik:simbol. Sva je liturgijasimbol, što pak u izvornosti riječi (synballein, staviti zajedno) znači da ona uspostavlja odnos i za- jedništvo (tj. ostvarujesimbolizaciju) slavljeničkezajednice s otajstvom. Stoga se razumijevanje li-turgije ne događa izvan te obredne simbolizacije.Ni same simbole nije moguće razumjeti izvan to-ga okvira otajstvenoga doživljaja jer simboli nisupred nama da ih razumijevamo, nego da uđemo uzbiljnost koju posreduju, u zajedništvo u koje nas

uvode. Simboli su dinamička stvarnost, uspostav-ljaju značenje i smisao, nije im zadaća označavati(ili značiti), nego posredovati zbilju koju komuni-ciraju. Zato dionici slavlja postaju dionicisimbo-la, dio simboličkoga događanja, životno uključeniu simbolizacijski proces koji vodi do životne zdru-ženosti slaviteljā i otajstva koje slave.

Stoga se čini nužnim razmišljati o odnosusimbola (simboličke geste, čina ili riječi) i otajstva.Tek u uočavanju i iskustvu toga odnosa, u život-

nome udioništvu u tome odnosu, rađa se ljepotai doživljenost liturgije. Ljepota liturgije ne moženikada biti unaprijed pripravljena za obred, onasestvara samom liturgijom. Sve pak što uključu- je vidljivost ljepote i što je unaprijed pripravljeno,samo je simboličko utiranje puta dolasku i upri-sutnjenju Ljepote koja se daruje.

Crkva pred OtajstvomPremda se novozavjetna kerigma i smisao krš-

ćanskoga liturgijskoga slavlja, usredotočeni naBožje djelo spasenja (opus salutis), u novozavjet-nome i ranokršćanskome govoru nazivaju otaj-stvom (mystérion), kasnija su stoljeća zaboravilada jeotajstvonutarnja poveznica neponovljivo-ga Božjega djela spasenja i liturgijskih čina Crkvekoji imaju zadaću aktualizirati neponovljivo dje-lo spasenja. Bez govora o otajstvu izblijedjela jepoveznica izmeđuopus salutisi kulta kao opus Ecclesiae. Izgubivši tu poveznicu smisla, u litur-

giji se uvijek tražilo značenje obrednih čina i ge-sta. Obredi sutumačeni, tražilo se znanje o nji-hovu značenju, a njihova se vrijednost očitovala u

pobožnosti kojom su služitelji vršili obredne čine.Duh pobožnosti bio je ključ koji je čuvao obredod formalizma i rubricizma, i davao mu smisao.

Liturgijska je obnova preuzela zadaću otkriva-nja smisla i vrijednosti liturgije u njoj samoj, ane u načinu na koji je vršimo. Liturgijsku se ob-novu stoga može definirati kao prijelaz s nagla-šavanjaobrednosti koja traži smisao i značenje,na smisao koji traži obrednost , prikladnu obred-nu formu kako bi sām smisao bio aktualiziran.Da bismo razumjeli taj prijelaz potrebno je vidje-ti povijesni put koji je doveo do prevrednovanjaobrednosti pred otajstvenošću.

Novozavjetni govor, osobito govor Pavlovihposlanica, ustrajno rabi terminmystérion da binjime označio »Božji naum spasenja« ostvarenu Isusu Kristu i njegovu djelu otkupljenja. Zna-kovito je da Apostol odabire terminmystérion,premda je on u onodobnomu helenizmu već bioopterećen drugim značenjem. U helenizmu, nai-me, osobito u krugu tzv. misterijskih kultova, poj-mom mystérion bilo je označavano obredno slav-

Liturgijske simbole nije moguće razumjetiizvan okvira liturgijskoga slavlja jer oni prednama nisu da ih razumijevamo nego da po

njima budemo dionici zbilje koju posreduju,a što se događa samo unutar Liturgije .

lje, poglavito inicijacijsko, po kojemu je iniciraničovjek ulazio u ‘sudbinu’ božanstva ili mita koji se

tim kultom bio štovan. Apostol Pavao i ranokrš-ćanski pisci, rabeći pojammystérion, ne slijede tohelensko značenje nego ono koje se iščitava iz sta-rozavjetne apokaliptičke literature (dostupne imu grčkome prijevodu) i iz onodobnoga judaizma,gdje je pak pojammystérion značio »eshatološkutajnu«, navještaj konačnih(!) Božjih djela spa-senja. Kršćani su taj navještaj eshatološke tajne, vjekovima skrivenu u Božjemu naumu spasenja,prepoznali u Isusu Kristu, u onome koji dolazi na

kraju, kao konačni objavitelj Boga, te je sam Kristnazvan Misterijem, Otajstvom. Pavao zato ispovijeda vjeru da nam je Bog u Kristu »obznanio

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrelo

L I T UR

GI J S K I S I MB

OL I Č K I o

v or

Liturgijska se simbolika zato ne ‘uči’ iz pri-ručnikā, niti iz kakvoga rječnika simbola, nego izliturgijskoga iskustva simboličkoga događanja, iz

iskustva koje se nudi u liturgiji Crkve. Ponavljanjeobreda po istoj obrednoj matrici nije međutimpuko ponavljanje istoga, nego događanje novogatrenutka spasenja. »Zauvijek« (efapax ) Kristovadjela otkupljenja daje svakome obrednome tre-nutku zbiljsku novost. Zato jedan te isti obredničin (simbol) može uvijek iznova posredovati sje-dinjenje s otajstvom koje uprisutnjuje. Nastoja-nje oko ljepote i doživljajnosti liturgije stoga nesmije biti usmjereno k samom simbolu, k vidlji-

vosti obreda, u želji da bi obred bio uvijek »nov«i privlačan. Briga za ljepotu liturgije usmjerena jeprvenstveno k obrednome otvaranju Daru, daro- vanoj novosti, Otajstvu.

Vjerujem da svatko nosi iskustvo koje pokazuje da doživljaj otajstva ne ovisi samo o obrednojmatrici i formi. Kao primjer mogu poslužiti dvaslavlja sakramenta pomirenja, slavljena (‘vršena’)po identičnoj obrednoj i simboličkoj matrici: i u jednome i u drugome slavlju naizvan je sve isto –

mjesto slavlja, svećenik slavitelj, grijesi i način nji-hova ispovijedanja, jednako je razdoblje od zadnjeispovijedi, jednaka zadovoljština i svećenikov savjet – ali se dogodi da ta identičnost obredno-sim- boličke forme jedanput posreduje živo iskustvo i‘očitost’ otajstva, a drugi put od doživljaja ne preo-stane ništa doli vjera u ‘moć’ sakramenta. Postajedakle jasno da simboli (obredi) nisu naše činjenjeili stvaranje otajstva, nego samo put k darivanjuOtajstva, put u susret Otajstvu put u otvorenost

Daru. A on se daruje i onda kad oči našega duhane umiju ‘vidjeti’ pa ni ‘osjetiti’ njegovu snagu.

Govor simbola i neizrecivost Otajstva»Ono što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječ- je ne uđe, to Bog pripravi onima koje ljubi« (1Kor2,9). To Apostolovo divljenje pred darom Obja- ve, darovane u Kristu i otkrivene »po Duhu«, mo-že biti primijenjeno na svako liturgijsko slavlje. UKristu se dogodila »punina Objave«. No, sama je

punina objave ostala u otajstvu. Sam se Apostolne boji priznati da i nakon dara Objave i dalje na- viješta Božju Mudrost »u otajstvu, sakrivenu (en

mysterio, ten apokekryménen)« (1Kor 2,7). S Kri-stovom objavom nije prestala Božja otajstvenost.Darovan nam je pristup u Otajstvo, Duh koji nas

uvodi i upućuje(hodegéo) u Istinu ( Iv 16,13). Li-turgija je mjesto susreta s otajstvom Boga. U njojse ispunjaju Kristove riječi: »Ta ništa nije zastrto,osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim za-to da dođe na vidjelo« ( Mt 4,22). Liturgija uvodiu zbiljnost otajstva, posreduje neizrecivo i nevid-

ljivo otajstvo, ali nema zadaću skinuti veo s otaj-stva, učiniti ga razumljivim i shvaćenim jednomzauvijek. Oni koji imaju iskustvo Otajstva imajupotrebu uvijek se iznova vraćati tome izvoru, uvijek iznova ulaziti u zbilju otajstva.

Na tim pretpostavkama i zadaćama liturgij-ske obrednosti razumijevamo zadaću liturgijskesimbolike pred zbiljom otajstva. Govoreći o litur-giji kao otajstvu i ističući da smisao liturgije ni-

je u obrednoj nego u otajstvenoj zbilji, netko mo-že reći da je obred, shvaćen kaored, kao ustaljenai čvrsta forma slavljenja, zaprjeka susretu s otaj-stvom. Misao na neizrecivost otajstva tražila bi,reći će, uvijek novi i drukčiji put pristupa otaj-stvu, pa bi slavlje, u ime otvorenosti neizrecivomui neobuhvatljivomu otajstvu, zaziralo od forme iobreda, prepuštajući se slobodi simboličkoga izri-čaja. Bilo bi to traženje jasnoga identiteta izmeđuobredne forme (significans) i otajstva spasenja i

(significatum). No, što obredna forma više teži zasličnošću (izvanjskom, logičkom, razumskom) sazbiljom koju posreduje, to je više u opasnosti daumjesto da budesymbolon postaneeidôlon, idolili privid zbilje koju bi obred trebao posredovati(C. Valenziano). Zato u redu liturgijskih simbolai u logici njihova komuniciranja (cum-unio,zdru-ženje u jedno) transcendentne zbilje i obrednosti,u koju su kao simbol uključeni i svi akteri slav-lja, susrećemo i simbole čije se liturgijsko ‘zna-

čenje’ i smisao uvelike razlikuje od značenja kojeoni imaju u općemu poimanju ili u svagdanjemuljudskome iskustvu.

Obred ne teži da pruži jasnu sliku Otajstva.On nije ni preslika Otajstva.

On samo nudi put u zbilju Otajstva.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema


Irenej Lionski ne boji se reći da »ne postoji ništa što ne bi značilo Boga« i što ne bi mogloupućivati na njega. Svijet i sveukupni red stvore-

nja (universum) stoga nisu oprečni Bogu, svijet jemjesto događanja Božjega djela spasenja. U litur-gijski ‘svijet’ simbola uključena je priroda, njezinritam, kozmos, sunce i mjesec, zemlja, voda, tamai svjetlo, čovjek, njegov rad, plodovi zemlje i plo-dovi ljudskoga rada… Simbolički komunikacijskiproces uspostavlja intimno zajedništvo transcen-dentnoga i imanentnoga, usmjerujuću sve k jed-nome (uni versum) te se po liturgiji Crkve anti-cipacijski ostvaruje konačni cilj Kristova djela

otkupljenja: »uglaviti u Kristu sve – na nebesimai na zemlji« ( Ef 1,10), tj. objediniti u jedan ‘svijet’sve, okrenuti sve k jednome (uni versum).

Objektivnost simbola i intima otajstvaJesu li materijalne i prirodne ‘stvari’, uključene usimbolički proces kršćanske liturgije, samo stvara-nje privida otajstva? Zar vidljivo i tvarno mogu bitimjesto iskustva transcendentnoga? Upravo se u tojnelogičnosti događa paradoks susreta s otajstvom.

Paradoks Božje veličine i nedostupnosti očitovaose u veličini njegove malenosti, u spremnosti dasam sebe liši božanstva i odjene čovještvo: Krist»sam sebe ‘oplijeni’, uzevši lik sluge, postavši lju-dima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu« ( Fil 2,7-8).Taj paradoks Božje veličine uvijek se iznova poka-zuje u liturgiji Crkve: plod zemlje i rada ruku čo- vječjih postaju (ne bivaju znakom nego postaju!)Božjim sebedarivanjem. Obredne geste i čini, kao i

znakovi kojima se liturgija služi, jesusimboli, mje-sta otajstvenoga združenja i preobrazbe zemlje nebom, ljudskoga božanskim, kako zorno ističe drev-ni hvalospjev svjetlu u vazmenoj noći.

Poniranjem u logiku simboličkoga združenjaobreda s otajstvom postaje jasno da simboli nisuniz znakova i njihovih značenja. Simboli, naime,kako primjećuje C. Valenziano, »nisu imenice, ne-go glagoli«. Simboli sučini koji nas stavljaju u od-nos s otajstvom. Taj dinamički, poetički odnos s

otajstvom bliži je slici ulaska pod isti veo otajstva,nego slici skidanja vela s otajstva. Liturgija ne te-ži za skidanjem vela s otajstvene zbilje, nije joj

cilj razumjeti, vidjeti niti dodirnuti otajstvo, negootvoriti prostor u kojemu će čovjek biti zahvaćenotajstvom. Doista, sve dok smo na ovome svijetu,uvjetovani smo ‘velom’, svijetom koji, gledan oči-ma vjere, samo zrcali Boga i njegovu prisutnost, atek kad nam se u potpunosti očituje, na koncu vre-

mena, gledat ćemo ga »licem u lice« (1Kor 13,12). Veliki poznavatelj liturgijskoga obrednog govora Romano Guardini zapisao je: »intimnostotajstva ovisna je o veličanstvenosti objektiv-nih formi«. Liturgija, dakle, u želji za iskustvomotajstva traži objektivnu formu, obred, ne že-li se prepustiti interiornosti i intimi pojedinacaili zajednice. Obred je mjesto oslobađanja čovje-ka od intime da bi se dao prostor ‘objektivnosti’otajstva. Zato je zajedništvo, shvaćeno u znače-

nju eklezijalnosti, postulat liturgijskoga slavljenjai liturgijskoga iskustva spasenja. Intima s otaj-stvom ne postiže se poniranjem u osobnu intimu(nutrinu) kao ni prepuštanjem osjećaju zajedniš-tva (duhovnitrans). Osobna intimnost može bi-ti zaprjeka susretu s Otajstvom koje dolazi – neiz nas nego izvana, odozgor, kao Drugo i Drukči- je. Upravo prepuštanjem toj drukčijosti moguće je liturgiju doživjeti kao preobrazbu vlastite osobe, ili, govoreći teološki, kao zahvaćenost spase-

njem čitave osobe i čitave zajednice. Zato simbo-li, koji nisu u nama nego su materijalni znakovi,uzeti »iz svijeta«, upućuju na darivanje spasenja.

s . Z d r a v k a M i l i ć , 2 0 0 7 .

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrelo

L I T UR

GI J S K I S I MB

OL I Č K I o

v or

LITURGIJSKIalendar

LIPANJ

8 N DESETA NEDJELJA KROZ GODINU 9 P Svagdan;ili: Sv. Efrem, đakon 1Kr 17,1-6; Ps 121,1-8; Mt 5,1-12 10 U Svagdan: 1Kr 17,7-16; Ps 4,2-5.7-8; Mt 5,13-1 11 SSv. Barnaba, apostol, spomendan

Dj 11,21b-26;13,1-3; Ps 98,1-6; Mt 10,7-13 12 Č Svagdan: 1Kr 18,41-46; Ps 65,10-13; Mt 5,20- 13 PSv. Antun Padovanski, prezbiter i crkveni naučitelj, spomendan: 1Kr 19,9a.11-16; Ps 27; Mt 5,27-32 14 S Svagdan: 1Kr 19,19-21; Ps 16,1-2a.5.7-10; Mt 15 N JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 16 P Svagdan: 1Kr 21,1-16; Ps 5,2-3.4b-7; Mt 5,38- 17 U Svagdan: 1Kr 21,17-29; Ps 51,3-6b.11.16; Mt 5 18 S Svagdan: 2Kr 2,1.6-14; Ps 31; Mt 6,1-6.16-18 19 Č Svagdan:ili: Sv. Romuald, opat

Sir 48,1-14; Ps 97,1-7; Mt 6,7-15 20 P Svagdan: 2Kr 11,1-4.9-18.20; Ps 132; Mt 6,19- 21 SSv. Alojzije Gonzaga, redovnik, spomendan

2Ljet 24,17-25; Ps 89,4-5.29-34; Mt 6,24-34

22 N DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU23 P Svagdan: 2Kr 17,5-8.13-15a.18; Ps 60; Mt 7,1- 24 U ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA, svetkovina 25 S Svagdan: 2Kr 22,8-13; 23,1-3; Ps 119; Mt 7,15 26 Č Svagdan: 2Kr 24,8-17; Ps 79,1-5.8-9; Mt 7,21- 27 P Svagdan;ili: Sv. Ćiril Aleksandrijski , biskup i crkveni naučitelj: 2Kr 25,1-12; Ps 137,1-6; Mt 8,1-4 28 SSv. Irenej, biskup i mučenik, spomendan Tuž 2,2.10-14.18-19; Ps 74,1-7.20-21; Mt 8,5-17

29 N SV. PETAR I PAVAO, apostoli, svetkovina 30 P Svagdan;ili: Prvomučenici Svete Rimske Crkve Am 2,6-10.13-16; Ps 50,16b-23; Mt 8,18-22

SRPANJ

1 U Svagdan: Am 3,1-8; 4,11-12; Ps 5,4b-8; Mt 8,2 2 S Svagdan: Am 5,14-15.21-24; Ps 50; Mt 8,28-34 3 Č SV. TOMA APOSTOL,blagdan Ef 2,19-22; Ps 117,1-2; Iv 20,24-29 4 P Svagdan;ili: Sv. Elizabeta Portugalska Am 8,4-6.9-12; Ps 119,2.10.20.30.40.131; Mt 9,9 5 S SV. ĆIRIL I METOD, zaštitnici Europe,blagdan Dj 13,46-49; Ps 117,1-2; Lk 10,1-9

Posežući u liturgiji za činima mi ne činimo spase-nje, nego se otvaramo njegovu darivanju.

Inzistiranje na vjernosti obrednoj formi i na

njezinoj vrijednosti nije osiromašenje liturgije niti zaprjeka doživljaju otajstva. Premda otaj-stvu pristaju epiteti neizrecivosti i nedostupnostii premda ga se veže uz djelovanje Duha koji dje-luje »kako hoće i gdje hoće« (usp. Iv 3,8), liturgija se ne prepušta kultnoj ili ritualnoj slobodi ne-go tražiobrednu formu, ustaljenu do te mjere da ju se može nazvati »redom« (ordo), s ciljem da biomogućila siguran put susretanja s otajstvom. Li-turgijski se simbol može ispravno ‘razumijevati’ i

iskusiti tek kad je dio obreda (ordo), a ne samo potome što je dio kulta (cultus). Tek kad je kršćanskikult na temeljima vjere oblikovan kao obred , kad je ravnan po načelu u kojem je u prvired stav-ljeno Božje činjenje, on postaje mjestom istin-ske simbolizacije, združenja čina i otajstva. Takoobred i otajstvo nisu više suprotstavljene zbiljno-sti, vidljiva i nevidljiva ‘strana’ liturgije, nego jeriječ o iskustvu nevidljivoga u vidljivome, nedo-dirljivoga u stvarnome i osjetnome. Liturgija za-

pravo tek započinje u toj združenosti.Takvoj zadaći liturgije protivna su ona razmi-šljanja koja liturgiju žele zatvoriti u nepristupač-nu otajstvenost. Uzvišenost liturgije pojedini vi-de samo u njezinoj neizrecivosti i nedostupnosti.Zato će liturgija biti samo mjesto divljenja i kla-njanja pred Nepristupačnim. Veo otajstvenostizakrivat će cijelo slavlje: nerazumljivim jezikom,šutnjom, klečanjem… Nije li ponegdje očitovanaželja pojedinaca za potiskivanjem narodnoga jezi-

ka iz liturgije i ponovno prihvaćanje (samo) latin-skoga jezika odjek takvoga poimanja liturgije?Liturgijska igra simbola, uzetih iz reda stvore-

nja, pokazuje čovjeku da je stvoren te da je, kao ta-kav, potreban otkupljenja. Stvorenje ne može sa-mo sebe otkupiti. Simboli, posuđeni iz stvorenja,ne posreduju otajstvenu zbilju snagom značenjakoja smo im dali u prirodi. Samo Snaga koja daježivot svemu i koja sve preobražava, koja je »prijesvega« i u kojoj »sve opstoji«, može biti izvor ot-

kupljenja. Simboli stoga, izriču našu nemoć, ne-moć stvorenja, i otvaraju nas Božjoj svemoći kojaobnavlja i otkupljuje čovjeka i čitav svemir.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Hoš 6,3-6 Ljubav mi je mila, ne žrtve.

Čitanje Knjige proroka Hošee»Težimo da upoznamo Gospodina:ko zora pouzdan mu dolazak.On će nam doći poput dažda jesenskog,poput kiše proljetne što natapa zemlju.«»Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?Što za tebe mogu učiniti, Judo?Ko oblak jutarnji ljubav je vaša,ko rana rosa koje nestaje.Zato sam ih preko prorokâ sjekaoi ubijao riječima usta svojih;al sud će tvoj izaći ko svjetlost.Jer ljubav mi je mila, ne žrtva,poznavanje Boga, ne paljenice.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 50, 1.8.12-15 Otpjev: Onomu koji hodi stazama pravim

pokazat ću spasenje Božje.Bog nad bogovima, Gospodin,govori i zove zemljuod izlaza sunčeva do zalaza.»Ne korim te zbog žrtava tvojih –paljenice su tvoje svagda preda mnom.«

»Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao jer moja je zemlja i sve što je ispunja.Zar da ja jedem meso bikovaili da pijem krv jaraca?«

»Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,ispuni Višnjemu zavjete svoje!I zazovi me u dan tjeskobe:oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«


Vjerom se ojačao davši slavu Bogu.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! U nadi protiv svake nade povjerovaAbraham da postane ocem naroda mnogih

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 220 Gdje god su dvojicaOtpjevni ps.: Onomu koji hodi (gl. pr. ŽV 6/2005.) Prinosna: XIV Evo nas, Oče Pričesna: 201 O svjetlo duša, Isuse Završetak: 174 U srcu Majke Marije

Deseta nedjelja kroz godinu 8. lipnja 2008.

Ulazna pjesma Ps 27,1-2

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:koga da se bojim?Gospodin je štit života moga:pred kime da strepim?Protivnici moji i dušmani posrću i padaju.

Zborna molitva

Bože, sve što je dobro od tebe dolazi.Udijeli nam dar svoga Duha,da mislimo što je pravoi to u djelo provedemo.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, usavrši naše služenje,da ovaj prinos bude tebe dostojana nama uveća ljubav,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Ps 18,3

Gospodine, utvrdo moja, spase moj,izbavitelju moj, Bože, pomoći moja.

Popričesna molitvaGospodine,po ljekovitim otajstvima koja smo primilidaj da ozdravimo od svoje zloćei hodimo putem pravednosti,po Kristu, Gospodinu našemu.

D E S E T A n e

d j e l j a k r o z

g o d i n

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

D E S E T A n e

d j e l j a k r o z

g o d i n

Isus je u pokretu. Ide iz mjesta u mjesto. Ideotvorenih očiju. Njegov je pogled čist. Susrećese s ljudima neposredno, bez predrasuda, bez

prethodno stvorenih pojmova i sudova. Gdje se onpojavi između njega i onoga s kim se susreće stvarase čisti i slobodni prostor. U njemu je moguće bitiono što čovjek uistinu jest. Njegova blizina otvaračistu neposrednost i jasnoću za ono što se nalazi iz-među ljudi. Kada se stvori takav prostor, pojedinac je u stanju vidjeti se u svjetlu bez osude i otkriti što

može biti, na što je pozvan. Ono što čovjek jest i štomože postati otkriva se u susretima s drugima.Za razliku od susretā u kojima se čovjek na-

đe u tijesnom, neistinitom i nejasnom, u susretu sIsusom otvaraju se dobrohotnost, jasnoća i širina.Isus Mateja susreće u carinarnici. Na radnom mje-stu. Na neobičnom radnom mjestu. Zapravo, naomraženom mjestu. Važno je opaziti kako evan-đelist opisuje ovaj susret. Isus ne opaža carinarni-cu niti opaža carinika. Onugleda čovjeka! Ovako

jednostavan opis je najmanje očekivan. To je opisčistoga pogleda koji najprije vidi čovjeka. Ne nje-govu službu, mjesto ili društveni status. U ovoj jed-nostavnoj rečenici je opisan čist pogled kojega čo- vjek može dobiti tek s velikom mukom i ustrajnimtrudom. To je pogled djeteta koji vidi stvari po prviput. Naliči pogledu sveca koji vidi stvari u Božjemsvjetlu. Kako vidjeti ono što uistinu jest? Kako sa-čuvati neiskrivljeni pogled? Kako dobiti čisti i ne-pomućeni pogled? U carinarnici je najlakše vidje-

ti carinika. Carinik nije samo naziv za službu. Imeu sebi ima prizvuk osude. To će se kasnije razazna-ti u prigovoru farizeja Isusovim učenicima da nji-hov učitelj jede s carinicima i grješnicima. Evanđe-list kaže da je Isus ugledaočovjeka zvanog Matej .Evanđelje imenuje čovjeka. Mateja su u carinarni-ci vidjeli i farizeji. No, oni su vidjeli carinika. Vidje-li su njegovu ulogu, a ne njegovo ime, priču, život,muke, sposobnosti, nadarenosti, mogućnosti. Toda Isus Mateja ne vidi kao carinika, nego kao ne-

koga tko svoj život može založiti za kraljevstvo nebesko i navještaj Evanđelja otkriva kako Bog vidičovjeka. Bog vidi čovjekove dobre strane. Ne tražinjegove grijehe, nego ono što može biti.

Matejev odgovor Pođi za mnom! Poziv Mateja pronalazi tamo gdjeon živi i radi. Dolazi mu izvana, ali ga dotiče u naj-

intimnijem dijelu njegove duše. Poziv ga ne osu-đuje. Ne prigovara mu. Ne dolazi mu sa savjeti-ma. Ne poziva ga na zdravi razum i dobru predaju.Poziv je posve jednostavan i sasvim jasan. U nje-mu nema ni obećanja ni jamstva. Neposredni po-ziv u otvorenom i slobodnom prostoru. Jedno-stavnosti poziva odgovara jednostavnost odziva.On usta i pođe za njim. Bez pitanja, bez traženjadodatnih pojašnjenja, bez traženja jamstva.

Poziv i odziv pokazuju se kaostvaranje odnosa.

Osobnoga odnosa Boga i čovjeka! Poziv je prven-stveno odnos. Isus i Matej u neposrednom odnosuzova i odziva. Prvi zove, drugi se odziva. I nastajepoziv. Odnos. Zadatak i poslanje su utemeljeni naodnosu. Bez odnosa nema poslanja. Matej ustaje.Iza njega ostaje prazno mjesto u carinarnici. Evan-đelistu je sasvim nevažno što on ostavlja i kako ćese popuniti njegovo mjesto. Važno mu nešto dru-go. Neposredno nakon Matejeva odgovora Isus je unjegovoj kući. Za stolom. S ostalim učenicima. Kad

Matej pođe za Isusom, Isus dolazi k njemu. Odnosu slobodi može živjeti samo ako se hrani iz dva izvo-ra. Počinje pozivom, ali tek odgovor uspostavlja od-nos i uvodi u život i zajedništvo s drugima.

Poziv i predrasude

Mjesto s grješnicima…

V . B l a ž a n o v i ć , 2 0 0 3 .

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

ODJECI e Nada protiv svake nade uz: Rim 4,18-25

Abraham je povjerovao Bogu da će mu dati brojno potomstvo, premda jeveć bio star (4,18-19). Zato je njegova vjera da će Bog izvršiti obećanja bila»nada protiv svake nade« (4,18). To je vjera u Božju svemoć (4,21) i na teme-lju te vjere on je opravdan (4,22). Pavao čini i korak dalje te primjećuje daizraz »uračuna mu se u pravednost« nije upravljen samo Abrahamu negosvima koji vjeruju »u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina naše-ga« (4,24). Tako se otkriva da opravdanje ima svoje izvorište u Isusu Kristu,u njegovoj žrtvi za naše grijehe i u njegovu uskrsnuću poradi opravdanja

(4,25). Isus Krist jedini je doista opravdao čovjeka, a čovjek vjerom stupa uto opravdanje.Darko Tepert

DE S E T A

n e d j e l j a k r oz

g o d i n

u

Farizejski prigovor Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?Prigovor se tiče Isusa, ali nije upućen njemu. Upu-

ćen je njegovim učenicima. Smjera na Isusove od-nose zajedništva s carinicima i grješnicima. S cari-nicima koji su grješnici. S onima koji su grješnicizato jer su carinici. Prigovor se ne odnosi ni na po-ziv Mateju ni na Matejev odgovor, nego na uspo-stavljeni odnos. Jedan uspostavljeni odnos u ne-posrednom prostoru slobode za stol je privukaomnoge carinike i grješnike. Uvijek iznova pokazuje se kako samo jedan bezuvjetan odgovor na pozivu odnos s Isusom dovodi mnoge druge. Nitko ni-

je otok. Ljudi su bića odnosa. I kad god se dogodiodgovor na poziv, on u odnos s Isusom koji pozivauvede i sve druge odnose onoga koji se odaziva. NaIsusu opažamo da je Bogu stalo do stvaranja odno-sa. On sam daruje preduvjete, uspostavlja odnosei ostaje u njima. On čini i još nešto. Brani sve kojiulaze u odnos s njime od prigovora.

Ne treba zdravima liječnika,nego bolesnima.

Carinici nisu grješnici, nego bolesni. To je pro-mjena u jeziku. Isus ne sjedi s grješnicima, ne-go s bolesnima. Druga se jezična promjena od-nosi na njega. Naziva sebe liječnikom. Farizeji suga nazvali učiteljem. Ne svojim učiteljem, nego sunjegovim učenicima govorili o njihovom učitelju.No, Isus u pozivu Mateju i u objedu s carinicimane vidi sebe kao učitelja, nego kao liječnika. Bo-

lesnima je najprije potrebno da ozdrave. Isus po-tom poziva farizeje da, budući da su pravednici ida im ne treba liječnik, prouče Pismo: Milosrđe

mi je milo, a ne žrtva. Poziv i blagovanje s carini-cima čin je milosrđa. Izdvojenima i omraženimane pomaže još veće odbacivanje. Pomaže im mi-losrđe. Milosrđe se pokazuje tamo gdje se očekujeosuda, tamo gdje je ona predviđena. Isus tako po-kazuje Boga koji iznenađuje i ne ponaša se premaljudskim očekivanjima. No, ta je slika Boga pri-sutna već u Pismima. Iznenađuje da to ne vide onikoji znaju Pisma. Zato ih Isus poziva da proučePisma. Ne samo da je teško imati čist pogled pre-

ma ljudima, nego je teško imati i čist um pri čita-nju Pisma. Čist pogled prema ljudima i jasan na-čin čitanja Pisma idu zajedno. Tko ljude susreće spredrasudama ne može čitati Pismo bez predra-suda. Tko Pismo čita otvorena uma otkriva u Isu-su ono o čemu govore Pisma. Njega se prepoznajeupravo po tome što on čini, a što već stoji u Pi-smu. Dolazi zvati grješnike, bolesne, omražene.

Kad Isus susreće ljude, iznenađuje njegovasloboda od predrasudā. Kad ga prate ljudi s pre-

drasudama, iznenađujuća je upornost s kojom sedrže uz njih. Sloboda počinje ondje gdje postoji spremnost osloboditi se predrasudā kao i tamogdje postoji odvažnost ostaviti sve i slijediti poziv.No, najviše od svega iznenađuje da je opis Mateje- va poziva ujedno i veoma precizan opis odgovoramnoštva pozvanih kroz dva milenija kršćanstva.

Ante Vučković

Isusovo sjedanje za stol s grješnici-ma otkriva identitet njegove Crkve.Crkva je stol. Blagovanja za stolom

potrebni su jednako i pravednicii grješnici. Krist okuplja i prihvaćasve, za jednim stolom. (A. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Izl 19,2-6aVi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.

Čitanje Knjige IzlaskaU one dane: Izraelci dođu u Sinajsku pusti-nju i utabore se u pustinji. Postave Izraelcitabor tu pred brdom, a Mojsije se popnek Bogu. Gospodin ga zovne s brda pa murekne: »Ovo reci domu Jakovljevu, proglasidjeci Izraelovoj:’Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima;kako sam vas nosio na orlovskim krilimai k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi sevjerno pokoravali i držali savez moj, vi ćetemi biti predraga svojina mimo sve narode– ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kra-ljevstvo svećenikâ, narod svet.’«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam ps 100,2-3.5

Otpjev:Njegov smo narod i ovce paše njegove.Kliči Gospodinu, sva zemljo!Služite Gospodinu u veselju!Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:on nas stvori i mi smo njegovi,njegov smo narod i ovce paše njegove.

Jer dobar je Gospodin,dovijeka je ljubav njegova,od koljena do koljena vjernost njegova.


Ako se s Bogom pomirismo smrću Sina njegova,mnogo ćemo se više spasiti životom njegovim.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Dok mi još bijasmo nemoćni,Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnikeumro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro;možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.A Bog pokaza ljubav svoju prema namaovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 217 Bože, tvoj smo sveti narod (gl. pr. ŽV 7/2006.)Otpjevni ps.: Njegov smo narod (gl. prilog na str. 38)

Prinosna: 232 Gospode, primi Pričesna: 242 O sveta gozbo Završetak: 859 Spasitelju dobri(1, 3. kitica)

Jedanaesta nedjelja kroz godinu 15. lipnja 2008.

Ulazna pjesma Ps 27,7.9

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,milostiv mi budi, usliši me!Ne skrivaj lica svoga od mene,ne odbij u gnjevu slugu svoga!

Zborna molitvaBože, jakosti onih što se u te ufaju,snago slabih i smrtnih, koji su bez tebenemoćni: pomozi nam svojom milošćuda vršimo tvoje zapovijedii voljom ti i djelom omilimo.Po Gospodinu.

Darovna molitvaBože, ovim darovimati čovjeku krijepiš zemaljski i duhovni život.Molimo te da nas uvijek prati njihova pomoćza tijelo i dušu,

po Kristu, Gospodinu našem.Pričesna pjesma

Ps 27,4Za jedno molim Gospodina,samo to ja tražim:da živim u Domu Gospodnjemu sve dane života svoga.

Popričesna molitvaGospodine, sveta pričest što je primamooznačuje zajedništvo svih vjernika s tobom.Daj da urodi jedinstvom u tvojoj Crkvi,po Kristu, Gospodinu našemu.

J E D A N A E S T A n e

d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

umrije. Koliko li ćemo se više sada,pošto smo opravdani krvlju njegovom,

spasiti po njemu od srdžbe?Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrtiSina njegova dok još bijasmo neprijatelji,mnogo ćemo se više, pomireni, spasitiživotom njegovim. I ne samo to! Dičimo seu Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristupo kojem zadobismo pomirenje.Riječ Gospodnja.


Mk 1,15 Približilo se kraljevstvo Božje:Obratite se i vjerujte evanđelju!

Evanđelje Mt 9,36-10,8

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i posla ih.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo,sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni

i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada rečesvojim učenicima: »Žetve je mnogo,a radnika malo. Molite dakle gospodaražetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dadeim vlast nad nečistim dusima: da ih izgonei da liječe svaku bolest i svaku nemoć.A ovo su imena dvanaestorice apostola:prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, bratnjegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,

brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matejcarinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaji Juda Iškariotski, koji ga izda.Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:»K poganima ne idite i ni u koji samarijskigrad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenimovcama doma Izraelova!Putom propovijedajte: ’Približilo sekraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtveuskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite!Besplatno primiste, besplatno dajte!«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bogu, milosrdnom Ocu,koji nas je po Kristu pozvao da budemovrijedni graditelji njegova kraljevstva,uputimo svoje smjerne prošnje.1. Gospodine Bože, pohodi svojim smilovanjem

Crkvu koja okuplja tvoje vjerne: ti joj budisvjetlo i putokaz u naviještanju evanđelja i uzauzimanju za dobrobit svih ljudi, molimo te.

2. Gospodine Bože, zbliži istinskim povjerenjemi ljubavlju pastire Crkve i povjerene im zajedni-ce vjernika, molimo te.

3. Gospodine Bože, ohrabri sve ljude do kojih do-pire riječ evanđelja: pomozi im da odlučno na-sljeduju Krista Učitelja, molimo te.

4. Gospodine Bože, svakodnevno susrećemo lju-de koji se odupiru tvome daru spasenja: pomozinam da im svojim življenjem evanđelja budemosvjedoci tvoje blizine i smilovanja, molimo te.

5. Gospodine Bože, obdari nasistinskim pouzdanjem u tvoju riječ i snagomza djela na koja nas pozivaš, molimo te.

Bože, Oče milosrđa, usliši naše molitve

i po svojoj dobroti oslobodi nas slabosti i grijehakako bismo uvijek mogli rasti u životnom odazivuna tvoju riječ. Po Kristu Gospodinu našemu.

J E DA NA E S T A

n e d j e l j a

Isus dozva k sebi dvanaestoricu i uputi ih…(Reljef u bjelokosti, nepoznati autor, 10. st., Louvre)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

J E D A N A E S T A

U godišnjemu dobu kada se često govori opoljima, urodu, pšenici i žetvi, Crkva slu-ša Isusove riječi: »Žetva je velika, a radni-

ka malo.« Nije nam teško zamisliti Isusa koji, hoda- jući, promatra prirodu i poučava ljude želeći im na jednostavan i slikovit način otvoriti srca za osluški- vanje njegove Radosne vijesti. Susrećemo ga u sa-žalijevanju nad mnoštvom koje nema pravih vođa ipastira. Zato on poziva Dvanaestoricu.

Pastiri bez ovaca Već u prvoj rečenici čitamo da se Isussažalio nadmnoštvom. U Matejevu evanđelju pet puta nala-zimo glagol ‘sažaliti’: u prispodobi o sluzi kojemu je oprošten dug; u dva izvješća o umnažanju kru-ha; o ozdravljenju slijepca iz Jerihona; u poslanjuDvanaestorice. U tome sažaljenju nalazi se razlogposlanja apostola. Dakle, odatle bi trebala kretati isvaka djelatnost Crkve – iz Božjega milosrđa i njež-nosti prema čovjeku. Pred nama nije nejasan i prola-zan osjećaj, već služba koja se vrši. O tome Isus govo-ri putem. U hodu uočava potrebe, zaustavlja se i dajeupute. Na tome putu s njim su i učenici; kao da se ra-di o umnoženu hodu. To je pozadina i promatranjaCrkve kao zajednice u hodu, zbilje u gibanju koja tra-ži. Skloni smo okupljati oko sebe one koji su nam io-nako blizu, stvoriti koncentrične krugove pobornika,navijača, onih koji su stalno tu. Izazov svakomu cr-kvenom djelovanju jest ova slika pastira koji hoda.

Jednako tako mi se čini da bi se evanđeoska re-čenica o ovcama bez pastira mogla i okrenuti; mo-

Žetveno sažalijevanje glo bi se govoriti i o pastirima bez ovaca. Bez preve-like retoričnosti pitamo se na različite načine kolikouistinu osjećamo potrebu za dobrim pastirima? Ču-

jem kritike kako je ovaj ili onaj svećenik loš, kako ne vrši ono što se od njega očekuje, kako ne živi svoje svećeništvo, jer je predan samo običnim poslovi-ma. Čujem to ponajviše od onih ljudi koji – kada ihpitam što oni čine u župi, kako pomažu svojoj zajednici – obično zašute i ostanu zbunjeni. Želeći daim župnik bude bolji, vjernici se ne pitaju kako bioni mogli pomoći svećenicima da uistinu budu bo-lji, pa čak i kritikom, ali kršćanskom, ne onom kojase skriva iza pomodarstva napada na instituciju koju se prosuđuje kao daleku od čovjeka. Oprostite mi,ali ponekad mi svećenici uistinu izgledaju kao pasti-ri bez ovaca, bez obzira tko je tomu kriv. U molitvi zazvanja se ne radi o uvjeravanju Boga da nam pomo-gne, nego u promjeni srca svakoga vjernika.

Današnje evanđelje započinje riječima: »KadIsus ugleda mnoštvo, sažali se nad njim...« Važno jeugledati i vidjeti , ali ovdje je sažeto sve što obu-hvaća potrebe drugih. Ovdje valja pred sobom ima-ti i rasprave koje je Isus vodio s glavarima naroda,a koje se mogu sažeti u Isusovo upozorenje da oni

puno znaju, ali da malo čine te time ne vrše svojuglavnu zadaću. Zaboravili su milosrđe. Isusov sa-žalni pogled ohrabruje, premda se pojedinac nala-zi u mnoštvu. I onda kada Isus promatra mnoštvo,gleda zapravo svakoga čovjeka u tom mnoštvu. Ni- je mu važan broj, jer on uvijek iz mnoštva izvla-či osobe i važan mu je jedan ili jedna, pri čemu nezaboravlja potrebe svih. Pastir ne može poznavatipoteškoće mnoštva, naroda, zajednice; on poznaje poteškoće pojedinaca, a da bi to mogao mora ih

Krist i apostoli. Oltarni antependij, Comburg (Njemačka), prije 1140.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

ODJECI eDok još bijasmo nemoćni… uz:Rim 5,6-11

U retku koji prethodi današnjem odlomku sveti Pavao kaže: »Ta ljubav jeBožja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!« (Rim 5,5). Tako je sav sadržaj današnjega čitanja odraz Božje ljubavi premaljudima. Zbog te ljubavi Krist je umro za ljude koji su još bili »nemoćni«i »bezbožnici« (5,6). Umro je za grješnike da bi na taj način objavio Božjuljubav (5,7-8). Po Kristu je ostvareno pomirenje čovjeka s Bogom i čo-vjeka s čovjekom (usp.2Kor 5,18-21). Po Kristu, po njegovu uskrsnuću,moguće je izbjeći osudu na Posljednjem sudu (Rim 5,10; usp.1Sol 1,10).Kršćanin je pomiren i spašen čovjek, a počêlo toga njegovog novog sta-nja jest ljubav objavljena u Kristovoj žrtvi i u Kristovu uskrsnuću.

Darko Tepert

J E DA NA E S T A

n e d j e l j a

poznavati. Redovito su uvjerljivi pastiri ne kada suokruženi mnoštvom i masama, već kada se istin-ski zanimaju za pojedince. Biti u rukama ‘isprav-

nih’ pastira, strogih u primjeni Zakona, bez milo-srđa, znači zapravo biti bez pastira. Primat leži udobroti, ne u ispravnosti i besprijekornosti izvrša- vanja dužnosti. Vjerujem da ljudi lako mogu opro-stiti svojemu župniku ili poglavaru, ako pogriješiželeći dobro, ali mu teže opraštaju, ako vide da sene zauzima za dobro.

Obrat smjera Božje žetveNa popisu učenika nalaze se veoma različiti ljudi:pored carinika Mateja koji je skupljao novac za oku-patora, tu je i Šimun Kananaj koji je pripadao najek-stremnijoj skupini zelotā koji su se borili protiv Ri-mljana, a za slobodu svoga naroda. Dakle, suradnikneprijatelja i buntovnik u istome broju. Nadalje, tu je Šimun Petar, ali i Juda za kojega se posvuda kažeda je izdao Isusa. Mnogi bi iz vlastite obiteljske i za- jedničke prošlosti možda izbrisali tu sramotu, ali ona je ovdje ostala zapisana, kao spomen jednoga odno-sa prema Božjoj ljubavi. Iz te povijesti nitko nije is-ključen. I u našemu hodu vjere ima mjesta za ime

svakoga od Dvanaestorice. Tu su ljudi različitih tem-peramenata, društvenoga statusa, zanimanja i oče-kivanja. Tu nisu pobožni stereotipovi junaka, savrše-nih, svetih i čistih. Ono što ih združuje jest iskustvo oOnome koji ih zove.

Pomalo zbunjuje Isusova uputa da ne idu k po-ganima, već da ostanu u granicama svoga naroda.Mnogi bi željeli odmah probiti tzv. uske okvire, aliposlušnost je spasonosna onda kada se vlastiti plano-

vi podređuju zajedničkomu planu koji računa na sveodrednice. Osim toga, postoje i naše granice. Ne mo-žemo biti svugdje i raditi sve. Ipak, moramo raditi sve

što možemo tamo gdje jesmo. Nekada su ‘veliki pro- jekti’ samo bijeg od onoga što nitko neće učiniti umje-sto nas. Izgleda da se tu nalazi i Božja volja. Za takvoživotno shvaćanje treba uočiti jedno: Izrael je išao naSinaj; Mojsije se penjao, da bi susreo Boga, a Isus jeprolazio gradovima i selima. Put je doživio obrat. Vi-še se čovjek ne uspinje prema Bogu, već Bog silazi kčovjeku i traži ga. Naše traženje ne prestaje, no tek to-liko da se ne skrivamo, već da se dopustimo pronaćii zazvati imenom.

Žetva je velika…Ne trebaju nam čudesa, osobiti znakovi, već oni re-doviti od kojih uspijevamo promucati nadu. Ne treba nam sunce koje će se okretati – dovoljan je i čovjekkoji će se osvrnuti na ljudsku bijedu; ne trebaju namotvorene rane jer ih je, kao znakova Krista patnika, već dovoljno u ljudskim životima; ne trebaju nam po-sebne objave datuma kraja svijeta jer nam je objav-ljena Božja blizina. Evo još jednoga razloga zašto su uEvanđelju nabrojena imena apostola. Dvanaestorica,

kao broj, malo znače bez imena. Vjernici koji će samou mnoštvu – a možda ni tamo – ispovijedati vjeru po-staju neuvjerljivi, a tada će sažalni pogled imati punoopravdanje. Pokušajte uz svoje ime staviti riječvjeru- jem, izgovoriti to naglas i osluhnuti odjek. Zatim opi-šite sebi kako je to zazvučalo i pristaje li Vašemu živo-tu. Ako pristaje, ne trebamo se bojati »velike žetve«, jer ona obećava sitost i dobar okus kruha.

Ivan Šaško

Evanđelist navodi apostole u parovima. Poslanje i spasenje uvijeksu plod zajedništva. Slikar Beato Angelico, slikajući Posljednji sud, tozorno prikazuje: oni koji se spašava- ju, uspinju se držeći se za ruke; onikoji propadaju prikazani su leđimaokrenuti jedan drugome. (T. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

Molitva vjernikaBogu Ocu, koji je stvoritelj svegai darivatelj života, utecimo seiskrenom molitvom zajedno govoreći:

Gospodine, daruj nam novost života.1. Za svetu Crkvu Božju: da vjerno živi duh

evanđelja te nikad ne posustane naviještatiIstinu, molimo Gospodina!

2. Za sve kojima je povjerena službapropovijedanja Božje riječi: da ih ne plašiprotivljenje svijeta i ljudi te trajno rastuu vjernosti Kristu, molimo Gospodina!

3. Za sve kršćane: da dar vjere koji su nakrštenju primili svakodnevno preobražavanjihov život, molimo Gospodina!

4. Za nas ovdje sabrane: da nas ne svladajutjeskoba i brige za zemaljski život,nego da vjera u vječni život osmišljavai rasvjetljava sveukupno naše življenjena zemlji, molimo Gospodina!

5. Za sve umiruće: da umirući ovome životupostanu dionici vječnosti kojoj su se nadali,molimo Gospodina!

Svemogući Bože,prodahni naša srca snagom Duha

koji sve oživljava i daj da u vjeri rastemodo onoga dana kad ćemo te gledatilicem u lice. Po Kristu Gospodinu našemu.

Drugo čitanje Rim 5,12-15 S darom nije kao s grijehom.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijetgrijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagrije-šiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, doZakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijehne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je odAdama do Mojsija doista kraljevala i nad oni-ma koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kaoAdam, koji je pralik Onoga koji ima doći.Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obila-tije na sve razlila milost Božja, milost darovanau jednom čovjeku, Isusu Kristu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 15,26b.27a

Duh istine svjedočit će za mene, govoriGospodin, i vi ćete svjedočiti.

Evanđelje Mt 10,26-33 Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:»Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što seneće otkriti ni tajno što se neće doznati.Što vam govorim u tami, recite na svjetlu;i što na uho čujete, propovijedajte na krovovi-ma. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,

ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onogakoji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.Ne prodaju li se dva vrapca za novčić?Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemljubez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavisve izbrojene. Ne bojte se dakle!Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca.Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima,priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji jena nebesima. A tko se odreče mene pred ljudi-ma, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem,koji je na nebesima.«Riječ Gospodnja.

D V A NA E S T A

n e d j e l j a

Ne bojte se ljudi… Bojte se Onoga koji možei dušu i tijelo pogubiti.(G. Rouault, 1937).

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Prepuštajući se snazi riječi iz navije-štenoga evanđeoskog odlomka misaonam se zaustavlja nad porukom koju

Isus upućuje apostolima: »Ne bojte se ljudi!Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali dušene mogu ubiti. Bojte se više Onoga koji možepogubiti i dušu i tijelo!« Razlikovanje onogačega se ne treba bojati od onoga čega se treba bojati, danas je stavljeno pred nas kao načinrazmišljanja o životu, kao put propitkivanja

o našemu shvaćanju i vrjednovanju života. Strahovi tijela»Strah je bijeg duše.« Tim riječima sv. Au-gustin opisuje ono što se zbiva u čovjeku ka-da ga obuzme strah: duša se povlači i bje-ži od određene stvarnosti koja je ugrožava.Naviješteno evanđelje govori nam o čovje-kovu strahu, obijegu duše. Evanđelje zapo-činje prvo s onim čega sene trebamo boja-

ti , od čega naša duša ne treba bježati. Krist

»Bojmo se da se ne bojimo!«

upozorava da se ne trebamo bojati onih kojine mogu naškoditi našoj duši: »Ne bojte seonih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubi-ti.« Misli se na čovjeka, jer čovjek može uni-štiti samo dušu, a ne tijelo. No, kako se ondadogađa da se unatoč tomu bojimo drugogačovjeka? Koji je razlog silnih strahova kojeosjećamo prema drugima? Točnije, zašto ta-kav golemi strah u nama da nas čak sprječa- va u navještaju Isusa Krista?

Iz evanđeoskoga teksta može se zaključitida je glavni razlog takvomu strahu zaboravduše i prepuštenost tjelesnosti . Zaborav du-še jest zaborav podrijetla i usmjerenja. Duša više ne misli na onoga koji ju je stvorio, naBoga. Prestaje biti dijalogična, prestaje bitiu odnosu s Bogom prema kojemu je usmje-rena. Takva nedijalogična duša, zatvorena usebi, postaje jedno s tijelom, sebe vidi jedi-no u tijelu kao tijelo. Budući da je tijelo pro-

padljivo i smrtno, i ona postaje propadljiva i

Strah pred ljudima pobijeđen je strahom pred Bogom.(Uskrsli oslobađa od smrti. M. Rupnik, Crkva Presvetoga Trojstva, Porto Santo Stefano, Italija, 2002., detalj)

D V A N A E S T A n e

d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

Po grijehu na sve ljude prijeđe smrt uz:Rim 5,12-15

eODJECI

Govoreći o otajstvu smrti i grijeha, apostol Pavao podsjeća na onog»jednog Čovjeka«, to jest na Adama, po kojem je grijeh ušao u svijet »ipo grijehu smrt« (5,12). Jasnije nego u Knjizi Postanka (usp.Post 3), to jeizrečeno u Knjizi Mudrosti: »Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost iučinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavolskom je zavišću došla smrtu svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju« (Mudr 2,23-24). Riječ je o duhovnoj smrti koja kao posljedicu ima i fizičku smrt (Rim 5,12).Adam je označen kao »pralik Onoga koji ima doći« (5,14), a to je Mesija– Krist. Grijehom Adamovim, naime, »mnogi« su umrli, gdje ovo »mno-gi« označava sve ljude, a u Isusu Kristu na sve se ljude razlila milost Bož- ja. Krist je time ostvario izvorno poslanje čovjekovo.

Darko Tepert

smrtna. Svaki napad na tijelo duša doživlja- va kao napad na samu sebe.

Sada nam postaje razvidno da takvom

dušom mora vladati veliki strah, da ona mo-ra bježati od svih onih koji mogu lako ugro-ziti tijelo, a time i nju. Demonsko se u svije-tu služi upravo tom logikom. Ono ne napadaprvo dušu, nego polazi od tijela. Demonskosavršeno razumije mehanizme i potrebe tijela te se služi njegovim strahovima: tijelunudi sigurnost (putem moći, bogatstva), od- vraća od krjeposnoga života i navještaja Isu-sa Krista koji bi ugrožavao tijelo, zahtijeva

da tijelo isproba sve svoje mogućnosti, podsvaku cijenu. U takvomu strahu tijela čovjekpostaje neslobodan, potpuno ovisan o dru-gomu.

»Ne bojim se, jer se bojim«Kristov poziv »Ne bojte se« ima oslobodi-teljsku snagu. On nas kani osloboditi odstrahova tijela i tako nam omogućiti istinskuslobodu. No, taj je poziv paradoksalan. Že-

li nam pružiti slobodu od straha, ali tako štood nas traži opet strah, stari strah kani istje-rati novim strahom. Kakav je tonovi strah?Radi se o strahu prema Bogu: »Bojte se višeonoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u pa-klu.« Dakle, strah prema Bogu način je bor-

be protiv straha od ljudi. Ali, što to znači bojati se Boga? Vidjeli smo da Augustin govorio strahu kao bijegu duše. Pred Bogom duša

nema kamo pobjeći. Strah prema Bogu tako je intenzivan način bijega prema Bogu, u Bo-gu. Bojeći se Boga, vjernik bježi Bogu, u nje-mu pronalazi svoje utočište, svoju podršku,snagu, i slobodu od straha tijela. Želi što više bježati Bogu da ne izgubi njegovu ljubav, da bude što više privinut uz Boga koji ljubi. Ta-ko je strah prema Bogu zapravo strah ljubavi. On omogućuje vjerniku slobodu od svihstrahova ovoga svijeta, jer se on kao čovjek

ne može svesti samo na tijelo. U tomu strahučovjek počinje živjeti svoju dušu, dušu koja je u dijalogu, u odnosu s Bogom. Strah pre-ma Bogu tako je istovremeno i briga za dušu, briga koja danas toliko nedostaje čovjeku.

Sada postaje očito kolika se osloboditelj-ska snaga krije u strahu Božjem. Pribjegne-mo li Bogu, u strahu ljubavi prema njemu,smijemo i možemo neustrašivo naviješta-ti Boga, ljude oslobađati od robovanja naj-

različitijm strahovima kojima zli ljudi i de-monsko žele vladati nama. Strah je Božjitako neiscrpno vrelo oslobođenja i slobode.Stoga, budimo odvažni i »bojmo se da se ne bojimo« (sv. Augustin).

Ivica Raguž

Isprepletenost riječi »Ne bojte se«i »Bojte se« kazuje nam da sunam jednako potrebni pouzdanjeu Boga i strah pred njim. Pouzda-nje u Boga liječi nas od varljivoga

pouzdanja u ljude, a strah predBogom liječi nas od straha predljudima. (N. N.)

D V A NA E S T A

n e d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

Rođenje svetoga Ivana Krstitelja 24. lipnja 2008.

R O \ E N

J E v .

I v a n a

K r s t i t e

l j a

Ulazna pjesma Iv 1,6-7; Lk 1,17

Poslan je čovjek od Boga, ime mu Ivan.On dođe kao svjedok, da posvjedoči za Svjetlo,te spremi Gospodinu narod pripravan.

Zborna molitva

Bože, ti si pozvao svetog Ivana Krstiteljada narod pripravi na dolazak KristaGospodina. Obdari svoj narod radošću DuhaSvetoga i upravi putem spasenja i mira.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, polažemo darove na tvoj oltar,časteći rođendan svetog Ivana, koji jeSpasitelja navijestio i po dolasku pokazao.Daj da i mi s vjerom pođemo u susret Kristu.Koji živi.

Pričesna pjesma Lk 1,78

Darom premilosrdnog srca Boga našegapohodilo nas je Mlado Sunce s visine.

Popričesna molitva

Gospodine, o rođendanu svetog IvanaKrstitelja veselo smo blagovali od gozbenebeskog Jaganjca. Daj da u Kristu, koga jeon navijestio, prepoznamo začetnika svogakrštenja. Koji živi.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 664 Preblažen svečeOtpjevni ps.: VII Velik je Gospodin Prinosna: 233 Punina kad dođe vremena

Pričesna: 188 Na Isusov se spomen Završetak: 663 Zarana on je ili: 802 Sveti Ivo


Čitanje Knjige proroka IzaijeČujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki!Gospodin me pozvao od krila materina, odutrobe majke moje on me imenovao. Od ustamojih britak je mač načinio, sakrio me u sjeniruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu,sakrio me u svome tobolcu.Rekao mi: »Ti siSluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!«A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio, nizašto na-prezao snagu.« Ipak, kod Gospodina je mojepravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sadgovori Gospodin, koji me od utrobe Slugomsvojim načini, da mu vratim natrag Jakova,da se sabere Izrael. Proslavih se u očima Gos-podnjim, Bog moj bijaše mi snaga. I reče mi:»Premalo je da mi budeš Sluga, da podignešplemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov,nego ću te postaviti za svjetlost narodimada spas moj budeš do nakraj zemlje.«

Riječ Gospodnja.Otpjevni psalam Ps 139,1-3.13-15 Otpjev: Hvala ti što sam stvoren tako čudesno! Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,ti znaš kada sjednem i kada ustanem,izdaleka ti već misli moje poznaješ.Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,satkao me u krilu majčinu.Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,kosti moje ne bijahu ti sakritedok nastajah u tajnosti,otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje Dj 13,22-26

Čitanje Djela apostolskihU one dane: Progovori Pavao: »Bog podižeocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči:

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

Molitva vjernika

Braćo i sestre, slaveći svetkovinu rođenja svetogaIvana Krstitelja, koji je svome narodu očitovaoBožje milosrđe, obratimo se Kristu Gospodinupouzdanom i jednodušnom molitvom:

Vodi nas, Gospodine, putem spasenja.1. Ti si, Gospodine, odabrao svetoga Ivana

da bude glasnik spasenja tvome narodu:daj da Crkva vjerno prihvati tvoju riječ i živikao novi narod spašenika, molimo te.

2. Ti, Gospodine, i danas odabireš navjestiteljetvoje riječi: daj svim pastirima i učiteljimaCrkve snagu Ivanove poniznosti kojom ćesvjedočiti tvoj novi dolazak u slavi, molimo te.

3. Tvoj preteča Ivan u pustinji se pripravljao

za djelo propovijedanja: daj svima namasnagu odlaska u samoću molitve kako bismote mogli prepoznati među ljudima, molimo te.

4. Tvoj je preteča Ivan krvlju posvjedočiovjernost tvojoj riječi: ohrabri i ojači i nasu svim iskušenjima vjere, molimo te.

5. Braću našu i sestre koji prijeđoše pragzemaljskoga hoda obasjaj svjetlom vječnogaživota, molimo te.

Kriste Spasitelju, tebi su znani svi naši putovi.Izliječi nas od straha pred budućnošću i obdarinas snagom da rastemo u onom što smo tiobećali. Koji živiš.

R O\E N

J E v .I v

a n

a K

r s t i t e l j a

Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svomsrcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova

potomstva izvede Bog po svom obećanjuIzraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je do-laskom Ivan propovijedao krštenje obraćenjasvemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan do-vršavao svoju trku, govorio je: ‘Nisam onaj zakoga me vi držite. Nego za mnom evo dolaziOnaj komu ja nisam dostojan odriješiti obućena nogama.’«»Braćo, sinovi roda Abrahamova,vi i oni među vama koji se Boga boje,nama je upravljena ova Riječ spasenja.«Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Lk 1,76Ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati: jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripra-viš putove.

Evanđelje Lk 1,57-66.80Čitanje svetog Evanđelja po LukiElizabeti se navršilo vrijeme da rodi.I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođacičuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu,radovahu se s njome.Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka.Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca –Zaharija, no mati se njegova usprotivi:»Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše jojna to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbinekoji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju

oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiskapločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začu-de, a njemu se umah otvoriše usta i jezikte progovori blagoslivljajući Boga.Strah obuze sve njihove susjede, a po svem suse Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji.I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajućise: »Što li će biti od ovoga djeteta?«Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.Dječak je međutim rastao i duhom jačao.

Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnognastupa pred Izraelom.Riječ Gospodnja.

Ivan mu je ime, jer »Bog je milosrdan«.(A. Pisano, vrata baptisterija u Firenzi, 1330.-1336.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

R O \ E N

J E

Preteča – uzor vjerničkoga hoda

Ivan i Isus susuvremenici . I jedan i drugi sudar Izraelu i svijetu. Čini se da su Evanđelja dije-lom paralelna izvješća o Ivanu i Isusu. Evanđeljagovore o njihovom začeću, rođenju i životu. Obo- jica su posebni, drukčiji, i po stilu i po djelovanju,po govoru i izgledu, ali obojica su povezani i uje-

dinjeni nečim puno dubljim i važnijim: pozivom iodlučnom zauzetošću za Kraljevstvo Božje.Ivan u svom poslanju djeluje odlučno, neu-

strašivo, sa žarom koji ne dopušta odlaganje. Vi-če, gotovo galami. Jednom je nogom u Starom,a drugom u Novom Savezu. Veliki je prorok kojisvojim životom i primjerom poziva na obraćenjei pokoru. Skroman i snažan istovremeno. Ne žalise na okolnosti, na vrijeme, na nepovoljnu druš-tvenu i političku, a i osobnu situaciju. Ne uzmiče

pred protivnicima i ne stvara trule političke kom-promise. Prisutan je u javnosti i ona očekuje sva-ku njegovu riječ, s pozornošću promatra njegove

Crkva slavi dies natalis,rođendan svetaca,posebice mučenikā, na dan njihove smrti.No, među uzorima življenja vjere izdvaja-

ju se dva velika lika. Promatrajući ulogu blaženeDjevice Marije i Ivana Krstitelja u Kristovu dje-lu spasenja, Crkva slavi i njihov zemaljski rođen-dan. Osim opisa Kristovog rođendana u evanđe-ljima nalazimo jedino opis Ivanova rođenja. No,sličnostima tu nije kraj. Isusov rođendan slavimo

25. prosinca, a Ivanov 24. lipnja jer, kako svjedo-či evanđelist Luka, Ivanovo se rođenje dogodilošest mjeseci ranije. Te sličnosti imaju i simboličkoznačenje. Na dan u koji slavimo Kristovo rođenje(25. prosinca) Rimljani su slavili blagdan »rođe-nja Nepobjedivoga Sunca« (dies natalis Solis in-victi ). To je dan u godini kad je noć najduža, a dannajkraći. Nasuprot tome danu stoji ljetni solsticij,24. lipnja, kad je dan najduži u odnosu na noć teod tada postaje biti sve kraćim. Tako Ivanov dola-

zak oslikava njegovu zadaću u odnosu na Krista ina navještaj Kristova dolaska: »On treba da raste,a ja da se umanjujem« ( Iv 3,30).

Lik prethodnikaTko je Ivan? On je Kristov prethodnik u rođenju,u poslanju i u smrti. Na početku njegovoga životastoji njegova majka, starica koja nije mogla ima-ti djece, Elizabeta. I njegov otac Zaharija bio je uodmakloj dobi. Oboje su bili »pravedni pred Bo-

gom«, »Jahvini siromasi«, oni koji žive od pouz-danja u njega. Za Boga njihova starost i njihovosiromaštvo nisu prepreka. On traži otvorenost,iščekivanje, vjeru. Bog odabire njih da po njimana svijet dođe Isusov preteča, onaj koji će Mesijipripraviti put. Ivanovo je rođenje, poput Isusova,naviješteno od anđelā i zato dobiva ime koje zna-či »Gospodin je milostiv«.

Ivan jesvjetiljka koja svijetli i rasvjetljujemrak, ali se i povlači pred pobjedonosnim svje-

tlom Isusa Krista. On je svjetiljka pripremljena zaSpasitelja ( Ps 132; Iv 5,35). On je onaj koji se treba umanjivati da bi Krist mogao rasti (Iv 3,30).

Svetkovina svetoga Ivana Krstitelja veže se uz ljetniekvinocij. Tada Sunce započinje padati, a dan postajekraćim. Tako i samo vrijeme preriče Ivanovu riječ:»On (Krist) treba da raste, a ja da se umanjujem.«

(Prikaz solsticija, Nebra (Njemačka), 1600. god. prije Krista)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

Bogobojazni uz: Dj 13,22-26ODJECI eU Antiohiji su Pavao i Barnaba u subotnji dan došli u sinagogu gdje su,nakon čitanja Zakona i Proroka, zamoljeni da kažu riječ utjehe narodu(usp.Dj 13,14-15). Pavao je govorio (usp.Dj 13,16-41.46-47). Obraća seIzraelcima (usp.Dj 2,22; 3,12) ibogobojaznima. UDj 13,16.26 bogobojazni tvore posebnu grupu uz Izraelce i boje se Boga Izraelova. Riječ je o poganima. Tako da se Pavao već samim govorom obraća i njima,a ne samo Židovima. U rr. 17-25 nalazimo sažetak Izraelove povijesti ito od Izlaska do Ivana Krstitelja. No, već uz Davidovo ime spominje injegovog potomka, Izraelovog spasitelja, Isusa (usp. r. 23). Ponovnimpozivom poziva sinove roda Abrahamova i bogobojazne i naglašavada »nama«, tj. i Židovima i poganima, bijaše poslana riječ toga spase-nja (usp. r. 26).

Mario Cifrak

R O\E N

J E v .I v

a n

a K

r s t i t e l j a

geste. Čini se da nema neku posebnu pobožnost iduhovnost, ali zato ne trpi nepravdu, ugnjetava-nje i licemjerje. Stječe mnoštvo neprijatelja. Zbog

ljubavi prema istini biva lišen života.Kao da mu nedostaje Isusove mirnoće, tanko-ćutnosti, finoće. Spremnosti da se ne ugasi stijenjšto tinja i da se ne slomi trska koja se ljulja. Ivan iIsus. Ponekad su tako suprotni. A zapravo se na-dopunjuju.

Prepoznati Ivanovu temeljitost Koliko bi Pismo, a i život Crkve bili siromašniji bez ovoga velikog čovjeka! I zanimljivo je vidjeti

kako je u liturgiji i ikonografiji prvoga tisućljećaCrkve Ivan gotovo uvijek prikazivan u zajedništvus Marijom. Njih dvoje tvore dvije dimenzije Cr-kve, na temelju njihove uloge i mjesta u povijestispasenja. Njih dvoje predstavljaju dvije okosniceživota Crkve, dvije okosnice razumijevanja Kristai njegovoga poslanja, dvije kristološke okosnice. IMarija i Ivan pomažu nam doživjeti Kristovo po-slanje u povijesti u jedinstvu različitosti.

No, u drugom je tisućljeću Ivanovo čašćenje

umanjeno. Marijino je uznapredovalo. Stvorena je distanca među njima. Gotovo do neprepoznat-ljivosti. Distanca koja u sebi nosi opasnost za kri-

vo razumijevanje samoga Isusa Krista i njegovogposlanja. Stoga je današnja svetkovina osobito važna: svjedoči nam o središnjoj važnosti Ivanove

osobe za razumijevanje Isusa Krista i njegovogaposlanja. Ivan nam svojim življenjem riječi koju je naviještao svjedoči da je važna ne samo pobož-nost, nego i djelovanje. Ne samo nježnost, nego iodlučnost. Ne samo promišljanje, nego i briga zasvijet. Potrebno je zalaganje. Imati snage izložitise i preuzeti rizik i odgovornost. I Marija je nosi-la i razvijala u sebi te dimenzije, ali na drugači- ji način. Kao što i kod Ivana ima puno toga mari- janskog. A u Isusu su obje te dimenzije našle svoj

potpuni izričaj.Stoga bi za naše razumijevanje Krista i za živ-ljenje evanđelja bilo korisno više isticati Ivanovlik i njime prožimati i marijansku duhovnost i po- božnost. Ivanov nas primjer poziva da kao Crkva,kao kršćani današnjega svijeta, budemo poputnjega. Poput njega trebamo pripremati put Kri-stu i svjedočiti da je on Put. Poput njega trebamose djelujući umanjivati jer u središtu nije naše ja,naša vizija, naše shvaćanje, nego poziv i poslanje

koji nam daju zadaću da ne propovijedamo sebenego Krista. Željko Tanjić

Nepredvidivost je »odlika« Božjeljubavi i djelovanja. GledajućiIvana ljudi se pitaju »Što li će bitiod ovoga djeteta?« Mi pak traži-mo sigurnost u Bogu. Bojimo senjegovih iznenađenja, poziva…Potrebna je hrabrost vjere zaBožju nepredvidivost. (C. A.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja


Čitanje Djela apostolskihU one dane: Uze Herod zlostavljati nekeod Crkve. Mačem pogubi Jakova, brataIvanova. Kad vidje da je to drago Židovima,uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnihkruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dadeda ga čuvaju četiri četverostraže vojničke,nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod.Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se

svesrdno moljaše Bogu za njega.One noći kad ga je Herod kanio privesti,spavao je Petar između dva vojnika, okovandvojim verigama, a stražari pred vratimačuvahu stražu. Kad eto: pojavi se anđeoGospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeoudari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustajbrzo!« I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mureče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako.Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde zamnom!« Petar izađe, pođe za njim, a nije znaoda je zbilja što se događa po anđelu: činilomu se da gleda viđenje. Prošavši prvu stražu,i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vodeu grad. Ona im se sama otvore te oni izađu,prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednomodstupi od njega. Petar pak, došavši k sebi,reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslaoanđela svoga i izbavio me iz Herodove rukei od svega što je očekivao židovski narod.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 34,2-9Otpjev: Anđeo Gospodnji

izbavlja štovatelje Božje.Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,njegova će mi hvala biti svagda na ustima!Nek se Gospodinom duša moja hvali,nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,uzvisujmo ime njegovo zajedno!Tražio sam Gospodina i on me usliša,izbavi me od straha svakoga.

Sveti Petar i Pavao, apostoli 29. lipnja 2008.

Ulazna pjesmaOva su dvojica krvlju svojom zasadila Crkvu:ispili su čašu Gospodnju i postadoše prijateljiBožji.

Zborna molitva

Bože, ti si nas danas obradovaočasnom svetkovinom svetih apostolaPetra i Pavla. Od njih je Crkva primilapočetke vjere i bogoslužja.Daj da u svemu slijedi i njihov nauk.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, prinosimo ti ove daroveda ih posvetiš.Daj da ih prati molitva svetih apostolada ti u ovoj žrtvi odano služimo.Po Kristu.

Pričesna pjesma Mt 16,16.18Reče Petar Isusu:Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga!Odgovori mu Isus: Ti si Petar, Stijena,i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.

Popričesna molitva

Gospodine, okrijepio si nas svetim otajstvom.Daj svojoj Crkvi da bude postojanau lomljenju kruha i nauci apostolate tvojom ljubavlju postanemo jedno srce i jedna duša.Po Kristu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 622 Ova su dvojica ili: 634 O blažen daneOtpjevni ps.: 129 Blagoslivljat ću Gospoda Prinosna: 231 Jedan kruh Pričesna: 186 Sva ljubavi mi, Isuse Završetak: 635 Poglavara vrhovnoga

S V E T I P e t a r i P a v a o

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

Molitva vjernikaBogu Ocu, koji nas je u svome Sinu pozvaoda budemo graditelji jedne svete, katoličkei apostolske Crkve, uputimo svoje prošnjemoleći za snagu zajedništva:1. Za tvoju Crkvu, sazidanu na vjeri apostola:

obnovi je u vjernosti evanđeljui pomozi joj graditi novo zajedništvomeđu ljudima, molimo te.

2. Za papu Benedikta i sve pastire Crkve:obdari ih snagom i mudrošću Duhada tvoju Crkvu vode putem evanđeoskepravednosti i mira, molimo te.

3. Za sve kojima si povjerio apostolsku službunaviještanja tvoje riječi: usadi im u srce duhevanđelja da riječ koju naviještaju vjernosvjedoče svojim životom,molimo te.

4. Za nas ovdje sabrane: povrati nam odušev-ljenje za put vjere na koji si nas pozvao i udijeli nam ustrajnost na tom putu, molimo te.

5. Za našu pokojnu braću i sestre:oprosti im grijehe i po vjeri Crkveobdari ih vječnim spasenjem, molimo te.

Bože, u svetim apostolima dao si nam primjervjere i svjedočanskoga života. Okrijepi nas

svojim Duhom da budemo vjerni nasljedovateljiapostolskog propovijedanja te zavrijedimo bitidionici tvoga spasenja. Po Kristu.

Drugo čitanje2Tim 4,6-8.17-18

Čitanje Druge poslanicesvetoga Pavla apostola TimotejuPredragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu,prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar samboj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga,pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim ćemi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravednisudac; ne samo meni, nego i svima koji s lju-bavlju čekaju njegov pojavak.Gospodin je stajao uza me, on me krijepio

da se po meni potpuno razglasi Poruka te ječuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih.Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djelai spasiti za svoje nebesko kraljevstvo.Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Mt 16, 18

Ti si Petar-Stijena, i na toj Stijeni sagradit ćuCrkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.


Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve CezarejeFilipove i upita učenike: »Što govore ljudi,tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da jeIvan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opetda je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im:»A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petarprihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik,Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu:»Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti tone objavi tijelo i krv, nego Otac moj,koji je na nebesima. A ja tebi kažem:Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ćuCrkvu svoju i vrata paklena neće je nadvla-dati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebe-skoga, pa što god svežeš na zemlji, bit ćesvezano na nebesima; a što god odriješišna zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«Riječ Gospodnja.

S V E T I

Petru su dani ključevi, znakovi vlasti i vodstva u Crkvi.(reljef iz 1185.-1200., Metropolitanski muzej, New York)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

S V E T I P e t a r i P a v a o

Biblijski tekstovi izabrani za svetkovinuapostolā Petra i Pavla odjekuju kao iskazsklada ljudske nemoći i Božje snage, ljud-

skih razlika i Božjega Duha jedinstva. Ova dva čo- vjeka su u bezizlaznoj situaciji. Ne mogu se nada-ti pomoći ni od koga. Bog im je jedina okrjepa isigurnost. Samo on ih može izbaviti. Pred očitimotajstvom ne mogu se pouzdati u svojetijelo i krv,nego uOca koji je na nebesima. Upravo zato u nji-ma slavimo Božju veličinu. Božje djelovanje na

njima i po njima vidljivo je i iz njihove međusob-ne različitosti. Nisu se za svoga zemaljskog životačesto susretali niti su bili snažno povezani. Razli-čiti su podrijetlo, obrazovanje i narav, a psihološ-ki profili uvelike im se razilaze. Životni putovi, pai smrt nisu im bili jednaki. U Petru i Pavlu prepo-znajemo kršćane svih generacija po kojima Bogdjeluje u svakome vremenu.

Razlike

Petar je pripadao nižemu društvenom sloju ljudikoji jedva preživljavaju radeći svoj posao, krpaju-ći mreže i loveći u ne baš bogatim vodama. Pavaopotječe iz obitelji koja je stekla rimsko ‘državljan-stvo’, pa se mogao prizvati na samoga cara kad jeposumnjao u pravednost suđenja u Izraelu.

Razlikuje ih i učenost. Petar je neuk i jednostavan. Kad je čuo za Isusa ide se uvjeriti, vidjeti i svojim zdravim razborom prosuditi. Nije u njega bilo

Snaga slabosti i jedinstvo razlika

velike filozofije i teologije. Poslanice su mu prven-stveno upute za praktičan vjerski život pun primje-ra iz svakodnevice. Njegove propovijedi svjedočan-stvo su onoga što jevidio, čuo i doživio – čemu je biosvjedok. Pavao je učeni farizej. Dugo je studiraoSveto Pismo i židovski zakon. Uvjeren u njihovuispravnost ide učiti druge, pa ako treba čak i silomnametnuti to učenje. Niti nakon obraćenja na po-stupa drukčije. Najprije se povlači i proučava Kri-stovo evanđelje kako bi se uvjerio u njegovu isprav-

nost da bi ga mogao propovijedati. Tek nakon togagovori. Njegovi nastupi pravi su primjer dobro pri-pravljenih govora i dobro promišljenih riječi kojeće slušatelju biti jasne. Obraća se svakome na nje-mu blizak način. Poslanice su mu prepune dubo-kih misli koje ne završavaju samo na onomu što jeoko vidjelo i uho čulo, nego ide u više sfere.

Ni po naravi nisu bili isti. Petar je bio prevrtlji- va kukavica, plah i promjenjiv. Brzo se zagrijao, a još brže ohladio. Često je mijenjao mišljenje. Naj-

prije Isusu ne dopušta da mu pere noge, a onda tra-ži da opere i glavu. Želi hodati po vodi, a potom nemože ni plivati pa moli da ga se spasi. Hrabro obe-ćava umrijeti s Kristom, a prvi bježi. Vadi mač za borbu, a pred sluškinjom se lažno zaklinje. Pavao jepak hrabar i odlučan, s jasnim ciljem. Hrabro pro-goni kršćanstvo, još hrabrije ga naviješta. Ne mo-že ga, kako sam kaže, spriječitini smrt, ni život, nigospodstva, ni vlasti, ni bogatstvo ni siromaštvo…

Za njega ne vrijede one upozoravajuće

riječi iz Ivanova evanđelja: »O kad bi bio hladan ili vruć, ali ti si mlak...« Ni-kada nije mlak. Uvijek je do kraja od-lučan i kao progonitelj i kao navjesti-telj. Za njega ne postoje granice. Zatomože tako samouvjereno izjaviti: Do-bar sam boj bio, trku završio, vjerusačuvao. Stoga mi je pripravljen vije-nac pravednosti …

Pavlovo služenje Riječi zajednicamau Rimu, Korintu, Filipima…(reljef iz 1180.-1200., Metropolitanski muzej,New York)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

Naviještanje i prognonstvo uz: 2Tim 4,6-8.17-18ODJECIRi ečiU kontekstu osobnih priopćenja (2Tim 4,9-18) Pavao navodi Gospo-dinovu prisutnost i izražava svoju sigurnost u oslobođenje i spasenje,budući da je od svih bio ostavljen. Pavao kod najave skore smrti stav-lja za uzor svoje djelo naviještanja onima koji ga nasljeduju (usp.2Tim 3,10). U osamnaestome retku, baš kao i u prvome ovoga poglavlja Dru-ge Poslanice Timoteju, dolazi i spominjanjekraljevstva. Vjerojatno se tokraljevstvo na izričit način povezuje s iščekivanjem eshatološkoga is-punjenja. Taj pojam povezuje 2Tim 4,1-18 u jednu cjelinu koja završavahvaljenjem Gospodina. Ovdje se uočava dvoznačnost pojma »Gospo-din«, dvoznačnost koja je tipična za pastoralne poslanice, jer se odnosii na Gospodina Boga i na Gospodina Isusa (usp.2Tim 1,8-11).

Mario Cifrak

S V E T I P

e t a r

i P a v a o

SusretiPetar i Pavao su se susreli tek nekoliko puta. Kad je doživio obraćenje, Pavao ide i propovijeda, a tek

kasnije dolazi u Jeruzalem upoznati Petra i drugeapostole s vjerom koju naučava da bi se uvjerili da je ispravna. Petar i apostoli potiču ga da nastavi. Udanašnjem evanđelju Isus govori Petru:Ti si stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. Sto-ga se može kazati da Pavao dolazi k Petru kako bii sam postao dio Crkve, kamen uzidan u građevi-nu sazidanu na Petru. Pavao je farizej, učenjak koji radosnu vijest svjedoči propovijedanjem. Zato je važno da Petar potvrdi ispravnost njegova nauka.

Drugi, pomalo neugodan, susret dogodio se u Antiohiji. Petar živi i propovijeda među poganima.Međutim kada dolaze Židovi iz Jeruzalema, on sepovlači ne želeći da ga vide s njima. Pavao pokazujesvoj odlučan karakter te Petra pred svima opominje.Dok je Pavao onaj koji svjedoči propovijedanjem,Petar svjedoči životom. I kao što je bilo bitno da Pe-tar potvrdi ispravnost Pavlova nauka, tako je nužnoda Pavao potvrdi dosljednost Petrova života.

Treći susret plod je dva prethodna. On je dovr-

šenje. Obojica su poginula u Rimu za vrijeme Ne-ronova progona kršćana, do kraja vjerni onomušto su živjeli i naučavali.

Petrova i Pavlova CrkvaStupajući u živote tako različitih ljudi, kao što suPetar i Pavao, Isus Krist nam je ostavio poruku

da je on onaj koji siromaha podiže i daje mu ljud-sko dostojanstvo, a bogatoga potiče da se ne uzvi-si nad drugima. On neuku daje životnu mudrosti učenom ukazuje da ne može sve svojim umomkontrolirati. On plašljivoga ohrabruje pokazuju-ći mu da svatko ima u Bogu Oca u kojega se mo-že pouzdati, a hrabrome ulijeva svijest da ni jedančovjek nije sam sebi dostatan. On od grešnika či-ni sveca i od slaboga čovjeka odvažnoga svjedo-ka Božjeg.

Pogledamo li nas okupljene na euharistiju ta-kođer ćemo vidjeti da smo različiti po podrijetlu, bogatstvu, obrazovanju, znanju, naravi… Već tonaše zajedništvo poticaj je da se ljudi upitaju:Tko je onaj koji ih tako različite može ujediniti? Na-še jedinstvo treba biti potvrda vjere u jednu, sve-tu, katoličku i apostolsku Crkvu. Sazidani na Pe-tru zajedno s Petrom ispovijedamo: Isus Krist je Sin Božji . On je jedini Spasitelj svijeta. Zajedno sPavlom tu radost spasenja želimo navijestiti cije-

lome svijetu otvarajući se svima i pozivajući svakuosobu u naše zajedništvo. Slavko Slišković

Ikonograja dvojici apostola pripisuje znakove raspoznavanja:ključ i mač. Ključ oslikava ukazano povjerenje, službu vodstva; mačoznačava sigurnost, snagu apo-stolove riječi. U različitost ‘službi’

ujedinjuje ih služenje. Sve službei poslanja u Crkvi samo su različitioblici služenja. (C. T.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


3737

L I T UR GI J S K A

U prikazivanju života Isusa s apostolima naj-češće se susreće motiv koji prikazuje poslanjeučenika. Nisu rijetki ni motivi koji dvanaestoricu

ne prikazuju u liku osoba nego u simbolima: kao bijele golubice (krstionica u Albenghi) ili kao janj-ce okupljene oko Krista Pastira (apsida u crkviSant’Apolinare in Classe, Ravenna). U odabiru vlastitih atributa koji se pripisuje pojedinim apo-stolima ikonografija se služi kristološkim ključemtražeći da pripisani atributi pokažu apostolov od-nos s Kristom, odnosno s poslanjem koje mu jeod Krista povjereno. Tako se Petra prikazuje sključevima u ruci, što u početcima označava klju-

čeve veriga u koje je bio okovan. Tek će u srednje-mu vijeku motiv ključeva biti čitan i prikazivan uznačenju vlasti otvaranja i zatvaranja »vrata neba«. Apostola Pavla pak vidimo s mačem u ruci. Andriju prepoznajemo po izvrnutome križu, a Ja-kova Starijega po školjci u ruci ili ogrtaču (i sama je školjka kasnije u znastvenome nazivlju dobilaime Pecten jacobaeus). Uz lik apostola Ivana pri-kazuje se kalež, a uz Jakova Mlađega štap kojimsu mu nanesene smrtne rane…

S franačkom obnovom kršćanstva na Zapadu(IX. st.) naglo se umnaža broj ikonografski prika-zanih likova jer se nizu apostola i mučenika pri-družuju djevice uzornoga življenja evanđelja, ute-meljitelji monaških zajednica te značajni uzorimonaštva. Likovi svetaca nisu više smješteni sa-mo, u društvu Krista, u apsidi ili kupoli, nego serazmještaju uzdužno po zidovima crkvene lađe.Osobito su česti prikazi sv. Grgura, sv. Jeronimate sv. Martina. Novi zamah u razvoju ikonografije

svetaca razvit će se u doba gotike, osobito pod ra-zvojem propovjedničkih redova (franjevaca i do-minikanaca), gdje sveci više nisu prikazani pri-marno kao uzori nasljedovanja Krista, te više i ne bivaju ikonografski raspoređeni u odnosu na Kri-stov lik, nego se smještaju zasebno, kao samostoj-ni likovi, u čemu se prepoznaje novo usmjerenjepobožnosti: na svece se gleda poglavito kao onekojima se upućuje molitva za zagovor. Kasni sred-nji vijek i renesansa osobito su bogati različitim

oblicima pučke pobožnosti što širom otvara vra-ta ikonografiji svetaca, osobito ‘novih’. Taj će duhzahvatiti kršćanstvo Zapada do te mjere da se li-

kovi svetaca više ne susreću samo u crkvama ne-go sve više i u domovima, u privatnim kapelama,na trgovima, na raskršćima, na fasadama javnih

zgrada… Ikonografija je tako postala samo preslikduha koji je gradio kršćansku kulturu, prepoznat-ljivu u svakome fragmentu javnoga života.

U ikonografskome pristupu očituje se velikipomak: od isticanja uloge koju pojedini svetačkilik ima u odnosu na Krista i na poslanje koje sve-tac ima unutar općega poslanja Crkve, modernodoba sve više ističe vlastitost svečeva života, pro-matranoga izolirano, neovisno o otajstvu Krista iotajstvu Crkve. U zadnje stoljeće i pol odmak je

još veći jer ikonografija čuva povijesno prepoznavanje pojedinoga sveca na temelju opće poznatihopisa njegova života, bez da se uvijek dotakne bitsvetosti i svečeva upućenost na Krista. Tako će, naprimjer, sveti Leopolod Bogdan Mandić biti pre-poznavan samo po niskome rastu, kapucinskomehabitu i štoli, a sveti Maksimilijan Kolbe po zatvo-reničkoj košulji i po karakterističnim okruglimnaočalama. Ikonografija tako ne ispunja zadaćuliturgijske ikonologije, koja teži da sve u liturgij-

skome prostoru bude simbol, tj. put sjedinjenja sotajstvom Krista.U osvrtu na današnje ponovno umnažanje

svetačkih likova valja primijetiti da se ikonografijaponekad ne odmiče daleko od portretiranja sveče- va lika, pa se i uspjelost nekog djela mjeri kroz pro-sudbu koliko je prikaz svečeva lika nalik njegovustvarnome izgledu. Ikonografsko sjećanje na likove svetaca i na njihove živote u zadnja dva stoljećanije naime više naslonjeno primarno na primjer

njihova života, nego na njihov portret, fotografi- ju ili na filmski zapis. Ti novi oblici čuvanja spo-mena za ikonografiju kakva je rasla u krilu litur-gije mogu biti ograničavajući element koji vodi kosiromašenju umjetničkoga govora, pa i same for-me u koju se pojedini svetački lik smješta. Potreb-no je ipak primijetiti da u zadnje vrijeme susreće-mo djela u kojima se pojedini stvaraoci umjetnostiuspijevaju othrvati »vjernom portretiranju« sve-čeva lika, tražeći putove i forme ‘portretiranja’ nje-

gove duhovnosti i karizme kao i svezu s OtajstvomKrista koje Crkva u liturgiji slavi. Ante Crnčević

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Njegov smo narodPripjevni psalam za 11. nedjelju kroz godinu

Stipica Grgat

p r i l o g

G L A Z B E N I

Andante = 76

Nje gov- smo na rod- i ov ce- pa še- nje gove.

-

1. Klič i Gospodinu, sva

Ps 100

ze mljo!- Služite Gospodinu u

ve se- lju!-

Pred lice mu

do đ i- te

- s ra do- snim- kli ca- njem!-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

pr i l o g

GL A Z B E NI

2. Znajte da je Go spodin- Bog: on nas stvori i mi smo nje govi,-

njegov smo

na rod

- i ov ce- pa še- nje gove.-

3. Jer dobar je Go

spodin,- dovijeka je ljubav

nje gova,-

od koljena do

ko ljena- vjer nost- je nje gova.-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Slavlje euharistije na velikim skupovima vjernika

Poštovani, kao sudionik na nekoliko veli-kih slavlja euharistije, koja su bila upriliče-na na ‘posebnim’ prostorima (na stadionuili na otvorenom), nametnulo mi se pitanjesmisla takvih slavlja, osobito imajući u vi-du način na koji pojedinci i grupe sudjeluju(odnosno ne sudjeluju) u slavlju?

Sudionik »velikih« slavlja

S vjedoci smo pastoralnih nastojanja koja se u

prigodnim okupljanjima velikoga broja vjer-nika susreću s problemom kako slaviti euha-ristiju, a da slavlje ostane u okvirima liturgijskogačina u kojemu se čitava okupljena zajednica doživ-ljava istinskim subjektom slavlja. Premda na veli-kim skupovima vjernika broj sudionika predstavljaza liturgiju iznimno zahtjevno pitanje, prava poteš-koća slavlja nije u broju sudionika, pa ni u samomemjestu slavljenja, nego prije svega u mogućnostiodnosno nemogućnosti punoga, svjesnoga i dje-

latnoga sudjelovanjasvih okupljenih. Zbog toga jenužno uvijek iznova razmišljati nad pitanjem što toodređeniskup vjernika činiliturgijskom zajedni-com. Jesu li skupina, grupa, veliki skupovi i susretisamom činjenicom okupljanja i brojem okupljenihdostatni da budu nazvani liturgijskom zajednicom?Priliči li tzv. ‘masovnim’ okupljanjima vjernika slav-lje euharistije koja pretpostavlja zajednicu, shvaće-nu u smislu circumstantes, dakle u značenju onihkoje ujedinjuje zajedništvo vjere i života, ali i zajed-ništvo aktivnoga sudjelovanja u liturgijskome činu.Gdje je to ‘sudjelovanje’ svedeno na okvire čujnosti,i to posredovane tehničkim pomagalima, ozbiljno je pitanje u kojoj se mjeri može govoriti o liturgij-skome sudjelovanju. Pokušaji da se nemogućnostdjelatnoga sudjelovanja na euharistiji velikih sku-pova vjernika nadomjesti nekim drugim, nelitur-gijskim oblicima – glazbenim efektima, pljeskom,poklicima, ili pak znakovljem koje bi govorilo o jed-nakosti svih, kao npr. šalovi, majice, bedževi, kape– ne donose željeni učinak, nego, štoviše, na još dublji način zasjenjuju identitet liturgijske zajednice.Svjesni smo da je danas, kao što je to bilo i uvijek,pa i u novozavjetno doba, teško ostvariv ideal za-

jednice koja bi bila »jedno srce i jedna duša«, ali

je potrebno imati na umu da Kristove riječi »Ovočinite meni na spomen« Crkva ne shvaća samokao »mandat« za slavljenje euharistije, nego i kaomandat za oblikovanje liturgijske zajednice. Kri-stove riječi nisu izgovorene pred mnoštvom koje jepratilo Isusa, premda je bilo željno takvoga govo-ra, nego su izgovorene u zajednici onih koji su tvo-rili zajedništvo života i vjere. Štoviše, to je zajed-nica onih koje poznajemo po imenu: Petar, Jakov,Ivan, Andrija… U tim nimalo nevažnim odredni-

cama zajednice apostola čita severitas liturgijskezajednice. Nova ekleziologija zajedništva, trajnoisticana u poslijesaborskome razdoblju, kao da jošnije našla svoj prikladan liturgijski izričaj.U okviru pastoralnih nastojanja razumljiva je po-treba za velikim skupovima i vjerničkim okupljanji-ma. No, time se ne prejudicira da je svako okuplja-nje vjernika prikladno za dostojanstveno slavljenjeeuharistije. Dodatna je teškoća i u tome što ti sku-povi, premda brojem veliki, počesto ne nose identi-tet liturgijske zajednice koja okupljasve krštenike,nego ističu identitet skupa ili susreta koji ujedinjujeposebnu kategoriju ili skupinu vjernika: npr. mla-de, pripadnike pojedinih pokreta ili udruga… Cr-kvenost je, u liturgijskome smislu, već samim ta-kvim isticanjem naslovnikā, znatno osiromašena.

Ova razmišljanja, usmjerena k čuvanju vlastito-sti i dostojanstva liturgijske zajednice i sakramen-talnih slavlja Crkve, smjeraju i k buđenju svijesti daspomenutim skupovima vjernika više pristaju nekidrugi oblici molitve i slavlja: Liturgija riječi, molitve-na bdjenja, Služba svjetla, Liturgija časova, pjevanjepsalama, posebno priređeni oblici pobožnosti (križ-ni put, put svjetla), glazbeno-molitveni programi…Mogućnosti koje se nude u tim oblicima nedovoljnosu iskorištene, ali se njihovi elementi nerijetko ‘kori-ste’ na način da ih se smješta u okvire euharistijsko-ga slavlja kojemu ne pripadaju. Tako se daje naslutitida temeljna poteškoća možda nije uvijek u nerazu-mijevanju da pojedinim prilikama i skupovima nepristaje slavlje euharistije, nego u nespremnosti zatrud oko drugih oblika slavlja koji iziskuju više tru-da i pripreme. Time odgovornost ‘odgovornih’ biva još većom.

8/15/2019 Živo vrelo 2008











živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD






iz naših izdanja:



tel.: 01 3097 117faks: 01 3097 118




304 str.65 kn

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I



8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


Euharistijsko klanjanje

o d

6

. s r p n

j a d o

9 .

k o

l o v o z a

2 0 0 8

.



UDK 282

ISSN 1331-21702008

8/15/2019 Živo vrelo 2008


u ovom broju:

urednikova riječ

Od klanjanja do poklonstva

naša tema: euharistijsko klanjanje Euharistijsko klanjanje: čin vjere

i/ili pobožnosti,Ivica Žižić Od slavljenja euharistije do euha

klanjanja ili obratno?, Ivan Šaško

Euharistijsko klanjanje između diprisutnosti i gledanja Prisutnog, Ante Crnč

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: S. Sliškov A. Vučković, I. Raguž, Ž. Tanjić

Četrnaesta nedjelja kroz godinu Petnaesta nedjelja kroz godinu Šesnaesta nedjelja kroz godinu Sedamnaesta nedjelja kroz godin Osamnaesta nedjelja kroz godinu

u duhu i istini

Glazbeni prilog

trenutak

Zašto poljubac evanđelistaru?

2

18

1

40

38

Klanjanje – obnovaeuharistijskog savezaŠtujući Krista nazočnog u sakramentu, nekavjernici imaju na umu da Kristova prisutnostproizlazi iz žrtve i da je usmjerena prema pri-česti. Pobožnost klanjanja presvetoj euhari-stiji potiče vjernike da potpuno uzmu udjela uvazmenom otajstvu i zahvalna srca odgovoreOnome koji po svome čovještvu neprestanoulijeva božanski život u udove svoga Tijela.

Neka vjernici znaju da molitva pred Kri-stom u sakramentu produžuje ono jedinstvošto su ga zadobili u pričesti i obnavlja savezeuharistijskoga slavlja koji ih ptiče da ga vla-danjem i životom odraze.

Sveta pričest i štovanje euharistijskog

otajstva izvan mise, 79-80.

živo vre lo

Euharistijsko klanjanje produbljuje plodove slavljakoje je spomen-čin Kristova vazmenog otajstva.

J o r g e

L . R

o s s a n o

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K O V A

i j e č


živo vrelo

Od klanjanja do poklonstva

ovost kršćanskoga kulta, kojemu je izvor u Kristovu otkupiteljskomdjelu, u Novome zavjetu orisana je slikom »klanjanja Bogu u duhu i

istini« ( Iv 4,24). Ipak, ta Isusova riječ ne može biti usko shvaćena kaodefinicija kršćanskoga bogoštovlja, nego u najširemu smislu kao puto-kaz življenja vjere: kršćanski je život poklonstvo pred Bogom, poklon-stvo koje se izražava – i klanjanjem. Klanjanje je tek jedan od oblikapoklonstva pred Bogom. U tome smislu valja nam promatrati i euhari-

stijsko klanjanje kao tek jedan od izričaja euharistijskoga kulta.Pojameuharistijsko klanjanje kroz dugi niz stoljeća poglavito je označavao

klanjanje pred euharistijom, pred Kristom uprisutnjenim u euharistijskim prilika-ma. Duh nove liturgijske obnove, koji zahvaća ne samo liturgijske čine nego i obli-ke pučke pobožnosti, posvješćuje nam da liturgijski čini ne mogu biti promatranitek kao izričaji ljudskoga štovanja Boga, nego su »djelo Krista svećenika i njegovatijela koje je Crkva« (SC 7). Sakramentalno slavlje euharistije jest čin iskazivanjahvale (eucharisteia) nebeskome Ocu, i to »po Kristu, s Kristom i u Kristu«, kakoto ispovijeda najsvečanija liturgijska doksologija. Prihvatimo li osnovna teološka i

pastoralna usmjerenja, koja kazuju da euharistijsko klanjanje ima svoj izvor u slav-lju euharistije, postaje nam razvidno da i euharistijsko klanjanje ima svoju usmje-renost k proslavi Oca koji nam je u Sinu darovao svoje spasenje. Zato euharistijskoklanjanje nije samo poklonstvo pred euharistijom ili motrenje euharistijskoga Kri-sta. Euharistijsko klanjanje usmjerava život vjere da bude, poklonstven, i uklanja-nju Bogu islavljenju Boga, jednom riječju da budeeuharistijski.

Nakon izvjesnih nesnalaženja s oblicima pučke pobožnosti u razdoblju na-kon Drugoga vatikanskog sabora, pa i nesnalaženjā glede euharistijskoga kla-njanja u kojemu se »u jedno združuju« elementi liturgijskoga kulta i izričaji puč-ke pobožnosti, danas se tim oblicima pristupa s više osjetljivosti i razumijevanja.Euharistijsko je klanjanje danas rašireni oblik vjerničke duhovnosti i pobožnosti.Stoga je potrebno razmišljati u kojoj su mjeri naša euharistijska klanjanja euha-ristijska te se pitati jesu li ona samo »klanjanja pred euharistijom« ili pak usmje-ravaju naš život vjere da bude uistinu euharistijski. Čin klanjanja ima zadaću po-taknuti vjernike da dublje proniknu u plodove sakramentalnoga slavlja te takoojačaju svijest kršćanskoga poslanja i svjedočenja. Stoga nas klanjanje ne ostavlja »pred Isusom«, pred euharistijom, nego nas, preobražene darom spasenja,šalje da životnim poklonstvom pronosimo Kristovu prisutnost svijetom. Klanja-nje je obrednitrenutak, čin pobožnosti, a poklonstvo je životnistav vjere. Pasto-

ralna skrb i briga za vlastitu duhovnost stoga imaju zadaću više smjerati k traj-nome poklonstvu, nego k trajnome klanjanju. Euharistijsko otajstvo nije samo‘objekt’ klanjanja. Ono je, još više, otajstvena okrjepa životnome poklonstvu.

Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

E U H A R I S T I J S K O

Štovanje euharistijeizvan euharistijskogaslavlja izaziva određene dvojbe s obzirom nautemeljenost i učestalost slavlja euharistij-

skoga klanjanja, zatim s obzirom na kritični suod-nos između slavlja euharistije i klanjanja, ali i ‘sa-držaja’ samoga klanjanja. Osnovni problem kojise pojavljuje u okrivu liturgijskoga pastorala doti-če pitanje ‘smisla’ klanjanja pored euharistijskoga

slavlja s tendencijom minoriziranja potonjega ukorist devocionalne kontemplacije. Neosporno je,međutim, da se euharistijsko klanjanje ne da sve-sti na razinu pobožnosti, ali i da je satkano od ele-menata pobožnosti, te da u cjelini ‘graniči’ izmeđuliturgijskoga čina i pobožnoga izraza vjere. Nai-me, liturgija se smješta u redčinā u čijem okrilju vjera uzima udjela na kristološkoj inicijativi. Eu-haristijsko klanjanje, naprotiv, koncentrira se napersonalizaciji i interiorizaciji ‘učinaka’ euharistij-

skoga događaja te s određenog ‘odmaka’ kuša ak-tualizirati iskustvo vjere u slavljenu GospodinovuPrisutnost u euharistiji. Euharistijska pobožnostne može se zacijelo odvojiti od duhovnoga izra-za euharistijskog pritjelovljenja Gospodinu. Ona je, naime, uvijek upravljena artikuliranju euhari-stijskoga događaja u sferi iskustva, odnosno, oz- biljenju čvrstih sveza između euharistijske aktua-lizacije spasenjskoga događaja i egzistencijalneaktualizacije vjerničkoga subjekta.

Coram Deo

Liturgijski čini su svi u-tjelovljeni, tj. oni su čini tijela, jer u svojoj biti pri-tjelovljuju spasenjskoj pri-sutnosti. Ako ‘vjerovati’ znači biti u jednom ‘tje-lesnom stanju’ (P. Bourdieu), razumljivo je zaštogesta ili stav tijela sadrži i obznanjuje ‘praktičnismisao’ cjeline. Sâmo tijelo je ‘subjekt’ smisla, nje-govo utjelovljenje. Unatoč tome, liturgija baš ni-kada ne upada u antropocentrizam i nikada se ne

zaustavlja na površnosti, negočine tijelaodvodi uodnose iz kojih isti crpe svoj posljednji smisao. Bitipred Bogom, štoviše, ‘biti u Bogu’ u okrilju liturgij-

skoga događaja podrazumijeva izvjesnu napetostspram istine koju nije moguće posjedovati, negose s njom valja samo gratuitno ophoditi.

Euharistijsko klanjanje stavlja naglasak na dijalektiku uzajamnoga izlaganja, bliskosti i jedin-stva:biti pred Bogomi u Bogu znači izložiti se,štoviše, uprisutniti se vlastitim tijelom. Za suvre-

Euharistijsko klanjanje: čin vjere i/ili pobožnosti?Ivica Žižić

mene kršćane, međutim, podjednako je teško »bititijelom u liturgiji koliko i vjerovati da je euharistija tijelo Kristovo« (A. Grillo). Vjernička percepcijaotajstva prisutnosti zahtijeva neophodnu distan-cu koja jamči mogućnost ‘biti pred Bogom’ bivaju-

ći ‘pri sebi’. Disciplina tijela u praksi transcenden-cije kršćanskoga obreda čini se prvim i nužnimpreduvjetom rekapitulacije odnosa, življenja i sa-moga vjernikova bitka zadobivenogacoram Deo, pred Bogom. Poklonstveni stav, naime, sposoban je prihvatiti ‘praktički smisao’ cjeline euharistije iuzvjerovati u izloženost Kristova tijela pod euha-ristijskim prilikama samo ako prvotno doživljava vjeru kao ‘tjelesno stanje’. Skandalozno, ali dubo-ko istinito je da vjernik tijelom štuje Tijelo Kristo-

vo te da se njegova vjera u-tjelovljuje uklanjanjei motrenje.Sasvim suprotno od devocionalistič-koga mentalitetareligio cordis(religija srca), koji u potrazi za Bogom gratificira vlastito ja, tvore-ći regresivni ‘romantični’ trenutak bijega od zbilje,zatvaranje u pobožne misli i u projekciju vlastitihžudnji, štovanje euharistije je prilika povratka nasamu vjeru utjelovljenu u njezinim izvornim mo-dalitetimaodnosa, uotvorenostiBožjem pohodučovjekovoj sadašnjosti.

Ako je vjera u euharistijskom klanjanju po-klonstveni, tjelesni čin, ona se nipošto ne odvajaod čuvstvene svijesti koja ga prožima. Ona doduše,

U euharistijskom klanjanju vjernik naizgledne čini ništa. No, on zapravo vježbabiti predBogom, prepuštajući se intervalu vječnosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrelo

E U

HA R I S T I J S K O

k l a n j a n j e

može poprimiti ‘duhovne’ i ‘misaone’ oblike, ali jojsvakako prethodi mistika izloženosti (teo-esteti-ka), koja podržava cjelinu odnošaja spram euhari-

stijskog izlaganja. I motrenje kao nosivi modalitetsimboličkih odnosa poprima formu otjelovljene iovremenjene estetske relacije u kojoj nastupa ra-dikalna preobrazba: od sinteze motrenja kojom vjernik zahvaća euharistijske prilike do integracijeu svijesti da se nalazi pred Bogom, štoviše, da nje-govo motrenje počiva u svjetlu pogleda Apsolut-noga. Istina, euharistijski kruh pripada rukama iustima, a ne samo pogledu. No, kruh Pashe, kruhposljednje večere, euharistijski kruh jelo je sutraš-

njice i obećanja, anticipacija blagovanja vječnosti.To je kušanje plodova Kraljevstva. Zato je liturgij-ski čin klanjanja ‘eshatološki interval’ u svagdaš-njici, vrijeme upravljenosti prema Onome koji jeza sebe rekao da je »kruh koji je s neba sišao« ( Iv 6,41.51). »Velika nevolja u ljudskom životu – pišeSimone Weil – jest mišljenje da su motrenje i bla-govanje dva različita čina… U onostranosti ispu-njenoj Bogom to je jedan jedinstveni čin.«

Noćno iskustvo vjereU euharistijskom klanjanju vjernik naizgled ne či-ni ništa. No, on zapravo vježbabiti pred Bogom.Štoviše, kušablagovati motreći prepuštajući se in-tervalu vječnosti, načinu života ‘budućega vijeka’.»Obred je – tvrdi S. Langer – artikulacija osjećaja,odnosno, kontinuirano privlačenje osjećaja prema‘prvim’ i ‘posljednjim’ stvarima. On nije slobod-ni izraz čuvstava, nego disciplinirano djelovanjepravih stavova.« Euharistijsko klanjanje pronala-

zi svoj obredni identitet u toj ‘artikulaciji osjećajā’,u stalnomu privlačenju prema ‘prvim’, a osobito‘posljednjim’ stvarima unutar kojega discipliniranipoklonstveni stav tijela i vedrina motrenja kušajueshatološko stanje budućega vijeka. Klanjanje, na-ime, ne proizvodi ništa čime bi se moglo upravlja-ti i raspolagati. Odbacuje logiku produkcije u imeučinkovitosti, ukida uzročne principe. Ono omo-gućava uvođenje u logiku Božje neuvjetovanosti.

Slikasvete noći ilibdjenja na ponajbolji način

kazuje unutarnju logiku poklonstvenoga čina vje-re. Kad se oslobodi etičkih zahtjeva dana, a odu-pre smrtnosti sna, čovjek živi gratuitnu egzisten-

ciju, kao da je vječnost već tu. Kontemplirajućistav onoga koji živi između iščekivanja i prisutno-sti uvodi udrugi način življenja. On iskoračuje izpotrebā, a prepušta se ‘stanju vječnosti’. Liturgij-ska mimika eshatona nosi žudnju ‘gledanja Boga’prema najjednostavnijim, ali i najrealnijim simbo-

ličkim činima kojima je protkan i sam euharistij-ski čin: prinositi i biti izložen, zahvaljivati i iščeki- vati, biti pred Bogom i u Bogu. U tome je njezina

Euharistijsko klanjanje izvire iz slavlja euharistijei k njemu smjera.(V. Blažanović, 2005.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema


snaga, ali i krhkost. Naime, vjernička percepcijaotajstva (teo-estetika) ne dovršava se u sretnostispoznaje da se nalazimo pred Bogom, niti u apo-

fatičkom gledanju hostije, nego poznaje i patetikune-iskustva (teo-dramatika ), iščekivanja obećanjakoje će se tek ispuniti i kreće se na području ne-

očiglednosti. Tonoćno iskustvo vjere ostaje trajnipratilac klanjatelja. Ono kazuje zbiljnost siromaš-tva ‘praznih ruku’ uzdignutih na večernju molitvu

(usp. Ps 63,5), ali i okrenutost prema ‘zori prvogadana’. U konačnici, ono ispovijeda ‘nemoć’ ovlada- vanja Božjom prisutnošću i ‘neistinitost’ sentimen-talnoga posjedovanja božanskoga u ime prevlada- vanja egzistencijalne tjeskobe i simulacije radosti.

Euharistijsko klanjanje na stanovit način uka-zuje nakenotičkudimenziju euharistije oblikujućistav, odnosno, posredujućikenotički lik vjere. Da-leko od svakoga trijumfalizma i apologetskoga po-sredovanja čiste dogme o Gospodinovoj prisutno-

sti u euharistiji, štovanje euharistije nije nikakvoposjedovanje sigurnosti i zaštićenosti, racionalnesigurnosti pa čak niti one čuvstvene. Ono je radijeiskustvo posvemašnje lišenosti i izloženosti, isku-stvo »Boga koji voli šutjeti« (J.-Y. Lacoste), odno-sno vjere koja i kad je lišena imanentnih oslonacapjeva:et si sensus deficit ad firmandum cor sin-cerum sola fides sufficit (»kad osjeti su nedostat-ni, dostatna je sama vjera«; Pane lingua, sv. Toma Akvinski). Kenoza je možda sam ključ razumije-

vanja euharistijskoga identiteta kršćanske vjere. Poklonstveno motrenjeŠto vjera ima vidjeti u euharistijskom klanjanju? Analogno ‘motrećem blagovanju’, o kojem je pret-hodno bilo riječi, moguće je razmotriti i poklon-stveno motrenje koje se također upisuje u ‘eshato-loški interval’ liturgije. Klanjanje pruža mogućnost‘motrenja’ eshatološkoga stanja otkupljenoga koji je sav predan odnosu i iz njega primljen. Vježba-

ti se biti pred Bogom ujedno znači vježbati se bi-ti u Bogu u cjelini simboličke tjelesnosti vjere. Potome se klanjanje razlikuje od pobožnoga mišlje-nja (razmatranja), ali zasigurno ostaje u okvirimapobožne vježbe. Ono ne bi smjelo biti ‘stvar’ misli,negodinamika cjeline, iščekivanje otajstvene raz-mjene koja će se ozbiljiti u euharistijskom slavlju,u ‘stanju’ primljene Riječi i Tijela, u ‘intervalu’ ku-šanja plodova Kraljevstva.

Istodobno, euharistijsko klanjanje pronalazi

svoju istinu u redu činā vjere. ‘Motriti’ je već u sebi čin povjerenja. To potvrđuju biblijska tradicija iizvještaji o Kristovim ukazanjima u kojima ‘vidje-

Kršćanska liturgija je prije svega slavlje,kao znak otkupljenosti i darovane slobode.

M . A

n g u s ,

2 0 0 5

.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrelo

E U


k l a n j a n j e

ti prazan grob’ i ‘vidjeti Uskrsloga’ ne znači prona-ći materijalne dokaze, nego priznati Gospodina, od-nosno, povjerovati . Vjerovati znači gledati Krista

kada poziva da dodirnemo njegovo tijelo i rane ( Iv 20,17), ali i kada u Emausu gestom lomljenja kruhaotvara oči učenicima ( Lk 24,13-35). Taj događaj ja-sno kazuje da Uskrsli ne biva prepoznat po inicijativi onoga koji gleda, nego slijedom svoje vlastite ini-cijative, koja se ozbiljuje u zahvalnoj, blagoslovnojmolitvi i lomljenju kruha. Pashalna je vjera po sebiposredovana gledanjem, ali i rukama koje uzimajurazlomljeni kruh i ustima koja ga primaju. No, to nije neposredno gledanje, nego »blaženstvo onih koji

ne vide a vjeruju« (usp. Iv 20,29), odnosno, blažen-stvo onih koji gledaju drugim očima, očima vjere. Ito je blaženstvo onih koji slijede Gospodnju zapovijed: »Uzmite i jedite... Uzmite i pijte…«

Ove žive metafore utkane uobredne čine uka-zuju da razvidnost toga događaja pruža malo togaza vidjeti (razlomljeni kruh), ali daruje ispunjenipogled te konačno upućuje na euharistijskouzima-nje iblagovanje. U konačnici, vjera je posljedicalo-mljenja kruha (euharistijskoga čina). Dramatika i

estetika poklonstvenoga motrenja tako uvode u onuistu dijalektiku koja prožima cjelinu kršćanskogaobreda – vidljivo/nevidljivo, prisutnost/odsutnost,slava/kenoza. Euharistijsko klanjanje iskazuje te-meljnu upućenost prema euharistijskom slavlju, au isti mah vrši pomak od euharistijske pobožnostiprema euharistijskom činu, od klanjanja euharistijipremaeuharistijskom klanjanju , koje svoj vrhunacdoživljava ueuharistijskom blagovanju .

Između pobožnoga izrazai liturgijskoga činaU kršćanskoj obrednoj praksi euharistijsko kla-njanje kontinuirano oscilira između pobožnogaizraza (stanovite »euharistijske duhovnosti«) i li-turgijskoga čina (upravljenosti i povezanosti s eu-haristijskim bogoslužjem). Možda je upravo tonjegovo ‘pravo’ mjesto. Rečene elemente koji saz-daju klanjanje kaočin vjere nije moguće zanijeka-ti. Pogrješno bi bilo i umanjiti vrijednost pobožno-

sti i pobožnoga izraza. Sporni su, međutim, praksa,kriteriji pa i sami ‘sadržaji’ klanjanja o kojima će uslijedećim napisima biti više riječi. Čini se da se da-

našnja liturgijska praksa u tom pogledu nije odvećodmakla od onih povijesnih oblika štovanja euha-ristije koji su se prepuštali trijumfalizmu dogme i

alegorijskoj dramatizaciji posvećene hostije.

Ozbiljenje stvarnih elemenata vjerničkogaprianjanja euharistijskom otajstvu, odnosno, eu-haristijskom obzoru kršćanske egzistencije, zahti-

jeva prostor i vrijeme, načine i stavove preko kojih će euharistijsko klanjanje doistauvoditi u čin

vjere, tj. biti čin vjere u onoj mjeri u kojoj odgova-ra liturgijskom činu i liturgijskom slavlju vjere. S jedne strane to podrazumijeva upravljenost euha-ristijskoga klanjanja prema euharistijskom slavlju.S druge pak strane, zahtijeva ‘oslobođenje’ liturgij-skih slavlja i pobožnosti od pritisaka funkcionalnihi ideoloških strategija, kojima su kontinuirano izlo-ženi. Izgleda da je imperativ ‘nakane’ u potpuno-

sti zasjenio unutarnju logiku poklonstvenoga čina vjere, a diktat ‘govora’ uklonio govor šutnje i sabra-nost kenotičke naravi ‘motrećeg blagovanja’. Euha-ristijske pobožnosti i procesije tako često upadajuu kušnju tvorbe religioznoga programa određeneproslave te u njegovom sklopu postaju više zain-teresirani za ‘prilagodbe’ i ‘funkcije’ euharistije urješavanju problema u Crkvi i u svijetu, negoli zastvarno iskustvo vjere.

Pomak u vrjednovanju i praksi euharistijskoga

klanjanja čini se dodatno otežan u situaciji nedo-statka osjećaja za liturgijski prostor i vrijeme takvo-ga slavlja, kao i u čestim slučajevima preklapanja sdrugim pobožnostima (npr. prema Blaženoj Dje- vici Mariji ili Srcu Isusovu) što praktički dovodi doizmještanja euharistije iz središta te do zasićenjaodabranim ‘tematskim’ sadržajima. U stvarnosti,euharistijsko klanjanje iščekuje postati mjestomprodubljenja euharistijskoga ‘stanja’ kršćanske eg-zistencije (biti pred Bogom), štoviše, oslobođenim

‘intervalom eshatona’ i mjestom iščekivanja i za-hvale (biti u Bogu), a koja se konačno pronalazi iispunjava u euharistijskom svetkovanju.

Euharistijsko klanjanje je iskustvo »Bogakoji voli šutjeti«. Kad su u »gledanju Boga«nedostatni osjeti, dostatna je sama vjera.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema


A ko se pitanje istaknuto u naslovu ovogapriloga postavi bilo kojemu teologu, odgovor će biti jednoznačan u prilog onoga ti-

jeka koji započinje od euharistijskoga slavlja kaoizvora euharistijskoga klanjanja, ali se tomu od-govoru tako često protivi pastoralna praksa koja usvojim izvedenicama pokazuje da je riječobratno

u naslovu sasvim opravdana.Bilo koja rasprava o ovomu pitanje ne smijezanemariti povijesnu pozadinu za mogućnost ova-kvoga pitanja koje se može promatrati unutar dva vidika:a) kada je, zašto i na koji način euharistij-sko slavlje dobilo oblik odvojenoga, samostalnogobreda, odvojenoga od euharistijskoga blagova-nja;b) kako su euharistijske prilike postale neo- visne o nutarnjemu odnosu prema liturgijskomuslavljenju (actio)? Da bih lakše sažeo razvoj proš-

lih vremena, oslonit ću se na povijesni presjek N.Mitchella, a za sadašnja promišljanja o samoj pro- blematici slijedim P. Caspanija.

Obredna odvajanjaGlavne oznake štovanje euharistije izvan mise(na primjer: izlaganje Presvetoga oltarskog sa-kramenta, blagoslov s Presvetim, pohodi i molitvepred svetohraništem; tijelovske procesije; euhari-stijski kongresi…) razvijale su se polagano i u vezi

s promjenama kako unutar, tako i izvan liturgije.Prvi oslonac razumijevanja razvoja treba potražitiu tragovima Novoga zavjeta.

Dobro se ponajprije prisjetiti teksta iz1Kor 11,17-34 u kojemu postaje vidljivo koliku je ulo-gu imalo zajedničko blagovanje koje je kršćani-ma omogućavalo jačanje i obnavljanje veze izme-đu njihove vazmene vjere i Kristova života. Prilikeu Korintu pokazuju nerazumijevanje euharistijeunutar same zajednice, u kojoj su postojale druš-

tvene i gospodarske razlike. Nesuglasice su se ro-dile i u Antiohiji, zbog pitanja mogu li kršćani koji dolaze iz poganstva i oni iz židovstva blagovati

Od slavljenja euharistijedo euharistijskoga klanjanja ili obratno?

Ivan Šaško

zajedno. Koliko takvi primjeri pokazuju euhari-stijsko jedinstvo, toliko su mogli prouzročiti odvajanje euharistijskoga obreda od zajedničkoga bla-govanja. Ipak, rasprava koju je otvorio sveti Pavaone proizlazi iz poimanja blagovanja i gozbe u ka-

snoantičkome svijetu, nego iz kršćanskih kristo-loških i eklezioloških istina. Zapravo se kaže daKristovo tijelo nije samo ono na stolu (u kruhu i vinu, što je kristološki čimbenik), nego i za stolom(u okupljenoj Crkvi, što je ekleziološki čimbenik).Naglašava da euharistijsko blagovanje ostvaruje(što je sakramentalna vrijednost) središnji doga-đaj kršćanske vjere – spasenjsku smrt i uskrsnućeKristovo (što ima soteriološku vrijednost).

Glavni cilj toga događaja uvijek jekoino-

nia, zajedništvo s Bogom i s drugima, po dijelje-nju istoga kruha i kaleža. Zbog toga je euharistijasmatrana eshatološkim znakom koji očituje rado-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema


je pučka pobožnost, poznata pod imenomlaude,skup pjesama na kraju večernje ili povečerja, ka-snije izvođen u prisutnosti euharistijskih prilika u

pokaznici. Na kraju te pobožnosti blagoslivljao sepuk euharistijskim prilikama i otpuštao. Tijelov-ske procesije na početku 14. st. sadržavale su tako-đer takav blagoslov, nastao kao svečani otpust ilikao postajni obred, u smislu dodatka nekoj drugojliturgijskoj službi.

Drugi je vatikanski sabor još jedanput u povije-sti obnovio euharistijsko slavljenje s naglaskom nasudjelovanju. Nije imao za cilj dokinuti štovanje eu-haristije izvan mise, ali ga je vratio u vlastitost smi-

sla i naravi. Takvo štovanje treba propitkivati u šire-mu kontekstu mnogovrsne Kristove prisutnosti: uzajednici koja je subjekt slavlja, u riječi, u službeni-cima, u euharistijskim prilikama. U tome kontekstuima smisla slaviti onu Gospodinovu prisutnost koja na sakramentalan način započinje tijekom mise itraje u pohranjenoj euharistiji gdje je Krist posrednaših dana i naših noći pun milosti i istine.

Euharistija pred nama

ili mi pred euharistijom? Biskupska sinoda o euharistiji (2005.) poziva nagorljivo promicanje euharistijskoga klanjanja, aliizričito priznaje i prepoznaje odnos i povezanostklanjanja s euharistijskim slavljenjem iz kojegaizranja i kojemu klanjanje vodi.

Euharistijsko klanjanje izvan slavlja je osobnoživljenje smisla slavljenja otajstva. Trajna prisut-nost euharistijskoga otajstva poziv je na sudjelova-nje u onome događaju u kojemu se otajstvo uzbi-

ljuje i na taj ga način treba ‘promatrati’. Zbog togaeuharistijsko klanjanje nije neka uobičajena moli-tva pred euharistijom (pred Presvetim), nego stav-ljanje sebe pred euharistiju, ponovno stavljajući tuprisutnost u njezin kontekst, odnosno dopuštenjeda se bude dohvaćen, izazvan njezinim značenjem.Klanjanje je molitva, razmatranje u obliku one pri-sutnosti koja ostaje nakon slavlja, uvijek u pove-zanosti sa slavljem. Klanjanje predstavlja dodatnipoziv da se vjernik dopusti oblikovati uosobljuju-

ći sve ono što je u sažetome obliku bilo ostvarenoi imalo vlastito mjesto u slavlju. Postoje dakle dvameđusobno isprepletena gibanja: dati se oblikovati

slavljenim otajstvom šireći ostvareno u slavlju; sta-ti pred slavljeno otajstvo na proširen način.

Iako izgledaju kao pasivnost, naglašena su

i dva stava, odnosno gibanja:klečanje i proma-tranje, pri čemu je važnije promatranje. Ono sje-dinjuje aktivnost i pasivnost. Okrećući se izvanj-skomu čovjek susreće zbilju koja je dana njegovupogledu, koja postoji prije njegove vizualne per-cepcije. No, pogled se ne ograničuje na primje-ćivanje onoga što se nalazi u njegovom vidnompolju, kao da je riječ o ‘sirovu materijalu’, negopogled obrađuje taj materijal, istražuje ga, izabirepodatke, povezuje ih i smješta u kontekst. Samo

tako primijećena zbilja zadobiva značenje i ostajeprisutna onomu tko ju primjećuje. Zbilja nije ne-posredna danost nego je plod interakcije, pogledasubjekta i onoga što se gleda.

U slučaju klanjanja gledanje, promatranje ho-stije je čin vjernika. U gledanju je prisutan čin vje-re koja provire iz susreta s Riječju. Riječ otkriva itumači smisao; ona stvara predivnu zgusnutost eu-haristijske geste. Vjera daje vidjeti jer uključuje po-niznost i podložnost srca (»Tibi se cor meumtotum

subjicit , quia te contemplanstotum deficit .« – »Sr-ce ti se mojecijelo predaje/podlaže , jer dok pro-matra tesvijest mu prestaje.«) Čovjek koji se Boguposvema podlaže, iskusuje posvemašnju nedostat-nost, i to promatrajući . Dar stvarne prisutnosti jepotpuno izvršen, ali mi ga u potpunosti ne možemopercipirati jer niti jedno srce nije takvo da tu prisut-nost može obuhvatiti. J.-L. Morion to zove »zasiće-nim fenomenom«. To je fenomen koji se daje zajed-no s intuicijom da svijest ne može vladati njegovim

obzorjem niti ga svesti na predmet koji bi bio kon-stituiran transcendentalnim jastvom. Taj fenomenne samo da dokida podvrgnutost jastvu, nego gaizokreće: pred ‘zasićenim fenomenom’ koji reme-ti redovite uvjete iskustvenosti subjekt gubi svojukonstitutivnost fenomena i sam biva konstituiran.

Klanjanje i cjelovitost euharistijskoga otajstvaPred tim fenomenom nalazi se polaganost shvaća-

nja koja traži vrijeme euharistijskoga razmatranja, vrijeme pokušaja razumijevanja onoga što euhari-stija govori o sebi, onoga što Krist daje kao znače-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrelo

E U


k l a n j a n j e

nje toj osjetilnoj zbilji. Problem je dakle u davanju

onoga značenja kruhu i vinu koje odgovara znače-nju Krista. Euharistijsko klanjanje nije način da senašom pozornošću i psihološkom vježbom razma-tranja prisutnosti koja nije dostatno vidljiva neštokompenzira. Klanjanje je vrijeme usvajanja darakoji nam je u toj prisutnosti dan. Kao posljedica to-ga pogled klanjatelja se ne smije zaustaviti na ho-stiji nego pronalaziti cjelovito euharistijsko otajstvokojega je hostija dio. Evo zašto pomoću gledanjahostije klanjanje postaje gledanje otajstva.

Svatko tko svoj pogled upravlja prema otajstvudopušta da ga otajstvo oblikuje. Njegovo gledanje,govorenje, šutnja poprimaju oblik smisla otajstva.Euharistijom se ne prelazi od neprisutnosti ka Kri-stovoj prisutnosti, nego od njegove mnogostrukeprisutnosti k spomen-činu njegovoga darivanja užrtvi kao posebnoga načina prisutnosti za ostva-rivanje zajedništva s njim. Hostija je Kristova pri-sutnost koja nas čini sudionicima novoga saveza unjegovoj krvi. Radi se dakle o sakramentalnoj pri-

sutnosti koja izranja iz Kristova spomen-čina i zna-čenje kojega se nalazi u mogućnosti da mi blagova-njem postanemo eklezijalno Kristovo tijelo. Crkva

nije tijelo pridodano zbilji Isusa Krista nego narodnovoga saveza koji poprima oblik Krista umrlog iuskrsnulog ne ponavljajući materijalno život nego

prinoseći mu vlastito svjedočanstvo.Euharistijska pričest ne smije se gledati kaoindividualni Gospodinov pohod, odnosno kaoIsus koji dolazi u moje srce, nego kao sudjelova-nje na njegovom predanju. U tom smislu i pričestkoja se ostvaruje klanjanjem nije tek intimno su-čeljavanje licem u licem između vjernika i Krista,nego način produžavanja stvarnoga sudjelovanjana spomen-činu njegove muke, smrti i uskrsnu-ća. Klanjanje omogućuje proširivanje prostora za

odjek unutar sebe mnogovrsnih vidika otajstva,prema različitim naglascima i poticajima viđenihu svjetlu euharistijske molitve koja sadrži zahvaljivanje, prinošenje, zagovaranje.

Iz toga razmatranja provire sržni kriterij za vje-rodostojnost klanjanja: euharistijska prisutnost nesmije se promatrati kao samostojna zbilja zaborav-ljajući da je riječ o spomen-činu Vazma iz kojegaizranja Crkva. Prisutni Krist nije neki ‘mali Isus’,nego pashalni Isus, što znači da su potpuno nepri-

mjerena prikazivanja hostije kao nekog ‘zatočeni-štva’ Krista u prilike kruha, ‘svetohraništa’ u koji-ma Isus čeka da mu netko ‘pravi društvo’. Takvepredodžbe ulaze u opasnost da euharistijskogaKrista ne vidimo kao povijesnoga Isusa, a euhari-stija odvojena od povijesnoga Isusa postaje plije-nom proizvoljnih tumačenja.

Ako pristupajući sakramentalnoj pričesti vjernikodluči usvojiti oblik Kristova življenja, tada je klanja-nje smješteno u isti kontekst. Ne radi se tek o kušanju

ljepote jedne prisutnosti, nego o stavljanju sebe predonoga koji nas izaziva u našemu življenju, a kao kr-šćani ne možemo imati oblik življenja različit od ono-ga koji nam predstavlja euharistija: živjeti kao što ježivio Krist, za druge, prepušten u Očeve ruke. Životna taj način neizbježno završava križem, odnosnouskrsnućem; a euharistija je zalog toga uskrsnuća; i baš zato što je zalog, euharistija nam govori o budu-ćoj slavi. Svako je slavlje obnova čežnje izražene nakraju Knjige Otkrivenja: »Dođi, Gospodine Isuse!«

ili u dobro poznatim riječima: »Isuse, kog sad mi krije veo taj, žarku želju molim ti mi uslišaj, daj da otkri-to ti lice ugledam, i u slavi tvojoj blažen uživam.«

Klanjanje se ne zaustavlja na hostiji, nego pronalazicjelovito euharistijsko otajstvo, kojega je hostija dio.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema


Euharistijsko klanjanje između dinamikeprisutnosti i gledanja Prisutnog

Teološke paradigme i tipologija slavlja

Ante Crnčević

Prva misao koju izraz »euharistijsko klanjanje« budi u svijesti mno-gih vjernika smjera na govor i razmišljanje o Kristovoj prisutnostiu euharistiji ili, još određenije, o njegovoj ‘realnoj’ prisutnosti pod

‘prilikom’ kruha. Prisutnost je tema o kojoj je moguće višestrano teologizirati jer je »Prisutni« jedan od naslova koji uvelike karakterizira vjeru

biblijskoga čovjeka. Kristovim utjelovljenjem »Prisutni« je postao čovjkom, postao je Emanuel, »S-nama-Bog«. Tragom vjere u Kristovo utjelovljenje, razvijena jeteologija prisutnosti koja uočava različite oblikeprepoznavanja i življenja Božje blizine. Između mnogoobličnosti Kristo ve prisutnosti u Crkvi slavlje euharistije, kao spomen-čina Kristova djelaotkupljenja, od samih je početaka smatrano i ‘vjerovano’ kao mjesto Krstove zbilje, tj. njegovedinamičke (spasenjske) prisutnosti . No, u krš-ćanskoj tradiciji Zapada razvijena je i euharistijska duhovnost (a još višpobožnost) koja se njeguje izvan slavlja, kroz klanjanje i druge oblike po božnosti pred euharistijskim kruhom, pred »Presvetim«. U tim oblicima

duhovnosti nije uvijek uočljiva dinamika prisutnosti. Euharistijska po- božnost nerijetko govori o Prisutnom, daje mumjesto prisutnosti, mje-sto pred kojim se vjera klanja i moli. Uočljiv je raskorak koji ponekad sto ji između dinamičke prisutnosti, prepoznate u slavlju euharistije, i onedruge, statičke, njegovane u oblicima euharistijske pobožnosti.

Da bismo uočili vrijednost i smisao euharistijskoga klanjanja, potrebn je proniknuti u teologiju sakramenta koji se događa u slavlju Crkve i iz kojsu se razvili oblici euharistijske duhovnosti i pobožnosti. Njegovanje euhristijske duhovnosti i pobožnosti stoga nosi zadaću usmjeravanja vjernikapojedinaca i skupina – prema euharistijskome slavlju u kojemu se događaj

dinamička prisutnost i preobrazba vjerničkoga zajedništva vjernika. U kotekstu takvoga shvaćanja kroz ovo ćemo razmišljanje nastojati pokazati dvpovijesne paradigme shvaćanja euharistije te na kraju, na temelju liturgijskteologije, ponuditi smjernice za oblikovanje euharistijskih klanjanja.

Liturgija i Kristova dinamička prisutnost Svijest o središnjosti Krista i njegova otkupiteljskog djela u vjeri Crkve meljna je odrednica koja je od samih početaka oblikovala kršćansku litugiju i duhovnost. Iskustvo Kristova praznoga groba i novost zajedništvanjim u »lomljenju kruha« dali su okvire za razumijevanje euharistije ka

aktualizacijskoga spomen-čina njegova vazmenog otajstva. U Kristouskrsnuću kršćanska zajednica prepoznajeuzdizanje čovjeka iz podložno-sti grijehu i smrti, pa euharistijskoj proslavi togauzdizanja i otkupljenja

Slavlje euharistije aktualiziraKristovo djelo otkupljenja.

V . B

l a ž a n o v

i ć ,

2 0 0 3

.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrelo

E U


k l a n j a n j e

od smrti i grijeha priliče geste i čini koji odražava- ju stav i stanje slobodnih, otkupljenih ljudi. Liturgi- ja je mjesto posvještenja, proslave i aktualizacije te

uzdignutosti i darovane slobode. Ocrtava to i prvimolitveni stav rane Crkve,orans, u kojemu moliteljstoji (uspravan), s uzdignutim rukama, što je gestazahvaljivanja i slavljenja, ali i slika čovjeka koji jeslobodan. Zajedništvo s Uskrslim »otvara vrata«( Iv 20,19.26) i zajednicu šalje u svijet… Euharisti- ja je slavlje (otajstveni čin) oslobođenja, slavlje kojezajednicu učenika šalje u svijet: »Idite po svem svijetu«… Stoga krajnji cilj slavlja euharistije nije »lo-miti kruh« i »blagovati od jednoga kruha«, nego

po blagovanju postati jedan kruh, jedno Tijelo. Lo-mljenje i blagovanje euharistijskoga kruha ne dajupuni smisao pričesti. Slavlje euharistije smjera da-lje od pričesnoga blagovanja. Potrebno je novo za- jedništvo, zajedništvo jednoga kruha, da bi pričest bila cjelovita u svome smislu. Lomljenje i blagova-nje, kao spomen na Kristovo predanje, samo su putdo novoga, uskrsnoga zajedništva Crkve. Tako eu-haristija tvori Crkvu.

Ta prvotna teologija euharistije, usmjerene

prema novosti zajedništva, nije ostavljala mnogoprostora intimizmu niti je stavljala naglasak nakruh (ili komadić kruha) koji pojedinac u euha-ristiji prima. U središtu razmišljanja i duhovno-sti bio jekruh koji se postaje. Tako shvaćena pri-čestne zaustavlja pojedince u poklonstvu predu kruhu uprisutnjenim Kristom, nego ihšalje usvijet s poslanjem da budukvasac novoga kru-ha, nositelji i djelitelji Kristove prisutnosti u svijetu. Zajedništvo s braćom postaje osnovni po-

stulat življenja evanđelja i prepoznavanja Krista.Sveti Augustin, na tragu Isusova govora o kruhu izajedništvu (usp. Iv 15; 17), napominje da kršća-ni mogu u euharistiji prepoznati Krista tek kads uvjerenjem mogu priznati da sami jesu TijeloKristovo te dodaje: »Oni postaju Tijelo Kristovoako žude živjeti od Kristova Duha; od Kristova seDuha živi samo u njegovu Tijelu« ( Hom. in Ioh.evang., XXVI,13-14). Liturgija zajedništva stva-rala je ekleziologiju zajedništva. I liturgija i na-

stojanje u življenju evanđelja bili su promatranikroz prizmu zajedništva. Stoga u prvoj Crkvi ne-ma tragova štovanja euharistije izvan slavlja, koje

je čin Crkve, zajednice. Ono što ostaje nakon pri-česti jest zajedništvo, sitost Kristom od kojega seživi. Nakon slavlja slijedi život zajedništva u koje-

mu se prepoznaje Kristova prisutnost. Kršćani sukvasac Kristove prisutnosti u svijetu.

Moguće je zaključiti da je život Crkve sve do de-

vetoga stoljeća bio obilježen vjerom u Kristovudi-namičku prisutnost. Crkva, zajednica vjernika, jest‘ambijent’ Kristova uprisutnjenja, ambijent koji nije svediv na ‘mjesto’. Samo slavlje euharistije bilo je nezamislivo bez okupljene zajednice, pa je i Kri-stova prisutnost prepoznavana ondje gdje se u di-namizmu vjere živi evanđeosko zajedništvo.

Euharistija svedena na‘mjesto’ prisutnosti

Krajem prvoga tisućljeća euharistijska teologija iduhovnost uputile su se drugim smjerom. Iskon-ska paradigma kruha, koji od mnogoga zrnja po-staje jedan kruh (tj. jedno Kristovo Tijelo, Crkva),zamijenjena je paradigmom kruha koji se lomi idaje ne gubeći svoju cjelovitost: u svakome koma-diću kruha prepoznaje se cjelovitost. Kasnije će tamisao biti utkana u znameniti himan/posljedni-cu Lauda Sion (najčešće pripisivan svetome Tomi Akvinskom): »Sumit unus, sumunt mille / Quan-

tum isti, tantum ille / Nec sumptus consúmitur«(Jeo jedan jelo trista, svaki prima cijelog Kri-sta, nit’ ga jelom nestaje). Neosporna je teološkaispravnost te tvrdnje, no ona je u drugoj polovi-ci srednjega vijeka isticana bez dovoljno poziva-nja na eklezijalno i pričesno zajedništvo vjernika.U takvome kontekstu pričest se sve manje razu-mijeva kao udioništvo u jednome Kruhu-Kristu,u jednome Tijelu-Crkvi; pričest se predstavlja kaoosobna nahranjenost Kristom. U takvoj pri-če-

sti , osiromašenoj zajedništvom, nestao je smisaoodređujućega prefiksa pri-(koji govori o odnosus drugima i s Tijelom u cjelini), a sve biva usmje-

Krajnji cilj slavlja euharistije nije »lomiti kruh«i »blagovati od jednoga kruha«, nego po

blagovanju postati jedan kruh, jedno Tijelo.Tako euharistija tvori Crkvu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


12

NAŠA tema


reno prema–česti, prema komadiću Kruha, pro-matranom zasebno, u osobnom ‘uzimanju’ i raz-matranju. To je duhovni i misaoni okvir koji je

pogodovao sve većoj osjetljivosti za štovanje ‘eu-haristijskoga kruha’ i za klanjanje pred Kristom‘čuvanim’ pod prilikom kruha nakon slavlja eu-haristije. Euharistijsko otajstvo koje nije prožeto

Pobožnost koja slijedi misao euharistijskoga‘realizma’ u euharistiji gleda ono isto tijelo koje je rodila Marija, Djevica iz Nazareta. Govori da je

Kristnaturaliterprisutan u euharistijskim prili-kama kruha i vina (Pashasius). Čini se da je takvorazmišljanje jedan od glavnih razloga činjenici dase u euharistijskoj pobožnosti pridaje velika važ-nost gledanju hostije, a što će biti motiv i uvođe-nju geste ‘podizanja’ hostije i kaleža u središnje-mu dijelu euharistijske molitve.

U takvome duhovnom okruženju rađaju se ioblici štovanja euharistije izvan slavlja. Drevna prak-sa čuvanja euharistijskoga kruha za pričest sa slavlja

odsutnih te za pričest bolesnika i umirućih, prerastau oblikštovanja euharistije. Krajem XI. st. iznad ol-tara se počinju vješati tzv. »euharistijske golubice«,posude u kojima se čuva euharistijski kruh, ondjepohranjen radi štovanja i osobnoga klanjanja.

Poseban zamah takvoj pobožnosti dat će bla-žena Julijana de Mont-Cornillon (†1255.), na čiji je poticaj god. 1246. u biskupiji Liège ustanovlje-na svetkovina Kristova Tijela i Krvi, koja će usko-ro biti prihvaćena u cijeloj Crkvi. (1311.-1312.).

Ipak, proći će vremena da devocionalizam koji jeovladao slavljem euharistije stvori zasebne oblikeeuharistijske pobožnosti, njegovane izvan slav-lja. Riječ je o pobožnosti koja se počinje njegovatinajprije u monaškim zajednicama, potom u bra-tovštinama, a o raširenosti klanjanja pred Presve-tim te o euharistijskim blagoslovima moći će segovoriti tek od XVI. stoljeća. U stoljeću koje slije-di barokna arhitektura to će jasno svjedočiti: oltar je od euharistijskoga stola prerastao u prijestolje

Kristove prisutnosti, dakle u podnožje svetohra-ništu prema kojemu su usmjerene sve silnice ar-hitektonskoga oblikovanja prostora kao i vjernič-ke pozornosti. Razvijaju se oblici produženoga itrajnoga klanjanja pred Presvetim. Devetnaestoće stoljeće dati nove naglaske euharistijskoj po- božnosti: po idejama koje je promicao Pierre Co-udrin (†1837.) euharistijsko se klanjanje tijesno veže uz pobožnosti Presv. Srcu Isusovu, a veliki»apostol euharistijske pobožnosti« sv. Peter Ju-

lian Eymard (†1868.), koji ustanovljuje Kongre-gaciju Presv. Sakramenta, promiče euharistijskoklanjanje kao Kristovu »počasnu stražu«. Promi-

smislom eklezijalnoga zajedništva postaje ‘objek-tom’ štovanja. Naglasak se s dinamičke prisut-nosti prenosi na statičku prisutnost; govori se ouzvišenosti otajstva, do te mjere da se vjernik po-činje smatrati nedostojnim sakramentalnoga ‘tje-lesnoga’ zajedništva s Kristom, pa pričest postaje veoma rijetkom. Nadomješta ju se duhovnompričešću, pričešću željom i gledanjem. Krist takopostaje »nevidljivi gost duše«.

Srednjovjekovni razvoj euharistijske pobož-

nosti, kako tvrdi C. Giraudo, treba gledati i kaoplod onodobne duhovnosti koja u središte raz-matranja stavlja zemaljskoga Krista, Krista u tijelu, za razliku od prvoga tisućljeća koje je bilo za-gledano u proslavljenog Krista. Devocionalizamkoji njeguje »suosjećajnost« s Kristovim čovješ-tvom osobito je bio usmjeren prema razmatranjuKristove muke te, korak dalje, prema Kristovimranama. Na poseban se način razvija pobožnostprema Kristovu probodenom boku, iz kojega su

potekle krv i voda, što je pak dalo okvire za nu-tarnju povezanost Kristova trpljenja i euharistije.Na tragu takvoga razmišljanja euharistijski se činislavlja euharistije interpretiraju u svjetlu Kristo- ve muke, pa i sam oltar zadobiva oblik groba. Višeod riječi govori ilustracija sačuvana u nešto stari- jemu Drogonovu sakramentaru (845.-855.) kojaprikazuje kako iz otvorenoga Kristova boka istje-če krv koja pada u euharistijski kalež. Takva je du-hovnost poslužila kao izvanredna potvrda tadaš-

njoj teološkoj i duhovnoj misli koja se trudila ueuharistiji naglasiti realizam Krista (npr. Pashazi- jeva euharistijska teologija).

Ono što ostaje nakon pričesti jest zajedništvo,sitost Kristom od kojega se živi. Kršćani su

kvasac Kristove prisutnosti u svijetu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrelo

E U


k l a n j a n j e

cateljima euharistijske pobožnosti pridružit će sei bl. Charles de Foucauld (†1916.).

Liturgijski pokret i liturgijska obnova, koje jeiznjedrilo XX. st., nastojat će pažnju vjernika po-novno usmjeravati prema slavlju sakramenta eu-haristije te na puno, svjesno i djelatno sudjelova-nje u tom slavlju. Stoga će euharistijsko klanjanje,

koje svoj izvor ima u slavlju sakramenta, u deset-ljećima poslijesaborske obnove doživljavati preobrazbu smisla i značenja. U toj obnovi nisu izosta-la iskustva krize i nesnalaženja, a koja su ponegdjedovela do gotovo potpunoga zapostavljanja euha-ristijske pobožnosti.

Obredna tipologijaeuharistijskoga klanjanjaZaustavljajući se pred dvjema spomenutim para-

digmama vjerničkoga slavljenja/štovanja euha-ristije smijemo se pitati ubraja li se euharistijskoklanjanje među liturgijske oblike u užem smisluriječi (kao jedan od sakramentala) ili pak pripa-da izričajima pučke pobožnosti. Na to pitanje teo-loška misao ne daje jednoznačan i kategoričanodgovor, što zbog povijesnoga nastanka i razvojaeuharistijskoga klanjanja, što zbog njegova sadr-žaja i značenja. Očevidno je da se u euharistijsko-me klanjanju »združuju liturgijski oblici i izriča-

ji pučke pobožnosti« te da među tim elementima»nije lako jasno razlikovati granice« ( Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, 165).

Ipak, unatoč izvjesnim nejasnoćama, za tajoblik štovanja euharistijskoga otajstva Crkva jeu obnovljenoj liturgiji predvidjela vlastitiOrdo,

»Red«: nizu obrednih knjiga koje zajedno tvore Rituale Romanum pridružena je i ona s naslo- vom »Sveta pričest i štovanje euharistijskogaotajstva izvan mise« (tipsko izdanje iz god. 1973.,hrv. prijevod iz 1974.). Pomnjivo iščitavanje upu-te Eucharisticum mysterium(1967.) te uvodnihnapomena spomenutoga Reda daje jasno usmje-renje za novo oblikovanje euharistijskoga klanja-nja i za njegovo teološko razumijevanje kroz priz-mu samoga slavlja euharistije.

»Slavljenje euharistije unutar misne žrtve jest upravom smislu riječiizvor i svrha štovanja koje seeuharistiji iskazuje izvan mise« ( EM 3). I u novijimliturgijskim dokumentima daju se smjernice istogaznačenja: »Čin klanjanja izvan svete mise produ-ljuje i intenzivira ( producit augetque) ono što smočinili u samom slavlju. Doista, samo u klanjanjumože sazrijevati duboko i istinsko primanje. Upra- vo u tom osobnom činu susreta s Gospodinom do-zrijeva također socijalno poslanje sadržano u euha-

ristiji« ( Sacramentum caritatis, 66).Nutarnja povezanost slavljenja euharistije ieuharistijskoga kulta izvan sakramentalnogasla vlja ipak ne sugerira da bi se moglo govori-ti o njihovoj istoznačnosti ili jednakovrijednosti,kao ni da bi se moglo uzornim oblikom smatra-ti njihovo obredno združivanje. Misao koja ka-že da euharistijsko klanjanje produljuje sakra-mentalnu zbilju Krista ne može biti shvaćenakao opravdanje za redovitost prakse koja njegu-

je euharistijsko klanjanje kao neposredni nastavak slavlja euharistije, a što se vrlo često susrećeu našim zajednicama. U tim oblicima nije riječo produljenju nego o spajanju koje je, zapravo,skraćivanje, jer dva značenjski različita obred-na trenutka (slavljenički i životni) veže u jedantrenutak. Slično se može reći i za euharistijskoklanjanje koje neposredno prethodi slavlju eu-haristije. Premda se u poslijesaborskim doku-mentima predviđa mogućnost izlaganja Presve-

toga sakramenta neposredno nakon mise ( EM 60), liturgijska je misao, izrasla iz duha liturgij-ske obnove, bliža ideji da klanjanju treba dati

»Euharistijska golubica« – najstariji oblici ‘svetohraništa’namijenjenog štovanju Euharistije.(Limoges, 13. st.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema


vlastito vrijeme ‘slavljenja’, na način da euhari-stijsko klanjanje ne bude samo »nastavak slav-lja«, nego da bude čin klanjanja koji će biti utkan

u ritam života, s ciljem da u vjernicima potiče iobnavlja »euharistijski savez« uspostavljen sa-kramentalnim slavljem.

Pastoralna briga za štovanje euharistije izvanslavlja, želi li biti dosljedna liturgijskim načelima,nastojat će euharistijskome klanjanju dativlasti-to mjestou životu vjere, kako bi ono moglo hranitii euharistijski intenzivirati euharistijsku (spasenj-sku, hvalbenu i darivateljsku) dimenziju kršćan-skoga života. Smisao klanjanja nije ostvaren sa-

mim time što je ono čuvano i njegovano, nego akoono euharistijskim otajstvom istinski prožima ži- vot vjernika. Istina, najlakše ga je očuvati ako ga vežemo uz redovita euharistijska slavlja. No, timesmo još daleko od njegove svrhe i smisla. Štovi-še, u takvoj vremenskoj združenosti izvora (tj. sa-kramentalnoga slavlja) i klanjanja po kojemu seizvor ima prelijevati u život vjere, sami je smisaoklanjanja ostao zasjenjen. Unatoč snažnoj pobož-nosti koja ga prati!

Premda euharistijski kult koji nosi odredni-cu »izvan slavlja mise« poznaje različite izričaje(izlaganje Presvetoga, klanjanje, blagoslov, pro-cesije, molitveni obrasci i pobožnosti, euharistij-ski kongresi) ovdje ćemo razmišljanje usmjeritisamo k obrednim oblicima i sadržajnim elemen-tima euharistijskoga klanjanja, koje liturgijskadisciplina uređuje kao zasebno slavlje. Možda nije prestrogo reći da su klanjanja koja su postalaredovitim trenutkom u životnome ritmu mnogih

župnih zajednica slabo prepoznata kaoordo, kaočin koji slijedi dinamiku slavlja. Ta su klanjanja još uvijek snažno obilježena osobnim klanjanjempojedinaca (premda okupljenih na ‘zajedničko’klanjanje); misao je usmjerena poglavito na Kri-stovu stvarnu prisutnost; sadržajni elementi na-glašavaju jednostranost odnosa, tj. klanjanje predPresvetim… Nedostaje obrednih elemenata koji bi govorili o preobrazbenoj dinamici koja, potreb-no je reći, nema svoj izvor u izloženom euharistij-

skom kruhu, nego u sakramentalnome slavljueuharistije. Tragom ovih misli naznačit ćemo ne-koliko neophodnih smjernica.

Ozračje zajedništva. Liturgijske odredbe ja-sno ističu da se za euharistijsko klanjanje pretpo-stavlja zajednica koja će dostatnim brojem vjer-

nika pružati doživljaj Crkve koja ‘slavi’. Na većem broju vjernika inzistira se osobito kad je riječ o»izlaganju na duže vrijeme« ( Sveta pričest i što-vanje, 86), kao npr. u cjelodnevnim klanjanjima.Ravnanje disciplinom minimalizma, koja će re-ći da u crkvi u kojoj je izloženo Presveto Otajstvo

»uvijek bude prisutan netko od vjernika«, ne mo-že biti oblik koji bi nas zadovoljio i koji bi zračioduhom obnovljene liturgije. Na euharistijsko kla-njanje i blagoslov valja primijeniti liturgijsko na-čelo koje se odnosi na sve liturgijske blagoslove:»Blagoslovi Crkve jesu liturgijski čini. Stoga za- jedničko slavlje bolje odgovara naravi liturgijske

molitve.« ( Blagoslovi, 16)Zajedničarski vid klanjanja potrebno je nje-govati i iz razloga da se Kristova prisutnost ne bisvela na prostornost, na mjesto pohrane ili izlo-ženja Presvetoga otajstva, nego da bi ju se prepo-znalo živom, djelatnom u zajednici vjernika koja živi od zajedno slavljenoga sakramenta. Ovimese pak ne niječe duhovna korist pojedinačnoga iosobnoga klanjanja i molitve pred Presvetim sa-kramentom. Ti se čini osobnoga klanjanja vjerni-

cima živo preporučuju, a crkve u kojima se čuvaPresveto trebaju biti na raspolaganju vjernicimaza takve oblike pobožnosti.

Čitanje Božje riječi. Za zajedničko klanjanjepred Presvetim, budući da je u obnovljenoj liturgiji uređeno kao liturgijski čin Crkve, kao neizostavan element predviđeno je čitanje Božje riječi. Ako je euharistijsko klanjanje plod slavlja euharistije,u kojemu je neizostavan stol Riječi, onda je tako-đer i u euharistijskome klanjanju, koje ‘produlju-

je’ plodove slavlja, potrebno čuvati darovnu snaguRiječi. Neosporno je da »čitanja iz Svetoga pisma vode vjernike k boljem razumijevanju euharistij-

Potreban je zajedničarski vid klanjanja da se Kri-stova prisutnost ne bi svela samo na prostornost ,na mjesto pohrane ili izloženja Presvetoga, negoda bi ju se prepoznalo živom u zajednici vjernika.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrelo

E U


k l a n j a n j e

skoga otajstva« ( EM 62). Stoga u »duhovnu pri-čest«, koja se zbiva po otvorenosti i klanjanju vjer-nikova duha, valja utkati i pričest slušanjem. Po

zajedništvu s Riječju, živom i djelotvornom ( Heb 4,12), bivamo nahranjeni Kristovom prisutnošćukoja preobražava život svakodnevlja u istinskoklanjanje Bogu »u duhu i istini« ( Iv 4,24).

Čini se da je pučka pobožnost u izvjesnoj, kat-kad i u velikoj, mjeri zaboravila preobrazbenusnagu Božje riječi. Nekoć su liturgijske knjige na- vještaja Božje riječi, osobito Evanđelistar, bile ure-šavane s puno mara i umjetničkoga zalaganja, a uliturgijskom je prostoru bilo predviđeno posebno

mjesto (svetohranište Riječi ) na kojemu se s ljubavlju čuvao Evanđelistar. Ti primjeri govore o vjeri kojom je Crkva pristupala Božjoj riječi te po-staju izazovom koji preispituje našu sposobnostza klanjanje pred Gospodinom koji se objavljujei uprisutnjuje kroz Riječ. Njegovanje navještaja islušanja Božje riječi u euharistijskome klanjanjudoprinijet će, osim toga, i euharistijskom i kristo-loškom bistrenju samoga klanjanja, tj. nastojanjuda ono ne bude sadržajno otežano i misaono za-

sjenjeno elementima koji pripadaju drugim izri-čajima pobožnosti, npr. čašćenja blažene DjeviceMarije i svetaca.

Molitva i šutnja. Uz čitanje Božje riječi unutareuharistijskoga klanjanja, osobnoga ili zajednič-koga, njegovat će se i molitveni oblici, a na osobitnačin šutnja koja je konstitutivni i određujući mo-tiv klanjanja (E. Mazza). Ipak, šutnja ne može biti jedini, pa ni prevladavajući element klanjanja. Natragu latinskoga prijevoda Psalma 65 (tibi silens

laus Deus in Sion), liturgijska je duhovnost dalašutnji značenje hvale:Tibi silentium laus est. Šut-nja klanjanja Bogu je ugodna pjesma hvale. Ipak,šutnja je uvijek u dijalogu s riječju. Kao što ne do-likuje da klanjanje bude bez trenutaka šutnje, takone priliči ni da ono bude svedeno samo na šutnju.

Red euharistijskoga klanjanja u dinamici‘slavlja’ izdvaja kao ključne elementeizlaganje,klanjanje, blagoslov te pohranjivanje. Klanja-nje(adoratio) se razumijeva kao središnji dio koji

daje smisao cijelome činu pobožnosti. Postaje ja-snim da je neopravdano svako izlaganje kojemu bi jedina svrha bio blagoslov s Presvetim, kao što

je bez opravdanja i smisla i euharistijski blagoslovkojemu ne bi prethodilo vrijeme klanjanja.

Liturgija časova i euharistijsko klanjanje. Glede sadržajnih elemenata euharistijskoga kla-njanja postavlja se također pitanje opravdanosti ismisla unošenja onih oblika koji se u liturgiji ili upučkoj pobožnosti pojavljuju kao samostojni čini,

s vlastitim značenjem i strukturom. Kao temeljnousmjerenje vrijedi načelo da euharistijsko klanja-nje ne može biti mjesto kompilacije raznorodnihoblika liturgije i pobožnosti, a još manje mjesto nakojem bi se, s ciljem uštede vremena, vremenskistapali različiti molitveni elementi vlastiti duhov-nosti neke zajednice. Tako je, kako je već istaknu-to, potrebno paziti da euharistijsko klanjanje budenavlastito euharistijska pobožnost, prepoznatljivo kristološki usmjerena. »Pred izloženim Presve-

tim valja tako izabrati molitve, pjesme i čitanja de vjernici budu sabrani u molitvi Kristu Gospodi-nu« ( Sveta pričest i štovanje, 95).

S obzirom na moljenje pojedinih dijelova Li-turgije časova za vrijeme euharistijskoga klanjanjapotrebno je pitanje o smislu i značenju staviti predpitanje o dopuštenosti spajanja tih liturgijskih obli-ka. Na pitanje o dopuštenosti njihova spajanja po-slijesaborskiConsilium za provedbu Konstitucije oliturgiji god. 1968. dao je negativan odgovor. U ka-

snijim pak dokumentima govori se o dopuštenostislavljenja dijelova Časoslova pred izloženim Sakra-mentom, ali je razvidno da se pretpostavlja jedan

Euharistijsko klanjanje združuje liturgijskeoblike kulta i izričaje pučke pobožnosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

NAŠA tema


preduvjet: »ako je sakrament izložen na duže vrije-

me«, pri čemu se prvenstveno misli na cjelodnev-na klanjanja ( Sveta pričest i štovanje, 96).Da bismo razumjeli razloge zbog kojih se spa-

janje tih dvaju oblika kulta ne smatra uzornimslavljem, potrebno je uočiti temeljne sadržajne istrukturalne razlike Liturgije časova i euharistij-skoga klanjanja. Dok je liturgija časova u svojoj bitiliturgija hvale s trinitarnim usmjerenjem, euhari-stijska je pobožnost poglavitoklanjateljskoga zna-čenja i to s jasnomkristološkom usredotočenošću.

Struktura slavlja liturgije časova predmnijeva izra-žajniju i dinamičniju obrednost, s izmjenom raz-norodnih oblika, što pak u potpunosti ne pristajeuz euharistijsko klanjanje. Katkada će biti prikla-dno u euharistijsko klanjanje uvrstiti pojedine ele-mente iz liturgije časova, npr. psalmodiju ili mol- benicu, što može biti na poseban način prikladno uonim zajednicama koje redovito ne slave liturgijučasova. Poteškoće pak nastaju u onim zajednicama(prije svega u redovničkim i svećeničkim) koje sva-

kodnevno slave liturgiju časova pa je u određenedane klanjanja, iz sasvim sporednih razloga, želespajati s euharistijskim klanjanjem. Smisao sla vlja

i nutarnju ljepotu raznorodnih oblika kulta valjapretpostaviti želji za gomilanjem pobožnosti, a još više ‘potrebi’ za ‘liturgijskom’ uštedom vremena.

Spajanje pojedinih dijelova Časoslova sa slav-ljem euharistije ne može biti argument za spajanjeČasoslova s euharistijskim klanjanjem jer je ondjeriječ o dva liturgijska čina koja se, k tome, ne spajana način da ih se stavlja jedan uz drugi nego se pojedini elementi nekoga dijela Časoslova integriraju u slavlje euharistije.

Euharistijsko klanjanje i krunica. Na sličanse način može usmjeriti i razmišljanje o spajanjumarijanske krunice s euharistijskim klanjanjem.

Premda razmatra Kristova otajstva, krunica je usvojoj osnovnoj strukturi niz molitava kojima se vjernik izravno obraća Djevici Mariji. Stoga se ne-prikladnom pokazuje molitva marijanske krunicepred izloženim Sakramentom. Takvo je objašnje-nje dano god. 1968. Trideset godina nakon toga,god. 1998., Kongregacija za bogoštovlje objavljujepismo u kojem izjavljuje da se pred izloženim Sa-kramentom »može« ( potest ) moliti krunica, ali sepretpostavlja: da je ona kristološki usmjerena, da

se u njoj na jasan način ističu Kristova otajstva, da je protkana svetopisamskim čitanjima koja raz-matraju otajstvo Krista te da omogućava trenut-ke razmatranja u šutnji i klanjanju. U tom je du-hu Direktorij o liturgiji i pučkoj pobožnosti (god.2002.) suzdržaniji te pojašnjava: »zbog prisne ve-ze koja Mariju pridružuje Kristu, moljenje kruni-cemoglo bi (u tal. izvorniku potrebbe) pomoći dase molitvi dade duboka kristološka usmjerenost«(165). Svjesno odabrana kondicionalna forma

»moglo bi« kazuje nam da je i ovdje potrebno iz-dignuti se iznad pitanja dopuštenosti te se zagle-dati u pitanja smisla i značenja.

Iz navedenih crkvenih usmjerenja razvidno je da se za »možebitno« spajanje krunice s euha-ristijskim klanjanjem prvenstveno misli na moli-tvene oblike koji su vlastiti krunici (razmatranjeKristovih otajstava, molitveni zazivi, litanijski za-zivi, trenutci šutnje, zajednički karakter molitve)i koji kao takvi mogu produbiti klanjanje vjere

pred euharistijskim sakramentom. Manje se pakmisli na krunicu koja bi u svojoj cjelovitosti bilaunesena u euharistijsko klanjanje. Krunica, da-

Klanjanje intenzivira plodove euharistijskoga slavlja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

živo vrelo

E U


k l a n j a n j e

LITURGIJSKIalendar

26 SSv. Joakim i Ana, roditelji bl. Dj. Marije, spomendan Jr 7,1-11; Ps 84,3-4b.5c-6a.8a.11; Mt 13,24-30 27 N SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODIN28 P Svagdan: Jr 13,1-11; Otpj. pj.: Pnz 32,18-21; Mt 29 USv. Marta, spomendan 1Iv 4,7-16; Ps 34,2-11; Iv 11,19-27 ili Lk 10,38-42 30 S Svagdan;ili: Sv. Petar Krizolog Jr 15,10.16-21; Ps 59,2-5a.10-11.17.18; Mt 13,44-

31 ČSv. Ignacije Lojolski,prezbiter, spomendan Jr 18,1-6; Ps 146,1b-6b; Mt 13,47-53

KOLOVOZ

1 PSv. Alfonz Marija de Liguori, spomendan Jr 26,1-9; Ps 69,5.8-10.14; Mt 13,54-58 2 S Svagdan;ili: Sv. Euzebije Vercelski; Bl. Dj. Marija od Anđe Jr 26,11-16.24; Ps 69,15-16.30-31.33-34; Mt 14,1 3 NOSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 4 PSv. Ivan Marija Vianney, prezbiter, spomendan

Jr 28,1-17; Ps 119,29.43.79-80.95.102; Mt 14,22-3 5 U Svagdanili: Posvećenje bazilike svete Marije Velike Jr 30,1-2.12-15.18-22; Ps 102; Mt 15,1-2.10-14 6 S PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO,blagdan Dn 7,9-10.13-14 (ili: 2Pt 1,16-19); Ps 97; Mt 17,1 7 Č Svagdan;ili: Sv. Siksto II.; Sv. Kajetan Jr 31,31-34; Ps 51,12-15.18-19; Mt 16,13-23 8 PSv. Dominik, prezbiter, spomendan Nah 2,1.3; 3,1-3.6-7; Otpj. pj.: Pnz 32,35c-36.39.4

Mt 16,24-28 9 S SV. TEREZA BENEDIKTA OD KRIŽA, dj. i mblagdan Hoš 2,16b.17b.21-22; Ps 45,11-12.14-17; Mt 25,1

SRPANJ 6 N ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 7 P Svagdan: Hoš 2,16.17b-18.21-22; Ps 145; Mt 9,18-26 8 U Svagdan: Hoš 8,4-7.11-13; Ps 115,3-10; Mt 9,32-38 9 SBl. Marija od propetog Isusa Petković, spomendan Hoš 10,1-3.7-8.12; Ps 105,2-7; Mt 10,1-7 10 Č Svagdan: Hoš 11,1-4.8c-9; Ps 80; Mt 10,7-15 11 P SV. BENEDIKT, zaštinik Europe,blagdan Izr 2,1-9; Ps 34,2-11; Mt 19,27-29

12 S Svagdan: Iz 6,1-8; Ps 93,1-2.5; Mt 10,24-33 13 N PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 14 P Svagdan;ili: Sv. Kamilo de Lellis Iz 1,10-17; Ps 50,8-9.16b-17.21.23; Mt 10,34 – 11,1 15 USv. Bonaventura, biskup i crkv. naučitelj, spomendan Iz 7,1-9; Ps 48,2-8; Mt 11,20-24 16 S Svagdan;i li: Bl. Djevica Marija od brda Karmela Iz 10,5-7.13-16; Ps 94,5-10.14-15; Mt 11,25-27 17 Č Svagdan: Iz 26,7-9.12.16-19; Ps 102; Mt 11,28-30 18 P Svagdan: Iz 38,1-6.21-22.7-8; Iz 38,10-12.16; Mt 12,1-8

19 S Svagdan: Mih 2,1-5; Ps 10,1-4.7-8.14; Mt 12,14-21 20 N ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 21 P Svagdan ;ili: Sv. Lovro Brindiški

Mih 6,1-4.6-8; Ps 50,; Mt 12,38-42 22 USv. Marija Magdalena, spomendan 2Kor 5,14-17; Ps 63,2-6.8-9; Iv 20,1-2.11-18 23 S SV. BRIGITA, zaštitnica Europe,blagdan Gal 2,19-20; Ps 34,2-11; Iv 15,1-8 24 Č Svagdan;ili: Sv. Sarbelije Makhluf, prezbiter Jr 2,1-3.7-8.12-13; Ps 36,6-11; Mt 13,10-17 25 P SV. JAKOV APOSTOL,blagdan 2Kor 4,7-15; Ps 126,1-6; Mt 20,20-28

kle, može pružiti dinamičnost i zajedničarski ka-rakter euharistijskome klanjanju, ali jednako ta-ko svojim sadržajem, ne pazi li se na nutarnju

razliku krunice i klanjanja, može zasjeniti temelj-no kristološko usmjerenje klanjanja.* * *

Naposljetku, vraćajući se na početak razmatra-nja, potrebno je iznova podsjetiti da euharistijskoklanjanje združuje liturgijske oblike kulta i izriča-

je pučke pobožnosti. Združenost iziskuje mudrostrasuđivanja kako se ispod združivanja ne bi skrilezbrka i nejasnoće. Upravo zbog toga Crkva, vrjed-

nujući bogatstvo i duhovnu korist euharistijsko-ga klanjanja, za njega predviđa vlastiti Red, kakoelementi koji se snagom združivanja preuzimaju izpučke pobožnosti ne bi zasjenili temeljne sadrža- je klanjanja koje izvire iz slavlja euharistije i k nje-mu vodi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Zah 9,9-10Tvoj kralj se evo tebi vraća ponizan.

Čitanje Knjige proroka ZaharijeOvo govori Gospodin:»Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska!Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska!Tvoj kralj se evo tebi vraća:pravičan je i pobjedonosan,krotak jaše na magarcu,na magaretu, mladetu magaričinu.On će istrijebit kola iz Efrajimai konje iz Jeruzalema,on će istrijebit luk ubojni,on će navijestit mir narodima.Vlast će mu se proširit od mora do morai od Rijeke do rubova zemlje.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 145,1-2.8-11.13cd-14

Otpjev: Blagoslivljat ću ime tvoje dovijeka,Bože, kralju moj.

Slavit ću te, o Bože, kralju moj,ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.Svaki ću dan tebe slaviti,ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,spor na srdžbu, bogat dobrotom.Gospodin je dobar svima,milosrdan svim djelima svojim.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvojai tvoji sveti nek te blagoslivlju!Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,neka o sili tvojoj govore.

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojimi svet u svim svojim djelima.

Gospodin podupire sve koji posrćui pognute on uspravlja.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 75 Spominjemo se, BožeOtpjevni ps.: 124 Blagoslivljat ću dovijeka Prinosna: 325 Evo, Bože Pričesna: 136 Dođite k meni ili: 244 Odzivam se, Isuse Završetak: 176 U slavu svetog Srca

Četrnaesta nedjelja kroz godinu 6. srpnja 2008.

Ulazna pjesma Ps 48(47),10-11

Spominjemo se, Bože, tvoje dobroteusred hrama tvojega.Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvojado nakraj zemlje doseže.

Zborna molitvaBože, ti si poniženjem svoga Sina

podigao pali svijet.Udijeli svome narodu svetu radost.Oslobodio si ga ropstva grijeha:privedi ga uživanju vječnog veselja.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, ovaj prinos tvome imenunek nas očisti i iz dana u dan potičena izgradnju novoga svijeta,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Mt 11,28

Dođite k meni svi, izmoreni i opterećenii ja ću vas odmoriti, govori Gospodin!

Popričesna molitvaGospodine, nahranio si nas božanskim darovima.Molimo te, obdari nas spasenjemi ne daj da te ikad prestanemo hvaliti,po Kristu, Gospodinu našemu.

Č E T R N A E S T A n e d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

Molitva vjernikaBogu Ocu, koji svoju veličinu i otajstva spasenjaotkriva poniznima i malenima, uputimo svoje

prošnje, moleći za dar poniznosti.1. Za Crkvu u svijetu: obdari je svojommudrošću da te vazda hvali svojim životomte vjerno nasljeduje Krista u njegovojponiznosti, molimo te.

2. Za sve navjestitelje tvoje riječi: obnovi ihu svetosti života da uzmognu biti graditeljitvoga kraljevstva na zemlji, molimo te.

3. Za sve koji u sebi nose sumnju i teret života:pohodi ih svojom milošću da iskuse ljubav

koju iskazuješ malenima i poniznima,molimo te.4. Za nas ovdje okupljene: daj nam živjeti

po Duhu Svetom koji u nama prebivate svim ljudima svjedočiti tvoju blizinu,molimo te.

5. Za braću i sestre koji si pozvaoiz zemaljskoga života: obdari ihdarom vječnosti, molimo te.

Svemogući Bože, tvoj nam je Sin, živeći umalenosti i poniznosti, darovao otkupljenje.Daj nam nasljedovati put evanđeoske po-niznosti, po istom Kristu, Gospodinu našemu.

Drugo čitanje Rim 8,9.11-13 Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Vi niste u tijelu, nego u Duhu,ako Duh Božji prebiva u vama.A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa odmrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi

Krista od mrtvih oživjet će i smrtna tijelavaša po Duhu svome koji prebiva u vama.Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijeluda po tijelu živimo! Jer ako po tijeluživite, umrijeti vam je, ako li pak Duhomusmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Mt 11,25

Blagoslovljen da si, Oče,Gospodaru neba i zemlje, što si otajstvaKraljevstva objavio malenima.

Evanđelje Mt 11,25-30 Krotka sam i ponizna srca.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme reče Isus:»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje,što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a obja-vio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo.Sve je meni predao Otac moj i nitko nepozna Sina doli Otac niti tko pozna Ocadoli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.Dođite k meni svi koji ste izmoreni i optere-ćeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram mojna sebe, učite se od mene jer sam krotkai ponizna srca i naći ćete spokoj dušamasvojim. Uistinu, jaram je moj sladak

i breme moje lako.«Riječ Gospodnja.

Č E T R NA E S T A

n e d j el j a

»Dođite k meni svi izmoreni i opterećeni…«(Evanđelistar opatice Hitde, oko 1020.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

Č E T R N A E S T A n e d j e l j a

Isus se riječima da je »krotka i ponizna srca«identificira s uzrokom radosti Kćeri sionske i jeruzalemske iz Knjige proroka Zaharije, uze-

te za prvo čitanje ove nedjelje. On potvrđuje da jeosobnokrotak i ponizan kralj kojemu ne trebaju oružje i bojna oprema da bi mu se vlast proširi-la čitavim svijetom ukoliko mi budemo oni koji će»navijestiti mir narodima«.

U svjetlu Kristova uskrsnuća evanđelist nastoji odgovoriti na pitanja koja su i tada, nakon uskr-

snuća, mučila učenike. Iako su već bili sve vidjeli, još uvijek im nije bilo sve jasno. Pitali su se zašto je bio takav, zašto je dopustio da ga ponize, mučei ubiju, zašto je uopće trebao ulaziti u Jeruzalem,i to »na magaretu, mladetu magaričinu«… Njima bi bilo lako prihvatiti moćnog Spasitelja koji je ja-či od smrti i koji trijumfira nad svim patnjama, aliteško je razumjeti krotkog, poniznog i slabog. Nidrugim bogobojaznim Izraelcima, koji suiščeki-vali utjehu Izraelovu, nije bila jasna i prihvatljiva

Isusova krotkost i miroljubivost. Oni su trebali rat-nika koji će biti moćniji od svih njihovih neprijate-lje. Stoga u njemu nisu mogli prepoznati očekiva-noga Mesiju. Budući da je svoje evanđelje napisaoprvenstveno za zajednicu sastavljenu od obraće-nih Židova, Matej se namjerno poziva na Stari zavjet kako bi im objasnio da je Isus doista Spasiteljte da jetrebalo da se ispuni sve što je pisano.

Bog nam je preblizu

Problem s kojim su se susreli evanđelisti i prvi uče-nici prisutan je u svim generacijama. Moćnoga idalekoga Boga svi lako prihvatimo, a slaboga, poni-znoga i bliskoga teško. Čini se da je to razlog zaštosmo se udaljili od Boga. Kao da modernom čovjekudruge religije odgovaraju više nego kršćanstvo tekao da se lakše nalazi u svim drugim, osobito u teš-ko razumljivim vjerama. U kršćanstvu nam je Bog preblizu! Poznato je da ono najbliže najteže vidi-mo. Nerijetko se i mi kršćani, pa i Crkva kao insti-

tucija, ponašamo kao da nam Bog nije tako blizak.Predugo smo propovijedali o moćnome i strašno-me Bogu koji nagrađuje, a još češće kažnjava. Če-

Krotki i ponizni kralj

sto nam je Bog bio neka vrsta »Big brother-a« koji sve vidi i sve zna: »Božje oko svud te gleda, sakritmu se ništa ne da...« Svojim tehničkim dostignući-ma, dosezima civilizacije, kulturnoga i znanstveno-

ga napretka te općenito načinom života čovječan-stvo je došlo u fazu da mu takav Bog više ne treba,a istinskog Boga, Boga ljubavi nikad nije upoznalo.Jednoga smo izgubili, a drugoga nismo našli. Osta-li smo prazni i zato se traže razne stvarnosti kojemogu popuniti tu prazninu. Sami često pokušava-mo dati odgovor vraćajući se u povijest Crkve, alievanđelje uči da je potrebno vratiti se njezinu Izvo-ru. U povijesti je postojalo kršćanstvo kao sustav,ali rijetko i kao život.

Povratkom na Izvor, postat će život! Dosta je bilo korijenja, red je da počnu stizati i plodovi! Po plodovima ćete ih njihovim poznati .

Uzmite jaram moj na sebe i naći ćetespokoj dušama svojim.(F. Valeri, 1950.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

ODJECI eTjelesno i duhovno kod Pavla uz: Rim 8,9.11-13

Duboko uronjen u svoju židovsku kulturu, u vjerovanje svoga naroda i usvoje osobno vjerovanje, Pavao promatra konkretnoga povijesnog čo-vjeka i uočava ga kao sjecište vertikale i horizontale, kao spoj prolazno-ga i neprolaznoga, kao dijalektičku napetost mogućega i nemogućega,kao biće koje je svojom cjelinom otvoreno ili zatvoreno Bogu i njegovimpoticajima.Otvorenost ili zatvorenost Bogu ključ je Pavlova razlikovanjatijela iDuha. Biti tjelesan ilibiti u tijelu – znači zatvoriti se Bogu i od sebei svoga ja učiniti apsolut po kojem se sve drugo i svatko drugi mjeri.Bitiu Duhu znači biti otvoren Bogu i to na sasvim određeni način: kao Krist.Tko živi svoj odnos s Bogom na Kristov način ima osiguranu budućnost,može uspostaviti pravilan odnos prema samome sebi i prema svimadrugima. Biti duhovan znači bitibogoodnosan i u mislima i u riječima i udjelima, sve procjenjivati i vrjednovati Božjim mjerilima. Kršćanski pozivPavao nipošto ne vidi kao odbacivanje tijela i spašavanje duše, već kao

integralno čovjekovo otvaranje Bogu, i onim što je povijesno i vidljivo kaoi onim što nije povijesno i što je nevidljivo.Marinko Vidović

Č E T R NA E S T A

n e d j el a

Život po DuhuNa to nas osobito potiče sveti Pavao u današnje-mu drugom čitanju govoreći o dva puta, o dva na-

čina života: po Duhu i po tijelu. Dio je to Pavlovepouke o krštenju po kojemu bivamo životno povezani s Kristom. »Živjeti po tijelu« znači uzda-ti se u svoje snage, biti zatvoren u granice ljud-ske inteligencije i snage. Tako se ne može daleko,odnosno može se jako daleko, ali u pogrješnomsmjeru. Takvom životu odgovara daleki i straš-ni Bog. Predaleko je, a na kraju ćemo ipak neka-ko ‘izravnati’ račune! Pravi kršćanski život je onaj»po Duhu koji prebiva u nama«. Riječ ‘prebivati’

u Svetome pismu označava da je Duh onaj koji je vlasnik, koji upravlja. A upravo to je ono što namgovori Isus: »Uzmite jaram moj na sebe«.

Nama koji se želimo osloboditi svih jarmovamožda ovaj poziv ne izgleda privlačnim, ali je Isu-sovim suvremenicima bio jasan. S jedne je straneslika Zakona Božjeg, kako ga nazivaju teolozi Isu-sova vremena. Isus ne skriva da je življenje u skla-du s Božjom objavom ponekad teško i zahtjevno,ali ohrabruje da je taj jaram sladak da je to bre-

me lako. To je također slika iz svakodnevice o jar-movima koji su izrađivani prema mjeri životinjekoja ga je nosila. Time poručuje da je Božji zakon

nastao prema mjeri čovjeka, ne da ga optereti, ne-go da mu bude pomoć.S druge strane, jaram je onaj koji spaja dvi-

je životinje da ulože zajedničke snage u ostvarenjeistoga cilja, da idu istim pravcem i međusobno sepomažu. Uzeti njegov jaram znači ići Isusovim pu-tem, imati isti cilj, a to je: prolaziti zemljom činećidobro! To je put Duha i način na koji se širi kraljev-stvo krotka i ponizna kralja . To je način da kršćan-stvo bude život i daje plodove. Obveza je to koja

proizlazi iz Pavlova pouka da će »Onaj koji uskrisiKrista od mrtvih«oživjeti i smrtna tijela naša .Bez ove vjere u uskrsnuće tijela nemoguće je

razumjeti kršćanske stavove o tjelesnosti, teško jeprihvatiti da se Crkva »miješa« u društvena pita-nja i da se od kršćana očekuje socijalni angažman.Nije li upravo to najčešći prigovor upućen od stra-ne »mudrih i umnih«, ali i najvatrenije očekiva-nje tolikihmalenih?

Slavko Slišković

»Jaram je moj sladak i breme jemoje lako«, kaže Isus. Želi rećida prihvaćanje njegova putai životnoga zajedništva s njimdonosi odmor, radost. Čovjekovonajveće breme jest život bezBoga. Isus dolazi k ljudima, postaje jedan od nas, želi nas

osloboditi od bremena i umoraudaljenosti od Boga. Jesmo liumorni? (T. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 55,10-11 Dažd zemlju oplodi i ozeleni.

Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin: »Kao što dažd i snijegs neba silaze i ne vraćaju se onamo dokse zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bidala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječkoja iz mojih usta izlazi ne vraća se k menibez ploda, nego čini ono što sam htioi obistinjuje ono zbog čega je poslah.«Riječ Gospodnja.


Otpjev:Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.

Ti, Gospodine, pohodi zemlju i ti je natopi,obogati nju veoma.Božja se rijeka vodom napuni,ti pripravi ljudima žito.

Ovako pripremi zemlju:brazde joj natopi,grude joj poravna;kišom je omekša,usjeve joj blagoslovi.

Ti okruni godinu dobrotom svojom,plodnost niče za stopama tvojim.Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,brežuljci se pašu radošću.

Livade se kite stadima,doline se pokrivaju žitom:svagdje klicanje, pjesma.


Stvorenje sa svom žudnjom iščekujeobjavljenje sinova Božjih.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Smatram, uistinu: sve patnje sadaš-njega vremena nisu ništa prema budućoj


Ulazna: 167 O Stvoritelju ljudiOtpjevni ps.: Sjeme pade (gl. prilog str. 38) Prinosna: 210 Sijao Isus Pričesna: 135 Tko jede moje tijelo Završetak: 768 O divna Djevice

Petnaesta nedjelja kroz godinu 13. srpnja 2008.

Ulazna pjesma Ps 17,15

Ja ću se u pravednosti pojaviti pred tobom,nasitit ću se kad se očituje slava tvoja.

Zborna molitvaBože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istineda se na pravi put vrate.Daj svim kršćanima

da odbace što je kršćanstva nedostojno,a traže što mu priliči.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, pogledaj darove Crkve moliteljiceda po pričesti napredujemo u svetosti života.Po Kristu, Gospodinu našemu.


Tko jede moje tijelo i pije moju krv,u meni ostaje, i ja u njemu,– govori Gospodin.

Popričesna molitvaGospodine, primili smo tvoje darove.Daj da svakim slavljenjem ovog otajstvanapredujemo u svetosti života,po Kristu, Gospodinu našemu.

P E T N A E S T A n e d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

slavi koja se ima očitovati u nama. Doista,stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovoobjavljenje sinova Božjih: stvorenje je uisti-nu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojojvolji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu– ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditirobovanja pokvarljivosti da sudjelujeu slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo:sve stvorenje zajedno uzdiše i muči seu porođajnim bolima sve do sada.Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvineDuha, i mi u sebi uzdišemo iščekujućiposinstvo, otkupljenje svoga tijela.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Mt 4,4b

Sjeme je riječ Božja, a sijač Krist;tko ga god nađe, ostat će zauvijek.

Evanđelje Mt 13,1-9 Iziđe sijač sijati.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuOnoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uzmore. I nagrnu k njemu silan svijet te jemorao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvostajaše na obali. I zborio im je mnogou prispodobama:

»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, neštozrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobašega. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdjenemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunceogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osušise. Nešto opet pade u trnje, trnje uzrastei uguši ga. Nešto napokon pade na dobruzemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugošezdesetostruk, treće tridesetostruk.

Tko ima uši, neka čuje!«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog nam je uputio svoju riječkoja preobražava naše živote i čini u namasvoja djela. Molimo ga da svojim Duhompotpomogne naša nastojanja u življenju

njegova dara:1. Okrijepi svoju Crkvu, Gospodine, snagomDuha da ustrajno naviješta tvoju riječi svojim je životom svjedoči, molimo te.

2. Obdari sve navjestitelje tvoje riječi istinskomvjernošću da svoje služenje i svoj živots ljubavlju ugrađuju u rast tvoga kraljevstva,molimo te.

3. Probudi u našim obiteljima duh zajedničkemolitve da životna iskušenja ne uguše dar

vjere u tvoju ljubav i blizinu, molimo te.4. Za nas ovdje okupljene: sjeme tvoje riječikoje si nam danas povjerio nek po našemnastojanju oživi i uzraste u plod dobrih djela,molimo te.

5. Za braću i sestre koji u vjeri preminuše:sve što su sijali na njivi života nagradiplodom vječnosti, molimo te.

Primi i usliši, Gospodine, naše prošnje.Vjeru, koju si u nama začeo po otajstvu krštenjai koju hraniš svojom riječju, obilno zalij svojommilošću te zavrijedimo biti dionici tvoje vječneslave, po Kristu Gospodinu našemu.

P E T NA E S T A

n e d j el j a

Isus poučavaše mnoštvo u prispodobama:»Iziđe sijač sijati…«

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

P E T N A E S T A

Zrnje koje pade na dobru zemlju urodi stostrukim plodom.

P rispodoba je poput stijenja na svijeći: izgle-

da bezvrijedan i nevažan, a omogućuje ot-kriti i osvijetliti blago. Isus nam daje stijenju ruke, da bismo otkrili ljepotu, otvorili oči i pro-matrali zbilju u svjetlu njegove riječi.

Draga mi je prispodoba o sijaču. Kad čujemotu prispodobu obično ju čitamo kao prispodobu oraznim vrstama zemljišta na koja pada sijačevo zr-nje; pokušavamo se pronaći u slici pojedinoga tla,tako da se prepoznajemo čas kao kameno zemljišteili ono pokraj puta, trnovita ili pak plodna zemlja.

U prispodobi pozornost privlači mnoštvo zr-nja koje je bačeno na neplodnu zemlju. Iznenađujeponašanje sijača koji se ne trudi paziti o kakvomese tlu radi. Štoviše, kao da se naglašava obilje bače-noga sjemena i neuspjeh. Naglašavanje rasipanja,neuspjeha, razočaranja je važno; odražava zbiljusvijeta u kojemu zlo ostavlja dojam snage i premo-ći; zlo koje kao da je djelotvornije od dobra: sjemene niče; ono koje niče ne raste; ono koje počinje ra-sti, biva ugušeno. O komu to ovisi? Zbog čega se todogađa? Ako je Bog dobar, zašto se njegov plan neodvija nesmetano? A zatim...Da bi se razumjela prispodoba, treba poznavati na-čin na koji se u ono vrijeme sijalo. Naime, sijač nijenajprije pripremio zemlju, izorao ju, očistio od ka-menja, nego je najprije bacio zrnje, a zatim rabioplug. Stoga se razumije da je zrnje moglo pasti u ko-rov, u trnje ili na utabano tlo. Tko promatra sijačačini mu se da uzalud troši energiju. Teško je vjerova-

ti da na polju u takvome stanju može nešto niknuti

Zbunjujuća rasipnost sijača i donijeti rod. No, nakon obrade tla i odstranjivanjakamenja i korova, polje koje je izgledalo neplodno brzo se prekriva zlatastim klasjem. Istinsko čudo.

Isus je ovu prispodobu izrekao u teškome tre-nutku svoga poslanja: izbačen je iz Nazareta, uKafarnaumu su ga proglasili ludim, farizeji su gahtjeli ubiti, a učenici – ne razumjevši ga – žele odu-stati. Kao da je sav njegov trud uzaludan, a njegovnavještaj osuđen na umiranje.

Prispodobom Isus ohrabruje svoje učenike koji su ga pitali o isplativosti apostolskoga posla: bezobzira na sve protivštine, njegova riječ daje obiljeplodova, jer u sebi nosi snagu nezadrživosti života.Suprotno svim očekivanjima, dolazak Spasiteljana svijet i u naše živote događa se bez imalo buke.Njegov prolazak svijetom činio se veoma beznačaj-nim: nije naizgled promijenio ništa u društvenomei političkome životu svoga naroda. Vlastodršci suga pokopali u zemlju provjerenim metodama na-silja i laži. A zatim... A zatim – tako započinje sva-ki evanđeoski rast – nenadano, klija i raste život unaraštajima prije nas i u nama.

Svatko se od nas barem ponekad zapita koliko vrijedi i vrijedi li uopće, ima li smisla nastojati živje-

ti evanđelje u društvu i ozračju koje odražava nepri-hvaćanje Boga; koliko ima smisla govoriti o evan-đeoskim blaženstvima; pokušati Radosnom viješćuomekšati srca. Koliko je zrnja bačeno uzalud?

Prepoznati sijačaRado se prisjećam očevih zamaha kada sam uznjega promatrao sjetvu. Sjećam se ozbiljnosti kojom je sijao zrnje. Ima puno osobitih dana u seo-skome životu, ali sjetva i žetva ipak su bili povla-šteni dani. Nisam razmišljao kakva je zemlja, jer je

V . v

a n

G o g

h

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

ODJECIRi eči Sve stvoreno spašava se po čovjekuuz:Rim 8,18-23

Čovjek je kruna stvorenja. Sve što se događa s njim neizbježno ima svoje posljedice i na događanja u prirodi, pa i u cijelom svemiru. I kao štočovjek prolazi kroz porođajne boli oblikovanja u potpunoga čovjeka, učovjeka »po mjeri uzrasta Kristova«, tako i sve stvoreno uzdiše i muči seu porođajnim bolima svoje preobrazbe. Čovjek raste i preobražava seu sina Božjega, ali s njim, u njemu i po njemu i sveukupna stvarnost,premda ima nižu razinu postojanja i niži stupanj života u sebi, usmje-rena je prema Božjem sinovstvu. Materija nije zlo. Uključena je u oslo-boditeljsko i spasiteljsko djelo Božje. I materija doživljava preobrazbu i

ima preobraženu budućnost u Bogu. Odgovorno korištenje prirodom,zahvati u nju i njezine resurse, putovi su kojima čovjek sudjeluje u Božje-mu djelu preobrazbe svega i privođenja svega sebi.

Marinko Vidović

P E T NA E S T A

Isusova prispodoba ne kazujeda smo sijači. On je sijač. Mi smo zemlja, kamen, ili trnje…

Samo ako smo plodna zemlja,njegova riječ može u nama uroditi plodom i biti »novo sjeme« njegovakraljevstva. (N. A.)

uvijek bila obećavajuća, ali sam razmišljao o sijaču.Zato bih volio da nam Bog podari pogled da vidi-mo i prepoznajemo sijača, a ne da na prvome mje-

stu sebe prepoznajemo u nekoj od vrsta tla.To i jest prvotna namjera Isusove prispodobe, jer je osjetio da i njemu najbliži u sebi gaje sumnjui nesigurnost o njegovu poslanju. Čini se da ga nezanima politička slika u kojoj su bila njihova oče-kivanja; on govori o Kraljevstvu, a izbjegava govoro rimskoj vlasti. Nije došao ‘podvući crtu’, dati ko-načni pravorijek o svijetu... Njegovo je poslanje sje-tva, a ne žetva. Ova prispodoba ne pripada završet-ku, već početku. Važno je sijanje. Redovito želimoodmah vidjeti isplativost posla i investicije, vidjetiplodove još i prije negoli smo vidjeli rast.

Sijač iz prispodobe ne izabire zemljište. Ne od-lučuje koje je tlo dobro, a koje loše, prikladno ilineprikladno. Tek nakon sjetve pokazuje se kakvo je tlo. Često smo u napasti da određujemo zemlji-šte i da zauzimamo stav prema zemljištu i da siumislimo kako smo mi oni koji stvaraju preduvje-te i nadziru plodnost. Naša je zadaća posvuda sija-ti riječ, naučiti se na gubitak zrnja, napraviti tolikonaizgled ‘beskorisnih poteza’ i zamaha rukom. I ne

zaboravimo da sjeme ima snagu razlomiti stijenu,preoblikovati tlo, otvoriti raspuklinu na tvrdo uga-ženu putu. To sjeme nije uvijek izgubljeno. Ono jeizgubljeno samo u zatvorenoj ruci sijača koji nijeizišao sijati, bojeći se da ne ugrozi Riječ. A naše jeposlanje ‘ugroziti’ tlo, staviti ga pred izazov prihva-ćanja Riječi. To vrijedi za svako ozračje u kojemuse nalazimo: od obiteljskoga, preko gospodarsko-

ga i političkoga, do općekulturalnoga. Riječ je spo-sobna pretvoriti srce kameno u srce od mesa.

Lijepo je osjetiti blagodat zasijanih u dobru ze-

mlju, onih koji slušaju i razumiju ili, kako bi rekaogrčki tekst, »stave zajedno to što slušaju (synhie-mi )«. A to je danas teško u poplavi riječi i ponu-da. Znamo li Božju riječ čuti i slušati; možemo li justaviti zajedno uz svakidašnje riječi i čuvati kao ne-svakidašnju i neobičnu? Može li ona stati i opstatimeđu tolikima? Jedna riječ Boga svijetu iz Božje-ga svijeta, često promatrana s nevjericom, rezanaznanstvenim nožem, ispitivana kriterijima inflacij-ske riječi, posijana i prečesto - zaboravljena. Stavitizajedno toliko životnih iskustava, a da se ne previ-di Bog; osjetiti toliko udaraca, a da ne otvrdne sr-ce. To je djelo Duha Svetoga, on spaja, združuje, či-ni cjelinu. Đavao je takav da stvara nejedinstvo, darastače, razdvaja; ta, i ime mu govori baš to –di-abolos, oddiaballo, što znači razdvajati, rastaka-ti, razjediniti. On ne želi da se spoji tlo i sjeme; onne želi da sjeme osjeti plodnost tla, orošenost živo-tom i toplinu svjetla. On odnosi Riječ iz srca; prednju postavlja sumnju, čupa korijen i prepušta gada bude spržen na suncu prividnosti zla i prividno-

sti vladavine nepravde.Uz to, ne zaboravimo početak Isusove prispo-dobe: Iziđe sijač sijati , Božju ljubav kao početakkoji se zrcali u riječima traga njegova Duha prepu-nog dara začudnosti: ‘Gle, iziđe sijač sijati’. Volio bih danas da osjetimo onaj početni ‘gle’: pun čuđe-nja i želje za rastom.

Ivan Šaško

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Mudr 12,13.16-19 Daješ pokajanje za grijehe.

Čitanje Knjige MudrostiOsim tebe, Bože,nema Boga koji se brine za sve da bi mumorao dokazati kako ne sudiš krivo.Jer moć je tvoja načelo pravice tvojei jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.

Jakost svoju pokazuješ samo ondakad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moćii kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.Ti, silni gospodaru, sudiš blagoi upravljaš nama s velikom pažnjom jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci.A takvim si djelima narod svoj poučioda pravednik ima biti čovječan;podario si sinovima svojim dobru nadu

jer daješ pokajanje za grijehe.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 86,5-6.9-10.15-16a

Otpjev:Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš.

Ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.Slušaj, Gospodine, molitvu mojui pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći ćei klanjat se tebi, Gospodine,i slavit će ime tvoje.Jer ti si velik i činiš čudesa:ti si jedini Bog.

No ti si, Gospodine Bože, milosrdan i blag,spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.Pogledaj na me i smiluj se meni;daj svome sluzi snage svoje!

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 80 Evo, Bog mi pomažeOtpjevni ps.: Ti si, Gospodine, dobar (gl. prilog str. 39) Prinosna: 235 Kraljevstvo je nebesko Pričesna: 848 Veselo, braćo, kliknimo Završetak: 260 O da bude radost

Šesnaesta nedjelja kroz godinu 20. srpnja 2008.


Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepiživot moj. Od srca rado ću ti žrtvovati,slavit ću ime tvoje, Gospodine, jer je dobrostivo.Zborna molitvaMolimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav,

da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona.Po Gospodinu.Darovna molitvaBože, ti si u jedinoj žrtvi svoga Sina ispuniorazne žrtve starog Saveza. Primi ovaj našdar, blagoslovi ga kao i prinos Abelov: štosvaki od nas prikazuje tebi na čast nek budena spasenje svima, po Kristu, Gospodinunašemu.

Pričesna pjesma Otk 3,20Evo, na vratima stojim i kucam, govoriGospodin: posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim, i onsa mnom.Popričesna molitvaBudi, Gospodine, uza svoj narod.Nahranio si nas nebeskim otajstvima:daj da iz stare grešnostiprijeđemo u novi život,po Kristu, Gospodinu našemu.

Š E S N A E S T A n e d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu 27. srpnja 2008.

Ulazna pjesma Ps 68,6-7.36

Bog je u svom svetom prebivalištu,Bog što u svom domu ujedinjuje svoj narod:on daje moć i silu narodu svome.

Zborna molitva

Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svojemilosrđe da se po tvom promislu i vodstvutako služimo zemaljskim dobrima te srcemprionemo za nebeska. Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, prinosimo ti darovedobivene od tvoje darežljivosti,da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnjiživot i dovedu nas u vječnu radost,

po Kristu, Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

Ps 103,2Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodinai ne zaboravi dobročinstava njegovih!

Popričesna molitva

Gospodine, primili smo pričest,spomendar muke tvoga Sina.Molimo te da nam bude na spasenješto nam je u svojoj neiskazanoj ljubavi ondarovao, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.


Ulazna: 81 Bog je u svom svetom hramuOtpjevni ps.:91 Riječi tvoje, Gospodine Prinosna: 237 Mir svoj, o Bože Pričesna: 241 Oče naš dobri Završetak: 602 Zdravo, Djevo čista

Prvo čitanje1Kr 3,5.7-12

Tražio si pronicavost.

Čitanje Prve knjige o KraljevimaU one dane:Gospodin se javi Salomonu noću u snu.Bog reče: »Traži što da ti dadem.« Salomonodgovori: »Gospodine, Bože moj, ti si učiniokraljem slugu svoga na mjesto moga ocaDavida, a ja sam još sasvim mlad te još neznam vladati. Tvoj je sluga usred narodakoji si izabrao; naroda brojnog, koji se neda izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzipronicavo srce da može suditi tvom narodu,razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogaoupravljati tvojim narodom koji je tako velik!«Bijaše milo Gospodinu što je Salomonto zamolio. Zato mu Gospodin reče: »Jersi to tražio, a nisi iskao ni duga života, nibogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, negopronicavost u prosuđivanju pravice, evoučinit ću po riječima tvojim: dajem ti srcemudro i razumno, kakvo nije imao nitkoprije tebe niti će ga imati itko poslije tebe.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 119,57.72.76-77.127-130

Otpjev: O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!

Dio je moj, Gospodine – rekoh –da tvoje čuvam riječi.Draži mi je zakon usta tvojihno tisuće zlatnika i srebrnika.

Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicompo obećanju koje si dao sluzi svom.Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim, jer zakon tvoj moja je naslada.

Stoga ljubim zapovijedi tvojeviše no zlato, zlato čisto.Zato hodim po odredbama tvojim,mrski su mi svi lažni putovi.

S E D A M N A E S T A n e d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

Molitva vjernika

Braćo i sestre, Bog Otac u nama je pohranioblago svoga kraljevstva, kao sjeme koje rastei donosi plod. Zahvalni na njegovu darumolimo ga za snagu kojom ćemo čuvatii njegovati dar spasenja:1. Svojoj Crkvi, Gospodine, dao si zadaću

da bude znak tvoga Kraljevstva na zemlji:prati je svojom milošću da njezin život budevjerna slika tvoje dobrote prema svakomčovjeku, molimo te.

2. Mnogi ljudi, Gospodine, tragaju za smislomživota: pohiti im u susret i pomozi da u tebinađu radost života, molimo te.

3. Sve koji su zarobljeni blagom ovoga svijetaobogati svojom milošću da u življenju tvojeriječi prepoznaju put do istinske radosti i mira,

molimo te.4. Gospodine, u ovome svetom susretu s tobomobogatio si nas svojom riječju i osnažio nassvojom milošću: ne dopusti da zakopamotvoje blago i pomozi da ga s ljubavlju dijelimosvima koje ćemo susresti, molimo te.

5. Puninom svoga spasenja u kraljevstvunebeskom obdari našu braću i sestrekoji preminuše, molimo te.

Primi, svemogući Bože, naše smjerne molitve

i pomozi nam živjeti ono za što te molimo. Našeživljenje evanđelja zalij svojom milošću da tvojekraljevstvo raste među ljudima. Po Kristu.

Divna su tvoja svjedočanstva,stoga ih čuva duša moja.Objava riječi tvojih prosvjetljuje,bezazlene urazumljuje.

Drugo čitanje Rim 8,28-30 Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sinanjegova.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Znamo da Bog u svemu na dobrosurađuje s onima koji ga ljube,s onima koji su odlukom njegovom pozvani.Jer koje predvidje, te i predodredi da budusuobličeni slici Sina njegova te da on budeprvorođenac među mnogom braćom.Koje pak predodredi, te i pozva;koje pozva, te i opravda;koje opravda, te i proslavi.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Mt 11,25 Blagoslovljen da si, Oče,Gospodaru neba i zemlje, što si otajstvaKraljevstva objavio malenima.

Evanđelje Mt 13,44-46 Proda sve što ima i kupi onu njivu.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu:»Kraljevstvo je nebesko kao kad je blagoskriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije,sav radostan ode, proda sve što imai kupi tu njivu.Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kadtrgovac traga za lijepim biserjem:pronađe jedan dragocjeni biser, ode,rasproda sve što ima i kupi ga.Riječ Gospodnja.

S E DA MNA E S T A

Kraljevstvo je nebesko poput dragocjenogblaga ili bisera kojeg čovjek pronađe.

(P. Vitiello, 1959.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

S E D A M N A E S T A

S veti Grgur Veliki naziva svetopisamske pris-podobe »dizalicama« (lat.machinae) koji-ma se uzdižemo prema Bogu. Prispodobe

polaze od onoga što nam je blisko i poznato te nas vode prema onomu što nam još nije blisko i po-znato, a to je sam Bog. ‘Dizalice’ nam tako omo-gućuju, tvrdi Grgur Veliki, da budemo izvan tijela(extra corpus fieri ), tj. da se ne vrtimo oko samihsebe, nego da se snažnije i tješnje sjedinimo s Bo-gom. Nadovezujući se na Grgura mogli bismo re-

ći da prispodobe, polazeći od onoga što nam je blisko i poznato, ukazuju na temeljnu bliskost iz-među nadnaravnoga i naravnoga, između Boga ičovjeka: Bog nam želi biti blizak poput ovosvjet-skih stvarnosti. No, kao što nam mnoge stvarno-sti (osobe, stvari) prestanu biti bliske zbog au-tomatizma svakodnevice, nemara ili grješnosti,tako nam i Bog postaje stranac na kojega uopćene mislimo, s kojim uopće više nismo u odnosu.Stoga nas ‘dizalice’ svaki put imaju zadaću protre-

sti iz duhovne mlitavosti i uzdići nas prema Bogukoji nam je »bliskiji od nas samih« (intimior inti-mo meo, sv. Augustin).

Biti strastven za bogatstvokraljevstva nebeskogDanašnji evanđeoski odlomak donosi nam tri ‘di-zalice’, tri prispodobe o kraljevstvu nebeskom.Osvrnut ćemo se samo na prve dvije. Prva uspo-ređuje kraljevstvo nebesko saskrivenim blagom.

To je blago čovjek pronašao, sakrio ga te sav rado-stan odlučio prodati sve što ima da ga dobije. Mo-žemo si samo zamisliti kakvi bi nas osjećali obu-zeli da slučajno naiđemo na neko veliko blago, od,primjerice, nekoliko milijuna kuna. Zasigurno bi-smo skakali od sreće i zadovoljstva i sve bismoučinili da ga se domognemo. Naš bi život bio po-dređen tomu blagu. Nastojali bismo ga sakriti danam ga netko ne ukrade, razmišljali bismo tako-đer o tomu u što je najbolje uložiti dobiveno bo-

gatstvo u budućnosti itd.Isus uspoređuje kraljevstvo nebesko upravo s takvim blagom, odnosno primjer ovozemalj-

skoga blaga treba nam poslužiti kao ‘dizalica’ pre-ma nebeskom blagu. Ono što je ovdje Isusu važno jeststrast za kraljevstvom nebeskim. Kao što bi-smo sve svoje sile uložili da zadobijemo blago, ta-ko bismo s istim, i s još većim silama trebali bitiposvećeni kraljevstvu nebeskom. Često se doga-đa suprotno. Zbog ovozemaljskoga blaga spremnismo učiniti sve, strasni smo, gorljivi, radosni, ri-

skiramo (što li ćemo sve riskirati zbog ljubljeneosobe!), a kod kraljevstva nebeskoga kao da sveto prestaje. Postajemo mlitavi, nezainteresirani.Bog nam je usputan i nezanimljiv. E, kad bismohtjeli samo mrvicu strasti za ovozemaljska blagaprenijeti na blago nebeskoga kraljevstva…

Biti lijep kraljevstvom nebeskimU drugoj prispodobi Krist uspoređuje kraljevstvonebesko sdragocjenim biserom. I danas još za-

divljuje slika Jana Vermeera »Djevojka s biser-nom naušnicom«, na kojoj biserna naušnica kra-si lijepo lice ljupke djevojke. Smisao posjedovanja

Dvije ‘dizalice’ prema kraljevstvu nebeskom

Ustrajati u vjeri znači skriti i čuvati »dragocjeni biser«.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

Pozvani na ljubav Božjom odlukom uz: Rim 8,28-30ODJECI eSvaka ljubav obvezuje, vodi prema određenom cilju i svrsi. I Božja ljubavisto tako. Cilj joj je suobličenje čovjeka slici Sina Božjega. U njemu je Bognenadmašivo očitovao svoju zamisao o čovjeku. On ničim ne determi-nira ostvarenje te svoje zamisli. Jednostavno se nudi čovjeku, poziva gana suradnju sa sobom, ostavljajući mu potpunu slobodu opredjeljenja upogledu svoje zamisli. Božja zamisao, kao i svaka druga, ima i faze svogaostvarenja. Dvije njezine faze su na povijesnoj, a dvije na nadpovijesnojrazini. Poziv i opravdanje su povijesna stvarnost, a početak i završetakputa, određenje i proslava izlaze iz povijesti. Premda su razdvojene, po-vijest i nadpovijest nisu nepropusne. Nadpovijest koju je Bog odredio ipripravio čovjeku povijesno se ostvaruje kroz čovjekov slobodni, surad-nički i sinovski odnos s Bogom. Kršćanin vjeruje u dobroga Boga kojiu svemu surađuje na dobro s onima koji ga ljube. Ako je ljubav Božje

predodređenje čovjekova ostvarenja, onda je prihvaćamo i kao predo-dređenje, znajući da se ljubav ničim i nikako ne može predodrediti.Marinko Vidović

S E DA MNA E S T A

skupocjenih bisera, ali i ostaloga nakita na ljud-skom tijelu, jest uljepšavanje. Čovjek želi biti lijep. Koliko god želimo biti u društvu dobrih oso-

ba, ipak uvijek tražimo i lijepe osobe.Postavlja se pitanje zašto volimo i lijepe, a nesamo dobre osobe. Pojednostavljeno rečeno, dobre osobe volimo jer se one otvaraju i daruju. No,dobre osobe nam uvijek pokazuju ono što nema-mo, one su zahtjev za nas. Drukčije je s lijepimosobama. Lijepe su osobe tjelesno skladne i kaotakve nam pružaju osjećaj zadovoljstva. One nepredstavljaju nikakav zahtjev, s njima se osjeća-mo ugodno u svomu tijelu, ali i u svijetu.

Krist uspoređuje kraljevstvo nebesko s bi-serom. Ibiser kraljevstva nebeskoga zahtijevapotpunu predanost. Potrebno je »sve rasprodatii kupiti ga«. Krist nam poručuje da nas kraljev-stvo nebesko uljepšava poput bisera. Postajemoljupki poput Vermeerove djevojke, osjećamo seskladno i zadovoljno već sada, u ovomu svijetu.Zapravo, jedino po kraljevstvu nebeskom, po Bo-

gu, sve ljepote ovoga svijeta dobivaju svoju ute-meljenost i osmišljenje. Misliti i živjeti kraljevstvonebesko, zajedništvo s Bogom pod vidom ljepote

znači osjećati se zadovoljno i skladno u svome tijelu, u svijetu, a ne shvaćati ga samo kao zahtjevi ukaz na ono što nam nedostaje. Možda danaskršćansku vjeru previše prikazujemo samo kaoskup moralnih zahtjeva, kao logiku »trebaš-mo-raš«… Pokušajmo o kršćanskoj vjeri katkada višegovoriti kao olijepom biseru koji ništa ne zahtijeva, negosve čini lijepim.

Tako nas obje »prispodobne dizalice« uzdižuprema kraljevstvu nebeskom, prema Isusu Kristu

koji je »autobasileia«, kraljevstvo nebesko u osobi. On je to skriveno blago, dragocjeni biser kojinam život čini zanimljivijim i ljepšim. Ako se takosilnom energijom posvećujemo bliskim stvarimaovoga svijeta (bogatstvu i ljepoti), koliko smo još više pozvani zauzeti se za Onoga koji nam je naj- bliskiji, bliskiji i od nas samih, a to je sam Bog.

Ivica Raguž

Ispravak za prošli brojU prošlome broju Živoga vrela, na str. 26. (drugi stupac, četvrti i peti red), potkrala se pogrješka.Umjesto rečenice: »Misli se na čovjeka, jer čovjek može uništiti samo dušu, a ne tijelo« treba stajati:»Misli se na čovjeka, jer čovjek može uništiti samo tijelo, a ne dušu.« Hvala na razumijevanju.

Kraljevstvo Božje čovjek »nala-zi«, poput skrivenoga blaga ilibisera. Ono nije ljudsko djelo,nego dar, dar potreban ula ga-nja i čuvanja. I k tomu: nalazi ga se »na njivi«, na zemlji,u svijetu u kojem živimo.Kraljevstvo Božje je međunama, skriveno »na našojnjivi«. (A. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 55,1-3 Dođite i jedite!

Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin:Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu;ako i nemate novaca, dođite!Bez novaca i bez naplate kupitei uživajte vino i mlijeko!Zašto da trošite novac na ono što kruh nijei nadnicu svoju na ono što ne siti?

Mene poslušajte, i dobro ćete jestii sočna ćete uživati jela.Priklonite uho i k meni dođite,poslušajte i duša će vam živjeti.Sklopit ću s vama savez vječan,savez milostî Davidu obećanih.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 145,8-9.15-18Otpjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine,

i sitiš nas.Milostiv je i milosrdan Gospodin,spor na srdžbu, bogat dobrotom.Gospodin je dobar svima,milosrdan svim djelima svojim.

Oči sviju u tebe su uprte,ti im hranu daješ u pravo vrijeme.Ti otvaraš ruku svoju,do mile volje sitiš sve živo.

Pravedan si, Gospodine,na svim putovima svojimi svet u svim svojim djelima.Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,svima koji ga zazivaju iskreno.

Drugo čitanje Rim 8,35.37-39

Nijedan stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristo-ve? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad?


O Bože, spasi me,Gospodine, u pomoć mi pohitaj!Ti si pomoć moja i spasitelj:Gospodine, ne kasni!

Zborna molitva

Gospodine, vođo i stvoritelju naš,mi se tobom ponosimo.Nek nad nama bude tvoja dobrota.Obnovi u nama što je tebi dragoi sačuvaj što si obnovio.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Posveti, molimo, Gospodine, ovaj prinosi primi našu unutarnju žrtvu:učini da ti postanemo vječnim darom,po Kristu, Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

Iv 6,35 Ja sam kruh života, govori Gospodin:Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti;tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

Popričesna molitva

Gospodine, ti nas oživljuješ nebeskim darom:prati nas stalnom ljubavljui učini dostojnima vječnog otkupljenja,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 78 O Bože, spasi me (ili gl. prilog ŽV 7/2005.)Otpjevni ps.:124 Otvaraš ruku Prinosna: 231 Jedan kruh Pričesna: 247 Uzmite, jedite Završetak: 256 Krist nas je sobom

Osamnaesta nedjelja kroz godinu 3. kolovoza 2008.

O S A M N

A E S T A n e d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

Molitva vjernikaBraćo i sestre, nebeskome Ocu koji nas hranisvojom milošću i poziva da darovani kruh životadijelimo sa svima koji za njim gladuju, uputimosvoje molitve zajedno proseći:

Nahrani nas, Gospodine, kruhom života.1. Prati, Gospodine, Duhom mudrosti svoju Crkvu:ne dopusti da se utopi u brigama za ovoze-maljske potrebe ljudi i osnaži je da svijetuustrajno dijeli kruh života vječnoga, molimo te.

2. Nadahni svoje vjernike da otkriju blago koje siu njih pohranio i potakni ih da se svakodnevnohrane tvojom riječju, molimo te.

3. Sve one koji raspolažu dobrima ovoga svijetaprodahni evanđeoskom pravednošću

da budu radosni djelitelji tvojih dobarasvim potrebnima, molimo te.4. Po našoj kršćanskoj ljubavi utaži, Gospodine,

tjelesnu glad siromašnih i potrebnih,a po našem življenju evanđelja pokaži putsvima koji gladuju za spasenjem, molimo te.

5. Svojim blagoslovom nagradi sve onečiju smo dobrotu osjetili u trenutcimanevolje i potrebe, molimo te.

Svemogući Bože, u ovoj otajstvenoj gozbi hraniš

nas kruhom života i daješ nam predokus vječnosti.Pomozi nam da, okrijepljeni tom snagom budemosvjedoci i graditelji novoga svijeta. Po Kristu.

Golotinja? Pogibao? Mač?U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo poonome koji nas uzljubi.Uvjeren sam doista: ni smrt ni život,ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost,ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvorneće nas moći rastaviti od ljubavi Božje uKristu Isusu Gospodinu našem.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Mt 4, 4bNe živi čovjek samo o kruhu,nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Evanđelje Mt 14,13-21 Jeli su svi i nasitili se.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja,povuče se odande lađom na samotnomjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrlipješice za njim iz gradova. Kad on iziđe,vidje silan svijet, sažali mu se nad njimte izliječi njegove bolesnike.Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu:»Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpustidakle svijet: neka odu po selima kupitihrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu,dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamoovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.«A on će im: »Donesite mi ih ovamo.«I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.On uze pet kruhova i dvije ribe, pogledana nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dadekruhove učenicima, a učenici mnoštvu.I jeli su svi i nasitili se. Od preteklihulomaka nakupiše dvanaest punih košara.A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca,osim žena i djece.Riječ Gospodnja.

O S A MNA E S T A

Reče Isus učenicima: »Dajte im vi jesti!«(kršćanski sarkofag, 350.-375., Musei Vaticani)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

Vjera unatoč svim protivštinama uz: Rim 8,35.37-39ODJECI ePrava vjera mjeri se i dokazuje usprkos svim protivštinama. Prolazećikroz poteškoće ona se ili osnažuje i postaje čišćom, ili pak slabi i nesta-

je. Vjera i nevolje idu skupa, ne zato što bi bile nerazdvojivo povezane,nego samo zato što uvijek ima onih koji se okreću kako vjetar puše, kojinastoje svaku povijesnu priliku iskoristiti u svoje sebične svrhe. Vjera netraži nevolje i progonstva, ali ako dođu, zna ih podnijeti i suprotstavitiim se dopuštenim sredstvima, ne isključujući ni žrtvu osobnoga života.Vjera uvijek spašava samo zato što je Bog uvijek na strani onih koji vje-ruju. Jedino je vjera sposobna iskorijeniti nepravde i nasilja iz ovoga svijeta, ali, paradoksalno, samo u vatri ljubavi koja ih može spaliti prolazećikroz njih. Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost,ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće moći rastaviti od lju-bavi Božje u Kristu Isusu one koji su joj povjerovali.

Marinko Vidović

O S A MNA E S T A

n e d j el a

Odgovornost za gladne KraljevstvaBog u Kristu vidi našu glad i našu žeđ. I za hra-nom i za pravdom. Bog u Kristu pokazuje su-

ćut za nas. Iz patnje zbog gubitka prijatelja Isuskroz samoću sve više uviđa patnju mnoštva koje ga slijedi. Samoća mu je pomogla da vidi koja je njegova odgovornost u sjeni Ivanove smrti.Nakon izlaska iz osame sućut ga poziva na dje-lovanje. Njegova sućut postaje briga, odgovor-nost, zauzetost. Postaje odgovor na patnje i naglad. Odgovoran odgovor.

Isus se tako suprotstavlja svojim učenicima.Navikli razmišljati logikom korisnosti, oni pred-

lažu da narod sam kupi hranu. I da tako oni ne budu odgovorni za njihovu glad i brižni za nji-hovu sitost. Pokazuju se nespremnima odgovornost za njihovo siromaštvo. Ali, Isus ih opo-minje daim baš oni moraju dati premda imajumalo te ih tako poziva da razmišljaju onkraj lo-gike korisnosti i efikasnosti.

U trenutcima u kojima se sve više govori onestašici hrane, ali i u kojima još uvijek ima-mo više od milijuna drugih, današnja nas čita-

nja pozivaju da budemosvjedoci Božje brige zasvijet. Nebeski banket na kojemu neće biti gla-

di možemo već sada pripravljati i uprisutnjiva-ti svojom sućutnošću, odgovornim djelovanjemi brigom za sve one koji su žedni i gladni. I hra-

ne i pravednosti. Crkva se ne smije dati zave-sti logikom učeničkoga razmišljanja i tvrditi dadrugi trebaju dati hranu, a ona samo duhovnuutjehu. U Isusovu učeništvi jedno ne može bezdrugoga. Navještanje evanđeoske pravednosti iživot nesebične ljubavi, prema svima koji su po-trebni, tijesno su povezani.

Evanđelje svjedoči o našoj odgovornosti zapovijest. Pozvani smo svjedočiti konkretnu bri-gu za one koji su nam povjereni i koji su pozvani

na banket. Za cijelo čovječanstvo. Što više bude-mo dijelili, više ćemo imati. Što više Crkva budeosiromašena jer bogato daruje, više će biti dje-lotvorni svjedok evanđelja.

I mi smo pozvani shvatiti da nisudrugi onikoji mogu i moraju rješavati probleme svijeta. Mi smo ti. Snagom Onoga koji uvijek iznova po-kazuje sućut prema onima koji su u nevolji, koji je sućut preoblikovao u brigu i odgovornost,i mi smo pozvani živjeti i svjedočiti isti životni

stav. Time ćemo pokazati da našu glad i žeđ mo-že utažiti samo Onaj od kojega sve dobivamo. Željko Tanjić

Dok učenici predlažu damnoštvo ode »kupiti« kruh, Isuszapovijeda da im »razdijele«ono što imaju. Logici kupovanjasuprotstavlja logiku dijeljenja.Kupovanje vodi u razjedinjenost(»Otpusti narod…«), u samoću,

a dijeljenje rađa zajedništvomi obiljem. Dijeljenje kruha pruža više od kruha. (C. A.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Sjeme pade na dobru zemljuOtpjevni psalam za 15. nedjelju kroz godinu

Maruša Bartolić

p r i l o g

G L A Z B E N I

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

pr i l o g

GL A Z B E NI

Ti si, Gospodine, dobarOtpjevni psalam za 16. nedjelju kroz godinu

Stipica Grgat

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Zašto poljubac evanđelistaru?

Zahvaljujući objašnjenjima koja nudite u va-šemu listu dublje doživljavam liturgijske gestekojima prije nisam davala važnost i značenjete tako uočavam novu ljepotu liturgije. Stogamolim za pojašnjenje geste ljubljenja evanđe-listara nakon navještaja evanđelja.

Lucija M.

Navještaj Božje riječi u liturgiji Crkve čin jeu kojemu liturgijska zajednica prepozna-

je Kristovu prisutnost: po navještaju rije-či sām Bog govori okupljenom narodu (SC 7). Tajsusret s Kristom ne ostvaruje se samo slušanjem.Budući da se radi o zbilji otajstvenoga susreta, li-turgija je razvilaobrednost susreta: svećenik prijenavještaja tiho izgovara pripravnu molitvu; proce-sija prije evanđelja govori o Kristovu mesijanskomi objaviteljskom dolasku u zajednicu; zajednica ‘do-čekuje’ Krista stojeći; radosna pjesma Aleluja (iu-bilus), svijeće i miomirisni kād, kao i poklici nakon

navještaja evanđelja (Riječ Gospodnja – Slava tebi,Kriste), imaju zadaću očitovati vjeru i radosnu hva-lu Crkve pred »U-Riječi-Prisutnim«. Nizu znakovakojima zajednica ispovijeda vjeru u Kristovu pri-sutnost pridružujemo i đakonov/svećenikov poljubac evanđelistara nakon navještaja evanđelja.

Prethodnicu te geste nalazimo u starozavjet-noj sinagogalnoj praksi ljubljenja svitaka Zakonanakon njihova navještaja na subotnjim okuplja-njima. Kršćanska je liturgija u navještaju svetih

Pisama posebnu pozornost poklanjala navještajuEvanđelja. Stoga je Knjiga evanđelja stoljećima bi-la izrađivana s posebnim marom, pergamene su bile urešene minijaturama i inicijalima, a korice,koje su redovito nosile reljefni lik Krista u slavi, bi-le su urešene najdragocjenijim materijalima, zla-tom i dragim kamenjem. Htjelo se na ‘vidljiv’ načinpokazati vjeru da je navještaj evanđelja u punomesmislucelebratio Verbi, slavlje Riječi koja uprisut-njuje Krista. Toj dinamici obrednosti pridružen je

i poljubac evanđelistaru. Gesta je nekoć bila u tojmjeri prepoznavana kao čin vjere i poklonstva dasu, kako svjedočeOrdines Romaniiz 8. st., evan-

đelistar ljubili svi nazočni svećenici, a ne samo na-

vjestitelj. U sjevernim krajevima Europe gesta je bila proširena na cijelu zajednicu vjernika: svi, iklerici i laici, poljupcem su nakon navještaja evan-đelja iskazivali poklonstvo pred Kristom. U kopt-skome obredu još je i danas tako. Od 13. stoljeća urimskoj liturgiji gesta počinje značenjski blijedje-ti tako da je nakon tridentske obnove (16. st.) onapridržana samo svećeniku navjestitelju evanđe-lja, a uskraćena đakonu kad on naviješta evanđe-lje. Prema danas važećim uredbama evanđelistar

ljubi navjestitelj (đakon ili svećenik), a ako slavljupredsjeda biskup, evanđelistar se donosi biskupuda on poljupcem iskaže čast Kristu.

Poljubac evanđelistaru (jednako kao i oltaru) uliturgiji nosi značenjevjere u živu prisutnost Kri-sta (jer se poljubac daje osobi) te značenje poklon-stva. Latinsko pojmovlje jasnije izriče poklonstve-nu dimenziju te geste: poljubac (osculum) iskazujese usnama koje ispovijedaju vjeru (lat.os, usta).Pred Prisutnim Kristom usne zastaju; pred Riječju

ljudske riječi ostaju nijeme; usne traže drukčiji putizricanja hvale. Zato poljubac, dodir usnama, izričenutarnje raspoloženje duše, poklonstvo čovjeka. Isama riječ klanjanje (adoratio ) u svome latinskomizričaju etimološki priziva na »približiti usne« (ados) Onomu komu se iskazuje čast. Poljubac je tihai poklonstvena pjesma hvale Prisutnom.

Po istome značenjskom kôdu valja nam razu-mijevati i poklik Allelu-ia prije evanđelja, sa zna-čenjem »Hvalite Boga«. Taj je poklik u liturgijskoj

glazbenoj tradiciji oblikovan kaoiubilus, kao pje-sma u kojoj su se »gubile« i nestajale riječi, pre-rastajući u radosni i dugi, melodijski bogati, slijedzavršnoga sloga–ia. To je osobito bilo izraženo u vazmenoj liturgiji. Riječi postaju nedostatne da bi izrazile radost pred Prisutnim. No, usne mo-gu izraziti više nego što može stati u riječi. Zato supoljubac evanđelistaru i poklik Aleluja – naroči-to ako ga se ponovi nakon evanđelja, dok sveće-nik ljubi evanđelistar – osobito prikladni čini vje-

re i poklonstva Kristu. Poljupcu koji čine đakon ilisvećenik zajednica vjernika pridružuje se svojimpoklonstvom vjere.

8/15/2019 Živo vrelo 2008











živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD



Uplate za inozemstvo:

devizni račun: Privredna banka Zagreb, d.d.:703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X


iz naših izdanja:

Naša izdanja potražite:Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Kaptol 26, 10000 Zagrebtel.: 01 3097 117

faks: 01 3097 118e-mail: [email protected]


Uredio A. Crnčević.304 str.

65 kn

I

I

I

I

I

I

I

I

I

I

1

1

1

1

I. Dugandžić,Jedan je vaš Učitelj.

Homiletska razmišljanjauz čitanja godine A.

298 str.65 kn

N O VO ! N

O V O !

N O V O ! N

O V O !

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


Služitelji pričesti



UDK 282

ISSN 1331-21702008

o d

1 0

. k o

l o v o z a

d o

6

. r u

j n a

2 0 0 8

.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


u ovom broju:

urednikova riječ

Služenje prethodi službi

naša tema: euharistijsko klanjanje Dar pričesti i dar služenja pričesti,

Ante Crnčević Akoliti – služitelji u Službi Božjoj, Ivica Ži Služba izvanrednoga služitelja pričesti:

smisao i ostvarenje, Ivan Šaško

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: A. VučkoS. Slišković, I. Raguž, Ž. Tanjić

Devetnaesta nedjelja kroz godinu Uznesenje blažene Djevice Marije Dvadeseta nedjelja kroz godinu Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu

symbolon Ikonografski prikaz svetoga Pavla

u duhu i istini Glazbeni prilog

trenutak Naslovi i uvodi u misna čitanja

2

16

1

40

38

36

živo vre lo

Služitelji pričesti

Dijeljenje svete pričesti onima koji je traže pripadau prvome redu svećeniku i đakonu. Osim toga, napravilno postavljene akolite spada da kao izvan-redni djelitelji pričešćuju:a) kad nema prezbitera ili đakona,

b) kad su spriječeni bolešću, starošćuili pastoralnom službom,

c) kad god je broj pričesnika toliki da bi se odvećoduljila misa ili drugi obred.

Drugim izvanrednim služiteljima ovlast dijeljenjasvete pričesti može dati mjesni ordinarij kad godto bude neophodno radi pastoralne koristi vjerni-ka, a nema prezbitera, đakona ili akolita.

Sveta pričest i štovanje euharistijskoga otajstva, 17.

Kruh razlomljen za život svijeta.( A. Felger )

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K O V A

i j e č


živo vrelo

Služenje prethodi službi

otrebe suvremenoga liturgijskoga pastorala, koji ističe zajedničarskismisao slavljenja liturgije, sve više zahtijevaju uključenje različitih li-turgijskih služitelja u dinamiku slavlja. Liturgija je vršenje svećeničke

službe Božjega naroda, Crkve, pa stoga liturgijska ‘služba’ ne može bitisvedena na zaređene služitelje kojima bi se kao pomoć i prema potrebi pri-druživali vjernici laici. Liturgija treba raznolikost službi kako bi sav narod

krštenika bio prepoznat kao vršitelj bogoštovlja. U slavljenju euharistije, koja vo-di k sakramentalnom i eklezijalnom zajedništvu vjernika s Kristom u pričesti, sve je češće uočljiva potreba za uspostavom službeizvanrednoga služitelja pričesti. Čini se, ipak, da nismo dovoljno svjesni kako ta potreba ne izranja tek iz ponovnoprobuđene svijesti da je pričest vrhunac sudjelovanja u slavlju te, posljedično, izčinjenice većeg broja pričesnika, nego i iz nerazvijenosti ili zapostavljenosti dru-gih (redovitih) liturgijskih službi čija bi prisutnost svjedočila liturgijsku zrelost irazvijenost dotične zajednice.

Nakon svećenika i đakona, koji su ‘prvi’ djelitelji/služitelji pričesti, služba dijeljenja pričesti pripadaakolitu koji je dopuštenjem mjerodavne crkvene vlastiobredno uveden u tu službu. Akolit je redoviti liturgijski služitelj u slavlju euhari-stije. Njegova služba obuhvaća duži niz liturgijskih zadaća i uloga u slavlju, a slu-žba dijeljenja pričesti povjerava mu se u izvanrednim potrebama te tako postaje»prvim izvanrednim služiteljem pričesti«.

Dok je akolitat redovita služba koja bi trebala postojati u svakoj liturgijskoj zajednici, služba izvanrednog služitelja pričesti prepoznaje se u odrednici izvanred-nosti i neredovitosti. Činjenica da u mnogim našim zajednicama služba akolite još nije zaživjela te istodobno činjenica da se dijeljenje pričesti povjerava drugimizvanrednim služiteljima, pokazuju da liturgijski pastoral još nije razvio dostatnu

eklezijalnu i liturgijsku osjetljivost za redovitost liturgijskih službā laika u župnojzajednici. Kriza zvanja, o kojoj se često govori s primišlju na zaređene služitelje,znatno je dublja kad je riječ o crkvenim, osobito liturgijskim službama laika.

Razmišljanja na stranicama koje slijede smjeraju k otkrivanju smisla kršćan-skoga služenja koje izranja iz liturgije koja je po svojoj naravislužba. Sve liturgij-ske službe izranjaju iz Kristova služenja. Liturgijskoj službi uvijek prethodi Kri-stovo služenje. Bez te svijesti o kristološkome utemeljenju liturgijske službe onaostaje samo na razini obredne zadaće. U euharistiji i pričesti aktualizira se Kristo- vo služenje Crkvi, njegovo otajstveno darivanje sebe za spas svijeta. Zato pričest

budi u Crkvi dimenziju služenja. Još više iziskuje potrebuslužitelja koji će biti po-srednici Kristova služenja Crkvi..Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

S L U Ž I T E L J I

Liturgijska obnova, koja se u Crkvi događa irazvija kroz posljednja četiri desetljeća, no-si sa sobom želju za sudjelovanjem cjeloku-

pne kršćanske zajednice u liturgijskim slavljima.Sudjelovanje zajednice i isticanje njezine subjek-tne zadaće u liturgiji Crkve očituje se, između osta-loga, i kroz novo definiranje pojedinih liturgijskih

službā, pa i kroz uspostavu novih ili obnovljenih.Ipak, govor o pojedinim liturgijskim službama nemože započeti njihovim nabrajanjem i isticanjemnjihovih specifičnih zadaća, nego govorom o litur-giji koja očituje i tvori zajedništvo svih te o zajed-nici koja je prvi služitelj liturgijskoga slavlja.

Razmišljanje o službi izvanrednoga služiteljapričesti, unatoč potrebi pojašnjenja nekih poseb-nih pitanja glede ustroja ove službe te uvjeta i na-čina njezinoga podjeljivanja i vršenja, ne može bi-

ti shvaćeno bez smještanja pričesti u okvir slavljaeuharistije i bez smještanja službe izvanrednogaslužitelja u okvir zajednice koja je prvi liturgijskislužitelj. Stoga je u okviru ovih razmišljanja izni-mno važno govoriti o tim teološkim okvirima, pa ipo cijenu da neka praktična pitanja, koja se uvijekpojavljuju u novome obliku, ostanu nedotaknuta.

Pričest – sakrament služenjaZapočnimo govorom o pričesti prema kojoj smje-

ra služba o kojoj govorimo, služba izvanrednogaslužitelja pričesti. Prvo što je potrebno istaknu-ti jest činjenica da je pričest u kršćanskoj tradiciji Zapada nazvanacommunio, zajedništvo, ali podteološkim vidom otajstvenoga sutjelovljenja kršte-nika s Kristom i krštenika međusobno. Nastanaki izvorni smisao te riječi, međutim, zadire dubljei ne zadržava se na pojavnome zajedništvu međuljudima: po svojoj tvorbi riječcommunio (pričest)dolazi odcum imunus, što znači udioništvo u istoj

službi, suodgovornost za istu zadaću. Opće (comu-nis) nije samo ono što pripada svima ili što se nu-di svima, nego ono za što svi osjećaju odgovornost,

Dar pričesti i dar služenja pričestiO zajedničarskoj i služiteljskoj dimenziji pričesti

Ante Crnčević

ono čemu su svi služitelji. Euharistijskacommu-nio (pričest) združuje kršćane u istoj odgovornostiza Kristovo Kraljevstvo, za njegovu životnu prisut-nost u svijetu, za njegovo Tijelo koje je Crkva. Pri-čest nas same čini pričesnicima, tj. suodgovorni-ma, suslužiteljima u Kristovu djelu spasenja.

Prethodne misli daju nam spoznati da pričest,

sakramentalno blagovanje Kristova Tijela, ne mo-že biti promatrana samo kao ‘hrana’ koja se daje pojedincima. Euharistija jehrana Crkve, okrjepa iz koje se rađa istinsko zajedništvo slaviteljāKristova djela otkupljenja. Zato i liturgijski nazivcompagnus(drug, sudrug), koji se pridružuje sve-cima, izvorno znači »dionik istoga kruha« (cum+ panis), sublagovatelj, sustolnik ili, još jasnije,su-krušnik. Eklezijalno zajedništvo izrasta iz sustol-ništva kršćana s Kristom, iz blagovanja koje kr-

šćane čini jedno s Kristom. Po euharistiji kršćanipostaju dionici Kristova tijela i udovi jedan drugo-mu ( Ef 4,25).

Krist, začetnik novoga života i vječnoga spase-nja, jest dar koji se u euharistiji blaguje. Blagovatitaj dar, znači biti dionik,compagnus, novoga, bo-žanskoga života, života po Duhu Svetom. Liturgija bizantskoga obreda tu ‘životvornu’ snagu euhari-

Pričest ne može biti promatrana samo kao ‘hrana’koja se daje pojedincima. Euharistija jehranaCrkve, okrjepa iz koje se rađa istinsko zajedništvo

slaviteljā Kristova djela otkupljenja.

stije izriče obrednim činom dodavanjakipuće vo-de ( zéon) u kalež prije same pričesti uz riječi »Žar vjere dolazi od Duha Svetoga«. Tako euharistija posimboličkome činu blagovanja posreduje otajstve-no i životno udioništvo u božanskome životu i za-

jedništvo s braćom. Riječ je o životnome udioništvuu životu božanskoga Trojstva, o božanskojagape, izkoje prostječekoinonia, zajedništvo među ljudima.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrelo

S L UŽ I T E L J I

r i č e s t i

Euharistija, shvaćena kao udioništvo u istome slu-ženju (communio) i kao okrjepa za novo kršćan-sko zajedništvo (compagnia), sve dionike pričestiupućuje na druge, na bližnje, prije svega na susla- vitelje. Euharistija je sakrament služenja. Ona ak-tualizira (tj. sakramentalizira) Kristovo služenje,pretačući ga u snagu kršćanskoga služenja svima. Valja se prisjetiti da je i samo ustanovljenje euha-ristije, kao predznak Kristove Pashe, smješteno u

okvir zajedništva i sustolništva. Slaviti euharistiju »njemu na spomen« nije moguće ako se slav-ljem ne izražava zajedništvo koje je oživljeno Kri-stovom prisutnošću. Intimizam slavlja stoga nijeistinski spomen na Kristovo predanje koje je činsluženja, čin darivanja za druge: »Ovo je tijelomoje koje se za vaspredaje« ( Lk 22,19).

Nutarnje jedinstvo slavlja euharistijeEklezijalno zajedništvo ipak ne može biti plod pri-

manja pričesti nego je plod otajstva u kojem se Bogspasenjski daruje i u kojemu zajednica po pričestiparticipira. Zato govorimo o pričesti koja je teološ-

ki nerazdvojna od slavlja sakramenta euharistijekoja je spomenčin Kristova djela otkupljenja.

Novozavjetna rečenica »Isus uze kruh, zahva-

li, razlomi i dade«, koju gotovo u identičnome obli-ku susrećemo u novozavjetnim opisima umnože-nja kruha ( Mt 15,36), u opisima oproštajne večeres učenicima ( Mk 14,22; Mt 26,26; Lk 22,19), u opi-su susreta Uskrsloga s dvojicom učenika u Ema-usu ( Lk 24,30) te u Pavlovu govoru o euharistijiprve kršćanske zajednice (1Kor 11,23-25), posta-la je ključem za teološku interpretaciju sakramen-ta euharistije i za oblikovanje samoga slavlja euha-ristije. Danas s većom jasnoćom uočavamo da suglagoliuze, zahvali, razlomi i dade, koji ocrtavajuKristove ‘euharistijske’ čine, postali središtem zaoblikovanje slavlja euharistije: iz onogauze obli-kovana je priprava darova; zahvalidaje tematsko,sadržajno i književno usmjerenje euharistijskojmolitvi, a glagolirazlomi i dade pružaju idejniokvir oblikovanju obreda pričesti. Takva uteme-ljenost slavlja euharistije ističe da je u čitavomeslavlju naglasak prvenstveno na Kristovu činjenju,na njegovu prinosu sama sebe i njegovu darivanju

sama sebe za nas. Sintaktičko jedinstvo spomenu-te rečenice ipak nije tako jasno očitovano u samo-me slavlju u kojemu ponekad nedostajeteološkesintakse među pojedinim dijelovima obreda i ja-snoće da je Krist činitelj i prinosa i zahvaljivanja idara. Obrednost, naime, lako upadne u iskušenjeda čovjeka stavi u prvi plan te progovara onaše-mu daru, o našoj pjesmi, molitvi… Ne bi se smjeloizgubiti iz vida da smo u liturgiji uvijeksu-dioniciKristova djela otkupljenja, pri -česnici njegova da-

ra spasenja. Liturgija nas pridružuje njegovu ot-kupiteljskome djelu.Na tome tragu razmišljanja valja nam primi-

jetiti da je pričest pod nekim vidovima razumijevanja i pristupa još uvijek značenjski odvojena odslavlja u koje je obredno smještena. Stanovita raz-dvojenost pričesti od slavlja euharistije vidljiva jeu liturgijskoj glazbi, u liturgijskim gestama i vjer-ničkome držanju, u načinu sudjelovanja u pojedi-nim obrednim gestama, u načinu interpretiranja

pojedinih dijelova obreda.Glede glazbe lako je zamijetiti da emfatičnostprvoga dijela slavlja euharistije, liturgije Riječi, pa

Pričest je udioništvo u Kristu i njegovu Tijelu, Crkvi.(Beate Heinen, 1994.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema


i same euharistijske molitve, kod pričesti odjed-nom utihne i pretvara se u interiornost i intimi-zam. Do tada snažno isticano zajedništvo odjed-

nom ustupa mjestu intimizmu premda ćemo ukatehezi reći da je pričest vrhunac zajedništva. Ra-di jasnoće spomenut ću da sve euharistijske pje-sme nisu ujedno i prikladne pričesne pjesme. Ta-ko rado pjevani himni Adoro te devote(Klanjam tise smjerno) ili Ave verum svojim glazbenim izri-čajem ne sugeriraju zajedništvo okupljenih negopotiču na intimno i individualno poklonstvo predeuharistijskim prilikama pa, stoga, ne odražavajuprikladan stav zajednice u pričesti koja je sustol-

ništvo, čin zajedništva i radosti. Tekstovi nastaliprema teološkoj matrici koja je u prvi plan stav-ljala govor o Kristovoj prisutnosti, ili tekstovi koji su izrasli iz individualističke duhovnosti i pobož-nosti, ne mogu biti najprikladniji za pričest koja jezbilja, događajnost zajedništva Crkve s Kristom i snjegovim djelom spasenja.

Geste i stavovi tijela, koje veliki dio vjernikamožda i nesvjesno slijedi u pristupu pričesti, po-kazuju način razumijevanja pričesti. Ako stajanje,

uspravan pogled, poklici i zajedništvo očitovanokroz različite oblike prate prvi dio slavlja, LiturgijuRiječi, valja nam se pitati zašto to zajedništvo oči-tovano gestama i držanjem tijela nestaje kod pri-česti. Potreba za klečanjem, za traženjem ‘kutka’ ucrkvi nakon pričesti, za zatvaranjem u sebe, poka-zuju nam da se pričest još uvijek shvaća individua-listički, kao osobno sjedinjenje s Kristom, a ne kaopritjelovljenje Crkvi koja je Tijelo Kristovo.

Ponekad i sami duhovni poticaji koji prate pri-

stup pričesti, zacijelo s dobronamjernošću, pogo-duju upravo takvome individualističkome shvaća-nju. Katkada, naime, duhovna misao koja prati iinterpretira čin pričesti smjera k »duhovoj priče-sti«, premda je riječ o sakramentalnosti euharistije, dakle o zbiljnosti Krista u Crkvi i Crkve u Kristu.Nerijetko kod pričesti kao da prestaje zajedništvopjesme, zajedništvo pokreta i stavova tijela, zajed-ništvo molitve i zahvaljivanja za primljeni dar…Zato sabranost i tišina koja je očevidna kod pri-

česti u našim crkavam nije uvijek znak istinskogasudjelovanja. Ona može biti znak razjedinjenosti,znak poniranja u osobni život, u osobnu duhov-

nost i pobožnost, do mjere da se eklezijalni i pas-halni karakter euharistije potpuno zanemare.

Ovaj govor o nutarnjemu jedinstvu pričestisa slavljem euharistije potreban nam je da bismomogli govoriti o naravi i vlastitosti liturgijskih slu-žitelja potrebnih za aktivno, potpuno i skladno su-djelovanje zajednice u slavlju euharistije i u slav-

ljeničkom pristupu pričesti. Služba izvanrednogaslužitelja pričesti smješta se u okvir aktivnoga su-djelovanja zajednice u slavljenome otajstvu. Riječ je o službi koja je prvenstveno uslužbi zajednice i zajedništva, a ne u službi pričesti kao takve.

Potrebno je, stoga, istaknuti da pričest treba otkrivati i naglašavati zajedništvo koje je ra-slo kroz navještaj i slušanje riječi, kroz zajednič-ko iskazivanje hvale u euharistijskoj molitvi. Tozajedništvo doseže svoj vrhunac u pričesti. Za za-

jedništvo blagovanja potrebno je vrijeme, pravamjera vremena. Zato kriterij kojim se određuje je-su li potrebni izvanredni služitelji pričesti, nije jed-

Liturgijska služba izvire iz Kristova služenja Crkvi.(Andreas Felger )

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrelo

S L UŽ I T E L J I

r i č e s t i

nostavno želja da se pričest što je vremenski mo-guće više skrati, nego želja da pričest traje u mjerikoja pogoduje doživljavanju zajedništva. Iznimno

dugo trajanje pričešćivanja vjernika može naruši-ti dinamiku zajedništva i prekinuti komunitarnu ieklezijalnu napetost , pa će nužno vjernike odve-sti u intimnost vjere i u osobnu pobožnost, ili paku rastresenost. U tom će slučaju izvanredni služi-telji biti potrebni, no ne iz razloga vremena negoiz razloga poticanja i čuvanja zajedništva. S dru-ge strane, postojanje službe izvanrednoga služite-lja pričesti u nekoj zajednici ne daje pojedincu nititoj službi status redovitosti i primjenjivosti za sva-

ko slavlje. Zato, ako na slavlju sudjeluje manji broj vjernika, aktiviranje službe izvanrednoga služite-lja pričesti može trajanje pričesti svesti na obred-ni i vremenski minimum koji neće biti dostatan dase razvije dinamika i iskustvo zajedništva. Stoga seslužba izvanrednoga služitelja pričesti, kao i drugeslužbe, imaju uvijek gledati u okviru slavljeničke ikomunitarne naravi čitave zajednice.

Dar služenja Daru

Uspostava liturgijskih službā koje se aktiviraju naosobit način u služenju kod euharistijskoga blagovanja, vođena je još jednom teološkom mišlju, duboko ukorijenjenom u liturgijsku tradiciju. Euha-ristija je uvijekdar, donum, aktualizacija Kristovadara spasenja, pa je potrebno da ta dimenzija Bož- jega darivanja bude u pričesnim obredima i gesta-ma vidljiva na što je moguće jasniji način. Štoviše,potrebno je paziti da obredno oblikovanje pričestine zasjeni dimenziju božanskoga darivanja.

Prvi oblik isticanja te dimenzije darivanja jestslužba drugoga kod pričesti. Potreban jedrugi kako bismo razumjeli i doživjeli da je pričest dar uzajednici, u Crkvi, dar posredovan službom Crkve.Stoga najstarija kršćanska tradicija nije poznava-la samopričešćivanje, tj. nije bilo predviđeno da bi u slavlju euharistije itko sam sebe pričestio. Čaki kad bi sām papa predsjedao euharistiji, njega bipričešćivao đakon. Još u VIII. stoljećuOrdines Ro-manisvjedoče da bi nakon lomljenja kruha papa

odlazio na katedru, a đakon bi mu donosio pričesti bio služitelj pričesnoga (komunitarnoga) dariva-nja, nakon čeka bi papa bio služitelj pričesti bisku-

pima, a svećenici bi i đakoni dijelili pričest narodu.Ovdje pak nije naglasak na hijerarhijskome ustroju nego na komunitarnosti koja izranja iz Euhari-

stije koja je dar. Ako je pričestcommunio u svojojdefiniciji, onda se ta dimenzija zajedništva trebaočitovati i u samome načinu pričešćivanja.

Zanimljivo je zamijetiti do koje je mjere indivi-dualnost pristupa oblikovala naše današnje shva-ćanje euharistije i pričesti. U mnogim suvremenim jezicima gotovo da je iz govora izblijedio izravni govor koji govori o služitelju pričesti i pričesniku, teustupio mjesto refleksivnoj formi glagola pričesti-ti – pričestiti se (tal.comunicarsi ). Premda stupa-

mo pred euharistijski stol i ondje po službi Crkve,po službi svećenika, đakona, akolita ili izvanredno-ga služitelja, postajemo dionici otajstvenoga zajed-ništva s Kristom i Crkvom, mi ćemo reći da smose pričestili. Kao da govorom niječemo ili ne vidimoslužbu Crkve bez koje nema euharistije.

Služba izvanrednoga služitelja pričesti smještase u okvir aktivnoga sudjelovanja zajednice uslavljenome otajstvu. Riječ je o službi koja jeprvenstveno uslužbi zajednice i zajedništva,

a ne u službi pričesti kao takve.

Razlika je više nego semantičke naravi. Sinta-gma »uzeti pričest« (to take communion) ili glagol»pričestiti se« predstavljaju pričest kao čin vjerni-ka, osobni čin pobožnosti; ističe se da ja nešto či-nim, a ne da se u Crkvi meni ili za mene nešto čini.Potrebno je, međutim, ne izgubiti iz vida da se eu-

haristija, budući da je dar, ne uzima nego prima.Upravo na tome tragu valja nam razumijevati i li-turgijsku odredbu koja proglašava neprikladnimi zabranjenim način euharistijskoga blagovanja ukojemu se posuda s euharistijskim kruhom ostav-lja na oltaru te vjernike poziva da pristupe oltarui sami se pričeste. Dojmljivost te obredne geste nemože biti opravdanje da se njome zasjeni dimen-zija euharistijskoga darivanja po službi Crkve.

Pričest je Božje darivanje Crkvi. Službe ko-

je se uspostavljaju za slavlje euharistije ističu toBožje darivanje. To je očito i u samoj terminologi- ji. Ne govorimo oizvanrednome djelitelju nego o

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema


izvanrednome služitelju pričesti. Služitelj nije dje-litelj. Onaj koji se daruje, on je Djelitelj , On sāmsebe predade, jednom zauvijek, kako kaže posla-

nica Hebrejima. A svaki put kad slavimo spomen-čin njegova predanja, u nama se aktualizira i posa-dašnjuje otajstvo predanja i darivanja. Liturgijskisu služitelji u službi toga predanja koje zajednicučini »jedno s Kristom« i njegovim služenjem svi-ma, communio u punome smislu riječi.

Razmišljanja idu korak dalje, pa kazuju da ne-ma izvanrednosti darivanja ili izvanredne pričestite stoga ne bi moglo biti ni izvanrednih služitelja.Liturgija je uvijekordo, red. Ne trpi izvanrednost,pa se minister extraordinarius, izvanredni slu-žitelj pričesti, u nekim krajevnim Crkvama radije naziva »pomoćni služitelj«, minister auxilia-ris. Možda nije u ovome trenutku važno koji ćemotermin odabrati, ali i samo nazivlje može usmjeravati i bistriti naše misli o liturgijskim služiteljima,pa tako i o izvanrednome služitelju pričesti, koji jeslužitelj Božjega otajstvenoga darivanja u Crkvi.

Pričesna dinamika zajedništva

Pristupanje pričesti u slavlju euharistije oblikova-no je obrednim činima koji promiču komunitarniznačaj pričesti. Prije svega pričesna procesija govori o uzajamnosti hoda. Hod pričesnika prema ol-taru i služiteljev hod do mjesta pričešćivanja predoltarom slika su eshatološke procesije: pričest an-ticipira eshatološki susret »nas koji hodimo« s»Onim-koji-dolazi«. Radost eshatološkoga susre-ta u pričesti, koja nosi sliku svadbene gozbe Crkve sKristom Zaručnikom, liturgija je nekoć nastojala ja-

snije obredno naglasiti. Tako je Hildegarda iz Bin-gena odredila da redovnice u njezinoj zajednici pri-česti pristupaju u bijeloj haljini, s krunom koja nosilik Jaganjca, a monasi iz opatije Cluny prije priče-sti su izuvali obuću i pričest primali na svečanomesagu, urešenu cvijećem… Takvu eshatološku radostzacijelo ne odražava obredna gesta primanja priče-sti u stavu klečanja, što se javlja tek od XIII. stoljeća(dakle u doba kad se pričest smješta u okvir pietiz-ma i naglašene individualističke pobožnosti).

Pričesna pjesma, koja prati procesiju, također je bremenita porukom o pričesnome zajedništvu.Zanimljivo je primijetiti da najstarija svjedočan-

stva pričesne pjesme (IV. st.) govore o responzori- jalnome glazbenom obliku koji predviđa pjevanjeu alternaciji, tj. ulogu pjevača i zajednice. Ta izmje-na zadaća u pričesnoj pjesmi i komplementarnostpjevanja posreduju da pričest bude shvaćenau za-visnosti o drugima. Što se više naglašava zajedniš-tvo (koinonia, communio), to je prisutnija svijest opotrebi drugih i o našoj usmjerenosti na druge.

Pričesni kruh je uvijekrazdijeljeni kruh. Ra-zlomljeni i razdijeljeni kruh ne govori samo o bla-

govanju, o utaživanju gladi, pa i kad je riječ o du-hovnoj gladi. Razdijeljeni kruh upućuje na druge,štoviše, poziva na prihvaćanje gladi da bi drugiprimili kruh. Iz razdijeljenoga kruha izranja egzi-stencijalni imperativ euharistijskoga zajedništva iljubavi sa snažnom porukom: nije moguće dostoj-no pristupiti pričesti ako pored nas netko gladanostaje neprimijećen, netko komu je potrebno pru-žiti kruh za jelo.

Liturgijski služitelji pričesti, redoviti ili izvan-

redni, svojom službom pokazuju da je pričest po-sredovani dar koji izgrađujeeuharistijski odnosuCrkvi: odnos radosnoga služenja i darivanja.

Euharistija aktualizira Kristovu žrtvu na križu.Pričešću postajemo pričesnici Kristova spasenja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrelo

S L UŽ I T E L J I

r i č e s t i

Akoliti – služitelji u Službi BožjojIvica Žižić

Među različitim liturgijskim službamapovjerenim Kristovim vjernicima lai-cima posebno se ističe služba akolita,

akolitat. Rimska Crkva je sve do 1972. godinedržala akolitat četvrtim, najvišim stupnjem tzv.»nižih redova«. Motu proprijem Ministeria qu-aedam (1972.), kojim papa Pavao VI. uspostav-lja službe (ministeria) čitača i akolita, a doki-

da »niže redove« (ordines), akolitat je povjeren vjernicima laicima. Time je on izuzet iz ‘klerič-kog’ staleža, premda ga se redovito podjeljujekandidatima za đakonat i prezbiterat bivajućitako svojevrsni ‘prijelazni’ stupanj prema redo- vima, a pod vidom ‘pripreme’ za buduću službuRiječi i Euharistiji. Ipak, vrijedi naglasiti da jeslužba akolitata ‘laička’ služba, povjerena isklju-čivo muškarcima (CIC, kan. 230 § 1.), koja se te-melji na općem svećeništvu vjernika primljenog

u krštenju. Ona, naime, ni u kom slučaju nije us-postavljena kao zamjenska služba, niti kao ispu-njavanje eventualnih funkcionalnih potreba bo-goslužja, nego kao vlastita i stalna služba, vazdau odnosu prema drugim liturgijskim službama,ukorijenjena u onom temeljnom odnosu pre-ma cjelini službe Božje odakle crpi svoj smisao.Ukratko, akoliti suslužbenici u službi Božjoj , asamim time i služitelji euharistijskoj zajednici.

U službi euharistijskoj zajedniciIako semantički sadržaj terminaakolit (grčkiakolouthos, latinski sequens) upućuje na služ- bu ‘pratioca’, nju se nipošto ne može svesti na jednostavnu ceremonijalnu ‘pratnju’, kakva jenekoć postojala u papinskoj liturgiji, kao što jenije moguće poistovjetiti s današnjom ‘mini-strantskom’ službom. U sadašnjem bogosluž- ju akoliti imaju precizno određenu liturgijsku iizvanliturgijsku službu čiji se smisao ponajbolje

iščitava iz obreda postavljanja akolitā. Kod po-stavljanja akolitā biskup ističe da će oni imatiudjela u euharistiji, koja je vrhunac i izvor služ-

be Crkve. Njihovo dioništvo na euharistijskomotajstvu, kao principu Crkve, konkretizira se upomoći đakonima i prezbiterima kod euhari-stijskoga stola, kao i u službiizvanrednih slu- žitelja pričesti . Nadalje, biskup poziva izabraneda nastoje obilatije živjeti od Gospodnje žrtve iistoj se savršenije suobličiti, te svaki dan sebeprinositi Bogu kao ugodnu duhovnu žrtvu.

Premdaakolit znači pratilac, ta se službane može svesti na ceremonijalnu pratnju kao nina pasivnu prisutnost ministranata u liturgiju.

Euharistijski duh i duhovnost akolita potičeiste na ljubav prema onima s kojima blaguju jed-no Kristovo Tijelo, posebno prema bolesnima inemoćnima. Time se jasno pokazuje eklezijalna i

euharistijska narav akolitskoga služenja: povezni-ca njihova djelovanja u liturgiji i izvan nje jest dje-latna ljubav koja izranja iz euharistijskoga dariva-nja Crkve te se stoga i produžuje u posebnu briguprema onima koji ne mogu sudjelovati kod euha-ristijskoga stola. U istom obredu kojim se podje-ljuje služba akolita, biskup poziva na molitvu daGospodin svojim blagoslovom ojača izabranikeza vjerno služenje Crkvi, da budu postojani u svojoj službi, vjerno dijele kruh života te rastu u vje-

ri i ljubavi na izgradnju Crkve Božje. Pružajući impliticu s kruhom i kalež s vinom potiče ih da budutakvi da mogu dostojno služiti stolu Gospodnjemi stolu Crkve. I motu proprio Ministeria quae-dam ( MQ, VI.) podcrtava njihovu službu ‘pomoć-nika’ kod oltara u pripravi i u slavlju euharistijete potvrđuje da su oni, uz ostale službe, takođerizvanredni služitelji pričesti. Naposljetku, naravslužbe akolita euharistijskoj zajednici pretpostav-lja disponiranost akolita koji u vjerničkoj zajed-

nici svjedočiiskrenu ljubav prema Kristovom Ti- jelu, a svojim primjerom ponazočuje služiteljskunarav euharistijskog svetkovanja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema


Akoliti i euharistija:stalne i izvanredne službeSpomenuti motu proprio ( MQ, VI) razlikuje

stalne i izvanredne dužnosti akolita. Postavljeniakolit obavlja službu ‘pomoćnika’ prezbiteru iđakonu u procesiji, tijekom euharistijskog slav-lja, osobito prigodom prinosa darova. Akolitutakođer biva povjerena priprema liturgijskogaprostora kao i suradnja u pripravi vjernika zadjelatno sudjelovanje u bogoslužju te na osobitinačin priprema drugih liturgijskih službenika.

Razvidno je iz isticanja ovih osnovnih i stal-nih dužnosti te iz uvriježene liturgijske prakse

da se službu akolita veoma često poistovjeću- je sa službom ‘ministranta, premda potonja nije ustanovljena niti redovna služba. U svakomslučaju, djeca, koja u većini slučajeva obavljajuslužbu ministranta, nipošto ne mogu biti ako-liti niti poistovjećeni s akolitima, osobito kadase radi o rečenoj trostrukoj pripravi za euhari-stiju. Budući da služba akolita podrazumijevaozbiljnu pripravu i nosi sa sobom odgovornost,razumno je i razborito nju povjeravati isključi-

vo zrelim osobama. Zrelost, teološka priprava ieklezijalna osjetljivost, kao i uzorni odnos pre-ma vjerničkoj zajednici i euharistijskom zborovanju odlike su koje bi trebale obilježavati vjer-nika prikladnog za službu akolita.

Kao izvanredni djelitelj pričesti akolit po-maže svećenicima i đakonima dijeliti pričestkada u slavlju sudjeluje veći broj vjernika, ka-da nema dovoljno svećenika i đakona ili pak ka-da su svećenici i đakoni spriječeni nekim dru-

gim ozbiljnim razlogom. U odsustnosti đakona,akolit ‘preuzima’ njegovu službu pri oltaru: pri-pravlja oltar kod prinosa darova, pomaže sve-ćeniku kod pričešćivanja pod obje prilike te, na-posljetku, čisti i sprema liturgijsko posuđe.

Među drugim dužnostima koje se tiču euha-ristijske službe valja naglasiti da akoliti, u ne-dostatku đakona i prezbitera, nose i podjeljujupričest onima koji ne mogu sudjelovati na eu-haristijskom slavlju, odnosno, u posebnim slu-

čajevima, popudbinu umirućima. Prigodomeuharistijskoga klanjanja, također u nedostatkuprezbitera i đakona, akolit izlaže i pohranjuje

Presveti Oltarski Sakrament. Međutim, akolitu je uskraćeno podjeljivati blagoslov kao i blago-slivljati u drugim izvanrednim prigodama, pri-

mjerice, kad predvodi bogoslužje časova, čimese ta služba jasno razlikuje od sakramentalneslužbe đakona, prezbitera i biskupa.

Iz navedenih redovnih i izvanrednih mje-rodavnosti, razvidno je da se akoliti, službeni-ci u službi Božjoj, ujedno nalaze u neposrednoj

Za službu akolita pretpostavlja se zrelost,teološka priprava, eklezijalna osjetljivost

kao i uzorni odnos prema vjerničkoj zajednici

i euharistijskom zborovanju.

službieuharistijskoj zajednici te unutar nje nesamo obavljaju povjerene im dužnosti, nego ina vlastiti način ‘animiraju’ bogoslužje. U plu-ralnosti službi u okviru zajedničarskoga dina-mizma sabrane Crkve, akoliti ponazočuju općusvećeničku narav naroda Božjega preporođe-nog u krštenju, punu predanost vjerničke zajednice sakramentalnoj razmjeni i djelatno su-

djelovanje na Otajstvu sakramenta ljubavi. Ako je, naime, euharistija očitovanje Crkve u nje-zinom najdubljem identitetu, tj. u navještaju isluženju, u svetkovanju djela spasenja, te ako jeto djelovanje su-djelovanje na Kristovom otku-piteljskom činu, biva razvidnim da različite cr-kvene službe, hijerarhijski usklađene, u svakomliturgijskom slavlju, artikulirano ponazočujusvećeničku narav naroda Božjega ( LG 10).

Čitači i akoliti posebni su predstavnici litur-

gijske zajednice kao »integralnog subjekta« sa-kramentalnoga događaja (C. Militello). To pred-stavništvo ipak ne oslobađa ostatak zajednice vjernika od djelatnog sudjelovanja jer liturgijane predviđa gledatelje, nego uvodi u su-dioniš-tvo, u svojevrsnu kon-celebraciju čitavoga sve-ćeničkog naroda Božjega. Upravo se u tom smi-slu očituje ‘umreženost’ različitih liturgijskihslužbâ i redova u cjelovitoj formi sakramental-nog događaja. Svaka služba po svojoj naravi i

na svome mjestu sinkronijski tvori euharistijuprinoseći euharistijskoj zajednici svoje služenjeizraslo izodnosa prema Kristovom sebedarju i

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrelo

S L UŽ I T E L J I

r i č e s t i

velikodušno se odnosi prema drugim službamau onom skladu čiji je tvorac Duh Posvetitelj.

Nedjeljna euharistija i pričest bolesnicimaNa kraju ovoga kratkog razmatranja valja seukratko osvrnuti na problematično posredova-nje nedjeljne euharistije te predložiti neka na-čela u vidu angažiranja akolitā u nedjeljnom eu-haristijskom zajedništvu. Nedostatak đakona iakolita u desetljećima iza nas kritično se odra-zio na liturgijski pastoral nedjelje. Posredovanjeeuharistijead extra dosada se preoptimističnopovjeravalo medijima s ishodom zanemariva-

nja stvarnih potreba vjerničkih zajednica, osobito onih najugroženijih bolešću i nemoću.Televizijski prijenos euharistijskih slavlja na

nacionalnoj razini nastojao se motivirati crkve-nom brigom posebno za bolesne, starije i nemoć-ne osobe, odnosno, za sve one koji su iz bilo kojega valjanog razloga spriječeni sudjelovati u euhari-stiji u svojim župnim zajednicama ili pak na slav-ljima na razini biskupija prigodom velikih svet-kovina. U stvarnosti, televizijski prijenosi su, u

velikom dijelu slučajeva, prenosili ‘fragmente’ eu-haristijskoga slavlja, vodeći se načelom selekcije u‘režiranju’ televizijskoga prijenosa mise. Na ovommjestu nije moguće zaći u kritičko sagledavanje či-tave problematike, koja teško opterećuje liturgij-ski pastoral i sliku Crkve u »medijskoj konstruk-ciji javnosti«. Ipak, čini se da jebriga za bolesnei nemoćne, kojom se nastoji oprav-dati nužnost televizijskog prijeno-sa euharistije, ugrožena latentnim

motivima medijske spektakulariza-cije katoličanstva, osobito kada jeriječ o velikim svetkovinama. Eu-haristijska kultura nedjelje ne možese nikako zadovoljiti televizijskimprijenosom niti se zaustaviti navir-tualnoj briziza bolesne i nemoćne.Ona zahtijevastvarnu brigu crkve-nih zajednica o bolesnima i nemoć-nima, a to se na najodličniji način

očituje kroz posredovanje euhari-stijskoga zajedništva sklopljenog usamom nedjeljnom svetkovanju.

Uloga euharistijskoga služenja đakonā,akolitā i izvanrednih služitelja pričesti, u tomsmislu, trebala bi se produžiti u redovno, ne-

djeljno pohađanje i pričešćivanje bolesnika inemoćnika. Razlog ponovne uspostave takveprakse, po uzoru na onu iz prvoga tisućljeća kr-šćanstva, kada je euharistijsko slavlje po sebinalagalo sakramentalnu skrb o onima koji nemogu sudjelovati, stoji u euharistijskom prin-cipu dana Gospodnjega, ali i u duhu euharistij-skog služenja crkvene zajednice koja po svojimslužbenicima, akolitima i đakonima posebno,stvarno očituje Crkvu služenja i djelatno vr-

ši sakramentalnu skrb o svim udovima svoje-ga Tijela, posebno o nemoćnima i bolesnima.Iako je u tom slučaju služba akolita kao djeli-telja pričesti izvanredna, ona bi u ‘stalnom ne-dostatku’ đakona mogla biti redovita. Naime,akoliti u današnjemu liturgijskom pastoralumogu dati nezamjenjivi prilog u oživljavanjuupravo te središnje euharistijske dimenzije da-na Gospodnjega, koja u svojem sakramental-nom događanju obuhvaća sve članove Kristove

Crkve i čini ih dionicima jednog Tijela i jedno-ga Duha.Liturgijska služba akolita, baš kao i ona đa-

konska, tijesno je vezana uz služenje bolesnimai nemoćnima, kako veli Pavao VI u Ministeriaquaedam, potičući akolite naiskrenu ljubav, jer su u službisakramenta ljubavi .

M . S o k o l /

G l a s K o n c i l a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema


Služba izvanrednoga služitelja pričesti:

smisao i ostvarenjeIvan Šaško

Premisa svakoga govora o izvanrednim služiteljima svete pri-česti jest ponajprije redovitost slavljenja otajstva euharistije. Dakle, najprije je istaknuto euharistijsko otajstvo, a zatim

redoviti oblik slavljenja unutar našega obreda. Moramo to urezatiduboko u sebe da se među raznim pravnim i liturgijskim odredba-ma ne izgubi bit. Dakle, u središtu je otajstvo života i živo otajstv

od kojega je izgrađena Crkva i po kojemu svatko od nas vjerniksudjeluje u božanskome životu.Osim toga, treba se priviknuti na imeslužitelj (minister ), a ne

djelitelj , kako se to do sada uobičajilo u našemu jeziku i praksi.Govoreći nedavno o ovoj temi služiteljima pričesti, koji su dobili dekrete za tu službu i koji ju vrše (neki i više od deset godinaosjećao sam se poput starih mistagoga koji su već krštenima, ini-ciranima u sakramente objašnjavali ono što su doživjeli u liturgij-skome slavlju, sa svime što iz toga iskustva proizlazi. Služba izvarednoga služitelja pričesti za veliki je dio naših zajednica novost

a tamo gdje i postoji, dobro se pitati o njezinu identitetu, crkve-nome ozračju i smislu. Tko je izvanredni služitelj pričesti i kojsu mu mjerodavnosti? Želim pružiti sažetak, ali ujedno obuhvati-ti pogledom cjelovitost te službu.

Da bi se razumjelo o čemu je riječ valja se osvrnuti na povijest i izvore službe izvanrednoga služitelja pričesti, a zatim napoimanje služenja i službe u Crkvi nakon Drugoga vatikanskogkoncila.

Razlog nastanka izvanrednosti – služenje

Glede povijesnoga prethodništva, odmah treba razbiti dojam da je to neka novost u odnosu na euharistijsko slavlje prijašnjih sto-ljeća. Od 2. st. povijest Crkve poznaje vjernike laike koji su imali zadaću čuvanja i dijeljenja svete pričesti kao popudbine (viati-cum) za one vjernike koji su bili na umoru, odnosno u smrtnojopasnosti. Ta je potreba rođena iz okolnosti u kojima je Crkvadjelovala. Radilo se o malobrojnim zajednicama kršćana, raspr-šenima na velikim područjima, neobranjenima i često žrtvamaprogonstava. Razumljivo je stoga što su se ljudi u smrtnoj opa-snosti željeli posljednji put pričestiti. Iz toga je konteksta – iako

još ne u institucionaliziranome obliku – nastala posebna službau kojoj je svoje obrise dobivao lik izvanrednoga služitelja pričestodnosno laika koji je zadužen za tu veoma važnu zadaću.

10


n j e

e s t i

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrelo

S L UŽ I T E L J I

Druga se primjedba odnosi na pitanje službe u Crkvi . Služba,ministerium iminister se ne definiraju po vlasti, moći, važnosti koja bi bila iznad drugih, nego na tragu Isusova navještaja i življenjau služenju drugima. Nerijetko se, nažalost događa da se i u crkve-nim službama počinje služiti pojmovima unutar odrednica prava ipovlastica. Riječminister obično se i simpatično tumači s pomoću

složenice:minus ter , što znači ‘triput manji’. I ta je služba, kao uo-stalom sve službe u Crkvi, vezana uz potrebe bližnjega. Nema niti jedne službe u Crkvi koja bi promicala nečiju veličinu, bez povezni-ce s potrebama zajednice ili pojedinaca. Povijest poslijekoncilskeCrkve pokazuje ponovno otkrivanje toga pojma služenja te iz njegacrpi novu snagu za izgradnju Božjega naroda. Kao što je Trident-ski koncil u središte stavljao lik prezbitera/svećenika, Drugi je vati-kanski sabor premjestio naglasak na pastoralnu suodgovornost la-ikata u zajednici sa svojim pastirima i službenicima.

Raznolikost službāU okviru govora o službi, služiteljima i poslužiteljima u Crkvi, po-trebno je razlikovati tri vrste:a) U Crkvi postoje ponajprije zaređene službe, one koje su uteme-ljene na sakramentu svetoga reda: episkopat, prezbiterat, đako-nat, odnosno: biskup, prezbiter i đakon, kao zaređeni službenici. b) Druga je vrsta postavljenih službenika (koje neki zovu laičkimslužbama, odnosno služiteljima), tj. onih službā koje se podjelju- ju vjernicima laicima na temelju sakramenta krštenja i na temeljukonkretne zbilje Crkve, kao zajedništva vjere, nade i ljubavi. Da-

nas postoje dvije takve službe: lektorat i akolitat, odnosno službe-nici čitači (služitelji Riječi) i akoliti (služitelji oltara).c) Treća su vrsta službenicide facto ili činjenični službenici i služ- be (koje neki zovu i ‘dodijeljene službe’ ili poslužitelji), misleći pri-tom na službenike kojima se nešto daje povremeno/privremeno,zbog konkretnih potreba mjesne Crkve.

Polazeći od te podjele, razumljivo je da izvanredni služiteljipričesti pripadaju trećoj vrsti služba, naznačenih pod točkomc).Tu je službu definirao naputak Immensae Caritatis (Neizmjerna Ljubav)1973. godine, a za službenicu/službenika koji ju može vr-

šiti kaže da je to »zrela krštena i potvrđena osoba, muškarac ili že-na, zadužena za dijeljenje euharistijskoga kruha, bilo tijekom iliizvan misnoga slavlja«.

11

E U

HA R I S T I J S K

O

r i č e s t i

M. Rupnik /Centro Aletti

8/15/2019 Živo vrelo 2008


12

NAŠA tema


Važno je uočiti kvalitativni skok koji se dogodiotim dokumentom. Naime, stari Zakonik kanonsko-ga prava iz 1917. laiku je zabranjivao dodirnuti li-

turgijsko posuđe u kojemu su bile posvećene česti-ce. Dokument iz 1973., izrastao iz poimanja Crkvekako ju predstavlja konstitucija Lumen Gentium, otvara novi prostor i omogućuje nov stav u koje-mu se iz naglašeno hijerarhijskoga ustroja prelazina naglašeniji ministerijalni ustroj, tj. ustroj Crkvekoja ima svoje službe. Sve to u skladu s duhom no-sivoga pojma, a to je ‘Božji narod’ u kojemu DuhSveti svakomu vjerniku i vjernici daje milosti kojeih osposobljuju za vršenje različitih zadaća koje su

potrebne i korisne Crkvi.Naputak Immensae Caritatis kaže da je izvan-redni služitelj pričesti vjernik laik koji se, priklad-no pripremljen, treba odlikovati kršćanskim življe-njem, vjerom i ponašanjem. Treba gajiti pobožnostprema Presvetoj euharistiji i treba biti svjedok Kri-sta pred drugim vjernicima. Jednako se tako odre-đuje da u tu službu ne bude imenovan nitko tko bimogao izazvati čuđenje kod drugih vjernika. To, s jedne strane, očituje vezu koja treba postojati iz-

među kršćanske zajednice i službenika, a s drugenaglašava da dijeljenje pričesti nije samo liturgij-ska gesta, iako je ta bogata značenjem, nego je do-prinos izgradnji Crkve sa svim vjernicima, posebi-ce sa starima i bolesnima.

Mandat i liturgijski okvir ove izvanredne službeOva služba, odnosno mandat za nju, ima različito

trajanje o kojemu odlučuje mjesna crkvena vlast.On je, tamo gdje je ona zaživjela na dublji i razvi- jeniji način, obično protegnut na razdoblje od trido pet godina. U tome se, naime, vidiizvanred-nost te službe koja se ne daje za cijeli život, te je vezana uz trajnu formaciju ili pojedine tečaje- ve u kojima se produbljuje teološka i općecrkve-na materija povezana s euharistijskom pobožno-šću. U tu službu imenuje i za nju daje dopuštenjedijecezanski biskup (mjesni ordinarij) na temelju

konkretnih zahtjeva koje iznesu pojedine župe, aslužbenik je ovlašten vršiti tu službu samo u okvi-ru župe kojoj pripada i za koju je dobio ovlaštenje.To je razumljivo, jer je pitanje izvanrednosti pita-nje konkretne zajednice.

Gledano liturgijski, ova služba ima svoju para-lelu u postavljenoj službi akolitata.Opća uredba Rimskoga misala kaže: »Ako nedostaje uspostav-ljeni akolit, za služenje se pri oltaru i kao pomoćsvećeniku i đakonu mogu odrediti poslužitelji laici,

koji nose križ, svijeće, kadionicu, kruh, vino, vodu,a oni mogu biti također opunomoćeni za dijeljenjesvete pričesti kao izvanredni služitelji.« (br. 100)

U broju 162. nastavlja: »U dijeljenju pričesti sve-ćeniku mogu pomagati i drugi nazočni prezbiteri. Ako

Liturgija otvara pristup Božjem Kraljevstvu.Crkva bl. Dj. Marije Bogorodice, Loppiano, Italija.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrelo

S L UŽ I T E L J I

r i č e s t i

njih nema, a broj pričesnika bude velik, svećenik mo-že u pomoć pozvati izvanredne služitelje svete priče-sti, tj. uspostavljenoga akolita, ili pak druge vjernike

koji imaju poslanje za službu izvanrednoga služite-lja pričesti. U slučaju potrebe svećenik tu službu mo-že jednokratno povjeriti i drugim prikladnim vjerni-cima. Ti služitelji ne pristupaju oltaru dok se svećenikne pričesti, a posuđe s prilikama presvete euharistijeprimaju uvijek iz ruke svećenika slavitelja.«

Ne bi bilo prikladno da se zbog nedostatkaredovitih služitelja u liturgiji oni zamjenjuju

neredovitom službom te tako uvedeneredovitost kao nešto samo po sebi razumljivo.Iznimne okolnosti ne smiju prerasti u redovitost.

zaključaka. Svakako bi trebalo izbjeći proizvoljnarješenja gotovo mjesnoga karaktera.

Kod izvanrednoga se služitelja pričesti opet po-

javljuje pitanje njegove izvanrednosti, budući daon ne treba biti tijekom cijeloga slavlja poslužiteljoltara. Takva redovitost zahtijeva i redovitost odje-će. Sve, dakle, ovisi o naravi i vrsti odnosa premaslavlju u kojemu sudjeluje.

Mjerodavnosti služitelja pričestiDakle, izvanredni služitelj pričesti ima ovlasti u slje-dećim područjima liturgijskih slavlja i pastoralnedjelatnosti (nabrajam prema redoslijedu važnosti):1. Nositi svetu pričest u domove starijih i bolesnih vjernika koji ne mogu doći u crkvu. To je glavni ciljkoji je potaknuo na uspostavnjanje ove izvanred-ne službe. Nositi euharistijskoga Krista onima koji ga trebaju, osobito na blagdane i u povezanosti sliturgijskim slavljem, tako da se stvori “slavljenič-ka zajednica” svih vjernika. U tim slučajevima on je donositelj dvostrukoga dara: posvećenoga kruhai Božje riječi, prema načinu koji je utvrđen obred-nikom za obred pričešćivanja bolesnika od stra-

ne izvanrednih službenika. U konkretnim župnimslavljima to se može oblikovati na taj način da se ukontekstu obreda pričesti u euharistiji podjele ho-stije u prikladnim posudicama za one vjernike kojima će nakon mise ona biti dana. Time se jasnoističe veza pričesti sa slavljem te zajednice.2. Dijeliti pričest tijekom euharistijskoga slavlja,kada su ispunjena dva uvjeta: a) kada je broj vjerni-ka takav da bi se, bez te izvanrednosti, pričešćivanjepretjerano odužilo te time otežalo dinamiku cjelovi-

tosti euharistijskoga slavlja; b) kada za to ne postojeprisutni prezbiteri ili đakoni. Tu treba jasno reći daprisutnost izvanrednoga služitelja pričesti ni na kojinačin (osim zdravstvenih razloga) ne oslobađa sve-ćenika da dijeli pričest. Tomu treba dodati da izvan-redni služitelj ne smije ‘zasjeniti’ ulogu prezbiterakao redovitoga služitelja. Iako je pričest ista, obredpričešćivanja treba urediti na takav način da se vidinosivost i smisao pojedine službe.3. Kada u nekoj zajednici nema prezbitera ili đako-

na, tada izvanredni služitelj pričesti može biti ovla-šten da predvodi nedjeljno slavlje službe Riječi, tepodijeli pričest vjernicima.

Predstavljanje i odjećaKada izvanredni služitelj pričesti prvi put vrši svoju službu, predsjedatelj slavlja predstavlja ga zajed-nici. U toj prigodi trebao bi mu biti predan čestič-njak (ciborij), odnosno liturgijska posuda iz koje ćepričešćivati, čime se na simboličkoj razini pred za-

jednicom događa stanovita inicijacija u službu tojzajednici. Odjeća za takva služitelja nije propisanana općoj razini, ali bi trebala biti definirana na kra- jevnoj razini ili pak naznačena kao odjeća o čijemuizgledu odlučuje dotični ordinarij.

Iako je najpoželjnije cjelovito oblikovno rješe-nje koje bi, poglavito na razini Hrvatske biskup-ske konferencije, ponudilo normu o razlikovnimelementima odjeće postavljenih (akolit, lektor) iizvanrednih služba (koje su dobile svoju ‘redovi-

tost’ pod općim imenom ‘ministranti’), smatramneupitnim početi od činjenice da jealba temeljniodjevni predmet svake liturgijske službe.

Imajući to u vidu, razlikovni odjevni elemen-ti trebaju se oblikovati služeći se istom logikom pokojoj je to učinjeno u zaređenim službama (ne opo-našajući ih!). U zaređenim službama je razlikovnielement ponajprije štola (đakon – svećenik), odno-sno odjevni predmet koji se odijeva na albu (dal-matika, misnica) ili pak pokrivalo za glavu (npr.

biskupska mitra), te dodatni elementi (npr. prsnikriževi, palij). Slijedeći međusobnu povezanost, aističući različitost, nije teško doći do prihvatljivih

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema


4. Može dijeliti pričest izvan euharistijskoga slavljau crkvi ili u oratoriju u kojemu se čuva Presveto.5. Dopušteno mu je izložiti Presveto javnomu što- vanju vjernika u pokaznici ili stavljajući ciborij naoltar te ga, nakon klanjanja, vratiti u svetohranište.

Posebno ističem doprinos koji u toj službi mo-gu imati žene, poglavito u mjeri ljubavi prema sta-rima, bolesnima, hendikepiranima, ljudima s po-

sebnim potrebama... Prikladnost kandidatai podjeljivanje službeU svjetlu iznesenoga razvidno je da je riječ o služ- beniku kojega odlikuje ministerijalnost, tj. služe-nje zajednici u zadaćama koje su mu dane i izvan-rednost, što u pravnome smislu znači da je riječ one-trajnoj službi, nego o vremenski ograničenoj io pomoćnoj službi.

Vjernici i vjernice koji vrše neku službu u Cr-kvi odgovaraju na poziv. Tako je i s izvanrednimslužiteljem pričesti. On je pozvan glasom predstoj-

nika zajednice; njega zove zajednica vjernika, a onpak sebe stavlja na raspolaganje zajednici i njezi-nim potrebama.

Izbor se vrši prema stvarnim potrebama (stvar-na veličina župne zajednice; broj starih i bolesnih),a ne na temelju osobnih očekivanja pojedinaca.Stoga smatram važnim da izbor prolazi putem važ-nih tijela župe, kao što je župno pastoralno vijeće.

Iako svaka biskupija može prilagoditi kriterijesvojim okolnostima, u okvirima općecrkvene nor-miranosti, u izboru kandidata obično se vodi brigao nekoliko kriterija:

da dob ne bude manja od 25 godina; da postoji sposobnost za življenje otvorenihi vedrih međuljudskih odnosa;da je prepoznatljiva ozbiljnost življenjakršćanskoga poziva, kako na moralnoj takoi na profesionalnoj razini;da postoji raspoloživost življenja te službe bez sebičnih interesa;da se već prije očitovala angažiranost unekoj župnoj ili socijalnoj djelatnosti;

da postoji osobni ozbiljan i odgovoran

hod u vjeri, hranjen slušanjem Riječi,sudjelovanjem u liturgiji i djelatnoj ljubavi,s jasnom crkvenošću;

da u tim osobama živi otvorenost za daljnjuformaciju.

Glede same procedure, treba vidjeti najpriklad-niji način za pojedinu biskupiju. Jasno je da potvr-da i dopuštenje kandidatima dolazi od (nad)bisku-pa, a on se, u primanju i obradi prijedloga i zahtjeva,može služiti osobito (nad)biskupijskim Uredom za

liturgiju.Zahtjev podnosi onaj tko je odgovoran za nekuzajednicu. Tako će upravitelj župe podastrijeti za-htjeve za: 1. župu; 2. za ženske i muške laičke redov-ničke zajednice (na prijedlog redovničkih poglava-ra); 3. za razne domove (npr. staračke), odmarališta,zavode, na području župe – ako oni nemaju svogakapelana – nakon što pribave mišljenje o kandidati-ma od strane odgovornih za te institucije.

Tamo gdje postoji vlastiti kapelan, njemu pripada

dužnost podnošenja zahtjeva. U ženskim i muškim re-dovničkim zajednicama, u kojima ima zaređenih služ- benika, to je odgovornost tamošnjih poglavara.

Po pričesti smo, iako mnogi, dionici jednoga Kruhada bismo bili jedno u Kristu.(Andreas Felger)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrelo

S L UŽ I T E L J I

r i č e s t i

LITURGIJSKIalendar

KOLOVOZ

10 N DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 11 PSv. Klara Asiška, djevica, spomendan Ez 1,2-5.24-28c; Ps 148,1-2.11-14; Mt 17,22-27 12 U Svagdan,ili: Sv. Ivana Franciska de Chantal Ez 2,8 – 3,4; Ps 119; Mt 18,1-5.10.12-14 13 S Svagdan,ili: sv. Poncijan i Hipolit Ez 9,1-7; 10,18-22; Ps 113,1-6; Mt 18,15-20 14 ČSv. Maksimilijan Kolbe, prezb. i mučenik, spomendan Ez 12,1-12; Ps 78,56-62; Mt 18,21 – 19,1 15 P UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE, svetkovina 16 S Svagdan,ili: Sv. Stjepan Ugarski; Sv. Rok Ez 18,1-10.13b.30-32; Ps 51; Mt 19,13-1517 N DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU 18 P Svagdan: Ez 24,15-24; Otpj. pj.: Pnz 32,18-21; Mt 19 U Svagdan,ili: Sv. Ivan Eudes; Ez 28,1-10; Otpj. pj.: Pnz 32,26-27-28.30.35c-36; Mt 19,23-3 20 SSv. Bernard, opat i crk. naučitelj, spomendan Ez 34,1-11; Ps 23,1-6; Mt 20,1-16a 21 ČSv. Pijo X., papa, spomendan Ez 36,23-28; Ps 51,12-15.18-19; Mt 22,1-14 22 PBlažena Djevica Marija Kraljica, spomendan Iz 9,6-15; Ps 21,1-8; Lk 1,26-38 23 S Svagdan,ili: Sv. Ruža Limska Ez 43,1-7a; Ps 85,9-14; Mt 23,1-12 24 N DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GOD 25 P Svagdan,ili: Sv. Ljudevit; Sv. Josip Kalasancijski 2Sol 1,1-5.11b-12; Ps 96,1-5; Mt 23,13-22 26 U Svagdan: 2Sol 2,1-3a.14-17; Ps 96; Mt 23,23-227 SSv. Monika, spomendan 2Sol 3,6-10.16-18; Ps 128,1-2.4-5; Mt 23,27-32 28 ČSv. Augustin, biskup i crkveni naučitelj, spomendan 1Kor 1,1-9; Ps 145,2-7; Mt 24,42-51 29 PMučeništvo svetoga Ivana Krstitelja, spomendan Jer 1,17-19; Ps 71,1-6b.15.17; Mk 6,17-29 30 S Svagdan: 1Kor 1,26-31; Ps 33; Mt 25,14-3031 N DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GORUJAN

1 P Svagdan: 1Kor 2,1-5; Ps 119,97-102; Lk 4,16-3 2 U Svagdan: 1Kor 2,10b-16; Ps 145,8-14; Lk 4,31- 3 SSv. Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj, spomendan

1Kor 3,1-9; Ps 33,12-15.20-21; Lk 4,38-44 4 Č Svagdan: 1Kor 3,18-23; Ps 24,1b-6; Lk 5,1-11 5 P Svagdan: 1Kor 4,1-5; Ps 37; Lk 5,33-396 S Svagdan: 1Kor 4,6-15; Ps 145,17-21; Lk 6,1-5

Odgovorni za zajednice nedvojbeno trebali bidostaviti dokumentaciju koja se, redovito, sastojiod zahtjeva za svakoga službenika, uz izjavu o spre-

mnosti i raspoloživosti, prema obrascima koje pri-prema (nad)biskupija. Što se tiče skupnih zahtjeva za obnavljanje onih mandata koji istječu idućegodine, trebat će podnijeti zahtjev na kraju godine.Svakako treba prirediti i neki obred blagoslova zauvođenje u tu službu tijekom nedjeljne ili blagdan-ske mise. Obredno povjeravanje liturgijske službepred zajednicom jasnije pokazuje da je riječ o služ- bi koja se daje zajednici.

Otvoreno je i pitanje formacije. Možda je do-

bro misliti na nekoliko etapa:a) Početna formacija – prije primanja mandata.Tu formaciju treba osmisliti Ured za liturgiju,zajedno s (nad)biskupijskim pastoralnim in-stitutom, tamo gdje on postoji, ili s nekom slič-nom institucijom.

b) Trajna formacija prati i podupire tu službu, su-očavajući se s aktualnim pitanjima i s duhov-nim rastom, što može biti organizirano na ra-zini biskupije, ali i na razini dekanata, župnih i

drugih zajednica.c) Formacija za posebne službe nudi potrebnemjerodavnosti za posebne kontekste (bolesni-ci, euharistijska klanjanja, pričešćivanje izvanmise i sl.)

ZaključujemKontekst, u kojemu svaka Crkva živi, iznosit ćena površinu i stvarne potrebe zajednice i zahtjevza odgovorima kada su službe u pitanju. Ne bi bi-

lo dobro da se iz same činjenice nedostatka redovitih službenika jednostavno uvede neredovitostkao nešto što je samo po sebi razumljivo. Nika-da liturgiji nije bio koristan skok koji je od iznim-ke stvorio pravilo. Okolnosti u kojima Crkva živiizazov su za sposobnosti vjernika i za pravo shva-ćanje značenja koje ima određeni oblik službe. Neodgovoriti službom na stvarnu potrebu zajedni-ce, ozbiljno je zanemarivanje pastoralnoga djelovanja. Ovdje bi propust bio utoliko veći, jer je ri-

ječ o daru euharistije od kojega živi Crkva. Ipak, valja se više truditi oko redovitih službā, kako bi iizvanrednost imala puniji smisao.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje 1Kr 19,9a.11-13a Tvoj kralj se evo tebi vraća ponizan.Čitanje Prve knjige o KraljevimaU one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb,uđe u neku pećinu i prenoći u njoj. I gle,eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče:»Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. EvoGospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brdai lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnomvihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, aliGospodin nije bio u potresu; a poslije potresabio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju;poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđei stade na ulazu u pećinu.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 85,9ab-14

Otpjev:Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje! Da poslušam što mi to Gospodin govori:Gospodin obećava mir.Zaista, blizu je njegovo spasenjeonima koji ga se bojei slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,pravda i mir zagrliti.Vjernost će nicat iz zemlje,pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati sreću,i zemlja naša urod svoj.Pravda će stupati pred njim,a mir tragom stopa njegovih.


Htio bih ja sâm proklet biti za braću svoju.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Istinu govorim u Kristu, ne lažem;susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:


Ulazna: 220 Gdje god su dvojicaOtpjevni ps.: 110 Pokaži nam, Gospodine Prinosna: 237 Mir svoj, o Bože Pričesna: 850 Klanjam ti se smjerno Završetak: 794 O mila Majko (1. i 3. kitica)

Devetnaesta nedjelja kroz godinu 10. kolovoza 2008.

Ulazna pjesma Ps 74,20.19.22-23

Pogledaj, Gospodine, na Savez svoj,i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek.Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu,ne zaboravi vike onih koji te zazivaju.

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,

smijemo te zvati svojim Ocem.Daj da nam u srcu poraste duh sinovstvate uđemo u obećanu baštinu.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, prinosimo ti darovekoje si nam ti udijelio.Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkvei snagom Duha pretvori u otajstvo spasenja,po Kristu, Gospodinu našemu.


Kruh koji ću ja dati tijelo je moje,za život svijeta, govori Gospodin.

Popričesna molitvaGospodine,pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.Ta pričest neka nas spasii utvrdi u svjetlu tvoje istine,po Kristu, Gospodinu našemu.

D E V E T N

A E S T A n e

d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bogu Ocu koji nas oslobađastraha i liječi od malovjernosti, uputimo svojemolitve proseći dar čvrste i pouzdane vjere.Molimo zajedno:Učvrsti nam vjeru, Gospodine.

1. Za tvoju Crkvu, koja je na putu premavječnoj domovini: pomozi joj da budečuvarica čvrste i cjelovite vjere te svi ljudiu njoj nađu sigurnost života, molimo te.

2. Za sve vjernike koji su opterećeni sumnjama:ražari im vjeru svojim Duhom da u svimživotnim iskušenjima prepoznaju i osjetesnagu tvoje prisutnosti, molimo te.

3. Za sve koji u našemu narodu noseodgovornost za opće dobro: prodahni ihsvojom istinom i potakni da se u ljubaviprema svima zauzimaju za svakoga čovjeka,molimo te.

4. Za nas okupljene na ovom slavlju:daj da okrijepljeni riječju i tijelom tvoga Sinavjerno živimo njegovo evanđelje, molimo te.

5. Za preminulu našu braću i sestre: pridruži ihsvojim svetima i izabranima, molimo te.

Svemogući Bože, ti si siguran oslonac i svjetlo

našoj vjeri. Primi naše ponizne molitve i obdarinas milošću da nikada ne posumnjamo u tebe,po Kristu, Gospodinu našemu.

silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od

Krista, za braću svoju, sunarodnjake svojepo tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo,i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje,i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu,i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljenu vjekove. Amen.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Ps 103,5 U Gospodina ja se uzdam,duša se moja u njegovu uzda riječ.

Evanđelje Mt 14,22-33 Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!Čitanje svetog Evanđelja po MatejuPošto je nahranio mnoštvo, Isus odmahprisili učenike da uđu u lađu i da se prebaceprijeko dok on otpusti mnoštvo.A pošto otpusti mnoštvo,uziđe na goru, nasamo, da se pomoli.Uvečer bijaše ondje sam.Lađa se već mnogo stadija bila otisnulaod kraja, šibana valovima. Bijaše protivanvjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe onk njima hodeći po moru. A učeniciugledavši ga kako hodi po moru,prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od strahakriknuše. Isus im odmah progovori:»Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti,zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!«A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te,hodeći po vodi, pođe k Isusu.Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonutite krikne: »Gospodine, spasi me!«Isus odmah pruži ruku, dohvati gai kaže mu: »Malovjerni, zašto siposumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnuvjetar. A oni na lađi poklone mu se ničicegovoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«Riječ Gospodnja.

DE V E T NA E S T A

n e d j e l j a

Kad nastupi protivni vjetar, učenici se prestrašiše…Hunterov Psaltir, Engleska, oko 1170.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

D E V E T N

A E S T A n e

d j e l j a

D va puta u 14. poglavlju evanđelist Matej na-

glašava Isusovo povlačenje u osamu i mo-litvu. Prvi put nakon što je dočuo da jeHerod ubio Ivana Krstitelja, a drugi nakon što jenahranio mnoštvo. Premda ne opisuje što se do-gađalo u molitvi, Matej ističe da se Isus povlači imoli sām. Isusova je molitva zaštićena od tuđihpogleda. O njoj nema izvješćā. U nju ne prodi-re znatiželja. Ni evanđelist ne ulazi u nju, osimu trenutcima kad je Isusova molitva važna i čita-teljima, kao što je slučaj s molitvom u Getseman-skom vrtu. Ona je tako i zaštićena i otvorena.

Isus odlazi u osamu, ali nije sām. Molitva nije osamljenost. Ona se doduše događa u osami, aliosama je vrijeme u kojem je Isus najmanje osamljen.U osami molitve ulazi se uodnos. U najvažniji odnos!Opažamo kako se odnosi grade samo ako za njih ima-mo vremena. Nose nas samo odnosi koji su narasliu odvojenosti od svakodnevice, daleko od pogleda iznatiželje, brbljavosti i skrbi, daleko od poslova.

Iz tog odnosa Isus dobiva snagu kojom govori ičini. U pozadini njegova hodanja po vodi stoji mo-litva u osami, odnos s Ocem. Taj mu odnos omo-gućuje gospodstvo nad prirodnim silama. Hodanjepo vodi valja vidjeti i kao sliku Isusove vlasti nad si-lama smrti. Apostoli su u lađi izloženi upravo timprotubožjim silama. Lađa je bilašibana valovima iprotivnim vjetrom, kaže Matej. Učenici su ugroženi.To je razlog zašto Isusovo približavanje doživljavajukao približavanje utvare. Njihova reakcija pokazuje njihovo stanje. Strah i krik:Utvara! To je obiljež- je učenika kad su sami i izloženi protivštinama. Ustrahu se i približavanje pomoći čini užasnim. Strahiskrivljuje zbilju. On i Spasitelja pretvara u ugrozu.

Strah je ovdje zajednički. Nije samo osob-ni, usprkos našem vremenu koje insistira na stra-hovima pojedinaca. Strah je zajednički kao što je ipercepcija zbilje kod učenika zajednička. Pa ipak,premda je zajednička, ona je kriva. Pripadnost gru-pi, posebno zatvorenoj grupi, ne jamči ispravni po-gled na zbilju. Naprotiv! Što je grupa zatvorenija iugroženija, to je spremnija na suglasnost i jednogla-snost oko krivoga opažanja zbilje.Utvara! Kako jelako Učitelja pretvoriti u utvaru! Dovoljna je izoli-ranost od svijeta, ‘protivni vjetar’, noć i suglasje okoopasnosti koja im se približava. Kako se lako sve što

Vjera i strah

prelazi granice percepcije prestrašene grupe progla-šava utvarom, nerealnim, ugrožavajućim! Gdje godse pojavi fenomen utvare, koju vidi cijela grupa, po-trebno je baciti pogled na grupu samu.

Učiteljeva umirujuća prisutnostIsusov je odgovor sasvim adekvatan njihovom sta-nju i njihovoj reakciji: Hrabro samo! To je poziv nasnagu koju oni već imaju. Isus računa s njihovomhrabrošću koju valja probuditi. Strah se ne pobje-đuje samo izvana. Valja aktivirati nutarnju ljudskusnagu. Isus se potom predstavlja: Ja sam! To je istoime kojim se Jahve predstavio Mojsiju u gorućemgrmu. To će ime biti jedan od razloga pobune pro-tiv Isusa. No, to ime je ujedno i način kako se čovjekpredstavlja poznatima. Ne govorimo svoje ime i pre-zime kada kucamo na vrata svoje kuće. Predstavlja-

mo se jednostavno riječima: Ja sam! Predstavlja-mo se glasom. Svatko se može predstaviti govoreći: Ja sam! U tim smo riječima svi isti. Bez razlike! No,svatko dok izgovara ove riječi pokazuje i svoju po-sebnost, razliku od svih drugih: predstavlja se svojim glasom. Posebnim, prepoznatljivim, jedincatim.Glas poznatoga smiruje strah. Nije važno što kaže. Važno je da govori, da se predstavi, da pokaže blizi-nu. Više od opisa samoga sebe čovjek se predstavljaglasom, gestama, načinom prisustva.

Glasom se, naravno, može i prijetiti drugima.Povišeni glas i prijeteći ton načini su kako se dru-gima ulijeva strah. Važno je stoga opaziti kakoIsus svojim približavanjem i svojim glasom otkla-

»Malovjerni, zašto si posumnjao?«

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

ODJECIRi ečiRevnost za spasenje braće uz: Rim 9.1-5

Pavao naglašava prvenstvo Židova u naumu spasenja. Oni većinomnisu prihvatili navještaj evanđelja, pa je stoga u Pavlovu srcu »silnatuga i neprekidna bol« (Rim 9,2). To je moglo izazvati nevjericu rim-skih kršćana, pa se apostol poziva na Krista i na svoju savjest u DuhuSvetom (9,1). Ipak, njegova je ljubav prema narodu tako velika dabi radije sâm prihvatio prokletstvo i odijeljenost od Krista, ako bito spasilo njegove sunarodnjake (9,3). Takvi osjećaji nisu utemeljenitek na nacionalnoj solidarnosti, nego još više na teološkom promi-šljanju. Jer »Izraelci« su potomci Jakova, koji je baštinio Božja obeća-nja. Posinstvo, Slava, savezi, zakonodavstvo, sve je to plod obećanjai izabranja (9,4). Potomstvo koje je obećano praocima u punini jeostvareno u Isusu Kristu (9,5).

Darko Tepert

»Protivan vjetar« s kojim se susrećelađa simbol je iskušenja za nadu i pouzdanje u Gospodina. Učenicihtjedoše ostati uz nahranjeno mno-štvo, a Isus ih šalje, štoviše »prisili«,da se prevezu prijeko. Sami, beznjega. Potrebna je čvrsta vjera kojaće buditi pouzdanje u Odsutnoga,unatoč »protivnome vjetru«. A. C.

DE V E T NA E S T A

n e d j e l j a

nja strah. Ovdje otkrivamo važni ključ prepoznava-nja zbilje. Postoje iskustva prestrašenih ljudi koji upribližavanju Svetoga ili približavanju Svetomu ui-

stinu doživljavaju strah. On ih ponekada nuka i nakričanje. No, postoji i velika zbrka oko razumijeva-nja straha i krikova u blizini Svetoga. Olako se izvorstraha pripisuje Svetome. Odveć brzo i površno senudi rješenje odlaska od Svetoga.

Bez približavanja Svetoga ne bi bilo ni rješenjaugroženoga života ni smirenja oluje. Zbrka se stvarakad se prestrašenim i ugroženim ljudima sugerirada im svi problemi dolaze od blizine Svetoga. Matej,naprotiv, sugerira razlikovanje. Najprije valja uočitida su učeniciodvojeni od Učitelja. Potom suizlože-ni protivnom vjetru i mraku. Njihova prestrašenost je rezultat odvojenosti od Učitelja i izloženosti oluji.U takvom stanju približavanje Učitelja doživljavajukao utvaru. No, Matej ne sugerira ideju da se odvo- je od Učitelja i izvor svoga straha pripišu njemu. Na-protiv! On nam otvara oči za razlikovanje odakle do-lazi strah, a odakle smirenje straha. Strah je stanjegrupe. Strah ih drži zarobljenima. Iskrivljuje im zbi-lju. Taj se strah pobjeđuje susretom s Učiteljem.

Vjera pobjeđuje strahPetrova reakcija opisuje vjeru koja nadvladava strah.Petar vjeruje i ne vjeruje. Sumnja i želi nadvladati sum-nju. Matej ga opisuje kako uspijeva hodati po vodi istokao i Isus. No, to može samo dok vjeruje da pred sobomima Učitelja. Dočim se okrene opasnostima, uhvati ga

strah i počne tonuti. To je slika vjere koja nadvladavaživotne poteškoće hrabrošću hoda ususret Učitelju. Sdruge strane, odveć velika usmjerenost na poteškoće

oduzima čovjeku njegove raspoložive snage. Ovdje ležisasvim jednostavna i duboka životna mudrost. Život-ne se poteškoće prevladavaju pogledom usmjerenimna izvor dobrote, a ne pogledom koji traži poteškoće.Daleko važnije je znati od čega živim, iz kojih izvoradobrote crpim snagu, za što se isplati truditi, negoli sčim se borim, gdje počinju, kako se pojavljuju i razvijaju moji strahovi. Podjednako vrijedi i za razumijevanjedrugoga. Nikoga ne razumijemo tako da upoznamonjegove strahove. Drugoga se razumije ako otkrijemoiz kojih izvora dobrote crpi svoju životnu snagu, što mu je važno i prema kojoj je dobroti usmjeren.

Važno je uočiti da Isus strah veže uz malovjer- je, uz nevjeru. Mala vjera se vidi po pogledu koji jeusmjeren samo na poteškoće. Vjera je pogled usmje-ren na Isusovo približavanje. Na koncu Matej poka-zuje u čemu se sastoji vjera: u poklonu Isusu i u pri-znanju da je on Sin Božji. Vjera uistinu rješava ljudskestrahove, ali vjera nije odnos sa samim sobom i bav-ljenje svojim strahovima. Ona je odnos s Isusom, Bo-gočovjekom. Vjera se pokazuje u hodanju po vodi, u

usmjerenosti na Učitelja koji ima vlast nad valovimai vjetrom, ali ona nije spektakl nesvakidašnjega, ne-go sasvim jednostavni poklon Spasitelju koji dolazi uljudsku sredinu. Vjera nije traganje izgubljenih i pre-strašenih ljudi za Bogom. Ona je otvorenost Bogu koji u Isusu dolazi ugroženome čovjeku.

Ante Vučković

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanjeOtk 5115,19a; 12,1-6a.10ab Čitanje Knjige otkrivenja

svetog Ivana ApostolaOtvori se hram Božji na nebu i pokaza seKovčeg saveza njegova u hramu njegovu.I znamenje veliko pokaza se na nebu:Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj podnogama, a na glavi vijenac od dvanaestzvijezda. Trudna viče u porođajnim bolimai mukama rađanja. I pokaza se drugoznamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen,sa sedam glava i deset rogova; na glavamamu sedam kruna, a rep mu povlači trećinuzvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju.Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždere Dijete. I ona porodisina, muškića, koji će vladati svim narodimapalicom gvozdenom. I Dijete njezino bi uzetok Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježeu pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište.I začujem glas na nebu silan: »Sada nastaspasenje i snaga i kraljevstvo Boga našegai vlast Pomazanika njegova!«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 45,10b-12b.16Otpjev: Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći,mnoštvom okružena.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:zaboravi svoj narod i dom oca svog!«

»Zaželi li kralj ljepotu tvoju,smjerno se pokloni njemu.«S veseljem je vode i s klicanjem,u kraljeve dvore ulazi.

Drugo čitanje 1Kor 15,20-27aČitanje Prve poslanicesvetog Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku

i uskrsnuće od mrtvih!Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristubiti svi oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 568 Na nebu se pokaza

ili : 768 O divna djeviceOtpjevni ps.: Zdesna ti je kraljica(str. 39) Prinosna: 585 Majku Boga velikoga ili : 587 Zrakama sunca (gl. prilog ŽV 8/2006.) Pričesna: 160 Veliča Završetak: 769 Svi u glas (5. kitica)

Uznesenje bl. Djevice Marije 15. kolovoza 2008.

Ulazna pjesmaOtk 12,1

Znamenje veliko pokaza se na nebu:žena zaodjenuta suncem,mjesec joj pod nogama,a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

Zborna molitvaSvemogući vjekovječni Bože!Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svogaSina, tijelom i dušom uznio u nebesa.Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onimšto je gore te budemo sudionici njezine slave.Po Gospodinu.

Darovna molitvaUzašao k tebi, Gospodine, naš odani prinos!Po zagovoru blažene Djevice Marijena nebo uznesene rasplamti nam srceognjem ljubavi da uvijek težimo k tebi,


Lk 1,48-49 Svi naraštaji zvat će me blaženom jer mi velika djela učini Svesilni.

Popričesna molitvaPrimili smo, Gospodine, spasonosna otajstva:daj nam, molimo te, na zagovor blaženeDjevice Marije na nebo uznesene,prispjeti k slavi uskrsnuća,po Kristu, Gospodinu našemu.

U Z N E S E N J E b l . D j e v i c e

M a r i j e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku;potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu

i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo,svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljujedok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljenaSmrt jer sve podloži nogama njegovim.Riječ Gospodnja.


Uznesena je Marija na nebo;raduje se vojska anđela.


Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne.Čitanje svetog Evanđelja po LukiU one dane usta Marija i pohiti u Gorje, ugrad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdraviElizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav,zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se ElizabetaDuha Svetoga i povika iz svega glasa:»Blagoslovljena ti među ženamai blagoslovljen plod utrobe tvoje!Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodinamojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju do-prije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od rado-sti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova daće se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«Tada Marija reče:»Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moju Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na ne-znatnost službenice svoje: odsad će me, evo,

svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djelaučini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljenado koljena dobrota je njegova nad onima štose njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, ras-prši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja,a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, abogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugusvoga, kako obeća ocima našim: spomenuti sedobrote svoje prema Abrahamu i potomstvunjegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca,a onda se vrati kući.Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaSlaveći svetkovinu preslavne Djevice na nebouznesene, svoje molitve uputimo Ocu nebeskomda nam već ovdje na zemlji udijeli iskusiti radostnebeske slave:1. Crkvu, Zaručnicu Kristovu, pozvao si

da bude slika tvoga kraljevstva: rasvijetli jevedrinom svoga Duha da propovijedanjemi evanđeoskim nastojanjem svim ljudimapruži ozračje tvoje blizine, molimo te.

2. Sve krštenike, ti Gospodine, pozivaš da te slavevjerodostojnim življenjem krsne milosti: obdariih snagom Marijina predanja da budu ustrajnigraditelji novog neba i nove zemlje, molimo te.

3. Naše obitelji, Gospodine, ranjene su brigomza vremenito i prolazno: probudi u njima radostobiteljske molitve kako bi mogli prepoznavatii živjeti vrednote koje ne prolaze, molimo te.

4. Lik nebeske Majke okuplja danas mnoštvovjernika koji se utječu tvojoj dobroti: obdari ihmilošću koja im je po tvojoj volji potrebnai nadahni ih za istinski život evanđelja, molimo te.

5. Spominjemo se, Gospodine, braće koja u vjeriusnuše: primi ih u svoje nebesko kraljevstvo,molimo te.

Svemogući Bože, u Majci svoga Sina, blaženojdjevici Mariji, ostavio si nam najsjajniji primjerpredanja tvojoj volji. Osnaži nas, molimo te,

snagom njezine vjere da uzmognemo vjernoživjeti tvoju riječ te tako zavrijedimo biti dionicinebeske slave, po Kristu, Gospodinu našemu.

UZ NE S E N J E

Marija je postala dionicom Kristove slave.(detalj poliptiha, Altenberg, oko 1330.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

U Z N E S E N J E

E vanđelje pred nas stavlja susret dviju žena.Obje se nalaze u neobičnoj pustolovini vjerekoja je na ljudskoj razini bila prilično opa-

sna. Elizabeta, prestara da bi ljudi njezinu trudno-ću smatrali normalnom, boji se nerazumijevanja,ismijavanja i ogovaranja. S druge strane Marija,djevojka koja se nalazi u opasnosti da – prema za-konu - bude kamenovana, jer je trudna prije braka.

Dvije žene koje je pohodio Bog izložene su nerazu-mijevanju ljudi. Pa ipak, u svome susretu pronala-ze snagu za prevladavanje mogućih teškoća.

Ne možemo živjeti bez susreta s drugima, a opet je u životu najteže ući u taj prostor. Najčešće je onispunjen strahom, a nerijetko ispraznim riječima,pokušajem premoći nad drugim ili pak zavišću koja je umotana u isprazne pohvale. Između Marije i Eli-zabete taj prostor ispunja Božja prisutnost koja seod njih ne odvaja do kraja života. Od zagrljaja dvi-

ju rođakinja, koje rađaju hvalospjev i zahvalu Boguza dar života kojemu do kraja ne poznaju ishodišteni odredište, do zagrljaja Boga i čovjeka u Isusu Kri-stu, do zagrljaja Boga i Marije kao slike Crkve u nebeskoj slavi. Susret i blizina koja dokida strah čovje-ka pred Bogom i čovjeka pred čovjekom.

Usnuti i počinuti u BoguSreća je što se, od starine, nisu samo učeni teolo-zi bavili Marijom, već je ta žena bila i važnim li-

kom u kršćanskoj umjetnosti. Tamo gdje teološkoučenje i dogme pričinjaju zaprjeke i onemoguću- ju pristup cjelovitosti doživljaja, put mogu po-stati slike koje dohvaćaju ne samo razmišljanje i

razum, već i srce, tako da te iste istine koje su zbi- jene u katekizamske rečenice postaju živima, pri-hvatljivima cijelome čovjeku koji u njima prepo-znaje svoju vjeru i svoje poslanje.

Možda najslikovitiji i najdojmljiviji prikaz Ma-rijina uznesenja našao sam u jednoj od najstarijihMariji posvećenih crkava u Rimu i na kršćanskomeZapadu, u četvrti Trastevere. U apsidi se nalazi Kri-

stov lik na zlatastoj pozadini koji sjedi na ukraše-nome prijestolju, a pored njega je Marija kojoj Isusna rame stavlja ruku i kao da joj želi reći: »Dobro jeda si tu. Možeš počinuti kraj mene.« Marija je odje- vena u svečanu kraljevsku (bizantsku) odjeću, a naglavi joj kruna, te izgleda da uživa u tome trenutkuprihvaćenosti i Božje prisutnosti.

I Krist i Marija – kako se to ponekad može vi-djeti kod starijih i mudrih ljudi – zagledani su udaljinu, u mir koji im nitko ne može oduzeti. U ta-

kvim prizorima, koje su ljudi uvijek željeli smje-stiti u crkve, osjeća se odsjaj drukčijega i drugo-ga svijeta. Na tim drevnim mozaicima nije važnascenografija, pozornica na kojoj se odigravaju pri-zori, već samo čovjek. Tu nije prikazan svijet kojiiza svakoga kuta nudi neku novu zabavu, već svijet koji obećava radost i blaženstvo. Svijet je to koji ne trči od praga do praga, od susreta do susretakoji ostavlja prazninu i pustoš, već nudi trajnost,substanciju (= ono što stoji ispod), bitnost koja je

pod našim nogama i koju nikakve vanjske okolno-sti ne mogu uzdrmati. Danas se govori o ‘svijetuiskustava’, mladima se otvaraju polja novih svje-tova, nazvanihvirtualnim svjetovima,nudeći do-

Život za zagrljaj Neba

S . M a r i a

i n T r a s t e v e r e , R o m a ,

1 3 . s t .

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

Temelj vjere je činjenica da »Krist uskrsnu od mrtvih«. To je Božjedjelo čije su posljedice trajne. Isus je Uskrsli. On je kao takav prvi-na. Prvina, odnosno prvina uroda predstavlja na simbolični načinposvetu Bogu svega što je urodilo na zemlji (usp.Lev 23,10.17;Pnz 26,2.10). Krist je tako nazvan jer je prvi i jedini od mrtvih izišaoiz vlasti smrti. Mrtvima su nazvani zapravo oni koji su usnuli i jošsnivaju. On je uskrsnuo kao jamstvo za sve usnule. Pavao suprot-stavlja čovjeka-Adama čovjeku-Kristu. O Adamu kao uzroku smrtipripovijeda namPost 2,16-17; 3,17-19, gdje Adamov grijeh Pavao

čita kao osudu čitavoga čovječanstva na smrt (usp.Rim 5,12-18).Krist je izvor uskrsnuća. Zato što ćeu Kristu svi biti oživljeni . Svi kojiće biti oživljeni jesu oni koji su Kristovi već sada.

Mario Cifrak

ODJECI eKrist – prvina usnulih uz:Kor 15,20-27a

»Blažena ti što povjerova«, kličeElizabeta pred Marijom. Marijinaveličina izranja iz vjere. Velika se

Božja djela događaju najprije »uvjeri«. Gdje nema vjere njegova sedjela ne prepoznaju velikima.

C. T.

UZ NE S E N J E b

l .D

j e v i c e M

a r i j e

življaje koji bi trebali voditi u ispunjenje čuvstava.No, ono što im ta virtualnost ne može ponuditi, ašto se može naći na ovakvim mozaicima, jest život-

ni mir, utočište, milosrđe, sloboda i počinak.Uznesenje je obećanje zbilje koja se odnosi nasve nas. Smrt, premda nas zapliće u svoju mrežu,ne može nas zatvoriti. U toj je mreži napravljenraspor Kristovim uskrsnućem i u njemu je i našprijelaz, naša Pasha. Kada se bude ispunilo našeuzdizanje, naše će tijelo biti preoblikovano u nebe-sko i tada ćemo uskrsnuti od svih svojih umiranja.I prastari nas latinski naziv za ovaj blagdan – Dor-mitio, Usnuće – podsjeća da je smrt tek rođendan

prijelaska u kojemu smrti više nema i da je našazbiljska domovina nebo.

Nepripadnost zemljiSlike koje su nam pred očima, a vezane su uz današ-nju svetkovinu, obično prikazuju Mariju koja lebdiu društvu anđela iznad otvorena groba, praćena po-gledom apostola, na putu prema Presvetome Troj-stvu. Zato je prikaz Marije koja sjedi uz Isusa po-malo neobičan. I jedan i drugi način progovaraju o

istini da čovjek u konačnici ne pripada zemlji i nje-zinim silama. Pa ipak, nekako mi je drži prikaz koji nije izvanjski spektakularan i koji se usredotočujena sržno. Naime, mozaici prikazuju ono bitno če-mu se čovjek nakon smrti nada. Na koncu naše-ga života, sa svim lomovima i sa svim neispunje-nim čežnjama i razočaranjima, ne padamo u tamnuosamljenost, već doživljavamo nježni zagrljaj i pri-

hvaćenost. Na svojemu cilju nećemo biti u nekomenejasnom lebdećem stanju, kako može sugerirati barokni način prikazivanja, već u zagrljaju Boga ko-

ji je čovjeku došao pomoći u njegovim lutanjima.Pa ipak, valja biti oprezan da se i ta svetkovinane pretvori u moguće predbacivanje koje se čestoupućuje kršćanstvu, kako je naša vjera zapravo tek bespomoćna utjeha onostranoga; kako je to prije- vara za one koji si u životu ne mogu pomoći. Sta-ri nisu zatvorili okvir slike u onostranost. U taj suokvir stali ljudi koji su upućivali na Isusa i Mariju,a Marija svoju proslavu nije pridržala za sebe, veći ona sama pokazuje na Isusa. Onaj tko dopusti da

ga Bog prihvati i zagrli, onaj tko moleći razmatra tuistinu vjere, u sebi doživljava isto što i Marija. I tkoto može reći da nam takvi trenutci u nepostojano-sti svijeta ne trebaju? Jer ovo nije zatvoreno slavljeu sebe, već je komadić Uskrsa u Marijinu liku. Onajtko ne može poštivati ni častiti nešto što je od nje-ga veće i što ga uvijek nadilazi, ne može shvatiti da-našnje slavlje. Ali onaj tko nekomu – pun udivlje-nosti – može reći: »Kako je lijepo što postojiš«, tajposjeduje ključ za čitanje današnjega otajstva.

Ovo evanđelje opet iznosi na vidjelo srž kr-šćanstva: ono je susret u kojemu od radosti tre-peri, zaigra novi život. A susresti vječnost ne značipasivno čekati nešto što će doći poslije, što će bititamo gore, već otkriti da treba nešto učiniti tu do-lje, da postoji kršćanski način življenja tjelesnostiu perspektivi neba.

Ivan Šaško

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 56,1.6-7

Sinove tuđinske ću dovesti na svoju svetu goru!Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin:»Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spasi objaviti se moja pravednost.A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodinada mu služe i da ljube ime Gospodnjei da mu budu službenici,sve koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju jei postojani su u savezu mojem,njih ću dovesti na svoju svetu gorui razveseliti u svojem domu molitve.Njihove žrtve paljenice i klanicebit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitveza sve narode.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 67,2-3.5-6.8Otpjev:Nek te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave.Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,obasjao nas licem svojim,da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi jer sudiš pucima pravedno

i narode vodiš na zemlji.Neka te slave narodi, Bože,svi narodi neka te slave!Bog nas blagoslovio, Bog naš!Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje Rim 11,13-15.29-32 Neopozivi su dari i poziv Božji Izraelu.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Vama, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 217 Bože, tvoj smo svet narod

ili : gl. prilog ŽV 7/2006.Otpjevni ps.: Neka te slave narodi (str. 38) Prinosna: 232 Gospode primi Pričesna: 154 Žeđa duša moja Završetak: 606 Majko Božja, sveta Marijo

Dvadeseta nedjelja kroz godinu 17. kolovoza 2008.


Pogledaj, štite naš, Bože,pogledaj lice Pomazanika svoga!Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih.

Zborna molitvaBože, onima koji te ljube pripravio sinevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravuljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo tepostignemo tvoja obećanja, koja nadilazesvaku želju. Po Gospodinu.

Darovna molitvaPrimi, Gospodine, ove prinose kojima seostvaruje tajanstvena razmjena naših i tvojihdarova. Mi tebi donosimo što si nam dao,a ti nam u svom daru podaj sama sebe,po Kristu, Gospodinu našemu.


U Gospodina je milosrđei obilno je u njega otkupljenje.

Popričesna molitvaGospodine, ovom pričešću dao si namdioništvo u svome Sinu Isusu Kristu.Molimo te, da nas sveta otajstvapreobraze na njegovu slikute se pridružimo njegovoj proslavi u nebu,po Kristu, Gospodinu našemu.

D V A D E S E T A

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog nas je u Kristu nas poučio kakovalja ustrajno i ponizno moliti za dar spasenje.Vjerni Kristovoj riječi, uputimo svoje molitvenebeskom Ocu, zajedno proseći:Smiluj nam se, Gospodine! 1. Za tvoju Crkvu: da bude zajednica svih ljudi

i naroda, ujedinjenih ispovijedanjem iste vjere,molimo te.

2. Za sve kršćane: da slijede Kristov put te jedniu drugima prepoznaju braću i sestre, molimo te.

3. Za svijet razdijeljen mnogim podjelama:

tvoj dar spasenja neka bude snaga pomirenjai istinskoga zajedništva među svima, molimo te.4. Za sve koji su odbačeni zbog svoga siromaštva,

zbog vjere ili nacionalne pripadnosti: daruj imradost života i ne dopusti da u njima usahnenada u pobjedu Istine, molimo te.

5. Za ovu okupljenu zajednicu: daruj namduh iskrene molitve kako bi molitvabila hrana našoj vjeri, molimo te.

Svemogući Bože, s vjerom se utječemotvojoj dobroti. Primi naše molitve i okrijepi nasda se s predanjem zauzimamo za ovošto te molimo, po Kristu Gospodinu našemu.

proslavljam ne bih li na ljubomor izazvaonjih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.

Jer ako je njihovo odbačenje izmirenjesvijeta, što li će biti njihovo prihvaćanjeako ne oživljenje od mrtvih?Ta neopozivi su dari i poziv Božji!Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušniBogu, a sada po njihovoj neposlušnostizadobiste milosrđe, tako i oni sadapo milosrđu vama iskazanupostadoše neposlušni da i oni sadazadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvoriou neposlušnost da se svima smiluje.Riječ Gospodnja.


Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvui liječio svaku nemoć u narodu.


O ženo, velika je vjera tvoja!

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme:Ode Isus i povuče se u krajeve tirskei sidonske. I gle: žena neka,Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući:»Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!Kći mi je teško opsjednuta!«Ali on joj ne uzvrati ni riječi.Pristupe mu na to učenici te ga moljahu:»Udovolji joj jer viče za nama.«

On odgovori:»Poslan sam samo k izgubljenim ovcamadoma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni muse ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!«On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djecii baciti ga psićima.«A ona će: »Da, Gospodine!Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stolanjihovih gospodara!« Tada joj Isus reče:»O ženo! Velika je vjera tvoja!Neka ti bude kako želiš.«I ozdravi joj kći toga časa.Riječ Gospodnja.

D V A DE S E T A

e d j e l j a

Žena Kanaanka iziđe pred Isusa s molbom: »Gospodine, smiluj mi se!«(Paul Regny, 1955.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

Neposluh Bog liječi smilovanjem uz:Rim 11,13-15.29-32

eODJECI Apostol Pavao obraća se »poganima« (Rim 11,13), misleći pri tom nakršćane koji su podrijetlom iz poganstva i nisu židovskoga roda. Nji-ma se obraća kao Židov i kao »apostol pogana« (11,13) kakvim ga jepotvrdila Crkva (Gal 2,9-10), a njegovo je djelovanje, osim željom zaspasenjem svih ljudi, motivirano i željom da »na ljubomoru« izazovesvoje sunarodnjake, pa tako spasi i neke od njih. »Odbačenje« Žido-va, odnosno njihovo neprihvaćanje vjere, dovelo je do toga da se vje-ra počne širiti cijelim svijetom. Tako je njihovo odbačenje dovelo do»pomirenja svijeta«. Sukladno tome, i njihovo prihvaćanje vjere moradovesti do velika ploda: »oživljenja od mrtvih« (Rim 11,15). U svemutome očituje Božja milost (11,32) koju on iskazuje nad svim ljudima inarodima (11,30-31).

Darko Tepert

Zalogaji koji se blaguju za stolomi mrvice koje padaju pod stoldolaze od istoga kruha. Isti Kruh

združuje sve ljude i posjeda ih zastol. Krist je došao da svi pristupestolu i Kruhu života. (A. C.)

D V A DE S E T A

e d j e l j a

ŽenaČini se bitnim istaknuti da je u događaju opisa-nom u evanđelju riječ o ženi. Dok su za Židove

savez s Bogom i prenošenje vjere bili rezervira-ni za muškarce, Isus hvali ženinu vjeru. Ovo je jedini put u evanđelju da kaže za nekoga da imaveliku vjeru. Novost je to koju donosi evanđeljeu odnosu na položaj žene u onodobnoj kulturi.U Crkvi je žena uvijek imala posebno mjesto, nočini se da se ono s vremenom izgubilo. Kršćan-stvo je zasigurno pridonijelo da žena ne ostanemeđu onimamalenima nego da zauzme svojemjesto u društvu, ali je izgleda pri tome izgubila

privilegirano mjesto u Crkvi.Opisom ovoga susreta evanđelist Matej na-stavlja pouku o čistome i nečistome, pouku koja je započela prigovorom farizeja zašto Isuso- vi učenici ne prakticiraju obredna pranja, što jetakođer jedan od znakova razlikovanja Židova ipogana. Isus je i tu naglasio da je bitno ono što je u čovjeku, a ne vanjština. Koliko ta vanjštinamože biti opterećujuća vidi se i iz činjenice dase Isus povlači u krajeve tirske i sidonske. Riječ

»povući se« uglavnom je vezana uz molitvu, ti-šinu i razmatranje. Isus za svoje povlačenja odabire mjesta koja za biblijskoga čovjeka nisu bilaznak svetosti i pravovjerja, nego prije svega znak bezboštva, prostitucije i prihvaćanja poganskihkultova. Povlačenjem u takve krajeve Isus ne sa-mo da želi pronaći »izgubljene ovce doma Izrae-

lova«, nego i pokazati da nema mjesta na svijetukoje bi bilo nedostojno Boga. Gdje god je čovjek,ondje treba objaviti i Boga, bez obzira na sve ra-

zličitosti među ljudima. Uvijek postoji ono štoim je zajedničko, a to je da su ljudi -djeca Bož- ja. Isus i žena Kanaanka nemaju ništa drugo za- jedničko osim ljudskosti.

PoticajSusret s Riječju Božjom, koju je Crkva izabralaza današnju nedjelju, trebao bi nas potaknuti dase i sami opredijelimo biti na stranimalenih svijeta, odlučnodržeći pravo i čineći pravdu. To je

način da preko nas slabih Bog učini velika djela.Kristova nas riječ ohrabruje na izlazak iz raznihregionalnih, nacionalnih, misaonih, ideoloških,religijskih i svih drugih ‘okvira’ kako bismo spo-znali plodnost susreta s drugima. Nerijetko ćeupravo njihova vjera, energija i polet biti na-ša životna snaga. Pri tome budimo postojani usvojoj vjeri, ali bez lažne sigurnosti da ne mo-žemo pogriješiti, kao ni da samo svojim djelimamožemo postići spasenje. Ne prezirimo druge i

drukčije, ali niti skrivajmo ono što jesmo da bi-smo im se svidjeli. Kao što teško prihvaćamo dapostoje drukčiji, jednako tako hoteći im se pri- bližiti često niječemo sebe i skrivamo svoj praviidentitet. Budimo ponosni na ono što jesmo, aline budimo isključivi!

Slavko Slišković

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu 24. kolovoza 2008.


Prigni uho svoje, Gospodine i usliši me,spasi slugu svoga koji se uzda u te!Smiluj mi se, Gospode, jer povazdan vapijem k tebi.Zborna molitva

Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće

i za istim teže. Daj narodu svome da ljubišto ti zapovijedaš i želi što ti obećavašte u nestalnosti zemaljskog životaonamo smjera naše srce gdje su prave radosti.Po Gospodinu.Darovna molitva

Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sinastekao si novi narod.Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir,


Ps 104,13-15 Zemlja se nasićuje plodom ruku tvojih,Gospodine, da izvede kruh iz zemljei vino što razvedruje srce čovječje.Popričesna molitva

Gospodine, izliječi nas potpuno svojimmilosnim djelovanjem. Stvori nam novo srceda uvijek činimo što je tebi milo,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 211 Isus Krist je slika Božja ili : gl. prilog ŽV 6/2007.Otpjevni ps.: Gospodine, vječna je ljubav tvoja (gl. prilog ŽV 8/2005.) Prinosna: 230 Darove prinesite Pričesna: 247 Uzmite, jedite Završetak: 841-842 Ti moj si Bog


Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove.Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin Šibni,upravitelju dvora:»Lišit ću te tvoje službei otjerati s tvog mjesta;i u onaj dan pozvat ću svoga sluguElijakima, sina Hilkijina.Obući ću mu tvoju haljinu,tvojim ću ga pojasom opasati,tvoju ću mu vlast predati u rukete će biti otac žiteljima jeruzalemskimi kući Judinoj.Metnut ću mu na plećaključ od kuće Davidove:kad otvori, nitko neće zatvoriti,kad zatvori, nitko neće otvoriti.Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu;i postat će prijesto slave domu oca svo-

jega.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 138,1-3.6.8bc

Otpjev:Gospodine, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti! Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta.Pred licem anđelā pjevam tebi,bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojemza tvoju dobrotu i vjernost,Kad sam te zazvao, uslišio si me,dušu si moju pokrijepio.

Zaista, uzvišen je Gospodin,ali gleda na ponizna,a oholicu izdaleka poznaje.Gospodine, vječna je ljubav tvoja:djelo ruku svojih ne zapusti!Objava riječi tvojih prosvjetljuje,bezazlene urazumljuje.

D V A D E S E T I P R V A n e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

D V A D E S E T I P R V A

Onaj koji ljubi, a u odnosu muškarca ižene češće je to žena, od vremena do vremena postavlja sljedeća pitanja

ljubljenomu: Voliš li me? Zašto me voliš? Je-si li sretan što me voliš? Premda takva pita-nja ljubljenomu mogu biti opterećujuća i po-kazatelj nevjere i ljubomore onoga koji ljubi,što je također slučaj među smrtnicima, ipako njima ovisi ljubav. Kada bi onaj koji ljubiprestao postavljati takva i slična pitanja, ljubav bi se počela gasiti i na koncu bi nestala bez traga. Tako ta pitanja drže ljubav u živo-tu, pokazuju da onaj koji ljubi nije indiferen-tan spram ljubljenoga. Ta su pitanja izričajda ljubav ne želi puki automatizam i površ-nu naviku, ljubav traži trajno pristajanje, slobodno suočavanje, strastveno upoznavanje iuvijek novo predanje ljubljenomu. Mogli bi-smo reći da ljubav među smrtnicima zahti-

jeva sljedeće pravilo: Pitaj i ljubi! (pitajućaljubav) – ljubljen si ako si upitan (upitnostljubavi).

Pitanje i upitnost ljubaviPromotrimo li Kristovo ophođenje s njegovim apostolima i ostalim učenicima, možemoprimijetiti kako im on često postavlja pitanja.Gotovo bismo se usudili reći da Isus time po-kazuje svoju ‘žensku’ dimenziju. No, ne radise tu o ženskoj dimenziji, nego prvenstveno oljubavi. Budući da ljubi, Krist propituje svojeučenike. I današnji evanđeoski odlomak svje-doči o toj pitajućoj ljubavi: »’Što govore lju-di, tko je Sin Čovječji?’ Oni rekoše: ‘Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.’ Kaže im: ‘A vi,što vi kažete, tko sam ja?’« Bog propituje čo- vjeka u ljubavi, čime se očituje da je čovjekupitan (u dvostrukom smislu riječi) pred Bo-gom samo kao onaj koji ljubi ili ne ljubi. Vi-djeli smo kako ovozemaljska ljubav počinje

Upitnost i odgovor ljubavi

blijedjeti zbog gubitka pitanja ljubavi i upi-tanosti ljubavlju. Vjera u Boga, ljubav pre-ma Bogu također može rasti i sazrijevati je-dino ako dopustimo Bogu da nam postavljapitanja, ako nam je ljubav ‘upitna’ pred Bo-gom. Isto tako, premda to današnje evanđeljene tematizira, važno je i Bogu postavljati pita-nja poput svih starozavjetnih proroka i veli-kih osoba, Kristovih učenika, naposljetku po-put samoga Krista i njegova pitanja na križu.Dokle god Bogu postavljamo pitanja, sigurnismo da smo u odnosu s njim, da ljubav premanjemu nije nestala.

Odgovor ljubaviPetrov odgovor na Kristovo pitanje također je izričaj ljubavi, istinske ljubavi prema Bo-

Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga,pa što god svežeš na zemlji bit će svezano na nebesima…

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

Sve je od njega, po njemu i za njega! uz: Rim 11,33-36ODJECI ePavao hvali »dubinu bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega«(Rim 11,33). Bogatstvo o kojem je riječ »bogatstvo je dobrote, str-pljivosti i velikodušnosti« Božje, koje dovodi do obraćenja (2,4). To je»bogatstvo slave« Božje (9,23), koje je on darovao ljudima »u KristuIsusu« (Fil 4,19). Mudrost je pak »mudrost Božja« koja je sadržanau propovijedanju Krista raspetoga (1Kor 1,21-24). Mudrost je sâmKrist (1Kor 1,30). »Spoznanje Božje« jest »spoznanje slave Božje«,koje poput svjetlosti sjaji u tami, a ta je svjetlost opet Krist, proslav-ljeni Gospodin (2Kor 4,5-6). Tako je u središtu ovoga hvalospjevaGospodin Isus Krist. Ta je »dubina« od vijeka »skrivena u Bogu«, ali

je objavljena u kršćanskom naviještanju (Ef 3,9). Darko Tepert

Isus upućuje pitanje najbližima:»Što vi kažete tko sam ja?«Nevažno je što drugi misle. Moždasmo danas više zabrinuti onim štodrugi, u svome protivljenju, misleo Kristu. Snaga Kristove Crkvene zavisi o onima izvan, nego oonome što oni koji su u njoj vjerujui misle o Kristu. (C. A.)

D V A DE S E T I P R

V A

e d j e l j a

gu: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.«Kako smo mogli čuti, drugi su odgovori pro-glašavali Isusa velikim prorokom, ali nika-ko Mesijom-Kristom i samim Bogom, SinomBožjim. I danas je mnogim suvremenicimaIsus samo velika povijesna osoba. Mnogi sa-mo simpatiziraju njegovu riječ, njegov nauk,ali ga ne mogu prihvatiti i nasljedovati kaoMesiju, kao Sina Božjega. Drugi opet izriči-to i javno vjeruju u njega, priznaju ga i Me-sijom i Bogom, ali su u središtu njihove vjereuvijek neki drugi motivi i interesi: političkai društvena moć; Boga shvaćamo kao ‘pado- bran’ na koji uopće ne mislimo i koji nam nine treba osim u nevolji (C. S. Lewis); Bog kao‘ispušni ventil’ za naše svagdanje napetosti ifrustracije itd.

Dobro znamo da su i sami Kristovi učeni-ci, pa i sam Petar nakon svoje ispovijesti, natakav, pogrješan način shvaćali Isusa. I njima je trebalo vremena, bili su potrebiti obraće-nja da u njima zaživi Petrova ispovijest. Rekli

smo da je Petrov odgovor izričaj ljubavi pre-ma Kristu. Taj je odgovor odgovor ljubavi, jerse u njemu prianja uz Krista onakvog kakvim

se on objavio, a ne kakvim bismo mi željelida on to bude. Ljubav uvijek prihvaća dru-gotnost drugoga i u svojemu žaru suobličujeosobe u jedan plamen ljubavi. U tom plame-nu ljubavi biti jedno i biti različit nisu suprot-ni, već zajedno gore neodvojivo i nepomije-šano. Petrova nas ispovijest tako upozoravada Isusu Kristu istinski pristupamo samo ako vjerujemo u njega kao u Mesiju i Sina Božje-ga, ako ga ljubimo onakvim kakvim se objavio, ako ga ljubimo zbog njega samoga.

Budući da taj odgovor proizlazi iz ljubavi i temelji se na Božjoj ljubavi, ništa, pa ni»vrata paklena«, ne mogu ga nadvladati: »Tisi Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Cr-kvu svoju i vrata paklena neće je nadvlada-ti.« Taj odgovor ljubavi također čini Crkvu.Crkva jest Crkva, u Crkvu se ulazi i ostaje sa-mo po toj ispovijesti. Sve ostalo u Crkvi služii treba služiti Petrovoj i našoj ispovijesti ljubavi u Isusa kao Krista i Sina Božjega. I mizajedno s Petrom dopustimo da nas Bog pi-

ta u ljubavi i odgovorimo mu u ljubavi: »Ti siKrist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Ivica Raguž

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Jr 20,7-9 Riječ mi Gospodnja postade na ruglo.

Čitanje Knjige proroka JeremijeTi me, Gospodine, zavede,dadoh se zavesti,nadjačao si me i svladao me.A sada sam svima na podsmijehiz dana u dan, svatko me ismijava.Jer kad god progovorim, moram vikati,naviještati moram: »Nasilje! Propast!«Doista, riječ mi Gospodnjapostade na rugloi podsmijeh povazdan.I rekoh u sebi:neću više na nj mislitiniti ću govoriti u njegovo ime.Al tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj,zapretan u kostima mojim:uzalud se trudih da izdržim,ne mogoh više.Riječ Gospodnja.


Otpjev:Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj! O Bože, ti si Bog moj:gorljivo tebe tražim;tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U svetištu sam tebe motriogledajuć ti moć i slavu.Ljubav je tvoja bolja od života,moje će te usne slaviti.

Tako ću te slavit za života,u tvoje ću ime ruke dizati.Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,hvalit ću te kliktavim ustima.

Ti postade meni pomoć,kličem u sjeni krila tvojih.Duša se moja k tebi privija,desnica me tvoja drži.


Smiluj mi se, Gospodine, jer povazdan vapijem k tebi.Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.Zborna molitva

Silni Bože, što god je dobro, od tebe je.

Usadi nam u srce ljubav prema tebi,umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobroi budnim okom čuvaj što si odgojio.Po Gospodinu.Darovna molitva

Gospodine, nek nam ova žrtvauvijek donosi blagoslov.Što nam vanjski znakovi kažu,nek ostvari snaga tvoga Duha,


Ps 31,20O kako je velika, Gospode, tvoja dobrota,koju čuvaš za one koji te se boje.Popričesna molitva

Gospodine, blagovali smo kruh s nebeskog stola.Molimo te, po ovoj gozbi ljubavipotakni nam srceda ti služimo u svojoj braći,po Kristu, Gospodinu našemu.


Ulazna: 83 Smiluj mi se, GospodeOtpjevni ps.: 106 Tebe žeđa (ili 107) Prinosna: 325 Evo, Bože

Pričesna: 188 Na Isusov se spomen Završetak: 260 O da bude

Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu 31. kolovoza 2008.

D V A D E S E T I D R U G A n e

d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

Molitva vjernikaSvemogućemu Ocu, koji je poslao svoga Sinada nam bude predvodnik na putu spasenja,uputimo svoje vapaje, moleći za dar oduševljenjau življenju vjere:

1. Za Crkvu koja hodočasti ovome zemljom premanebeskoj domovini: vodi je svojim Duhomda zbog teškoća i otporā svijeta nikad neposustane u svjedočenju evanđelja, molimo te.

2. Za sve koji se priznaju Kristovim vjernicima:rasvijetli ih mudrošću Kristova križa teuzmognu prihvatiti svoje životne križeve kaoput spasenja, molimo te.

3. Sve koji su zauzeti u skrbi za siromašne,stare i nemoćne: okrijepi ih nesebičnošćudarivanja i radošću služenja, molimo te.

4. Za sve koji se nakon danā odmora vraćajusvojim redovitim obvezama: blagoslovi njihovnovi početak rada i zalaganja, molimo te.

5. Za nas ovdje sabrane: oslobodi nas od svanenavezanosti na dobra svijeta i pomozi nam daKristovu putu prepoznamo svoj put, molimo te.

Svemogući Bože, usliši nam molitve i pomozida nas iskušenje križa i trpljenja ne obeshrabri

na putu vjere. Daj nam vjerno ići za tvojimSinom te jednom zavrijedmo biti dionici tvojeslave. Po Kristu.


Prikažite svoja tijela za žrtvu živu.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaZaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim:prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu,Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego sepreobrazujte obnavljanjem svoje pametida mognete razabirati što je volja Božja,što li je dobro, Bogu milo, savršeno.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Ef 1,17-18

Otac Gospodina našega Isusa Kristaprosvijetlio nam oči srca da upoznamokoje li nade u pozivu našemu!

Evanđelje Mt 16,21-27 Hoće li tko za mnom,neka se odrekne samoga sebe.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenikekako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogopretrpi od starješina, glavara svećeničkihi pismoznanaca, da bude ubijeni treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranui poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine!Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus seokrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono!Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje,

nego što je ljudsko!«Tada Isus reče svojim učenicima:»Hoće li tko za mnom, neka se odreknesamoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ideza mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubitće ga, a tko izgubi život svoj poradi mene,naći će ga. Tà što će koristiti čovjeku ako savsvijet stekne, a životu svojemu naudi?Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svogas anđelima svojim i tada će naplatiti svakomupo djelima njegovim.«Riječ Gospodnja.

D V A D

E S E T I DR

U GA

Hoće li tko za mnom, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.(Šime Vulas, Franjevačka crkva, Tuzla)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

D V A D E S E T I D R U G A n e

d j e l j a

K ršćanin današnjice. Je li bolji ili lošiji odkršćanina iz nekoga drugog povijesnograzdoblja? Teško je odgovoriti na to pi-

tanje kao što je veoma teško uspoređivati povijesna razdoblja. Ovo se drugo čak čini i lakšim.Premda često kažemo kako je u neka druga,‘stara, dobra’ vremena bilo bolje, pokazuje seda, uza sve poteškoće, nikada nije bilo bolje ne-go je danas. Ali kako ocijeniti kad su kršćani bi-li bolji ili uopće tko je bolji kršćanin? Današnja

nam čitanja nude mogućnost da o tome razmi-šljamo i da u svjetlu Božje Riječi vidimo kakvismo kršćani.

Između oduševljenja i razočaranjaPrvo na što nas današnja čitanja pozivaju jestžar. Kršćanin je čovjek koji u sebi nosi odušev-ljenje. Tako je s prorokom Jeremijom iz prvogačitanja, a tako je i s apostolom Petromiz evanđeoskoga odlomka. Obo-

jica su bili oduševljeni Božjimpozivom. Jeremiji Božje riječi»ushitiše i obradovaše srce«( Jer 15,16). I Petar je u svomoduševljenju spreman sveučiniti za Krista. Jesmo li mioduševljeni kršćani? Ili smozarobljeni u ono što se danasnameće kao životni stil: pro-sječnost, bezvoljnost, nepre-

poznatljivost? Tko nije odu-ševljen Kristom ne moženikoga oduševiti za Krista.

Jeremijino i Petrovo is-kustvo pokazuju nam dase oduševljenje često mo-že pretvoriti u razočaranje,u mnoštvo pitanja i sumnji,u iskustvo gorčine, napušte-nosti i patnje. Jeremiju pra-

ti podsmijeh ljudi. Odušev-ljenje za Boga postade muna ruglo. U trenutcima ta-

Oduševljenje vjere

kvoga iskustva najradije bismo sve napustili, iliučinili još gore: pretvorili se u neprepoznatlji- ve kršćane, u one koji nikoga ne smetaju i kojenitko ne smeta. Bilo bi to kršćanstvo pretvore-no u ures vlastite, obiteljske ili nacionalne život-ne povijest, ali ne kršćanstvo koje uznemiruje,koje provocira, koje nije suobličeno logici ovogasvijeta i koje se ne pretvara u svjetovnu, politič-ku i konzumističku religiju. Toj je logici podle-gao Petar. Petar se opire i suprotstavlja Kristovu

putu na kojem stoje križ i trpljenje. Čak odvra-ća Isusa od takvoga puta. Nije mu zamjeriti. I mi bismo reagirali poput njega. Zar da naš ljubljeniučitelj, koga želimo hvaliti i častiti, koji nam treba osigurati utjecaj i moć, postane izvrgnut sra-moti križa?I upravo se tu otkriva srž onoga što nazivamo

biti kršćanin. Smisao ovogabiti kršća-nin mjeri se odnosom prema ‘skan-

dalu’ križa. Ono što ne izdržava

provjeru križa nije kršćansko ne-go sotonsko.Kad se logika križa pretvara usablazan i sotonsko? Onda kadoduševljenje pretvorimo ne unasljedovanje, nego u stav-ljanje vlastitoga oduševljenjaispred Krista. To je učinio Pe-tar. Razmišljao je logikomočuvanja vlastitoga odušev-

ljenja i ideja koje je imao oKristu, a nije Kristovim du-hom ispunjavao prostore vlastitoga oduševljenja. Pe-tar je, kao i svi mi, poku-šao izbjeći razočaranje isukob. Želio je svoje odu-ševljenje uskladiti s onimšto je druge oduševljavaloi tako ostvariti moć. Kri-

vo je shvatio Isusove rije-či o njemu kao stijeni jer je zaboravio da je jedino

Križ utkan u svagdašnjost.(Ljubo de Karina)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

Duhovno bogoslužje uz: Rim 12,1-2ODJECI eO duhovnom bogoslužju čitamo uRim 12,1, slično i u1Pt 2,5: »pase kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećen-stvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu«, teu Heb 13,15-16: »Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvuhvalbenu , to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. Do-brotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mileBogu!« Svi smo pozvani prinositi »žrtve duhovne, ugodne Bogupo Isusu Kristu«, neprestano »Bogu žrtvu hvalbenu« i ne zaboravitidobrotvornost i zajedništvo »jer takve su žrtve mile Bogu«. Valjaprikazati same sebe »za žrtvu živu, svetu, Bogu milu« i tako izvršitikršćansko egzistencijalno bogoslužje koje se sastoji u preoblikova-nju cijeloga života poljubavi Božjoj. Ime za tu ljubav jecaritas.

Mario Cifrak

Život vjere je borba izmeđudviju ljubavi: potpune ljubavi prema Bogu do mjere da se»izgubi sebe« i ljubavi premasebi do mjere da se »izgubiBoga«.

sv. Augustin

D V A D

E S E T I DR

U GA

n e d j e l j a

mjerilo i temelj na kojem stijena počiva sam Krist.Učenikovo je poslanje da služi Kristu, a ne da munaređuje i nameće svoje stavove i razmišljanja.

Kršćansko oduševljenje ne mjeri se stogasamo ispovijedanjem vjere, kao što je to Petaručinio u evanđelju koje smo čuli prošle nedje-lje. Ako se vjeru ispovijeda bez nasljedovanjaKristove logike života, to se ispovijedanje pre-tvara u suprotnost, u sotonsko. Praksa, životnonasljedovanje, pokazuje se kao mjerilo vrijed-nosti ispovijedanja vjere.

Gubitak kao dobitak

Slijedeći ovu misao postaje nam jasnim kako jepravo kršćansko oduševljenje vođeno logikomkriža, logikom koja nadilazi shvaćanje životakao posjedovanja i moći. Oduševljenje vođenologikom križa osposobljuje nas da život shva-timo i prihvatimo kao dar i milost, u čemu je jedino pravo oduševljenje. Samo tako možemorazumjeti Kristove riječi ogubitku života kaopreduvjetu za pravi odnos sa sobom i Bogom.

Tko svoj život stavi u Kristove ruke, tko ga

pretvori u logiku nasljedovanja, a ne nameta-nja vlastitih stavova i volje za moći, taj zna da

u vlastitoj nutrini ne otkriva samo odjek svojih želja i traženja, ni beskrajnu prazninu, negoKrista koji poziva i nudi život. Zato je i danas,

premda i kroz razočaranja nakon početnogaoduševljenja, potrebno shvatiti da logika ljubavi znači otkrivanje središta ne u samome sebi,nego u drugome i apsolutno Drugome. Taj Ap-solutno Drugi, Krist, omogućava mi da uvijekiznova u sebi obnavljam početno oduševljenje ida prihvatim logiku križa. To nam oduševljenjekroz razočaranja, a ne kroz ono što posjeduje-mo i kroz moć koju imamo, pokazuje što je pravi dobitak, a što gubitak u životu.

Stoga, uzeti svoj križ ne znači prvenstve-no i jedino patiti, premda onaj tko ljubi i tko sedaruje uvijek iznova prolazi kroz patnju. Uzetisvoj križ znači priznati daamor sui , ljubav pre-ma sebi samome nije jedino i pravo mjerilo ljubavi. Znači prihvatiti logiku ‘napuštanja sebe’kako bismo sebe otkrili. Napuštajući sebe ne-ćemo se naći u praznom prostoru, nego ćemo– oslobođeni lažnih navezanosti, koje nam ži- vot čine nepodnošljivim – susresti Krista. On

je smisao križa i života. Stoga traži naše odu-ševljenje i naš žar. Željko Tanjić

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

SYMbolon

Dana 28. lipnja 2008., u bazilici svetogaPavla izvan zidina u Rimu, svečanom li-turgijom Večernje otvorena je Pavlova

godina, proglašena u prigodi 2000. obljetnice Apostolova rođenja. Lik apostola Pavla lako jeiščitavati iz njegova bogatoga opusa, iz njegovihposlanica. Zacijelo će kroz započetu Pavlovu go-dinu biti različitih prigodā u kojima ćemo moćiiznova otkrivati blago zapisano u tim poslanica-ma i razmatrati Apostolov odnos prema Kristu,

Crkvi, narodu, vlasti, bogatstvu, siromašnima,robovima… U ovim ćemo recima pokušati liksvetoga Pavla prepoznati u govoru kršćanskeumjetnosti, u ikonografiji koja je pismom bojānastojala predstaviti Apostola naroda i njegovu poruku. Ikonografija će nam pomoći otkritiono što u čitanju Pisama katkada ostane skrive-no ‘između redaka’.

Ikonografski prikaz apostola Pavla u kršćan-skoj umjetnosti nije navezan na opis njegova

izgleda. Štoviše, ikonografski opis svjesno odstu-pa od opisa kojeg je predaja nastojala vjerno ču- vati. Premda u predaji, oslonjenoj prije svega nalatinsko značenje njegova imena ( paulus, ma-len, neznatan) te na kratke biografske pojedino-sti prisutne u njegovim poslanicama i u Djelimaapostolskim, Pavao biva predstavljen kao čovjeknižega rasta, bez vlasi na glavi, pogrbljen pod te-retom bolesti, ikonografija se ne ustručava pred-staviti ga kao neustrašivoga giganta, orijaša.

U ikonografskome nizu apostola, pa i ondakad umjetnik nije imao nakanu uz svaki lik ve-zati pripadni atribut, Pavlov je lik lako razlučiti.Najčešće ga se prikazuje s knjigom ili svitkom uruci, čime se oslikava njegovo propovijedanje iapostolska briga, trajno zabilježena u Poslanica-ma koje je darovao Crkvama u kojima je propovijedao evanđelje. U srednjemu vijeku katkadaga se prikazuje s užem i tkalačkim priborom či-me se podsjeća na njegovo prvo zanimanje (tka-

lac šatorskih krila), ili pak s košarom koja mu je poslužila za bijeg iz Damaska pred kraljvesimnamjesnikom koji ga htjede uhititi (»kroz pro-

Ikonografski prikazi svetoga Pavla

zor me spustiše u košari preko zida te umakohnjegovim rukama«,2Kor 11,33).

Ipak najčešći i najprepoznatljiviji Pavlovsimbol jest mač. Prvi takav prikaz Apostola na-lazimo na jednoj freski iz katakomba u Grotta-ferrati te na jednoj uljanici iz VI. stoljeća. Nakon

XIII. stoljeća mač će postatisignum distincti-vumza prepoznavanje apostola Pavla u kršćan-skoj umjetnosti, kao što će prikaz ključeva re-

Apostoli Petar i Pavao(Masaccio, oko 1482.)

I K O N O

G R A F I J A a p o s t o l a

P a v l a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

dovito označavati lik apostola Petra. Pavlov jemač redovito isukan, izvan korica, čime se osli-kava Pavlovu spremnost i revnost u propovije-

danju evanđelja. Moguće je uz Apostolov lik su-sresti i dva mača. Tu je zanimljivost mogućetumačiti kao ikonografsku poredbu svetoga Pa- vla s apostolom Petrom kojemu u ikonografijiKrist predajedva ključa (»Tebi ću dati ključevekraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na ze-mlji, bit će svezano na nebesima; a što god odri- ješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima«, Mt 16,19). No jednako je vjerodostojna i pove-znica dvaju mačeva s Pavlovim životom: jedan

označava njegovu britkost u naviještanju Riječi iopominjaju kršćana na autentičan život po evan-đelju, dok drugi predstavlja njegovu mučeničkusmrt pod oštricom mača.

Zanimljivo je također zamijetiti da ikonogra-fija često prikazuje Petra i Pavla zajedno s Kri-stom, pa i pod križem, premda je znano da se Pa- vao nije nikada susreo s Isusom. Predaja ga je,naime, zbog njegove velebne uloge u širenju kr-šćanstva, veoma rano pridružila zboru Isusovih

odabranih učenika (apostola). Stoga ne čudi daga susrećemo prikazana zajedno s Petrom pred vratima nebeskim prijestoljem gdje, kaoadvoca-tus, prima vjerne u vječnu Božju slavu. Nije ma-nje zanimljiva ni scena dvojice apostolau zagr-ljaju, čije se značenje razumijevalo u raznolikimtumačenjima: kao pomirbu apostolā u dvojbi okonačina primanja pogana u Crkvu; kao jedinstvoCrkve Istoka i Zapada. Na kršćanskome istoku još je znakovitija ikona s dvojicom apostola koji u

ruci drže lađu, redovitu jedrenjak, simbol Crkve.Događaji iz Pavlova života koji su ikonogra-fiji bili osobito zanimljivi jesu, prije svega, obra-ćenje na ulasku u Damask ( Dj 9,1-19), bijeg izDamaska ( Dj 9,23-25) te govor Atenjanima na Areopagu ( Dj 17,22-32). Osobito je ikonografski bogat prizor obraćenja pred vratima Damaska: božanska svjetlost koja s neba zahvaća Pavla,oborena s konja, stalni je ikonografski motiv.Svjetlo koje obuzima Pavla nosi trenutno oslje-

pljenje (»tri dana ništa nije vidio«, Dj 9,9) da bise »nakon tri dana«, po polaganju ruku Gospo-dinova učenika Ananije, napunio Duha Svetoga

i progledao ( Dj 9,17-18). Time je oslikano Pavlo- vo umiranje starome životu i njegovo buđenje(»nakon tri dana«) na novi život u Kristu. U istumisao ucjepljuje se i motiv konja. Konj je u anti-knoj kulturi i umjetnosti simbol moći. Prizorom

Pavla koji biva oboren s konja oslikava se ruše-nje i svladavanje njegove moći koju je pokazivao protiveći se kršćanima i Kristovu evanđelju.Pavao je lišen moći. Moć je od njega pobjegla.Ostao jena zemlji , lišen svega. Obrat se prika-zuje i u susretu s do tada nepoznatim Kristovimučenikom Ananijom: pisac Djela apostolskih bi-lježi da se Pavao zaputio u Damask »sveudilj za-dahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicimaGospodnjim« (9,1) da bi nakon čudesnoga do-

gađaja progledao upravo po molitvi i polaganjuruku jednoga od Gospodinovih učenika.Ikonografima je zanimljiv i motivtraditio

legis,u kojemu Krist predaje svoj nauk aposto-lima, a Pavao otvorenom rukom iskazuje svojuspremnost za prihvaćanje Radosne vijesti. Nakraju vrijedno je spomenuti i natpis u grobnojkripti (confessio) apostola Pavla (bazilika sve-ztoga Pavla izvan zidina u Rimu): »Meni je ži- vjeti Krist, a umrijeti dobitak« ( Fil 1,21). Apo-

stolove vlastite riječi sažele su dugu pripovijestnjegova života. Ante Crnčević

Krist predaje nauk apostolima (traditio legis),(crkva sv. Lovre, Milano, IV. st.)

I K ON

O G

R A F I J A p o s t ol a P a v l a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Neka te slaveOtpjevni psalam za 20. nedjelju kroz godinu

p r i l o g

G L A Z B E N I

Stipica Grgat

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

pr i l o g

GL A Z B E NI

Zdesna ti je kraljicaOtpjevni psalam za svetkovinu Uznesenja bl. Dj. Marije

Stipica Grgat

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Naslovi i uvodi u misna čitanja

Vršeći službu čitača u svojoj župnoj zajedniciu dvojbi sam treba li čitač čitati i »naslove«koji u lekcionaru prethode samim čitanjima. Do sada sam dobivao različite odgovore pato pitanje iznosim pred vas. Također me zani-ma je li ispravno prije svakoga čitanja u slav-lje umetnuti kratko tumačenje, što je u nekim zajednicama već postalo običajem.

Darko P.

Sastavljanje novoga Reda misnih čitanja kaoi odabir čitanja predviđenih za druga litur-gijska slavlja bili su u pokoncilskoj obno-

vi vođeni poglavito pastoralnim ciljem, dakle na-stojanjem da se ispuni želja Drugoga vatikanskogsabora za »obilnijim, raznovrsnijim i prikladni- jim čitanjem Svetoga pisma« ( SC 35). Ta je željaostvarena znatno bogatijim izborom biblijskih od-lomaka za liturgijska slavlja. U želji da Božja ri- ječ u liturgiji zadobije pripadno joj sakramentalno

značenje te bude doživljena kao oblik uprisutnje-nja Krista po riječi koja se naviješta (usp. SC 7), či-tačima i drugim služiteljima Riječi, ponuđeno je i»pastoralno pomagalo« koje će im pomoći jasnije razumjeti značenje koje određeni biblijski od-lomak nosi u kontekstu liturgijskoga slavlja. Topomagalo stoji u »naslovima« (tituli ) koji su u li-turgijskim knjigama pridruženi svakome svetopi-samskom čitanju.

Riječ je dakle o pomagalu koje će služiteljima

Riječi pomoći da na cjelovitiji način vrše svoju li-turgijsku službu. Ponuđeni naslovi, premda nerijetko uzeti iz dotičnoga svetopisamskoga odlom-ka, u obrednoj dinamici navještajane pripadajuobredu pa ih stoga ne treba čitati. Njihova je ulo-ga da budu pomoć čitačima u njihovoj pripravi zanavještaj Riječi, odnosno pomoć predsjedateljimaslavlja u pripravljanju homilije. Jednako tako ovitituli mogu otkriti misao vodilju i ključ razumijevanja teksta i svim vjernicima koji se nastoje pri-

praviti za slavlje čitajući unaprijed misna čitanja.Nije nevažno uočiti da su spomenuti naslovi pomno odabirani i sastavljani ne samo u odno-

su na pripadnu svetopisamsku perikopu, nego i u

odnosu na druga čitanja u dotičnome slavlju, osobito u odnosu na evanđelje. Tako je ponekad do-statno pročitati ‘naslove’ svih triju čitanja da bi seuvidjelo nutarnju poveznicu i ključnu misao vodi-lju, a poveznicu je naročito važno uočiti u odnosuprvoga čitanja i evanđelja.

Ova napomena o neobrednoj formi naslova biblijskih čitanja te o nečitanju tih naslova nije u su-protnosti s liturgijskom odredbom o tzv.uvodimau Liturgiju riječi. Predviđeno je, naime, da pred-

sjedatelj slavlja katkada vjernike uvede u liturgijuriječi prije negoli čitanja budu naviještena s ciljemda zajednicu potakne na stav vjere i slušanja ( Redmisnih čitanja, 42). Iz te odredbe izdvajamo ne-koliko važnih pojedinosti:a) predsjedateljev uvodu Liturgiju riječi ne može biti redovitost nego jepredviđen samo za posebne okolnosti, npr. kad sečini potrebnim ukazati na neku posebnu misao, važnu za razumijevanje konkretnoga slavlja ili pakkad je riječ o zajednici slavitelja s posebnim potrebama; b) liturgijska forma uvodā (introductio) teobjašnjenjā i napomenā (explicationes et admoni-tiones) uvijek se smješta u mjeru nužnoga ili prijeko potrebnoga, tj. ne smije prerasti u tumačenjeili meditiranje, pa stoga, ni uvod u misna čitanjane može biti oblikovan kao tumačenje nego samokao poziv na pozorno slušanje Riječi ili kao napo-mena za neku posebnu misao iz odlomka koji će senavijestiti; c) predviđen je jedan uvod na početkuLiturgije riječi, a ne uvod prije svakoga čitanja;d)

uvod u Liturgiju riječi, kad je potreban, ne pripadačitaču nego predsjedatelju koji pak tu zadaću mo-že povjeriti đakonu ili tumaču.

Ove napomene smjeraju k davanju prvenstvaobrednoj i otajstvenojdinamici Riječi , s ciljem dapopratni uvodi i tumačenja ne bi zasjenili živi go-vor Riječi. Navještaj Božje riječi u liturgiji ne može biti sveden na razinu razumijevanja teksta. Navje-štaj prvenstveno smjera k susretu s Gospodinomkoji se uprisutnjuje u naviještenoj riječi. Ponekad

će ‘mjesto’ susreta biti tek neznatna riječ, moždaček nebitna za cjelini odlomka i za ključnu porukudotičnoga slavlja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008











živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD





SWIFT: PBZGHR2X


iz naših izdanja:




V. Zagorac,Dođi kraljevstvo tvoje.

Molitva Crkve kroz njezinu povijest.116 str. 55 kn

N O VO ! N

O V O !

N O V O ! N

O V O !

1

1

1

1

I. Dugandžić,Jedan je vaš Učitelj.

Homiletska razmišljanjauz čitanja godine A.

298 str. 65 kn

8/15/2019 Živo vrelo 2008


Met ad magniscidunt diamcon ulluptat loreet volent atet at. Ut atem zzritwis do ecte magna amcortio et prat praesenim dolorer cilluptat, commy nimquipmodion exeros alis nim nissequi tem velesto odignim ad minci te vulla alitin uteugait accum venit iu

8/15/2019 Živo vrelo 2008


o d

7

. r u

j n a

d o

4 . l i s t o p a

d a

2 0 0 8

.

LITURGIJSKA ARHITEKTURA



UDK 282

ISSN 1331-21702008

8/15/2019 Živo vrelo 2008


u ovom broju:

urednikova riječ

Osnove liturgijske arhitekture

naša tema: liturgijska arhitektura

Tragom »mjesta« liturgijskoga događajaI. Žižić

Liturgijski prostor oblikovan liturgijomCrkve, A. Crnčević

Slike Crkve uRedu posvete crkve, I.

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: I. Raguž, S. Slišković, Ž. Tanjić, I. Šaško

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu

Rođenje blažene Djevice Marije

Uzvišenje svetoga Križa

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu

u duhu i istini

Glazbeni prilog: Otpjevni psalmi

trenutak

Gdje dijeliti pričest?

2

17

1

40

38

živo vre lo

Kad crkva gradi Crkvu…

Božji narod, koji se sabire na slavlje litur-gije, čvrsto je međusobno povezan i hi- jerarhijsku uređen. Stoga opće uređenjeliturgijskoga prostora mora biti takvo dana neki način daje sliku sabrane zajedni-ce, da omogućuje odgovarajući rasporedsviju i pogoduje ispravnome i dostojno-mu vršenju svake pojedine službe.Narav i ljepota liturgijskoga prostora, kaoi svih njegovih elemenata, treba da pro-miču pobožnost i očituju svetost slavlje-nih otajstava.

(usp. OURM 294)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K

O V A

i j e č


živo vrelo

Osnove liturgijske arhitekture

ati kršćanskoj liturgiji prikladan prostor slavljenja, iznimno je za-htjevna zadaća koja se stavlja pred kršćansku zajednicu. Zahtjev-nost je tim veća što više spoznajemo da pitanje liturgijskoga pro-stora nije samo graditeljsko. Sve što Crkva čini ima biti znakomnjezinoga identiteta i poslanja u svijetu. Činjenica da se od davnine

pojmomcrkva naziva i zdanje u kojem se kršćanska zajednica oku-plja da sluša Božju riječ, slavi sakramente i zajedno moli, uvijek nas

iznova propituje jesu li naša mjesta slavlja uistinu oblikovana po sliciCrkve, zajednice koja živi od Božje riječi i otajstvene Kristove prisutnosti. Stoga, svakograđenje ili obnavljanje mjesta liturgijskoga slavlja obnavlja i iznova gradi Crk- vu koja je živi hram, građen od živoga kamenja, Kristovih vjernika.

Pogled na zdanja koja su kod nas posljednjih desetljeća građena kao pro-

stori za liturgiju otkriva nam da kršćanske zajednice nisu uvijek imale bistrusliku o sebi i jasnu spoznaju o značenju i smislu kršćanske liturgije. Brojni suprimjeri crkava koje se pokušalo projektirati za liturgiju, a neiz liturgije. Ishodtakvih ‘smionih’ pokušaja oslikava se u stalnome (i počesto uzaludnom) traga-nju za »prikladnom« naknadnom rasporedbom potrebnih liturgijskih mjesta uprostoru koji nije liturgijski zadan, mišljen i oblikovan. Zaboravlja se da litur-gijsko oblikovanje prostora i njegovih tvornih elemenata imaju prethoditi nji-hovu arhitektonskom oblikovanju. Doista, samo liturgija može biti mjerodavanarhitekt prostora za liturgijsko slavlje. Liturgija i liturgijska znanost nemaju di-zajnersku nego temeljnu projektnu ulogu u nastajanju liturgijskoga prostora.Stoga u oblikovanju liturgijskoga prostora uspijevaju samo oni graditelji koji sedaju voditi liturgijom i ujedno se zadovoljiti zadaćom traženja prikladnoga ar-hitektonskogaizraza (dizajna) onoga što je liturgija već projektirala.

Tragom ovakvih razmišljanja naši liturgičari, unatoč opiranjima i nerazu-mijevanjima, već više godina nastoje promovirati pojamliturgijska arhitek-tura, s ciljem gajenja svijesti o vlastitostima liturgijskoga prostora te o liturgiji koja u svojoj obrednosti i u Crkvi koja se ondje okuplja ima jasno »ucrtan«osnovni plan i projektni zadatak za nastajanje novoga prostora slavlja. Obli-kovanju pojedinih liturgijskih mjesta već smo posvetili nekoliko tematskih

brojeva Živoga vrela (u godini 2005.), a članci nastali za ovaj broj zamišljenisu kao uvod uosnove liturgijske arhitekture.Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

L I T U R G I J S K A

U kršćanskoj tradiciji crkva je prostor kojim se očituje i konstituira Crkva kao zajednica u vjeri sabrana u slavlju Pashal-

noga Otajstva. Ta jednostavna i sasvim razvidnačinjenica kazuje na ponajbolji način sakramental-ni identitet liturgijske forme slavlja vjere u čijem jeokrilju prostor temeljna odrednica simboličkih či-na. Sakramentalno ishodište Crkve, naime, uklju-

čuje u sebe prostor preobražavajući ga umjesto susreta u vjeri. S druge pak strane, prostor pružačinu vjere priliku da se očituje i utjelovi, odnosno,da prožme cjelinu vjerničkoga prebivanja i djelovanja u svijetu. Ako je prostor unutarnja i vlastitadimenzija liturgije, odnosno,mjesto gdje se Pas-halno Otajstvo posreduje ostvarujući spasenjskiodnos s Božjim narodom, u ovom nam se promi-šljanju nalaže razmotriti fizionomiju mjesta litur-gijskog događaja, najprije u smislu antropološ-

ko-simboličkih osnova tvorbesvetoga mjesta, apotom i u smislu sakramentalnoga identiteta cje-line prostora liturgijskoga slavlja.

Gubitak mjesta u doba prostoraPoimanje i oblikovanjesvetoga prostora zacije-lo nije neovisno od kulturalnih varijacija kojima jeizloženo. Nije li uostalom suvremena sakralna ar-hitektura nositelj dubokih brazda tjeskobne izmje-štenosti, pokazatelj racionalističkih i apstraktnih

nagnuća vođenih novovjekovnim idealima univer-zalizma i kozmopolitizma, emancipacije od kon-teksta kao i diktata funkcionalizma? Forma kaoposljedica funkcije ( form follows function), im-perativ primijenjen na većinu suvremenih javnih iprivatnih objekata, pa tako i crkava, ishodio je ne-humanim, anonimnim i nadasve neosobnim oblici-ma kojima se kultura življenja opire tražeći temeljeonkraj nametnutog ideala racionalnosti i funkcio-nalnosti. Istina, suvremena se postmoderna kul-

tura okreće mnogostrukim stilovima i govorima,kodovima i simbolima. Koristeći se ‘citatima’ mi-nulih epoha i drugih kultura, ona se prepušta igri

Tragom »mjesta« liturgijskoga događajaIvica Žižić

višeznačnosti i oprečnosti, stanovitom disharmo-nijskom obratu motiviranom estetskim nomadiz-mom u traganju za izričajem »slabog« identiteta.Kao i u umjetnosti i filozofiji, jezgra postmoderneideje prostora je pluralizam: složeno i ujednoslabo

viđenje povijesne egzistencije kao i gubitak svakogodnosa prema cjelini.

Već je M. Foucault nazvao prošlo stoljeće »epo-

hom prostora« obilježenog bezmjesnošću. A. Ber-thoz ide korak dalje i veli: »Ono što arhitekti danasprojektiraju, osim rijetkih izuzetaka, predstavljadramu za naš mozak, za naše osjećaje, za užitakpokreta.« Time se ne mijenjaju samo oblici prosto-ra, nego i način obitavanja za kojega Berthoz teš-ko optužuje arhitekte zbog »kriminala tuge i oča- ja milijuna ljudi diljem zemlje«. U središtu pitanja,dakle, ne nalazi se samo prostor kao takav, negougroza elementarnog iskustva mjesta, odnosno

prebivališta, koje na svoj način uvjetuje regresivniobrat prema virtualnome. Naime, način doživlja- vanja prostora dodatno je destabiliziran vizualiza-cijom, pretakanjem u virtualne slike, ucyberspace

obilježen sveopćom prisutnošću i nemoćnom bez-mjesnošću. To se osobito odražava na način doživ-ljavanja i oblikovanja prostora. Ograničavajući sena vizivni kod, a napuštajući dinamiku tijela, suvremene arhitektonske forme zrače svojevrsnomnematerijalnošću kao da je prostor po sebi idealan,

jer je indiferentan prema svijetu i čovjeku. Izgu- bivši takomjesto uepohi prostora i subjekt u do- bamasovne izgradnje suvremena je arhitekturaizgubilahumanost mjerila , odnosno,kulturu obi-tavanja kao ishodišno mjesto konstrukcije identi-teta. No, gubitak mjesta nedvojbeno je posljedicadubljega egzistencijalnog otuđenja, omiljene temefilozofije i književnosti minulog stoljeća, koja sa sobom nosi gubitak ravnoteže čitavoga spektra sim- boličkih arhetipova utkanih u ljudsku svijest i civi-

lizaciju uopće.Osvrnemo li se na liturgijsku praksu, lako će-mo uočiti da »arhitektura svetoga« proživljava ne-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrelo

L I T UR GI J S K A

r h i t ek t ur a

povoljno razdoblje s jedne strane obilježeno bre-menitim naslijeđem novovjekovlja, teretom ‘citata’minulih epoha, a s druge strane oscilacijom izme-đu traganja za autentičnimmjestom izraslim izsimboličke dinamike liturgijskih čina i lagodnogapada ukitch, u improvizirana riješenja u ime ‘funk-cije’ za koje bi se zacijelo mogla ponoviti oštra Ber-thozova kritika. Razlog toga lošeg zdravlja litur-gijske arhitekture, čini se, valja potražiti udoba prostora – u sveopćem zamahu graditeljstva »sa-

kralnih objekata« – ali i u kobnomgubitku mjesta ,odnosno u izgubljenim teološkim kriterijima litur-gijskoga oblikovanja prostora. Nedostatak ambo-na, krstionice, pa i samoga oltara u našim crkvamate njihovo nadomještanje improviziranim uradci-ma dvojbene liturgijske, umjetničke i simboličke vrijednosti, nije tek nedostatak nekoga određenogpredmeta u funkciji liturgijskih čina, nego nedo-statakmjesta sakramentalnoga događaja. Štovi-še, pokazatelj je »slabe« svijesti crkvenoga pasto-

rala koji, uostalom, koristi mnoštvo prigoda kako bi napustio prostor i zamijeniomjesta. Slavlje eu-haristije u dvoranama i drugim alternativnim pro-

storima (crkveni pokreti) u ime intimističkog pri- vatiziranja vjere, na trgovima, športskim terenimai šetnicama (svetkovine zaštitnika gradova) u ime

banalne spektakularizacije, samo su neki primje-ri kobnogagubitka liturgijskog mjesta. U stvarno-sti, liturgijski prostor izrasta iz mjesta i oblikujese kao mjesto. On je prožetost simbolički obliko- vanih mjesta, koja na svoj način sazdaju liturgijskičin pružajući zajednici vjernika formuobitavanja i su-djelovanja u krilu sakramentalnogadogađa- ja. Povratak simboličkoj dinamici mjesta obećavapronalazak žarišnih ishodišta cjeline liturgijskogaprostora, odnosno, pronalazak izvornogduha mje-

sta (genius loci ) slavlja kršćanskog Otajstva. Simboličko-obredno oblikovanje mjestaStrukturalistički gledano, prostor je sveza dijalek-tičkoga prožimanja pokreta i mjesta pri čemu mje-sto biva oblikovano pokretom, a pokret mjestom.Prostor se definira polazeći od mjesta, a mjesto od»prvotnoga« odnosa nastalog u doticaju s tijelom.Uobičajeno je misliti da je prostor pasivna dimen-zija podređena ljudskom djelovanju. No, promo-

trimo li pozornije, uvidjet ćemo da je svako ljud-sko djelovanje bitno određeno prostorom, bilo daon pruža aktivnu podlogu djelovanju, bilo da istodjelovanje ograničava. Ljudski čini su podjedna-ko prostorni kao i vremenski. Kao što se vrijemeodređuje polazeći od sadašnjosti (sada ), tako se iprostor definira polazeći od mjesta (ovdje). Mjestokao strukturalna jedinica prostora nije samo stvarljudskoga opažaja, nego i djelovanja, odnosno, ono je učinak uzajamnoga doticaja i među-djelovanja

prostora i ljudskoga tijela. U tom aktivnom odno-su prema onome što nas okružujemjestopredstav-lja područje prvotnoga kulturalnog oblikovanja jerzahvaća cjelinu ljudske zamjedbe, imaginacije istvaralaštva u tvorbi smislene cjeline. Ta je cjelina,međutim, složena dijalektika zatvorenoga i otvo-renoga, visine i dubine, izvanjskoga i unutrašnje-ga, bliskoga i udaljenoga. Ona se širi iz žarišta do-ticaja i djelovanja, koja je antropološka konstantasvakoga ljudskog konstruiranja i prebivanja. Sto-

ga se može ustvrditi da je i prostor onaj koji oblikuje ljudsko djelovanje i opažanje jer se djelatno inte-grira s činom te s istim tvori cjelinu.

Prostranost i prostornost crkvi nisu dostatni. Liturgijska»mjesta« daju smisao i značenje prostoru.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema


Sasvim je sigurno da je čovjek sve od svojihpočetaka oblikovao prostor ne vodeći se isključivofunkcionalnim motivima, nego i simboličkim vri-

jednostima. Budući da projektirati ( pro-ballein)izvorno znači premostiti , odnosno doseći počelo(arhé), čovjekovo oblikovanje prostora nosi u sebiznačajku ekstatičnoga, transcendirajućega djelovanja. Zapravo, čovjekotkrivamjesto preko tran-scendirajućega simboličkog odnosa s prostorom,u užem smislu, i sa svijetom, u širem smislu. To je osobito razvidno u različitim religijskim tradi-cijama u kojimasveta mjesta igraju nezamjenjivuulogu u posredovanjusredišta, reda i integriteta

čitave čovjekove stvarnosti. Prema nekim autori-ma (M. Eliade), sveto mjesto je posljedakhijero- fanije – očitovanja božanskoga, odnosno svetoga.Stoga, ono nije puko djelo ljudskih ruku, nego ot-krito, očitovano mjesto u objavi onostranoga, koje u sebi upisuje i obnavlja spomen na Božji zahvatu ljudsku povijest. Zbog toga je sveto mjesto radi-kalnodrugačijemjesto, odnosno, ispunjeno sna-gomsvetoga, ono se odvaja od profanoga.

Sveto mjesto jesimbolično jer je splet vidljivog

i nevidljivog, božanskog i ljudskog. Ono je susreti-šte dviju strana (syn-ballein) i ujedno premosnica( pro-ballein) koja pruža mjesto doticaja s božan-skim. Upravo po svojoj simboličkoj vrijednosti, posvojoj posredničkoj ulozi, mjesto se uspostavljaslijedom odnosa s onostranim. Stoga nije čudnošto su drevna svetišta prožeta simbolikom sredi-šta. To su mjesta preobražena božanskim djelova-njem, ali su istodobno mjesta preobrazbe. Štoviše,sveto mjesto u sebi sabire vertikalitet »središta svi-

jeta« i zato je obilježeno ‘aurom’ totaliteta. Osvr-nemo li se na biblijsku tradiciju, lako ćemo uočitidaotkriće svetoga mjesta slijedom Božjih epifa-nija stoji u čvrstom odnosu prema obrednim čini-ma. Jakovljev oltar na mjestu Božjega očitovanja( Post 28,28), šator sastanka, Jeruzalem kao sredi-šte svijeta ( Ps 48, 3) u kojem se nalazi hram – Bož- je prebivalište ( Ez 5,5), samo su nekasveta mjestakroz koje se ostvaruje zajednički hod Boga i naro-da. Sveta mjesta tako predstavljaju epifanijska su-

sretišta koja potvrđuju i utvrđujusavez .Simbolička fizionomija svetoga mjesta kazujeda je ono ne samo povezano s obredom, nego i

obredno oblikovano. Mircea Eliade tvrdi da kon-strukcija svetoga prostora pretpostavlja obrednutvorbu »središta«. To pak znači da obred pruža ri-tam, oblik i unutarnje ustrojstvo jezgre sakralnogaprostora. Drugim riječima, obred reflektira u pro-stor ono što u sebi nosi, dok se u isti mah ‘prostor-no’ artikulira. Utemeljen na simboličko-obrednojdinamici mjesta, on u čitavoj svojoj cjelini tvori je-dinstvo s obrednim događajem. No, to jedinstvonije statične naravi. Možemo reći da prostor ‘na-

staje’, odnosno, da se aktualizira u svoj simbolič-noj snazi putem obreda, ali i da razvija obredneteme i slike. Dovoljno je podsjetiti na simboliku visine (‘uzdignuća’) ili na ‘svjetlosne’ simbole (vi-traji, igra svjetla i tame) da bismo razumjeli pro-storno tematiziranje obrednih dominanti.

Ako je obred proces simboličkoga preobražajaiskustva, izvorni govor svetoga, koje se otjelovljujeu odnosima, onda se sveta mjesta i prostor upisuju u taj okvir na tragu logikeobrednih čina . Prema

V. Turneru, u svakom obredu prisutna su barem trimeđusobno povezana progresivna obredna pro-cesa: odvajanje, uvođenje u »granično iskustvo« i

Svako liturgijsko »mjesto« iziskuje rješenjeoblikovano iz teologije i dinamike obreda.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrelo

L I T UR GI J S K A

r h i t ek t ur a

integracija (preobrazba) na višoj razini. ‘Procesu-alnost’ različitih obrednih čina, i kada je riječ o kr-šćanskoj obrednosti, uprisutnjena je u dinamičke

cjeline ulaza (atrija), prostora slavlja i svetišta, koji izrastaju iz inicijacijskog obilježja slavlja kršćan-skog Otajstva. Tako su sveta mjesta ne samo upuće-na nego i oblikovana svetim činima.

tne inicijative, nego ukazati na liturgijsko mjestokao principotkrića darovanog odnosa s OtajstvomIsusa Krista. Naime, upravo je vertikalitet dara mje-

sta onaj koji jamči istinitost mjesta dara.Ova igra riječi nije tek puka figura promotri-mo li središnje, žarišno mjesto čitavoga liturgijskogprostora – oltar. On u sebi utjelovljuje spomenutidvostruki vid mjesta, kao što kazuje dvoznačnostsakramentalnoga čina (Pashalna žrtva i blagova-nje) i konačno ponazočuje kristološku simboliku zaglavnoga kamena . Sabiruća četverostranost ol-tara, njegova otvorena plošnost kao i uzdignutosttvore elemente središta, koji se reflektiraju na cje-

linu liturgijskog prostora. Naime, čitav liturgijskiprostor je protkan duhom prinosa i razmjene izme-đu božanskoga i ljudskoga (admirabile commerci-um). Međutim, on poznaje i druge točke uzdignu-ća i dubine. Dok se na ambonuzlazi,u krsni zdenacsespušta . Tako svako mjesto pruža ritam obrednimčinima stapajući se s istima u cjelinu. Krsni zdenac postaje ono što obred kazuje – vrelo, ali iostaje me-moria baptismalis izvan sakramentalnoga slavlja. Ambon (monumentum resurrectionis ) doživljava

istovrsnu obrednu preobrazbu po kojoj se zbiva iostaje susretište u Riječi. Katedra (osobito u kate-dralama) zasigurno nije tron, nego mjesto odnosaodakle se zajednici očituje povjerljivi autoritet. No,oltar iz svoje simboličke smještenosti, kao i simbo-ličke vrijednosti žarišta predstavlja za čitav prostorcentripetalnu točku iz koje se pomaljaju sve nosivelinije zato jer se iz tog mjesta rađaju sve obredne ge-ste. Oltar je spona i oslonac čitavog prostora. S te jetočke gledišta razvidno zašto projektiranje liturgij-

skog prostora započinje s projektiranjem oltara kaoizvorišnogmjesta (C. Valenziano).Budući da se liturgijska mjesta nužno iščita-

vaju iz liturgijskih čina, središnji položaj oltarastvarno izriče središnjost euharistijskog događa- ja. Istodobno, oltar definira i druga mjesta, oso- bitosvetohranište, ambon i krsni zdenac kao ipredsjedateljsko mjesto (katedru) smještajući ihna obzor euharistijskog čina. Autentični liturgijskiprostor oslanja se na mjesta, koja su njegova žariš-

na ishodišta, odnosno, istinskamjesta događajavjere. Oslonjenost čitavoga prostora na oltar omo-gućuje pravu smještenost drugih žarišnih točaka,

Konstruiranje 'svetoga' prostora izrasta izobreda. Obred pruža ritam, oblik i unutar-

nje ustrojstvo liturgijskome prostoru.

Na ovom mjestu nije moguće ući podrobnije umnogovrsne povijesno-religijske varijacije sveto-ga mjesta, koje je s kulturalnim pomacima dobiva-lo i neke druge naglaske, nego tek upozoriti na pojedine označnice koje su pružile valjane elementekršćanskom načinu oblikovanja liturgijskog pro-stora. Kršćanstvo, naime, baštini univerzalnu tra-diciju svetoga, ali istu i obogaćuje. Konstante kaošto su središte, vertikalitet, incijacijska procesu-alnost, igra smještenosti u okrilje događaja kao i

‘heterotopija’ sakralnoga ozračja prostora elemen-ti su kršćanskog slavlja Otajstva, koji trebaju bitiiščitani u kristološkom i ekleziološkom ključu da bi odgovorili na stvarne potrebe bogoslužja.

Liturgijski prostor u simboličkojdinamici mjesta Ako je svaki obredni prostor oblikovan preko obred-nih čina koji ‘otkrivaju’ i ‘aktualiziraju’ mjesto, toosobito vrijedi za liturgijski prostor, koji jemje-

sto dara odnosa kršćanske zajednice s PashalnimOtajstvom. Naime, sakramentalno slavlje uzbiljujeodnose i ujedno je plod odnosā, budući da je susre-tište u vjeri. Kao što je nedjeljadarovano vrijeme ,izdvojeno od svakodnevne rutine i posvećeno svet-kovanju stvaranja i otkupljenja, tako je i prostorda-rovana riznica sjećanja na stvaranje i mjesto pona-zočenja otkupljenja, koje u svojoj izvanjskoj formi iu svojem unutarnjem ustrojstvu pružamjesto da-ra i dar mjesta (P. Sequeri). Time se nipošto ne že-

li svesti arhitektonsku formu liturgijskog prostorana dinamiku horizontalne razmjene zajednice ljudi,niti ustvrditi da je mjesto zajedništva plod imanen-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema


odnosnosabranost Kristove Crkve u slavljenjuvrhunca i vrela svojega živo-ta ( SC 10) u čemu se definira njezin najdublji identitet. Zbog toga je liturgijskiprostor simbol Crkve u bogoslužnom prihvaćanju Riječi, odnosno u njezinom

navještaju i sakramentalnom posredovanju.Obredno tematiziranje prostora, odnosno, projiciranjeslika u izvanjskomoblikovanju liturgijskog prostora (lađa, šator , put ), nerijetko upada u alegori-zam ili pak u doslovno ‘citiranje’ formi. U svojoj unutrašnjosti, liturgijski pro-stori nipošto ne bi smjeli izražavati piramidalnu ekleziologiju, niti podilaziti ne-rijetko teatralnom trijumfalizmu. Po transcendenciji svojega izraza u opni, usredištu i u svojim krajnjim točkama liturgijski prostor se razvija iz unutarnje-ga simboličkog otjelovljenja sakramentalnih odnosa, a ne iz dekorativne snageizvanjskosti. Prostorna se dimenzija, dakle, oblikuje preko mjestā koja trebajusabirati i unositi zajednicu u sakramentalno slavlje ( SC 128). Prostor omoguću-

je da se može doživjeti ono što se slavi. Upravo na tom tragu sva liturgijska mje-sta i prostor u cjelini protkani su snagom prijelaza . Zapravo, dinamika prijelaza nosiva je dominanta kršćanskoga slavlja Pashalnog Otajstva uopće.

Budući da obrednihabitat živi od sveza, od susreta s potpuno drugačijim ,on poznaje niz »inicijacija« koje daju ritam obrednim preobrazbama. Hetero-genost svetoga prostora odražava se u simbolizmu mjestā koja potiču i otje-lovljuju djelovanje, odnosno, pokreću slijedom vlastitoga dinamizma (stube)ili zaustavljaju i okreću (oltar),unose (vratnice),uranjaju (krstionica)uzdižu(ikonografija),sabiru (aula) budeći sve osjete u zrenju cjeline, u svojevrsno ‘ho-listično’ iskustvo po kojemu se svako od tih mjesta uzdiže kaosveto središte. Ta

se preobrazbena snaga liturgijskih mjesta pokazuje središnjom u inicijacijskojdinamici prostora. Dok upravlja kretanje i oblikuje geste, liturgijsko mjesto po-staje okosnica prianjanja uz sakramentalni događaj. I zbog toga je liturgijskomjesto simbol – susretište u vjeri, koje očituje ono što ‘sadrži’ i posreduje ne sa-mo zadana ‘značenja’, nego i gratuitne odnose. Simboličko ustrojstvo liturgij-skoga mjesta satkano je od svezā otjelovljene prisutnosti . Prijelaz iz jednogastanja u drugo, iz jednoga prostora ucorpus obrednoga ponazočenja, odnosno,u preobrazbu posredovanu sakramentalnim sudjelovanjem, daje konačni pečatkršćanskomgenius loci . Uspjela forma liturgijskoga prostora vazda je propede-utski osmišljena, u stanju otjeloviti sretnost cjeline na način da gratificira svaki

pokret, pogled i odnos s otajstvenim uzbiljenjem spasenjskoga događaja.Naposlijetku, budući da je liturgijski prostordomus Dei , dar mjesta u či- jem se ozračju svi vjernici mogu prepoznati kao »uzvanici Božji«, on je ujednoi mjesto dara. Ostaje za iščekivati da će crkveni pastoral prepoznati logiku da-rovanosti mjesta, štoviše, brižno njegovati mjesta u sklopu organske cjeline li-turgijskoga prostora. Dar mjesta u konačnici očituje darovanost kršćanskogaživota, koji, pripuštajući se sakramentalnom slavlju iskoračuje iz ekonomskerazmjene (do ut des), da bi ušao u gratuitno mjesto dara, tj. u božansku raz-mjenu (admirabile commercium). Po plemenitosti svojega izvanjskog oblič- ja i otajstvenosti unutarnje igre mjesta, liturgijski prostori bi u tjeskobnodoba

prostoratrebali nanovo postatimjesta svetoga gdje ljudski pokreti i pogledi,otkriveni u vedrini susreta, poprimaju duhovnu vrijednost oslobođenoga čo- vještva u zajedništvu s Bogom.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrelo

L I T UR GI J S K A

r h i t ek t ur a

O blikovati prostor za slavljenje kršćanskeliturgije zadaća je koja zahtijeva uronje-nost u liturgiju Crkve. Ustroj liturgijskih

slavlja, značenje i smisao liturgije općenito i nje-zinih pojedinih obreda, teologija koja definira li-turgiju i njezinu duhovnost te ekleziologija kojaosvjetljava identitet otkupljenoga Božjeg naroda,

osnovne su koordinate svakoga projektiranja li-turgijskoga prostora. Prostor jeobredni element

liturgijskoga slavlja, dio simboličkoga događanja,a ne samomjesto obrednoga događanja. Kršćan-skome liturgijskom obredu nije potreban prostortek kao mjesto na kojemu će se događati; obred se vrši i ostvaruje tim mjestom, prostorom. Prostor je, naime, uključen u obrednost, utkan je u dina-miku liturgijskoga događanja, služi jasnoći litur-gijskoga govora.

Iz prostora koji je oblikovan iz liturgije i za li-turgiju ima se iščitavati obrednost liturgije, njezi-na duhovnost i teologija, dinamika obrednosti, za- jedničarska narav liturgije, združenost čovjekovih bogoštovnih čina i Božjega spasenjskog djelova-nja… Štoviše, sve ono što definira kršćansku litur-giju ima biti ugrađeno u govor liturgijskoga prosto-ra, do mjere da sam prostor bude slika i interpretliturgijskoga slavlja i same Crkve. Tako spoznaje-mo da liturgijski prostor svojom prostornošću (tj.

ograničenošću) ne smije uvjetovati liturgiju Crkve,nego upravo suprotno: liturgija uvjetuje i defini-ra prostor slavlja i njegova mjesta. Liturgija pružaprvi arhitektonski koncept liturgijskome prostoru.Mnoga današnja prostorna ostvarenja namijenje-na kršćanskoj liturgiji nemaju takvu genezu. Stva-rana su kao nedefinirani ‘sakralni’ prostori koje setek na kraju, nakon oblikovanosti i izgradnje, po-kušava ‘liturgijski osmisliti’ prilagođavanjem i ure-đenjem njihova interijera. Gdje se u oblikovanju

prostora nije razmišljalo iz liturgije i gdje liturgija svojom teologijom i obrednom strukturom nije bila okosnica projektnoga zadatka, rezultat se uvi-

Liturgijski prostor oblikovan liturgijom CrkveSmjerokazi za teologiju arhitekture prostora

Ante Crnčević

jek ocrtava u neadekvatnosti, u liturgijskoj nepre-poznatljivosti ili, bolje, u površnoj ‘sakralnosti’ koja ne nosi vlastitosti kršćanske liturgije.Teološkatipologija liturgijskoga slavlja utemeljuje i oblikujearhitektonsku topologiju liturgijskoga prostora.

Prethodne misli kazuju da je o liturgijskomeprostoru potrebno razmišljati upravo iz liturgije, iz liturgijske teologije. Liturgijsko projektira-nje prostora ima prethoditi arhitektonskome obli-kovanju. Zato svaki govor o liturgijskom prostorupolazi od razmišljanja o otajstvenoj bîti kršćanskeliturgije i o njezinoj prostornoj zbiljnosti.

Vrijeme kao hramPrva kršćanska zajednica nije bila zaokupljenamišlju omjestu slavlja. Novost kršćanskoga kulta,shvaćanoga kao klanjanje Bogu »u duhu i istini«( Iv 4,24), očitovala se u idejibezmješća, stavljaju-ći naglasak na život koji ima biti slavljenje Boga iiščekivanje drugoga Kristova dolaska. Ta kršćan-skautopičnost, koja je usmjeravala svagdanji životi oblikovala liturgiju prve kršćanske zajednice, za-

zirala je od ideje o ‘svetim’ ili posvećenim mjesti-ma te bila predana želji za posvetom vremena. Čaki mjesta koja su podsjećala na Kristov život, mje-sta njegova zemaljskoga života i spasenjskih djela,za najstariju jeruzalemsku zajednicu kršćana ni-su bila od posebne važnosti. Ona će mjestom ho-dočašća i spomena postati znatno kasnije. Za prvi kršćanski naraštaj presudna je bila istina da je sKristovim uskrsnućem nastupilonovo vrijeme teda su svi, kao »sljedbenici Puta«, pozvani živjeti tu

novost. Vrijeme, tj. sam život pojedinaca i zajedni-ce, jest prvi kršćanski hram, posvećen krštenjem iurešen dosljednim evanđeoskim življenjem. Život

Prostor jeobredni elementliturgijskoga

slavlja,dio simboličkoga događanja,a ne samo mjesto vršenja obrednoga čina.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema


je hram bez rezervnosti, bez razdvajanja na svetoi profano, na posvećeno ili neposvećeno. Eshato-loško vrijeme, koje je nastupilo s Isusom Kristom,

ne dopušta više razdvajanja na sveto i nesveto: čo- vjek je, jednostavno, pozvan na svetost, s odgovor-nošću da sve što ga okružuje, čitavi stvoreni svijet, bude protkano i odjeveno svetošću koja će biti do-stojna Susreta s Gospodinom.

Kršćansko življenje eshatološkoga vremenaubrzo je nekim trenutcima vremena dalo posebniznačaj slavljenja i življenja darovane svetosti: ne-djelja, Dan Gospodnji, dan Kristova uskrsnuća, po-stao je danom okupljanja zajednice i njezine pro-

slave Kristova vazmenog otajstva. U taj dan slavljazajednica je svojim okupljanjem sebi posvješćiva-la da je upravo ona živi hram posvećen Gospodi-nu, sagrađen na Kristu, Kamenu živomu (1Pt 2,4).Još dok kršćani nisu imali nikakve ideje o gradnjisvojih hramova ili bogoštovnih prostora, pa ni po-trebe za njima, apostol Petar potiče kršćane da bu-du živi hram te da se kao živo kamenje (líthoi zôn-tes) ugrađuju u duhovni Dom (oíkos pneumatikòs,1Pt 2,5). Činjenica da su u kršćanstvu prije nasta-

li blagdani nego hramovi (crkve) ocrtava temeljnoobilježje kršćanskoga života, a osobito kultnoga.Povijest nam kazuje da je prošlo dugo vremena

da se iz već oblikovane liturgije rodi ideja za oblikovanjem stalnoga i prikladnoga liturgijskog prosto-ra. S odmakom od apostolskoga doba eshatološkase usmjerenost vremena poima na drukčiji način:naglasak nije više na Danu dolaska nego na življe-nju u radosnom i pouzdanom iščekivanju Kristovadolaska. Ta promjena daje razlog sustavnijemu or-

ganiziranju života zajednice »u svijetu«, oblikova-nju i ustaljivanju kulta, stvaranju liturgijskoga ka-lendara koji je davao blagdanski (spasenjski) ritamživotu Crkve, te oblikovanju samoga prostora slav-lja. Blagdani, a kasnije i prostori okupljanja za slav-lje, imaju biti vrijeme/mjesto građenja života koje je slavljenje Boga. Zato se liturgijski prostor nazivasvetim ne po samome sebi ili stvaralačkoj sposob-nosti graditelja/oblikovatelja da stvori ‘sveto’ mje-sto, nego po zbilji koja se u njemu događa.

Vrijedno je pri tome prisjetiti se da sve do 10. st.kršćanstvo nije poznavalo posebni liturgijski obredposvete crkve ili oltara. Oltar je bio posvećen samim

prvim slavljenjem euharistije na njemu. Liturgijski je prostor ‘svet’ ukoliko daje prostornost susretu zajednice s Bogom i njegovim spasenjem. Može se sto-ga reći da obred posvete oltara u sebi ne bi imao ni-kakvoga značenja i važnosti kad se u toj ‘posvećenoj’crkvi nakon posvete ne bi okupljala zajednica i ne bislavila euharistija. Posvećenost (‘svetost’) liturgijsko-ga prostora živi s liturgijom Crkve i gasi se s prestan-

kom liturgijske uporabe toga prostora. Zaključuje sestoga da je kršćanski pojam sakralnosti uvijek vezanuz osobe, uz svetost (sanctitas ) zajednice vjernika.

Vlastitost kršćanskoga bogoštovnog prostoraoslikava se i u liturgijskomu nazivlju koje, prema la-tinskom jeziku, za čin ‘posvete’ crkve redovito ne rabi terminconsecratio negodedicatio. Razlika nijeuočljiva u hrvatskomu jeziku, ali je bremenita znače-njem. Dedicatio je ‘posveta’ u smislu dara i namjene:kao što se knjigu ili neko djelo nekomu ‘posvećuje’,

tj. iz zahvalnosti ili poštovanja daruje i namjenjuje,tako i crkva biva svečanim proglasom predana (de-dicata ) i povjerena Crkvi za njezinu liturgiju. Crkva

Otajstvo koje liturgija slavi daje »mjeru« i oblikliturgijskome prostoru.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrelo

L I T UR GI J S K A

r h i t ek t ur a

‘posvećena’ u tome smislu ostaje privilegirano mje-sto za liturgijski susret Crkve s Kristom i njegovimspasenjem. ‘Posvećenost’ liturgijskoga prostora ne

bi smjela biti povrijeđena nikakvim drugim sadrža- jima i uporabama toga prostora.

Od labirinta životado liturgijske čistoće prostoraUlazak u liturgijski prostor u kršćanskome po-imanju nije shvaćen kao jednostavni prijelaz izsvagdanjega u sveto, izdvojeno (sacrum). Korakpreko praga nije dostatan za ulazak u zbilju Bož- je prisutnosti jer kršćanski liturgijski prostor nije

jednostavno »kuća Božja« u kojoj bi se Boga mo-glo posjetiti, ili k njemu kratko ‘navratiti’. Litur-gijski je prostor mjesto hodočašćenja, poniranjau otajstvo Božje prisutnosti. Nauk Crkve navo-di ‘mjesta’ Kristove prisutnosti u liturgiji Crkve:u okupljenoj zajednici, u osobi svećenika-služi-telja, u naviještanju Riječi, u slavljenju sakrame-nata, navlastito u euharistiji (SC 7). Među ‘mje-stima’ Kristove prisutnosti u liturgiji nigdje se nespominje liturgijski prostor. On nije, po sebi, mje-

sto Božje prisutnosti. Liturgijski prostor je, prijesvega,mjesto liturgije koja uprisutnjuje Krista injegovo spasenje. Dati prostor liturgiji, omogući-ti njezino slavlje, omogućiti joj da govori svojomsimboličkom obrednošću – to je prva služiteljskazadaća liturgijskoga prostora. Posredstvom litur-gije liturgijski je prostor mjesto Božje prisutnosti.

Vođeni tom idejom graditelji srednjovjekov-nih katedrala znali su u podu kod samoga ulazastilizirati tloris labirinta, interpretiranog u kristo-

loškome ključu čitanja. Najstariji poznati ‘kršćan-ski labirint’ nalazi se u bazilici u Orleansville-u(Alžir), sagrađenoj god. 328., a u njegovu je sre-dištu uklesan natpis »Sancta Ecclesia«. Premdakršćani rabe isti termin za zajednicu vjernika i zamjesto okupljanja te zajednice (ecclesia), prostoroblikovan i omeđen kamenim zdanjem nije Cr-kva. Crkva je, kako pokazuje spomenuti labirint, uhodočašću, u hodu, u susretu s Božjim otajstvom,darovanim i doživljenim u zajednici koja slavi nje-

gova djela spasenja. Ulazak u kameno zdanje vo-di k susretu s Crkvom i s Kristom koji se objavljujeu Crkvi. Ondje gdje je Crkva-zajednica, tu je mo-

guće doživjeti ljepotu crkve-građevine. Pogled nakršćanske bazilike i katedrale uočava njihovo novo značenje i ljepotu umijemo li u tim kamenim

zdanjima prepoznavati Crkvu koja ih je oblikovalakao presliku sebe i svoga susreta s Otajstvom.Motiv labirinta, premda danas teško prihvat-

ljiv u bogoštovnome prostoru, pojašnjava nakanunekadašnjih graditelja. Spomenimo mjesta najpo-znatijih ‘kršćanskih labirinta’: Sens, Arras, Amiens,Reims, Auxerre, Strasbourg, Beauvais, Bourges,Chartres, Lucca, Paris – Notre Dame, Saint-Quen-tain, Bayeaux, Toulouse, Poitiers. Labirint je trebao predstavljati čovjekov životni hod do Boga, do

svjetla i tako istaknuti značenje crkve-građevine.Posebnost ‘kršćanskoga labirinta’ jest da je on, zarazliku od onih ‘literarnih’ ili mitskih, uvijek jedno-smjeran, bez slijepih putova ili odvojaka. On uvijeknepogrješivo vodi do središta, u kojemu se događaKristova pobjeda nad grijehom i zlom. Najzname-nitiji primjer labirinta čuva katedrala u Chartre-su (12. st.). Ulazeći u taj labirint hodočasnik se vr-lo brzo približava njegovu središtu, ali put ga vodidalje; ne dopušta mu ulazak u zbilju ‘svetoga’, što-

više, vraća ga na sami početak poduzetoga hoda i vodi ga na rub kruga, gdje se gubi osjećaj Božje bli-zine… Kružni labirint, izrađen od 365(!) crnih i bi- jelih kamenih ploča, oblikovan je u krugu promje-ra 12,87 m, a ukupna dužina hodne staze iznosi čak

Liturgijski prostor je mjesto duhovnoga hodočašća.(Podni 'labirint' katedrale u Chartresu, 12. st.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema


261,5 m. Zaključak se lako nazire: samo ustrajnihod vjere dovodi hodočasnika u ‘središte’, stilizira-no u obliku šestolatičnoga cvijeta, gdje cvjeta Duh

Sveti. Labirint je omogućavao ‘hodočašće’: monasii hodočasnici bosi ili na koljenima prolazili bi kroznjega, nadomještajući tako djela pokore ili pak za-mjenjujući stvarno hodočašće na sveta mjesta. No,hod kroz labirint se ne dovršava u njegovu sredi-štu; hod imao zadaću pripraviti vjernika na novihod, na susret s Bogom u liturgiji koja jesredištesusreta s Kristom. Spomenuti labirint ‘osvijetljen’ je kolorističkim svjetlom koje prodire kroz rozetus pročelja, a koja je gotovo identičnoga promjera

kao i vanjski krug labirinta. Središte labirinta i sre-dište rozete na istoj su udaljenosti od praga crkve…Labirint i oltar su u istoj udaljenosti od transeptacrkve… Ove, i niz drugih pojedinosti, osobito onekoje spajaju numeričku simboliku i arhitekturu ka-tedrale, pokazuju da liturgija nosi iskustvo hodoča-šća, poniranja u otajstvo. Mitski labirint preoblikovan je u kršćanski put poniranja u otajstvo.

Liturgija tako nudi oslobođenje od labirinta ži- vota, nudi smiraj, iskustvo vječnosti. Do središta

je potreban hod, prije svega duhovni. To može bitipouka onim ‘graditeljima’ kod kojih se uočava na-stojanje da vjernik u bogoštovnome prostoru spo-zna i otkrije Otajstvo (ili »sveto«) već »na prvi po-gled«, bez potrebnoga hoda i poniranja. Želja za jasnoćom umjetničkoga oblikovanja prostora, vo-đena tek mjerom »da puk razumije«, ne nudi isku-stvo otajstva jer ne vodi putem poniranja i otajstve-nosti. Očiglednost nije najprječi put do otajstva.Otajstvo se ne otkriva gledanjem, nego poniranjem

u nevidljivo. Vidljivo ima zadaću otvoriti vrata ne- vidljivomu. Stoga ostvarenja u kojima se sve već naprvi pogled jasno otčitava, redovito i ne nude ništaza drugi pogled ili za istinsko gledanje koje se izdižeiznad ljudske moći gledanja. Liturgija nudi susret sOtajstvom »kroz odškrinuta vrata«, uvijek s izazovom za novo gledanje i za novo iskustvo.

Zanimljivo je usporediti kako je kroz povije-sna razdoblja potreba za (pretjeranim) likovnim iskulptorskim obogaćivanjem liturgijskoga prosto-

ra proporcionalna osiromašenju liturgije. Što je li-turgija manje razumijevana u njezinoj otajstveno-sti, to je prostor više rastao u svojoj vidljivosti, u

dopadljivosti očima. Kad cilj ‘gledanja’ nije nevid-ljivo, važnost se tada daje vidljivomu, zamjetljivo-mu. Stoga je potrebno stalno podsjećati da se litur-

gijski prostor ima projektiratiiznutra, iz dinamikeslavlja i događanja spasenja. Liturgijska prostor-

nost Otajstva nalazi mjesto prije svega u oltaru, uambonu, u prostoru zajednice i u mjestu predsje-datelja. Projektirati liturgijski prostor znači naj-prije tim ‘liturgijskim mjestima’ dati prostornost.Nije dobar put koji slijedi obrnutu logiku po kojojse najprije oblikuje prostor, a potom se u njega po-kušava smjestiti mjesta događanja otajstva.

Ne smije se zaboraviti da svako ‘liturgijsko mje-sto’ tražisvoju prostornost : ne govorimo naime sa-mo o ambonu nego i o ambonskome prostoru, ili o

oltaru nego i o oltarskome prostoru… Dopusti li seliturgiji (tj. njezinoj teologiji i dinamici slavlja) da bude glavni idejni oblikovatelj prostora, lako će sedoći do spoznajā koje će arhitektu dati nadahnu-ća za novi izričaj prostornosti otajstva. Ipak, tu nije riječ samo o liturgijskim odredbama i propisimanego, prije svega, o razumijevanju teologije slavljai poštivanju njegove dinamike. To je prva normaza oblikovanje liturgijskoga prostora. Naznačimoto primjerom: liturgija krštenja sugerirat će arhi-

tektu da su osnovni elementi krstioničkoga prosto-ra (pa čak i osnovni 'konstruktivni' materijali) vodai svjetlo. Te sugestije mogu arhitektu koji promišljaiz liturgije pružiti dovoljno nadahnuća za stvaranjeprostora za dinamiku obreda i za prostorni izražajotajstva uranjanja u Krista i Crkvu.

Prostor po mjeri liturgijske zajednicePoslijesaborska paradigma teologije euharistijsko-ga slavlja nema polazište u istini o Kristovoj prisut-

nosti u euharistijskim prilikama, nego se oslanjana sliku Crkve koja se slavljenjem otvara uprisut-njenju Kristova djela otkupljenja. Zato su dijelo-

Korak preko praga crkve nije dostatan zaulazak u zbilju Božje prisutnosti jer liturgij-ski prostor nije »Božja kuća« u koju bi se

k Bogu moglo navratiti.Liturgija je mjestoi način njegove prisutnosti u Crkvi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrelo

L I T UR GI J S K A

r h i t ek t ur a

vi euharistijskoga slavlja zapravo različiti vidoviotajstvenoga zajedništva Crkve s Kristom. U slav-lju euharistije Crkva se predstavlja i doživljava kao zajednica okupljanja (uvodni obredi), zajednica

slušanja (liturgija riječi), zajednica prinošenja, za-hvaljivanja i blagovanja spomen-žrtve (euhari-stijska služba) te kao zajednica poslanja (završniobredi). Liturgijski prostor stoga nema zadaću sa-mo dati smještaj zajednici vjernika; njegova je za-daća znatno šira: omogućiti okupljenima dabudu

liturgijska zajednica te da u liturgiji doživedina-mički rast zajedništva – od okupljanja, preko litur-gijske otajstvene preobrazbe, do poslanja.

Razumljivo je, dakle, da se liturgijski prostor

ne gradi po mjeri broja vjernika u zajednici, ne-go po mjeri liturgijskoga zajedništva. Zajedništvonadvisuje broj onih koji ga tvore. Zajedništvu treba prostor: prostor okupljanja, prostor iskustva li-turgije u svoj različitosti njezinoga darivanja, pro-stor življenja darovanoga zajedništva. Očigledno je da mnoga zdanja koja smo nazvali crkvama tekomogućavaju smještaj vjernika, ali ne i zajedniš-tvo, još manje otajstveni dinamizam koji preobra-žava i gradi zajedništvo Crkve. Zato i svi ‘prateći’

prostori uz crkvu, nazvani ‘pastoralnim centrom’,moraju očitovati liturgijsku izvornost i liturgijskuusmjerenost sveukupnoga života zajednice. Ako

liturgijski prostor i liturgija nisu mjesto zajedniš-tva, onda će ‘prateći’ prostori to biti još manje.

Važno je uočiti kako je poimanje liturgije gra-dilo i kroz stoljeća mijenjalo osnovnu paradigmu

liturgijskoga prostora. Prvotna prostorna formaokupljanja na »lomljenje kruha« i blagovanje, zajedno s klerikalizacijom liturgije, preoblikovana je uuzdužni (longitudinalni) prostor slavlja usmjereno-ga k oltarnomu prostoru i oltaru gdje svećenik vršislužbu Božju, što se ocrtava u romaničkim i gotič-kim crkvama. Kasnije, kad liturgija biva zasjenje-na euharistijskom pobožnošću, u središte se stavljasvetohranište pa će usmjerenost prema svetohrani-štu u doba baroka zahtijevati i dokidanje pokrajnih

lađa kako bi se iz svakoga kuta svetohranište mo-glo jasno vidjeti. Teološka neoskolastika 19. stoljeća bit će u graditeljstvu, nakon traganja kroz neoklasi-cizam, praćena graditeljskim historicizmom, osobi-to u oblicima neoromanike, neogotike i neobaroka. Arhitektura liturgijskoga prostora dvadesetog sto-ljeća pokazuje nesnalaženja, što je proces dugogaobnoviteljskog traganja unutar liturgijske teologije. Drugi vatikanski sabor, premda se nije upustio u‘definiranje’ liturgije, liturgiju poima kao aktualiza-

ciju Kristove svećeničke službe, dakle kao uprisut-njenje njegova djela otkupljenja nad svećeničkimBožjim narodom. Ta nova slika liturgije daje vidje-

Okupljena zajednica u crkvi se doživljava Crkvom. ( J. Botteri, vitraj, crkva Majke Božje Lurdske, Zagreb)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrelo

L I T UR GI J S K A

r h i t ek t ur a

svijest o njezinoj subjektnoj ministerijalnoj zadaćiu liturgiji. Nisu rijetka ni ona rješenja koja prostorslavlja koncipiraju u okupljenosti zajednice oko ol-

tara i ambona, kao dvaju žarišta elipse, sugerirajućitako ideju slavlja i blagovanja na »dva stola«, stoluRiječi i stolu euharistije. Ipak, pri odabiru elipsnetlocrtne forme za liturgijski prostor, s dvama žari-štima, valja s puno opreza paziti da se ne izgubi sli-ka hijerarhijske uređenosti Božjega naroda te uoč-ljivost različitosti službā u liturgiji Crkve.

Mjesto i prostor zajedniceUmjesto zaključnih misli želim jednom ‘sličicom’

usmjeriti moguće razmišljanje o vlastitosti liturgij-skoga prostora, osobito mjesta i značenja zajedni-ce u njemu. Prostor za slavljeničku zajednicu danasapriorno zamišljamo kao skladan raspored dostat-noga broja (udobnih) sjedećih mjesta. Predviđeni broj sjedećih mjesta gotovo redovito biva i osnov-nim ključem za izračun ukupne korisne površineliturgijskoga prostora. Oslanjajući se na liturgiju injezinu obrednu dinamiku, koja iziskuje prostor-nost, i to u mjeri premiještanja s jednoga obrednog

mjesta na drugo, bilo pri prikladnije pitati se, ili ba-rem ne isključiti iz projektnoga razmišljanja, koliko je potrebnohodnih ‘mjesta’ za skladno sudjelovanjesvih te koliko je potrebnoslobodnoga prostora ka-ko bi obred zasjao u svojoj nutarnjoj ljepoti. To zacijelo nisu »izgubljeni kvadrati«. Starokršćanske ba-zilike nisu bile raskošne arhitekturom, nego samoprostornošću, s jasnim ciljem da bi obred mogao bi-ti doživljen u raskoši svoga nutarnjeg značenja.

Pogled u liturgijsku prošlost otkriva nam da

se ‘klupe’, odnosno sjedeća mjesta, u crkvi pojav-ljuju tek početkom 15. stoljeća, i to najprije u cr-kvama redovnika propovjednika kamo su vjerniciodlazili ne da bi slavili liturgiju, nego da bi sluša-li ‘propovijedi’, tj. bili poučeni u kršćanskome na-uku i moralu. Te su propovijedi često bile zaseb-ni čini koji su se događali izvan liturgijskih slavlja,pa se može reći da su izvanliturgijski razlozi i ne-liturgijska uporaba crkvenoga prostora ‘podarili’klupe liturgijskome prostoru.

Sjedeća mjesta zacijelo imaju svoje predno-sti te bi danas bilo teško zamisliti uređenu crkvu bez mogućnosti sjedenja i klečanja, premda kr-

šćani istočnih obreda to ne smatraju poteškoćom.No, sjedeća mjesta, najčešće u obliku klupa, no-se i izvjesne zamke za krivo poimanje zajednice i

same liturgije. Danas, kad se svakomu u crkvi že-li omogućiti mjesto za sjedenje, lako se zaboravljada je stajanje prvi i poglaviti liturgijski stav, a nje-mu pripada i najveći dio slavlja (osim ako je riječo nerazmjerno dugoj homiliji koja vjernike od slavitelja pretvara u slušatelje). Zaboravlja se i smi-sao stava stajanja, pa se ono jednostavno shvaćakao nesjedenje. Stajanje je pak stav otkupljenika,slobodnih ljudi, onih koji su zahvaćeni snagomuskrsnuća te u živoj nadi čekaju Kristov dolazak.

Stajanje je usmjereno k budućnosti dajući i na tajnačin liturgiji predokus budućega života. Sjedenje je znak zaustavljenoga vremena, usredotočenje nasadašnjost… Klupe, nadalje, svode obrednost zajednice na najmanju moguću mjeru. Budući dapriječe obredno uključenje zajednice, i sama seobredna dinamika približava statičnosti te ona po-prima formu koja će biti prikladna za događanje pred zajednicom, a neu zajednici.

Unatoč već uvriježenoj praksi stavljanja klu-

pa u liturgijski prostor, liturgijski naziv za vjerni-ke laike koji sudjeluju u liturgijskome slavlju nijecircumsedentes(oni koji uokolo sjede) nego, kaoi u najstarije kršćansko doba,circumstantes(onikoji uokolo stoje). Nije nam nakana ovim mislimaosporavati potrebu klupa u liturgijskomu prosto-ru ili nijekati stav sjedenja, nego tek ukazati na po-trebu većega nastojanja u trima zadaćama liturgij-skoga pastorala:a) njegovati obrednu i otajstvenudinamiku liturgijskoga slavlja omogućavajući sva-

komu dijelu obreda prikladni mu stav ili pokret tijela;b) omogućavati i promicati uključenje čitavezajednice u dinamiku slavlja kako bi se svi osjetilidionicima darovanog spasenja;c) oblikovati litur-gijski prostor koji neće biti samo mjesto obredno-ga čina nego još više prostordogađanja spasenja,što znači da će svaki obredni dio (okupljanje, ula-zak, procesije, pristup oltaru za pričest, usmjera- vanje prema različitim liturgijskim žarištima, npr.ambonu ili krstionici…) biti prostorno omogućen.

Simbolička snaga prostora, utkana u dinamikuobreda, uvodi zajednicu u dinamiku spasenja kojese aktualizira liturgijom Crkve.

U traganju za liturgijskim prostorom i njegovim oblicima…

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema


P rostor u ljudskoj iskustvenosti nikada nijeneutralan. Štoviše, potreban mu je smisao,usmjerenost koja ljudima omogućujes-mje-

stiti se, dobiti kategorijuu-mještenosti , ne samo ulogističkome smislu, nego i u životnome. Na tometragu, kao prostori simboličke ostvarenosti smisla,u obredu postoje slike koje na snažan način upri-sutnjuju otajstvo Crkve. One nisu samolocus theo-

logicus, tj. vrelo za teološko promišljanje, nego su– poglavito –locus theologalis, mjesto teologalno-ga iskustva spasenja u zajedništvu s Bogom.

Polazeći osobito od posvetne molitve za posve-tu crkve, razvidno je koje se simboličke slike Crkvepojavljuju u molitvenim tekstovima i u rubrikama Reda posvete crkve. To su:Civitas(Grad na gori), Habitaculum(prebivalište Duha Svetoga), Ieru-salem(nebeski Jeruzalem), Mater(plodna Majkau sili Duha Svetoga), Sponsa(slavna Zaručnica),

Tabernaculum(Božji šator s ljudima), Templum(sveti Hram), Vinea(odabrani Vinograd Gospod-nji), Virgo(ugledna Djevica). Dobro je imati predočima dio Posvetne molitve koja kaže: »Ova kuća(građevina) odrazuje otajstvo Crkve, koju je Kristsvojom krvlju posvetio: sebi je priveo Zaručnicuslavnu, Djevicu uglednu s neumanjene (cjelovite) vjere, Majku, plodnu u sili Duha Svetoga.«

Najčešće korištene slike su: hram, majka, gradi Jeruzalem. Njima je u svome opsežnome radu

posebno mjesto dao i Fabio Trudu, u čijemu samradu pronašao elemente koje pokušavam povezatiu vlastitoj razradi. Valja poći ne toliko od činjeniceobreda koji je u sadašnjem kulturalnom kontekstuu opasnosti da izražava nepotpunu znakovitost,nego od ljudskoga življenja u odnosu prema ‘obi-tavanome’, prema specifičnosti liturgijskoga čina.Ove slike nisu usko zatvorene u kršćansku herme-neutiku, nego pokazuju kako se kršćanska življe-nost otvara Božjemu ‘dodatku’, ‘suvišku’, konkre-

tiziranomu u spasenjskom događaju koji se živiu Crkvi. Sučeljenost antropološkoga i teološkogapruža uvid u snagu nesvedivosti Božjega dara na

Slike Crkve u Redu posvete crkve Ivan Šaško

ljudskost u njezinoj širini, ali jednako tako uočlji- va je činjenica da se božansko djelovanje smještau ozračje stvorenosti, kako bi mu – u skladu sa sa-kramentalnom logikom teandrijske komunikacije– čovjek mogao pristupiti.

Hram Ecclesiase, prema obredu posvete, oblikuje kao du-

hovni hram u kojemu se slavi u duhu i istini. To jemjesto Božje prisutnosti i zajedništva s njim; živihram, zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga. Izgra-đen je na Kristu, a živo su kamenje kršćani, usmje-reni životom prema eshatološkome ispunjenju. Li-turgijski čin odjelotvorujetemplum kao poveznicuizmeđudomus i Ecclesiae mysterium. Materijalnagrađevina upućuje na sliku hrama, a dvije zbilje po-staju simbolom otajstva Crkve. Izvorno je za poima-nje hrama (općenito za poimanje sakralnoga prosto-

ra) nužna veza s kultom. U kršćanskome shvaćanjutaj je vidik relativiziran u odnosu na materijalnomjesto, ali je posvema vrjednovan u odnosu na zajednicu koja pak ne može bez ukristovljenja.

Tako obred pomazanja pokazuje dosljednukristocentričnost. Najprije se pomazuje oltar, a za-tim zidovi crkve. Ta prvotnost nije samo vremen-ska, nego je u odnosu na vrijednost: svećeničkažrtva Crkve poprima značenje samo u pridruženo-sti Kristovoj žrtvi. Pomazanje krizmom priziva kr-

šćansku inicijaciju kada vjernici postaju »membraChristi eiusque populi sacerdotalis« (OICA, 229) –udovi Krista i njegova svećeničkog naroda. U slicihrama, kršćanstvo i Crkva se ne iscrpljuju u obred-nosti, nego je trajno prisutan egzistencijalni ele-ment. Na taj način građevina odražava napetost iz-među znaka zajednice koja moli i slavi i cjelovitogaznaka Crkve (mjesta prihvata siromašnih, osloba-đanja potlačenih, ostvarivanja ljudskosti...). Ostva-rivanje čovjeka u kršćanskome smislu je vidljivo u

poimanju slike hrama. Crkva je sretan prostor do-dira i distance, upućenosti na drugoga čovjeka, alina temelju korjenitoga odnosa s Bogom. U hra-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrelo

L I T UR GI J S K A

r h i t ek t ur a

mu se združuju centralnosti vertikalnost; to je život-no mjesto u kojemu boravi

i živi skupina; to je plodnautroba identiteta pojedin-ca i skupine u koji se svat-ko smješta sa sigurnošću i ukojemu se međusobno pre-poznaje. Hram je prijelaznazbilja, jer nije poistovjećensa subjektom, nego je nanjega upućen. Za kršćane jeto ograničen, poseban pro-

stor, ali ne odijeljen od ži- votnosti u apsolutnome, sa-modostatnome smislu.

MajkaSimbolizam majčinskoga li-ka raširen je među svim kul-turama. To nimalo ne začu-đuje, jer u svim ljudima

postoje prvi odnosi prema roditelju (iako se bio-

tehničkim zahvatima danas otvaraju pitanja nadrugim razinama), utemeljujući odnosi rađanja,hranjenja i zaštite. Ta nutarnja slika ima simbolič-ki izražaj u mitu o Velikoj majci, s mitskim varijan-tama. Nerijetko se homologiziraju plodnost majkei zemlje, stvarajući kult prema zemlji (‘majka ze-mlja’), ali ujedno vežući rađanje, bolesti i umiranjeuz dodir sa zemljom.

Crkva se simbolički očituje kao majka. Čin oku-pljanja naroda predstavlja Božje djelovanje kojim

on okuplja svoju obitelj u zajedništvo. No, Crkva na-stavlja Gospodinovo djelovanje, primajući u naručje vjernike. Osim te slike majčinskoga odnosa u obre-du posvete postoji i roditeljska, ona naime koja seodnosi nastatio , mjesto s kojega se upućuje zajedni-ca prema crkvi koju treba posvetiti. Majčinska utro- ba koja simbolički rađa novu zajednicu. Na tome setragu čita i čin škropljenja kao priziv na krštenje, alii na pokoru kao novo rađanje. U Posvetnoj molitvipostoji predivan izraz – u Redu jedini izravan glede

majčinstva – koji se tiče plodnosti Crkve: Mater Spi-ritus virtute fecunda – Majka plodna snagom Duha.Ona je u obredu viđena i kao hraniteljica.

Ta se slika uvelike oslanja na Sveto pismo i napatrističku razradbu tih tekstova. I liturgijski izvo-ri svjedoče da je u izvorištu majčinstva Crkve Kri-

stov vazam. U muci, smrti i uskrsnuću Krist Cr-kvu, svoju Zaručnicu, čini plodnom. Ona postajemajkom mnogih u krštenju; ona ih okuplja s ra-znih strana svijeta u jedinstvo vjere, hrani ih Bož- jom riječju i sakramentima, vodeći ih do vječnogaživota, gdje i ona dosiže puninu svoga materin-stva. Poznato je da je Drugi vatikanski sabor snaž-no naglašavao izraz Majka Crkva, osobito u vezi sBlaženom Djevicom Marijom (usp. LG63-65).

Grad Već od ulaska u crkvu prigodom posvete ističese slika grada, odnosno građana koji se, pozvanii okupljeni, upućuju u svoj grad. To je određenazajednica, strukturirana tako da ju predvodi križ.Obredi na pragu prizivaju važan urbanistički i ar-hitektonski element – vrata, predavanje crkve bi-skupu, otvaranje vrata, uređivanje i smještanjeu prostor – predstavljaju preuzimanje grada odstrane građana-vjernika. Osim verbalnih izričaja,

značajni su neverbalni izražaji obrednih sekven-ci: pomazanje zidova crkve i rasvjetljivanje olta-ra i liturgijske dvorane. Dvanaest ili četiri mjestana kojima se pomazuju zidovi upućuju na simbolmesijanskoga grada, nebeskoga Jeruzalema (usp.Otk21,12-14, sa svom simbolikom brojeva).

Stari zavjet je prema pojmu grada ambivalen-tan, čas pozitivan, čas negativan, da bi ga usmjerioprema eshatološkome ispunjenju. Tekstovi otkrivaju da je grad nešto što Bog želi i podupire. Temeljna

je karakteristika zid koji ga okružuje i brani njegove stanovnike. Grad se smatra važnim, ako je dobro utvrđen. Takav daje mogućnost života u skla-du i miru. Ipak, narod se ne može osloniti samo na visoke zidine. To bi bilo odbacivanje Boga i stanovita pobuna protiv njega. Grad je oslobođen opa-snosti kada živi u pravednosti u skladu sa Savezom.Biblijski mentalitet sadrži vjersko značenje, a gotovo da ne postoji politička obojenost, tipična za grč-ki polis.Za biblijskoga čovjeka vrhovni je poglavar

Bog. Proroci, gledano poopćeno, zauzimaju nega-tivan stav prema gradu, zbog njegove iskvarenostiživota, iako sama zbilja grada nije negativna. Novi

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

NAŠA tema


zavjet spiritualizira ideju grada i povezuje ga s kra-ljevstvom (usp. Heb11,8-10). Sveti Pavao, govorećiodomovini na nebesima , rabi pojam (jedan jedini

put) politeuma, municipatus , što označuje tipičnograđanstvo u Gospodinu. Kršćani su u tome smislugrađani neba. Napetost između neba i zemlje, izme-đu dva grada, provlači se kroz povijest i teologiju,iako je prevladana zbiljom vjere, čuvajući nužnostsimboličke vrijednosti, te time i napetosti.

JeruzalemPosebnost prisutnosti Jeruzalema u Redu posve-te leži u povijesti toga grada, od trenutka kada

kralj David odlučuje da to bude glavni grad nje-gova kraljevstva. Iznimno je važna činjenica da jeto grad u koji se prenosi Kovčeg saveza (‘Gospo-dinovo boravište’) te tako postaje svetim gradom.Jeruzalem je zaogrnut idejom pravednosti i mira, božanskoga izabranja i blagoslova te tako i odre-dište hodočašća. No, Jeruzalem je i grad grijeha,na što upozoravaju proroci, svaki put kad se do-gađa neposlušnost prema Bogu. Od zaručnice po-staje preljubnicom.

Iskustvo progonstva i sužanjstva u Babilonuobogaćuje ideju značenja Jeruzalema, jer ga, na-puštena, Bog vraća u život i daje mu svjetlo zauvijek. Time se otvara i eshatološka vrijednost univerzalnosti spasenja. Ipak, Stari zavjet se zadržavana zemaljskome gradu. Novi zavjet ima pred sobom povijesni grad i njegovu važnost za Kristovživot i za rađanje Crkve, ali razvija izvanbiblijskuideju nebeskoga i eshatološkoga Jeruzalema. Tajspoj je vidljiv naročito u Ivanovim i Lukinim spisi-

ma. Viđen perspektivom rađanja, u odnosu premaCrkvi, nebeski Jeruzalem postaje našom majkom.Kršćani još nisu ušli u njega, ali su mu pristupili;žive u privremenosti, noseći u sebi predokus sa-svim novoga (ne obnovljenoga) grada.

Jeruzalem je u kulturološkome pogledu grad op-ćenitosti, ali i oprečnosti. To je konkretan grad proš-losti, sadašnjosti i budućnosti; grad slijevanja raznihpredaja i kultura, pol privlačnosti, ‘središte svijeta’.

U Obredu nema istoznačnosti između Jeruza-

lema i Crkve. U složenosti odnosa izranjaju tri teo-loške perspektive: kao idealan grad proroka, tako jeCrkva od Boga prosvijetljena i u svoje vrijeme pro-svjetljuje narode; nalazi se na putu prema nebeskojzajednici, koje je pralik i anticipacija; bit će dovede-na do ispunjenja u eshatološkoj rekapitulaciji.

Zaključne misliRed posvete crkve u teološko-mistagoškome pri-stupu osvjetljuje povijesno-spasenjsku zbilju Ecc-

lesiae u odnosu prema otajstvu Krista. Pozornostusmjerena nadomus izvorno je uvijek u funkcijizajednice, tako da je zapravo svaki obredni djelić,izravno usmjeren na prostor i prostore bogoslužne

S antropološke strane gledano, lako je uočitida je grad kristalizacija ne samo temeljnih vrijed-nosti, nego značenja koje čovjek pridaje sakralno-mu i nadnaravnomu. Ograđen prostor zadobiva i daje smisao. Povijest (npr. Rima) započinjeutemeljenjem i osnutkom grada, gotovo na tragukozmogonije.Ponavljajući prostorne koordinateneba, gradovi su građeni u odnosu na transcen-dentno; štoviše, po volji božanstva. Grad se često

predstavlja kao sveto mjesto, kao mjesto komu-niciranja s nadnaravnim i kao simbol stabilnosti.Tradicionalni urbanistički modeli oslanjaju se natloris kvadrata ili kocke, kao vrijednosti nepomič-nosti triju prostornih dimenzija. Grad je središtesvijeta ne zbog zemljopisnoga smještaja, nego kaolocus amoenus, mjesto na kojemu se mogu kušatisve slasti i obilje, mjesto boljitka, dobrostanja (be-ne-esse;Wohl-stand ). Slika grada izražava i ideal-no društvo, utopiju, smisao budućega ostvarenja.

Od teoloških ideja Red posvete izražava Crkvukaocivitas koji je Bog izgradio na Kristu (angula-ris fundamentum lapis ) i apostolima, tako da po-mazanje zidova nema apotropaičku, zaštitnu vrijednost i ne kani stvoriti zaštitni zid koji bi udaljionegativne utjecaje. Crkva je savršen grad koji svoje izvorište ima u Bogu. Iako uz žito raste i kukolj,ovaj posljednji će biti konačno uništen. Druga je te-ološka crta vezana uz obilježje zajedništva (što su upatrističko vrijeme osobito naglašavali sv. Bazilije

i sv. Augustin). Kao treće teološko obilježje nagla-šavamsvjetlo kojim sjaji grad i prenosi ga svijetu.To svjetlo nije njezino vlastito, nego sjaji Kristovimsvjetlom ( Agni lucerna fulget perennis).

Liturgijski prostor svojim oblikom i znače-njem osvjetljuje povijesno-spasenjsku zbi-ljuCrkve u odnosu prema otajstvu Krista.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

živo vrelo

L I T UR GI J S K A

r h i t ek t ur a

LITURGIJSKIalendar

22 P Svagdan: Izr 3,27-34; Ps 15,2-5; Lk 8,16-18 23 USv. Pio iz Pietrelcine, prezbiter, spomendan

Izr 21,1-6.10-13; Ps 119,1.27.30.34.35.44; Lk 8,19 24 S Svagdan: Izr 30,5-9; Ps 119; Lk 9,1-6 25 Č Svagdan: Prop 1,2-11; Ps 90,3-6.12-14.17; Lk 9 26 P Svagdan;ili: Sv. Kuzma i Damjan Prop 3,1-11; Ps 144,1a.2-4; Lk 9,18-2227 SSv. Vinko Paulski, prezbiter, spomendan Prop 11,9 – 12,8; Ps 90,3-6.12-14.17; Lk 9,43b-4 28 NDVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GOD 29 PSV. MIHAEL, GABRIEL I RAFAEL,arkanđeli, blagdan Dn 7,9-10.13-14 (ili Otk 12,7-12a); Ps 138,1-5;

Iv 1,47-51 30 USv. Jeronim, prezbiter i crkveni naučitelj, spomendan Job 3,1-3.11-17.20-23; Ps 88,2-8; Lk 9,51-56

LISTOPAD

1 SSv. Terezija od Djeteta Isusa,djevica, spomendan Job 9,1-12.14-16; Ps 88,10b-15; Lk 9,57-62 2 ČSveti Anđeli Čuvari, spomendan Izl 23,20-23; Ps 91,1-6.10-11; Mt 18,1-5.10 3 P Svagdan: Job 38,1.12-21; 40,3-5;

Ps 139,1-3.7-10.13-14b; Lk 10,13-164 SSveti Franjo Asiški,redovnik, spomendan Job 42,1-3.5-6.12-17; Ps 119; Lk 10,17-24

RUJAN

7 NDVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

8 PROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE,blagdan Mih 5,1-4a (ili: Rim 8,28-30); Ps 13,6; Mt 1,1-16.18-23 9 U Svagdan;ili: Sv. Petar Claver, prezbiter 1Kor 6,1-11; Ps 149,1-6a.9b; Lk 6,12-19 10 S Svagdan: 1Kor 7,25-31; Ps 45,11-12.14-17; Lk 6,20-26 11 Č Svagdan:1Kor 8,1b-7.10-13; Ps 139;Lk 6,27-38 12 P Svagdan;ili: Presveto Ime Marijino 1Kor 9,16-19.22b-27; Ps 84,3-6.8a.12; Lk 6,39-42 13 SSv. Ivan Zlatousti,biskup i crk. naučitelj, spomendan 1Kor 10,14-22; Ps 116,12-13.17-18; Lk 6,43-49

14 NUZVIŠENJE SVETOGA KRIŽA,blagdan 15 PBl. Djevica Marija Žalosna, spomendan Heb 5,7-9; Ps 31; Iv 19,25-27 (ili: Lk 2,33-35) 16 U Sv. Kornelije, papa, iCiprijan,biskup, muč., spom. 1Kor 12,12-14.27-31a; Ps 100,1b-5; Lk 7,11-17 17 S Svagdan;ili: Sv. Robert Bellarmino 1Kor 12,31 – 13,13; Ps 33,2-5.12.22; Lk 7,31-35 18 Č Svagdan:1Kor 15,1-11; Ps 118,1-2.16-17.28; Lk 7,36-50 19 P Svagdan;ili: Sv. Januarije 1Kor 15,12-20; Ps 17,1.6-7.8b.15; Lk 8,1-3

20 S Svagdan:Liturgija kvatri Prigodna čitanja str. 10-27, Evanđelje: Lk 5,1-11 21 N DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU

zgrade, slavlje nekoga vidika otajstva Crkve. Gleda- jući sadržaj, simboličke slike ocrtavaju lice Crkvekoja se očituje kao živa zajednica vjernika koji od-

govaraju na Božji poziv izgrađivanja naroda Save-za, kako bi u svojoj sadašnjosti, u trajnome liturgij-skomhodie, doživjeli dar Kristova djela spasenja.

Iz toga sadržajnog dijela izranja nekoliko teo-loških usmjerenosti. To je ponajprijetrojstvena,s gledišta zbiljnosti Crkve utemeljujuća dimenzija (rađa se od Oca po otkupiteljskome djelu Sina iživotvornim djelovanjem Duha Svetoga). Zatim seizražava usakramentalnosti koja Crkvu čini zna-kom-simbolom Presvetoga Trojstva te produžuje

njegovo djelovanje za ljude. Crkva se očituje kaomisionarska u smislu hoda kroz povijest, a da jupritom povijesnost ne apsorbira, nego bude mije-

njana plodnim sjemenom evanđelja za izgradnjukraljevstva. Povlašteno mjesto komuniciranja sBogom imaliturgijska dimenzija u uzajamnosti s

egzistencijalnom. Iz simboličkih slika razvidna jeteološka usmjerenost na zajedništvo, uključujući vidljivo i nevidljivo u dinamici zajedništva. S time je sukladna dimenzijaministerijalnosti , izražava- jući tijelo Crkve prema darovima Duha i pripad-nim službama. Jedan od glavnih elemenata obre-da posvete crkve jeeshatološka napetost . Samo usvjetlu konačnoga cilja, Crkva ispravno dohvaća vlastiti identitet. Tako simboličke slike Crkve za-hvaćaju slavljeničku zajednicu u živome tkivu cr-

kvenoga tijela. Ta je tjelesnost očitovanje vidljivo-ga, a slike pobuđuju osjećaje i osjetilnost onoga štonadilazi područje osjetilnoga.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Ez 33,7-9 Ako bezbožnika ne opomeneš,krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.

Čitanje Knjige proroka EzekielaOvo govori Gospodin:»Tebe sam, sine čovječji,postavio za stražara domu Izraelovu:kad čuješ riječ iz mojih usta,opomeni ih u moje ime.

Reknem li bezbožniku:’Bezbožniče, umrijet ćeš!’– a ti ne progovoriši ne opomeneš bezbožnikada se vrati od svojega zloga puta,bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha,ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.Ali ako bezbožnika opomenešda se vrati od svojega zloga puta,a on se ne vrati sa svojega puta:

on će umrijeti zbog svojega grijeha,a ti si spasio život svoj.«Riječ Gospodnja.


Otpjev:O da danas glas Gospodnji poslušate, ne budite srca tvrda!

Dođite, kličimo Gospodinu,

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!Pred lice mu stupimo s hvalama,kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!Jer on je Bog naš, a mi narod pašenjegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši,iskušavahu me premda vidješe djela moja.«


Ulazna: 241 Oče naš dobri (1. i 2. kitica)Otpjevni ps.: 111 Ako danas Prinosna: 241 Oče naš dobri (4. i 5. kitica) Pričesna: 200 O Kruše živi Završetak: 175 O Srce, Sina Božjega

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu 7. rujna 2008.


Pravedan si, Gospodine,i pravi su sudovi tvoji:učini sluzi svom po svojoj dobroti.

Zborna molitva

Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.Pogledaj svoje sinove i kćerikoji u Kristu vjeruju.Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Bože, izvore pobožnosti i mira.Molimo te, da ovom žrtvom tebe iskrenoštujemo, a pričešću tvoga otajstvapostignemo međusobnu vjernost i jedinstvo.Po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Iv 8,12Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin:tko ide za mnom, neće hoditi u tami,nego će imati svjetlost života.

Popričesna molitva

Gospodine, svojom riječju i svojim jelomdaješ nam hranu i život. Daj da rastemou ljubavi po tim dragocjenim darovima

te zaslužimo vječno zajedništvos tvojim Sinom, Isusom Kristom,koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

D V A D E S E T I T R E Ć A

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist je prisutan gdje god se lju-di okupljaju u njegovo ime i s pouzdanom moli-tvom zazivaju Božju milost. Snagom toga zajed-ništva uputimo svoje molitve nebeskome Ocu: Obnovi nas u ljubavi, Gospodine! 1. Za tvoju Crkvu: da vođena svjetlom tvoga

Duha bude mjesto istinskoga zajedništvatvojih vjernika te putokaz spasenjasvima koji te traže, molimo te.

2. Za sve koji se priznaju tvojim vjernicima:ohrabri ih da u ljubavi kojom ih ljubišbudu zauzeti za dobro svojih bližnjihi za njihovo spasenje, molimo te.

3. Za braću i sestre koje je grijeh zarobio:ohrabri ih da spoznaju veličinu tvoje ljubavite krenu putem obraćenja, molimo te.

4. Za ovu zajednicu molitelja: razbistri nampogled vjere da umijemo prepoznati potrebenaše braće; nadahni nas da naviještanjemtvoje riječi i djelima ljubavi budemo graditeljitvoga Kraljevstva, molimo te.

5. Daj nam u poniznosti i ljubavi prihvaćati sva-ku pouku i svaku opomenu kojom nas zovešna vjerodostojan život evanđelja, molimo te.

Gospodine Bože, ti si nam u Kristu pokazaopuninu svoje ljubavi. Daj da nam ovo slavljesakramenta ljubavi pomogne u spoznaji tvojedobrote i u međusobnom zbližavanju s braćomu vjeri. Po Kristu Gospodinu našemu.

Drugo čitanje Rim 13,8-10 Ispunjenje Zakona jest ljubav.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo! Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi,ispunio je Zakon. Uistinu: Ne čini preljuba!Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja dru-ga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svogabližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemuzla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja2Kor 5,19

Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirioi položio u nas riječ pomirenja.

Evanđelje Mt 18,15-20 Ako te posluša, stekao si brata.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te,uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, nekana iskazu dvojice ili trojice svjedoka počivasvaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša,reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša,neka ti bude kao poganin i carinik.Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji,bit će svezano na nebu; i što god odriješitena zemlji, bit će odriješeno na nebu.Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vasna zemlji jednodušno zaištu što mu drago,dat će im Otac moj, koji je na nebesima.Jer gdje su dvojica ili trojica sabranau moje ime, tu sam i ja među njima.«Riječ Gospodnja.

D V A DE S E T I T R E

Ć A

e d j el j a

»Pogriješi li brat tvoj, idi i pokaraj ga.Ako te posluša, stekao si brata.«

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

D V A D E S E T I T R E Ć A n e

d j e l j a

P rvi dio današnjega evanđelja, kojim ćemose ovdje pobliže pozabaviti, upućuje nas na važnost bratske opomene (correctio frater-

na). Pomišljamo odmah kako nas ta Kristova riječpotiče na brigu za druge, na opominjanje drugih.No, prije nego što se usredotočimo na značenje tihKristovih riječi, potrebno je imati na umu da sva-ka bratska opomena pretpostavlja opomenu sa-moga sebe, obraćenje samoga sebe pred Bogom:»Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa

ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka brato- va!« ( Mt 7,5).

Prvo opominji samoga sebeOnaj koji se danomice ne opominje pred Bogom,tko se ne priznaje grješnikom pred Bogom i ne mijenja se, njegova bratska opomena bit će izričajnaslađivanja grijesima svojega brata, mržnje pre-ma njemu, ili se pak bratska opomena uopće ne-će ni dogoditi, što ćemo kasnije i pojasniti zašto.

Opomena samoga sebe, obraćenje samoga sebepred Bogom, ali i spremnost na bratsku opome-nu od drugih, jest uvjet istinske i ponizne bratskeopomene u ljubavi.

Imajući na umu do sada rečeno, možemo pri-stupiti našemu evanđeoskom tekstu: »Pogriješi litvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša,stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojicesvjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne po-

sluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, nekati bude kao poganin i carinik.« Isus Krist razlikujedvije razine bratske opomene: prva je privatna, adruga javna (ovom prigodom nećemo ulaziti u ra-zliku između javne i crkvene opomene). U bratskojopomeni vrlo je važno voditi računa o tim dvjemarazinama, jer nerazborito zapostavljanje tih dvijurazina može više naštetiti negoli pomoći drugomu.

Izloži se i opominji nasamo

U opomeni treba prvo započeti nasamo, susrestise s bratom u četiri oka i priopćiti mu svoje nesla-ganje s njegovim postupcima. No, većina nije spre-

Bratska opomena i naši kukavičluci

mna upravo na takvu vrstu opomene. Obično namse događa sljedeće:a) Kukavički se bojimo izloži-ti drugomu, ući u mogući konflikt i nerazumijeva-nja s onim kojega kanimo pokarati. Najradije bi-smo sve potvrđivali, svemu se divili kako bismosačuvali mir. To je najbrži način da se pretvorimou ulizice;b) Slušajući ili primjećujući grijehe svoje braće događa nam se da zapravo uživamo u njihovim grijesima. Potajno se naslađujemo i radujemoda se oni nalaze u grijehu, da su lošiji od nas. Ta-da obično šutimo, ne želimo njihov popravak ka-ko bismo se mogli osjećati trajno boljima od njih.Čini se da većina nas, vjernika, čini upravu tu li-cemjernu i perverznu pogrješku;c) Ako već i želi-mo opomenuti braću svoju, tada to odmah činimopred drugima, čime pokazujemo kako ih želimokrajnje poniziti i izvrgnuti ruglu drugih.

Bratska opomena nek uvijek bude obasjana svjetlom ljubavi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

ODJECI ePunina Zakona jest ljubav uz: Rim 13,8-10

Kršćani su Kristovom žrtvom i njegovim uskrsnućem oslobođeni od

Zakona (Rim 7,7-13). Današnji odlomak govori o »punini Zakona«(13,10), ili još bolje, o punom i savršenom izvršavanju Zakona. Pavaopokazuje kako sve starozavjetne zapovijedi, navodeći pritom nekeod Deset zapovijedi koje su smatrane srcem Zakona (13,9; usp.Izl 20,13-17;Pnz 5,17-21), mogu biti sažete u jednu zapovijed: »Ljubisvoga bližnjega kao sebe samoga« (Rim 13,9; usp.Lev 19,18;Gal 5,14). I dok je u Starom zavjetu ova zapovijed propisivala samo lju-bav prema članovima izraelskog naroda, u kršćanstvu ljubav ne po-znaje nacionalnih granica. Takva ljubav isključuje svaku sebičnosti skučenost srca, a vjernika otvara prema svima, bez ograničenja ipredrasuda.

Darko Tepert

D V A DE S E T I T R E

Ć A

e d j el a

Stoga je važno uvijek započinjati nasamo s bratskom opomenom. Ona nam pokazuje je linam zaista stalo do boljitka druge osobe ili uživa-

mo u svojoj samodopadnosti i grijehu drugoga.Ovdje možemo spomenuti još jedno bitno pravilo.U određenim starim tekstovima nalazi se dodatak»protiv tebe« (posebice kod Lk 17,3) što je crkveneoce potaklo na vrlo bitno pravilo: ako se brat ogri- ješio samo o tebe i nitko drugi to ne zna, tada je je-dino ispravno da ga se prvo opomene nasamo.

Izloži se i opominji javno Ako bratska opomena ne uspije nasamo, tek tada

treba pristupiti javnoj i ‘crkvenoj opomeni’. Daka-ko, postoje situacije, posebice tamo gdje se bratogriješi samo o mene u skladu s navedenim dodat-kom »protiv tebe«, u kojima ćemo poštedjeti dru-goga od javne opomene, jer bismo time drugomunanijeli veću štetu i on se zasigurno ne bi popra- vio. Osim tih iznimnih situacija, važno je da bude-mo spremni i na takvu javnu opomenu.

Opet nam se nerijetko događa da tamo gdje trebamo drugoga opomenuti javno, pokušavamo ga

opominjati samo nasamo, premda znamo da to ni-

čemu ne koristi. Ponovno se bojimo javno se izloži-ti , želimo svoj mir bez nepotrebnih uznemiravanja.Međutim, ponekad je jedino ispravno da drugoga

opomenemo samo javno, napose tamo gdje je naš brat učinio zlo drugomu, a ne nama.

Od bratske opomenedo bratske ‘simfonije’ Sve u svemu, evanđeoski nas tekst uči da bude-mo spremni na bratsku opomenu, kako na inti-mnu tako i na javnu, pritom razborito vodeći ra-čuna o prednosti intimne opomene pred javnomte o posebnim situacijama u kojima je prikladna

samo intimna ili samo javna opomena. Ne budi-mo stoga oholi, kao ni strašljivci, već u poniznostii ljubavi opominjimo svoju braću i sestre. Jer, nesamo preko pohvale i priznanja ljubavi, nego i pre-ko bratske opomene u ljubavi moći će se ostvaritiona istinska jednodušnost, ‘simfonija’ (tako u grč-kom izvorniku) pred kojom nebeski Otac ne možeostati ravnodušan (»Dat će im Otac moj, koji je nanebesima«) i koja uprisutnjuje Krista (»Tu sam i ja među njima«), jer je ona odgovor na glazbu sa-

moga Boga (Origen). Ivica Raguž

Isus ne kaže »Uvrijedi li tebrat tvoj…, nego »Pogriješi librat tvoj…« Razlog bratskeopomene nije nanesena uvreda,nego počinjeni grijeh. Grijehkoji 'ranjava' onoga koji ga čini.Uvrede smo dužni oprostiti,a grijehe bratski opomenuti.S jednakom ljubavlju! (C. T.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

R O \ E N J E b l . D j . M a r

i j e

Prvo čitanje Mih 5,1-4a…dok ne rodi ona koja ima roditi.Čitanje Knjige proroka MihejaOvo govori Gospodin:»I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kne-ževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onajkoji će vladati Izraelom; njegov je iskon oddavnina, od dana vječnih. Zato će ih Gospo-din ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi.

Tada će se Ostatak njegove braće vratitisinovima Izraelovim.On će se uspraviti, na pašu izvodit svojestado silom Gospodnjom,veličanstvom Imena Boga svojega.Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlastsve do krajeva zemaljskih.On – on je mir!Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 13,6Otpjev:Radujem se u Gospodinu, radujem!

Ja se u tvoju dobrotu uzdam,nek mi se srce raduje spasenju tvome!

Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro,pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjeg!


Sretna li si, Djevice Marijo, i svake hvaleprodostojna;iz tebe se rodilo Sunce pravde,Krist Gospodin.

Evanđelje Mt 1,1-16.18-23

Što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.Čitanje svetog evanđelja po MatejuRodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova,sina Abrahamova:

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 568.2 Radosno svetkujemoOtpjevni ps.: 573 Pjevajte Gospodinu Prinosna: 232 Gospode primi Pričesna: 247 Uzmite, jedite Završetak: 371 Raduj se, grade Nazaret

Rođenje blažene Djevice Marije 8. rujna 2008.

Ulazna pjesma

Radosno svetkujemoRođenje blažene Marije Djevice:iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš!

Zborna molitva

Gospodine, obdari nas nebeskom milošću:rođenjem Isusovim iz Djevice počelo je našespasenje; daj da nam blagdan njezina Rođenjaučvrsti mir. Po Gospodinu.

Darovna molitva

Pomoglo nam, Gospodine,čovjekoljublje tvoga Sina.Rođenjem od Djevice on Majčina djevičanstvanije umanjio nego posvetio:nek nas oslobodi kriviceda ti omili dar naš žrtveni,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Iz 7,14; Mt 1,21

Evo, Djevica će začeti Sina,on će spasiti narod svoj od grijeha.

Popričesna molitva

Gospodine, svoju si Crkvu okrijepio

svetim otajstvima.Daj da se raduje zbog rođenja Djevice Marije, jer je ono svemu svijetu nada i zora spasenja,po Kristu, Gospodinu našemu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

R O\E N

J E l .D

j .M

a r i j e

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog nam je po poniznoj Djeviciiz Nazareta poslao svoga Sina i tako ispuniosvoj vječni naum spasenja. Okrijepljeni timdarom, zazovimo njegovu očinsku dobrotuzajedno moleći:Čuvaj nas, Gospodine, na putu spasenja.1. Vodi svjetlom Duha Svetoga svoju Crkvu da

vjerno živi Kristovo evanđelje i svim ljudimasvjedoči veličinu tvoje ljubavi, molimo te.

2. Osnaži svojom milošću sve krštenikeda svakodnevno pobjeđuju grijehi radosno žive dar otkupljenja, molimo te.

3. Obdari sve roditelje odgovornošćuza duhovni život svoje djecei za njihov rast u vjeri, molimo te.

4. Daj nam u radosti nasljedovati Marijin putponiznosti kako bismo bili služitelji Kristovaspasenjskog dolaska među naše bližnje,molimo te.

5. Učvrsti nam vjeru da nikakva iskušenja živo-ta ne ugase pouzdanje u tebe, molimo te.

Svemogući Bože, upućujemo ti ponizno ovemolitve po zagovoru Majke tvoga ljubljenogaSina. Pomozi nam da, nasljedujući njezin put

vjere i poniznosti, trajno rastemo u spoznanjuIsusa Krista te vjerodostojno živimo evanđeljekoje nam je on objavio. Koji živi.

Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov.Jakovu se rodi Juda i njegova braća. JudiTamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodiHesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodiAminadab. Aminadabu se rodi Nahšon.Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodiBoaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu serodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona.Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se

rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Joza-fat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodiAhazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodiAhaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodiManaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu serodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegovabraća u vrijeme progonstva u Babilon.Poslije progonstva u Babilon Jehoniji serodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodiElijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru serodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu serodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaruse rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovuse rodi Josip, muž Marije, od koje se rodioIsus koji se zove Krist.Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.Njegova majka Marija, zaručena s Josipom,prije nego se sastadoše, nađe se trudnapo Duhu Svetom. A Josip, muž njezin,pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti,

nego naumi da je potajice napusti.Dok je on to snovao, gle, anđeo mu seGospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe,sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju,ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista jeod Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš munadjenuti ime Isus jer će on spasiti narodsvoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodiloda se ispuni što Gospodin reče po proroku:

Evo, Djevica će začeti i roditi sina

i nadjenut će mu se ime Emanuel –– što znači: S nama Bog.Riječ Gospodnja.

Za svoj dolazak Bog odabire ponizne…

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

R O \ E N J E

U slavlju blagdana Rođenja Blažene Djevi-ce Marije liturgija nam naviješta tekst oIsusovu rodoslovlju te o njegovu rođenju

od Djevice Marije. Nema riječi o njezinu rođenju.Može nam se stoga ovaj odlomak evanđelja činitineprikladnim za današnji blagdan. No, pokušamoli razmišljati u duhu kršćanske liturgije, razumjetćemo da Isusovo rođenje daje razlog slavlju rođe-nja njegove Majke. Slavimo rođenje Bogomajke,slavimo početke spasenja, ljudski (majčinski) putdolaska spasenja koje nam je darovano u IsusuKristu. Evanđelja nam ne govore ništa o Marijinuživotu prije nego joj je anđeo navijestio da će zače-ti i roditi Sina Božjega. I to nije bez razloga. Marijugledamo kroz prizmu Krista, kroz njegov dolazak injegovo djelo otkupljenja. Stoga blagdan Marijinarođenja nije slavljenje njezina rođendana, slavljepočetka njezinoga zemaljskoga života, nego slavljepočetka našega spasenja.

Početak spasenja…Unatoč što Evanđelja ne govore ništa o Marijinuživotu prije anđelova objavljenja, istočna je krš-ćanska tradicija od najranijih početaka bila osobito sklona marijanskoj pobožnosti te je očuvalapredaju o tim početcima spasenja. Iz te je pobož-nosti i predaje u drugome stoljeću ponikao i apo-krifni spis, nazvan Jakovljevo protoevanđelje,

koji na temelju pučke predaje opisuje Marijinozačeće i rođenje, njezino djetinjstvo, zaruke s Jo-

sipom te druge pojedinosti koje ne susrećemo ukanonskim evanđeljima. U tom apokrifnom spisuMarijino se rođenje smješta u Jeruzalem, na mje-sto gdje je, pored Hrama, već zarana podignutacrkva koja čuva uspomenu na tu drevnu predaju.

U Mariji je Bog pripravio put spasenju, put Kri-stovu dolasku. U njezinu rođenju i očuvanosti odljage grijeha naziremo Božji dolazak, ponovnu us-postavu zajedništva čovjeka s Bogom. Gledajući unjezinu izabranju i rođenju početak spasenja, krš-

ćanska ju je tradicija nazvala Početkom svijeta bo-ljega (Mundi melioris Origo), a u litanijama ju na-zivamo Zvijezdomili Zorom jutarnjom, zorom koja

Božje hodočašće prema čovjeku

označava početak dana, Dana koji je slika božan-skoga svjetla, Krista koji raspršuje tminu svijeta.Taj početak spasenja i novoga svijeta s razlo-

gom se slavi baš u ovo vrijeme godine. Na Istoku,gdje je nastao današnji blagdan, liturgijska godi-na započinje upravo ovim mjesecom, rujnom. Napočetku liturgijske godine, kojom Crkva proslavljacjelokupno djelo spasenja, stoji spomen na poče-tke spasenja, na Marijino rođenje koje otvara putKristovu rođenju, rođenju spasenja.

...od dana vječnihOva povezanost Marijina rođenja sa životom nje-zina Sina pruža današnjemu marijanskome blag-danu kristološko značenje. Naše slavljenje Djevi-ce Marije, želimo li biti vjerni vjeri Crkve, ne možeostati zatvoreno u pobožnost prema Mariji ili urazmišljanje o malo nam poznatim početcima nje-zina života. Blagdanski spomen na njezino rođe-nje izvodi nas na put spasenja, objavljujući nam da

velebno djelo spasenja započinje malim koracima,izabranjem neznatne osobe. Bog izabire malene,skromne, da bi objavio velika djela spasenja.

Marijin posluh označio je Početak novome svijetu.(Fra Angelico, 1437.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

R O\E N

J E l .D

j .M

a r i e

Ta je misao o čudesnosti i neshvatljivosti Bož- jega puta k čovjeku izražena već u prvome čitanju,odabranom iz Knjige proroka Miheja. Prorok pje-

va pohvale Efrati, Betlehemu, najmanjemu izme-đu kneževstava izraelskih. Betlehem svojom male-nošću i neznatnošću otkriva Božji naum spasenja:Mesija dolazi kao Očekivani iz neočekivanoga, Ve-liki iz malenosti i po malim ljudima. Očekivanjeobećanoga spasenja zasjenjeno je krivim ljudskimpojmovima veličine i dostojnosti. Bog se objavljuje po malenima: on uzvisuje neznatne, a oholiceotpušta prazne… (usp. Lk 1,52-53).

No, početci spasenja još su neznatniji. Zasje-

njeni su stoljećima ljudske povijesti. Prorok, zagle-dan u Božju vjernost, spoznaje da je Bogkrenuo

na put prema čovjeku još od vječnosti: »njegov jeiskon od davnina, od dana vječnih«. Na tome pu-tu nije ga zapriječio ljudski grijeh, nije se dao upla-šiti ljudskim opiranjem, čovjekovom željom dasām bude graditelj svoga spasenja. To Božje ustraj-no hodočašće prema čovjeku opisano je u prvomedijelu evanđeoskoga odlomka koji nam predstav-lja Isusovo rodoslovno stablo. Među trima nizo-

vima davidovskih ‘koljena’ susrećemo osobe bli-stave primjerom svoje vjernosti i pravednosti, alii likove koje je povijest zabilježila kao odmetnikei velike grješnike. Među njima su i oni koji poga-ziše savez s Jahvom i prihvatiše »druge bogove«ili pak sebe proglasiše ‘bogovima’ i vladarima svi-

jeta. Time, ljudski gledano, izazivahu Božju srdž- bu i kaznu. No, unatoč svemu, unatoč njihovoj ne- vjernosti i bogohulstvu, Bog ostaje vjeran u svome

naumu spasenja. On se ne zaustavlja na svome ho-dočašću prema čovjeku. Ne posustaje u svome čo- vjekoljublju i ne odustaje od nauma spasenja. Neda se zaustaviti ljudskim grijehom i nevjernošću.On vjeran ostaje. On je Vjernost, »Bog vjerni«, onse »dovijeka sjeća svoga saveza« ( Ps 111,5). I upravo tom vjernošću »od dana vječnih«, toliko putapovrijeđenom ljudskom nevjernošću, on pokazuje veličinu svoje ljubavi. Stoga je ovo dugo Isusovorodoslovlje jamstvo Božje vjernosti i poziv na našu

vjernost njegovoj ljubavi.Povijest spasenja o kojoj danas razmišljamootkriva nam i objavljuje s kolikom nam ljubavljuBog ostavlja našu slobodu, slobodu našega hoda,našega lutanja, našega traganja za spasenjem.On, vođen ljubavlju koja traje neprekidno »od da-na vječnih«, uvijek pronalazi put k nama da bi nasponovno susreo, da bi nas izveo na put spasenja idarovao nam obećano spasenje.

Neka nas stoga ne plaši naša malenost, naša

nedostojnost, »Efrata« kojoj smo nalik, pa i na-ša grješnost, jer slabe svijeta izabra Boga. Znajmo,unatoč našoj slabosti i grješnosti, otvoriti vrata svo-ga života da bi ovaj blagdan, kojim slavimo početkespasenja, bio uistinu novi susret s Bogom i novi po-četak našega životnog hodočašća s njim.

Ante Crnčević

ODJECI

e

I ti Betleheme Efrato uz:Mih 5,1-4a

Odlomak odabran za prvo čitanje (Mih

5,1-4a) razumijeva se iz ispunjenjaopisana u tekstu evanđelja. Poveznica je očigledna: Bog se služi slabošću,malenošću, onim što ljudi smatraju nevrijednim, da bi ispunio velebna dje-la spasenja. Prorok Mihej propovijeda »nemoguće«, ljudima čak apsurdno:iako Judeja tada trpi nemilosrdno asirsko opsjedanje, on joj proriče drukčijedane, budućnost koju neće graditi čovjek nego Bog. Osim takvoga čitanja,kojemu je »mir na zemlji« glavna tema, jasno je i mesijansko značenje od-lomka: Judeja, premda najmanja među kneževstvima u okupiranoj Judeji,dat će Kralja, »Kneza mira«. On će biti »sa svojim narodom«. To će Isus rećiza sebe: »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« (Mt 28,20)Obećani će »na pašu izvoditi svoje stado« (Mih 5,3); to će Isus reći za sebe:»Ja sam pastir dobri…« (Iv 10,1-18). Na kraju, on će se sam zvati Mir (Mih 5,4), što će se ispunti darom Uskrsloga: »Mir vama« (Iv 20.19). A. C.

Matej govori o dva Isusova ro-đenja (genesis): onom od Davi-dove loze i onom od Marije.Naglasak nije na rođenju negona božanskome 'izvoru'. Mesi-

janska loza i začeće po Duhuznak su da Isus dolazi 'odozgor',da bude »S-nama-Bog«.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Br 21,4b-9

Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bina mjedenu zmiju i ozdravio.Čitanje Knjige BrojevaU one dane: Narod putem postanenestrpljiv. I počne govoriti protiv Bogai protiv Mojsija: »Zašto nas izvedoste izEgipta da pomremo u ovoj pustinji? Nemakruha, nema vode, a to bijedno jelo već seogadilo dušama našim.« Onda Gospodin

pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one,tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu.Dođe narod k Mojsiju pa reče: »Sagriješilisamo kad smo govorili protiv Gospodina iprotiv tebe. Pomoli se Gospodinu da uklonizmije od nas!« Mojsije se pomoli za narod,i Gospodin reče Mojsiju: »Napravi zmijui stavi je na stup: tko god bude ujeden,ostat će na životu ako je pogleda.«Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi jena stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledaobi u mjedenu zmiju i ozdravio.Riječ Gospodnja.


Otpjev:Ne zaboravite djela Božjih!

Poslušaj, narode moj, moju nauku,prikloni uho riječima usta mojih!Otvorit ću svoja usta na pouku,

iznijet ću tajne iz vremena davnih.Kad ih ubijaše, tražiše gai opet pitahu za Boga;spominjahu se da je Bog hridina njihovai Svevišnji njihov otkupitelj.

Ali ga opet ustima svojim varahui jezikom svojim lagahu njemu.Njihovo srce ne bijaše postojano s njimenit bijahu vjerni Savezu njegovu.

A on im milosrdno grijeh praštao

i nije ih posmicao;često je gnjev svoj susprezaoda ne plane svom jarošću.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 503 Mi treba da se hvalimo ili : 207.1 Prigni se svako koljenoOtpjevni ps.: Ne zaboravite djela Božjih (gl. prilog str. 38) Prinosna: 207 Prigni se svako koljeno (2. kitica) Pričesna: 248 Zdravo Tijelo Završetak: 480 O križu blagoslovljeni

Uzvišenje svetoga Križa 14. rujna 2008.

Ulazna pjesmausp. Gal 6,14

Mi treba da se hvalimo križemGospodina našega Isusa Krista,u kojemu je spas, život i uskrsnuće naše,po kojemu smo spašeni i oslobođeni.

Zborna molitvaBože po tvojoj volji naš Spasitelj je podniosmrt na križu da otkupi sve ljude.Daj da u ludosti križa upoznamo tvojumudrost i moć te u nebu postignemo vječno otkupljenje. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, ova žrtva na oltaru križaoduzela je grijehe svijeta:daj da i nas oslobodi svake krivnje,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Iv 12,32 A ja kad budem uzdignut sa zemljesve ću privući k sebi, govori Gospodin.

Popričesna molitvaGospodine Isuse Kriste,ti si nas otkupio svojim križem,stablom života,i okrijepio ovom svetom gozbom.

Molimo te, privedi nas k slavi uskrsnuća,koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

U Z V I Š E N J E

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27


Ponizi sam sebe, zato Bog njega preuzvisi.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaKrist Isus, trajni lik Božji,nije se kao plijena držaosvoje jednakosti s Bogom,nego sam sebe »oplijeni«uzevši lik sluge,postavši ljudima sličan;

obličjem čovjeku nalik,ponizi sam sebe,poslušan do smrti, smrti na križu.Zato Bog njega preuzvisii darova mu ime,ime nad svakim imenom,da se na ime Isusovo prigne svako koljenonebesnika, zemnika i podzemnika.I svaki će jezik priznati:»Isus Krist jest Gospodin!« –na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.Pjesma prije evanđelja

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.


Sin čovječji ima biti podignut.Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu:»Nitko nije uzašao na nebo doli onajkoji siđe s neba, Sin Čovječji.I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinjitako ima biti podignut Sin Čovječjida svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.Uistinu, Bog je tako ljubio svijette je dao svoga Sina Jedinorođencada nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,nego da ima život vječni.

Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu,nego da se svijet spasi po njemu.«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist je u svome posluhu nebe-skome Ocu prihvatio put poniznosti i križa i ta-ko bio uzdignut u Očevu slavu. U zahvalnostiza dar otkupljenja uputimo svoje molitve KristuGospodinu, zajedno kličući:Kriste, usliši nas.1. Za Crkvu u svijetu: da svojim propovijeda-

njem i vjerodostojnim životom svakodnevnoobjavljuje veličinu tvoje ljubavi,iskazane na križu, molimo te.

2. Za sve tvoje vjernike: da radosno žive dar kr-štenja te budu tvoja vjerna slika pred Ocemnebeskim i pred svim ljudima, molimo te.

3. Za ljude koji zbog trpljenja ne osjećajuradost života: svojom pobjedom na križuozdravi njihovu tjeskobu i daj im otkritismisao križa, molimo te.

4. Za nas ovdje okupljene: pomozi namda svakodnevno odabiremo put ponizno-sti te po snazi tvoga križa ljubimo sve ljude,molimo te.

5. Za pokojnu braću i sestre: uzdigni ih k sebii obdari ih životom vječnim, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, ti si u svojoj vjernostiOčevoj volji prihvatio križ i smrt da bi nasoslobodio grijeha i smrti i doveo nas u Očev

dom. Daj nam vjerno hoditi putem spasenjana koji si nas izveo i koji nam svakodnevnoobjavljuješ. Koji živiš.

UZ

V I Š E N J E s v

e t o g a K r i ž

a

Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, u znak ozdravljenja,tako ima biti podignut Sin Čovječji. (M. Chagall)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

U Z V I Š E N J E

K riž je do Isusa Krista bio oruđe za izvrše-nje smrtne kazne, predviđeno za najtežezločince i nepopravljive buntovnike. Na-

kon Kralja židovskog postao je znakom spase-nja. Stoga Crkva danas umjesto nedjeljnih mo-litava i čitanja uzima one izabrane za blagdanUzvišenja svetoga Križa. Preko njih nam nastoji približiti misterij koji zanima ljude svih na-raštaja. Svi smo izloženi različitim križevima i

pitamo se o njihovu smislu. Osim osobnih, intri-giraju nas, a nerijetko i čine malodušnim, križe- vi tolikih nedužnih i slabih. Isto su se pitali i prvikršćani tražeći smisao Kristova križa. Zašto je on, bez mane i grijeha, bio izložen sramotnoj smrti?!Odgovor o veličini križa opjevali su u himnu koji je sveti Pavao uvrstio u svoju poslanicu Filiplja-nima kao poticaj da se i oni u međusobnim odno-sima nadahnjuju na Kristovoj nesebičnoj ljubavi.On, vječni Bog, postao je pravim čovjekom u vre-

menu da vremenitog čovjeka učini dionikom bo-žanstva u vječnosti.

Ispraviti i uspraviti pogled Božje očovječenje i čovjekovo pobožanstvenjenjezanimalo je i Nikodema. Tamu noći u kojoj je do-šao k Isusu, Nazarećanin prosvjetljuje govoreći odvostrukom uzdignuću: uzdignućuna križ i na ne-bo. Sin će Božji biti ponižen na križu, da bi Sin Čo- vječji bio uzvišen na nebu. Budući da je Nikodem

učeni farizej, Isus ga podsjeća na Mojsijev čin uz-dignuća mjedene zmije, opisan u prvom čitanju,objašnjavajući da Sin Čovječji mora biti podignut zbog ‘zmije’. Zmija se prvi puta spominje u Knjizipostanka kao lukavija od drugih životinja jer nje-zina riječ ubija jednako kao i otrov. Ona čini zlo jernjezina laž iskrivljuje čovjekov pogled na Boga i po-tiče čovjekovu želju da ne bude viđen od Boga. Isu-sovo uzdignuće služi da čovjek vidi Boga u svoj nje-govoj ljubavi i da se otkrije prava slika čovjeka.

Knjiga brojeva ne kaže da su zmije prestale uje-dati, nego da svaki koji pogleda mjedenu zmiju biva spašen. Spasenje života počinje pogledom na

Ni križa više biti neće

sliku onoga što oduzima život. Otkriti što umanjuje životnost, znači početak kvalitetnijeg života. Tkopogleda u zmiju i otkrije tko je ona i što se skriva izanje, taj živi. Tako će onaj tko u Isusu otkrije Spasi-telja živjeti. Čovjek koji jasno vidi laž zmije i istinukriža, svojim djelima očituje djela Božja u svijetu.

Isus naučava da ne ulazi u smrt, nego da će sve

uzdignuti sa zemlje, područja zmije, kako bi živjelis njime. Sin nije došao suditi, nego upraviti pogledna više, da ne ostanemo ‘u vlasti zmije’, nego seokrenemo prema Bogu koji ljubi čitav svijet i ništanije isključeno iz njegove ljubavi. Učinio je to pre-ko drva križa podsjećajući nas da se čitava povijest spasenja odvijaizmeđu dva stabla. Iako se zastablo spoznaje dobra i zla ne kaže da je u središturajskog vrta, ono se takvim nametnulo nakon zmi- jinih riječi upućenih Evi. Stablo života postalo je

sporedno. Isus pokazuje što je bitno, a što spored-no. Često se zbog životnih sitnica izgubi sami smi-sao života. On dolazida svi život imaju u izobilju.

Krist postade poslušan do smrti na križu. Zato ga Bogpreuzvisi…(Evanđelistar iz Speyera, oko 1220.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

ODJECIRi eči UZ

V I Š E N J E s v

e t o g a K r i ž

a

Stablo životaDa bi sprao ljagu jednog stabla, Isus umire na dru-gom. Mogao je umrijeti na različite načine, ali iza-

brao je drvo križa da nas podsjeti na njegovu simboliku. Svi smo mi poput stabla ukorijenjeni uosobnu prošlost i tijek generacija sve do početakačovječanstva i svega stvorenja. Ukorijenjeni smo upovijest grijeha, ali i spasenja. Oblik križa očitujekozmičku dimenziju spasenja. Svojim krakovimaobuhvaća čitav svemir. Šireći ruke na križu Isus jesve ljude sabrao u jedan narod. Očitovao je širinu,dužinu, visinu i dubinu ljubavi koja nadilazi sva-ko shvaćanje. Bog je s ljubavlju stvarao i s ljubav-

lju želi sve spasiti, pa čak i preko križa. Križ je ri- ječ ljubavi, najintimnije očitovanje Božjega srca. Unjemu se otkriva istina o čovjeku i Bogu. Bog je usvome Sinu solidaran sa svakim poniženim, pre-zrenim, odbačenim. Bitna mu je svaka osoba, bilana vrhu ili na dnu, desno ili lijevo. On je došao po-tražiti ono što je izgubljeno.

Smisao križaIako slavimo križ, mi nismo oni koji ga traže. Pat-

nja, bol i razni križevi prečesto su nam nametnuti.U Kristovu križu mi otkrivamo da Bog nije uklo-nio križ iz svijeta nego ga prihvatio i pokazao da

ima smisla. Križ je postao mjesto na kojemu nam je postao najbliži. Tu je bio slab kao i mi. Na križu je vapio: Bože moj, zašto si me ostavio! Prije toga

molio je: Ako je moguće neka me mimoiđe! No,tu je također kazao:Oče neka bude tvoja volja.Zato i mi imamo pravo moliti: Neka nas mimoi-đu razni križevi ! Možemo osjećati napuštenost izazivati: Bože, zašto si nas napustio?! Ali zahva-ljujući Kristovu križu možemo kazati:Oče, nekabude tvoja volja! Mi znamo da Isus nije ostao nakrižu. Križ nije kraj. Nakon Velikog petka, došlo je i uskrsno jutro. Raspelo je tako amblem uskr-snuća koji nas podsjeća da ćemo noseći svoj križ

za njim i umirući s njime, zajedno s njime živjetii privlačiti ljude k njemu. Stoga se Kristova križasjećamo tijekom cijeloga života. U tom smo zna-ku kršteni. Njime počinjemo i završavamo svakisvoj dan, svoje objede, svoja djela… Križ nam stoji i nad grobom nakon smrti kao podsjetnik da utom znaku susrećemo Gospodina. Mi ne slavimokriž jer je na njemu mučen i umro Sin Božji, negozato jer je na njemu pobijedio. Njegove jednomna križu raširene ruke ostale su zauvijek otvore-

ne da sve ljude privuku k sebi i dovedu do vječ-ne radosti, gdje više neće biti nikakve patnje, mu-ke ni križa.

Slavko Slišković

Biti iste misli s Kristom uz:Fil 2,6-11

Pavao poziva vjernike da budu složni, jednodušni, da budu »jednemisli« (Fil 2,2), te ih potiče da »u poniznosti jedni druge smatrajuvišima od sebe« (2,3). To je moguće postići samo usklađujući načinrazmišljanja s onim Kristovim. Zato i kaže: »Neka u vama bude istomišljenje kao i u Kristu Isusu« (2,5), a potom započinje slavni hva-lospjev Kristovu poniženju i uzvišenju (2,6-11). Krist je opisan kao»trajni lik Božji« (2,6), čime se podsjeća na svojstva koja pripadajunjegovoj božanskoj naravi. On se tih svojstava dragovoljno odrekaote je postaosličan ljudima, »sluga«, ponižen do smrti na križu (2,8).To je dno njegova poniženja, ali i početak uzvišenja. Pavao, dakle,poziva kršćane da usvoje takvo mišljenje, da se »oplijene«, »ispra-zne«, kao što je to učinio Krist.

Darko Tepert

Bog je tako ljubio svijetda je poslao svoga Sina…»Svijet« je u Ivanovu rječnikuizraz koji obuhvaća ljude,

sve bez izuzetka. Bog ljubi svijet.Ta je ljubav polazište svemu:i našemu životu i Isusovu križu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja


Misli vaše nisu moje misli.Čitanje Knjige proroka IzaijeTražite Gospodina dok se može naći,zovite ga dok je blizu!Nek bezbožnik put svoj ostavi,a zlikovac naume svoje.Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati,k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.Jer moje misli nisu vaše mislii puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin.Visoko je iznad zemlje nebo:tako su visoko puti moji iznad vaših putova,i misli moje iznad vaših misli.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 145,2-3.8-9.17-18

Otpjev:Blizu je Gospodin, svima koji ga prizivlju.

Svaki ću dan tebe slaviti,ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,nedokučiva je veličina njegova!

Milostiv je i milosrdan Gospodin,spor na srdžbu, bogat dobrotom.Gospodin je dobar svima,milosrdan svim djelima svojim.

Pravedan si, Gospodine,na svim putovima svojim

i svet u svim svojim djelima.Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,svima koji ga zazivaju iskreno.

Drugo čitanje Fil 1,20c-24.27a Meni je živjeti Krist.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaBraćo: Krist će se uzveličati u mome tijelu,bilo životom, bilo smrću. Tà meni je živjeti

Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti utijelu omogućuje plodno djelovanje, štoda odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 167.1 O Stvoritelju ljudiOtpjevni ps.: 124 Blizu je Gospodin svima (gl. prilog str. 39) Prinosna: 167.2 O Stvoritelju ljudi Pričesna: 186 Sva ljubavi mi, Isuse Završetak: 607 Marijo, slatko ime

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu 21. rujna 2008.

Ulazna pjesma

Ja sam spasenje naroda, govori Gospodin.Iz koje god nevolje zavape k meni, ja ću ih uslišiti, i bit ću Bog njihov zauvijek.

Zborna molitvaBože, sav si svoj zakonsveo na ljubav prema tebi i bližnjemu.Daj da vršimo tvoje zapovijedii postignemo vječni život.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, primi darove svoga narodada nebeskim otajstvima postignemošto vjerom i djelom ispovijedamo,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Ps 119,4-5

Naredbe si svoje dao da se brižno čuvaju.O, kad bi čvrsti bili putovi mojida tvoja čuvam pravila!

Popričesna molitvaGospodine, ti nas hraniš svojim otajstvima.Odgajaj nas neprestanouredbama svoga milosrđa,da plodove otkupljenja donosimoi u otajstvima i u vladanju,po Kristu, Gospodinu našemu.

D V A D E S E T I P E T A e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

Molitva vjernikaBraćo i sestre, molitvom se obratimo Bogu Ocu,koji nas ne uslišava po našim zaslugama nego

po obilju svoje dobrote.1. Prodahni svoju Crkvu žarom vjere i pouzda-nja u tebe te bude zajednica onih koji živo-tom svjedoče tvoju prisutnost u svijetu,molimo te.

2. Svoju Crkvu, nazvanu tvojim vinogradom,obdari vrijednim radnicima koji će se radova-ti samo tvojoj plaći na nebesima, molimo te.

3. One koji gospodare ljudskim radom nadahniistinskom pravednošću da svakome radniku

udijele zasluženu plaću, molimo te.4. Blagoslovi naš rad i naša nastojanja u izgrad-nji ovoga svijeta i pomozi da, unaprjeđujućizemaljski život, svakim danom rastemou spoznanju tebe i tvoje dobrote, molimo te.

5. Svima koji dovršiše dane zemaljskoga životabudi vječna nagrada u tvome nebeskomkraljevstvu, molimo te.

Bože i Oče naš, ti svojom dobrotom nadilazišsvako naše nastojanje i sve preobražavaš u do-

bro. Oslobodi nas tjeskobne navezanosti na do-bra ovoga svijeta i učini nas radosnim graditelji-ma tvoga vječnoga kraljevstva. Po Kristu.

od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristombiti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati

u tijelu potrebnije je poradi vas. Samo seponašajte dostojno evanđelja Kristova.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja usp. Dj 16,14b

Otvori, Gospodine, srce našeda se priklonimo riječima Sina tvoga!

Evanđelje Mt 20,1-16a

Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicimaovu prispodobu:»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin ranoujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd.Pogodi se s radnicima po denar na dan i poša-lje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidjedruge gdje stoje na trgu besposleni pa i njimareče:‘Idite i vi u moj vinograd pa što budepravo, dat ću vam.’I oni odoše. Izađe opeto šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kadizađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stojei reče im:‘Zašto ovdje stojite vazdan besposle-ni?’ Kažu mu:‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im:‘Idite i vi u vinograd.’Uvečer kaže gospodar vinograda svojemuupravitelju:‘Pozovi radnike i podaj im plaćupočevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođutako oni od jedanaeste ure i prime po denar.

Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primitiviše, ali i oni prime po denar. A kad primiše,počeše mrmljati protiv domaćina:‘Ovi posljed-nji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama,koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’Nato on odgovori jednomu od njih:‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodiosa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A jahoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću?Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«Riječ Gospodnja.

D V A DE S E T I P E T A

e d j el j a

Poučavaše učenike o Kraljevstvu nebeskom.(Evanđelistar iz Speyera, oko 1220.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

D V A D E S E T I P E T A e d

j e l j a

Moje misli nisu vaše misli i puti moji ni-su vaši puti… Tim riječima prorok Iza-ija, prenoseći Božji prijekor izabranom

narodu, na jednostavan način pojašnjava ono štoteološka misao izriče tvrdnjom da pored svakesličnosti između Stvoritelja i stvorenja postoji jošveća nesličnost. Svaka analogija u govoru, svakasličnost u uspoređivanju upućuje na još veću ne-sličnost. Kada kažemo da je Bog istinit, dobar, mi-losrdan, pravedan onda znamo da ovi pojmoviprimijenjeni na Boga, premda izriču karakteristi-ke koje su nam svima poznate jer su i naše ljudske,nadilaze sve naše spoznajne i osjećajne sposobno-sti predočavanja. Božja istinitost, dobrota, milosr-đe i pravednost nadilaze naše shvaćanje tih poj-mova i njihovih značenja.

Pogled iz drukčijostiIstinu o drukčijosti koja određuje Boga u odnosuna ljude olako zaboravljamo. U govoru o Bogu po-

kušavamo se izraziti svojim ljudskim spoznajama i

Nesličnost s Bogom

iskustvima pa u tome govoru o Božjoj istini, dobro-ti, milosrđu i pravednosti te pojmove ne primjenjujemo analoški nego univočno. Stavljamo istoznač-nicu između našega iskustva, naših misli i našihputova i Božjeg iskustva, misli i putova. SvodimoBoga na razinu vlastitoga mišljenja i iskustva. Nemožemo se odmaknuti od samih sebe. I pri tomeočekujemo da se Bog ponaša onako kako mi mi-slimo i osjećamo.

Utjelovljeni izričaj veće nesličnosti u gotovo iden-

tičnoj sličnosti jest Isus Krist. Bio je nama u svemu jednak, osim u grijehu, jedan od nas, pravi čovjek. Unjegovoj sličnosti nama, u njegovoj potpunoj preda-nosti za nas, u njegovoj ‘oplijenjenosti’ od svake vla-sti i moći otkriva se i potpuna drukčijost, nesličnost,koja govori i svjedoči o tome da je Krist pravo lice Bo-ga. Ona se očitovala u njegovu životu koji nam je umnogočemu neshvatljiv i neprihvatljiv ako ga razu-mijevamo na temelju naših misli i našega iskustva.Nju se spoznaje jedino na temelju nemjerljive Božje

ljubavi koje je Krist izričaj i svjedok.

U vinogradu, slici Kraljevstva, ljubav nadvisuje zasluge.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

Meni je živjeti Krist uz:Fil 1,20c-24.27

eODJECI

Pavao je smrt prosudio kao dobitak. Poslije te prosudbe ‘okreće se’ ipreobražava »životu u tijelu«. Zemaljski život zadobiva novi smisaoi nove zadaće. Tako mu se omogućuje daljnje apostolsko djelova-nje. To djelovanje mora biti plodno i zadaća je vjerovjesnika i du-šobrižnika djela kojemu je začetnik Bog (usp.Fil 1,6), odnosno Krist(usp.Fil 2,30). Ali to Božje djelo ipak treba i ljudsku suradnju. Pavaoželi ponovno poduzeti tu zadaću suradnje; stoji pred važnom odlu-kom jer je u zatvoru. Apostol želi umrijeti, tj. «biti s Kristom». Za timintenzivnim zajedništvom s Kristom Pavao najviše čezne. Ostati nazemlji je potrebno za napredak i za radost vjere ne samo Filipljana

nego i svih ostalih kršćana. Napredak se tiče evanđelja, vjere i za- jedničkoga života (usp. Fil 1,12). Ponašanje kršćana koje je dostoj-no evanđelja Kristova donosi radost koja je ukorijenjena u vjeri.

Mario Cifrak

Domaćin vinograda, Krist, izlazi i zove radnike u svoj vinograd,bez prestanka: ujutro, o podne, poslijepodne, predvečer… Ne prestaje zvati k sebi sve koji »stoje« i svima kaže: »Idite i vi u mojvinograd«. On »izlazi« i »šalje«,u želji da nitko ne »ostane« izvanvinograda. (C. T.)

D V A DE S E T I P E T A

e d j el j a

U jednom od svojih »Dijaloga« sveta Katari-na Sijenska piše da će svakome biti dana nagrada po mjeri ljubavi , a ne po mjeri i djelovanju vreme-

na ili po mjeri vlastitoga mišljenja i iskustva. O to-me i o toj nemjerljivosti i nesličnosti govori namdanašnje evanđelje. Nagrada koja se »uvečer«, nakraju dana, daje radnicima nije mjerena ni vreme-nom, ni učinkom, ni zaslugama, pa ni uloženimtrudom. Evanđelje svjedoči da mjerilo nije vrije-me, nije prostor. Nagrada i plaća daju se po mjeriljubavi.Mjerilo nije čak ni naša tvrdnja da vjerujemo, da smo bolji, da smo vjerni, nego, kako kažesveta Katarina, mjerilo je »poslušnost u ljubavi«.

Ljubav uvijek nadvisuje zasluge. Ona nije pla-ća. Ona je uvijeknagrada, neovisno o zasluzi. Po-slušnost u ljubavi povezuje sličnost i nesličnost u jedan vez. Ona omogućuje da među njima postojeprotočnost i povezanost. A ona, poslušnost u ljubavi, otkriva i snagu paradoksa.

Taj posluh svjedoči da, po riječima Grgura Ve-likoga, mnogi dolaze do vjere, ali malo njih do kra-ljevstva nebeskog. »Evo glas sviju viče ‘Kriste’, aliživot svih ne govori to isto. Koliko više slijede Bo-

ga i riječi, toliko se više udaljavaju praktičnim ži- votnim vladanjem. Takvih, predraga braćo, viditemnogo u Crkvi, ali ne trebate ih nasljedovati ni-ti zdvajati (o njihovom spasenju). Vidimo ono štosvatko jest, ali ne znamo što će biti sutra.« (Grgur Veliki, Hom. XIX )

Nesličnost nije napuštenost,nego prostor ljubaviStoga mnogi za koje nam se čini da su, u odnosu

prema Bogu, iza nas, pretiču nas u ljubavi i dobro-ti, u zauzetosti i traženju, pa i težnji da susretnuBoga. Nisu sigurni u svoju plaću, nisu sigurni ni je-su li je zaslužili, ali čekaju da ih Bog pozove i da po-stanu radnici u vinogradu. »Neka nitko ne očajavanad bližnjim, kojega je možda vidio kako leži u grijesima, jer ignorira bogatstvo Božjeg milosrđa.«

Svaka je nesličnost veća od svake sličnosti. Ta-ko Bog po Kristu i u Kristu oblikuje prostor ne-izmjerne ljudske slobode, uzima nam iz ruke si-

gurnost u djelo vlastitih ruku, sigurnost u vlastitespoznaje, u vlastite putove i iskustva kako bi nasstavio u ruke svoga milosrđa, u ruke svoje ljubavii pravednosti koja se ne može mjeriti ničim ljud-skim, a pokazuje se upravo u Isusu Kristu. To jedar slobode ne samo za nas, nego za svakoga na-šeg bližnjeg. To je izričaj nade da nitko neće bi-ti izgubljen. To je put koji omogućuju obraćenjei pokazuje tko je naš Bog. Onaj koji kroz sličnostpokazuje svoju drugačijost, ali koji nas i poziva da

u nesličnosti naših poziva, vjere, životnih priča, ot-krijemo da nas Bog sve ljubi jednakom sličnošću.I da ta ljubav ne treba biti izvor mrmljanja, izvortraženja vlastitih prava i prednosti pred drugima,nego izvor nade i radost jer nas Bog sve ljubi i po-ziva na suradnju u izgradnji kraljevstva nebeskog.

Željko Tanjić

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu 28. rujna 2008.

Ulazna pjesma Dn 3,31.29-30.43.42

Sve što si poslao na nas, sve što si namučinio, Gospodine, pravedno si učinio. Nismočuvali naredbe tvoje, ali proslavi ime svoje,Gospodine: postupaj s nama po blagostisvojoj, po velikoj ljubavi svojoj!Zborna molitva

Bože, ti svoju svemoć očituješ najvišepraštanjem i milosrđem. Budi nam uvijekmilostiv da težimo za obećanim dobrimai uđemo u vječno zajedništvo s tobom.Po Gospodinu.Darovna molitva

Milosrdni Bože, nek ti ovaj naš prinos budedrag da nam otvori izvor svakog blagoslova,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma 1Iv 3,16Po ovom smo upoznali ljubav:on je za nas položio život svoj,pa smo i mi dužni živote položiti za braću.Popričesna molitva

Bože, ovim otajstvomnaviještamo smrt Gospodnju.Obnovi nam duh i tijelo da spremnoprihvatimo trpljenje s Kristomte budemo njegovi subaštinici u slavi,koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.


Ulazna: 227 O silni, jaki Bože (1. kitica)Otpjevni ps.: 96 Spomeni se, Gospodine Prinosna: 227 O silni, jaki Bože (2. kitica) Pričesna: 244 Odzivam se, Isuse Završetak: 601 Marijo, o nado ljudi

Prvo čitanje Ez 18,25-28

Ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti, živjet će i neće umrijeti.

Čitanje Knjige proroka EzekielaOvo govori Gospodin:»Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’Čuj, dome Izraelov:Moj put da nije pravedan?Nisu li vaši putovi nepravedni?

Ako li se pravednik odvratiod svoje pravednostii stane činiti nepravdu,pa zbog toga umre,umrijet će zbog nepravde što je počini.A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnostišto je bijaše činio, pa stane vršitimoje pravo i pravicu, živjet ćei neće umrijeti. Jer je uvidio

i odvratio se od svojih nedjelašto ih bijaše počinio, živjet će i nećeumrijeti.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 25,4b-9

Otpjev: Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,nauči me svojim stazama!Istinom me svojom vodi i pouči me jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnostii ljubavi svoje dovijeka.Spomeni me se po svojoj ljubavi –radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:grešnike on na put privodi.On ponizne u pravdi vodii uči malene putu svome.

D V A D E S E T I Š E S T A e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

Molitva vjernika

Braćo i sestre, molitvom se obratimo nebe-skome Ocu koji nas šalje da budemo graditeljinjegova Kraljevstva i svjedoci njegova spase-nja svakome čovjeku. Molimo zajedno:

Budi s nama, Gospodine! 1. Ne dopusti, Gospodine, da u tvojoj Crkviponestane zanosa za vjerno naviještanjeevanđelja i za radosno služenje braćiljudima, molimo te.

2. U svim svojim vjernima probudi odgovornostza izgradnju kršćanskoga društva u kojem ćeljubav ujedinjavati sve ljude, molimo te.

3. Sve odgojitelje i učitelje djece i mladihu našemu društvu prodahni ljubavlju

prema Istini koja pobjeđuje svako zloi grijeh, molimo te.4. Okrijepi nas, Gospodine, kad posustanemo

na putu evanđelja, podigni nas kad podgrijehom pokleknemo i obnovi nam željuda te još više ljubimo, molimo te.

5. Otvori nam, Gospodine, oči vjere da pre-poznamo bližnje koji su potrebni našepomoći i ljubavi, molimo te.

Upravljaj i vodi, Gospodine, svoj narod putem

spasenja. Tvoja blizina nek nam bude snagakoja će preobražavati naš svagdašnji životu zbilju tvoga Kraljevstva. Po Kristu.


Neka u vama bude isto mišljenjekao i u Kristu Isusu.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaBraćo: Ima li u Kristu kakve utjehe,ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakvazajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,ispunite me radošću: složni budite, istu ljubavnjegujte, jednodušni, jedne misli budite;nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego –u poniznosti jedni druge smatrajte višimaod sebe; ne starajte se samo svaki za svoje,nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vamabude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.Riječ Gospodnja.


Ovce moje slušaju glas moj,govori Gospodin, ja ih poznajemi one idu za mnom.


Predomisli se i ode. Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus glavarimasvećeničkim i starješinama narodnim:»Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina.Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danasna posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’No poslije se predomisli i ode.Priđe i drugomu pa mu reče isto tako.A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i neode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?«Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista,kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vasu kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vamaputem pravednosti i vi mu ne povjerovaste,a carinici mu i bludnice povjerovaše.Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije sene predomisliste da mu povjerujete.«Riječ Gospodnja.

D V A DE S E T I Š E S T A

e d j el j a

Obećanje i dvojba pred odlaskom u Očev vinograd.

(kraća verzija)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

OTAJSTVOi zbilja

D V A D E S E T I Š E S T A e d

j e l j a

P ostoje ljudi koji odgovaraju odgovorom‘da’, ne razumjevši čemu daju potvrdan od-govor, a postoje i oni koji – puno dosljedni-

je, časnije i vjernije – odgovaraju niječno, jer nisusasvim uvjereni u nešto, jer nisu sigurni te poku-šavaju bolje razumjeti što se traži. No, u dnu se na-lazi puno složenije pitanje od običnoga svagdanje-ga posla. Teško se, naime, odrećireligije zaslugā i vjerovati udarovanost Božje ljubavi ; toliko teš-ko da olako prihvaćamo čak i izgovorenu riječ ‘da-

rovanost’ u kojoj Božja ljubav kao da ne pronalaziodjeka sa stvarnim značenjem. Reći Bogu ‘da’ zna-či odreći se vlastitih razmišljanja i prihvatiti misli»koje nisu naše misli« i ići putovima koji nisu našizbor (usp. Iz 55,8); odreći se tako da odricanje iotkriće postaju životne istoznačnice. Jedan ‘ne’koji postaje ‘da’ – istinska mogućnost obrata.

Među prognanicima u Babilonu trajno je tinja-lo pitanje o krivcima za tragediju naroda. Pronaš-li su ih u drugima, u prijašnjim naraštajima koji

su griješili. Poput pripjeva se nametnula misao otome da su oci jeli kiselo grožđe, a sinovima trnuzubi (usp. Ez18,2). Zamagljena su obzorja buduć-nosti: daleko od Jeruzalema, lišeni svetoga mjestaza žrtve okajnice, ostavljeni u samoći beznadnosti.Prorok Ezekiel ne dijeli rašireno mišljenje. Grijeh,doduše ima svoje posljedice i na one koji ga nisupočinili, ali doziva u svijest i u naše življenje istinuda postoji mogućnost postati drukčijim; da je mo-guće prekinuti lanac malodušnosti i bezizlaznosti.

Ljudski ‘ne’ u grijehu nije nikada beskonačan. Nje-gova konačnost pokazuje da se udaljavanjem odnjega dolazi do izvora života. Na taj se način nerijetko na čelu nađu oni koji su bili predmetom prijezira. Obraćenje je obrat u više smjerova.

Potvrdna vrijednost niječnoga odgovoraU svojoj prispodobi Isus govori da su Bogu dra-ži oni koji prihvate Božju riječ, pa makar i kasnije, pa makar izgledalo da su Bogu okrenuli leđa, a

u duši ipak nose iskru koja ih uznemiruje i koja ihtjera da se vrate na pravi put. Židovski su se sveće-nici i pismoznanci smatrali pravednima pred Bo-

gom, te ih je Isus usporedio s onim sinom koji jeobećao, svečano, glasno, naravno tako da svi ču- ju, ali nije učinio ništa da bi pokazao vjerodostoj-nost obećanja. A oni koji su prvotno rekli ‘ne’, tj.oni koje su drugi smatrali nečistima i nedostojni-ma, obratili su se i pošli za Isusom. Isusu su dra-ži takvi. Isus je i Židove htio vratiti mudrosti kojaizvire iz njihove baštine. Naime, u židovstvu jed-na lijepa rabinska izreka veli: Pravednici obećajumalo, a rade puno, a bezbožnici govore puno, ali

ne čine gotovo ništa.Ulazeći u puni smisao svetopisamskoga teksta,mi danas trebamo čitati snažnu kritiku ne židov-stva, već onoga ‘kršćanstva’ koje je napuhnuto ri- ječima i svečanim izjavama, ali je prazno u svojojuvjerljivosti činā. Kako li je svijet samo gladan ri- ječi koje čuvaju svoj smisao i gladan znakova koji znače; iza kojih stoje istina i stvarni sadržaj! Onošto u konačnici vrijedi jest ljubav prema Bogu izkoje nastaje kruh, razlomljen i podijeljen sa siro-

Uvjerljiva pretvorba odgovora ‘ne’ u ‘da’

… a Trs čeka da riječi obećanja postanu djelima.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

Krist – temelj zajedništva uz: Fil 2,1-11ODJECI e

Prispodoba ne dijeli ljude na onekoji čine i one koji govore, nego govori o podijeljenosti u čovjekuizmeđu govoriti i činiti. I jedani drugi sin su u sebi podijeljeni.Potrebno je obraćenje iznutra,

ozdravljenje nutarnje podijelje-nosti, oduševljenje koje će biti praćeno djelima. (C. T.)

D V A DE S E T I Š E S T A

e d j el a

Traži se jedinstvo članova kršćanske zajednice. Četiri stvari stavlja

Pavao pred Filipljane: utjehu, ljubazno bodrenje, zajedništvo Duha,srce i samilost (usp.Fil 2,1). Utjeha se može razumjeti kao ohrabrenjezbog već postignutog, ali se ne ispušta iz vida ni navještaj spasenjakoji treba nastaviti privlačeći ljude Kristu. Temelj i pretpostavka utje-he jest »događaj Krist« jer se utjeha u njemu prepoznaje. Bodrenjeima svoj temelj u ljubavi. Utjeha i ljubazno bodrenje govore o dušo-brižničkom stavu apostola prema zajednici, a slijede ih zajedništvoDuha, srce i samilosti, na čemu se izgrađuje unutarnja povezanostkršćanske zajednice. Duh je naime onaj u kojem svi imaju udio, asrdačna ljubav puna smilovanja pripada Bogu. Ta ljubav se želi pro-širiti na sve ljude i odrediti njihov uzajamni odnos (usp.Fil 1,8).

Mario Cifrak

mašnima, istina darovana onomu koji susreće sa-mo laž te iskreni plač s onima koji su siti prijezira.Reći će netko da je toga na svijetu uvijek premalo.

Istina je, ali to za kršćanstvo ne smije biti isprika.Prečesto se nagrađuju osmijesi, duboki naklo-ni i odobravanja, čak tamo gdje je to odobravanjeobična laž. Onomu koji sve obećava, odobrava i ‘lijepo govori’ redovito se odaje poštovanje i divi muse, a onoga koji se bori za dobro i čiji je odgovor injemu samomu muka, zanemaruje se i nastoji gase odstraniti. Na sreću, Otac vodi brigu o onomušto slijedi. On običava gledati kamo to vode riječi ina što se stavljaju dlanovi nakon prisege i čime su

zauzete ruke nakon pljeska i naklona.Drugi je sin pošao težim i neugodnijim putem.On se, mogli bismo reći, sukobljava sa zapovijedi.No, nakon toga odgovara, očeva ga riječ i dalje di-ra i ta ga riječ dovodi do kajanja. Osjeća da ga otac voli. Jean Racine u svojemu djelu Andromah ka-že: Il faut se croire aimé, pour se croire infidele.(»Potrebno se smatrati ljubljenim, da bi se moglosmatrati nevjernim.«) Ne zaboravimo da bi se naovo evanđelje mogla nadovezati Isusova rečenica

koja kaže: »Neće ući u kraljevstvo nebesko oni kojisamo govore: Gospodine, Gospodine!« Ovo evan-đelje otkriva prebrza i prejednostavna odobrava-nja koja ne govore ništa, ne koštaju ništa, ali po-staju nijekanje kad se traži kršćanska ozbiljnost.

Postoje još dva sinaIsus ih nije izravno spomenuo, ali postoje još ba-rem dva oblika odgovora, dva ‘sina’ koja je dobro

primijetiti. Najprije onaj koji ne kaže ni ‘da’ ni ‘ne’,nego rabi složenije oblike: ‘ali’, ‘ipak’, ‘možda’... On je spreman dugotrajno raspravljati o svemu; spre-man je zauzeti se »kako bi drugi...«; raspoloživ jeučiniti nešto »ako bi...«; biti prisutan, »ali...«; pre-sretan je što može pomoći »no, nažalost...«; nepovlači se, »osim...«. Vjerujem da su vam poznatiljudi koji mogu beskrajno dugo zasjedati, tumači-ti, dodavati začin u ‘životnu juhu’ prema željama;ljudi koji se znaju ispričavati, pronaći opravdanja,

tražiti dobra rješenja... Osobito ako mogu posaoprebaciti na druge.Zatim postoji i četvrti odgovor, a to ješutlji-

vost . Najčešće se radi o onima koji ne znaju lije-po govoriti, ali imaju osjetljivo uho i oko, da bi pri-mijetili što treba učiniti. Bolje: što on treba učiniti.Dostatno je da mu Otac kaže o kojemu je vinogra-du riječ. On zna što mu je činiti, da bi se moglaizvući makar i skromna berba. On voli polja na kojima se treba sagnuti i raditi. To je dijete šutnje,

sklon glagoltrebatii imenicudužnostuvijek pri-hvatiti i izgovarati u sadašnjemu vremenu i u prvomu licu jednine. Takvih je sinova premalo: ro-đenih iz šutnje svoje grješnosti i odraslih u radostiBožjega dara milosrđa.

Ivan Šaško

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Ne zaboravite djela BožjihOtpjevni psalam za blagdan Uzvišenja sv. Križa

Stipica Grgat

p r i l o g

G L A Z B E N I

Ne za bora- vi- te,- ne za bora- vi- te- dje la- Bo žjih.-

2. Kad ih ubijaše

3. Ali ga opet ustima4. A on im milosrdno

1. Poslušaj, narode moj,

Ps 78

grije

mo tra

svo

juži

jimhe-

--

-

naše

vapra

-u

rašta

-

--

ku,ga,

huo

-

-- i nije ih

i opet pitaprikloni uho riječima

i jezikom svojim laga

uhu

hupo

-

-

sta

smi

-

-

moza

njeca-

Bojih!ga;

mu.o;

-

--

-

4. često je gnjev

1. Otvorit ću svoja usta

3. Njihovo srce ne bijaše posto2. spominjahu se da je Bog hridi

nanaja

svoj--

nosu

- s njinjipo

spre-

uho

za

--

-

ku,vameo

-

--

- da

i Svevišnjiiznijet ću tajne

nit bijahu vjerni

njiSa

iz

ne

vre

vepla

hov-- zu

otme

ne

-

--

na

svom

- dav

janjeku-

rogopi

---

nih.

šću.vu.

telj.-

---

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

pr i l o g

GL A Z B E NI

Blizu je Gospodin svimaOtpjevni psalam za 25. nedjelju kroz godinu

Stipica Grgat

Bli zuje Go spodin- svi ma- ko ji- ga pri zi- vlju!-

1. Svakiću dan2. Milostiv je i milosr 3. Pravedan si, Gospodine, na svim puto

Ps 145

te

vidan- -

-

be

maGo

-

-

slasposvo

-viti,

din,jim.

--

-

i svet u svimspor na srdžbu,ime ću tvoje hvalit u

bosvo

vijek gatjim

---

ido

dobro

dje-

vije

li

-

-

ka. tom.ma.

--

-

2. Gospodin je3. Blizu je Gospodin koji

1. Velik je Gospodin i svakedoga

hva lebar -

- dosvipri

sto

zi

-

-

jan,ma,vlju,

--

- svima koji ga zazi

nedokučiva je velimilosrdan svim dje

čili

va-

--

namaju

---

njesvoi

go

skre

-

-

va!jim.no.

--

-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Gdje dijeliti pričest?

Poštovani Uredniče, u člancima iz prošlogabroja ŽV, posvećenoga temi euharistije, na vi-še mjesta čitam o »euharistijskome stolu«. Ka-ko, međutim, u oltaru raspoznati euharistijskistol kad se pričest dijeli posvuda (pred olta-rom, kroz crkvu, na pjevalištu, ispred crkve…),samo ne za oltarom?

don Alojzije Bavčević

Način na koji vjernici pristupaju pričestiuvelike ovisi o njihovu shvaćanju samo-

ga sla vlja euharistije te o poimanju njihove liturgijske zadaće u liturgiji Crkve. Obredne ne-prikladnosti koje se zamjećuju u liturgijskoj praksinerijetko su pokazatelj nedostatnoga poznavanjasmisla obrednih čina i teološkoga značenja kojeoni u sebi nose i darivaju. Stoga je u liturgijskomepastoralu, koji bi trebao težiti k iskustvu slavljeno-ga spasenja, uvijek ispravniji put poniranja u Otaj-stvo i učenja od njega, negoli put isticanja obrednihodredaba. Odgovor na pitanje »Gdje je u liturgij-

skome prostoru ‘prikladno’ mjesto za pričest« pru-žit će nam sama ‘logika’ euharistijskoga slavlja.Kad se kaže, a to se često ponavlja, da je pričest

vrhunac euharistijskoga slavlja, onda bi to »vrhun-stvo« trebalo biti doživljeno ne samo u ‘duhovnomu’shvaćanju Kristove euharistijske prisutnosti, nego iu obrednome izričaju pričešćivanja. Obredna dina-mika slavlja usmjerava aktivno udioništvo vjernikau pričesti. Aktivno udioništvo nije međutim svedivona primanje pričesti jer se njezina obrednost ne is-

crpljuje u gestamadijeljenja i primanja. Primanju pričesti prethodi hod, procesija ko-

jom Crkva zaručnica hrli Kristu u pričesni zagrljaj.Može se reći da pričesna procesija daje smisao idovršenje prethodnim dvjema procesijama u slavlju:ulaznoj , koja simbolizira odaziv na Božji po-ziv i stupanje u zajedništvo Crkve okupljene okoKrista, te one prinosne, u kojoj okupljena zajedni-ca donosi darove i u njima izriče spremnost da isama bude prinos Bogu. Pričesnoj procesiji, stoga,

nije cilj omogućiti ‘lakše’ primanje pričesti, negopružiti ‘okvir’ za razumijevanje čitavoga slavlja eu-haristije, njegova otajstvenoga smisla i njegove ra-stuće obredne dinamike.

Procesija uvijek usmjerava sve sudionike hoda

k istomu, k jednomu značenju i k jednomu mje-stu; kod pričesne procesije to su Krist i oltar. Akohod nije usmjeren k jednome mjestu, ne može segovoriti o procesiji ( processio). Zato nutarnja lje-pota obreda predviđa da vjernici za sakramental-ni susret s Kristom euharistiji pristupe pred oltar gdje će svećenici i đakoni (a prema potrebi i ako-liti) biti služitelji toga sakramentalnoga susreta.Najprikladnije mjesto za pričest jestmjesto ispredoltara, gdje je susretište dvaju dolazaka: vjerni-

čkoga i Kristova. Sakramentalni susret s Kristomnije osiromašen time što se on za zajednicu vjerni-ka ne događa na oltaru, odnosno »euharistijsko-me stolu«, niti je time oltaru zanijekano značenjestola. Euharistija je žrtva i gozba u sakramental-nome, tj. simboličkome smislu riječi, pri čemusimbol ujedinjuje obredni čin s otajstvenom zbi-ljom. Oltar je žrtvenik i stol u tomu istom, daklesimboličkom smislu riječi. Euharistija je otajstve-na anticipacija Kristova eshatološkoga dolaska,

svadbene gozbe Crkve Zaručnice s Kristom. Krist je i u euharistiji »Onaj koji dolazi«. Zato euharistija Kristovu prisutnost ne zatvara u oltar, nego jestavlja u hod, ‘povjerava je’ životnomu hodu Crkvekroz svijet. Nakon sakramentalnoga susreta Crkvane ostaje uz oltar, nego biva poslana (missio) u svijet da ondje bude živi znak Kristove prisutnosti.

Pričesna procesija vjernika prema oltaru nije,međutim, uvijek lako ostvariva. Malo je gdje pro-stor ispred oltara oblikovan kao prikladno priče-

sno mjesto, a oskudna prostornost ne omoguću- je uvijeksvečanost precesijskoga hoda. Poteškoćesu još i veće kad je dijelu zajednice pričesni hod ifizički zapriječen (npr. pjevačima koji su smješteninegdje ‘izvan’ prostora slavlja). Te poteškoće poru-čuju da oblikovanje svih obrednih sastavnica, me-đu kojima je i liturgijski prostor, ima izranjati iz li-turgije, iz njezina otajstvenoga značenja i obrednedinamike. Ondje gdje prostor ne omogućuje pri-čest u obliku susreta (tj. hoda u susret), nametnu-

ta rješenja (pričest kroz sredinu crkve, u klupamai sl.) ostaju uvijek neprikladni obredni oblici koji svjedoče siromaštvo i uskoću našega gledanja u bogatstvo Kristova euharistijskoga darivanja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008











živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD





SWIFT: PBZGHR2X


iz naših izdanja:




V. Zagorac,Dođi kraljevstvo tvoje

Molitva Crkve kroz njezinu povijest116 str. 55 kn

1

1

1

1

I. Dugandžić,Jedan je vaš učitelj

Homiletska razmišljanjauz čitanja godine A

298 str. 65 kn

8/15/2019 Živo vrelo 2008


Pristupite k njemu, Kamenu živomu ,

pa se kao živo kamenje ugrađujteu duhovni Dom za sveto svećenstvo.

1Pt 2,4-5

8/15/2019 Živo vrelo 2008


o d

5

. l i s t o p a

d a

d o

1 . s t u

d e n o g a

2 0 0 8

.

LITURGIJA JE SLAVLJE



UDK 282

ISSN 1331-21702008

8/15/2019 Živo vrelo 2008


u ovom broju:

urednikova riječ

Radost slavljenja

naša tema: liturgija je slavlje Što je slavlje? Tri slike

uz teologiju slavljenja,I. Žižić Dimenzija slavljenja u krizi – dimenzija

krize u slavlju,I. Šaško

Liturgijsko slavlje je udioništvou Božjoj slavi, A. Crnčević

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: I. Šaško, Ž. Tanjić, S. Slišković, A. Crnčev

Dvadeset i sedma nedjelja kroz g Dvadeset i osma nedjelja kroz go Dvadeset i deveta nedjelja kroz g Trideseta nedjelja kroz godinu Svetkovina Svih Svetih

u duhu i istini

Otpjevni psalam za 29. nedjelju k

trenutak

Sveopća molitva i(li) osobne nakane?

2

17

1

40

38

živo vre lo

Gloria Dei

I začuh kao glas silna mnoštvai kao šum voda mnogihi kao prasak gromova silnih:»Aleluja!Zakraljeva Gospodin,Bog naš Svevladar!Radujmo se i kličimoi slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva,opremila se Zaručnica njegova!Dano joj je odjenuti se u lan tanan,blistav i čist!«A lan – pravedna su djela svetih.

Otk 19,6-8

Slavljenje Boga uvijek traži zajedništvobraće i sestara. Izvan zajedništva nemaliturgijskoga slavlja.(Robert Delaunay, Kružni oblici, 1930., detalj;Solomon R. Guggenheim Museum, New York)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K

O V A

i j e č


živo vrelo

Radost slavljenja

snovni pristup kršćanskoj liturgiji i razumijevanje njezinoga smisladoživjeli su u dvadesetom stoljeću obrat koji je utjecao na sāmo obli-kovanje liturgijskih čina. Obrat se zamjećuje prije svega u teološkompromišljanju koje u liturgiji Crkve na prvome mjestu promatra zbi-

lju Kristova otajstva spasenja, a ne obredni čin pojedinaca ili Crkve.Otkrićemisterijske dimenzije liturgije otvorilo je vrata novome teo-loškom i pastoralnom pristupu. Otajstvo je, naime, transcendentna zbi-

lja koja nadilazi granice ljudskoga čina i obreda, paslavljenje otajstva ostaje najizvrsniji put poniranja u njegovu zbilju. Slavlje se izriče jezikom obreda,njegovom dinamikom i elementima koji čine njegovu strukturu: činima, ge-stama, navještajem, molitvom, riječima, šutnjom… No, sām obred nije dosta-tan da bi izrazio i uprisutnio zbilju otajstva. Ljepotu i životnost obrednome či-nu pružaslavljeno otajstvo. Zato je pojamslaviti u potpunosti odredio novigovor o liturgiji Crkve i naznačio odgovor na mnoga pitanja koja se namećuiz obredne prakse.

Obrat koji se dogodio u teološkome govoru i u novome shvaćanju litur-gije još uvijek nije prodahnuo i smislom otajstva oživio obrednu praksu. Ne-rijetko je moguće zamijetiti kao obredni čini, nadahnuti i vođeni ‘nekim dru-gim’ smislom i ciljem, postaju pozornicom dojmljivoga i poučnoga, pri čemuzbiljnost otajstvenoga ostaje zasjenjena. Premda ih se naziva »slavljem«, oni još nisu postali slavlje. Ostali su u granicama ljudskih činā. Zamjećuje se čaki bojazan da se obredne čine u potpunosti prepusti slavljenju Otajstva jer ti-me, pomišlja se, prestaju biti mjestom promicanja različitih »pastoralnih«i drugih potreba i korisnosti. U tome kontekstu liturgijski čini, pod izlikomkonkretnosti i životnosti, počesto postaju mjestom ‘običnosti’ i obredne ba-nalnosti, nijeme da bi s jasnoćom gledanja uprisutnila zbilju Otajstva. Litur-gija, međutim, nadvisuje i pastoral i katehezu i moralnu pouku te ne smije biti upregnuta u postizanje trenutnih korisnosti i potreba. Liturgiju ne slavi-mo iz potrebe za nečim, nego iz radosti iskazivanja slave Onomu komu jedi-nom pripada. Ona je, stoga,udioništvo u Božjoj slavi da bismo po tom udio-ništvu postali pronositeljima njegove Slave u zbilji života.

Tri razmišljanja koja određuju temu ovome broju Živoga vrela uvode nasu razumijevanje liturgije kao slavlja, s ciljem slavljenja i življenja Kristovaotajstva spasenja. Otkriveno i življeno otajstvo dat će nove impulse za gajenjeljepote liturgijskih čina koji uvijek imaju samo jedno ruho: ono slavljeničko.

Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

L I T U R G I J A

Na pitanje »Što je slavlje?« kršćanska litur-gija pruža odgovor polazeći od OtajstvaIsusa Krista. Slavlje u redu liturgije sta vlja

u središte posadašnjenje spasenjskoga Događaja.To je temelj i ujedno prvotni motiv kršćanskogaslavljenja. U tome smislu slavlje može biti shvaće-

no na dvojak način: kaoodgovor na Božju inicija-tivu u Kristu, nekoć i sada, ali istovremeno i kaonačinprebivanja u Božjem okrilju koje biblijskatradicija nazivaslavom (doksa). Ukratko, slavlje jeteandrički događaj bogo-ljudskoga dijaloga. Time biva naznačeno da slavlje podrazumijeva i na odre-đeni način izražava cjelinu liturgijskoga iskustva.Upravo zbog tog razloga liturgija kao slavlje vjereu Kristovo otkupiteljsko djelo nalazi se pred izazovom. Budući da je slavlje ključni element liturgij-

skoga iskustva, koji prožima cjelinu liturgijskih či-na i govora, liturgija je pozvana prepoznati svoju vezanost uz ‘doksološku’, slaviteljsku dimenzijuobraćanja Bogu i njegovu djelu spasenja. No, bu-dući da se slavlje događa u redu iskustva, liturgijaima moć odgovoriti na čovjekovu iskonsku potrebu za slavljenjem, odnosno, oživjeti na osnovama vjere slaviteljski odgovor na djelo spasenja u Kri-stu. U konačnici, liturgija u redu slavlja objedinjujezajedničarski vid spomena na Krista i preobrazbe-

nu snagu slaviteljskog, ljudskog odgovora.Međutim, kršćanskihomo festivusu potrebiza slavljem kao rekapitulacijom svojega življenja,u liturgiji – u slavlju vjere – prepoznaje princip i vrhunac smisaonog odnosa iz kojega provire iden-titet pripadnosti i potvrda cjelovitosti njegova bićau zajedništvu s Bogom i s drugima. U tom smisluliturgija nije samo vjerničko slavljenje Boga, negoi Božji odgovor na čovjekovu potrebu da slavlje-njem utvrdi odnose, preobrazi lice svagdašnjice,

zastane u ‘velikom trenutku’, koji je kadar otkri-ti darovanost u Kristu. Ipak, kršćansko slavljenjestavljeno je na kušnju pred današnjim raznolikim

vrstama i načinima slavljenja koji predlažu ogra-ničene, nerijetko regresivne oblike utječući na (ne)izravan način na kršćansko shvaćanje slavlja i li-turgijsku praksu. Ukratko, predlažu nam se tri sli-ke slavlja kroz koje ćemo pokušati razabrati obrisekršćanskoga modela slavljenja.

Što je slavlje?Tri slike uz teologiju slavljenja

Ivica Žižić

Slavlje kao spektakl i zabavaNeosporna je činjenica da jeslavlje jedna od onihantropoloških i kulturalnih konstanti za koje seobično tvrdi da su univerzalne. Međutim, razli-

čite prigode uvjetuju različite ‘vrste’ i ‘oblike’ slavlja. Motiv (zašto) kao i način (kako) susreću seunutar identiteta događaja. Slavlje ‘stoji’ u do-gađaju koji zbog svoje veličine i vrijednosti sabi-re, preobražava i posreduje identitet određenojzajednici. U širokom spektru slavlja, kakvog po-znaje današnja kultura, spektakl i zabava čine seglavnim odrednicama slavljenja. Naime, radi seo događajima spontanoga ili organiziranoga ka-raktera, koji obećaju preobražaj iskustva u sklo-

pu virtualnoga ili stvarnoga zajedništva. Ono štose nazivahappening (događaj ili događanje) vrijedi za veliku većinu slavlja. Naime, slavlje smje-ra postati ‘totalni društveni fenomen’ u stanju re-difinirati stvarnost, uzdići se na razinu ‘veličine’i ‘važnosti’ kojoj odgovara globalno sudjelovanje.Ipak, slavlje je jedan od ‘lakih’ pojmova u širokojuporabi čije je puno značenje prekriveno razno- vrsnim pojednostavljenim shvaćanjima. Naime,semantička težina ovoga pojma najčešće biva

neutralizirana određenim analogijama koje slavlje poistovjećuju sa ‘spektakularanim’ načinimaoblikovanja vremena i odnosa, ‘površnim’ sudje-

Liturgija nije samo vjerničkoslavljenje Boga,nego iBožji odgovor na čovjeku potrebu da sla-vljenjem preobrazi odnose i lice svagdašnjice.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrel 10

L I T

UR

GI J A

j e

s l a v l j e

lovanjem (ponajviše putem ‘gledanja’) što u ko-načnici slavlje stavlja u okvir ‘estetskoga hedoni-zma’, tipičnog za naše postmoderno doba.

Krenemo li u induktivno sagledavanje tipologi- je slavlja, uočit ćemo mnoštvo slavlja, koja je veo-ma teško objediniti zajedničkim odrednicama. Hi-perprodukcija slavlja danas govori samo za sebe.Slavlje bez povoda i bez sjećanja. Slavlje ovisno o‘medijskoj promociji’, odnosno isključivo medijskaslavlja. Slavlja na svjetskoj razini ili slavlja u sjenilokalnih, gotovo beznačajnih događaja. Slavlja kaospektakl i kao zabava. Sve su to različite varijacijenekih primjera suvremenoga oblika slavljenja. Iz-

dvojeni primjeri kane ukazati na mentalitet slavlje-nja, odnosno, na regresiju slavljenja raspršenog upregršt prigoda, oblika i razina slavlja.

U prvi mah, čini se da je slavljestanjenastaloodmakom od svagdašnjega i nadilaženjem istogaputem određenih aktivnosti ne-funkcionalnog ka-raktera koje jamče iskustvo ‘cjelovitosti’, ‘izobilja’,odnosno slobode. Današnji zabavnjački mentali-tet oživio je svu snaguludičkoga u reduspektaklapolučivši željene efekte prekida s ozbiljnošću i te-

žinom svakodnevice. Medijski posredovana spek-takularna slavlja ponajbolji su primjer globalnogsudjelovanja. Obzirom naspektakl , povjeren naj-češće medijskim produkcijama, razvidno je da oniobnašaju parareligioznu ulogu relativizaranja glo- balne dominacije funkcionalnoga. Strategija za-bave, koja u tom istom kontekstu prebiva, zbivase poput sekularne simbolizacije temeljnih isku-stava. Ples ‘sa samim sobom’ znakovit je primjertakve vrste simbolizacije. Zabava je u stanju ‘ane-

stezirati’ svijest o sadašnjosti i unijeti udrugi svijet čija aktualnost i oslobođenost od okova ‘dužno-sti i problema’ priskrbljuje razonodu i opuštenost.Takve se vrste slavlja uglavnom ‘prati’, rijetko se‘sudjeluje’ u njima. I kada se sudjeluje, to je sudje-lovanje ograničeno, a odnosimeđuljudima sto-pljeni u ‘masovno tijelo’. Shvaćeno u tom antropo-centričnom smislu, slavlje je osuđeno na potraguza ugodom te biva opisano obzorima razonode.Površnu sliku slavlja i slavljenja utjelovljuju iko-

ne ‘slavnih’ (celebrities), koje se znakovito smještau okvir ‘ispraznosti’ (vanity). U tom smislu,slavi-ti ponajčešće značiisprazno djelovati .

Jamačno, kompulzivna potraga za spektaklomi zabavom očituje žudnju suvremenog čovjeka zaslavljem kao izvorištem smisaonih pokretača, zaslavljem kao nadilaženjem jednolične stvarnosti

satkane od kratkoročnih ciljeva, za slavljem kaomjestom preobrazbe njegove humanosti. No, ne-rijetko slavlje završava u raljama estetskoga he-donizma. Ludički i spektakularni vid događanjanedvojbeno su bitni elementi slavlja. No, površnaesteriorizacija i ludička bezbrižnost ne tvore slavlje. Slavlje, naime, nastaje iz susreta uvjetovanogdogađajem koji egzistencijalno pogađa njegove su-dionike, iz susreta čija značajnost struji kroz povijest ljudi i otvara obzore neslućene budućnosti.

Slavlje i drugiSvako slavlje stavlja pojedinca pred izazovdru-goga. Naime, nema slavlja bez drugoga (ti ) i bezdrugih ( zajednica) sabranih i ujedinjenih povo-dom nekog događaja. Slavlje je u svojoj biti rela-cionalno, jer se zbivameđu ljudima. Ono izlažepojedinca izazovuodnosas drugim posredujućimu uzvratno svijest o pripadnosti, o sudjelovanjuna događaju, o odnosima koji ga unose u drugi i

drukčiji način življenja. Slavlje i drugi, uneseni usvojevrsnu ‘obrednu igru’ slavljenja, u svojoj su bi-ti izrazi transcendencije povodaslavlja.

Liturgija vraća čovjeka u »iskon slavlja«,u zajedništvo s Bogom.

M a r c

C h a g a l l

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema

L I T U R G I J A

Za razliku od slavlja kao ‘ispraznoga djelova-nja’, lišenog sjećanja i zahvaljivanja, na slavlje jemoguće gledati u svjetluodnosa. Sasvim različito

od spektakularnog ili zabavnjačkog slavlja bez povoda (i najčešće bez drugih ili tek pored drugih),slaviti s drugim odlikuje se intimnošću i povjere-njem. Na tome tragu moguće je govoriti oisku-stvu zajedništva kao srcu slavlja u čijemu okri-lju ‘slaviti’ znači biti s drugima, a ne samo porednjih. Naime, slavlje unosi ljude u susret, objedi-njuje njihova sjećanja i iskustva, pruža im moguć-nost obraćanja i slušanja, zahvaljivanja i dariva-nja, jednom riječjusvetkovanja.

‘Slavlja povodom’ prigode su u kojima se ispre-pliću osjećaji, učvršćuju odnosi, te stvaraju novi.Obnavljanje sjećanja i dobre želje za budućnostdvije su označnice, koje poput nevidljivoga vezatkaju svečarsko ruho zajedništva sudionika. Među-tim, slavljenje nekoga značajnog događaja, obljet-nice, rođenja ili čak smrti, slavlja satkana osje-ćajima pripadnosti, uzajamnošću dara, radošćusudioništva, redovito sadrže simbolične elemente,odnosno, obrednu proceduru. ‘Slavlja povodom’,

naime, otjelovljuju se obrednom simbolizacijom. Ako povodslavlja – svojom značajnošću, veli-činom, svojim afektivnim nabojem – sabire, uje-dinjuje, preobražava, on postaje naša sadašnjost. Povodne ostaje nešto iza nas, nešto što samo po-tiče na slavlje, a potom iz njega izostaje, nego onupravo prebiva među nama. Povod jest u slavlju.Svečarsko ozračje slavlja u konačnici kazuje nje-govu aktualnost, njegovu moć, odnosno, njegovuneiscrpnu transcendenciju. Nisu li, uostalom, po-

navljanje slavlja i potreba da se slavljem preobra-zimo, znakoviti dokazi snage ‘temeljenih’ događa- ja koji nas prethode i tvore našu sadašnjost te ukonačnici otvaraju put budućnosti?

Povodi slavlju mogu biti različiti, kao što mo-gu biti različiti stupnjevi njihova intenziteta, pastoga i različite vrste i načini slavljenja. No, povo-di su najčešće događaji ‘početaka’ ili ‘svršet(a)ka’,događaji čija djelotvornost daleko nadilazi grani-ce puke faktografije, a doseže obzore globalno-

ga smisla ljudskog života i smrti, početka i svršet-ka... Obljetnice važnih događaja, slavlja početakailisvršetakaredovito se nalaze u napetosti ispu-

njenoj radošću i nostalgijom. Ta dva afektivna to-naliteta prožimaju svako slavlje među ljudima.Prvo očituje zahvalno obraćanje događaju koji je

odredio naš život. Drugi kazuje otvorenost obeća-nju što ga slavljeni događaj posreduje, žudnju zanjegovim cjelovitim ispunjenjem. U dijalektici pr-vihi posljednjihstvari, slavlje se spominje rođe-nja i umiranja, početaka i svršetaka, te ih zahvalnoobjedinjuje najčešće u likugozbe. Ghislan Lafontu gozbi vidi prototip svakoga slavlja, jer se u njojna najodličniji način pronalaze riječ i gesta, zahva-la i sjećanje u razmjeni darova i života, u ozbiljenjuSaveza među ljudima.

Slavlje je u svojoj bitirelacionalno jer sezbiva među ljudima. Ono izlaže pojedincaizazovu odnosaposredujući mu svijest o

pripadnosti, o slavljenom događaju, o odno-sima koji ga unose u drukčiji način življenja.

Već na tome mjestu slutimo da slaviti s drugi-

ma na stanoviti način značiobredno djelovati . Sla- viti s drugima znači iskusiti vedrinu punine, dosećicjelinu, koju inače ne uspijevamo dohvatiti i putemnajjednostavnijih gesta i riječi zahvalno uzvratiti nadogađaje koji su odredili naš životni hod ili pak vje-rodostojno obećaju ispunjenje njegova konačnogsmisla. Izobilje svečarskog stola, pomno odabranihriječi, pregršt sjećanja i želja tako tvoreblagdanečovječanstva čiji odjeci nastavljaju pružati ritam,kontinuitet i cjelovitost ljudskom življenju.

Liturgijsko obredno slavljeObred sažima i uzdiže na jednu višu razinu antropo-lošku istinu slavlja. Doksološka dimenzija kršćan-skoga bogoslužja ne samo da se oslanja na tu istinu,nego je posvema prožima i kroz nju artikulira slaviteljski spomen na Krista iščekujući njegov ‘slavnidolazak’. Iako se modernom mentalitetu može uči-niti da je obredno slavljenje ispražnjeno od svakogznačenja, osim onoga folklornog ili tradicionalnog,

obred sa svojim tipičnim strukturama predstavljakritički izazov suvremenom načinu slavljenja, nje-govim virtualnim i idolatrijskim surogatima.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrel 10

L I T

UR

GI J A

j e

s l a v l j e

Prije svega, obredno slavlje nije rezultat po-

jedinačnih inicijativa, osobnih traganja ili pakuvjetovanih ‘religioznih potreba’. Obred je plodInicijative, koja seže na početaki svršetak, kojaprethodi i dovodi svaku ljudsku težnju za slavljemdo punine istine. To je slavlje apsolutnog Događa- ja, čija neiscprnost nadvisuje i doseže sva vremenai čija aktualnost vrijedi za sve ljude. Stoga je sva-ko obredno slavlje smješteno u zajednicu sabranuinicijativom aktualnosti događaja. To je slavlje sdrugima koje sabire onaj Drugi čiji život i smrt ni-

su tek objekt komemoracije, nego subjekt slavlja.U obraćanju tom događaju u njegovoj aktu-alnosti, obred ne poseže za spektakularnim ili lu-dičkim aktivnostima, koje bi imale za cilj trenut-ni učinak, nego se smješta onkraj funkcionalnih ireprezentativnih čina, u sferu čistoga, neuvjetova-noga smisla. U tome pogledu, svako blagdanskoobredno slavljenje u potpunosti se prepušta do-gađaju kojega spominje suspendirajući funkcio-nalističke mehanizme tehnološkog i racionalnog

dominiranja stvarnošću. No, oslobođen od okova empirijske dijalektike uzrok/učinak, obred živiu gratuitnom izobilju, ‘u radosnoj ozbiljnosti’ i to

ga kvalitativno razlikuje od sekularnih slavlja obi-

lježenih razuzdanošću i pohlepnim hedonizmom.Jednom riječju, on zrcali vječnost i stoga se cje-lovito događa kaoslavlje. Na taj način obrednoslaviti značiglobalno djelovatiu odnosu premadogađaju koji prethodi, ispunjava i otvara našusadašnjost. Obredno slaviti značisvetkovati Savez sklopljen u tom događaju, Savez u kojem se susre-ću snaga prošlosti i obećanje budućnosti.

Međutim, obredno slavlje ne živi samo odimanentnoga izobilja i ludičke oslobođenosti od

svijeta. Ono se ne ograničava na imitacije i repre-zentacije. Njegova regularnost obzirom navrije-me slavlja, kao i ustaljenostsimboličkih procedu-ra kazuju da obredno slavljenje počiva na temeljudogađaja čija apsolutnost nije tek ‘povod’, ne-go samo središte, živa prisutnost pred kojom nije moguće ostati indiferentan. Slava Bogu na vi-sini u liturgiji stavlja u središteslavu Božju kojaprožima vjerničko zahvaljivanje ( zahvaljujemo ti zbog velike slave tvoje). Slava Božja jestu slavlju,

a slavlje prebiva u riječima i gestama sudionika,odnosno u njihovomsvetkovanju koje se pojav-ljuje poput odgovora na govor Božji, poput zahva-

Obred nije rezultat pojedinačnih inicijativa, nego odgovor na poziv u zajedništvo koje izrasta iz Božje inicijative.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema

L I T U R G I J A

le na svu zbiljnost njegova djela spasenja u našojpovijesti. Slaviti, dakle, znači i zahvaljivati . No,ako je zahvaljivanje ujedno i pamćenje, u obred-

nome se kontekstu ono pretače u ‘pripovijedanje’događaja, odnosno, u spomen-čin. Tako zahva-ljivati i sjećati se ne znači samo izreći hvalu i ob-noviti spomen na Krista, nego je opjevati, izrazitigestom, učiniti ono što to pripovijedanje obvezuje, odnosno, čitavim svojim tijelom postati dionikdara događaja i tako uzvratiti na njegovu inicija-tivu. Srž kršćanskoga obrednog slavlja sastoji seupravo u tome: da pojedinac i zajednica postanudionici onoga što je Isus učinio za nas i za naše

spasenje. Sinonim toga sakramentalnog sudjelovanja jest vjera. Stoga, slaviti u kršćanskom smi-slu znači ivjerovati , jer vjera je čin slavlja. I zato je liturgijaslavlje vjere.

Liturgijsko se slavlje ne događa na područjuinteriorizirane svijesti o važnosti događaja opisa-na teorijskim granicama pojma, nego u praktičnoji zbiljskoj snazi simboličkih čina u kojima se on na-novo zbiva. Znakovita je antropološka figura goz-

benoga slavlja koje već u sebi sadrži sliku obrednegozbe Saveza. U njoj tijelo i svijest, gesta i riječ, dari uzdarje srastaju u totalitet koji nadmašuje puku

somatsku, nutritivnu ili komunikacijsku razinu.Obredno slavlje nadilazi empirijsku faktičnost tihčina, ali se u isti mah kroz njih i u njimadogađa,odnosno, u-tjelovljuje Događaj, koji je kadar preobraziti temeljna čovjekova iskustva i dovesti ih donjihova transcendentnog izvora. Obredno se slavlje stoga događa kao tjelesna artikulacija posvije-štenoga dara čija inicijativa prožima, obuhvaća ipreobražava sudionike u njihovom totalitetu. Ustvarnosti, preobrazbena snaga obrednoga djelo-

vanja čini Događaj toliko aktualnim da on doseže ipoziva čovjeka da se odredi povjerljivim odnosomi slobodnim pristankom spram njegove transcen-dencije. Odgovor na taj poziv vjerničko je slavlje-nje u kojemu se odnos i sloboda isprepliću u likuuzdarja. Liturgijsko slavlje pokazuje da se smisaoni u kojem slučaju ne može ishoditi ludičkim spek-taklom i da on uvijek ostaje onkraj nostalgije i ra-dosti ljudskoga svetkovanja ma koliko oni u sebi

bili istiniti. Slavlje u kojemu prebi-

vaslavaBožja obećava konačno pre-obraziti ljudsku čežnju da s drugimpodijeli ‘veliki trenutak’, sabrati u za-hvalno sjećanje rekapitulirajući smi-sao življenja u svjetlu Božje inicija-tive, njegove prisutnosti u Otajstvukršćanskoga obreda.

Obredno svetkovanje, premdausmjereno k transcendentnoj zbi-lji, stoga ostaje čvrsto vezano uz život

(počevši od tijela pa sve do zajedni-ce) i uz povijest (blagdan kao ‘vrijemeposadašnjenja’), uranjajujući i jedan idrugi trenutak u neiscrpnost apsolut-noga Događaja (povoda), čija aktual-nost nije tek izraz povijesnoga odjeka,ma kako bio odlučujući u ljudskoj povijesti, nego živa stvarnost ( KristovoOtajstvo) kadra nanovo potvrditi Sa- vez u slobodnom prianjanju njegovoj

zbiljnosti (sakramentalno djelovati )te obnoviti vjerodostojnost obećanja‘budućega vijeka’ (vjerovati ).

Liturgija u središte stavljaBožju slavu koja prožima vjernikov život.(Jyoti Sahi)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrel 10

L I T

UR

GI J A

j e

s l a v l j e

Dimenzija slavljenja u krizi – dimenzija krize u slavljuIvan Šaško

Slavlje je ljudsko djelovanje simboličkoga re-da koje koristi mnoštvo izražajnih sredstava.Glavna su mu obilježja: obredno činjenje u

odnosu prema organizaciji vremena koje se pre-tače uobredno vrijeme(obredni kalendar); oku-pljanje ljudi koje stvara zajednicu, odnosno vrši proces socijalizacije, pospješujući građenje inten-

zivnih odnosa radikolektivnoga obreda; ugodan iradostan čin.Programirati liturgijski kalendar jednako je

uređivanju vremena, a to se djelo ne ograničuje nakoličinsko mjerenje nekoga gibanja (‘protjecanja vremena’), već se tiče duhovne konotacije. Slavlje/ blagdan je sažetak vremenskoga i ne-vremensko-ga; ono je poseban način humaniziranja vremena.Slavlje pretpostavlja drukčiji ‘scenarij’ od uobiča- jenoga, transcendentan, sposoban dati smisao i

sadržaje ljudskomu životu, otvarajući ga prostorukoji jeonkraj.Slavlje je, osim toga, kritična toč-ka vremena, granično iskustvo, drukčije vrijeme.Slavlje predstavlja pobjedu maštovitosti nad ruti-nom. Prelazi se od pojedinih sposobnosti čovjekau vrijeme s vlastitim značenjem u kojemu živi pu-nina, a ne samo obnoviteljska stanka.

U takvome iskustvu slavlja objavljuje se otaj-stvo života. Nije riječ o grubome prekidu i oštromeprjelasku između redovitoga i slavljenskoga, jer

je i redovitost pod komplementarnim utjecajemiščekivanja slavlja i njegova odjeka. Kao što se pri-roda obnavlja svojim godišnjim dobima, isto vrije-di i za ljudsku zajednicu koja se obnavlja slavljima.Slavlje ne tvori bijeg i nerad; trčanje pred događa- je ili skretanje pogleda od životnih problema. Živ-ljeno slavlje postaje plod, istina i značenje rada, anije nešto suprotstavljeno radu.

Izgubljeno slavlje?

Za religije u starome svijetu može se slobodno re-ći da su religije slavlja, zbog iznimne ljudske to-pline koja se u njima izražavala. Kršćanstvo je, na

tragu židovske predaje, također religija slavljenja,iako se katolicizam, pravoslavlje i protestantizamne mogu iščitavati u istome tonalitetu. U svojemudjelu o liturgijskoj godini Stefano Rosso je priku-pio i sažeo razmišljanja koja ću u ovome prilogukratko izložiti.

Dok se u novije vrijeme može slaviti posvemalaičko slavlje, bez religijskih elemenata, u starinii tijekom cijeloga srednjeg vijeka takvo nešto nije bilo zamislivo. Prisutna je bila ideja nepodjelji- vosti ljudskih dimenzija, pa je ona religijska dobi-

la najvažnije mjesto u slavlju. Tijekom srednjega vijeka crkvena su se slavlja umnožila čak i preko-mjerno. Mali odjek toga su današnja božićna slav-lja. Na početku XV. stoljeća prosječno je više od jednoga dana od tri bio slavljenski/blagdanski. Iztoga se i rodila puno šira kriza (ili je ta kriza rađa-la ispraznost slavlja) pod imenom ‘jesen srednjega vijeka’. Kao reakcija na to, reformacija je dokidalaslavljenske elemente svodeći slavlje na katehetsko-moralno poučavanje. Izbrisano je puno simbolič-

kih, estetičkih, doksoloških sastavnica, a izbaciva-nje slavlja svetaca umnožilo je broj radnih dana.U katoličkim se krugovima preuveličavaju vanj-ski vidici slavlja, te nastaje pojam ‘baroknoga slav-lja’ i ‘baroknosti’, ali bez značajnijih pomaka gledesmisla i sadržaja. Spektakularnost i stil dvorskihceremonija rodio je slavlja svetaca-zaštitnika koja još pokazuju jasne tragove onoga procesa koji jepremalo stavljao naglasak na Vazam, a više se za-ustavljao na homogenizaciji društva.

Francuska revolucija označuje prijelaz od vjer-skoga u sekularizirano, politizirano i manipuliziranoslavlje. Te nove okolnosti i pristupi nisu poboljšali,

Kao što se priroda obnavlja godišnjimdobima, isto vrijedi i za ljudsku zajednicu

koja se obnavlja slavljima.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema

L I T U R G I J A

nego su pogoršali odnos prema nužnim odredni-cama slavlja. Zahvaćanje kolektiviteta više nije bioizražaj spontanosti, niti je bio temelj identiteta. Sla-

vlje se nametnulo kao ideološka jednodušnost.Prednost koja je od 18. stoljeća dana radu nadslobodnim vremenom otvara nepovratno promje-nu u organiziranju života. Slavlje se preoblikujeosobito u vrijeme prosvjetiteljstva, koje istinsku‘korisnost’ vidi samo u proizvodnosti. Odmatanjei re-kreacija (obnova i ‘novo stvaranje’) poprimaju negativnu konotaciju. Skoro da se poistovjeći- valo slavlje i lijenost, rasipnost, praznovjerje, fa-natizam... Ono je za racionalistički pristup postalo

vrelom neznanja i djetinjarija. S velikom količi-nom nekritičnosti takav je teorijski pristup zahva-tio i katolička razmišljanja: ono što posvećuje nije,dakle, slavlje, nego je rad taj koji posvećuje.

Ipak, vodeći autoriteti novoga sustava bili suoprezni kada je u pitanju svođenje društvenih ve-za na čistu racionalnost i na sirovu proizvodnu kori-snost. Oduzimajući narodu slavlja, oduzima se voljaza življenjem i potiskuje se motivacija za rad. Izoli-rajući pojedince, otklanjaju se prigode za socijaliza-

ciju te se time ruše i sami temelji društva. Sukob iz-među slavlja i korisnosti se nastavio. Pozitivizam,pragmatizam pridonose svojim zasadama, a kapi-talizam postavlja načela u gospodarstvu. Industrij-sko društvo, u kojemu prevladavaju učinkovitost i‘napredak’, slavlje smatra gubljenjem vremena.

U totalitarnim režimima 20. stoljeća službenasu slavlja dobila svoju važnost tek u kontekstu pro-midžbene propagande. Živjele su kao spektakular-na predstava (‘parada’, ‘miting’) očitovanja vojne

ili političke moći. Slavlja prirode i osobito krš-ćanska slavlja zamijenjna su ideološkima, sa svimsmiješnim i grotesknim nasiljem nad vjerodostoj-nošću slavlja, s jednim te istim ciljem: opravdatinedodirljivost vlastodržaca i njihovih ideologija.U godinama kojih se oznake obično prepoznaju u jednoj (1968.), revolucija i slavlje pojavili su se zajedno, gotovo kao istoznačnice. Bez obzira na vi-šeznačnost, ta kulturalna promjena bila je znakpromjene smjera u odnosu na slavlje. Ne ulazeći

u vrjednovanje tih gibanja, ona su ponovno otkrivala dimenziju slavlja koja je više od stoljeća bilaopasno narušena, a negdje posvema izgubljena.

Razorna zamka zatvorenoga krugaU novije vrijeme postaje razvidnije što se događakada se slavlju pokuša oduzeti njegov snažan i uje-dinjujući element – religijsku dimenziju (iako onapostoji i onda kada ju se potpuno niječe, samo u ne-kome drugom obliku). Naša su slavlja postala blijedi odraz onoga što su bila te je taj krug zatvoren

između nesposobnosti oblikovanja slavlja i društve-nih usmjerenja koja ne osposobljavaju za slavlje.Između tradicionalnih slavlja, povezanih uvijek

s nekim vjerskim slavljenjem, i suvremenih slavljapostoji jaz. Danas je sekularizirano slavlje neka vrsta rekreacijske ili intelektualne igre. Ako postojireligijska dimenzija, ona se redovito doživljava kaoostatak arheološkoga stereotipa, odnosno folklora.Nije nipošto riječ o nečemu živom i životvornom.Povećava se slobodno vrijeme, ali ne i sposobnost

da mu se da sadržaj, barem ne u ljudskim vrijedno-stima: puno je vremena za slavljenje, ali je maloslavlja. Zbog toga i to vrijeme postaje dosadom.

Slavlje mijenja dimenziju vremena,uspostavlja odnos s vječnošću.

A n d r e a s

F e l g e r

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrel 10

L I T

UR

GI J A

j e

s l a v l j e

Gdje treba tražiti razloge za gubitak slavlja?Naglašavam tek neka od ozračja iz kojih ti razloziproviru: obescjenjivanje tradicionalnih elemena-

ta, gubitak smisla za ‘sveto’, fragmentacija druš-tva, zamjenjivanje slavlja djelatnostima koje slav-lje razgrađuju na pojedine dijelove (predstave,zabava, party, praznici, putovanja...). I dok se jed-ni razlozi preoblikuju, javljaju se drugi, ali najče-šće kratkotrajni. Mladi napuštaju ona slavlja kojaih zbog formalnosti i nevjerodostojnosti ne zado- voljavaju, tražeći nešto zabavnije ili stvarajući nasvoj način one oblike koji ih više zahvaćaju, iakonose obilježje društvene neprihvatljivosti.

skom žurbe i skraćivanja, bez obzira na proširenemogućnosti i jednostavnosti izbora. Kao učinaksvega jest čovjek nesposoban slaviti, blagdanova-

ti. Suprotno nametanomu prividu, mediji ne us-pijevaju razviti sposobnost slavljenja i slavljenskudimenziju.

‘Napredak’ i ‘boljitak’ zapadne civilizacijeimaju visoku cijenu i u ovome području. Gradećiumjetne rajeve i namećući opsesivnu trku, da bi sedo njih došlo i njima zavladalo, pragmatizam vodiu gubljenje vrijednosti, ubija maštovitost, briše lu-cidnost. Iz toga je nastala ljudska osiromašenost:čovjeku je oduzeto temeljno iskustvo koje bi ga

trebalo učiniti boljim i dati mu zrelost. Zbog togaće netko utemeljeno ustvrditi da su sadašnje druš-tvo i kultura siromašniji od primitivnih.

Krizne točke slavljaKriza slavlja danas se otkriva na nekoliko razina,odnosno žarišnih točaka:sadržaj (predmet); ko-munitarnost (subjekt); pretjerivanje i obrat; igrai radost; darovnost .

Sadržaji slavljenja odnose se kako na stvore-

ni svijet (tipologija slavlja u kojemu se polazi odljudskoga čina), tako i na povijest (tipologija slav-lja u kojemu se polazi od božanskoga u sinergiji sljudskim), ali predmet koji bi trebao definirati slavlje je zapravo najdublji vidik slavlja – simboličkai otajstvena zbilja. Puno je lakše reći što se u slav-ljučini , negoli što ono jest . U slavlju se iskusujesposobnost za dodir beskraja; čovjek osjeća čežnjui granicu u sebi. Kad se granica dodirne, ona bježi.Temelj i sadržaj slavlja su objektivni, ali u njemu

se također nalazi san i eshatološka utopija: cjelinado koje se ne može doći. Nije čovjek taj koji ju smi-šlja, nego zbilja kojoj se približava.

Za onoga tko se izjašnjava kao materijalist iliagnostik, sadržaj slavlja je još nepoznatiji, a slavlje je poput odrezanoga stabla, polovično. Slavlje za-htijeva predmet, nešto što se slavi, ali istodobno nije dostatno obzorje našega iskustva, niti pronalaže-nje sebe u sebi. Kriza slavlja je gnoseološka kriza.

Slavlje je antropokozmičko. Središte slavlja je

čovjek unutar upovješnjenoga svemira. Ono os-cilira između osobe i društva; po njemu se čovjekotvara drugima i ucjepljuje se u život cjeline. Sla-

Ideologija ‘slobodnoga vremena’ nije pogodo- vala razvijanju slavlja, jer se u konačnici radi samoo suzdržavanju od rada, o praznini koju treba is-puniti. To je prekid običnoga, redovitoga vreme-na, kako bi se obnovile snage, potrebne za vra-

ćanje na posao. I suvremeno tehnološko društvozanima iskorištavanje slavlja. Ono je postalo jednood tolikih industrijskih pogona konzumizma kojimanipuliraju slobodnim vremenom, težeći premakomercijaliziranim zabavama. Taj zatvoreni krugfunkcionira tako da se radniku jednom rukom daje ono što mu se drugom oduzima: raditi više da bi se zaradilo više i da bi se trošilo više na zabavu.Dominirano logikom površnosti, slavlje na taj na-čin postaje potrošačkom robom.

Radi pomirbe sa sustavom, trenutci te ‘slobo-de’ imaju stabilizirajući učinak u politici rada: suvremeni čovjek trajno je usmjeren prema što br-žemu radu, nemajući više vremena misliti na sebei uživati u učinjenome. Rad otuđuje, a nakon ra-da slijedi jednako tako otuđujuća i prazna zabava;prazna jer joj se ne poznaje svrha i sadržaj. Umje-sto da služi smanjivanju napetosti i agresivnosti,što je odlika društvenosti obreda te bude oživlja- vanje kulturalnih i duhovnih vrijednosti, slobodno

vrijeme više služi da bi se nekoga pokorilo. Ispodkrize slavlja, zapravo je kriza čovjeka i naše civili-zacije. Malobrojna preostala slavlja su pod priti-

Suvremeno tehnološko društvo nastoji isko-ristiti slavlje pretvarajući ga u 'pogon konzu-

mizma'. Tako slavlje prestaje biti slavlje.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema

L I T U R G I J A

vlje stvara jedinstvo i jednodušnost, stoga je čestokorišteno kao agregacijski sustav (i u zlim nakana-ma). Nije dostatna tjelesna blizina, nego nutarnja

upućenost i homogenost nakana. Svako slavlje slavi poglavito vlastito zajedništvo, otvoreno prihva-ćanju i opraštanju. Tako kriza nastaje na raznimrazinama jer nije najuspjelije slavlje ono koje oku-pi najviše ljudi, nego ono koje najviše zahvaća. Akotoga nema, ostaje razina promatranja predstave,možda i najbolje, ali ne i slavlje. U slavlju se uči bi-ti zajedno, ali uvijek u odnosu na sadržaj. Po svojojnaravi, slavlje traži prevladavanje sebičnosti, indi- vidualizma, zatvorenosti, radi solidarnosti s drugi-

ma i sa svijetom, postajući svjedočanstvo. U odno-su na stvoreni svijet, slavlje nas stavlja pred stvari,a da ih ne prisvajamo, nego im se divimo i za njihzahvaljujemo. U odnosu na bližnje, slavlje odmrza- va i opušta kočnice teškim, okamenjenim odnosi-ma, kako bi se uspostavili novi odnosi.

Među komplementarne vidike slavlja svaka-ko ubrajamo ‘pretjerivanje’ (višak) i ‘obrat’. Ia-ko su to dvije različite stvari, među njima postoji poveznica. I Freud kaže da je slavlje »dopušteno

pretjerivanje«, »svečano kršenje zabrane«. Tatransgressio sacratvori ponovno predstavljanjezadobivanja onoga što je ljudima oduzeto. Slavljekaoordopostaje ujedno i željeno, dopušteno na-rušavanje reda, izokretanje zbilje. Konačna je svr-

ha kolektivno spajanje pomoću mijenjanja uloga.Nije stoga čudan oblik pretjerivanja, neumjereno-sti (kao za karnevala), ‘ludila’ koje u sebi sadrži su-

višnost. No, ovdje treba bolje precizirati slavlje,kako se ne bi opravdali ekstremi i patološke po- jave. Takvatransgressio jeordinata; ona nije ka-os, bez uporišnih točaka. U tome ‘kršenju pravila’nema posvemašnje samovolje. Potrebno je znatida je to društveni fenomen koji razlikuje iskrivlje-nost (vulgarnost, loš ukus, vrijeđanja...) od estet-ske razine i umjetnosti (humor, satira, karikatu-ra ‘velikih’). Slavlje teži pomaknuti granice; koristiizražaj u kojemu društvo ponovno pronalazi je-

dinstvo. Neki će istaknuti vraćanje čovječanstva u jedinstvo bez razlike, dok će drugi slavlju dati sna-gu kojom se naglašava identitet neke zajednice.

Igra, ludičnost je važna odrednica slavlja kojaizražava cijeloga čovjeka. Slavlje je i igra, jer je obi-lježeno darom, kreativnošću, radošću i spontano-šću. Igra je i hermeneutičko načelo za tumačenjeljudskoga i božanskoga, sklad i nutarnju poveza-nost. Kada se govori da je Deus ludens u kontek-stu stvaranja, tada se zahvaća obilježje neuvjetova-

nosti, ljepote i mudrosti Boga. Slavlje je nerijetkonalik oponašanjima sukoba, borbe, prožete tjesko- bama i oduševljenjem. Odnos Boga i čovjeka pojavljuje se također s tim oznakama igre, dijaloga ili‘sukoba’ (usp. Bog i Abraham; Bog i Mojsije). Sla-

Slavlje je obnova Saveza s Bogom...

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrel 10

L I T

UR

GI J A

j e

s l a v l j e

vlje kao obredno-ludički prostor ima terapeutskusnagu, obnavljanja i ‘preporađanja’ (za kršćane i bez navodnika!). Liturgijsko slavlje je i religijsko

skazanje. Uostalom na Zapadu je kazalište rođe-no iz liturgije. U istočnim je liturgijama taj vidik jošočitiji u bogatstvu i sjaju obrednoga programa. Uisprepletenosti liturgije i estetike postoji razmjenaizmeđu pojedinca i zajednice; odvagivanje odnosa:riječ-pjesma-gesta. Igra u bilo kojemu društvu imanezamjenjivu ulogu: za djecu je ona ozbiljna djelat-nost, za mlade prostor u kojemu mogu biti aktivnisudionici, a za odrasle važno uporište relativizaci- je i vraćanja na zaboravljeno, a bitno. Slavlje ima i

ekološku ulogu odnosa prema stvorenomu svijetu.Otium nije praznina, nego vodi čovjeka k onomušto mu je vlastito (s eshatološkom perspektivom).

Dominantna oznaka slavlja je nedvojbeno ra-dost koja pretpostavlja ostvarivanje sklada nutar-njega i vlasti nad sobom; učvršćivanje vanjskogaizražaja i najnutarnjijega osjećaja, što jamči vjero-dostojnost. Veselje može biti plod buke, neuredno-sti, sukobljenosti, kršenja reda, do pogubne opije-nosti (npr. alkoholom i drogom) koja želi iskoristiti

pruženu priliku. Slavlje nije pretjerivanje kako bise nešto zaboravilo. Teško je zamisliti da bi čovjekkoji je lišen vjerskoga smisla mogao istinski slaviti. Redovito se takva slavlja pokazuju kao tragi-čan smijeh; krinka koja čezne za slobodom. Radost

je pretpostavka koja, ako nedostaje, često otkrivakrizu društva. Ulice bez iskrenja smijeha i radosti;radna mjesta na kojima nema lica koje (iako u po-

teškoćama) ne pokazuje zraku radosti, pokazujudublju krizu – nedostatak prihvaćanja Boga.Na kraju ne smijemo izostaviti dimenziju da-

rovanosti i nezasluženosti. U svakidašnjici je sveusmjereno prema nekoj svrsi, podvrgnutoj matri-ci: sredstva-ciljevi; uzroci-učinci. U prirodi nije ta-ko: ljepota boja i oblika otkriva nezasluženu poezi- ju, glazbu, uprizorenje, bez naknade. Pored nužnihstvari postoje i one koje idu onkraj neposrednih po-treba. Ljepota nije uzaludna rastrošnost, jer funkci-

onalnost koja zanemaruje estetsku razinu, ne može biti privlačna, voljena, plodna. U svojoj darovano-sti, slavlje uči gledatimilost na milost , uči zahvaljivati i razmatrati. Ne pronalazeći mjesto u područjunužnoga, puno je toga ‘ne-korisnoga’ pronašlo mje-sto u slavlju. U našoj logici plaćanja, uzvraćanja,imanja koristi od nekoga i nečega slavlje može do-živjeti najdublju krizu. Jer onaj tko nije susreo Bo-ga koji nije zaslužen, koji nam se daruje, teško da ćemoći živjeti darovanost slavlja. Otkrivanje nezaslu-

ženosti budi smisao udivljenosti i zahvaljivanja. Tosu osjećaji koje treba odgojiti. ‘Primiti’ je glagol kojitraži našu aktivnost usvajanja. Tako se ponaša Bog,da nas ne povrijedi i da nam dopusti sudjelovati uotajstvu svoje smrti i slave.

R u

d o

l f M i r e r

8/15/2019 Živo vrelo 2008


12

NAŠA tema

L I T U R G I J A

Slavlje je posebnost. Okuplja ljude jer je po-sebnost, dukčijost, jer nadilazi i preobraža- va svagdašnjost i redovitost. Ono izlazi iz

redovitosti i običnosti. Slaviti možemo nešto što je vrjednije od redovitoga, običnoga. Ipak, slavlje u kontekstu kršćanskoga liturgijskog poima-nja nije izdvajanje iz života i vremena. Obred islavlje su ‘posebni’ ne zato što bi bili izdvojeni izživota, nego su posebni jer imaju zadaću čitavo-me životu dati posebnost, novost. Smisao slavljanije moguće sagledati u zatvorenosti obrednogatrajanja, niti u ljepoti obrednih gesta ili obredno-ga mjesta. Premda izvorni pojam »svet« (sacer),kad je riječ o predmetima, mjestima i vremeni-ma koji su uključeni u obredno događanje, zna-či posebnost, izdvojenost (sanskr.sacr znači od-sjeći, izdvojiti), posebnost i ‘svetost’ liturgijskihobrednih čina nije u njima samima ili u njihovoj izdvojenosti nego u posebnosti koju stvarajuu ljudima. Liturgijsko slavlje ne izdvaja vrijemei ljudski život u posebnost, nego daje posebnostčitavome životu.

Korisno je zaustaviti se na izvornome znače-nju riječislaviti (lat. celebrare). Latinski pojamceleber izvorno označava ono što je pohađano iliposjećivano od mnoštva; ‘slavno’ je ono mjestokoje okuplja mnoštvo ljudi. Glagolcelebrare dobio je privilegirano mjesto u kontekstu kulta te jeu klasičnome latinitetu značio »na svečan načinnešto činiti, pohađati, okupljati se«. ForcellinijevThesaurus uz to osnovno značenje veže i nakanuokupljanja: da se nekome mjestu (kulta) dade po-sebnost, uzvišenost, slava (ut eidem species, di-gnitas ac splendor accedat ). Religijska uporabaglagola slaviti pruža okvir za njegov širi semantič-

ki razvoj pa u kontekstu kulta slavlje uključuje ne-koliko nezaobilaznih odrednica: mnoštvo, sveča-nost, štovanje, okupljanje, iskazivanje hvale.

Liturgijsko slavlje je udioništvo u Božjoj slaviO razložnosti i smislu slavlja

Ante Crnčević

Zavirimo li u Vulgatin prijevod Svetoga pi-sma u novozavjetnim ćemo tekstovima susrestiglagolcelebrare samo jedanput, i to u kontekstugovora o Mojsijevu ‘slavljenju’ Pashe pri izlaskuiz Egipta: »vjerom jeizvršio (celebravit) pashu«( Heb 11,28). Isti izraz u Septuagintinu prijevo-du određen je glagolom poiein(činiti, izvršava-ti), pa se jasno razaznaje da je slavlječinjenje, no

ne samo na obrednoj razini, nego činjenje ( poi-esis) u smislu ostvarenja onoga što se slavi. Sla- viti Pashu, spomen spasenja i Saveza s Bogom,znači biti otvoren novome iskustvu zajedništvai saveza s Bogom. Te značenjske i prevoditeljskenijanse pojma slavlje (celebratio), pokazuju daslaviti znači proslavljati , ali s jasnom sviješću da je to proslavljanje ujedno ičinjenje, događanje,aktualizacija događaja koji se proslavlja. Stvar-no ili aktualizacijsko značenje glagola ‘slaviti’ ja-snije je ima li se u vidu da se isti glagol rabi i usintagmama vezanima uz sabore, izbore, ugovo-re, post, molitvu. »Slaviti« sabor, izbore, ugovo-re, značiizvršavati ih, dovesti ih do ispunjenja,imati udjela u njima… Kao što »slaviti post« (ce-lebrare ieiunium) znači jednostavno postiti, ta-ko i slaviti kršćanska otajstva spasenja ne zna-či drugo doli u zajednici vjernika biti dionikomspasenjskoga i slavljenoga događanja. Slavljenje

Božjih djela spasenja jest njihovo događanje, ak-tualizacija u zajednici slavitelja. Tako slavlje po-kazuje vidljivom nevidljivu zbilju; vječnome da-

Slava (kabod ) nije prvenstveno čuvenost, negovrijednost, važnost, 'težina' koju netko ima

u samome sebi. Zato »dati slavu Bogu« značiispovjediti vjeru u njega, priznati njegovo go-spodstvo i slavu ('težinu') nad svim i pred svim.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrel 10

L I T

UR

GI J A

j e

s l a v l j e

je zbiljnost sadašnjega trenutka. Slavlje stoga nije jednosmjeran odnos vjernika prema onomu što je vrijedno slavljenja; ono što je slavljeno, otaj-stvo spasenja, preobražava slavitelje.

U premisama razmišljanja o slavljeničkojdimenziji kršćanske liturgije, osobito u vreme-nu kriznosti i površnosti slavlja, vrijedno je pri-sjetiti se i značenja pojmaslava, čitanog u kon-tekstu biblijske tradicije. Hebrejskikābôd,slava,

po svome korijenskom značenju ne odnosi se naizvanjski sjaj i na priznanje koje dolazi izvana,nego na »težinu« samoga bića; biti slavan izvor-no znači »biti težak«, pri čemu se težina shvaćau širokome smislu riječi. Slava dakle nije prven-stveno čuvenost, nego vrijednost, važnost, ‘teži-na’ koju netko ima u samome sebi. Stoga objavaBožje slave jest objava samoga Boga. Mojsijevaprošnja »Pokaži mi svoju slavu« ( Izl 33,18) za-pravo je molitva: »Pokaži se, objavi se, pokaži

mi svoje lice«. Tragom toga razumijevanja, izraz»dati slavu Bogu« znači ispovjediti vjeru u njega,priznati njegovo gospodstvo i slavu (‘težinu’) nad

svim i pred svim. Isus, »Gospodin slave« (1Kor2,8), svojim je propovijedanjem i znamenjima»objavio svoju slavu« ( Iv 2,11), pokazao se blizakljudima do mjere da ljudi mogu biti dionici Bož- jega bića, Božje slave. Zatoslaviti Boga nosi uvijek udioništvo u Bogu, u njegovoj slavi, u njemusamome. Liturgija je, dakle, najintimnije zajed-ništvo s Bogom – sve do potpunoga objavljenjanjegove Slave, kad ćemo ga gledati licem u lice.

Zbog velike slave tvojeZašto slavimo Božja djela spasenja? Je li kršćan-skoj vjeri potrebno slavlje, okupljanje vjernika?Ispravan teološki odgovor na ta pitanja ne pre-ispituje samo razložnost našega slavlja nego i ra-zložnost i smisao življenja. Čovjek, naime, nijedovoljan sam sebi niti može sam sebe u potpuno-sti spoznati. Štoviše, čovjek svojom sposobnošćune spoznaje razlog i izvor svoga početka (odakledolazim?), sām ne spoznaje cilj i smisao življenja(kamo idem?, što će biti nakon…?). Tražeći od-govore na ta pitanja čovjek stupau odnos s dru-gima i s Bogom. Odnos s Bogom, koji nadvisujesve vremensko i tvarno, oblikuje se kroz simbo-lički proces koji poprima formu obreda i slavlja.Nema istinskoga kršćanskog iskustva koje bi bi-lo lišeno slavljeničkih čina vjere; vjeri su potrebničini slavlja, i to ne u povremenosti ili prigodimič-nosti, nego kao struktura življenja vjere (A. Gri-llo). Taj postulat slavlja izvire iz naravne želje zaživotnim skladom jer nema života bez obreda (J.Lamberts). Suvremene ugroze ljudskoga (i druš-

tvenoga) života narušavaju čovjekovu nutarnjunavezanost na obred i sklad, pa se kriza smislaotkriva i u krizi obrednosti i krizi slavlja. Zato suvremena lutanja i traganja za ‘drukčijim’ (obred-nim) oblikovanjem slavljenja Boga ne pokazujusamo neukorijenjenost liturgije i liturgijske ob-nove, nego otkrivaju kriznost vjere i smisla živo-ta. To se traganje samo posljedično prenosi naliturgijsko i obredno izražavanje vjere. Nije pre-strogo tvrditi da kriza liturgije i slavlja jasno pro-

govara o krizi vjere. Nisu li već tolika osobna pri-znanja, izrasla iz obraćenja, posvjedočila da bijegu osobnost, u privatnost i intimizam vjere, često

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema

L I T U R G I J A

opravdavan željom za ozbiljnošću življenja vjere,zapravo lišava čovjeka istinskoga iskustva vjerekoja je susret s Bogom i drugima, s Bogom u dru-gima, s Bogom u zbilji svijeta i života. Slavlje, jerpretpostavlja druge i zajedništvo s njima, postaje mjesto osobnoga doživljavanja i življenja vje-re. Što su ljudi više razdijeljeni i zatvoreni u sebe,što se više govori o pravu na privatnost, i što se vi-še ističe osobna vjera (uvijek ranjavana osobnimkrizama i sumnjama), toslavljenička dimenzijavjere biva većom potrebom i zadaćom.

Je li moguće živjeti vjeru, a da ju se ne slavi? Vjerujemo u Božju proslavljenost nad grijehom,nad zlom, nad smrću. Vjerovatiu Boga znači ura-njati u njegov život,u njegovu slavu. Kršćanstvone ispovijeda puko vjerovanje Bogu, njegovoj rije-či, nego vjerovanjeu Boga.To »u« vjere unosi nasu božanski život. Liturgijsko je slavlje udioništvouBogu, u njegovu životu, u spasenju. Zato u Slavo-spjevuGloria in excelsis Deo, koji resi nedjeljna i blagdanska slavlja, priznajemo Bogu da ga slavi-mo propter magnam gloriam tuam. Slavimo ga jer ( propter ) on jest u slavi i jer njemu prvome pri-pada naše iskazivanje slave. Hrvatski prijevod to-ga himna kao da ne izražava jasnoću i razložnostnašega slavljenja Boga. Latinski propter govori da je u Božjoj slavi razlog našega slavljenja. Ne slavi-mo Bogas nakanom da bismo ga učinili slavnim,nego s razlogom što njemu pripada slava, što jestu slavi. Po samome slavlju bivamo dionici njegoveslave. Proslavljeni zajedno s njime.

Euharistijsko predslovlje, izraslo iz vjere i

iskustva Božje slave, iskazujući hvalu Bogu (tj.slaveći Boga) još jasnije priznaje: »Tebi nije na-ša hvala potrebna, ali je tvojdar što smo ti za-hvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš ve-ći negomi stječemo milost spasenja.« Slavlje je,dakle, udioništvo u Božjoj slavi, u božanskomeživotu. Stoga liturgijsko slavlje u nama ne stvaraosjećaj da smo nekomu nešto od svoga dali, ne-go da smo primili, da smo postali dionici onogašto slavimo. Ipak, slavlje nije motivirano prima-

njem, nego zahvaljivanjem, darivanjem, slavlje-njem koje se odlikuje nesebičnošću radovanjazbog Drugoga i drugih.

Posebnost koja preobražava redovitost Slavlje se manifestira kroz posebnost. Antropo-loška dimenzija slavlja daje veliku važnost po-sebnosti, neredovitosti, zamjetljivoj u dimenzijiposebnoga (svetoga) vremena, posebnoga pro-stora, ruha, govora, predmetā koji se rabe… Ko-liko god naglašavali da ta antropološka dimenzijaslavlja nije najpresudnija za iskustvo kršćansko-

ga slavlja i za doživljaj Božjega spasenja, neospor-no je da i kršćansko liturgijsko slavlje treba po-sebnost. Čini se da je pogledom kroz korisnost iekonomičnost, koje danas daju mjeru svemu živ-ljenju, u velikoj mjeri reduciran smisao za poseb-nost u liturgijskome slavlju. Zato ćemo unutar li-turgijskoga slavlja, pod izlikom jednostavnosti iiskrenosti pred Bogom, susresti sve više obično-sti, svagdašnjosti, redovitosti, sve do granica ba-nalnosti. U pokušaju opravdavanja takvoga stava

netko će se retorički pitati je li Bogu doista po-treban svečano i skupo uređen liturgijski prostor,dragocjeno liturgijsko ruho i posuđe, svečanost

Slaviti Kristovu Pashu znači biti dionik njegova spasenja.

E v i e

H o n e ,

1 9 4 0

.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrel 10

L I T

UR

GI J A

j e

s l a v l j e

pjevanja i ljepota obreda… Netko će prosuditi da je sve svečano i posebno u liturgiji samo laž i nei-skrenost ljudskoga života i čovjekova dvoličnost,s kritikom da bi se sav taj ulog mogao ‘korisnije’uporabiti za siromašne i potrebne.

i raskoši života, nego iz nesebičnosti želje za slavljenjem Boga i iz zahvalnosti za njegova djelaspasenja. Takvo odricanje i darivanje u slavlje-nju Boga nije moglo ostati bez iskustva njegoveslave. Tu izvanjskost slavlja nije laž, nego sna-žan glas nutarnjega raspoloženja i želje za slav-ljenjem Boga i udioništvom u njegovoj slavi.

Ljepota slavlja izvire iz njezinoga smisla i ra-zloga, iz Božje slave koja se razlijeva na slavi-telje. Potreban je stoga novi odgoj za liturgiju iotajstvenu zbilju u njoj. Povijesni razvoj liturgijestvorio je pristup u kojemu su slavlja oblikovanau rasponu između minumuma onoga što je nu-žno (za ‘ispravnost’ i valjanost obrednoga čina)i maksimuma onoga što je obredno moguće. Pritom se zaboravljalo na maksimum gratuitnoga,darovanoga (A. Grillo). Upravo to gratuitno jestrazlog i središte obreda i slavlja.

Za razumijevanje vlastitosti liturgijskogaslavlja potrebno je uočiti odnos između slav-lja i slavljenoga događaja. Smisao liturgije nijeu obrednome predstavljanju spasenjskih doga-đaja koji su se nekoć dogodili, nego u njihovuslavljenju i usadašnjenju. Slavlje, koje prodi-re u smisao događajā i koje je otvoreno njihovoj snazi, daje realnost tim događajima. Upravo je ta otajstvena zbiljnost razlogom svečanome islavljeničkome ozračju liturgijskih čina. Kad biliturgijski čini bili samo njihovo obredno pred-stavljanje, oni bi bili zatvoreni u krute forme, bez potrebe za ljepotom koja osvaja i uključujeslavitelje. Upravo jer se slavlje dotiče smisla i jer

zadire u život slavitelja, zahtijeva ljepotu, slav-ljenički izraz radosti i života, novost pristupa idoživljaja. Obred ne ponavlja spasenjski doga-đaj nego stvara novo iskustvo spasenja koje izvi-re iz jednoga i neponovljivoga događaja.

Slavlje, posredujući Božju slavu, preobraža- va slavitelje. Liturgija, performirajući Božjomslavom slavitelje i svijet u kojemu žive, najsnaž-niji je lijek protiv stalne opasnosti konformizmaCrkve svijetu i slavi svijeta. Iskušenjukonfor-

mizma Crkva se odupire prepuštajući se per- formizmu Božje slave kojom biva obavijena uliturgijskome slavlju. To je novi razlog za ljepo-

No, s jednako oštrom kritikom možemo re-ći i da stav tih koji se opiru ‘posebnosti’ i sveča-nosti unutar liturgijskih čina pokazuje da njihovo okupljanje na liturgijske čine nije motiviranoželjom za slavljenjem nego samo sebičnom po-trebom za korisnošću Boga u svagdanjem životu.Slavlje, međutim, ne može biti smješteno u okvi-re ekonomičnosti i korisnosti, još manje u ozrač- je želje za vlastitim dobitkom. Slavlje je neekono-mično, za ljudska mjerila nekorisno. I upravo seiskrenost i ljepota slavlja pokazuju kroz tu neko-risnost, kroz odricanje od korisnosti i ekonomič-nosti. Slavlje je darivanje. Iz jednostavne ljubavi.

Nije li tako i u svagdanjemu životu? Počasti-ti prijatelja svojom nazočnošću u nekome važ-nom i svečanom trenutku njegova života (npr.u slavlju ženidbe) nametnut će nam potrebu su-djelovanja kroz posebnost koja će se očitovatiu darovanome vremenu, u posebnome (moždasamo za tu prigodu odjevenome) ruhu, u darukoji je više ispunjen ljubavlju i radošću nego ko-

risnošću... Slavlje nalazi smisao u samome sebi,u radosti zajedništva, u doživljaju slavlja. Traže-nje vlastite koristi povrjeda je ljepote slavlja. Za-divljujuće je znati da je u nekim našim krajevi-ma bio do te mjere razvijen osjećaj za liturgijskoslavlje i za njegovu ‘novost’ i posebnost u sva-kome novom liturgijskom susretu i blagdanu dasu žene imale posebno ‘misno ruho’ tkano samoza određene blagdane u liturgijskoj godini. Takosu za svetkovine Gospodinova rođenja, mesijan-

skoga ulaska u Jeruzalem (Cvjetnica), Uskrsnu-ća ili Tijelova bili marno čuvani posebni odjev-ni predmeti. Taj običaj nije izrastao iz bogatstva

Zbog »krize slavlja« danas se nerijetko, podizlikom jednostavnosti i iskrenosti pred Bo-gom, u slavljima susreće sve više običnostii 'svagdašnjosti', sve do granica banalnosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

NAŠA tema

L I T U R G I J A

tu i slavljeničku dimenziju obredā. Slavlje moraosvajati, privlačiti, ali ne do granica blizine negodo krajnosti intime. Slavlje, naime, ne ostavljaslavitelje u krugu zadivljenih promatrača, ne-go ih uvlači u sebe, u intimu spasenjskoga do-gađaja jer se samo tu, u iskustvu spasenja, mo-že dogoditi preobrazba (performacija) Božjomslavom. Zato liturgijski pojam ‘slaviti’ svoje te-meljne odrednice nema u izvanjskosti slavlje-ničkoga događaja, nego u iskustvu Božje slave.Postaje stoga uvrjedljivom tvrdnja da smo ‘oba- vili’ neki liturgijski čin ili obred. U obredu je Bogonaj koji nešto ‘obavlja’ i stvara. Našim liturgij-skim činima Bog daje učinak. Zato ljepota obre-da i slavlja postaje izraz radosti i otvaranja Bo-žjemu djelovanju i učinku.

Čini se da nismo dovoljno svjesni kako je sva-ki liturgijski činslavlje, neovisno o broju sudioni-ka, o raskoši ili skromnosti mjesta, o izvanjskomedojmu obrednosti. ‘Mjesto’ na kojemu se događaistinitost slavlja i susreta s Bogom naznačeno je jednostavnom Kristovom rečenicom: »Ondjegdje su dvojica ili trojica okupljena u moje ime«( Mt 18,20). Za slavljenje je potrebno zajedništvo.Otkupljeni smo kao »novi Božji narod«, pa se islavlje spasenja može dogoditi samo u ozračjuiskustva »novoga Božjeg naroda«, Crkve.

Liturgijsko slavlje zakriva Crkvu Božjom slavom. U velikosvećeničkoj molitvi, u času kojim je započela njegova ‘proslava’, Isus moli: »Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si midao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod se-

be onomslavom koju imadoh kod tebe prije ne-goli je svijeta bilo. (…) Islavu koju si ti dao me-ni jadadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savr-šeno jedno.« ( Iv 17,4-5.22-23) Kristovim djelomotkupljenjadarovana nam je Božja slava da ječuvamo živeći kao »savršeno jedno«, zajedno snjim. Liturgija, aktualizirajući »Isusov čas«, pro-nosi Božju slavu na vrijeme i život Crkve.

Koliko god zajedništvo s braćom u vjeri no-

silo sa sobom poteškoća i zaprjeka iskrenosti iintimnosti vjere, zajedništvo je mjesto objavlji- vanja Božje slave. Ona je Božji dar, ne naša za-

sluga. Dar se prima u zajedništvu. VrijednostBožjega dara nije u tome što je dan nama, ne-go u tome što je dan svima. To pokazuje Božjunesebičnost i ljubav i ujedno obvezuje na zajed-ništvo našega uzdarja i slavljenja. Zajedništvoslavljenja čuva nas od zaborava dara koji nam je dan. Zajedništvo otkriva ljepotu dara i ljepo-tu zahvaljivanja. Zato i ljepota slavlja uvijek pro-

izlazi iz zajedništva slavljenja. Liturgijsko je slavlje kritika slavi svijetaEvanđelist Ivan bilježi kako su pojedini židovskistarješine u Isusu prepoznali Boga, ali ga ne pri-hvatiše jer im bijaše »više stalodo slave ljudske, nego do slave Božje« ( Iv 12,43). Liturgijsko slavljeosposobljuje čovjeka za iskazivanje slave Bogu iotvara slavitelja Božjoj slavi. Tako slavlje postajekritika ljudskoj slavi i čovjekovoj zavodljivosti sla-

vom svijeta. Prolazna je slava svijeta. Krist daruje slavu koju je imao kod Oca prije negoli je svijeta bilo ( Iv 17,5). Liturgijsko slavlje, jer slavitelje

Propter magnam gloriam tuam…(Maestro de Madruelo,oko 1122., Museo del Prado, Madrid)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

živo vrel 10

L I T

UR

GI J A

j e

s l a v l j e

LITURGIJSKIalendar

19 N DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ G 20 P Svagdan; Ef 2,1-10; Ps 100,1b-5; Lk 12,13-21 21 U Svagdan; Ef 2,12-22; Ps 85,9ab-14; Lk 12,35-38 22 S Svagdan; Ef 3,2-12; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6 Lk 12,39-48 23 Č Svagdan;ili: Sv. Ivan Kapistranski Ef 3,14-21; Ps 33; Lk 12,49-53 24 P Svagdan;ili: Sv. Antun Marija Claret Ef 4,1-6; Ps 24,1-4b.5-6; Lk 12,54-59 25 S Svagdan; Ef 4,7-16; Ps 122,1-5; Lk 13,1-9

26 N TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU 27 P Svagdan; Ef 4,32 – 5,8; Ps 1,1-4.6; Lk 13,10-17 28 U SV. ŠIMUN I JUDA, apostoli,blagdan Ef 2,19-22; Ps 19,2-5; Lk 6,12-19 29 S Svagdan; Ef 6,1-9; Ps 145,10-14; Lk 13,22-30 30 Č Svagdan; Ef 6,10-20; Ps 144; Lk 13,31-35 31 P Svagdan; Fil 1,1-11; Ps 111,1-6; Lk 14,1-6

STUDENI

1 S SVI SVETI, svetkovina Otk 7,2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a

LISTOPAD

5 N DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU 6 P Svagdan;ili: Sv. Bruno Gal 1,6-12; Ps 111,1-2.7-10c; Lk 10,25-37 7 UBlažena Djevica Marija od Krunice, spomendan Dj 1,12-14; Otpj. pj.: Lk 1,46-55; Lk 1,26-38 8 S Svagdan; Gal 2,1-2.7-14; Ps 117,1-2; Lk 11,1-4 9 Č Svagdan;ili: Sv. Dionizije; Sv. Ivan Leonardi Gal 3,1-5; Otpj. pj.: Lk 1,69-75; Lk 11,5-13 10 P Svagdan; Gal 3,7-14; Ps 111,1-6; Lk 11,15-26 11 S Svagdan; Gal 3,22-29; Ps 105,2-7; Lk 11,27-28 12 N DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU 13 P Svagdan; Gal 4,22-24.26-27.31 – 5,1; Ps 113; Lk 11,29-32 14 U Svagdan;ili: Sv. Kalist, papa i mučenik Gal 5,1-6; Ps 119,41.43-45.47-48; Lk 11,37-41 15 SSv. Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica,

spomendan, Gal 5,18-25; Ps 1,1-4.6; Lk 11,42-46 16 Č Svagdan;ili: Sv. Hedviga; Sv. Marija Margareta

Alacoque, Ef 1,1-10; Ps 98,1-6; Lk 11,47-54 17 PSv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik,

spomendan, Ef 1,11-14; Ps 33; Lk 12,1-7 18 S SV. LUKA EVANĐELIST,blagdan 2Tim 4,10-17b; Ps 145,10-13b.17-18; Lk 10,1-9

uvodi u udioništvo u Božjoj slavi, sjedinjuje vre-menito s vječnim, prolazno s neprolaznim, dajućisvemu novost postojanja. Živeći liturgiju i otvara- jući se blagu njezina slavljenja čovjek postaje novo stvorenje, »na slavu Bogu«, čineći i vršeći svead maiorem Dei gloriam. Življenje vjere, izrasloiz slavljenja Boga u zajedništvu Božjega naroda,definira život kao trajno slavljenje Boga, pa i smi-sao življenja biva gledan kroz istinitost slavljenja.Liturgija, posredujući Božje djelo spasenja i udio-ništvo u njegovoj slavi, čovjeka čini odrazom Bož- je slave u svijetu:Gloria Dei vivens homo(SlavaBogu jest živi čovjek, ljudski život). No, ta rečenicaIreneja Lionskoga ima i drugi dio:Vita autem ho-minis visio Dei(Ljudski je život gledanje Boga).

Te misli o Božjoj slavi i gledanju Boga vraćajunas u ozračje slavlja. Liturgijsko slavlje upućujenovi Božji narod na trajnost životnoga slavljenjaBoga pružajući mu snagu za otpor slavi svijeta.Zato je liturgija uvijek kritika ljudskoj slavi i slavi svijeta. U iskustvu liturgije čovjek postaje pro-slavljeni čovjek,sposoban »otkrivenim licemodražavati slavu Gospodnju« (2Kor 3,18). U li-turgiji nema mjesta za osobnu proslavu, nadme-tanje, dokazivanje, samohvaljenje. Ona je mjestoBožje slave. Njemu jedinome pripada slava. Zato je liturgija, slavljenje Boga i njegove Slave, jedi-na vrijedna bitislavlje, celebratio.Iz »nahranje-nosti« slavljem kršćanin živi Božju slavu. U spo-znanju da samood nje istinski živi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 5,1-7Vinograd Gospodina nad vojskama

dom je Izraelov.Čitanje Knjige proroka IzaijeZapjevat ću svojemu dragome pjesmu svogljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragiimao vinograd na brežuljku rodnome. Okopaga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemeni-tom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesakmetnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a onizrodi vinjagu. Sad, žitelji jeruzalemski i ljudiJudejci, presudite izmeđ mene i vinogradamojega. Što još mogoh učiniti za svoj vino-grad pa da nisam učinio? Nadah se da će uro-diti grožđem, zašto vinjagu izrodi? No sad ćuvam reći što ću učiniti od svog vinograda: plotću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti daga izgaze. U pustoš ću ga obratiti, ni obreza-na ni okopana, nek u drač i trnje sav zaraste;zabranit ću oblacima da dažde nad njime.Vinograd Gospodina nad vojskama dom jeIzraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci.Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao sepravičnosti, a eto vapaja.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 80, 9.12-16.19-20

Otpjev: Vinograd Gospodnji dom je Izraelov.

Ti prenese čokot iz Egipta,pogane istjera, a njega zasadi.Mladice svoje ispruži do morai svoje ogranke do Rijeke.

Zašto si mu srušio ograduda ga beru svi što putem prolaze,da ga pustoši vepar iz šume,da ga pasu poljske zvijeri?

Vrati se, Bože nad vojskama,pogledaj s neba i vidi,

obiđi ovaj vinograd:zakrili nasad desnice svoje,sina kog za se odgoji!

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 217 Bože, tvoj smo sveti narod (gl. pr. ŽV 7/2006.)Otpjevni ps.: Vinograd Gospodnji (gl. pr. ŽV 10/2005.) Prinosna: 229 Od Božje snage Pričesna: 136 Jedno smo tijelo Završetak: 768 O divna Djevice

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu 5. listopada 2008.

Ulazna pjesma Est 13,9.10-11

Sve je, Gospodine, u tvojoj volji,nitko joj se ne može oprijeti.Ti si sve stvorio,nebo i zemlju, cijeli svemir,ti si Gospodar svega.

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo.Budi nam milosrdan:otpusti grijehe kojih se savjest plaši,a daruj i ono što ne umijemo moliti.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, primi žrtvu koju si ustanovio.Otkupi nas i posveti otajstvima,što ih dužnim poštovanjem slavimo.Po Kristu Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

Tuž 3,25 Dobar je Gospodinsvima što se u nj uzdaju,duši koja ga traži.

Popričesna molitvaSvemogući Bože,daj da se opojeni i nahranjeni ovim otajstvimapreobrazimo u ono što smo primili.Po Kristu Gospodinu našemu.

D V A D E S E T I S E D M A n e d j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

10

Molitva vjernikaBogu, svemogućem Ocu, koji nam je poslaosvoga Sina da nas uvede u njegovo Kraljevstvo,uputimo svoje ponizne molitve:1. Za Crkvu u svijetu: da svi njezini sinovi i kćeri

svojim životnim predanjem budu graditeljitvoga kraljevstva na zemlji, molimo te.

2. Za pastire Crkve i sve kojima povjeravašvinograd, svoj ljubljeni narod: prodahni ihsnagom Duha da marno pripravljaju novidolazak tvoga Sina, molimo te.

3. Za ljude koji robuju radu i zaradi:oslobodi ih ropstva i daj im radovati senagradi koju ti daješ, molimo te.

4. Za sav tvoj vjerni narod:izliječi nas od svakoga suparništva i zavistii pomozi nam da rastemo u ljubavikoju nam je Krist objavio, molimo te.

5. Za pokojnu braću i sestre:blagoslovi im životni trud i primi ihu svoje vječno kraljevstvo, molimo te.

Svemogući Bože, utječemo se tvojoj dobrotii molimo te: prati svojim blagoslovom naš rad

i naša nastojanja da uvijek budemo spremniprihvatiti Krista, čiji slavni dolazak iščekujemo.Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Drugo čitanje Fil 4, 6-9

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaBraćo! Ne budite zabrinuti ni za što,nego u svemu – molitvom i prošnjom,sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.I mir Božji koji je iznad svakog razumačuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.Uostalom, braćo, što je god istinito, što godčasno, što god pravedno, što god čisto,što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam

je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjelina meni – to činite i Bog mira bit će s vama!Riječ Gospodnja.


Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus glavarima sveće-ničkim i starješinama narodnim: »Druguprispodobu čujte! Bijaše neki domaćin kojiposadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa

u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmivinogradarima i otputova. Kad se približilovrijeme plodova, posla svoje sluge vinogra-darima da uzmu njegov urod. A vinogradaripograbe njegove sluge pa jednoga istukoše,drugog ubiše, a trećega kamenovaše.I opet posla druge sluge, više njih nego prije,ali oni i s njima postupiše jednako. Naposljet-ku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovatće mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledajusina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik!

Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinunjegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinogradai ubiju. Kada dakle dođe gospodar vinograda,što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu:»Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznaj-miti drugim vinogradarima što će mu davatiurod u svoje vrijeme.« Kaže im Isus:»Zar nikada niste čitali u Pismima: 'Kamenšto ga odbaciše graditelji postade kamenzaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudou očima našim!' Zato će se – kažem vam –

oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će senarodu koji donosi njegove plodove!«Riječ Gospodnja.

D V A DE S E T I S E DMA

e d j el j a

Gospodar vinograda naposljetku posla svoga Sina…

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

D V A D E S E T I S E D M A n e d j e l j a

Ima puno psalamskih izrijeka koje rado navo-dimo, ali ima i onih koje – zbog nerazumijeva-nja – gotovo izbjegavamo. Jedan je takav – vje-

rojatno najčudniji i najizazovniji – iz Psalma 137.( Prognanikova pjesma): »Blažen koji zgrabi i smr-ska o stijenu tvoju dojenčad!« Zastrašujuće! Čovjekostane bez daha; ne bi ni pomislio da se takva reče-nica nalazi u Bibliji... I tu ne pomaže nikakav kon-tekst ili vrijeme u kojemu je tekst pisan. Jednosta- vno neprihvatljivo.

Ipak, postoji paralela u evanđeoskoj prispodobidanašnjega evanđelja, a u kojoj se ne nalazi završ-ni redak te prispodobe. On naime kaže: »I tko pad-ne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne,satrt će ga.« ( Mt21, 44) Misli se na kamen koji biodbačen, na Krista koji je postao kamen zaglavni.

To su uznemirujuće slike koje se mogu osvije-tliti prizorom iz Knjige proroka Daniela: kamen koji nije odvaljen ni pokrenut ljudskom rukom, poga-đa ogroman, izvanjski lijep, no ujedno strašan kip tega razbija u komadiće (usp. Dn2, 31-35). To je idolkoji je stvorila ljudska ludost i od kojega se ne uspijeva osloboditi; to je nepravedno, pokvareno i nečo- vječno društvo koje je stvorio čovjek i od kojega sene može osloboditi. Krist i njegovo evanđelje su ‘ka-men’ koji je Bog bacio protiv te monstruoznosti i koji mrvi logiku ovozemnih lukavosti, a osobito besmi-slene slike koje su ljudi stvorili od Boga. O taj kamense razbijaju planovi bezbožnika, a zli neće imati po-tomstva, tj. budućnosti. Veliki ovoga svijeta, gradi-

telji nove babilonske kule, odbacuju taj kamen jer sene slaže i ne prilagođava njihovim željama, naruša- va njihove snove, razara njihova carstva. Svatko tkotaj kamen stavlja u temelje, neće biti razočaran.

Čežnja i kaznaU Bibliji ima puno mjestā na kojima se o vinogra-du govori predivnim slikama mirnoga i radosnogaživota za kojim je težio svaki Izraelac. To je mjestoobiteljskoga zajedništva i slavlja (usp. Mih4, 1-4).»Ljubljena« iz Pjesme nad pjesmama sanjala je dazajedno sa svojim ljubljenim trči kroz njega u svje-žemu proljetnom jutru (usp. Pj7,13). Žena blago-slovljenoga muža je kao »plodna loza« ( Ps128, 3).

U tome je kulturalnom kontekstu, u kojemu je vinograd združen s ljubavlju, rođena pjesma da-našnjega prvog čitanja, s pravom ubrojena međuremek-djela svjetske književnosti, a opisuje čežnju vinogradara prema svome vinogradu; čežnju na-lik čežnji zaljubljenoga muškarca prema ženi svo-ga života. Posvuda govori o njoj i o njoj razmišlja. Vinograd je opisan najbiranijim riječima; nikakavtrud nije bio prevelik da bi ga se uredilo i zaštiti-lo. Jer to je – kako ga vidi zaljubljenik – »moj vino-grad«. No, što je tako brižno uređen vinograd do-nio kao plod? Iznenađenje – nejestiv plod, vinjagu.Kao u srcu prevarenoga i razočaranoga zaljubljeni-ka, ljubav se pretvara u gorčinu i ljutnju. Vinogra-dar se odlučuje na strašnu kaznu prema vinogra-du... Izabrani narod, stečen u Egiptu; zemlja s koje je uklonjeno kamenje, tj. narodi koji su osvojili Pa-lestinu; kula, odnosno Davidova dinastija; umjestoda rodi plodove Saveza i vjernosti, socijalnu prav-du, pomoć obespravljenima, pokazuje plač potlače-nih, laži, mržnju, prolijevanje krvi i obrede koji ne

pokazuju obraćenje srca.U izvorniku se nalazi zanimljiva igra riječi: prav-da i pravičnost. Te se riječi u hebrejskome izgovoru,zbog sličnosti mogu zamijeniti. Pravda, pravednost

Kad vinograd izgubi ljepotu zaljubljenosti

C o

d e x a u r e u s

E p t e r n a c e n s i s

( 1 0 3 5

. - 1 0 4 0

.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

10

ODJECI e Ne budite zabrinuti ni za što uz: Fil 4,6-9

Dajući posljednje savjete kršćanima u Filipima, apostol Pavao potičeih naradost i blagost . Takav životni stav bit će im moguć ne budu lise brinuli ni za što. Apostol Pavao savjetuje kršćanima u Filipima da»molitvom i prošnjom« svoje molbe iznose pred Boga. Istovremeno,molitva mora biti praćena i zahvaljivanjem (Fil 4,6). U takvom stavupouzdanja izgrađuje se i kršćanska zajednica, lišena tjeskobne brige iegoizma, pa otuda i prisutnost »mira Božjega« i jedinstvo srca i misli »uKristu Isusu«. Na taj će način vjernicima na srcu uvijek biti volja Božja,odnosno ono što je pravedno, čisto, ljubazno i hvalevrijedno. Pritom jevažan i primjer učitelja i navjestitelja vjera, kao što je Pavao, koji možesvima predložiti sebe sama za uzor. Slijedeći njega, vjernici mogu bitisigurni da će »Bog mira« biti s njima. (Darko Tepert)

Nije moguće uživati plod»Gospodnjeg vinograda«,a protiviti se njegovu Ba-štiniku. Povjerena nam jebriga za vinograd, u išče-kivanju Baštinika. (C.)

D V A DE S E T I S E DMA

e d j el j a

kaže sesedaqah, a vapaj potlačenihse’aqah; pra- vičnost je mišpat , a prolijevanje krvimišpah. Zabu-na i laž odražavaju se u prividu, jer na prvi pogled i

divlja loza, vinjaga može izgledati dobra. Bog očitu- je i objavljuje ljubav, ono što nosi istinu, a narod sezabavlja prividom.

I nad kršćanima se nadvija prijetnja iluzije koja vodi u propast i razaranje. Božja ljubav rađa mi-sli i djelovanje u Isusu Kristu. Na to potiče i sv. Pa- vao kršćane u Filipima, hrabro stavljajući svoj putkao primjer.

Strpljivost, zahvalnost i urod I Isus, poput proroka Izaije poseže za slikom vino-grada, da bi opisao Božje djelo i odgovor čovjeka,ali je prizor u mnogočemu i drukčiji. U središtu nije Bog i njegov vinograd koji daje nejestive plodove,nego domaćin, Bog i vinogradari. Vinograd nije be-splodan, ali urod nije predan na pravo mjesto; nakraju ne dolazi do uništenja, nego do novoga počet-ka, spasenja i davanja vinograda drugima.

Isus vođama izabranoga naroda posvješću- je kako su dopustili da se s prorocima u toj zemljipostupa loše, da ih se progoni, čak i ubije. Oni su i

samoga Božjeg Sina osudili na smrt, kako bi mogligospodariti po svojoj volji, govoreći doduše o Bogu,ali Boga ne priznajući.

Isus svoj vinograd, svoja obećanja daje drugimupraviteljima. Izraelski je narod izgubio naslov izabranoga, a Bog ga daje drugomu narodu, mladoj kr-šćanskoj zajednici u kojoj nije važno kojemu narodutko pripada, koje je rase, kojega društvenog položa-

ja. Važno je ispunjavati njegovu volju. Najbolji pre-duvjet da bi se uočila ljepota njegove volje jest za-hvalnost koja je i najbolji ključ za čitanje Radosne

vijesti. Isus do krajnjih granica strpljivosti želi pri- vući svoje protivnike k Bogu ljubavi.Peter Bamm u svome bestseleru »Nevidljiva

zastava« pripovijeda svoje ratne doživljaje. Čita- vo je vrijeme bio kirurg u Rusiji za vrijeme Drugo-ga svjetskog rata. Kroz njegovu je ambulantu proš-lo više od pet tisuća bolesnika i kaže da se sjeća tekmaloga broja tih ljudi, ali jedan mu mladi vojnik cijeloga života nije izišao iz sjećanja. Bio je ranjen ulice te je tijekom dugotrajne operacije morao bi-ti pri svijesti, što je pojačavalo oštrinu boli, a nijesmio govoriti. Kada je liječnik završio operaciju, re-če mu: »Sada slobodno nešto recite«, a on je slovopo slovo sricao zahvalu: »Hvala vam lijepa.«

Možda je riječ ’hvala’ jedna od onih koje susklone izumiranju te ustupaju mjesto neplemeniti- jim riječima. Kada iz ljudske sredine nestaje riječhvala, tada se gubi najljepši dio čovještva. Ali za-hvala tu nema svoj kraj. Kada smo reklihvala, ob- vezali smo se ne samo poštovati dar, već ujedno po-kušati jednakim duhom darivati druge ljude.

Urod bez zahvalnosti i davanja uroda onimakojima on pripada – ne po pravu vlasništva negopo čistoći ljubavi – vodi u sukobe i razaranje. Oni-ma koji ne prihvaćaju Boga milosrđa pogled višene pada na urod, nego na baštinu. Vinograd gubisvoj smisao. Tada nema više smisla rečenica: Moj je dragi imao vinograd , jer nema više smisla riječ‘moj’, a još manje ‘dragi’.

Ivan Šaško

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 25,6-10aČitanje Knjige proroka IzaijeGospodin nad vojskama spremit će svim naro-dima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbuod izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina sta-ložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor štozastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemenapokrivaše i uništit će smrt zasvagda. I suzu ćesa svakog lica Gospodin Bog otrti – sramotu ćesvog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospo-din reče. I reći će se u onaj dan: »Gle, ovo je Bognaš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio;ovo je Gospodin u koga se uzdasmo!Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 23,1-6Otpjev: U Gospodnjem ću domu

prebivati kroz dane mnoge.

Gospodin je pastir moj:ni u čem ja ne oskudijevam;na poljanama zelenimon mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodii krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravljaradi imena svojega.Pa da mi je i dolinom smrti proći,zla se ne bojim jer si ti sa mnom.Tvoj štap i palica tvojautjeha su meni.


Drugo čitanje Fil 4,12-14.19-20

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaBraćo: Znam i oskudijevati, znam i obilovati!Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 212 Oko stola tvogaOtpjevni ps.: 94 Gospod je pastir moj Prinosna: XIV Evo nas, Oče Pričesna: 242 O sveta gozbo Završetak: 601 Marijo, o nado ljudi

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu 12. listopada 2008.

Ulazna pjesma Ps 130, 3-4

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,Gospodine, tko će opstati? Al’ u tebe je praštanje, Bože Izraelov.

Zborna molitva Gospodine, nek nas tvoja milostuvijek nadahnjuje i pratite budemo sveudilj usmjereni na dobro.Po Gospodinu.

Darovna molitvaPrimi, Gospodine,molitve i prinose svojih vjernika,da po ovoj svetoj službiprijeđemo u nebesku slavu.

Po Kristu Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

Ps 34, 11Osiromašiše mogućnici i gladuju,a koji traže Gospodina ne trpe oskudice.

Popričesna molitvaGospodine,ti nas hraniš tijelom i krvlju svoga Sina:daj da postanemo dionici božanske naravi.Po Kristu Gospodinu našemu.

D V A D E S E T I O S M A e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

10

Molitva vjernikaBraćo i sestre, molitvom se utecimonebeskome Ocu koji nam je pripravio mjestoza stolom svoje vječne ljubavi.1. Gospodine, pomozi svojoj Crkvi

u pozivanju ljudi na nebesku gozbui daj da bude trajno zaodjevenau svadbeno ruho ljubavi, molimo te.

2. Gospodine, u svojoj ljubavi daješ namplodove zemlje i rada naših ruku. Svojimblagoslovom krijepi svako naše dobrodjelo i ne dopusti da te prestanemo hvalitiu djelima tvojim, molimo te.

3. Gospodine, tvoj je Sin s ljubavlju tražioodbačene. Nadahni nas da uvijek tražimoputove prema onima koji su potrebninaše pomoći i ljubavi, molimo te.

4. Gospodine, daj da jedni druge darujemoljubavlju te tako nebeska gozba počneveć na zemlji, molimo te.

5. Gospodine, naše pokojne uvedi u vječnugozbu u zajedništvu sa svetima, molimo te.

Bože, tvojom smo milošću dionici oveeuharistijske gozbe. Daj da nam ona bude

izvor snage za novo zajedništvo s ljudimai predokus nebeske gozbe.Po Kristu Gospodinu našemu.

i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve moguu Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas štosa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog mojispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvusvome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak,Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđeljausp. Ef 1,17-18

Otac Gospodina našega Isusa Krista

prosvijetlio nam oči srca da upoznamokoje li nade u pozivu našemu!


Koga god nađete, pozovite na svadbu.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Isus ponovno prozborisvećeničkim glavarima i starješinama narodau prispodobama:»Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pri-pravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da po-zovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedošedoći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Reciteuzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci sumoji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođi-te na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedanna svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku ipogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže

slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzva-nici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršćai koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Slugeiziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše –i zle i dobre. I svadbena se dvorana napunigostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi on-dje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbenoruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušaobez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kraljreče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge ibacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgutzubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«Riječ Gospodnja.

D V A DE S E T I O

S MA

e d j el j a

Kralj priredi svadbu svome sinu pa pozove uzvanike…

F . B e r n d

k a s t e r

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

D V A D E S E T I O S M A e d

j e l j a

U središtu su današnje evanđeoske pris-podobe kralj i njegov sin, odnosno nje-gova svadba. Kralj poziva uzvanike

na svadbu, ali nitko se ne odaziva. Kako li jeto moralo djelovati porazno na kralja. On nije zvao bilo koga nego svoje prijatelje, znance, vjerojatno i rodbinu. Neshvatljivo je da se nit-ko nije odazvao. Očekivali bismo da će se ba-rem netko odazvati, jer na svadbu ne zove bilotko, nego sam kralj pa se očekuje kako će se ve-ćina odazvati barem iz pristojnosti. No, nije sedogodilo ni to. Pokušajmo vidjeti što je to na-gnalo uzvanike da odustanu od svadbe.

Bog na začeljuBiti kralj znači imati najvažniju i najuzvišeni- ju službu i značaj za određeno društvo. Ali bi-ti kralj ima i svoju cijenu. On je dalek i odsutaniz svakidašnjega života običnih ljudi, čak i zaone koji su mu bliski. U tom je smislu lakše neprihvatiti poziv uzvišenoga i ‘dalekoga’ kralja,lakše nego poziv nekoga s kojim se trajno dijelisvakidašnjica. U prispodobi je kralj slika BogaOca, a sin Isusa Krista. I Bog je također uzvi-šen i dalek, objektivno važan, alividljivo odsu-tan iz našega života. Čini nam se ponekad da je zato potpuno nevažno što nas Bog poziva nasvadbenu gozbu svoga Sina, u svoje zajedniš-tvo. Boga ionako ‘nema’ na onaj način na koji

susrećemo ostale vidljive osobe, stvari i doga-đaje ovoga svijeta. Mišljenja smo, čak i mi sa-mi koji vjerujemo, da nas ipak više određuju vidljive stvarnosti ovoga svijeta, nego nevidljivi Bog. Priznali mi to ili ne, radije ćemo se prvo baviti tim vidljivim stvarima pa tek onda Bo-gom. Prvo ćemo misliti na sve ostalo, a koliko iako budemo stigli i na Boga. Primjerice, tko bi još odbio poziv na neku važnu svadbu, tko sene bi savršeno pripravo za tu svadbu: odjećom,novčanim darom, dobrom šminkom i parfe-mom. A tko još ozbiljno shvaća Božji poziv nanjegovu božansku svadbu, na euharistiju. I oni

Realnost i svadbeno ruho ljubavi

koji svakodnevno slave euharistiju, nerijetko

to obavljaju kao puki ‘promatrači’, jer nakoneuharistije dolaze puno ‘ozbiljnije’ stvari. Za- boravljamo da upravo o zajedništvu na gozbi stim uzvišenim i dalekim kraljem, Bogom, ovi-se naš život, ljepota i smisao našega života, kaonaposljetku i kvaliteta našega ophođenja s ‘oz- biljnijim’ stvarima.

Nepotpuna realnost »realista«Evanđelje nam donosi također i neke kon-kretne razloge zašto su uzvanici odbacili kra-ljev poziv. Jedni su morali na njivu, a drugi zasvojom trgovinom. Kakve su to osobe? Mogli

Ne može ljubiti i istinski se radovati tko ne dopuštada ga Bog ljubi.(Rudolf Mirer)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

10

ODJECI eSve mogu u Onome koji me jača uz:Fil 4,12-14.19-20

Apostol Pavao uvijek je nastojao sam raditi i ne biti na teret pojedi-

nim Crkvama, no s kršćanima u Filipima bio je naročito povezan. Ipaki njima želi naglasiti koliko mu je važna neovisnost u naviještanjuEvanđelja, pa zato i kaže da znade »i oskudijevati i obilovati, i sit biti igladovati« (Fil 4,12). U svim teškoćama, kao i u povoljnim okolnosti-ma, bitna je svijest o potrebi Božje pomoći (4,13). Ona je važnija odbilo koje ljudske pomoći. Pavao time ne želi omalovažiti pomoć kojuprima od Filipljana, nego mu je stalo do toga da im pokaže koji jepravi izvor njegove snage, izdržljivosti i njegova poslanja. To vrijedii za sve kršćane, pa zato i kaže svojim slušateljima: »Bog moj ispunitće svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u KristuIsusu« (4,19), te svi mogu izreći slavu »Bogu, Ocu našemu« (4,20).

Darko Tepert

Krštenik je na krštenju primio »svadbeno ruho«,milost posinstva, sa za-daćom da ga donese na»svadbenu gozbu« svoga

Kralja. Na gozbu nijemoguće ući bez čistogasvadbenog ruha. (C. T.)

D V A DE S E T I O

S MA

e d j el j a

bismo ih nazvati ‘realistima’. Realisti nisu sa-mo protiv slavlja s Bogom, nego protiv svako-ga slavlja. Realisti upozoravaju kako je životpreokrutan da bi se već sada moglo slaviti. Jer,tvrde oni, kako je moguće već sada slaviti, bi-ti opušten, istinski se radovati kada ne znamohoćemo li već sutra imati dovoljno za preživlja- vanje? Tko uopće može već sada slaviti kad to-liki pate i nemaju najpotrebnije za život? Kakoslaviti kad slavlja gotovo uvijek završavaju pi- jankama, tučnjavama, prepirkama? Čemu jošslavlja kontemplacije, molitve, duhovnih po- vlačenja dok svijet i Crkva očekuju našu kon-kretnu pomoć? ‘Realisti’ bi još mogli navestimnoge druge argumente protiv slavlja. Sigur-no je također da ‘realisti’ nikako ne bi mogliprihvatiti kraljevu odluku izbacivanja uzvani-ka bez »svadbenoga ruha«.

Sa svim navedenim i drugim sličnim ‘real-nim argumentima’ možemo se samo složiti. Ta je realnost neupitna. No, realnost ‘realista’ nijedovoljno radikalna realnost. Unutar realizmaživota postoji jedna stvarnost koja omogućujei zahtijeva slavlje. Nesposobnost za bilo kakvoslavlje (ali i za loš način slavljenja), a potomi za slavlje vjere u euharistiji, molitvi i zajed-ništvu s bližnjima, pokazatelj je odsutnosti te

stvarnosti. Crkveni oci tumačili su cijeli ovajevanđeoski odlomak pod vidom ljubavi. U to-me smislu i »svadbeno ruho« označava ljubav.Iz toga slijedi da je ljubav stvarnost koja zahtijeva slavlje, točnije jest slavlje. Dakako da ljubav uključuje supatnju, žrtvu, predanost, aliljubav, kao sjedinjenje između ljubljenih osoba, ne može ne biti slavlje, radost, užitak ( fru-itio). Nesposobnost za slavlje, za slavljeničkuradost, jest nesposobnost ljubljenja ili, još vi-še, nesposobnost dopuštanja drugomu da nasljubi jer savršena ljubav nije samo ljubiti, ne-go i biti ljubljen. Stoga je Friedrich Nietzsche,nažalost, često u pravu: »Nije umijeće pripre-miti slavlje, nego pronaći one koji će se njemuradovati.« Ne može se istinski radovati i slavitionaj tko ne ljubi i nije ljubljen, tko ne ljubi Bo-ga i ne dopušta Bogu da ga ljubi.

Tako nas ova Kristova prispodoba ne želi li-šiti osjećaja za realnost. Ostanimo i dalje ‘reali-sti’. To i ne možemo ne biti u ovomu smrtnomživotu, ali pokušajmo toj realnosti pridodati i re-alnost »svadbenoga ruha« ljubavi. Nisu li našenapetosti, frustracije, nezadovoljstva možda sa-mo posljedice naše nespremnosti da se zaodjene-mo »svadbenim ruhom« ljubavi?

Ivica Raguž

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 45,1.4-6 Primih za desnicu Kirada pred njim oborim narode!

Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin o Kiru,pomazaniku svome: »Primih ga za desnicuda pred njim oborim narode i raspašembokove kraljevima, da rastvorim pred njimvratnice, da mu nijedna vrata ne buduzatvorena. Radi sluge svog Jakova i Izraela,svog izabranika, po imenu ja te pozvah,imenovah te premda me znao nisi.Ja sam Gospodin i nema drugoga;osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš,naoružah te:nek se znade od istoka dozapada da izvan mene sve je ništavilo:Ja sam Gospodin i nema drugoga!«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 96,1.3-5.7-10ac

Otpjev:Dajte Gospodinu slavu i silu!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!Kazujte poganima njegovu slavu,svim narodima čudesa njegova!

Velik je Gospodin, hvale predostojan,strašniji od svih bogova!Ništavni su svi bozi narodā,a Gospodin stvori nebesa!

Dajte Gospodinu, narodna plemena,dajte Gospodinu slavu i silu!Dajte Gospodinu slavu imena njegova!Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove!

Poklonite se Gospodinuu sjaju svetosti njegove!Strepi pred njim, sva zemljo!Nek se govori među poganima:»Gospodin kraljuje,narodima pravedno upravlja.«

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 704 Smilovao nam se Gospodin ili: 226 Od sva se četiri vjetra (1. kitica)Otpjevni ps.: 112 Dajte Gospodinu ili: gl. prilog, str. 38. Prinosna 226 Od sva se četiri vjetra (2. i 3. kitica) Pričesna: 247 Uzmite, jedite Završetak: 603 Spasa nam Majko

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu 19. listopada 2008.


Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti:prikloni mi uho i čuj riječi moje.Čuvaj me ko zjenicu oka,sakrij me u sjenu krila svojih.

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,daj da ti uvijek budemo odanii tvome Veličanstvu služimo iskrena srca.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, obdari nas milošćui očisti od grijeha,da tvojim otajstvima služimo u slobodi srca.Po Kristu Gospodinu našemu.


Oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,nad onima koji se uzdaju u milost njegovu,da im od smrti život spasi,da ih nahrani u vrijeme gladi.

Popričesna molitvaGospodine,i ovom nas službom približi nebeskoj Crkvi.Prati nas vremenitom pomoćii uči vječnoj mudrosti.Po Kristu Gospodinu našemu.

D V A D E S E T I D E V E T A

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

10

Drugo čitanje 1Sol 1,1-5b Spominjemo se vaše vjere, ljubavi i nade.

Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola SolunjanimaPavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjanāu Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu.Milost vam i mir!Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bezprestanka vas se sjećamo u svojim molitva-ma spominjući se vaše djelotvorne vjere,zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodi-nu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocemnašim. Svjesni smo, braćo od Boga ljublje-na, vašeg izabranja jer evanđelje naše nijek vama došlo samo u riječi nego i u snazi,u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Fil 2, 15d.16a

Svijetlite kao svjetlila u svijetudržeći riječ Života.


Podajte caru carevo, a Bogu Božje.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Odoše farizeji i održaševijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošaljuk njemu svoje učenike s herodovcima daga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit tepo istini putu Božjem učiš i ne mariš tko jetko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti sečini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«Znajući njihovu opakost, reče Isus:»Zašto me iskušavate, licemjeri?Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mudenar. On ih upita: »Čija je ovo slikai natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im:»Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, zahvalni nebeskome Ocuna svakoj njegovoj riječi i na daru izabranjau narod otkupljenika, iznesimo mu poniznosvoje molitve.1. Svojim Duhom vodi Crkvu da uvijek živi

u spoznaji kako, iako u svijetu,nije od ovoga svijeta, molimo te.

2. Za pastire Crkve i sve odgovorne u ravnanjutvojim svetim narodom: da u svjetluevanđelja uvijek mognu jasno razlikovati što je carevo, a što Božje, molimo te.

3. Sve one koji raspolažu bogatstvima ovogasvijeta okrijepi snagom istinske ljubavi da nezaborave potrebnih u svijetu, molimo te.

4. Za kršćanske misionare: okrijepi ihu mudrosti evanđelja i u vjerodostojnostiživljenja da ustrajno naviještaju i svjedočetvoje spasenje svima kojima ih šalješ,molimo te.

5. Nama, ovdje sabranima, udijeli milostda uspijemo pobijediti vlastitu taštinui otvorena srca prići bližnjima, molimo te.

Gospodine, Bože naš, ne dopusti da nasod tebe odijele zamamnosti ovoga svijeta.U svim iskušenjima prati svojom milošću naše

misli i naša djela da te nikad ne zaniječemonego da te uvijek životom proslavljamo.Po Kristu Gospodinu našemu.

D V A D

E S E T I DE V E T A

e d j el j a

Podajte caru carevo, a Bogu Božje.(Tiziano, 1565.-1568.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

U vremenima kao što su naša današnjiodlomak evanđelja mnogima zvuči kaoolakšanje i nailazi na nepodijeljeno odo-

bravanje. Isus je jasno odijelio religiju od politi-ke, kao nitko prije i poslije njega. Njego- ve riječi »Podajte caru carevo, a BoguBožje«, misle mnogi, jasno potvr-đuju ono što duboko osjećamo:religija i politika trebaju bitiodijeljene. Biskupi i sveće-nici ne bi se trebali miješa-ti u politiku, kao što se nipolitičari ne bi trebali mi- ješati u religijska pitanja.Religija je pitanje nutarnje-ga, osobnog iskustva, a poli-tika područje javnog djelova-nja u kojem vrijede neki drugizakoni.

Moć politikeMeđutim, i najjednostavnije Isusove riječi mo-gu biti različito, gotovo suprotno tumačene.Tako i ove. Za njihovo razumijevanje potrebno je poznavati shvaćanje religije i politike u Izra-elu i starome Rimu, ali i malo dublje zaviriti udogađanja na današnjoj političkoj sceni.

U starome Rimu religija je svoje opravdanje do- bivala iz svoje političke funkcije. Religija i politika bile su usko vezane jer država nije mogla opstati bezreligije. Carevi su smatrani božanstvima, častilo ihse kao bogove, slavilo ih se božanskim naslovimapoput kyriosa. Njihova moć bila je izvor religijsko-ga shvaćanja politike i moći carstva. Takva njihovauloga bila je temeljem i okosnicom rimskoga i poli-tičkoga života. Religija je bila politika, a politika re-ligija. No, sva je moć ležala u rukama politike. Ona je sve odlučivala. I o životu i o smrti. O pravima i bogatstvu. Carstvo je bilo moć koja je sve podredilasebi. Osoba, pojedinac, njegovo dostojanstvo, nisuznačili ništa izvan tako shvaćene političke religije.

Izazovnost vjere

Izrael je pak vjerovao u osobnoga Boga kojisve nadilazi, pa i politiku. Ona njime ne gospoda-ri jer je on Gospodin i Gospodar. On je Kyrios. On

vodi povijest i gospodar je i politike i države.Stoga Isusove riječi predstavljaju

demitologizaciju politike, tj.oduzimanje transcen-

dentalne moći politi-ci. Politika nije onakoja može ispunitiljudski život smi-slom niti samamože dati od-govor na mno-ge čežnje i nadeljudskoga srca.

Ona ne utemeljuje dostojanstvo ljud-

ske osobe koje nadilazi

svaku političku i instituci-onalnu moć. Isus suprotstavljakraljevstvo Božje političkom carstvu koje ne pri-hvaća svoje granice i želi se nametnuti jedinim iosnovnim čimbenikom ljudskog i društvenog ži- vota.

Kritika življenjem vjereČini se da danas iznova postoji opasnost da po-litika izađe iz svojih granica. I mi u tome neka-da vidimo jedini izlaz. Politika će riješiti sve našeprobleme, omogućiti nam savršen život. Samo je, pomišljamo, potrebno izmijeniti nekoliko za-kona i riješiti se korupcije da bismo imali savrše-no društvo. Političari se nude kao spasitelji, kaonova božanstva koja imaju čarobnu moć i samosplet nesretnih okolnosti ne dopušta da se njihove namjere ostvare. A takvo su društvo pokušalistvoriti ponajprije totalitaristički režimi.

Crkva na temelju Kristovih riječi priznajenezamjenjivo i neosporno dostojanstvo politi-ke, ali vidi i njezine granice. Isusove riječi ne

D V A D E S E T I D E V E T A e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

10

ODJECIRi ečiDjelotvorna vjera i zauzeta ljubav uz:1Sol 1,1-5b

Timotej je apostolu Pavlu u Korint donio dobre vijesti o solunskojCrkvi, a uz njega je s Pavlom i Silvan, pa poslanicu upućuju sva trojica (1Sol 1,1). Dobre vijesti iz Soluna, koje potiču Pavla na zahvalji-vanje Bogu i na molitvu (1,2), govore o »djelotvornoj vjeri, zauzetojljubavi i postojanoj nadi u Gospodinu našem Isusu Kristu« (1,3). Tosu tri temeljna kršćanska stava, kao što će to Pavao ponovno u Prvojposlanici Korinćanima: »A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav« (1Kor 13,13). Nada daje snagui ustrajnost u nevoljama, vjera ostvaruje mir u Gospodinu, a ljubavdaje spasenje i život (usp.Rim 2,1-11). Ljubav se pak živi po uzoru naBoga koji ljubi vjernike (1Sol 1,4). Kršćani su Božjom ljubavlju izabra-ni, što se očituje snagom evanđelja (1,4).

Darko Tepert

govore o potpunoj odvojenosti, nego jasno daju prednost odnosu s Bogom spram politike.Odnos s Bogom je temelj svega i on nam omo-gućuje pravilno razumijevanje ljudske osobe,društva i politike. On nam pomaže da se oslo- bodimo za pravilno i dostojanstveno življenjepolitike i političkih odnosa. Crkva ne želi za-mijeniti politiku, nego joj želi stalno ukaziva-ti na transcendentalne temelje ljudske osobe,temelje koji su izvor našega dostojanstva i ni-su predmet političkih pregovora niti mogu bitiriješeni jednom zauvijek isključivo političkimdjelovanjem.

Svojim ukazivanjem Crkva je i kritička te po-kazuje da pravilno shvaćena religioznost morakritički djelovati i mijenjati način političkog dje-lovanja. Ona ne može biti samo ‘privatna stvar’ jer se mora brinuti o siromašnima, potlačeni-ma, onima koji su na rubu društva. Upravo ka-ko je to činio i Isus. Car nije Bog. Politika nije božanstvo. Krist je Gospodin i Gospodar. S nji-me se može mijenjati svijet i politiku znajući da

tek eshatološka punina Božjeg kraljevstva u sebi nosi puninu i savršenost. Svijest o eshatološ-

D V A D

E S E T I DE V E T A

e d j el j a

koj dimenziji Kristove poruke ne znači bijeg odovozemaljske stvarnosti, od politike i želje da sesvijet učini boljim mjestom za svakoga čovjeka.Upravo suprotno. Ta nas svijest oslobađa za kre-ativno, Božjim zapovijedima i Kristovom djelomspasenja nadahnuto društveno i političko djelovanje. Onakvo kakvo je Krist živio i zbog čega je bio trn u oku mnogim moćnicima.

I danas postoji sukob različitih carstava, ra-zličitih političkih koncepcija koje se često nad-meću. I danas postoje mnogi koji sanjaju moćrimskoga carstva. Ne trebamo se toga boja-ti. Samo trebamo duboko, iskreno i poniznoosluškivati glas Kristovoga duha koji nas oslo- bađa za stvaranje drukčijega kraljevstva. Zbogtoga su mnogi kršćani kroz stoljeća bili uklanja-ni kao neprijatelji mnogih režima. Nisu vjerovali obećanjima carstva i politike, nego Kristo- vu obećanju. Nisu zbog vjere od Krista bježali,nisu bježali od zalaganja za pojedince i skupi-ne onih koji su bili ugroženi i proganjani. Kristi kršćani su izazov svakom carstvu. Ako to ni-

su, onda to znači da smo vjernost Kristu zami- jenili vjernošću carstvu i politici. Željko Tanjić

Isusovo pitanje »Čiji je lik nadenaru?« ujedno nudi snažnu poruku: kao što novac nosi likcara, onoga komu pripada,tako i učenik treba na svomlicu nosti lik Onoga komu pripada. »Dati Bogu Božje« značidati sebe Bogu i trajno očitova-ti pripadnost njemu. (A. C.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Izl 22,20-26

Ako ucvilite udovicu i siroče,moj će se gnjev raspaliti protiv vas.

Čitanje Knjige IzlaskaOvo govori Gospodin:»Ne tlači pridošlicu niti mu nanosinepravde, jer ste i sami bili pridošliceu zemlji egipatskoj.Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš

i oni zavape k meni, sigurno ću njihovevapaje uslišati. Moj će se gnjev raspalitii mačem ću vas pogubiti. Tako će vam ženeostati udovice, a djeca siročad.Ako uzajmiš novca kome od moganaroda, siromahu koji je kod tebe,ne postupaj prema njemu kao lihvar!Ne nameći mu kamata!Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog,moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca.Ta to mu je jedini pokrivač kojim omatasvoje tijelo i u kojem može leći. Ako k menizavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 18,2-4.47.51Otpjev: Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!Gospodine, hridino moja,utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,štite moj, snago spasenja moga,tvrđavo moja!Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Gospodin!Blagoslovljena hridina moja!Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!Umnožio si pobjede kralju svojemu,pomazaniku svome milost iskazao.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 222 Gospodin kraljujeOtpjevni ps.: Ljubim te, Gospodine (gl. pr. ŽV 11/2006.) Prinosna: 508 Gdje je ljubav, prijateljstvo Pričesna: 244 Odzivam se Isuse Završetak: 606 Majko Božja

Trideseta nedjelja kroz godinu 26. listopada 2008.

Ulazna pjesma Ps 105,3-4Neka se raduje srce onih što traže Gospodina.Tražite Gospodina i njegovu snagu,tražite svagda njegovo lice!

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi:

da hoćemo što zapovijedaši postignemo što obećavaš.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine,pogledaj darove što ih prinosimo.Daj da tako vršimo ovu službuda bude tebi na slavu.Po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Ef 5,2

Krist nas je ljubio i predao sebe za naskao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.

Popričesna molitvaGospodine, daj da tvoja otajstvaizvrše u nama što sadrže:da doživimo u punoj stvarnosti

što sada vršimo u znakovima.Po Kristu Gospodinu našemu.

T R I D E S E T A n e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

10

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist nam je svojom ljubavljupokazao put naše ljubavi. Njegovim primjeromosnaženi uputimo svoje molitve Ocu nebeskom,zajedno govoreći:

Usavrši nas u ljubavi, Gospodine.1. Za Crkvu u svijetu: osnaži je svojim Duhom da

živi riječ evanđelja te uzmogne graditi ljubavi zajedništvo među svim ljudima, molimo te.

2. Za sve koji se priznaju tvojim vjernicima:probudi u njima snagu krsne vjere te spoznajuda su poslani biti svjedoci i navjestiteljievanđelja, molimo te.

3. Za ljude koji nose teret osamljenosti: okrijepi ih

pouzdanjem u tebe da u svakom danu svogaživota iskuse dar tvoje ljubavi, molimo te.4. Za nas ovdje sabrane: nadahni nas da tebe

ljubimo iznad svega i da tvojom ljubavljuljubimo sve ljude, ponajprije one koji namnemaju čime uzvratiti, molimo te.

5. Za pokojnu našu braću i sestre: ljubav kojusi im iskazao u ovom životu okruni daromvječnog zajedništva s tobom, molimo te.

Svemogući Bože, darom svoje ljubavi pozvao sinas u život i priveo nas na put spasenja.Prati nas svojom milošću da vjerno živimotaj isti dar ljubavi. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Drugo čitanje 1Sol 1,5c-10

Od idola se obratiste da biste služili Bogui iščekivali Sina njegova.Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola SolunjanimaBraćo: Znate kakvi smo poradi vas međuvama bili. I vi postadoste nasljedovatelji našii Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrlisteRiječ s radošću Duha Svetoga tako dapostadoste uzorom svim vjernicimau Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista ne samoriječ Gospodnja odjeknula po Makedonijii Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvudatako proširila te nije potrebno da o tomegovorimo. Oni sami o nama pripovijedaju:kako dođosmo k vama, kako se od idolaobratiste k Bogu da biste služili Bogu živomui istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegovakoga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavljaod gnjeva što dolazi.Riječ Gospodnja.


Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa ćei Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći.


Ljubi Gospodina, Boga svojega,i svoga bližnjega kao sebe samoga.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isusušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih,zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju,koja je zapovijed najveća u Zakonu?«A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojegasvim srcem svojim, i svom dušom svojom,i svim umom svojim. To je najveća i prvazapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svogabližnjega kao sebe samoga. O tim dvjemazapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«Riječ Gospodnja.

T R I DE S E T A n

e d j el j a

Neprolaznost i aktualnost Zapovijedi ljubavi.(Giovanni Brancaccio, 1948.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

T R I D E S E T A

Mi vjernici svoj odnos s Bogom nerijetkozasnivamo na principu teških i lakihgrijeha. Na ispovijedi obično kažemo

što smo sagriješili, a potom lakonski dodamo»i još neke lake grijehe«. Nastojimo upoznava-ti koje su zapovijedi najvažnije, ali ne da bi njihživjeli, nego da bi s manje grižnje savjesti kršiliostale. Sličnu pozadinu nalazimo i u današnjemevanđelju. Oni koji do u tančine poznaju Zakonpitaju Isusa: »Koja je zapovijed najveća u Zako-nu?« Ne čudimo se tome znamo li da je pobož-ni Židov trebao prakticirati više od 600 odredbii zapovijedi. Morao je tražio nekakvu klasifika-ciju. Htio je znati što je od toga najvažnije, a štosmije lakše kršiti.

Problematičnost ZakonaBrojnost odredbi ukazuje na problematičnost itežinu Zakona, ali još više nas ljudi radi kojih je

Zakon nastao. Zakoni se definiraju kada se uka-

Tvog smo bića čestica

že potreba sankcioniranja ili usmjeravanja ljud-skog ponašanja. Stoga se ovom brojnošću htjeloprožeti cijeli ljudski život i usmjeriti svaki pokretna Boga.

Problematičnost Zakona vidljiva je i kod Isu-sa. Evanđelja nam svjedoče kako on osobno u vi-še navrata krši Zakon. Ponajprije krši subotu liječe-ći, dopuštajući učenicima trgati klasje, naređujućiozdravljenima da nose svoje nosiljke i slično. Nada-lje, druži se s onima koje je Zakon otpisao kao što su bludnice, javni grješnici i suradnici Rimljana. Na-pokon, Isus objavljuje da je započelo KraljevstvoBožje koje je za Zakon tek nejasna budućnost.

Unatoč tako očitom kršenju Zakona uživaugled učitelja Zakona, a priznaju mu da je po-božan i pravedan. Čak i sâm govori da nijedo-šao ukinuti Zakon, da ni jedna od zapovijedineće biti ukinuta dok se sve ne zbude, pa čak jao onomu tko se usudi što mijenjati … Čini se

da je u tome najvidljivija podijeljenost izmeđuživota i Zakona, između 'svetoga' i 'profanoga',kako u Isusovo vrijeme tako i danas. Religio-znost se nerijetko doživljava kao nešto što ne-ma veze sa životom. Bog nam postaje nedjelj-na aktivnost, jutarnja ili večernja obveza. Jednosmo za ovaj svijet, a drugo za nebo; jedno za lju-de, a drugo za Boga.

Novost starih zapovijedi

Isus ne odgovara ništa novo. U Zakonu već odav-no stoji: »Ljubi Gospodine Boga… Ljubi svo-ga bližnjega…«. Međutim, Isusov odgovor ipak je velika novost. On na istu razinu stavlja odnosprema Bogu s odnosom prema bližnjemu. Onspaja 'sveto' i 'profano', vjerski život i svakodnevicu u kojoj se on prakticira i oživotvoruje. Mi je-smo 'profani', svjetovni, tjelesni… Ali nismo sa-mo to. Osjećamo u sebi težnju za višim, imamoideje nečeg višeg, imamo ciljeve, želje… Kranjče-

Iskrena ljubavi nalazi najprije one koji su je navišepotrebni.(Jyoti Sahi)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

10

Izabranici Božji uz: 1Sol 1,5c-10

eODJECIOvo čitanje je dio uvodne Pavlove zahvale Bogu njegovo izabranjezajednice u Solunu (1Sol1,2-10). To izabranje utjecalo je na njihovoponašanje kako čitamo u r. 6: »I vi postadoste nasljedovatelji našii Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću DuhaSvetoga«. Solunjani su postali nasljedovatelji Pavlovi i Gospodinovi.Za nasljedovanje nisu odabrana Pavlova velika djela (r. 5), nego nje-govo držanje u trpljenju. To je jasno u 1Sol 2,2, gdje kaže: »Naprotiv, ipošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo seu Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje«. Prihva-ćanje riječi Božje odvelo je Solunjane u zajedništvo trpljenja s Pavlom.Ali to ih je povezalo i s Kristovim trpljenjem i učinilo njegovim naslje-

dovateljima. Njihovo je ponašanje tako postalo primjerom i drugimkršćanskim zajednicama.Mario Cifrak

Odgovorom na pitanje »Ko- ja je zapovijed najveća?«Isus ne bira najvažniju,nego daje jednu zapovijedkoja je temelj svakoj drugoji »o kojoj visi sav zakon«.

Zapovijed ljubavi je naj-veća ako iz nje izviru svenorme i zapovijedi. (A.C.)

T R I DE S E T A n

e d j el j a

vić pjeva o čovjeku da je Božjeg »bića čestica« jer»ostade mu plamen iz neba ko zapretani žar podpepelom«, pa je »gord sa rodbinstva sa vječitijemtvojim iskonom«. Budući da smo stvoreni na sli-ku Božju, vjerujemo da je slično i s Bogom. Mi ne vjerujemo u nekog deističkog boga koji bi stvo-rio ovaj svijet i ostavio ga neka se sam snalazi. Mi vjerujemo u Boga koji je prisutan u svijetu i svijet njemu, po događajima, po osobama. Ta pri-sutnost je najsnažnije pokazana u Isusu Kristu.U njemu je ono što je natpovijesno postalo dije-lom povijesti, ono što je transcendentno postalo je imanentnim, Riječ je uzela tijelo, a nije izgubi-la onu svoju prvu dimenziju. Niti Bog što gubi odsvoga božanstva postajući blizak čovjeku, niti štogubi čovjek od svoga čovještva postajući blizakBogu. Naprotiv, ne ide jedno bez drugoga. Ne-moguće je odijeliti odnos prema Bogu od odno-sa prema čovjeku. Stoga Isus nije mogao drugoodgovoriti nego: »Ljubi Gospodina Boga… Lju- bi svoga bližnjega…« Zapovijed ljubavi nije samosažetak starozavjetnih zapovijedi. Ona treba biti

sažetak i ključ svih današnjih normi življenja. Kr-šćanin je pozvan ugraditinormu ljubavi u svakizakon i u svaku normu.

Zakon ljubaviDo Isusa Krista zapovijedi i naredbe Zakona bilesu poticaj ali i prijetnja da ne činiš ono što ne že-liš da se tebi dogodi. Čitanje iz Knjige Izlaska na više mjesta naglašava da će onoga tko ih prekršistići Božja kazna. Isusove zapovijedi su drukčije.Kod njega nema onoga negativnog predznaka danešto ne treba činiti kako se tebi ne bi slično do-godilo. Kod njega je sve pozitivno:Čini da bi se itebi dogodilo ono što činiš! Ljubi da bi se i tebidogodila ljubav!

To je više od Zakona. Što činiš drugome iz ljubavi, samome sebi činiš. Sretan si kad usrećiš osobu koju voliš. To čak više nije zakon, nego slobo-da. Ima li savršenijeg zakona od onoga koji te činislobodnim?! Čovjek slobodno iz ljubavi učini pu-no više, čak je spreman na žrtvu i patnju, nego što bi učinio pod prisilom zakona. To je ludost ljubavikoju je Isus pokazao doludosti križa. Stoga, nemaBožjeg Zakona koji ide protiv ljubavi ili bi bio pro-tiv čovjeka. Onaj tko u Božje ime ide protiv dru-gog čovjeka sigurno nije od Boga. Bog mu je samo

alibi, ali pogrešan. Taj alibi neće izdržati na sudugdje će se mjeriti:ono što si učinio bližnjemu, jed-nome od onih najmanjih, meni si učinio.

Slavko Slišković

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

Svetkovina Svih Svetih 1. studenoga 2008.

Ulazna pjesma

Radujmo se svi u Gospodinu!Svetkujmo blagdan u čast svih svetih:njihovu se blagdanu raduju anđelii zajedno s njima slave Sina Božjega.Zborna molitva

Svemogući vječni Bože,danas zajedno slavimo zasluge svih svetih.

Molimo te: što je više zagovornika,udijeli nam i veće obilje svoga milosrđa.Po Gospodinu.Darovna molitva

Gospodine, neka ti budu miliovi prinosi na čast svih svetih:oni su već postigli besmrtnost,daj da se zauzmu za naše spasenje.Po Kristu Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Mt 5,8-10Blago čistima u srcu: oni će Boga gledati!Blago mirotvorcima: oni će se sinovimaBožjim zvati! Blago progonjenima zbogpravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!Popričesna molitva

Bože, ti si jedini svet i u svim svecimačastimo tvoja čudesna djela. Molimo te:

posveti nas da te ljubimo iznad svegate nas, zemaljske putnike, od ovog stolaprivedi na gozbu u nebeskoj domovini.Po Kristu Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 623 Radujmo se svi Pripjevni ps.: VII Velik je Gospodin Prinosna: 236 U onaj dan Pričesna: 287 Blaženstva

(ili gl. pr. ŽV 11/2005.) Završetak: 794 O mila Majko (1. i 3. kitica)

Prvo čitanjeOtk 7,2-4.9-14

Čitanje Knjige OtkrivenjaJa, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdjeuzlazi od istoka sunčeva s pečatom Bogaživoga. On povika iza glasa onoj četvoricianđela kojima bi dano nauditi zemlji i mo-ru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drvećudok ne opečatimo sluge Boga našega načelima!« I začujem broj opečaćenih – stočetrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svihplemena sinova Izraelovih. Nakon togavidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitkone mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda,i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prije-stoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijelehaljine; palme im u rukama. Viču iz glasa:»Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!« I svi anđeli, što stajahuuokolo prijestolja i starješina i četiriju bića,padoše pred prijestoljem ničice, na svoja

lica, i pokloniše se Bogu govoreći: »Amen!Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica,i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijekevjekova. Amen.« I jedan me od starješinaupita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko sui odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospo-dine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođo-še iz nevolje velike i oprali su haljine svojei ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.«Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam Ps 24,1-4b.5-6

Otpjev: Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.Gospodnja je zemlja i sve na njoj,svijet i svi koji na njemu žive.On ga na morima utemeljii na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:duša mu se ne predaje ispraznosti.

S V E T K O

V I N A S v i h s v e

t i h

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

10

Molitva vjernika

Bogu Ocu, koji je izvor svake svetostii vječna nagrada svojim svetima,uputimo svoje iskrene prošnje, zajedno moleći:

Vodi nas putem svetosti, Gospodine.1. Za Crkvu, zajednicu pozvanih na svetost:

da svojim naukom bude svjetlo svim narodimai svojim služenjem nositeljica tvoje dobrotei ljubavi svim potrebnima, molimo te.

3. Za sve kršćane: da se, okrijepljeni nadomu vječnost, svakodnevno suobličujuslici tvoga Sina, molimo te.

4. Za sve one koji su pritisnuti životnim tego-bama: da im udijeliš evanđeoske nadekoja bol i tjeskobu pretvara u blaženstvotvojih izabranika, molimo te.

5. Za nas koje si sabrao na ovaj sveti susret: danas svojim Duhom osnažiš za radosnije služe-nje u tvojoj Crkvi te da u tom služenju prepo-znamo put osobnoga posvećenja, molimo te.

6. Za sve one koji su nas prethodili na putu uvječnost: ti ih, Gospodine, pridruži mnoštvuonih što te u nebu bez prestanka slave,molimo te.

Nebeski Oče, po svome Sinu Isusu Kristu ti si palogačovjeka podigao iz grijeha i pozvao ga na evanđeo-

sko blaženstvo. Obnovi nas svojim Duhom da umijemo svakodnevno rasti na putu svetosti i tako bitisvjedoci novoga neba i nove zemlje. Po Kristu.

On blagoslov prima od Gospodinai nagradu od Boga, Spasitelja svoga.Takav je naraštaj onih koji traže njega,koji traže lice Boga Jakovljeva.

Drugo čitanje 1Iv 3,1-3Čitanje Prve poslanicesvetoga Ivana apostolaPredragi! Gledajte koliku nam je ljubavdarovao Otac: djeca se Božja zovemo,i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što nepoznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božjai još se ne očitova što ćemo biti. Znamo:kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god imatu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.Riječ Gospodnja.

Evanđelje Mt 5,1-12a Radujte se i kličite:velika je plaća vaša na nebesima.

Čitanje svetoga Evanđelja po MatejuU ono vrijeme Isus, ugledavši mnoštvo, uziđena goru. I kad sjede, pristupe mu učenici.On progovori i stane ih naučavati:»Blago siromasima duhom:njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!Blago gladnima i žednima pravednosti:oni će se nasititi!

Blago milosrdnima:oni će zadobiti milosrđe!Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!Blago mirotvorcima:oni će se sinovima Božjim zvati!Blago progonjenima zbog pravednosti:njihovo je kraljevstvo nebesko!Blago vama kad vas – zbog mene –pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!Radujte se i kličite:velika je plaća vaša na nebesima!Ta progonili su tako proroke prije vas!«Riječ Gospodnja.

S V E T K

O V I NA

v i h s v e t i h

Vidjeh mnoštvo proslavljenih pred Jaganjcem…(Andrea di Bonaiuto, 1365., Firenze, Santa Maria Novella)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

OTAJSTVOi zbilja

Ugledavši mnoštvo, Isus uziđe na goru. Kadsjede, pristupe mu učenici i stade ih nau-čavati. Te rečenice, koje je evanđelist Matej

odabrao za uvod u Isusov Govor na gori, ne odre-đuju samo mjesto i način Isusova govora, nego ot-krivaju i njegov teološki smisao.

Isus uziđe na goruNije bezrazložna činjenica da Matej uz imeni-

cu »gora«, premda ne spominje njezino ime, rabi određeni član (eis tò óros). Tako riječ gora po-prima značenje smisla, a ne samo mjesta Isusovagovora. Znakovita je značenjska paralela izmeđuMojsijeva uspinjanja na Goru, na Sinaj, i Isusovagovora na gori. Kad se u biblijskome svijetu spomi-nje gora bez imena, nedvojbeno se misli na Sinaj,goru Božjega objavljenja i njegova Saveza s izabra-nim narodom. Kao što se Mojsije uspeo na Sinaj-sku goru da bi izabranome narodu donio Božji za-

kon, tako i Isus,novi Mojsije, uzlazi na goru da binovome Božjem narodu dao Novi zakon i obja- vionovu pravednost koja je temelj nastupajućegaBožjeg kraljevstva.

Kristova novost uočljiva je i u drugim pojedino-stima. Isus se obraća učenicimasjedeći.Na gori bi-smo očekivali Isusa uspravna, visoko na stijeni, alion sjeda, nastupa kao onaj koji ima vlast. On nije po-put Mojsija koji je tek glasnik i prenositelj Božje volje.Isus je objavitelj Boga i njegove volje. Bog se objavljuje u njemu, u njegovoj osobi, a ne samo u riječima koje Isus zbori. Isus sam jest Zakonodavac, vlastan datiZakon. Time pokazuje svoje božanstvo, svoje jedin-stvo s Onim koga objavljuje, s Ocem nebeskim.

Za Isusom se na goru uspinje i mnoštvo. Prem-da su riječi blaženstva upućene izravno učenicimakoji su ga izbližega slijedili, prisutnost naroda u to-me proglasu Božjega kraljevstva i objavi Boga govori o novoj Božjoj blizini, o Božjemu silasku me-đu ljude. Starozavjetnome narodu, koji je »podnoSinaja« (usp. Izl 24,2) iščekivao Mojsijev povratak

i objavu Božje volje, suprotstavljen jenovi narod, poveden na goru, narod koji gleda Kristovo lice i unjemu objavu Boga. Matej kaže da je »mnoštvo« iš-lo za Isusom. Pojedinac nije izgubljen u tome mno-

štvu. To jemnoštvo odabranih jer Isus dolazi spa-siti sve. U Isusu je Božja objava uzrasla od plemenai naroda do »mnoštva« koje sabire sve ljude.

Slike Kraljevstva…Početak Isusova Govora na gori pripada blažen-

stvima. Misao nam odmah uprisutnjuje različite‘kategorije’ ljudi, ponajprije odbačenih i prezrenih,te pomišljamo kako Isus blaženstvima želi izdvojiti te odbačene skupine i staviti ih na prvo mjestou svome kraljevstvu. No, smisao je Isusova govo-ra ipak dublji. Da bismo razumjeli ključnu porukuIsusova proglasa potrebno je uočiti književnu figu-ru u koju smješta svoja ‘blaženstva’, a to je formatzv. semantičke inkluzije. Pogledamo li, naime, prvo i zadnje (osmo) blaženstvo, zamijetit ćemo da

im je zajednička tema »kraljevstvo nebesko«. U lo-gici navedene govorne figure Kraljevstvo nebesko je tema govora, tematski okvir u koji su smještena blaženstva sa zadaćom da govore o Kraljevstvu, damu osvijetle značenje i smisao. Blaženstva su za-pravo »inkluzija« u Isusov govor o novome Bož- jem kraljevstvu. Postaje dakle jasno da Isus ne govori izravno o siromašnima, žalosnima, gladnima,proganjanima …, nego o Kraljevstvu Božjem. Sva-ko od osam blaženstava oslikava na svoj način na-

stupajuće Kraljevstvo nebesko.Pođemo li redom blaženstava otkrit ćemo da je Kraljevstvo nebeskoutjeha (»oni će se utješi-ti«),krotkost , sitost (»oni će se nasititi«),milosrđe

Blaženstvo Kraljevstva nebeskoga

Kraljevstvo je nebesko među vama.(Andreas Felger)

S V E T K O

V I N A S v i h s v e

t i h

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

10

Djeca Božja uz:1Iv 3,1-3ODJECI

e

»Blaženstvo« pripada najprije Bogu. On je prvi bla-žen (makarios). Krist namdaje udjela u tome blažen-stvu. Njegovo kraljevstvoživi gdje se radosno prihva-ća dar blaženstva, unatočtegobama života. (A.C.)

Biti dijete Božje u vezi je s rođenjem od Boga (usp.1Iv 2,29) i odraža-va kraljevski i mesijanski privilegij koji se proteže na sve vjernike. U tomožemo biti posve sigurni i po tome nas drugi mogu prepoznati. To jenaš novi identitet. Život nam je darovan, a svoje »biti« zadobivamo iznovoga odnosa sa živim Bogom. To naše novo »biti« svijet ne razumije ito ga provocira. To je stvarnost. No,eshaton donosi još sličnost s Bogomi gledanje Boga. Sličnost s Bogom i gledanje Boga su u uzročnoj vezi:mi ćemo biti Bogu slični jer ćemo ga gledati. Kad Boga vidimo, spoznajemo da smo mu slični. Radi se o eshatološkom događaju kako nam topotvrđuje i Ivanovo evanđelje: »Ne čudite se tome jer dolazi čas kad ćesvi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili –na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude.« (5,28-29)Dakle, riječ je o uskrsnuću.

Mario Cifrak

(»oni će zadobiti milosrđe«),gledanje Boga (»oniće Boga gledati«), Božje sinovstvo (»oni će se sinovima Božjim zvati«)…

Zaustavimo se na slici Božjeutjehe: »Blago oža-lošćenima,oni će se utješiti.« Evanđelist Luka, opi-sujući postojanu nadu starca Šimuna, koji u hramuprima dijete Isusa, kaže za njega da bijaše »prave-dan i bogobojazan« te da »iščekivašeUtjehu Izrae-lovu« ( Lk 2,25). U Isusovim blaženstvima ispunje-nje nalaze i riječi proroka Izaije koji poziva narod:»Nadojite se i nasitite na dojkamautjehe njegove«( Iz 66,11) prenoseći Jahvinu riječ: »Kao što matitješi sina, tako ću i ja vasutješiti « (66,13). Isus naGori još jedanput objavljuje da je nastupilovrijeme Božje utjehe, vrijeme njegova kraljevanja.

Kraljevstvo je, nadalje, ulazak u baštinu, u ze-mlju obećanja: »Blago krotkima,oni će baštiniti zemlju.« Dolazak Kraljevstva Božjega, ili kako gaMatej naziva ‘nebeskoga’, jest život u domovini, ži- vot na mjestu na kojemu prebiva Bog. Kraljevstvo je u ljudskome shvaćanju uvijek vezano uz zemlju.Isus sada objavljuje da Kraljevstvo dolazi na ze-mlju, među ljude. Ljudi više nisu »u progonstvu«,nisu više »bez doma«. Nova zemlja obećanja jestzajedništvo s Bogom koji je blizu. Nakon izgona iz»raja«, čovjek je ponovno u zajedništvu s Bogom,u zajedništvu koje ima svoj životni prostor: Kra-ljevstvo je ondje gdje živimo zajedništvo s Bogom.Zato Isus i može reći: »Kraljevstvo je Božje među vama« ( Lk 17,21).

Kraljevstvo Božje jestmilosrđe: »Blago milo-srdnima,oni će zadobiti milosrđe.« S Kristom na-stupa vrijeme milosti, oproštenja. Uslišana je moli-

tva naroda: »Imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše!« ( Mih 7,19)

…za put svetostiNaznačene slike Kraljevstva u današnjoj su namsvetkovini predložene kao put svetosti . Govor na go-ri ne izdvaja siromašne, gladne, ožalošćene ili pro-gonjene kao jedine prikladne za kraljevstvo nebe-sko. Susrećemo i danas ljude koji misle da je Bogsamo za one koji su u nevolji, koji »nemaju drugo-

ga izlaza«. Krist, naprotiv, objavljuje put svetosti zasve. Odvodećimnoštvo na Goru i objavljujući pro-glas Kraljevstva pred svima, on kazuje da su svi po-zvani biti nositelji i djelitelji njegove utjehe, njegovepravednosti, njegova milosrđa, njegova mira i za- jedništva s njim. Kraljevstvo pripada svima jer svisu pozvani na svetost. Ne bilo kakvu, nego onu Oče- vu, koju nam je objavio Krist, koji je »odsjaj Slavei otisak Bića njegova« ( Heb 1,3). Blaženi nismo za-to što trpimo ili živimo siromaštvo, nego zato što po

Kristovu daru imamo udjela u Božjemu blaženstvu isvetosti. Zato blaženstva, nizom od osam »Blago…«,nisu obećanje za neke, nego Isusova ‘čestitka’ svi-ma koji, unatoč životnim nedaćama, žive Božje bla-ženstvo. Zavrijedimo životom ovu Isusovu čestitku:»Blago vama… jervaše je Kraljevstvo nebesko!«

Ante Crnčević

S V E T K

O V I NA

v i h s v e t i h

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Dajte Gospodinu slavu i silu!Otpjevni psalam za 29. nedjelju kroz godinu

Stipica Grgat

p r i l o g

G L A Z B E N I

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

10

pr i l o g

GL A Z B E NI

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Sveopća molitva i(li) osobne nakane?

U molitvi vjernika kod slavlja euharistije iz-ričemo Bogu molitvene nakane okupljene zajednice, Crkve. Ima li među tim nakanama i zazivima mjesta za »osobne nakane«, ili pak za one koje se izriču u šutnji ?

Filip R.

Liturgijskim slavljem Crkva slavi Boga i nje-govo djelo spasenja, namijenjeno čitavo-

me svijetu. Po načinu slavljenja liturgija jeuvijekeklezijalna jer joj je subjekt Crkva, zajedni-ca vjernika okupljena oko Krista, a po sadržaju inakani jesveopća, univerzalna, jer posreduje univerzalnost Božjega spasenja. Osobno sudjelovanjeu liturgiji Crkve stoga je udioništvo u eklezijalno-me životu vjernikā i u univerzalnosti spasenja. Ta-kva dimenzija slavlja euharistije na osobit je načinistaknuta umolitvi vjernikailisveopćoj molitvi,kojom završava Liturgija Riječi.

Nazivi kojima liturgijska tradicija naziva za-ključni dio Liturgije Riječi osvjetljavaju njezin smi-sao i značenje. Izrazomsveopća molitva (oratiouniversalis) kani se istaknuti njezina univerzal-nost, sveopćost, tj. uključenje svega čovječanstva isvega svijeta(universum) u molitvu Crkve i u darBožjega spasenja. Drugi uvriježeni naziv, molitvavjernika (oratio fidelium), nosi trag liturgijske povijesti: dobila je naziv iz činjenice da su je molili sa-mo »vjernici«, krštenici, i to nakon što bi kateku-

meni, koji su sudjelovali u prvome dijelu slavlja, bili otpušteni. Zajednicu molitelja u punome smi-slu riječi čine samo oni koji su po otajstvu kršte-nja pritjelovljeni Crkvi i tako postali »jedno tijelou Kristu« ( Rim 12,5), a njihova molitva i poslanjeusmjereni su prema svim ljudima.

O strukturi i značenju molitve vjernika većsmo pisali (vidi Živo vrelo, god. 2005., br. 9., str.34.-35.), a ovdje ćemo se osvrnuti samo na praksuumetanja »osobnih molitvenih nakana« u molitvu

vjernika. Riječ je, naime, o praksi u kojoj svećenikslavitelj na kraju molitvenih zaziva pozove zaje-dnicu da svatko u tišini iznese svoju osobnu moli-

tvu Bogu. Premda ta gesta, zbog osobne molitve-ne motiviranosti sudionika i zbog snage šutnje kojaotvara ‘prostor’ iskrenoj molitvi, biva od zajedniceprimljena s osobitom spremnošću za ‘sudjelova-nje’, ona ipak otvara nekoliko pitanja.

Osobna molitvena nakana svih sudionika imasvoje mjesto u slavlju euharistije i ona treba biti ut-kana u dinamiku slavlja koje je eklezijalnoga kara-ktera. Uvodni obredi slavlja euharistije imaju za ciljstvoriti, između ostaloga, zajedništvo okupljenih

vjernika. Stoga na kraju uvodnih obreda, na počet-ku zborne molitve, svećenik slavitelj pozivom »Po-molimo se« poziva zajednicu da u tišini izreče svojeosobne molitvene nakane koje će zajedničkom (tj.‘zbornom’) molitvom biti utkane u jednu molitvu,molitvu Crkve. Time osobna nakana svakoga poje-dinca postaje molitvom Crkve. Ostavljajući nakonpoziva »Pomolimo se« dovoljno vremena tišine la-ko je vjernike potaknuti da u toj tišini iznesu Bo-gu svoju molitvu. Nakon poklika »Amen«, kojim

svatko od sudionika ‘ispovijeda’ uključenost svoje molitvene nakane u zajedničku molitvu, nestajeosobna molitva. Sve je postalo »jednom molitvom jednoga Tijela, Crkve«.

Nakon zborne molitve dinamika liturgijskogaslavlja razvija eklezijalnost i zajedništvo kroz zaje-dničko slušanje Božje riječi, kroz zajedničko ispovijedanje vjere, zajedničko iskazivanje hvale Bogu,sudjelovanje na istome gozbenome stolu i u istomeposlanju Crkve. Ponovno umetati trenutke »oso-

bne« (a to znači pojedinačne) molitve u dinamikuzajedništva znači narušavati nutarnji sklad i zna-čenjsku logiku slavlja i njegovih pojedinih dijelova. Snaga i ljepota sveopće molitve nije u osobnojili pojedinačnoj nakani pojedinca, nego upravo uradosti zajedništva zbog molitve za čitavu Crkvu iza sav svijet. Nije, dakle, upitna osobna molitvenanakana u slavlju euharistije, nego mjesto koje joj sedaje. Stoga čitateljevo pitanje valja razumjeti kaopoticaj da se izricanju osobne molitvene nakane

liturgijskih sudionika dodijeli ono mjesto koje jojpripada po naravi i značenju u logici slavlja: unu-tar zborne molitve.

8/15/2019 Živo vrelo 2008











živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD





SWIFT: PBZGHR2X


iz naših izdanja:




V. Zagorac,Dođi kraljevstvo tvoje

Molitva Crkve kroz njezinu povijest116 str. 55 kn


1110 str. 120 kn

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8/15/2019 Živo vrelo 2008


Čašćenje svetaca

o d

2

. d o

2 9 . s t u

d e n o g a

2 0 0 8

.



UDK 282

ISSN 1331-21702008

Čašćenje svetaca

8/15/2019 Živo vrelo 2008


u ovom broju:

urednikova riječ

Zajedništvo svetih

naša tema: čašćenje svetaca

Štovanje Boga i čašćenje svetih,I. Žižić Oblikovanje ciklusa slavlja sveta

– sanktorala,I. Šaško

Čašćenje svetih između pobožnosi slavljenja, A. Crnčević

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja:I. Raguž, I. Šaško, Ž. Tanjić, S. S

Spomen svih vjernika pokojnika Obljetnica posvete Lateranske ba Trideset i treća nedjelja kroz god Krist – Kralj svega stvorenja

riječ i pismo

Jeli su svi i nasitili se… (molitve

symbolon

Posvetni križevi u crkvi – znak posvećenosti Crkve, A. Crnčević

u duhu i istini

Glazbeni prilog

trenutak

Molitve koje svećenik u misi izgov

2

18

1

40

36

38

34

živo vre lo

Na putu k neuvelom vijencu slave Tebe, Gospodine, sveti Oče,slavi zbor svetih.Njihova zaslužena nagradaproslava je tvoje milosti;njihov život nam je primjer,njihov zagovor pomoć,zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva.Mnogovrsno nam svjedočenje Svetihpomaže u životnoj borbidok s njima ne postignemoneuveli vijenac slave,po Kristu našem Gospodinu.I stoga sada i uvijekesa zborovima anđela i svetihodanom dušom tebi hvalu pjevamo:Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot.Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.Hosana u visini.Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

Hosana u visini.Predslovlje svetaca , I.

Bog se proslavlja u svojim svetima,a oni objavljuju njegovu slavu.(Apsidalni mozaik u bazilici sv. Cecilije, Roma, 9. st.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K

O V A

i j e č


živo vrelo

Zajedništvo svetih

iturgija, kao čin Crkve koja kroz tijek vremena prohodi i raste prema puninizajedništva s Gospodinom, na svome licu zrcali Crkvu, njezinu narav, nje-zinu vjeru, život. U liturgiju je utkana sva plemenitost djelā kojima kršćani

nastoje živjeti evanđelje, kao i sva njihova žudnja da budu savršenaslika Kristova u svijetu. Zbog te neodvojivosti življenja i slavljenja

vjere liturgija čuva spomen na svjedočanska djela Kristovih vjernikakoji su svojim životom trajno obilježili hod Crkve na putu svetosti. Li-

turgijska spomen-slavlja kršćanskih svetaca i blaženika, utkana u ritam liturgij-ske godine, koja uprisutnjuje Kristovo djelo spasenja, imaju zadaću današnjojzajednici slavitelja pokazati kako je »Bog divan u svojim svetima« i kako je mo-guće i danas vjerno hoditi putem darovane svetosti. Utkanost slavljenja svetacau liturgiju Crkve, obznanjuje nam da kršćanska duhovnost i pobožnost, koje senadahnjuju nad životom svetaca i blaženika, imaju biti hranjene najprije sudje-lovanjem u liturgijskom Božjemu samodarivanju.

Zamjećujući nastojanja pojedinaca i skupina, koje zadnjih godina na inten-zivniji način nastoje iznova otkriti životnost primjera kršćanskih svetaca te »na-sljedovati« njihov život i njegovati njihovu duhovnost, smatrali smo korisnomponuditi razmišljanja oliturgiji kao putu svetosti , putu u kojem se sjedinjujusve kršćanske duhovnosti i svi osobni putovi vjerničkoga rasta. Duhovnost sve-taca korisna je ukoliko nas privodi na put Crkve. Stoga svetačka slavlja nisu nuž-no prigoda za otkrivanje »vlastite« duhovnosti pojedinoga sveca ili blaženika,nego milosni trenutci zajedništva svetosti putujuće i proslavljene Crkve. Kršte-nici, po pozivusveti, liturgiju slave zajedno sa Svetima koji su već dosegli nagra-du vječne proslave kod Boga. Stoga je u liturgijskome slavljenju svetaca Crkvamanje zagledana u njihov primjer, a više u njihovu slavu, povjeravajući se njihovu nebeskome zagovoru pred licem Božjim. Sveci su proslavljena braća i sestre koji djela ljubavi koja su na zemlji ostvarivali nastavljaju vršiti i na nebesima, pozagovoru za braću i sestre koja još hode zemljom na putu prema vječnosti.

Brojnost svetaca čiji spomen u liturgiji slavimo oslikava nam bogatstvo Cr-kve, njezinu utjelovljenost u sve kulture i narode, njezinu životnost, snažnu dase pokaže svetom u svakome vremenu i na svakome mjestu. U vijencu svetacakoje u liturgiji slavimo susrećemo i one koji su nam svojim životom i primjeromdaleki ili manje poznati. To nas nepoznavanje svetaca ne priječi da ih slavimo, jer liturgijsko slavlje uvijek iznova ujedinjuje Crkvu, združuje njezine različitostii pomiruje njezine razjedinjenosti. Divno je stoga znati da se po slavljenju sve-taca zemaljska Crkva združuje s Nebeskom, u želji da ta združenost sa Svetimarodi snagom za jedinstvo, za ljubav, za svjedočenje braći ljudima s kojima smo još uvijek razjedinjeni.

Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

Č A Š Ć E N J E

K ultom blaženika i svetaca Crkva slavi Bo-ga čija svetost odsijeva u životima muže- va i žena prepoznatih u kršćanskom puku

kao uzorā nasljedovanja Krista. »Njihova zasluže-na nagrada proslava je tvoje milosti« – veli Pred-slovlje svetih. Čašćenje svetih proslava je milosneBožje inicijative u njihovim životima. Zato Crkvakliče: »Divan je Bog u svetima svojim«. O blag-

danima svetih Crkva uvijek slavi Vazmeno otaj-stvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista u čijemse svjetlu zrcali proslava svetih. Središnje mjestoKristova pashalnog otajstva, u kojem se prisut-nost Božja očitovala na najodličniji način, nipo-što ne zastiru spomendani i blagdani svetih. Oni,naime, očituju zajedništvo svetih koje proizlazi izsvetosti Božje očitovane u Kristu, a koja se odraža- va u crkvenom zajedništvu, osobito u liturgijskomsvetkovanju. Budući da je crkveno zajedništvo i

zajedništvo svetih nerazdjeljivo, tj. ujedinjeno iobavijeno Božjom svetošću proslavljenom u Kri-stovu Otajstvu, štovanje Boga i čašćenje svetihostaju čvrsto povezani.

Obredni oblici čašćenja svetihKršćanska tradicija poznaje raznolike i vrlo boga-te obredne oblike čašćenja svetih. U liturgijskom,kao i u širem devocionalnom okruženju oni suigrali veoma važnu ulogu i u kulturalnom i druš-

tvenom smislu, ali i izazivali nemali broj kontro- verzi obzirom na način življenja vjere. Dovolj-no je podsjetiti na ikonoklazam u VIII. stoljeću ilipak na protestantsku kritiku čašćenja svetih i reli-kvija svetaca u XVI. stoljeću. Ne treba zanemari-ti ni činjenicu da se Drugi vatikanski sabor (usp. SC 111.), a posebno poslijesaborska obnova, suo-čio s činjenicom prenapučenoga sanktorala (nizasvetačkih slavlja u liturgijskoj godini) unutar kojega su tijekom stoljeća, bez potrebne prethodne

prosudbe, mjesto našli i blagdani dvojbene povije-sne i teološke vrijednosti i značenja. Ipak, premda je čašćenje svetih tijekom povijesti izazivalo mno-

Štovanje Boga i čašćenje svetihIvica Žižić

go sumnji i protivljenja, a sve to u korist zauzima-nja za »čistu vjeru«, ono je istovremeno bilo ispu-njeno oduševljenjem isigurnošću vjere u zagovorsvetaca i u njihovu nevidljivu, ali snažnu prisut-nost. Sve je to ishodilo obiljem obrednih oblikameđu koje se upisuju umjetnički izričaji, pobož-ni čini, kao i čitav niz običaja, tradicija i pripovijesti, koji su u mnogome odredili kulturalnu povi-

jest kršćanstva te samu kršćansku vjeru. Neki odnjih, budući da im aktualnost nije prestala ni da-

nas, zaslužuju posebnu pozornost. Sagledavajućikonstante koje se provlače kroz vjekovno čašćenjesvetih i dopiru sve do nas, moguće je iščitati nekaobilježjatradicije svetoga, odnjegovane u okriljukršćanske vjere.

Prva pomisao koja se redovito pojavljuje uzčašćenje svetih povezuje kult svetaca uz kult po-kojnika. Ta tvrdnja, djelomično istinita, osobito jerazvidna u pohađanju (hodočašćenju) svetištā ukojima se nalaze grob i tijelo sveca, potom u čašće-

nju relikvija i drugih predmeta koji su bili u doti-caju sa svečevim tijelom, u vršenju zavjeta, kao i uzavjetnom darivanju. Možemo ustvrditi da obred-nost čašćenja svetih u velikome omjeru gravitiraprema svečevu tijelu i grobu, odnosno, da je natom mjestu posebno intenzivna. Izuzmemo li ča-šćenje Blažene Djevice Marije, koje zauzima po-sebno mjesto i stupanj u okviru kulta svetih, a uobrednom smislu pretežno je vezano uz slike, ča-šćenje svetih osobito se intenzivno događa na

onim mjestima u kojima se nalazi svečevo tijelo,odnosno, njegov grob, ne isključujući naravno nidruge oblike čašćenja njihovih relikvija, slika i ki-

Budući da je čvrsto zajedništvo »svetih« nazemlji i već proslavljenih kod Boga, štovanjeBoga i čašćenje svetaca tijesno su združeni.Blagdani svetaca očituju zajedništvo svetih

koje proizlazi iz Božje svetosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrel 11

Č A Š Ć E N

J E v e t a c a

pova. U tom pogledu, moguće je u čašćenju svetihprepoznati neka obilježja kulta mrtvih. Kršćanskatradicija baštini taj način obrednog čašćenja iz op-

će tradicije svetoga, oduvijek prisutne u ljudskojkulturi. No, ona je istom oplemenjuje i povezujeuz svetost očitovanu u događaju Isusa Krista te uzsvetost koja prožima liturgijski spomen-čin uzbi-ljenja njegova Otajstva.

Ne bismo smjeli zaboraviti da je kršćanskočašćenje svetih, u prvom redu svetih mučenika,započelo na grobljima, ali da je relativno brzo bilosmješteno u bazilike, tj. u liturgijski prostor, čimese jasno očituje svijest Crkve o jedinstvu između

Kristove žrtve i svjedočanstva mučenika, ali i o je-dinstvu između svetih u slavi i zemaljske Crkve naputu prema konačnom ispunjenju. Prema A. Gra- baru, »ikonografski prikazi relikvija mučenika niu kom slučaju ne predstavljaju prikazemementomori već, naprotiv, svim raspoloživim sredstvimaobznanjuju dokinuće činjenice smrti«. Čašćenjesvetih tako se smješta u odnos prema slavljenomOtajstvu i pronalazi ga se na obzorima eshatološ-ke proslave.

Pozicioniranost groba mučenika ispod oltara(loca sanctorum) te njihovi ikonografski prikaziu apsidi crkve ili bazilike, dakle u svjetlu Kristo- va lika, idu u prilog iznesenoj tezi o čvrstoj pove-zanosti štovanja Boga i čašćenja svetih. Sveti, na-ime, nisu samo moralni uzori, nego isu-slavitelji Kristova Otajstva jer Crkva drži prisutnim njihovosvjedočanstvo u okviru liturgijske ispovijesti vjere.Osim toga, liturgijski kontekst štiti čašćenje svetihod pada u praznovjerje, vezujući svetački uzor uz

aktualnost Kristova Otajstva. Naime, samo u nje-govoj snazi svetački uzori stvarno potiču vjernikena putu k svetosti.

Tako kršćansko čašćenje svetih, već od samihpočetaka, nadvisuje uobičajena obredna pohađa-nja grobova i čašćenje umrlih, a biva određeno

odnosom prema Kristovu pashalnom otajstvu,tj. pronalazi se u onom istom odnosu koji Crkvasvetkuje priznajući ga spasonosnim. U tome smi-slu, čašćenje svetih ostaje usko povezano uz što- vanje Boga, odnosno, uz liturgijsko posredovanjePashalnog otajstva, kojega slavi »zbor svetih« i učijemu svjetlu isti bivaju proslavljeni te, iz toga ra-zloga, od Crkve čašćeni.

Svetost i očitovanje

Vratimo li se nakratko na obrednost čašćenja sve-tih u devocionalnom ili pak u liturgijskom ozračju,neizostavno se suočavamo s pitanjem čašćenja tijela i grobova svetaca, odnosno, njihovih relikvija.Ovaj je vid čašćenja svetih prisutan sve od početkai nipošto ne jenjava ni danas. Štoviše, mogli bismoustvrditi da prisutnost tijela i groba sveca osigu-rava izvjesnu prisutnost na čijoj se osnovi čašće-nje ‘otjelovljuje’ poprimajući simboličke oblike za-ziva, zavjeta, hodočašća... Ne čudi činjenica da se

o blagdanima svetih zaštitnika izlažu njihove reli-kvije i tijela da bi se ‘očitovala’ njihova živa prisut-nost usprkos smrtnosti. U tom smislu, tijelo sve-ca osigurava doticaj sa »slavom« u kojoj prebiva.»Samo nakon smrti tijelo sveca je u punom smi-slu živo. Njegova tjelesna zbiljnost, umrtvljena tijekom zemaljskog života, prerasta u život nakonsmrti« (L. M. Lombardi).

Sakralni doticaj s moćima svetih u redu obred-nosti, koja u sebi čvrsto čuva svezu vidljivog i ne-

vidljivog, nebeske prisutnosti sveca i zemaljskezbiljnosti njegova tijela, u religioznoj svijesti bivadoživljen kaoočitovanje prisutnosti . Ako je svaki

Liturgija u čašćenju svetaca ne slavi samo svetost njihova života, nego i njihovo udioništvo u Božjoj slavi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema

Č A Š Ć E N J E

obredni čin u svojoj istinskoj zbiljnosti očitovanjeprisutnosti slijedom dioništva, utjelovljenog u ri- ječi i gesti te u simboličkimodnosima, razumljivo

je zašto se čašćenje svetih događa putem doticajas tijelom i grobom svetaca. Nerijetko je »otkriće«ili našašće (inventio, recognitio) tijela mučenikaili drugih relikvija predstavljaloočitovanje Božjegmilosrđa. Otkriće relikvija predstavljalo je mnogo više od »pobožne arheologije«, a prijenos njihovatijela (translatio corporis) nadvisivao je puki »ko-lekcionizam« (P. Brown).

Obredno očitovanje svečeve nazočnosti u svojoj je biti očitovanje jedne druge, veće i sveobu-hvatnije Božje svetosti. No, svetost svetaca, pohra-

njena usjećanju Crkve i oživljena spomen-činomKristova Otajstva iz kojega izrasta, predlaže se usvojoj aktualnosti današnjoj crkvenoj zajednici.Upravo zbog toga što za Crkvu njihovo iskustvoBoga ostaje ‘nezaboravno’, jer se u njihovim živo-tima i djelima Bog očitovao na poseban način, sve-ci ostaju nazočni u Božjem narodu ne samo kaoidealni primjeri iz prošlosti, nego i kao zagovorniciu sadašnjosti, odnosno, su-slavitelji Kristova Otaj-stva, koji se ujedinjuju u našemu liturgijskom zbo-

rovanju i svetkovanju. Različiti umjetnički izričajikoje nalazimo u drevnim liturgijskim prostorimatome idu u prilog.

Zgodan primjer za »epifaniju« Božje sveto-sti, koja odsijeva u »zboru svetih«, pružaju namikonografski prikazi mučenika iz ranokršćan-ske umjetnosti. Oni nikada nisu prikazani poje-dinačno, nego uvijeku zboru mučenika nad kojima dominira proslavljeni Krist. Slava svetih uslavi Kristovoj ne pripušta sjene niti bilo koji znak

propadljivosti. Stoga su, oslikani na sjajnoj podlo-zi, svi redom prikazani u ozračju vječne mladosti.Ponegdje s neuvelim palmama u rukama, statičnoupravljeni prema zajednici, mučenici kao da se na-laze u stanju ‘vječnog gledanja’. Iz njihovih širomotvorenih očiju kao da se pomalja pogled Panto-kratora i spušta na zajednicu slavitelja. S pravom je poznati proučavatelj strokršćanske ikonografije André Grabar ustvrdio da mučenik (martyr) uprvom redu označava onoga tko jevidioi svjedoči

u smislu teofanijskog iskustva prvomučenika đa-kona Stjepana, koji je gledao »slavu Božju i Isu-sa gdje stoji zdesna Bogu« ( Dj 7,55).Gledanje je,izgleda, ključno u razumijevanju njihova »nebe-skog stanja« kao i u liturgijskom svjedočenju Cr-kve hodočasnice koja ispovijeda »život budućega vijeka«. Očitovanje slave Božje u svecima pružazemaljskoj Crkvi mogućnost ‘gledanja’ i ‘doticanja’njihova nebeskog stanja koje u sakramentalnomdogađaju prerasta u stvarno jedinstvo zemaljske i

nebeske Crkve. Eshatološka upravljenost liturgij-ske zajednice prema ‘gore’ već je dioništvo na nebeskoj slavi u kojoj prebivaju sveti.

Svetost svetaca, čuvana uuspomeni Crkvei oživljena spomenčinom Kristova otajstva,

postaje primjerom vjeredanašnjoj zajednici vjernika.

Dobro je poznato da su svečeve moći, tj. nji-hova prisutnost, određivale povijesni i kultural-ni identitet mjesta ili pokrajine, kao što je redovi-ti slučaj u našim gradovima. Posjedovanje moćijusvetaca bilo je shvaćeno kao socijalni prestiž, ne

uvijek lišen primjesa nekritičkoga pobožnjaštva.No, istinska pobožnost prema svecima, doticaj stijelom ili relikvijama značilo je istovremeno za-štitu i solidarnost proslavljene Crkve s ovom ze-maljskom. O tome svjedoči mnoštvo iskaza sve odotačkih vremena. Grgur Nisenski slikovito govori očašćenju moći mučenika: »Oni koji ih motre, takorekuć, oduševljeno grle živo tijelo. Ono privlači oči,obuzima usta, sluh, sve osjete, a potom prolijevaju-ći suze čašćenja i odanosti vjernici upućuju muče-

niku molbe za zagovor, baš kao da je tu prisutan.«Doticaj s tijelom i grobom sveca ne posredujetoliko racionalnu razložnost njegova čašćenja koli-ko jamči afektivnu sigurnost vjerovanja u njihovuproslavu, prisutnost i stoga u njihov zagovor. Svenam to kazuje da se čašćenje svetaca oslanja naizvorne oblike simbolizacije tijelom, analogne oni-ma koje pronalazimo u redu sakramentalnih čina.Ipak, čašćenje svetih od njih se razlikuje ne samopo sadržaju, nego i po oblicima, kao i po stupnju.

Čašćenju svetih, naime, odgovara štovanje Boga, jer »u njima nam On sam govori i daje nam znaksvoga Kraljevstva« ( LG 50).

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrel 11

Č A Š Ć E N

J E v e t a c a

Prisutnost svetihIz izloženih obilježja kršćanske tradicije čašćenjasvetaca razvidna je činjenica vjere Crkve u prisut-

nost svetih. Uz nužno kritičko poimanje čašćenjasvetih i njegova razlikovanja od štovanja Boga, ne-izostavno se nameće i pitanje poveznica jednoga idrugoga. U prvom redu valja prepoznati relativnostčašćenja svetih spram štovanja Boga. Čašćenje sve-tih upisuje se u obrednu dinamiku ponazočenja, ka-ko smo vidjeli u starokršćanskom načinu poimanjačašćenja svetih, po kojoj oni postaju »su-vremeni«i »su-tjelesni« današnjoj generaciji što jasno potvr-đuju njihovi blagdani i spomendani, odnosno, reli-

kvije i čašćenje njihova tijela. No, u središtu kršćan-skoga štovanja nalazi se uvijek Vazmeno OtajstvoIsusa Krista u kojem se očitovala Božja svetost. Li-turgijski sanktoral otvara mjesta čašćenju svetih ukrugu liturgijske godine smještajući ih u čvrsti od-nos sa slavljem Kristova Otajstva. »Blagdani sveta-ca proglašuju kako je Krist divan u svojim slugama,a vjernicima pružaju zgodne primjere za nasljedovanje« – veli Sabor ( SC 111). Otajstva spasenja zau-zimaju središnje mjesto u bogoštovlju, a njima pro-

žeti blagdani svetaca kao i čašćenje »vjerodostojnihmoći, a tako i slika« oplemenjuje život vjere u kojemu nam je »njihov život primjer, njihov zagovor

pomoć, zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva«(Predslovlje svetih). Prisutnost svetih, dakle, jamčizagovor koji se temelji na zajedništvu s nebeskomCrkvom. No, to je zajedništvo živo jer je živa vjerau njihovu prisutnost i jer je živ njihov zagovor. O blagdanima svetaca, preko brojnih obrednih i de- vocionalnih oblika njihova čašćenja, Crkva ‘pamti’ i‘sjeća se’ čudesnih Božjih djela u njima. Stoga, zboguzajamnosti s nebeskom Crkvom, a na temelju koje je opravdano moliti se svecima za njihov zagovor i

pomoć, stvarno je »priopćavanje duhovnih dobara.Po tome, naime, što su nebesnici prisnije sjedinje-ni s Kristom, oni čvršće utvrđuju svekoliku Crkvu usvetosti, oplemenjuju bogoštovlje koje ona ovdje nazemlji iskazuje Bogu te na raznovrsne načine prido-nose njezinoj daljnjoj izgradnji« ( LG 49).

U konačnici, uči Sabor, »jedinstvo s nebeskomCrkvom najplemenitije se udjelotvoruje kada – na-pose u svetom bogoslužju, u kojem po sakramen-talnim znakovima na nas djeluje sila Duha Svetoga

– zajedničkim klicanjem skupa slavimo i hvalimo božansko Veličanstvo« ( LG 50). Liturgijsko ozračještovanja Boga povezuje čašćenje mučenika s esha-tološkim obzorjima slavlja vjere. Stoga, »slavećieuharistijsku žrtvu, najtješnje se pridružujemo bogoštovlju nebeske Crkve« ( LG 50). Čašćenje

svetih, dakle, poprima svoje pravo lice u svje-tlu euharistijskoga svetkovanja Crkve. Me-đutim, iako jest jedinstven i poseban, to nije jedini trenutak u kojem Crkva prisjećajući

se ‘osjeća’ prisutnost svetih. Drevna tradi-cija nadijevanja kršćanskog imena, tj. ime-na sveca zaštitnika, kod krštenja kazuje da ječašćenje svetih povezano i uz krštenje, odno-sno, uz zadobivanje novoga identiteta kršća-nina obilježenog Vazmenim Otajstvom, ali istavljenom pod zagovor sveca zaštitnika. Jerkrsni preobražaj vjernika već ovdje čini bašti-nikom neba, zagovor svetih i bratsko zajedniš-tvo s njima u liturgiji Crkve očituju mu hodo-

časničku upravljenost njegova života prema»domu nerukotvorenu, vječnom na nebesima«(usp.2Kor 5,1).

Liturgija jedjelo Crkvekoja je zajedništvoputujućega i pro-

slavljenoga Božjegnarod. Zato liturgija

čuva spomen na svetekoji su svojim životom

ostavili na zemljitrag svetosti.

(Bogorodica i apostoli,Limoges, 1230.-1240.;Musée du Louvre,

Francuska)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema

Č A Š Ć E N J E

O blikovanje čašćenja svetih u kršćanstvuprovire iz teologije svetosti koja se veže po-najprije uz Boga, odnosno uz objavu Isusa

Krista. Upravo u svjetlu Kristove svetosti i njegova mističnoga tijela – Crkve – govorimo o udovimaKrista, tj. članovima Crkve kao svetima, uronjeni-ma u Krista, posvećenima u Kristu. Sveti Pavao usvoje vrijeme sve kršćane naziva svetima (usp. Rim

1,7; 15,25), ali se ubrzo naslov ‘svet’ na poseban na-čin pridaje onima koji su kao krštenici svoju pri-padnost Kristu živjeli punije, a to se odnosilo namučenike. To pak znači da je u središtu bila ljubav, jer Isus govori da nitko nema veće ljubavi od davanja svoga života za drugoga. U središtu liturgij-ske godine i liturgijskoga kalendara uvijek je Krist,otajstvo Krista. Tako je to i kada je u pitanju sve-tački ciklus. U tome, dakle, svjetlu valja promatra-ti i oblikovanje sanktorala. U ovome kratkom pri-

kazu razvoja poslužio sam se prilogom PhilippeaRouillarda te prijevod njegova prikaza prilagodioovoj svrsi.

Liturgija svetih ima dvostruki izvor: 1. čašće-nje mučenika, čija se obljetnica smrti (prjelaska,rođendana za nebo) slavila okupljanjem zajedni-ce oko njihovih grobova; 2. čašćenje biskupa, čiji je spomen čuvala Crkva u kojoj su oni bili pastiri.Svaka Crkva posjedovala je vlastiti kalendar koji se postupno širio prihvaćanjem mučenika dru-

gih Crkava i drugih znamenitih crkvenih ljudi, kaošto su apostoli koji su imali utemeljiteljsku uloguu sveopćoj Crkvi. Na taj se način od spomena (me-moria) mučenika, prelazilo na razvijanjeslavlja,blagdanasvetaca.

Ocrtati taj razvoj nije jednostavna povijesnazadaća: to je sredstvo za pronalaženje vrijednostii vlastitih funkcija svake kategorije svetih. Danassmo prema tome pitanju skloni biti odviše jedno-lični i kruti. S druge strane, ocrtavanje toga razvo-

ja pomaže shvatiti kako je tijekom stoljeća bila poi-mana svetost, za koju je trebalo naći primjerenoliturgijsko slavljenje. Preskačući povijesni razvoj

Oblikovanje ciklusa slavlja svetaca – sanktoralaPriredio: Ivan Šaško

samih početaka, pokušajmo ponuditi retrogradnočitanje u svjetlu Drugoga vatikanskog sabora.

Obnoviteljski plodovi KoncilaU Konstituciji o liturgiji (br. 104 i 111) Drugi vati-kanski sabor dao je opće upute za reformu sank-torala te ustvrdio da blagdani svetaca naviještajuKristova veledjela u svojim službenicima i služ-

benicama, no oni ne smiju imati prednost predGospodnjim blagdanima i naročito ne smiju po važnosti nadvisiti nedjelju; mnogi od njih morajuponovno zadobiti svoj mjesni, odnosno partikular-ni karakter; samo one svetkovine svetaca koje imaju sveopće značenje proširuju se na cijelu Crkvu.

Novi kalendar,Calendarium Romanum ge-nerale(Opći rimski kalendar), objavljen je 1969.godine i u sebi nosi naznake snažnih redukcija.Oko stotinu slavlja svetaca je dokinuto. Obuhva-

ćao je četiri svetkovine svetaca (sv. Josipa, sv. Iva-na Krstitelja, sv. Petra i Pavla, Svih svetih), dvade-set i tri svetačka blagdana, šezdeset i tri obvezatnaspomendana i devedeset i pet neobvezatnih spo-mendana svetaca. U cijelosti, bilo je samo devede-set obvezatnih slavlja, dakle, jednak broj kakav je bio prisutan i u 12. st. Taj broj možemo zvati male-nim, jer se tijekom stoljeća, od 12. st. nadalje brojslavlja svetaca brzo povećavao. Kako je došlo dotoga, odnosno: kakav je razvojni put svetačkoga

kalendara?‘Svjedočanstvo’ za Krista kao početakNa početku kršćanskoga svetačkog kalendara na-lazi se čašćenje mučenika koje se može promatratina tragu oblika kulta posvećenoga mrtvima. Radise o kultu sjećanja, odnosno sigurnosti da mrtvacživi i dalje u uspomeni živih. Za žive je to bilo ga- jenje nade primjerom i hrabrošću onih koji su daliživote, da bi posvjedočili za svoju vjeru. Odatle do-

lazi i naslovmučenici (na grčkome se koristi imematryr, što znači: “svjedok”). Postoji bitna razli-ka između čašćenja mučenika i kulta drugih po-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrel 11

Č A Š Ć E N

J E v e t a c a

kojnika, budući da se okupljanje na obljetnice nijeodnosilo samo na obitelj pokojnika, nego na cije-lu mjesnu zajednicu i bilo je trajno, neograničeno

godinama.Podatci o početcima čašćenja mučenika prilič-no su razmrvljeni. Istok je prednjačio u tome ra-zvoju. Najranije svjedočanstvo vezano je uz sv. Po-likarpa, biskupa Smirne, koji je mučen 155./156.god. U pismu pisanom ni godinu dana nakon nje-gove smrti, kršćani iz Smirne pisali su o polaga-nju njegovih kostiju te o radosnome slavlju dananjegova mučeništva kao rođendana. Sve je to bi-lo radi okrjepe onima koji se trebaju pripremiti za

buduće protivštine. Vjerojatno se pod tim okuplja-njima misli na euharistiju.Što se tiče Zapada, prvi dokumenti potječu iz

Kartage, iz vremena sv. Ciprijana i Decijevih pro-gona 250. god. U pismu svojim svećenicima Cipri- jan daje preporuku vezanu uz ispovjednike vjereda bi trebalo bilježiti dane njihove smrti, kako bimogli proslaviti spomen na mučenike. Tu je izrijek o euharistiji jasniji.

U Rimu, čini se, do sredine III. st. ne postoji

posebno čašćenje mučenika. Do promjena je doš-lo Valerijevim krvavim progonom tijekom ljeta258. god. Naime, 6. kolovoza papa Siksto II. i še-storica njegovih đakona osuđeni su na smrt; 10.kolovoza bio je red na đakona Lovru. U lipnju iste

godine posmrtni ostatci svetih Petra i Pavla polo-ženi su na sigurno. Rimska je Crkva željela saču- vati uspomenu na ljeto koje je donijelo toliko tu-

ge i boli. Od tada pratimo neprekidnu nit čašćenjasvetih koje je uključivalo liturgijsko slavlje na grobu na dan obljetnice njihove smrti. Također izra-žavalo se i u natpisima koje su kršćani pisali blizumučeničkih grobova da bi se uslišile njihove moli-tve. Nakon Konstantinova reskripta 313. god., lju-di su počeli obilježavati grobove mučenika malimuspravnim kamenim znakovima, označujući takonjihovu prisutnost i stvarajući mjesto njihova čaš-ćenja, tzv.martyrium, (“spomen mučenika”).

Confessores i biskupiPrestankom progonstava, Crkva je uviđala noveoblike življene svetosti, šireći tako popis svetaca ukalendaru na ispovjednike vjere, najčešće bisku-pe koji su zbog vjernosti Kristu trpjeli u zatvori-ma, ali nisu bili ubijeni. Ti hrabri svjedoci naziva-li su seispovjedaoci –confessores, a s vremenomim je dodan naslov mučenika. Takav je bio slučajpape Poncijana (+235) i pape Kornelija (+253),

koji je umro nakon progona. Nakon Konstanti-nova mira u tu skupinu ubrajaju se: Paulin Trier-ski (+358), Dionizije Milanski (+359) i Atanazije Aleksandrijski (+359), prognani zbog svoga pro-tivljenja arijanizmu.

U liturgijskim spomen-slavljimasvetaca najčasnije mjesto pripadablaženoj Djevici Mariji koja je prva

od ljudi okrunjena slavom neba.(Lorenzo Veneziano 1371.,

Gallerie dell’Accademia, Venezia)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema

Č A Š Ć E N J E

U drugoj polovini 4. st. većina čuvenihmona-ha, osobito zbog asket-

skoga života uspoređi- vana je s mučenicima.U dnu je opet bila ideja mučeništva, tj. odri-canja od svijeta, kako bi u potpunosti slijedi-li Krista i borili se protivsila zla (npr. sv. AntunPustinjak). Nekoliko biskupa, koji su dugo

ži vjeli monaškim živo-tom, također je ubro- jeno u tu skupinu. Gla-sovitost su stekli višeasketskim ži votom, ne-goli biskupskom služ- bom. Takav je bio slučajsv. Bazilija Cesarejskogai njegova brata sv. Petraiz Sebaste, a na Zapadu,

sv. Martina iz Toursa.Naslov ‘ispovjednika’ubrzo je postao podudaran s mučeništvom, a živio je stoljećima. Tako su u Misalu sv. Pija V., dakledo 1970., sveci nosili nazivmučenik iliispovjed-nik. Misal pape Pavla VI. napustio je taj stari više-značni naslov.

Sustavno čašćenje biskupā pojavilo se u tre-nutku kada je neka Crkva željela znati kako je na-slijeđena od apostola. Stoga je čuvala popis svo-

jih biskupa s njihovim imenima, datumima smrti,a ponekad i mjestima njihova ukopa. Ti su popisiimali povijesnu vrijednost i ubrzo su dobili litur-gijski karakter. Oni su čitani tijekom mise, kako bizajednici sadašnje Crkve progovorili o zajedništvus prethodnim biskupima. Ti su se popisi zvali De- positiones episcoporum.

U 5. i 6. st. popisi imena mjesnih biskupa spajaju se s popisima mjesnih mučenika. Prevlada- valo je razmišljanje da su i mučenici i biskupi pri-

donijeli rastu Crkve. Njih se zajednica spominje učvrstoj vjeri da će se i oni spomenuti svoje zajedni-ce i da joj neće uskratiti pomoć.

Povećavanje kalendaraU tome je vremenu kalendar svake zajednice bioisključivo mjesnoga karaktera, sadržavajući mje-

sne mučenike i biskupe. Takav je običaj lako ra-zumjeti, zato što je čašćenje bilo vezano uz grobsvetaca i zato što je grob bio nepovrjediv. Ipak, udrugoj polovini 4. st. vide se neke iznimke. Kro-nograf iz 354. donosi popis troje mučenika izKartage: sv. Perpetue, sv. Felicite i sv. Ciprijana,zajedno s nekoliko mučenika iz gradova blizu Ri-ma: Ostije, Albana i Porta. Takva približavanja i veze među Crkvama postoje i u carigradskomekalendaru. Još je zanimljivije vidjeti da su obljet-

nicu smrti đakona i mučenika Vinka iz Zaragoze(+304) slavile sve Crkve.Širenje čašćenja mučenikā dobiva na zamahu

pronalaskom i prenošenjem tijela i relikvija sve-tih. To se najviše može zapaziti na slučaju Carigra-da koji je postao carskom rezidencijom. Vladarisu željeli da ‘drugi Rim’ po relikvijama bude bogatkao i ‘prvi’. Zbog toga se 356./357. u taj grad dono-se relikvije sv. Timoteja, sv. Luke i sv. Andrije.

Drugo povećanje kalendara i kulta svetaca bi-

lo je uvjetovano dopunom svetaca koji nisu pripa-dali mjesnoj zajednici, nego cijeloj Crkvi. Često jedatum njihove smrti bio nepoznat i ono što je slavljeno nije bila obljetnica njihove smrti, nego spo-men-slavlje. Dogodili su se i pomaci u dozrijeva-nju odnosa prema svetosti, rast u crkvenosti nasveopćoj razini te odmak od kulta mrtvih.

Prva skupina svetaca ušla je u kalendar u okvi-ru svetkovanja Božića (4. st.). Tako se u CezarejiKapadočkoj, oko 380. god., sv. Stjepan Prvomu-

čenik slavio 26. prosinca, sv. Petar, sv. Jakov i sv.Ivan 27. prosinca, a sv. Pavao 28. prosinca. Slično je i u kalendaru iz Kartage koji datira iz 506. god., sdodatkom slavlja nevine dječice 28. prosinca.

Na ovaj način, prvi primjerak univerzalnogakalendara poprima svoj oblik: prihvaćeno je dasvaka Crkva smije i mora slaviti svece s kojima ne-ma neke izravne veze. Čašćenje dano mučenicima,nekim apostolima i jednom evanđelistu, upravlje-no je kršćanima i duboko poštovano i to manje

zbog njihove osobne svetosti, a više zbog važneuloge koju su imali gradeći Crkvu, a tako i Božjuprisutnost među ljudima.

Palma mučeništva i vijenac pravednosti…(Katedrala u Firenzi)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrel 11

Č A Š Ć E N

J E v e t a c a

Odakle ‘prevelik’ broj svetaca? Najstarija i najbogatija dokumentacija o čašćenjusvetih nalazi se u trima velikim sakramentarima

iz 6. i 7. st.:Veronskom, Gelazijevskom i Grgu-rovskom sakramentaru. U prvome od njih nala-zi se četrdesetak misa mučenika, a tijekom godinaslavljena su samo dvadeset i dva sveca, uglavnomrimska mučenika. UGelazijevskome sakramen-taru ima pedesetak svetaca, a uGrgurovskomesedamdesetak.

Oko 800. godine Karlo Veliki primio je iz Ri-ma kopijuGrgurovskoga sakramentara koji jekanio nametnuti cijelom Zapadnom Carstvu, ali

mu se kalendar svetaca činio preograničenim iodviše “rimskim”. Zato su franački liturgičari do-dali kalendaru blagdane svetaca vezanih uz Ga-liju. To su bile uglavnom svetkovine apostola ilinjima izjednačenih svetaca: obraćenje sv. Pavla,svetkovine sv. Matije, sv. Marka, sv. Bartola, smrtsv. Ivana Krstitelja, sv. Mateja, sv. Luke, sv. Šimu-na i sv. Jude Tadeja te sv. Tome. Dodan je i blag-dan Svih svetih. Namjera za poopćivanjem je oči-ta, osobito kad se vidi da galski i franački sveci,

čašćeni u mnogim Crkvama (kao npr. sv. Genove- va, sv. Diniozije, sv. German, sv. Remigije i sv. Hi-larije), nisu upisani u službeni kalendar, nego suslavljeni samo na lokalnoj razini.

Od 10. do 12. st. rimski je kalendar postao mje-rodavan mnogim zapadnim Crkvama i bivao je sve bogatiji i složeniji zbog hirovita i samovoljnoga do-davanja slavlja svetaca, što je tražilo reformu i sma-njivanje toga broja. U 11. st. papa Grgur VII. odlučio je da svi mučenici i pape imaju svoj blagdan. Ta je

odluka, ojačana njegovom političkom moći, unijelau kalendar oko 30 papa koji su uglavnom bili nepo-znati; tako će ostati do 1969. god. Još je jedno opte-rećenje došlo od strane monaških redova. U rimskikalendar upisani su: sv. Mauro, sv. Ante, sv. Skola-stika, sv. Benedikt, sv. Hilarije i sv. Saba.

U istom stoljeću, čašćenje svetaca doživjelo je još jedan obrat. Čast oltara daje se ne više samodostojnima iz prošlosti, nego i iz sadašnjosti. Prvi“moderni” svetac, upisan u kalendar, je sv. Toma

Becket, nadbiskup canterburyjski, koji je ubijen usvojoj katedrali 29. prosinca 1170. god. i odmahčašćen kao mučenik te kanoniziran 1173. god. Ti

mučenici modernih vremena širom su otvori-li vrata sanktorala. U idućemu stoljeću u njega suušli i franjevci i dominikanci: sv. Franjo Asiški, sv.

Klara, sv. Antun Padovanski, sv. Petar Veronski isv. Dominik. Tako je kalendar postao zrcalo tadaš-njega života Crkve.

Broj slavlja svetaca od njih devedeset u 11. st.,do Tridentskoga se koncila popeo na dvjesto dva-deset. Na zahtjev Koncila, Pio V. 1568. god. napra- vio je izbor koja je smanjio broj blagdana na stotrideset. No, širenje se nastavilo: dvanaest slavljadodano je u 16. st., pedeset u 17. st., trideset u 18.st., dvadeset i tri u 19. st. i dvadeset i pet od 1900.

do 1960. god. Ovih 140 svetaca, upisanih u kalen-dar između Tridentskoga i Drugoga vatikanskogsabora, podijeljeno je u pet manjih skupina: a) re-dovnici 11. i 12. st., čija se zasluga odnosi na redkoji su osnovali; b) prinčevi i kraljevi zemalja sje- verne Europe, kako bi se potaknulo katolike pojedinih regija u bitci protiv reformacije; c) pape i biskupi koji su imali važnu ulogu; d) redovnici i re-dovnice koji su osnovali ili reformirali red ili re-dovničku kongregaciju; e) konačno, skupina nau-

čitelja Istočne i Zapadne Crkve, koju je papa LavXIII. uveo iz ekumenskih razloga.Neposredno prije Drugoga vatikanskog sabo-

ra rimski je kalendar sadržavao oko 270 blagdanasvetaca (ne brojeći marijanske). Osim toga, postojalo je bezbroj blagdana na razini biskupijā i re-dovničkih zajednica. Ponovno je uslijedila obnova kalendara.

Kriteriji nove obnove

Koji su kriteriji korišteni u toj obnovi? Brigom zapovijesnu točnost, dvadeset i sedam slavlja sveta-ca, čije je postojanje ili čašćenje bilo upitno s povijesnoga motrišta, bilo je dokinuto. Isključeno je bilo i sedamdeset svetaca koji su bili gotovo ne-poznati – među njima je bilo puno rimskih mu-čenika, posebno papa-mučenika koje je u kalen-dar masovno uveo Grgur VII. S druge strane, da bi se pokazala univerzalnost svetosti u vremenu iprostoru, bilo je odlučeno da kalendar sadrži ba-

rem jednoga sveca po kontinentu te barem jedno-ga sveca iz svakoga stoljeća. Bilo je određeno i toda svaki svetac bude čašćen na godišnjicu njego-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema

Č A Š Ć E N J E

ve ili njezine smrti (dies natalis ). Iznimka u ovome pravilu tiče se neko-licine svetaca, čija su slavlja padala u vrijeme korizme ili neposredno prije Božića. Tako je slavlje sv. Grgura Velikoga s 12. ožujka prebačeno na 13.

rujna, godišnjicu njegova biskupskoga ređenja. Osim toga, slavlje sv. To-me Apostola prebačeno je s 12. prosinca na 3. srpnja, godišnjicu prenoše-nja njegova tijela u Edessu.

Mudro je rješenje i načelo da slavlja mnogih “spomena” mogu biti po volji. Čak i sveci koji se nalaze u kalendaru opće Crkve ne trebaju nužno biti čašćeni u svim zemljama, u svim zajednicama ili svake godine. Takodevedeset i pet spomena ostaju na izbor.

Gdje se nalaze eventualne nesavršenosti ovoga kalendara? Ideja pred-stavljanja i svetačkoga zastupanja svakoga kontinenta i svakoga stoljeća po-malo je umjetna; preko noći kršćani cijeloga svijeta bili su suočeni sa svecima

koji su bili i ostali njima potpuno nepoznati (npr. sv. Turibije Mongrovejski,slavljen 23. ožujka, ili sv. Martin de Porres, slavljen 3. studenoga).Pravo liturgijsko slavlje i čašćenje svetih pretpostavlja odnos između

sveca i kršćanskoga puka te takav odnos ne može biti oživljen nikakvim de-kretom ili odredbom. U cjelini gledano, kalendar iz 1969. zaslužio je dobruocjenu zato što ponovno uspostavlja ravnovjesje između nedjelje, svagda-na i slavlja svetaca. Novi kalendar daje bolju sliku Crkve, koja prepoznajesvoje svece i slavi njihov spomen, a da pritom ne bude „ugušen“ njima.

Exemplum - exemplar

Crkva nije htjela podupirati stav koji je naginjao nekoj vrsti divinizaci- je svetaca i devijacijama liturgijskoga čašćenja. Pitanje uloge svetaca kaoprimjera za nasljedovanje vrlo je osjetljivo. Očito, mnogi sveci oslikavajuza kršćane život nadahnut evanđeljem. No, iznad ove veze, između evan-đelja i svečeva života postoji promatranje sveca kao modela za naslje-dovanje. Brojne zborne molitve u misalu mole baš za to nasljedovanje. Ali, kako kršćani mogu nasljedovati iznimne osobe kao što su sveti To-ma Akvinski ili sveti Ivan Vianney? Bar u određenim slučajevima riječ‘primjer’ čini se formalno ispravnom, ali ne prevodi najbolje s latinskogaexemplum iliexemplar, što ne znači poglavito ‘primjer’, nego više primje-

rak, specimen, vrstu kao rijedak uzorak. Mnogi sveci su rijetki i dragocje-ni ‘primjerci’, ali praktički nemogući za nasljedovanje.U svakome slučaju, neobično je primijetiti da se pučka pobožnost

okreće prema najdražim svecima kao djelotvornim posrednicima, bezprevelike brige o tome bi li oni trebali biti nasljedovani. Vjernik koji zazivasvetoga Antuna Padovanskog nema na pameti prvotno želju da mu budesličan. Stoga se može reći da dosadašnje mnoštvo svetaca kao primjerā ilimodelā za današnje kršćane može polučiti rezultat u zaboravu njihovogaspecifičnoga poziva i uloge koju su odigrali u Crkvi. Oblikovanje sankto-rala pokazuje da na početku stoji svjedočenje do davanja vlastita života u

svjetlu Kristove ljubavi i njegova otajstva. Valja stoga dobro promisliti koji elementi sanktoralom ulaze u našu pobožnost, duhovnost Crkve i nje-zin pastoral.

Sveci koji govore o životnosti vjere mjesnih Crkava.Sv. Staš i sv. Nikola Tavelić.(J. Botteri Dini, 1984.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrel 11

Č A Š Ć E N

J E v e t a c a

Čašćenje svetih između pobožnosti i slavljenja Ante Crnčević

U homiliji prigodom beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, u Mariji Bistrici 3. listo-pada 1998., papa Ivan Pavao II. poručio

je okupljenim vjernicima da se činom beatifikacije blaženik »povjerava sjećanju svoga naroda«. Tamisao, koja združuje ideju narodnoga (povijesno-ga) sjećanja i liturgijskoga spomena, pruža okvir ukoji se smješta kršćansko čašćenje svetaca. Sveci

nam služe zaoživljavanje spomena – na ono čegasu sami bilispomen. Čin beatifikacije ili kanoniza-cije liturgijski je čin, slavljen unutar slavlja euhari-stije, čime se naglašava da čašćenje svetaca smje-ra k čuvanju živom memorije na Kristovo djelootkupljenja, kojega je euharistija spomenčin. Me-moria o kojoj je riječ u čašćenju svetaca ne smje-ra primarno na svečev život i okolnosti (povijesne,nacionalne, društvene, političke…) koje su obilje-žile njegov život i primjer vjere, nego na Krista ko-

ji je u životu sveca postaomemoria vivens.Stoga je briga Crkve u čašćenju svetaca usmjerena kčiš-ćenju svetačkoga spomena, kako bi štovanje pri- bližilo vjernike Kristu i njegovu djelu otkupljenja.Povijesno gledano, čašćenje svetaca (ponajprijemučenika) razvilo se u krilu liturgije i liturgija mu je davala smisao i oblik slavljenja. Kasniji razvoj,koji slavlje euharistije nije smještao u okvir ekle-zijalnosti nego ga oblikovao po matrici (osobne)svećeničke duhovnosti, pogodovao je da čašćenje

svetaca ostane izvan liturgijskoga kulta te prona-đe nove, neliturgijske i izvanliturgijske oblike, vla-stite pobožnosti puka. Stoga pučka pobožnost ve-zana uz čašćenje svetaca sve više biva vezana uzpučku predaju, legende, ili pak uz pojedinosti izsvečeva života koje ne određuju njegovo mjesto u»kanonu svetih«.

Prvi zamah liturgijske obnove nakon Drugoga vatikanskog sabora bio je, glede »obnove« čašće-nja svetaca, nerijetko preoblikovan u jednostrano

protivljenje čašćenju svetaca, a što je u suprotnostis nakanama Sabora. Čini se da »efekt« takvog po- vršnoga razumijevanja obnove pokazuje u zadnja

dva desetljeća svoje drugo lice: ponovno se očitu- je sve veće zanimanje za čašćenje svetaca, ali ne-rijetko bez potrebne prosudbe i usklađivanja s li-turgijom Crkve. Uočava se, pritom, nesnalaženjepastoralne prakse pred novim valom pučke po- božnosti i duhovnosti. Iz te perspektive razmišlja-mo o nekim pitanjima liturgijskoga pastorala ča-šćenja svetih.

Čašćenje svetaca i »zajedništvo svetih«Čašćenje svetaca danas je izloženo različitim pro-sudbama, počesto s negativnim predznakom, me-đu kojima susrećemo ponajprije one koje će na-glašavati kako ‘suvremenome’ življenju vjere nisupotrebni sveci iz prošlosti, nego svetost današnjihkršćana. Međutim, ako svetost kršćana na najvid-ljiviji način očituje misterij Crkve i njezino posla-nje u svijetu ( Novo millenio ineunte, 7), onda je ne-

osporno da oni koji su u tome poslanju prepoznati ipriznati uzorima, budu kroz posebne oblike čašće-nja čuvani u živoj uspomeni vjere. Sveci su, ističeIvan Pavao II., »baština koju se ne smije rasuti, već je treba predati trajnoj obvezi zahvalnosti i ob-novljenomu nasljedovanju« ( NMI 7). Oblici čaš-ćenja usmjerenoga prema svecima imaju, dakle,zadaću obnavljati njihovo nasljedovanje, tj. uprav-ljati korake Crkve i njezinih vjernika na put sveto-sti, te stoga svetački kult postajehranom svetosti

današnje Crkve. »Dok promatramo život onih koji su vjerno slijedili Krista, dobivamo novi poticajda tražimo budući Grad i učimo koji je najsigurni- ji put po kojemu ćemo među promjenjivim stvari-ma svijeta moći doći do savršenoga jedinstva s Kri-stom, tj. dosvetosti, svaki prema svome posebnomstanju i položaju. U životu onih koji se, iako dionicinaše ljudske naravi, savršenije preobraze u Kristo- vu sliku (usp. 2Kor 3,18) Bog živo očituje ljudimasvoju prisutnost i svoje lice.« ( LG 50)

Primjeri svetaca nisu, međutim, tek zasebniili samo pojedinačni putovi svetosti. Liturgijskikult uvijek ih smješta u »zajedništvo svetih«, ka-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


12

NAŠA tema

Č A Š Ć E N J E

mo smjera put Crkve hodočasnice i čega je litur-gija simbolički predokus. Zajedništvo svetih drev-na je slika Božje slave i ljudske proslave kod Boga.

Zajedništvo ili ‘općinstvo’ svetih (communio san-ctorum) pripada simbolu kršćanske vjere. Pod timpojmom razumijevamo zajedništvo duhovnih dobara (vjere, sakramenata, karizmi, ljubavi…) te za- jedništvo zemaljske Crkve s onom nebeskom, pro-slavljenom. Iz vjere u zajedništvo svetih koji nazemlji još žive put svetosti i svetih koji su već uslavi neba rađa se prostor za čine kulta, očitova-ne osobito u molitvi zagovora pred onima koji susvojom svetošću i kristovim otkupiteljskim djelom

dosegli slavu neba. »Oni kod Oca ne prestaju zanas posredovati (…). Njihova bratska briga mnogopomaže našoj slabosti.« (LG 49; KKC 956)

Stavljajući tu vjeru Crkve u temelje čašćenjasvetaca postaje razvidno da kult svetaca ne tražina prvome mjestu njihov primjer, nego ponajprije zajedništvo s njima. Zato Crkva u liturgiji uvijekmoli zagovor nebeske Crkve. Štoviše, trajno pod-sjeća vjernike da je liturgijska molitva zajedničkamolitva okupljenih vjernika s nebeskom Crkvom:

cum angelis et sanctis universis.Iz tog zajedniš-tva molitve rađa se »jednoglasna pjesma« sve-tih Onomu koji je jedini svet: »Sanctus, Sanctus,Sanctus…«. Crkva je više ohrabrena i osnažena za- jedništvom sa svetima, negoli primjerom koji sunam oni svojim životom ostavili. Zajedništvo koje nam pružaju uvijek je djelo Božjega Duha. Pri-mjer pak uvijek ostaje pred ljudskom slobodnom voljom i pred ljudskom slabošću.

Prethodne misli o zajedništvu svetih nisu u

ovome razmišljanju iznesene tek radi isticanjacrkvenoga nauka o svetima i svetosti, nego i ra-di oblikovanja svetačkoga čašćenja koje bi trebalo uvijek odražavati vjeru u zajedništvo svetih.Čašćenje svetaca nije moguće razumjeti, pa ni va-ljano opravdati, iz promatranja pojedinoga bla-ženika ili sveca zasebno, ili iz traženja primjerau njegovu svjedočanskom životu, nego iz vjere u»zajedništvo svetih«. Liturgijsko »kategorizira-nje« svetaca (apostoli, mučenici, pastiri, prezbite-

ri, redovnici, djevice, naučitelji, muževi i žene) govori o različitim oblicima poslanja i o raznovrsnimoblicima poziva na svetost, ali istovremeno govori

i o zajedništvu koje je njihova svetost očitovala uživotu Crkve. Tako liturgijske »kategorije« svetihsluže kako bi se u svakome staležu i poslanju pre-

poznao put svetosti, i to svetosti kroz udioništvo uzajedničkom pozivu i poslanju na svetost.

Današnje ponovno buđenje zanimanja za sve-tački kult, čini se, pokazuje tendenciju razilaženja

vjernika u traganju za svetošću i segmentiranja za- jedničkoga puta svetosti u Crkvi. Pojedine se sve-tačke likove predstavlja kao »modele ponašanja«u pojedinim životnim okolnostima ili kao zaštitni-ke u posebnim (ne)prilikama života, pa se njihova‘zadaća’ reducira samo na pomoć u tim izoliranimtrenutcima. Lako je zamijetiti da pučko štova-nje i molitva traže danas ponajprije (i ponajviše)one svece koje predaja poznaje kao »čudotvorce«(taumaturge) ili ozdravitelje. Zapadna liturgijska

tradicija nije nikada usvojila takvo kategoriziranjesvetaca, nego je vjerno čuvala rasporedbu sveta-ca prema njihovoj službi i poslanju u Crkvi koja je»zajedništvo poslanja«, kaneći time pokazati pri-mjere svetosti u svakome crkvenom staležu. Još više je u suprotnosti s duhom čašćenja svetaca nji-hovo kategoriziranje u skupine u kojima je teš-ko uočiti liturgijsku i eklezijalnu poveznicu. Idejeo ustanovljivanju zajedničkoga blagdana »hrvat-skih mučenika« ne otkrivaju želju za njegovanjem

duhovnosti i zajedništva sa svetima, nego potrebu za nekim drugim ciljevima čiju bi plemenitosti iopravdanost bilo prikladnije ostvarivati na nekimdrugim poljima umjesto na liturgijskome.

Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgijina-glašava kako je potrebno vjernike na primjerennačin poučiti o smislu općenitosti svetaca upisa-nih uOpći kalendar Crkve (br. 229). Takva pou-ka smjera k usvajanju zajedničkih putova svetostite prema gajenju osjetljivosti za pripadnost Crkvi

prisutnoj u svim krajevima i narodima svijeta. Ako se ponegdje pobožnost prema svecimapokušava čvrsto vezati uz vjerno obdržavanje po-

Liturgija smješta čašćenje svetaca u zajed-ništvo svetih. Oni su nam svjetlo vjere jernam objavljuju udioništvo u Božjoj slavi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrel 11

Č A Š Ć E N

J E v e t a c a

jedinoga molitvenoga obrasca (trodnevnice, de- vetnice, krunice…) ili uz molitve upućene u poje-dine dane u tjednu ili mjesecu, nije li to znak da

je svecima dana zadaća koja odudara od duhov-nosti Crkve i od zajedništva kojega su znak? Za-što ne pojasniti da se samom liturgijom, osobitoeuharistijskom, već njeguje ispravno čašćenje sve-taca i da slavlju euharistije nisu potrebni dodat-ci pobožnosti usmjerene prema nekome svecu?Unutar slavlja euharistije, pored molitvenih zagovora koji nalaze mjesto u euharistijskoj molitvi, isama liturgija Riječi pruža liturgijsko usmjerenjeza ispravno njegovanje svetačkoga kulta: veliki li-

kovi patrijarha, proroka, apostola i novozavjetnihučenika, koji su uživali blizinu i prijateljevanje sGospodinom, pojavljuju se kao sluge Božje riječi,glasnici Božje objave i njegovih djela spasenja tekao vjerni nasljedovatelji Gospodinova puta. Ča-šćenje svetaca upućuje štovatelja na taj isti put.

Potrebno je, stoga, probuđeno zanimanje začašćenje svetaca oblikovati na temelju vjere u za- jedništvo svetih te ga pročišćavati nadahnućemnad liturgijom u kojoj se Crkva moliteljica uvijek

utječe zagovoru nebesnikā. Sveci zaštitniciPovijesni razvoj čašćenja svetaca, pridružujući pr- votnome nizu mučenikā i druge zaslužne muževei žene, prije svega utemeljitelje pojedinih krajev-nih Crkava te svete monahe i pustinjake, otvorio je vrata kultu koji nije vezan uz spomen nasvjedo-čansku smrt pojedinih svetaca nego uz spomen nanjihovnačin život a. Tim je proširenjem vjernički

osjećaj tražio u svakome vremenu nove svjedo-ke vjere, dostojne čašćenja i čuvanja spomena nanjih, što je pogodovalo da pojedini sveci budu ča-šćeni na poseban način u nekoj mjesnoj Crkvi kaosveti »zaštitnici«. Uloga zaštitnika govori o očin-skoj skrbi ( patronusse korijenski naslanja na ri- ječ pater, otac) pa se duhovna djeca svome zaštit-niku utječu osobito u nevoljama života. Iskustvouslišanja molitve upućene svecu stvorit će pro-stor za nove oblike čašćenja: donošenje zavjetnih

darova (ex voto), podizanje crkava i kapela u častsvecu, oblikovanje posebnih molitava, dovođenjeu svezu sveca i pojedinih životnih okolnosti. Raz-

mjenom svetačkoga ka-lendara među pojedinihmjesnim Crkvama raste

niz svetaca zaštitnika, pase ubrzo svakome zani-manju i staleškoj udru-zi traži nebeski zaštitnik,uz svaku se bolest vežesvetac kojemu je korisnouteći se molitvom, a ideja zaštitništva veže se i uzpojedine krajeve, mjesta,ali i za pojedine važne

poslove (sjetvu, berbu) teza blago. Ideja zaštitniš-tva s vremenom se uveli-ke udaljila od prvotnogaoblika i smisla čašćenjasvetaca, pa počesto pre-rasta u čine praznovjerja,pokazujući katkada ap-surdnost odabranja pojedinoga sveca za zaštit-

nika. Tako je npr. sveti Kornelije, ranokršćanskimučenik, na temelju asocijacije na njegovo ime(asocijacija po zvučnosti:cornu, rog) bio sma-tran zaštitnikom blaga s rogovima. Ne manja ne-logičnost traženja zaštitništva susreće se ponegdjei danas. Tako smo zadnjih tjedana imali prigoduu crkvenome i društvenome tisku čitati o svetomMarku Križevčaninu kao »zaštitniku europskihintegracija«. Proizvoljnost i nelogičnost dava-nja takvih naslova pojedinim svecima ne promi-

če čašćenje Sveca, nego služi u druge svrhe i kori-sti. Pojedinci i skupine, bez obzira na možebitnuispravnost nakane, po jasnim crkvenim uredbamanemaju pravo na takvo 'dijeljenje' naslova sveci-ma, pa se i spomenuti naslov, uz ostalo, ima sma-trati i nedopuštenim.

Kao što je pastoralno razborito u zajednicamanjegovati čašćenje svetaca koji su životom vezaniuz pojedini kraj – kao utemeljitelji pojedinih krajevnih Crkava, navjestitelji Radosne vijesti u nji-

ma, naslovnici crkava ili kao posebno čašćeni unekome kraju ili mjestu – jednako je pastoralnokorisno i potrebno vjernike upozoravati da pojedi-

Tie exero consequi eugiam,vendit lore veraestrud tet ectet ipit ea

Krsni poziv na svetost daje svim krštenicima poslanje bitiChristofori, Kristonosci.(Sv. Kristofor, Wolkersdorf, Nürnberg)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema

Č A Š Ć E N J E

ne pobožnosti, osobito one njegovane u oblicimasvetačkoga zaštitništva, lišavaju pojedinca obvezerasta na Kristovu putu svetosti te vode u prazno-

vjerje. Ideja zaštitništva, koju je stvorila pučka po- božnost, ne smije prerasti u misao o zastupništvuili nadomjestku za vlastiti vjernički hod u svetosti.

Posebnu pastoralnu brigu i opreznost zavrje-đuju svetačka blagdanska slavlja koja su prerasladimenziju liturgijskoga te postala događajem ši-rega društvenog značaja i simbolom kulturalno-ga identiteta nekoga naroda, kraja ili grada. To sene događa samo u sredinama s dubokom kršćan-skom tradicijom, nego i u sredinama koje su bez

osjetljivosti za kršćansko i liturgijsko, ali u krš-ćanskome blagdanu prepoznaju priliku za drugeoblike slavljenja, počesto s ciljem različitih oblikapromidžbe i zarade. Ponegdje se dogodilo da suzaštitnicima mjesta (za potrebe nedefiniranoganačina slavljenja »dana grada« ili »dana općine«)postali sveci čije čašćenje nije prisutno u puku, patakvo slavljenje, nametnuto od društvene zajed-nice i bez valjane prosudbe smješteno u liturgij-sku formu i crkveni okvir, ostaje prazno smislom

i sadržajem kršćanskoga slavljenja. Čašćenje sve-taca istrgnuto iz prirodnoga okružja vjere usmje-rava misao o tome kultu na trag na kojemu Crkvanije nikada razmišljala o svojim svecima. Stoganerijetko prijeti opasnost da liturgijsko slavlje-nje nekoga sveca postane tek dijelom društvenemanifestacije ili predstavom kojoj će cilj biti nje-govanje folklora i običajā. Unatoč snažnim isku-šenjima socijalizacije vjere i kršćanske baštine,kršćanske zajednice imaju odgovornost da slav-

ljenje svetačkih blagdana bude prije svega mjestoiskustva Kristova otajstva te u svim svojim pojav-nostima prodahnuto čuvanjem uspomene na ži- vot sveca zaštitnika.

Uz svece naslovnike crkava i zaštitnike pojedi-nih mjesta počesto se veže čašćenje njihovih reli-kvija ili pak slika koje nose njihov lik. Nakon sto-ljećā mnogih krivih interpretiranja svetačkihrelikvija za život Crkve te brojnih iskrivljivanjasmisla svetačkoga kulta, današnje su odredbe, gle-

de čašćenja relikvija, znatno postrožene. Na prvome mjestu insistira se na vjerodostojnosti re-likvija: ondje gdje je vjerodostojnost dvojbena,

relikvije treba s dužnom razboritošću povući iz ča-šćenja vjernika. Važna je i odredba da se kod slav-lja posvete oltara relikvije nekoga sveca (koji nemora biti mučenik) mogu staviti pod oltar, ali ni-pošto u oltarnu ploču (mensa). Položene pod ol-tar, relikvije (»moći«) upućuju na istinu da žrtvasvetaca, Kristovih udova, ima svoje izvorište i zna-čenje u Kristovoj žrtvi te da slavljenje svetaca uvi-

jek vodi k proslavi Krista i njegova djela otkuplje-nja (usp. Red posvete crkve i oltara, 5).Sličnom teološkom prosudbom valja pristupi-

ti i čašćenju slika koje nose lik sveca zaštitnika. Važ-no je, naime, naglasitirelativnost kršćanskoga što-vanja slika objašnjavajući da slika nemamoć, negoda služi samo kao posredništvo u povezivanju s Li-kom koji predstavlja i s Božjim milosnim djelova-njem koje se događa po vjernikovoj molitvi i zagovoru svetih. Stoga se jasno određuje da se na oltar

na kojemu se slavi euharistija ne stavljaju ni kipovi ni slike svetaca ( Red posvete crkve i oltara, 10).To osobito vrijedni za nove crkve. Mjesto koje će

Crkva u liturgiji slavi nebesku proslavljenost svojih

svjedoka vjere.(P. Pirc, crkva bl. Alojzija Stepinca, Budaševo)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrel 11

Č A Š Ć E N

J E v e t a c a

unutar crkvenoga zdanja biti namijenjeno pučkojpobožnosti (svetačkoj ili marijanskoj) ima biti pri-kladno uređeno da pogoduje osobnoj molitvi, raz-

matranju, izvršavanju osobnih zavjeta (pri čemumogućnost dodira kipa ne bi smjela biti olako zane-marena), ali se to mjesto ne smije urediti kao oltar.U crkvi, naime, postoji samo jedan oltar jer jedan jeKrist i jedna je Kristova žrtva. Nadalje, kad je riječo starijim crkvama u kojima su, u duhu vremena ukojem su građene, svetačke slike ili kipovi smješte-ni na oltar (pobočni ili na nekoć »glavni« oltar), tase mjesta ne smiju urešavati kao što to dolikuje ol-taru, tj. oltarnim stolnjacima i slično. I sama posve-

ta crkava vođena je istom logikom. Crkvu se posve-ćuje samo Bogu, neovisno o tome što će ona nositinaslov sveca koji će u njoj na poseban način biti ča-šćen častiti. Sve spomenute liturgijske odredbe po-kazuju kako je potrebna jasna značenjska distinkci- ja između čašćenja svetaca i liturgijskoga kulta koji je usmjeren prema Bogu i njegovu djelu spasenja, arazlikovanje ima biti uočljivo na razini sadržaja, ra-zumijevanja, kultnoga izražavanja te na razini vid-ljivih znakova koje prate kultne čine.

Liturgijska godina i čašćenje svetihRasporedba svetačkih slavlja unutar liturgijskegodine i liturgijska logika njihova stupnjevanjanude put za ispravno shvaćanje i njegovanje čaš-ćenja svetaca. Prva naznaka te rasporedbe dajenam uočiti da sveci, unatoč razmjerno velikome broju danā na koji se slave u tijeku jedne godine,ne predstavljaju zasebni vremenski ciklus ili cjeli-nu unutar godišnjega ritma slavljā. Saborska Kon-

stitucija o liturgiji kazuje da je Crkva »u tijek godi-ne unijela (inseruit ) spomene mučenikā i drugihsvetaca« ( SC 104). Pozorno iščitavanje ključnogaglagola u toj rečenici(inserire, s naglaskom na ko-rijenserere) otkriva nam da sveci nisu samo »une-seni« u godišnji ritam slavlja koja proslavljaju Kri-stovo otajstvo nego da suucijepljeni u taj ritam,isprepleteni s njime. Slavlja Božjeg otajstva spase-nja jesu »potka« koja daje temelj i uporište slavlje-nju spomena na Božje ugodnike, svece.

To teološko načelo rasporedbe pruža prednostGospodnjim slavljima, pa i liturgijskim vremeni-ma ili vremenskim ciklusima kojima se proslavlja

Kristovo otkupiteljsko djelo, pred spomen-slavlji-ma svetaca. Pojedini vremenski ciklusi unutar li-turgijske godine (drugi dio došašća, vrijeme koriz-

me) gotovo su u potpunosti oslobođeni svetačkihslavlja kako bi zajednica vjernika u tim »svetim vremenima« mogla na intenzivniji način živjeti iproslavljati Božje spasenjsko djelo. To je razlog da

su kod poslijesaborske obnove neki spomeni sve-taca, koji su po dotadašnjemu datumu slavljenjapadali u drugi dio došašća (sv. Toma Akvinski) iliu vrijeme korizme (sv. Matija Apostol, sv. Grgur Veliki, sv. Benedikt), premješteni na neki prikla-dan dan u vremenu »kroz godinu«.

Valjani teološki razlozi, koji su Crkvu vodili uobnovi liturgijska kalendara, nisu još posvuda za-živjeli u praksi Crkve, pa se još uvijek susreću zajednice u kojima se pojedine svetačke blagdane

(osobito zaštitnike mjestā i naslovnike crkava) na-stavlja slaviti prema starome kalendaru, opravda- vajući to »tradicijom« ili »običajem koji treba ču- vati«, ili se pak pojavljuje udvostručavanje slavlja(što se pokušava ‘opravdati’ razlikovanjem dvijurazina slavljenja, liturgijske i pučke). Takve poja- ve i izrazi samovolje »ne samo da teško narušava- ju sklad između liturgije i pučke pobožnosti, negoi, otvarajući prostor udvostručavanju, stvaraju ve-ću zabunu i nesnalaženje vjernika« ( Direktorij i li-

turgiji i pučkoj pobožnosti, 230).Prednost proslavljanja Božjih djela spasenjapred čašćenjem svetaca zrcali se na jasan način uprimjeru svetkovine svetoga Josipa, čiji nadnevak(19. ožujka) često pada u vrijeme Velikoga tjednaili u dane Vazmene osmine, pa se njegovo slavlje-nje prenosi na prvi slobodni dan nakon tih »gos-podnjih dana«. Opiranje pojedinih pastoralnihdjelatnika takvome ritmu liturgijske godine i lo-gičnoj nestalnosti svetačkih slavlja ne može se ni-

pošto opravdati isticanjem želje da se vjernike nedovodi u zabunu glede datuma slavljenja. Tragomtakve želje moglo bi se jednako, i s puno više ra-

Slavljenje svetaca zaštitnika, kad jeistrgnuto iz konteksta vjere i crkvenosti,

gubi snagu životnosti te prestaje bitiočitovanjem Božje svetosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

NAŠA tema

Č A Š Ć E N J E

zložnosti, inzistirati na datumskome ustaljivanjusvetkovina Gospodinova uskrsnuća, Uzašašća, Ti- jelova… Riječ je, očevidno, o nerazumijevanju du-ha obnovljene liturgije te o opiranju nakani Crkveda liturgija bude prije svega slavljenje Božjega dje-la spasenja, a ne tek okvir za njegovanje pučke po- božnosti i naravne religioznosti.

Načelo precedencije valja poštovati i kad je riječo slavljenju Nedjelje, Dana Gospodnjeg, koji je naj-

stariji kršćanski blagdan. Tijek liturgijske godine ri-tmiziran je prije svega nedjeljama koje u vremenudošašća, korizme i vazmenoga vremena ne ustupaju mjesto nikakvim drugim slavljima, a u vremenukroz godinu mogu dati mjesto samo Gospodnjim blagdanima (npr. Preobraženje, Uzvišenje svetogaKriža; Svetkovina posvete crkve) te onim svetkovi-nama(!) svetaca koje na nedjelju padnu po svomekalendarskome slijedu (Rođenje sv. Ivana Krstite-lja; Sv. Petar i Pavao; Uznesenje bl. Djevice Marije,

Svi Sveti). Prenošenje pojedinih svetkovina (osobitozaštitnika ili naslovnika) s dana u tjednu na nedje-lje nije moguće opravdati nikakvim ‘pastoralnim’razlozima jer je to premještanje zapravo pokazatelj

pastoralnoga neuspjeha koji slavlju sveca zaštitnikane uspijeva dati važnost i snagu koja bi jedan dan utjednu bila kadra pretvoriti u dan slavlja.

Pričest na Božjoj svetostiNakon ovih misli, koje naviru iz motrenja pastoral-ne prakse koja ne uspijeva uvijek djenuti u pravisuodnos čašćenje svetaca i liturgijsko štovanje, ko-risno je vratiti se slavlju euharistije gdje je zagovor-na molitva upućena svecima našla svoje začetke.

Svetost se živi oddara svetosti, iz udioništvana svetosti Onoga koji je Jedini Svet. Takvom po-imanju, izraslu iz vrjednovanja istočnoga grijeha,

koji je ranio ljudsku narav, i Kristova spasenjsko-ga djela koje je obnavilo ranjenu ljudsku narav,protivna su ‘moderna’ razmišljanja, idejno svedivapod nazivnik neopelagijanizma, koja svetost smje-štaju na put ljudskoga nastojanja kroz djela poko-re, molitve, askeze… Premda svako nastojanje koje teži k udioništvu u Božjoj svetosti iziskuje životdosljedan i dostojan toga dara, kršćanska misao osvetosti ne počiva na ljudskoj moći nego na pri-hvaćanju Božjega dara. Euharistija je Božje dari-

vanje, očitovanje Božje svetosti koja postaje priče-sna svetost . Sjedinjujući nas s Kristom, euharistijanam se nudi kao pričest u svetosti, udioništvo(communio) u Božjoj svetosti.

Naslanjajući ove misli na istraživanja kojima je Robert Taft razbistrio značenje drevnoga litur-gijskoga poklika Sancta sanctis ( Sveto svetima),upućivanoga vjernicima prije pristupa euharistij-skoj pričesti, možemo naći i druge potvrde za ra-zumijevanje euharistije kao vrela svetosti na koju

su krštenici pozvani. U spomenutome pokliku, koji je ujedno i poziv na pričest,sveti (hagioi ) su onikojima su sveti darovi (hagia, svetinje) namijenje-ni. U starozavjetnoj tradiciji (prema prijevodu Sep-tuaginte) tim su potonjim pojmom (hagia ) naziva-ni žrtveni prinosi koji su stavljani na žrtveniku kaoprinos Bogu. Kršćanska liturgija je spomen Božjeotkupiteljske žrtve u kojoj je Krist sama sebe priniona žrtvenik križa za spasenje čovjeka. Krist sam po-stajehagia, žrtveni prinos za oproštenje i otkuplje-

nje grijeha. Stoga su u kršćanskoj liturgiji, koja jespomenčin Kristova prinosa,svetinje (hagia) Bož- ja ponuda čovjeku. Po pričesti pričesnik postaje di-onikom darovanoga prinosa, otkupljenja. Potreb-

Život svetaca nadahnjuje život kršćana.(Sv. Frano Asiški, V. Blažanović, 2004.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

živo vrel 11

Č A Š Ć E N

J E v e t a c a

LITURGIJSKIalendar

16 N TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GOD 17 PSv. Elizabeta Ugarska, redovnica, spomendan Otk 1,1-4; 2,1-5a; Ps 1,1-4.6; Lk 18,35-43 18 U Svagdan;ili: Posveta bazlikâ svetih apostola Petra i Pavla:Otk 3,1-6.14-22; Ps 15; Lk 19,1-10 19 S Svagdan: Otk 4,1-11; Ps 150,1-6; Lk 19,11-28 20 Č Svagdan: Otk 5,1-10; Ps 149,1-6a.9b; Lk 19,41 21 PPrikazanje Blažene Djevice Marije, spomendan Zah 2,14-17; Otpj. pj.: Lk 1,46-55; Mt 12,46-50 22 SSv. Cecilija, djevica i mučenica, spomendan Otk 11,4-12; Ps 144,1-2.9-10; Lk 20,27-40 23 N ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA, Ez 34,11-12.15-17; Ps 23,1-6; 1Kor 15,20-26.28; Mt 25,31-46 24 PSv. Andrija Dung-Lac i dr.,mučenici, spomendan Otk 14,1-3.4b-5; Ps 24,1-6; Lk 21,1-4 25 U Svagdan;ili: Sv. Katarina Aleksandrijska Otk 14,14-19; Ps 96,10-13; Lk 21,5-11 26 S Svagdan: Otk 15,1-4; Ps 98,1-3b.7-9; Lk 21,12- 27 Č Svagdan: Otk 18,1-2.21-23; 19,1-3.9a;

Ps 100,1b-5; Lk 21,20-28. 28 P Svagdan: Otk 20,1-4.11 – 21,2; Ps 84; Lk 21,29 29 S Svagdan: Otk 22,1-7; Ps 95,1-7; Lk 21,34-36

STUDENI

2 N Spomen svih vjernika pokojnika, spomendan 3 P Svagdan;ili: Sv. Martin iz Porresa Fil 2,1-4; Ps 131,1-3; Lk 14,12-14 4 USv. Karlo Boromejski, spomendan Fil 2,5-11; Ps 22,26b-28.30-32; Lk 14,15-24 5 S Svagdan: Fil 2,12-18; Ps 27; Lk 14,25-33 6 Č Svagdan: Fil 3,3-8a; Ps 105,2-7; Lk 15,1-10 7 P Svagdan: Fil 3,17 – 4,1; Ps 122,1-5; Lk 16,1-8 8 SBl. Gracija Kotorski, redovnik, spomendan Fil 4,10-19; Ps 112,1-2.5-6.8a.9; Lk 16,9-15 9 N POSVETA LATERANSKE BAZILIKE, blagdan 10 PSv. Leon Veliki, papa i crkv. naučitelj, spomendan Tit 1,1-9; Ps 24,1-4ab.5-6; Lk 17,1-6 11 USv. Martin Tourski, biskup, spomendan Tit 2,1-8.11-14; Ps 37,3-4.18.23.27.29; Lk 17,7-10 12 SSv. Jozafat, biskup i mučenik, spomendan Tit 3,1-7; Ps 23,1-6; Lk 17,11-19 13 Č Svagdan: Flm 7-20; Ps 146,6c-10; Lk 17,20-25 14 P SV. NIKOLA TAVELIĆ, prezbiter i mučenik,blagdan

Mudr 3,1-9 (ili: Rim 8,31b-39); Ps 124; Lk 9,23-26 15 S Svagdan;ili: Sv. Albert Veliki 3Iv 5-8; Ps 112,1-6; Lk 18,1-8

no je i pojašnjenje da grčki pojamhagia ne ističe uprvi plan moralni vidik svetosti, nego vlastitost koja pripada Bogu, svetost koja definira Boga. Euha-

ristija je udioništvo u Bogu, u svetosti koja dolaziod Boga i koja nas čuva u zajedništvu s njim.Ovih nekoliko slika, posuđenih iz davnoga

iskustva Crkve, prisjećaju nas Isusove rečenice koja je u liturgiji našla posebno značenje i interpre-taciju. U Govoru na gori Isus opominje učenike imnoštvo koje ga je slijedilo da čuvaju riječi njegova nauka i pritom rabi rečenicu koja parafraziražidovsko strahopoštovanje pred žrtvenim darom:»Ne dajte svetinje psima. Niti svoga biserja bacaj-

te pred svinje…« ( Mt 7,6). Strogost tih riječi lak-še je razumjeti ima li se u vidu ideja da »svetinja«(hagion) iz prvoga dijela rečenice aludira na darkoji je donesen na žrtvenik (tj. meso životinje), pa

bi bilo svetogrdno taj dar, namijenjen Gospodinu,dati psima. Dar jehagion, svet, jer pripada Gospo-dinu. Drugi dio rečenice preriče istu poruku dru-

gom slikom u kojoj je znakovit terminbiser(grč.margarites). Ranokršćanski spisi (npr. Didahé)primjenjuju spomenutu Isusovu rečenicu u poti-canju kršćana na dostojno vršenje euharistijskogaspomenčina te pojmommargeritai(biserje) na-zivaju euharistijske prilike kruha i vina. Stoga jeeuharistijabiserje koje pripada samo onim kršte-nicima koji su po djelovanju Duha Posvetitelja do-stojni tako uzvišenoga dara (hagion) i koji po pri-česti na tome daru postajuhagioi, sveti, pričesnici

na Božjoj svetosti. Euharistija je pričest na Božjojsvetosti. Stoga nas euharistija uči da je svetost dar,ne ljudsko postignuće. Prihvaćanje dara sili nas naživot koji će biti dostojan primljenoga dara.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Job 19,1.23-27a Ja znadem: moj Izbavitelj živi.

Čitanje Knjige o JobuJob progovorii reče:O kad bi se riječi moje zapisalei kad bi se u mjed tvrdu urezale;kad bi se željeznim dlijetom i olovomu spomen vječan u stijenu uklesale!Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živii posljednji će on nad zemljom ustati.A kad se probudim, k sebi će me dići:iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.Njega ja ću kao svojega gledati.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 27,1.4.5.7.8b.9a.13-14

Otpjev:Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnjau zemlji živih.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:koga da se bojim?Gospodin je štit života moga:pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,samo to ja tražim: da živimu Domu Gospodnjem

sve dane života svoga,da uživam milinu Gospodnjui Dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,milostiv mi budi, usliši me!Lice tvoje, Gospodine, ja tražim.Ne skrivaj lica svoga od mene.

Vjerujem da ću uživatidobra Gospodnja u zemlji živih.U Gospodina se uzdaj, ojunači se,

čvrsto nek’ bude srce tvoje:u Gospodina se uzdaj!

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 751 Vječni pokoj Pripjevni ps.: Gospodin mi je svjetlost

(gl. prilog ŽV 2/2007.) Prinosna: 745 Za Lazarom si plakao Pričesna: 733 Svjetlost vječna Završetak: 746 O Kriste, Kralju svemoćni

Spomen svih vjernika pokojnika 2. studenoga 2008.

Ulazna pjesma Usp. 4Ezr 2,34-35 Pokoj vječni, daruj im, Gospodine,i svjetlost vječna svijetlila njima..

Zborna molitvaBože, slavo vjernika i živote pravednika.Otkupio si nas smrću i uskrsnućem svogaSina. Budi milostiv našoj pokojnoj braćii sestrama. Oni su vjerovali u otajstvouskrsnuća, udijeli im radost vječnoga blaženstva. Po Gospodinu.

Darovna molitvaSvemogući milosrdni Bože, ovom žrtvomizbriši grijehe našoj pokojnoj braći i sestramau krvi Kristovoj. Umio si ih vodom krštenja:očisti ih do kraja u samilosnoj ljubavi.Po Kristu.

Pričesna pjesma Usp. 4Ezr 2,24.35 Svjetlost vječna svijetlila njima, Gospodine,po dobroti tvojoj – u zajednici sa svimasvetima. Pokoj vječni daruj im, Gospodine, podobroti tvojoj – u zajednici sa svima svetima.

Popričesna molitvaGospodine, tvoj je Sin za nas umro na križui slavno uskrsnuo. Po ovoj pričesti molimote za našu pokojnu braću i sestre: očisti ihovim vazmenim otajstvom da uniđu u slavu budućeg uskrsnuća. Po Kristu.

Čitanja po izboru iz Reda sprovoda

D U Š N I d a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

11

Molitva vjernikaBraćo i sestre, s pouzdanjem se utecimo Ocunebeskome i molimo ga da naš zemaljski hodprivede radosnom zajedništvu u svome domu.1. Svojoj Crkvi, Gospodine, pomozi da

u svojem djelovanju izvršava volju tvogaOca te se ne izgubi nijedan od onihkoje ti je povjerio, molimo te.

2. Našu braću i sestre koji se bliže dovršetkuzemaljskoga hoda osnaži radosnimpouzdanjem u tvoju vječnu ljubav,molimo te.

3. Onima koji tuguju za svojim pokojnimaojačaj vjeru da je smrt prijelazak u noviživot s Kristom Uskrsnulim, molimo te.

4. Nama, koji smo danas u molitvi združenis našim pokojnima, podari milost radosnogsvjedočenja vjere u uskrsnuće, molimo te.

5. Braću i sestre koji u vjeri preminušeuvedi u radost svoga nebeskog kraljevstva,molimo te.

Primi, svemogući Bože, naše prošnje.Iskaži svoju dobrotu i milosrđe našoj preminuloj

braći i sestrama, a nas ispuni nadom u život kojinam je u vječnosti pripravio tvoj Sin, Isus Krist.Koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova.


Opravdani krvlju njegovom,spasit ćemo se po njem od srdžbe.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Nada ne postiđuje. Ta ljubav je Božjarazlivena u srcima našim po Duhu Svetom kojinam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoć-ni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnikeumro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro;možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako:

dok još bijasmo grješnici, Krist za nas umrije.Koliko li ćemo se više sada, pošto smo oprav-dani krvlju njegovom, spasiti po njem odsrdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo posmrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji,mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životomnjegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogupo Gospodinu našemu Isusu Kristupo kojem zadobismo pomirenje.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 6,39Ovo je volja onog koji me posla:da nikoga od onih koje mi dao ne izgubim,nego da ih uskrisim u posljednji dan.


Tko vjeruje u Sina ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji danČitanje svetog evanđelja po IvanuU ono vrijeme:Reče Isus mnoštvu: »Svi koje mi daje Otacdoći će k meni, i onoga tko dođe k menineću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršimsvoju volju, nego volju onoga koji me posla.A ovo je volja onoga koji me posla:da nikoga od onih koje mi je daone izgubim, nego da ih uskrisim u posljednjidan. Da, to je volja Oca mojega da tko godvidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječnii ja da ga uskrisim u posljednji dan.«Riječ Gospodnja.

D U Š NI

a n

Tko vjeruje u Sina, dionik je njegove vječnosti.(Proslava svetih u Kristovu otajstvu, Aleksandar A. Zvjagin)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

D U Š N I d a

V jerojatno jedan od najljepših opisa tugezbog smrti voljene osobe možemo prona-ći u komentarima Pjesme nad pjesmama

svetoga Bernarda iz Clairvauxa. Bernard piše ka-ko se za vrijeme sprovoda svoga rođenog brata iredovnika Gerarda uspio sudržati od plakanja tekako je bio miran i staložen. No, sada želi otvoritisvoju dušu i priznati svoje žalovanje i plač zbog vo-ljenoga Gerarda. Tako je prijateljstvo s Gerardomomogućilo Bernardu dubok duhovan život.

Opasnost neosjetljivosti»Dragi prijatelju«, priznaje sveti Bernard, »zahva-ljujući tebi imao sam trijezan duh i milostan mir,a govor mi bijaše učinkovitiji, molitva intenzivnija,čitanje snažnije i čuvstvo strastvenije.« »Sada, ti simi oduzet i s tim i sve ostalo. S tobom su iščezli moji ljupki trenutci i moje radosti… Dokle god budemživio, živjet ću u gorčini i tuzi, a moja je jedina utje-ha da bolno tugujem… Ne niječem ljudskost, ni da

sam čovjek. Ako nije dovoljno, ne niječem da samtjelesni čovjek. I ja sam takav… Priznajem da ni-

sam neosjetljiv za bol: bojim se svoje smrti i smrtiljubljenih mi osoba.« Tko bi samo očekivao od tako velikoga sveca, teologa i duhovnika, da mu je u ži- votu sada jedina utjeha »bolno tugovanje«, da »se boji vlastite smrti i smrti svojih ljubljenih osoba«.

Naveli smo ove riječi sv. Bernarda da nazna-čimo kako je Dušni dan spomen na pokojne osobe, spomen u kojemu priznajemo tugu, bol, patnjuzbog smrti voljenih osoba. Slaveći dan svih pokoj-nika Crkva nam ne dopušta amneziju, zaborav na-

ših preminulih. Ali još više, želi nas osloboditi od velike opasnosti našega vremena, odneosjetljivo-sti za bol i tugu, od neosjetljivosti kojom niječemosvoju ljudskost, odnosno kojom samo potvrđuje-mo kako nikad nismo ni ljubili. Jer, ljubav ne mo-že biti neosjetljiva na odsutnost i smrt ljubljeneosobe. Ljubav nosi i stvara bol, s njom nastaje ta-kođer i »jedan svijet od tužaljke« (Rilke) ili, kakoopet piše Bernard: »Jako patim, jer jako ljubim.«Osim toga, kršćansko tugovanje ne niječe patnju,

ne pravi od smrti (sprovoda) svojih ljubljenih osoba »show« ispraznoga veselja i očajne radosti.

Dušni dan i nježno tugovanje

V . K

a n

d i n s k

i , 1 9 1 1

.

Svjetlo vjere zbližuje one koje smrt rastavlja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

11

ODJECIRi eči Živjeti darovano dostojanstvo uz: Rim 5,5-11

Odlomak iz Poslanice Rimljanima povezuje ljubav, Duha Svetoga i krš-ćansku nadu. Darom Duha Svetoga kršćani primaju Božju ljubav koja

je očitovana u Kristovoj smrti »za nas« (Rim 5,6). Veličina je te ljubavi utome što ne traži uzvraćanje, jer Krist je umro za »grješnike«, za »bezbož-nike«, za one koji su »nemoćni« (5,6-8), nemoćni osloboditi se grijeha,budući da još nemaju snage Kristove i snage njegova Duha. Logičkimslijedom, ako je Krist umro već za grješnike i tako pokazao ljubav, kolikose više vjernik smije nadati Kristovoj ljubavi! Vjernik je, naime, već oprav-dan krvlju Kristovom, već je Kristov, s Bogom pomiren, pa može očekiva-ti i spasenje »životom njegovim« (5,9-10). To je život Kristova uskrsnućakojeg su dionici i svi oni koji u Krista vjeruju, koji su u njega kršteni. Oda-tle i sigurnost nade svakoga vjernika da se može »dičiti« tim svojim poKristu zadobivenim dostojanstvom. Već sada, na ovom svijetu, kršćaninživi Kristovim životom koji mu je jamstvo života vječnoga.

Darko Tepert

D U Š NI

a n

Kršćanska osjetljivost No, Bernardovo tugovanje ne vodi u drugu kraj-nost, u očaj zbog gubitka voljene osobe. Nerijetko

se mogu susresti mnogi nekršćani, ali i sami kršća-ni, kod kojih je život stao sa smrću voljene osobe.Izgubili su svaku želju za životom. Ne znaju više zaradost niti za žive, zaboravljaju na odnose s osobama te svoj posao i ostatak života samo »odra-đuju«, bez ikakvih emocija. Zapravo, i takve osobe, poput onih ravnodušno zaboravnih koje smo već spomenuli, zapadaju uneosjetljivost : ovi zbogprevelike patnje kojoj ne vide smisao, a oni zbogpremalo patnje koja zna samo za ravnodušnost.

Bernardovo žalovanje, ali i svako istinsko kršćan-sko žalovanje, jest uvijek ono koje se događa predBogom, koji je »Bog živih, a ne mrtvih«.

Bernard piše: »Gerarda si nam dao, Gerarda sinam uzeo: ako tugujemo zbog toga što si ga uzeo,ne zaboravljamo da si nam ga ti i dao. Stoga ti za-hvaljujemo da smo zaslužili imati ga. Ne želimo biti bez njega dokle god smo bez njega.« Mogli bi-smo reći da Božja ljubav čovjeku ne dopušta očaj-nu i neosjetljivu patnju, jer sama čovjekova ljubav

ne može zajamčiti ljubljenoj osobi život, tj. njihovponovni susret. Jedino Bog Isusa Krista, Bog, koji je sama ljubav, omogućuje nadu u ponovni susret

s ljubljenom osobom. Stoga kršćani na Dušni daniskreno tuguju, alinježno tuguju. Nježno, jer njež-nost pretpostavlja dodir drugoga, dirnutost pre-

minulom osobom, dodir Boga koji nas ljubi i tješi.Konkretno se u crkvenoj tradiciji to nježno kršćan-sko tugovanje ostvarivalo i pokazivalo slavljenjemeuharistije, molitvama za pokojne i milostinjom.U euharistiji i molitvama za pokojne vjernici sebe isvoje pokojne prikazuju Bogu nade i ljubavi u Isu-su Kristu tako da već sada nastaje zajedništvo me-đu živima i mrtvima u Isusu Kristu. Milostinjompak vjernici potvrđuju da njihovo srce nije otvrd-nulo, da nije postaloneosjetljivo,nego da je srce

koje ljubi i suosjeća s patnjom drugoga. Zanimlji- vo je da je sveti Bernard napisao čuvenu rečenicuo Bogu koji ne pati, nego supati (»impassibilis estDeus, sed non incompassibilis«) upravo u kontek-stu svoga žalovanja za bratom Gerardom.

Onaj koji tako tuguje, iskreno i nježno, za svojim pokojnima, čitavim svojim bićem može bi-ti ohrabrenje drugima, kako to lijepo opisuje Job:»Osmijeh moj bijaše njimaohrabrenje ; pazili su navedrinu moga lica.« ( Job 29,24) Tiho i nježno tu-

gujući podarimo osmijeh svojim preminulima i ži- vim ljubljenim, ali i svim drugim osobama koje bu-demo susretali na svojemu životnom putu.

Ivica Raguž

Istinska radost nije onakoja je plod uspjeha ilidobrih djela. Istinska jeradost ona koja je temelji usmjerenje življenja.Sreća nije plaća za vrlinu,nego je vrlina u sebi.Zato se sreću ne ‘postiže’,nego jednostavno živi. (N.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Ez 47,1-2.8-9.12Vidjeh vodu gdje izvire iz Hrama. I svi do kojihdoprije ta voda bijahu spašeni.Čitanje Knjige proroka EzekielaU one dane: Odvede me anđeo natragk vratima Doma Gospodnjega. I gle: vodaizvirala ispod praga Doma, prema istoku – jerpročelje Doma bijaše prema istoku – i vodaotjecaše ispod desne strane Doma, južnood žrtvenika. Zatim me izvede na sjevernavrata i provede me uokolo vanjskim putemk vanjskim vratima koja gledaju na istok.I gle, voda izvirala s desne strane.I reče mi: »Ova voda teče u istočni kraj, spuštase u Arabu i teče u more; a kad se u moreizlije, vode mu ozdrave. I kuda god potokprotječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlomnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sveozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok.Duž potoka na obje strane rast će svakovrsnevoćke: lišće im neće otpadati i s njih neće ne-stajati ploda; svakog će mjeseca roditi novimplodom jer im voda dotječe iz Svetišta.Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 46,2-3.5-6.8-9Otpjev: Rijeka i rukavci njezini

vesele Grad Božji, presveti Šator Višnjega.

Bog nam je zaklon i utvrda,pomoćnik spreman u nevolji.Stoga ne bojmo se kad se ljulja zemlja,kad se bregovi ruše u srce mora.

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,presveti šator Višnjega.Bog je sred njega, poljuljat se neće,od rane zore Bog mu pomaže.

S nama je Gospodin nad Vojskama,naša je utvrda Bog Jakovljev!Dođite, gledajte djela Gospodnja,strahote koje on na zemlji učini.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 81 Bog je u svom svetom

hramu Pripjevni ps.: 223 S nama je Gospod Prinosna: 226 Od sva se četiri vjetra

(2. i 3. kitica) Pričesna: 200 O kruše živi Završetak: 845 Krist Kralj vlada

Obljetnica posvete Lateranske bazilike 9. studenoga 2008.

Ulazna pjesmaOtk 21,2

Sveti grad, novi Jeruzalem vidjeh:silazi s neba od Boga, opremljen kaozaručnica, nakićena za svoga muža.

Zborna molitva Bože, ti izabireš ljude, živo kamenje,da sebi podigneš vječno prebivalište.Umnoži u Crkvi Duha milostida se tvoji vjernici stalno ugrađuju u nebeskiJeruzalem. Po Gospodinu.

Darovna molitvaPrimi, Gospodine, ovaj prinos.Daj da svi koji ti se u ovom domu moledobiju snagu od otajstvai ispunjenje svojih želja. Po Kristu.

Pričesna pjesma1Pt 2,5

Kao živo kamenje ugrađujte seu duhovni dom, za sveto svećenstvo.

Popričesna molitvaBože, ovaj vremeniti dom tvoje Crkveznak je višnjeg Jeruzalema. Daj da i misudjelovanjem u ovom otajstvu postanemohramom tvoga Duha te jednom uđemou boravište tvoje slave. Po Kristu.

P O S V E T

A L a

t e r a n s

k e

b a z

i l i k e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

11

Molitva vjernikaBraćo i sestre, nebeski Otac izabrao nas je zaživo kamenje u izgradnji svoga hrama, Crkve.Molimo ga da budemo zauzeti sudioniciu ostvarenju poslanja koje nam je povjerio.1. Za Crkvu, sliku novoga Hrama:

da bude dostojna i revna donositeljicažive vode svim ljudima, molimo te.

2. Za pastire Crkve: da budu ustrajnigraditelji tvoga Kraljevstva i mudripredvoditelji tvojih vjernika na putuspasenja, molimo te.

3. Za kršćane, živo kamenje tvoga Hrama:da u revnosti oko njegove izgradnje nikadne zaborave da je Krist temeljni kamensvemu našem postojanju, molimo te.

4. Za ovdje okupljenu zajednicu: da u ovomedomu iskusi tvoju blizinu i snagu zakršćansko poslanje u svijetu, molimo te.

5. Za braću i sestre koji prispješe kraju svogazemaljskog hoda: uvedi ih u boravištesvoje slave, molimo te.

Primi, svemogući Bože, naše prošnje i podarinam evanđeosku odgovornost u izgrađivanjuvremenitoga boravišta te na kraju zemaljskoga

hoda prispijemo u tvoje vječno prebivalište,nebeski Jeruzalem. Po Kristu Gospodinunašemu.

Drugo čitanje1Kor 3,9c-11.16-17

Hram ste Božji.Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Božja ste građevina. Po milostiBožjoj koja mi je dana ja kao mudri graditeljpostavih temelj, a drugi naziđuje; ali svakineka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne možepostaviti drugoga temelja osim onoga koji jepostavljen, a taj je Isus Krist. Ne znate li? Hramste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tkoupropašćuje hram Božji, upropastit će njegaBog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Ez 37,27

Moj će Šator biti zauvijek među njima,govori Gospodin, i ja ću biti Bog njihov,a oni narod moj!


Govorio je o hramu svoga tijela.Čitanje svetog evanđelja po IvanuBlizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđeu Jeruzalem. U Hramu nađe prodavačevolova, ovaca i golubova i mjenjače gdjesjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjeraiz Hrama zajedno s ovcama i volovima.Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,a prodavačima golubova reče: »Nosite toodavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću

trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenicida je pisano:Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Kojenam znamenje možeš pokazati da to smiješčiniti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovajhram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekošemu nato Židovi: »Četrdeset i šest godinagradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri danapodići?« No on je govorio o hramu svogatijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetišese njegovi učenici da je to htio reći tepovjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.Riječ Gospodnja.

P O S V E T

A L a t e r a n

s k

e b a z i l i k

e

Izjeda me revnost za Dom Božji.(Jacopo Bassano, oko 1570.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

V anjski okvir današnjega blagdana – Po-sveta Lateranske bazilike –snažno jeobojen povijesnim okolnostima. Car Kon-

stantin Veliki dao je u Rimu, na području bivših vojarna, sagraditi baziliku koja je posvećena Pre-svetomu Spasitelju i pokraj nje krstionicu. To jeprva crkva uopće koja je bila posvećena. Ujedno je i palaču plemićke obitelji Lateranus dao na ko-rištenje rimskomu biskupu za njegovo sjedište.

Od tada je više od deset stoljeća sjedište poglava-ra Crkve bilo u Lateranu, a tek se u 15. st. preselilou Vatikan. U srednjemu je vijeku ta palača dobi-la svoj impozantan izgled, a od 10. stoljeća bazili-ka nosi i dodatno ime sv. Ivana Krstitelja, te je po-znata kao “Bazilika svetoga Ivana Lateranskoga”.U toj je bazilici održano pet općih crkvenih sabo-ra, na kojima su donesene neke još i danas važećeodredbe, kao što je ona o potrebi godišnjega slav-lja pomirenja vjernika.

Kada je dakle papa Silvestar I. na današnjidan godine 324. posvetio Lateransku baziliku, bio je to jasan i vidljiv znak zaokreta u povijesti Cr-kve ondašnjega svijeta. Od tada se uz nju – mož-da i pomalo neprimjereno, ako dublje razmislimoo važnosti Jeruzalema – vezalo ime koje i danasstoji na njezinu pročelju: Mater et caput omniumecclesiarum Urbis et orbis –“Majka i glava svihcrkava grada Rima i svijeta”. Zbog njezine teološ-ke vrijednosti i druge važnosti u povijesti kršćan-

stva, dan spomena njezine posvete slavimo kaoGospodnji blagdan koji je prigoda da razmišlja-mo o Crkvi, o sebi; da pokušamo prepoznati štonas to povezuje s iskustvima kršćana koji su živje-li na samim početcima Crkve. U čemu je progova-rala njihova vjera i što joj je bila istinska snaga?

Simbol povijesnoga i trajnoga obrataLateranska bazilika je simbol onoga što je nastalood jedne progonjene Crkve; što je nastalo od po-

svemašnje manjine u tadašnjemu društvu. Late-ranska bazilika je znak obrata u zapadnoj kulturi.Crkva i danas pokazuje svoju vrsnoću u čuvanju

Prva posveta crkvekao upućenost na živo kamenje

baštine i s ponosom upire prst u prošla vremena,nerijetko povezana i s društvenom moći. No, nje-zina je snaga negdje drugdje. To daje neobičnostovomu slavlju, ali i nutarnje razumijevanje, kadaovaj blagdan slavimo kao da je riječ o našoj mje-

snoj crkvi. Osim izvanjskoga sjaja, Crkva u svoje-mu krilu čuva oduševljenje koje mnogi ljudi i da-nas prepoznaju. Ljudi od Crkve, Kristova tijela,zajednice vjernika, i dalje očekuju vjerodostojneriječi koje neće biti po mjeri dnevne prolaznosti;očekuju djela u skladu s tim riječima.

Crkva nosi poruku koja leži na čvrstome teme-lju uz svu ljudsku nepostojanost i stvara odnos sBogom koji bez nje ne bi bio moguć. Ona se ne povodi i ne ostaje samo na sociološkim istraživanji-

ma i izrijecima. Ona naviješta onostranost, iako taporuka ima snažan odjek na život ovostranosti.No, crkveni je život protegnut od oduševlje-

nja do ravnodušnosti i rezignacije. Često je Crkva,mi kao kršćani, promatrana kao razočaranje; kaoprostor koji obeshrabruje, jer smo u njezine okvi-re unijeli nešto što otežava prepoznatljivost Poru-ke života koji nadilazi ovostrano; jer smo prionu-li uz trgovinu tamo gdje trgovine ne bi smjelo biti.Nije važno je li to u okviru hrama naše savjesti,

obitelji; trgovina u hramu društvenoga i politič-koga života ili u hramu odnosa ljubavi. Jer sve-ti Pavao opominje: “Ne znate li? Hram ste Božji

Posvećena crkva slika je življene svetosti Crkve.(Reljef na timpanonu zagrebačke katedrale)

P O S V E T

A L a

t e r a n s

k e

b a z

i l i k e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

11

ODJECI eBožji smo hram uz: 1Kor 3,9b-13.16-17

Pavao u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima opisuje članove Crkve kaoBožju građevinu (1Kor 3,9), a samoga sebe kao »mudrog graditelja« koji je postavio temelj (3,10). To govori u situaciji u kojoj je postojalo više stru- ja unutar same zajednice (1,10-16). Pavao je postavio temelj, a drugi nazi-đuju (3,10). Ipak, temelj je samo jedan – Isus Krist (3,11). Svaki navjestitelj,ali i svaki pojedini vjernik, svojim postupcima, svojim djelima, naziđujena tom temelju te ovo zdanje može biti dograđeno ‘materijalima’ razli-čite kvalitete (3,12). U svjetlu Dana Gospodnjega, odnosno konačnogasuda, vjernik mora paziti na kvalitetu svojih djela i postupaka (3,13). Nataj način svi zajedno, svojom vjerom i životom, postaju jedan Hram Božji, jer u njima prebiva Duh Božji (3,16). On potiče čovjeka na ispravan načinživota, u njemu moli i kliče Ocu, a od svih vjernika čini jedinstvenu Crkvu.

Čovjek koji se na te poticaje ogluši i ne živi u skladu s Božjom voljom,»upropašćuje hram Božji« i svojom grješnošću razara Crkvu (3,17).Darko Tepert

Ako se vjeru smješta samo uokvir osobnosti, bez odnosas drugima, prijeti joj opasnostda bude banalizirana.Samo odnosna vjera možebiti slavljena i samo ona

doživljava provjeru u življenjus drugima. Crkva je mjestorasta i slavljenja vjere. (A.)

i Duh Božji prebiva u vama.” Vjerujemo li uisti-nu da je svaki čovjek koji vjeruje u Krista njegovhram? U njemu živi Crkva, zajednica i Radosna

vijest. Zbog toga nisam obeshrabren; zbog toga vjerujem da naša Crkva živi, sve dok mi vjeruje-mo da dolazimo pred Boga sa svime što nas opte-rećuje i raduje.

Jedinstvo živoga kamenjaDobro je, štoviše neizostavno, da postoje prediv-ne građevine u kojima pronalazimo dah nepri-padnosti zemaljskomu; u kojima možemo ponov-no udahnuti i naći smiraj; u kojima nam se vraća

nutarnji odmak prema svakodnevnici. Ali zidovi naših crkava trebaju biti propusni, prema vani prema unutra. Bog želi biti prisutan među ljudi-ma i to po nama. Otvorenost naših crkvenih zidova moguća je samo onda ako su ti zidovi propusnii prema unutra.

Temelj crkve i njezin zaglavni kamen je Krist.Na to nas podsjećaju crkvene građevine u kojimačesto na znakovitim mjestima pronalazimo lik Ja-ganjca ili Kristov monogram, kao što je to slučaj

sa zaglavnim kamenom koji upućuje na Onogakoji lukove i cijelu zgradu drži zajedno. Krist dr-ži i smisao svega kršćanski velikoga. Misao sve-toga Lava Velikoga trajno nas upozorava: “Ako

netko pomogne svomu bližnjemu, bilo tjelesno iliduhovno, više je učinio od onoga koji bi od Köl-na do Rima na svakoj milji sagradio crkvu od či-

stoga zlata, kako bi se u njima pjevalo i čitalo doSudnjega dana. Jer Krist nije podnio muku radicrkvene građevine, nego radi čovjeka.” No, timenije rečeno da crkvena građevina ne govori o čo- vjeku. Itekako.

U ovome blagdanu vidljiva je zbilja jedne teiste nevidljive Crkve koja se okuplja, živi zajedniš-tvo žive vjere i otajstvo. Krist izgoni iz Hrama tr-govce, ali se ne ograničuje na upozorenje protiv bogoslužnih zloporaba; ne prokazuje samo lažne

sigurnosti, usidrene u formalizam, nepodudaransa životom. On naviješta novo bogoslužje, nov na-čin susreta s Bogom. Za Židove je Hram bio mje-sto susretanja s Bogom, a Isus govori o svome Ti- jelu kao konačnome Susretištu s Bogom, gdje jeomogućeno postajanje živim kamenjem, sa sigur-nošću življenja iste apostolske vjere koja je utka-na u liturgiju kroz stoljeća. Poveznica između Kri-stove žrtve, euharistije u kojoj prinosimo svoježivote kao duhovnu žrtvu dragu Bogu te okuplja-

nje u ‘kući Očevoj’ u ljubavi jednoga prostora, do-kida povijesne udaljenosti i raduje nas otajstve-nom blizinom.

Ivan ŠaškoP O

S V E T

A

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Izr 31,10-13.19-20.30-31Čitanje Knjige Mudrih izrekaTko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi onanego biserje. Muževljevo se srce uzda u njui blagom neće oskudijevati. Ona mu čini do-bro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pri-bavlja vunu i lan i vješto radi rukama mar-nim. Rukama se maša preslice i prstima drživreteno. Siromahu dlan svoj otvara, rukepruža nevoljnicima. Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjimzaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinihi neka je na vratima hvale djela njezina!Riječ Gospodnja.


Otpjev:Blago svima koji se boje Gospodina! Blago svakome koji se boji Gospodina,koji njegovim hodi stazama!Plod ruku svojih ti ćeš uživati,blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna lozau odajama tvoje kuće;sinovi tvoji ko mladice maslineoko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se boji Gospodina!Blagoslovio te Gospodin sa Siona,uživao sreću Jeruzalemasve dane života svojega!

Drugo čitanje 1Sol 5,1-6Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola SolunjanimaO vremenima i trenucima nije, braćo,potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znateda Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivacu noći. Dok još budu govorili:»Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna

propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Danmogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi


Ulazna: 257 Naš dobri Bože Pripjevni ps.: 388 Blago svima ili: gl. prilog. str. 38. Prinosna: 233 Punina kad dođe vremena Pričesna: 273 Ja sam s vama Završetak: I Svi kliknimo Kristu

Trideset i treća nedjelja kroz godinu 16. studenoga 2008.

Ulazna pjesma Jr 29.11-12.14

Gospodin govori: Ja znam svoje naume kojes vama namjeravam – naume mira a nenesreće: zazivat ćete me i ja ću vas uslišatii sabrat ću vas iz svih naroda.

Zborna molitvaGospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost; jer duboka je i trajna srećapostojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, daj da nam darovi, prinesenitvome imenu, udijele vjernost u tvojoj službii vječno zajedništvo s tobom u slavi,po Kristu, Gospodinu našemu.


Milina mi je biti u Božjoj blizini,imati sklonište svoje u Gospodinu.

Popričesna molitvaČastili smo se, Gospodine, svetim otajstvomšto smo ga prinijeli na spomen tvoga Sina,kako nam je on naredio.

Daj da po njemu rastemo u ljubavi,po Kristu, Gospodinu našemu.

T R I D E S E T I T R E Ć A

n e d

j e l j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

11

sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doistaod noći ni od tame. Onda i ne spavajmokao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.Riječ Gospodnja.


Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicimaovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put,dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomudade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti.

I otputova. Onaj koji je primio pet talenataodmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet.Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onajnaprotiv koji je primio jedan ode, otkopazemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugovremena dođe gospodar tih slugu i zatražiod njih račun. Pristupi mu onaj što je primiopet talenata i donese drugih pet govoreći:‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo,drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mugospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malo-me si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti!Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onajsa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mitalenta predao. Evo, druga sam dva talentastekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo do-bri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mno-gim ću te postaviti! Uđi u radost gospodarasvoga.’ A pristupi i onaj koji je primio jedan ta-lenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjeksi strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi

vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenattvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mureče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdjenisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčarai ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajteonomu koji ih ima deset. Doista, onomu kojiima još će se dati, neka ima u izobilju, a odonoga koji nema oduzet će se i ono što ima.A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu.Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, uputimo svoje prošnjeBogu Ocu, izvoru svakoga dobra i darivateljusvakoga dara:1. Za Crkvu u svijetu: da hrabro prenosi

tvoju poruku, uvijek svjesna tvoje djelatneprisutnosti, molimo te.

2. Za pastire Crkve: da s pouzdanjem u tvojupomoć predvode tvoj narod u izgradnjitvoga kraljevstva, molimo te.

3. Za sve kršćane: da predano služe tebii braći i sestrama te spremni dočekaju

tvoj dolazak, molimo te.4. Za ovu zajednicu vjernika: da svoje

djelovanje u svijetu uvijek upravlja premakonačnom susretu s tobom, molimo te.

5. Za braću i sestre koji završiše svojzemaljski hod: obraduj ih vječnimzajedništvom s tobom, molimo te.

Vječni Oče, u svojoj beskrajnoj ljubavi obdariosi nas mnogim darovima. Udijeli nam milostda ti spremno prinesemo plodove svoga radai zavrijedimo ući u vječno zajedništvo s tobom.Po Kristu, Gospodinu našemu.

T R I DE S E T I T R E Ć A

n e d j e l j a

Radosno primiti Božji dar i upregnuti život u njegov rast…(crkva Santa Maria in Insula, Cessapalombo, Italija, 9. st.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

T R I D E S E T I T R E Ć A

Jedan od čestih slogana koje danas ču- jemo je onaj o »društvu znanja«. Svise trsimo ostvariti takvo društvo jer,

ističe se, samo nam znanje može pomoćida izađemo iz bijede i ostvarimo bolji svijet.Znanje nam omogućuje osobni i društveninapredak. Čini nas sretnima i boljima. Zna-nje je rješenje za sve naše nevolje. I čini namse da je to jedna od rijetkih krilatica oko ko-

je će se većina složiti. Pa ipak razvoj našegaeuropskog društva pokazuje da sve i nije ta-ko jednostavno. Znanjem smo mnogo dobi-li. Neizmjerno. No, istovremeno se sve vi-še pokazuje kako znanje shvaćeno samo kaoprimijenjeno znanje, ono instrumentalno,racionalno znanje ostavlja mnoge praznimai nezadovoljnima. Mnogi koji puno znaju,osjećaju se tužnima. Nitko nema ništa pro-tiv znanja. Pa ipak današnje nam prvo čita-nje pokazuje da nam nedostaje nešto drugo.Nedostaje nammudrosti . Odvojili smo zna-nje od mudrosti. Ima ljudi koji puno znaju,ali nisu mudri. A ima ljudi koji nemaju »ve-

Mudrost životnog ulaganja

likih škola«, ali su mudri ljudi. Ljudi u kojese ima povjerenja, koji ulijevaju sigurnost.Sjetimo se samo naših djedova i baka za koje kao da nema mjesta u današnjem druš-tvu jer nisu produktivni i čini se da ne idu ukorak s vremenom. Ali je toliko mudrosti unjihovim riječima, pogledima i dodiru.

I u Svetom Pismu i u umjetnosti mudrost je utjelovljena u ženi. Ona je figura koja u se-

bi objedinjuje i dar mudrosti i plod koji mu-drost donosi. Knjiga Izreka nam tako svjedočio mudroj ženi čija se mudrost očituje u odgovornosti. Odgovornosti koja je ustrajna, vrijedna, darežljiva i sposobna bdjeti, iščekivati.

Odgovornost za darovanoKako ističu neki autori upravo je odgovor-nost ona koja povezuje prvo čitanje i evan-đelje. U odgovornosti se vidi i razlika iz-među dvojice slugu: dobroga i vjernoga telošega i lijenoga. U odgovornosti premadaru koji je primljen i u vjernosti premanjemu očituje se prava mudrost koju smo

Tjeskobna briga za zemaljskiživot zakopava darove života,predaje ih zemlji.Mudrost življenja pretvarazemlju u prostor rastaprimljenih darova za istinskuspoznaju Darivatelja.(Giacomo Marra, 1959.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

11

ODJECI eDan Gospodnji dolazi, u noći uz:1Sol 5,1-6

Cijeli odlomak1Sol 5,1-11 poziva nas na iščekivanje dolaska Gos-

podnjeg. Pavao upravo podsjeća na to usporedbom »da Dan Gos-podnji dolazi baškao kradljivac u noći «. Čini se da želi podsjetitizajednicu na Gospodinove riječi jer slično nalazimo uLk 21,34-36:»Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u ži-votnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao za-mka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u sva-ko doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti istati pred Sina Čovječjega.« I u jednom i u drugom tekstu pojavljujese očekivanje da konac dolazi kao sud iznenada i neizbježno, kad jesigurnost dosegla svoj vrhunac (usp. 1Sol 5,3). Luka upozorava dase ne povodimo za svijetom jer nas sustiže onaj Dan. Odatle proizla-zi poziv na stalnu budnost.

Mario Cifrak

»Agere sequitur esse.«Djelovanje slijedi bitak.Dobro djelovanje slijedi izživota koji izvire iz Dobrai nadahnjuje se dobrom.Naši su čini istinski dobriu mjeri u kojoj očitujunašu dobrotu. (N.)

T R I DE S E T I T R E Ć A

n e d j e l j a

pozvani otkriti i koja nam se daruje u za- jedništvu vjere. Mudrost je to koja nije su-protstavljena znanju, nego je prava svrha ismisao znanja. Samo znanje koje je odgovorno, koje je ustrajno, darežljivo, sposob-no za osluškivanje i iščekivanje, jest pravoznanje. Ono je ukorijenjeno u svijesti da jedarovano i da se treba ostati vjeran daru. Akoji je najveći dar? Primljeni život. Mi smodar. Evanđelje nas prispodobom o talenti-ma poziva da vidimo kako živimo darovaniživot. Ne prvenstveno na moralnom planu,nego na razini smisla i znakovitosti. Bognam daruje u skladu s našim sposobnosti-ma. Ne traži od nas da se uspoređujemo sdrugima nego da vidimo ono što nam je da-rovano i to živimo na najbolji mogući na-čin. Odvažno, znakovito, smisleno. Odgo- vorno i sa zalaganjem.

Istina je da je sluga koji je najmanje dobioiz straha sakrio novac. I nama se ponekad či-ni da je drugima dano više i da trebamo lju- bomorno čuvati za sebe ono što imamo. Stogane samo da postajemo zavidni drugima, negopostajemo nesposobni za bilo kakav životni

iskorak. Rizik o kojem govori današnje evan-đelje nije rizik ekonomskog ulaganja niti jedanašnji evanđeoski odlomak u ovom vreme-nu u kojem svi sa zabrinutošću promatrajušto se događa s ekonomijom poziv na beskraj-ni rizik s ciljem ostvarivanja što većeg profi-ta. Radi se o riziku koji je spreman prihvatitiizazov života s Bogom, sa sobom i bližnjima.U stalnoj potrazi za znanjem, za sigurnošćupa i u težnji da ne budemo naivno iskorište-ni često se bojimo mišljenja drugih, često se bojimo predati do kraja, radovati se i patiti, bojimo se tražiti smisao koji nadilazi svakod-nevno i prosječno, obično i beznačajno.

Bog želi da budemo odgovorni i vjerni, nelijeni, nesposobni prihvatiti izazov života. Onima povjerenja u nas. On nam daruje nas sa-me. Poziva nas da otkrijemo mudrost kojusamo on može dati i da ju dijelimo s drugima.Poziva nas da riskiramo u životu ne idući zaznanjem koji čini tužnima, nego za mudro-šću koja nas čini ispunjenima i sposobnimaza suradnju s Bogom u oblikovanju njegovo-ga Kraljevstva.

Željko Tanjić

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Ez 34,11-12.15-17

Čitanje Knjige proroka Ezekiela»Ovo govori Gospodin Bog: ’Evo me, sam ćupotražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što sepastir brine za ovce svoje kad se nađe uza sta-do raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce iskupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u danoblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i samću im dati počinka’ – govori Gospodin Bog.’Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu,povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjetinad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’A vama, ovce moje, ovako govori GospodinBog: ’Evo me da sudim između ovce i ovce,između ovnova i jaraca!’«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 23,1-3.5-6Otpjev:Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.Gospodin je pastir moj:ni u čem ja ne oskudijevam;na poljanama zelenimon mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodii krijepi dušu moju.Stazama pravim on me upravljaradi imena svojega.


Drugo čitanje 1Kor 15,20-26.28Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnućeod mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, takoće i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svomredu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, onjegovu Dolasku; potom – svršetak, kad preda

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 222 Gospodin kraljuje

(ili gl. prilog ŽV 11/2005.) Pripjevni ps.: 94 Gospod je pastir moj Prinosna: XVIII Blagoslovljen koji dolazi Pričesna: 241 Oče naš dobri Završetak: 180 Isuse Kralju

Krist – Kralj svega stvorenja 23. studenoga 2008.

Ulazna pjesma Otk 5,12; 1,6Dostojan je zaklani Jaganjacprimiti moć i bogatstvoi mudrost i snagu i čast:Njemu slava i vlast u vijeke vjekova.

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,svome ljubljenom Sinu dao si svu vlastna nebu i na zemlji i postavio ga glavaromcijelom svijetu. Molimo, oslobodi svastvorenja iz ropstva zla da tebi jedinome služei tebe bez kraja slave. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, prinosimo ti žrtvu kojom jerist ljude pomirio s tobom. Molimo te,nek tvoj Sin dade narodima dobra jedinstvai mira, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.


Stoluje Gospodin – Kralj dovijeka.Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

Popričesna molitvaGospodine, pozvao si nas da služimoKristu, Kralju svega svijeta. Okrijepi nas ovomhranom, koja daje besmrtnost, da budemodionici njegova kraljevanja i vječnog života,po Kristu, Gospodinu našemu.

K R I S T r a l j s v e g a s t v o r e n j a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

11

Molitva vjernikaKristu, izvoru života i Kralju svega stvorenja,uputimo svoje prošnje zajedno moleći:

Dođi kraljevstvo tvoje, Gospodine! 1. Za Crkvu u svijetu: da u svojem

zemaljskom hodu bude vjerna tvojojriječi te o tvome ponovnom dolasku budedostojna tvoga dara vječnosti, molimo te.

2. Za pastire Crkve: da predvodeći tvoj narodu izgradnji tvoga kraljevstva budu vjerninasljedovatelji tvoga Sina, jedinoga pravogpastira, molimo te.

3. Za vršitelje svjetovne vlasti: da svojuslužbu vrše uvijek na dobro svih ljudi,promičući pravednost i mir, molimo te.

4. Za nas ovdje sabrane: da svoje djelovanjeu svijetu umijemo oplemeniti ljubavljuprema tebi i braći koja su u potrebi,molimo te.

5. Za braću i sestre koji pred nama pođošeiz ovoga života: uvedi ih u svoje nebeskokraljevstvo, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, upravi naše korakeputem spasenja da na kraju zemaljskoga hoda

budemo primljeni u Kraljevstvo koje si namsvojom smrću i uskrsnućem pripravio.Ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svakovrhovništvo, svaku vlast i silu. Doista, on trebada kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje podnoge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obe-skrijepljena smrt. I kad mu sve bude podloženo,tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji jenjemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.Riječ Gospodnja.

Evanđelje Mt 25,31-46Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njego-vi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje.I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučujeovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zde-sna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primiteu baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas odpostanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijahi primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljehi pohodiste me; u tamnici bijah i dođostek meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti:’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i na-hranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada tevidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogr-nusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamni-ci i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti:’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomuod ove moje najmanje braće, meni učiniste!’Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene,prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i an-đelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadostemi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranacbijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me;bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada ćemu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te tovidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola,ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam,što god ne učiniste jednomu od ovih najma-njih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u mukuvječnu, a pravednici u život vječni.«Riječ Gospodnja.

K R I S T

r a l j s v e g a s t v or en j a

Istina o čovjekovu životu i dobrima ogleda se u Kristovu licu.(Aleksandar A. Zvjagin)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

K R I S T

K ao kršćani često nailazimo na nerazumijevanje svoje okoline. Čini se kao da živimo unekome drugom svijetu i vremenu. Rijet-

ki nam osporavaju da je naš nauk lijep, plemenit ismislen, ali često nam prigovaraju da ne odgova-ra vremenu. Slično je i s današnjom svetkovinomKrista Kralja. Izgleda jednako neaktualno. Osobi-to začuđuje što je novijega datuma. Uspostavlje-na je u vrijeme kad su padala kraljevstva i nestaja-le monarhije, a svijet težio demokraciji. Uveo ju je

godine 1925. papa Pio XI. u povodu 1600. obljet-nice Nicejskoga sabora koji je proglasio dogmu oKristovu božanstvu i čovještvu. Dalo bi se pomisli-ti kako je i ustanova ove svetkovine još jedna po-tvrda zaostajanja Crkve za vremenom.

Krist pobjednikSami naziv svetkovine Krista Kralja, u suzvučju sdanašnjim evanđeljem, može nas uplašiti i uda-ljiti od Krista, ukoliko ga doživimo kao strogoga

kralja i nemilosrdnoga gospodara koji će nas staviti na lijevu ili na desnu stranu. Većina nas osje-ća kako pripadamo sredini, ali nam evanđelje neostavlja mogućnost da tu ostanemo. Sredina nasprivlači jer smo svi mi ponekad pomogli onimakoji nemaju, posjetili bolesne, utješili žalosne…,ali jednako često smo okrenuli pogled da ne po-mognemo onome tko je potreban i ne budemouz one koji su po našim kriterijima neuspješni.U svakome od nas postoji i tamna i svijetla stra-

na, pa bismo mogli biti nagrađeni, ali i kažnjeni.Današnja svetkovina nema zadaću istaknuti ta-mnu, nego potaknuti svijetlu stranu kako bi bila još svjetlija, snažnija i djelotvornija.

O podvojenosti u čovjeku i njegovu pozivu govori i sveti Pavao u poslanici Korinćanima. Čovjekpo slici Adama, čija je oznaka sebičnost jer sve že-li za sebe, želi biti veći od drugih i od Boga, ide pre-ma smrti. Čovjek po slici Krista, koji se cijeli daje zadruge, ide prema životu. Apostol nas podsjeća ka-

ko se čitav ljudski život odvija u perspektivi borbe Adamovog i Kristovog: oproštenja i ljubavi s mr-žnjom, altruizma s egoizmom, života sa smrću…

Kristovo kraljevstvo

Povijest je puna primjera da je narod pobjed-nika važne borbe izabrao i okrunio za kralja. Zatomi kršćani s pravom Isusa Krista nazivamo svo-

jim kraljem jer je pobjednik nad zlom. U isto smo vrijeme u paradoksalnoj situaciji da među nama idalje vladaju smrt, osveta, mržnja… One određu juživot svijeta. Naš izbor Krista za kralja znači da neprihvaćamo i ne želimo takav svijet. Hoćemo svijet u kojemu će vladati zakoni našega kralja i ozna-ke njegova kraljevstva. No, ne smijemo zaboravi-ti da njegovo kraljevstvo moramo ostvarivati istimsredstvima kojima je to on sam činio, a ne nasi-ljem, zakonima, propisima i zapovijedima. Ne

smijemo se, zavedeni oznakom kralja, ponašatičinovnički ili vojnički kako bismo svoga kralja branili ili u njegovo ime vladali. Time bismo zau-zeli mjesto koje Krist nije htio za sebe niti ga je na-ma namijenio.

Nova svetkovina stare vjereIako je današnja svetkovina novijega datuma, nje-zin sadržaj nije novost. Dugi niz stoljeća nije po-stojao blagdan Krista Kralja, ali je Crkva uvijek

vjerovala da on to jest. Molimo: Dođi kraljevstvotvoje. Ispovijedamo da njegovu kraljevstvu ne-će biti kraja. On sam nije skrivao svoje kraljevsko

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

11

Krist – prvina uskrsnulih uz: 1Kor 15,20-26.28

eODJECIPavao govori o uskrsnuću mrtvih i predlaže na vrlo svečan način te-meljnu istinu naše vjere: »Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!«Upravo u tom uskliku krije se dinamična i neraskidiva veza izmeđuKristova uskrsnuća i mrtvih. Njega se naziva prvinom uskrsnulih odmrtvih. To nas podsjeća na prvine plodova koje predstavljaju simbo-lički posvetu Bogu svega što je ubrano na polju, na zemlji (usp.Lev 23,10.17 iPnz 26,2.10). Uskrsli Krist je nazvan ‘prvinom umrlih’ jer jeprvi i jedini koji je izišao iz smrti. Uskrsno je kao garancija za sve lju-de kako nalazimo u Kol 1,18: »On je Glava Tijela, Crkve; on je Poče-tak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak«. Razlog našesmrti je Adam (usp.Post 2,16; 3,17-19). Iako smo u Adamu osuđenina smrt, u Kristu imamo sigurnost uskrsnuća jer smo dionici njego-

ve sudbine. Bit ćemo oživljeni: »Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam,postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni.« (1Kor 15,45)Mario Cifrak

Krist nije obećao drugi životkao zbilju poslije smrti,nego se svojim uskrsnućem ponovno vratio u život,na zemlju, da bi već nazemlji postalo vječnim sve

što je na njoj činio i ljubio.Božje kraljevstvo je vječnostživljena na zemlji. (N.)

K R I S T

r a l j s v e g a s t v or en j a

dostojanstvo. Pred Pilatom se priznaje kraljem, alinaglašava da mu kraljevstvo nije od ovoga svijeta.Prije nego je počeo javno djelovati, a đavao ga na-

pastuje nudeći mu sva kraljevstva svijeta, Isus po-tvrđuje da je kralj. U trenutcima kad učenici va-de mačeve da ga obrane, on govori o četama svogakraljevstva. Kad mu se kao kralju dolaze pokloni-ti, on je u jaslama. Dok na ulasku u Jeruzalem svikliču, on jaše na magarcu. Jedina službena potvr-da da je »kralj židovski« stoji iznad njega raspetogna križu. Priznajući se kraljem samo u teškim si-tuacijama, pokazuje narav svoga kraljevstva. U njse stiže po križu. I kao što je prijestolje drugih kra-

ljeva mjesto na kojemu se pokazuju javnosti, nji-hova slika i zrcalo, tako je i Isusovo prijestolje nje-gova slika.

Kristovo kraljevstvo nema ništa zajedničkosa zemaljskim kraljevstvima, obilježenim autori-tarizmima, silom i ispraznošću, nego naprotiv uslužbi je istine i ljubavi. Ne ostvaruje se velikim iherojskim djelima o kojima će povijest pisati. Ri- jetki su takvi. Nije u izvanrednim stvarnostima.Nastaje i raste u svakodnevici, malim stvarima

koje život čine lijepim ili ružnim, sretnim ili ne-sretnim:bio sam gladan, žedan, usamljen, bole-stan, tužan... Upravo to iznenađuje. I lijevi i de-

sni se pitaju kada su to ostvarivali ili ne ostvarivali vrijednosti Kristova kraljevstva. Isus nas uči da jeput u njegovo kraljevstvo put spontanosti, put sr-

ca i logičan slijed života. On je budućnost koja sedanas gradi i koja se na danas nastavlja kao dje-lo dobra života.

Identifikacija s ugroženimaKristovom identifikacijom s ugroženim čovjekom,o čemu govori evanđelje, kršćansko je vjerovanjepostalo jednostavno, ali je zato kršćanska praksapostala zahtjevna. Stavljanjem međuljudskih od-nosa na razinu s Bogom, Krist uzvisuje čovjeka na

kraljevsko dostojanstvo, čini da ovo nije blagdannekoga dalekog Krista Kralja, nego svetkovina svihnas koji smo dio njegova tijela, kojima je on glava iučitelj. U Kristu Kralju otkrivamo svoje kraljevskodostojanstvo, svoju veličinu, ali i veličinu i dostojanstvo svake osobe. Ističe to i današnji ulomak izKnjige proroka Ezekiela. Uspoređujući nas sa sta-dom Božjim, prorok naglašava da smo mi Božje blago i bogatstvo njegova Kraljevstva te označavazajedničarsku dimenziju vjere i neispravnost sta-

va da je moja vjera stvar samo mene i moga Boga.Boga nećemo naći i prepoznati dok njegovu slikune prepoznamo u svojim bližnjima!

Slavko Slišković

Kristova umiranja niknuo je novi život.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

RIJEČ IPismo

Ulazna pjesma: Gdje god su dvojica (PGPN 220). Nakon znaka križa i uvodnoga pozdrava predvo-ditelj bdjenja pozove i potakne zajednicu na moli-tvu ovim ili sličnim riječima:Zaustavljajući svoj životni hod u ovome trenutkumolitve i razmatranja, razmišljamo pred pitanjem»Čime hranimo svoj život?« Prorok Izaija tješećinarod prenosi Božju poruku: »Svi koji ste žedni, do-đite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Zašto datrošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na

ono što ne siti?« Te riječi prozivaju naše postupke ihtijenja koja izriču našu žudnju za mirom, za sito-šću duha, za zadovoljstvom, ali se gube u traganjui trčanju za brigama, za zaradom, za uspjehom zaonim što pruža samo trenutak sitosti i zadovoljstva,ali nas ostavlja gladne duha i smisla. Krist se pojav-ljuje kao obećani Kruh života, kao smisao koji hranii preporađa naš život, životne žudnje i brige.

N AVJEŠTAJ BOŽJE RIJEČI Evanđelje: Mt 14,13-21 (Isus hrani mnoštvo)Otpjevni psalam: Otvaraš ruku svoju, Gospodine,i sitiš nas (PGPN 124.II). Predlaže se pjevati stro- fe 1., 2., 3., 5., 6.

R AZMIŠLJANJE

Nakon što je doznao za smrt Ivana Krstitelja, Isusse povlači u osamu. To isto je učinio kad je doznaoda je Ivan utamničen. U životu postoje trenutci koji zahtijevaju jedno izvjesno i neminovno potrebno,pa barem i kratko povlačenje, odvajanje od dru-gih i od redovitih poslova, kao što su npr. trenutcirastanka s dragim osobama. O dužini Isusova bo-ravka u osami da se nasluti da je mogla biti riječo kratkom vremenskom razdoblju. Možda je mo-gao tek malo odahnuti. No trajanje vremena povla-čenja i osame ovdje i nije toliko bitno. Važno je danam Isus o istinskoj hrani govori iz osame i moli-tve. Mnoštvo ljudi koji su pošli za njim čekalo ga jena obali. Vjerojatno su i oni čuli za Isusovo suosje-ćanje s čovjekom, pravednikom koji je ubijen u imeistine koju je naviještao.

Kad je Isusizišao – vjerojatno iz lađice, vrativšise iz osame, molitve ili odmora – te vidio mnoštvoonih koji ga čekaju, sažalio se nad njima. Razumio

Jeli su svi i nasitili se…Molitveno bdjenje : Krist, kruh života

je njihove želje. Ta i oni su bili potrebni odmora iokrjepe, okrjepe koja će pružiti novu odrednicu nji-hovom životu, u kojem bolest i druge opterećeno-sti, zbog kojih su dolazili k njemu, željni čudesnogaozdravljenja, neće predstavljati brigu koja će zao-kupljati sav njihov život. Tražili su prisutnost ono-ga koji odmara i pruža smisao odmoru, jer su nje-gove riječi ispunjene nadom i bremenite smislomkao i okrjepljujućom snagom i utjehom. Jer su vje-rovali, mogli su doživjeti ozdravljenje. A on, koji je

znao za njihovu glad i umor, i premda je tada želio biti sām, nalazi razumijevanja za njih, suosjećanja snjihovim bolima, odriče se i ono malo vremena štomu je preostalo od odmora i daruje ga njima.

U čudesnom umnoženju kruha, kojim hranimnoštvo željno njegovih riječi i njegove blizine, Isuspruža više od kruha. Brojevi su ovdje tek simbolični.Nije važan ni broj kruhova i riba, ni broj ljudi. Važ-no je primijetiti da je Isus prije umnoženja kruha da-rovao ljudima svoje vrijeme, samog sebe, svoju riječ,naklonost, ljubav. Time je on, koji je Riječ-tijelom-postala, nahranio svoje slušatelje svojom prisutnoš-ću, riječju i kruhom. Ovaj izvještaj podsjeća i na usta-novljenje euharistije (usp. Mt 26,26-29). I ovdje, kaoi kod ustanovljenja euharistije na oproštajnoj večeri,Isus najprijeblagoslivlja kruh iskazujući hvalu nebe-skome Ocu, potom galomi i dijeli . U događaju o ču-desnome umnoženju kruha nije riječ o euharistiji, alitaj događaj nagoviješta euharistiju i njegovo konač-no predanje. Bliskost evanđeoskoga opisa i jednoga idrugoga događaja nije nevažan. Znakovit je redosli- jed Isusovih gesta. Isus u molitvi hvale Ocu najprije blagoslivlje kruh. Molitva je očito izvorište iskre-noga darivanja, izvorište dijeljenja s drugima, ali iumnažanja darova. U razlomljenu kruhu tek se na-kon molitve može vjerom prepoznati okus drukčijo-sti – doživljaj Boga koji od »malo razlomljenog« činipuno više. Od oskudice čini obilje. Oskudnost kruhai hrane koju su ponijeli sa sobom oslikava čovjeka iono što on ima, oslikava slabost i nedostatnost ono-ga što sam stvara. Umnoženi kruh govori o otajstvuBoga. On uvijek nadilazi ljude, njihovu moć, njihovu sposobnost da pruže životu smisao i radost. Tekrazdijeljeno te sa zahvalnošću blagovano preobiluje još većim darom. Očito je da razmišljajući o ovim ka-

M O L I T V E N O b d e n e

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

živo vrel 11

tegorijama prelazimo iz jedne dimenzije vremena udrugu kao i iz jedne stvarnosti u drugu. Ovdje se pro-žimlju običnost zemaljskoga i tajnovitost nebeskoga,

koji u jednom susretu slavlja nadilaze običnost vre-mena te naznačuju drugo vrijeme koje je već prisut-no i koje treba još doći.

Kratka šutnjaTekst iz Matejeva evanđelja možemo razumjeti kaopoziv na predah ili odmor, jer je potrebno više putazastati i osluhnuti poziv na drukčijost življenja. Da bismo to mogli potrebni su nam susreti kao i slav-lja, potrebno je uzeti ono malo vremena i darova-ti ga drugima, ali pri tome ne zaboraviti Darivate-

lja svih darova. Zato nas ovaj izvještaj o umnoženjukruha poziva i na slavlje euharistije te potiče na za-hvalnost, koja je bitni dio ovoga slavlja. U njoj se do-gađa zahvala za darove da bi od te zahvalnosti ti istidarovi mogli biti umnoženi i podijeljeni onima koji su ih potrebni. Zato se u slavlju euharistije očitu- je najljepši primjer darivanja vremena, iako slavljagledana logikom proračunatosti ili korisnosti pred-stavljaju uzimanje vremena, bilo od rada ili od ne-kih drugih oblika odmora. Ovdje se, međutim, radio darivanju kako bi i drugi mogli zahvaljivati te u da-rovanome mogli uživati obilje dobrote našega Dari- vatelja. Zato i njegov poziv: »Dođite k meni svi kojiste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« trebarazumjeti kao poziv na susret, na darivanje vreme-na jednih drugima, kao i na darivanje vremena Gos-podinu. U takvom darivanju past će okovi optereće-nosti, a bremena i tereti života zadobiti svoj smisao.Jer smisao našim brigama, poslovima, radostima ižalostima dariva upravo dan susreta s Gospodinom, vrijeme podijeljeno s njim u njegovu darivanju. Kaošto u susretu s čovjekom drugi čovjek ostvaruje svoju čovječnost, slično se događa i u susretu čovjekas Bogom; tu postajemo njemu slični, on nam dariva udioništvo na svom božanskom životu i vremenukoje se ne mjeri našim mjerama.

Slijedi kratka šutnja, a zatim pjesma: Tražite najprije Božje kraljevstvo.

MEDITATIVNA MOLITVA

Gospodine, mi smo često u trci i žurbi,htjeli bismo uraditi puno toga,a vrlo često ne uspijevamo planirano ostvariti.Prebrzo zaboravljamo da je potrebnozastati i odmoriti se da bismo mogli ići dalje.

Zato te ne želimo moliti da nam daruješ vremenakako bismo stigli obaviti ovaj ili onaj posao,nego te molimo za milost prepoznavanja tvoje volje

te da nam udijeliš svijestu darovanom nam vremenu činiti tvoju voljukako bi naše vrijeme, ponekad turobnog alii radosnog življenja te darivanja drugima,postalo vrijeme našega spasenja.Gospodine, ti ne želiš da se izgubimou vremenu, kao ni u prolaznosti vremena.Želi da ga živimo ispunjeno.

Kratka šutnjaNarod koji je čeznuo za tobom, Gospodine,

želio je čuti tvoju riječ, koja daje život,odmarati se u njezinoj blagosti i snazi djelovanja.Oni su znali prepoznati onomalo i jedino potrebno,koje se često nalazi u tišini i skrovitosti,daleko od mnoštva zamamnih pozivai velikih obećanja, kao i od trke za moći i slavom.Jer tebe, Gospodine, nalaze oni koji te tražei otkrivaš se onima koji te željno očekuju.Njima pružaš obilno svoju ruku.Od malo kruha jeli su mnogi i nasitili se.Isto tako od malo vremenakoje si darovao onim ljudimaoni su dobili spoznaju o novome vremenukoje želiš obznaniti i darovati svima.Pouči nas, Gospodine, gledati očima srcada umijemo prepoznati ono što i mi trebamodarivati drugima. Molimo te,pomozi nam prepoznati milosne trenutkenama darovanog vremena,kao i vrijeme koje trebamo bližnjima darivati. Akoono malo što imamo podijelimo s drugimaoni će imati dovoljno.Od toga dovoljnog uvijek će preostatiza naredne dane kao i za vječnost.Gospodine, ti si živio u vremenu,a sada si iznad svakog vremena.Ti si središte i smisao vremena.Pouči nas, najprije tebe Darivatelja darivatisvojim mrvicama vremena u slavljenju euharistije;ispuni nas darovima tvoga božanskog životada bismo već sada živjeli

predokus darovane vječnosti. Amen. Pjesma:Krist nas je sobom hranio danas (PGPN 259).

Priredila: V. B.

M OL I T

V E N

O

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

SYMbolon

Zalazeći u naše crkve na zidovima nekih od

njih zamjećujemo križeve, narisane ili ukle-sane u kamen, ili pak izrađene nekim dru-gim umjetničkim izričajem. U općemu znanju vjernika prisutna je misao da su ti križevi znak po-svećenosti crkvenoga zdanja. No, manje je u svijesti vjernikā prisutna misao o smislu i značenju posve-ćenosti neke crkve. Još manje je razvijen osjećaj zaslavlje obljetnice posvećenja crkve. Kratki pogledu povijest liturgije posvećenja može biti nadahnu-ćem drukčijemu razumijevanju i vrjednovanju crkve i znakova posvećenja u njoj.

Premda neke naznake o jednostavnome obliku‘posvećenosti’ mjestā okupljanja kršćanskih zajedni-ca dolaze već iz drugoga stoljeća, općenito se o litur-giji posvete crkve može govoriti tek nakon razdobljaprogonstva, dakle u Konstantinovo doba. Povjesni-čar Euzebije Cezarejski u djelu Historia ecclesiastica govori o podizanju i svečanom posvećivanju crkavau mnogim gradovima uz sudjelovanje većega broja biskupa i mnoštva vjernika. Njegov opis posvete cr-kve u Tiru (između 314. i 319. godine) opisuje tu sve-čanost kaoliturgia mistica, pri čemu se, po svoj si-gurnosti, misli na euharistijsko slavlje koje je prvimslavljenjem u novopodignutoj crkvi zapravo čin nje-zina posvećenja. Povijesna svjedočanstva o slavljuposvećenja neke crkve gotovo neizostavno spominjuokupljeno mnoštvo koje se doima kao element slav-lja. Takve naznake upućuju na misao da slavlje po-

svete crkvenoga zdanja treba uvijek čita-ti kroz posvećenje žive crkve, sazidane

od živoga kamenja, krštenikā, kojisvojim zajedništvom vjere tvore

živi hram posvećen Gos-podinu. Već u početcima ra-zvijeno i pomnonjegovano čašćenjemučenika i čuvanjeliturgijskoga spo-

mena na njihovdiesnatalis te kasnije podi-

zanje crkava i bazilika na mjestu nji-hova mučeništva ili ukopa pružit će zaseban

element slavlju posvećenja: prijenos i pohranjiva-

nje relikvija pod oltar. Ipak valja zamijetiti da taj činne biva shvaćen kao čin posvećenja, nego kao dio ši-rega slavlja vezanoga uz podizanje crkve. Prvi ele-ment liturgije posvećenja crkve veže se uz čin po-mazanja oltara (a kasnije i zidova crkve) krizmom,posvetnim uljem. Tome činu u 5. st. pridružuje seškropljenje oltara i crkve blagoslovljenom vodom.Činu pomazanja oltara pridružuje se i svečana po-svetna molitva, čije obrasce čuvaju rimski i galskisakramentari.

Srednjovjekovni razvoj liturgije posvećenja cr-kve, iz ranih sakramentara te iz Rimsko-german-skoga pontifikala (10. st.), umnažao je obredne ele-mente. Liturgija je započinjala ophodom oko crkve,uz vršenje dvaju ‘egzorcizama’, molitava otklinjanjate škropljenjem zdanja blagoslovljenom vodom,u znak da ono bude najprije očišćeno od svakogautjecaja zloga duha. Na podu crkve posipanjem pe-pela čini se trag u obliku križa koji ide dijagonalno ukutove svetoga zdanja, a biskup pastirskim štapomna tome tragu upisuje cijeli alfabet latinskim i grč-kim pismom, čime se, između ostaloga, kazuje da jecrkva po Kristu koji se ondje slavi mjesto istinskoganauka i spoznaje. Uz pomazanje oltara i zidova cr-kve pomazuju se i dovratci crkvenih vrata.

Spomenuti rimsko-germanski sakramentarnakon Reda posvete crkve (Ordo romanus ad de-dicandam ecclesiam) donosi i razjašnjenje samogaobreda pod naslovomQuid significent duodecimcandelae. Dvanaest križeva, koji imaju biti ureza-ni ili ugrađeni u zidove crkve, povezuju živu Crkvu,okupljenu zajednicu vjernika, s oltarom i Kristo- vom žrtvom koja se slavi po sakramentu euharistije. Pomazanje zidova crkve na mjestima označenimkrižem govori o ‘pomazanju’ i posveti vjernika kako bi svakim okupljanjem na tome posvećenom mje-stu i mjestu posvećenja mogli biti ojačani u Božjojljubavi posvjedočenoj u življenju zajedništva Crkve.Pod križeve na zidovima stavljaju se i pale svijećekoje govore o trajnosti posvećenja i ‘izgaranju’ u po-svećenosti za živu Crkvu.

U nekim liturgijskim tradicijama, npr. u kelt-skoj, kod posvećenja crkve biskup bi oštrim pred-

Posvetni križevi u crkvi – znak posvećenosti Crkve

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

11

metom urezivao dvanaest križeva u zidove jed-nako i s vanjske strane crkve (ali bez pomazanjakrizmom), a iz čega se kasnije razvilo da se u zidove i s vanjske strane ugrade kameni križevi. Zani-mljive primjere takvih križeva susrećemo na kate-dralama u Salisburyju i Devonu.

Posvetni križevi u crkvama i katedralama re-dovito su uklesani u kamenu stijenu, ili su freskotehnikom naslikani na zidu. Nisu rijetki ni primje-ri reljefnih križeva ugrađenih u strukturu zida. Po-negdje susrećemo i križeve koji su ukomponiraniu fresko, reljefne ili skulptorske prikaze anđela ilidvanaestorice apostola (npr. Saint Chapelle u Pa-rizu, crkva San Bevignate u Perugi) gdje apostoli ilianđeli u ruci drže štit ili medaljon s križem. Činjeni-ca da posvetni križevi nisu mogli biti drveni, ili osli-kani na nekoj drugoj podlozi koja bi se stavljala nazid, tj. takvi da bih ih se moglo ukloniti, govori o nji-hovoj pripadnosti samome zdanju i o zadaći da bu-du trajni znak posvećenosti crkve.

Pomazanje zidova crkve kod njezina posvećenjaostaje za vjernike trajni i vidljivi znak posvete, pod-sjetnik da su i sami posvećeni te da tvore živi Gospo-dinov hram. Trajni znak posvećenosti crkve vidljiv jeu križevima na zidovima crkve. God. 1696. Kongre-gacija obreda određuje da u nedostatku valjanih pi-sanih svjedočanstava o posveti neke crkve spomenutikriževi mogu biti prihvaćeni kao potvrda o posveće-nosti, što pak govori o važnosti i neizostavnosti togaznaka u posvećenim crkvama. Premda je Tridentskisabor odredio da se euharistija ne može slaviti nig-

dje doli u posvećenoj ili blagoslovljenoj crkvi, mnogesu crkve – dijelom i zbog kompliciranoga i predugogaobreda posvećenja – samo blagoslovljene.

Današnji Red posvete crkve,obredno znatnopojednostavljen i skraćen, glede pomazanja stijenācrkve pojašnjava: »Pomazanje crkve označuje da seonasva i zauvijek namjenjuje kršćanskom bogo-služju. Prema predaji crkva se pomazuje na dvana-est ili, ako je zgodnije, na četiri mjesta, i time ozna-čuje da je ona slika svetoga grada Jeruzalema.«

Križevi, uklesani ili ugrađeni u zidove crkve, nji-hov broj (dvanaest, odnosno četiri) te pomazanje stijena crkve na tim mjestima, ostvaruju simboličkuigru značenjā u kojima se sjedinjuju i izmjenjuju pod-sjećanja da je sveto zdanje znak zemaljske, putujuće

Crkve i ujednoslika nebeske, proslavljene Crkve.Simbolika križeva čitana po ključu eshatološko-ga gledanja i liturgijskoga anticipiranja proslavljeneCrkve izranja iz biblijske simbolike broja dvanaest, aosobito iz Knjige Otkrivenja čije viđenje opisuje No- vi Jeruzalem kao grad »s dvanaest vrata: na vratimadvanaest anđela i napisana imena dvanaest pleme-na Izraelovih. (…) Gradske su zidine imale dvanaesttemelja, a na njima dvanaest imena dvanaestoriceapostola Jaganjčevih.« (Otk 21,12.14)

Sažetak tumačenja posvetnih križeva ipak va-lja tumačiti po kristološkome ključu, a primjer za tosu križevi katedrale u Santiagu de Compostella. Okokriža koji stoji nad arhitravom vrata kroz koja prola-ze hodočasnici ( porta sancta ) stoji natpis: »Ovaj jehram u trenutku posvećenja označen sa svih stranakrižem jer nas križ odasvud skuplja i ujedinjuje.«

Redovita forma posvetnoga križa je jednako-kračni križ upisan u kružnicu ili kvadrat. Kruž-nica kao i jednakostranični kvadrat označavajuuniverzalnost Kristova spasenja. Kvadrat simboli-zira sjedinjenost krajnjih ekstrema, zemlje i neba.Otajstvo križa pomiruje i ujedinjuje zemlju i nebo,ljudsko i božansko. Zato su graditelji u nekim cr-kvama pored križa koji bi stajao iznad ulaznih vra-ta, ili na nekome drugom uočljivijem ili središnjemmjestu, znali urezati početno i završno slovo grč-koga alfabeta (Alfa i Omega), ili bi uz križ naslikalimjesec i sunce, koji su u kršćanskoj simbolici ozna-čavali dvije naravi u Kristu, te stoga i pomirbu ze-maljskoga i ljudskoga po njegovu utjelovljenju i ot-

kupiteljskome djelu.Posvetni križevi koji obilježavaju zidove crkvepretvaraju cijelo zdanje u mjesto zbilje Otajstva kri-ža, u mjesto uprisutnjenja slavljenoga otajstva ot-kupljenja. Tako čitava zajednica, sabrana u crkve-noj lađi, postaje dionicom i subjektom svetih čina isamoga spasenjskoga događaja.

Okupljajući vjernike među ‘posvećene’ zidove,crkva podsjeća zajednicu vjernika da sami tvore Cr-kvu, živi hram, »sazdan na temeljima apostola, sazaglavnim kamenom Isusom Kristom«, kako ispovijeda molitva posvete crkve. Križ, uklesan i ugra-đen u zidove i stupove crkve, poziv je Crkvi da jehram ukoliko je u njezino tkivo i njezinu strukturuutkano otajstvo Kristova križa.

Ante Crnčević

P O S V E T NI k

r i ž e v i

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Blago svima koji se boje GospodinaOtpjevni psalam za 33. nedjelju kroz godinu

Stipica Grgat

p r i l o g

G L A Z B E N I

Ant.

Bla go- svi ma- ko ji- se bo je- Go spo

- dina,-

ko ji- nje govim- ho de- sta za- ma.

-

Ps 128

1. Bla go- sva kome- ko ji- se bo ji- Go spo

- dina,- ko ji- nje govim- ho di sta za- ma!-

Ponovi se Antifona

Plod ru ku- svo jih- ti ćeš u ži

- vati,- bla go- te bi- i do bro- će ti bi ti.

-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

11

pr i l o g

GL A Z B E NI

2. Žena- će ti bi tika o- plo dna- lo za- u o da- ja- ma- ku će- tvo je;-

si novi- su tvo ji- ko mla di- ce- ma

sli- ne- o ko- sto la- tvo - ga.

Ponovi se Antifona

3. E to,- ta ko- će bi ti- bla go- slov- ljen- čo vjek- ko ji- se bo ji- Go spo- di na!-

Ponovi se Antifona

Bla go- slo- vi o- te,Go spodin- sa Si o- na,- u ži- va- o- sre ću- sveda ne- ži vota- svo ga.

-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Molitve koje svećenik u misi izgovara tiho

Sudjelujući redovito u slavlju euharistije pri-mjećujem da neki svećenici prije pričesti izgo-varaju glasno molitvu »Gospodine Isuse Kri-ste, neka mi blagovanje tvoga Tijela i krvi nebude na sud i osudu…«, dok drugi to čine u ti-šini. Koji je postupak ispravan i gdje je razlograzličitosti postupanja?

Bartol M.

Slavlje euharistije tijekom svoga povijesnog ra-zvoja doživljavalo je različite mijene, ne samo

obredne nego i one koje se tiču shvaćanja iteološkoga interpretiranja misnoga slavlja. Znatandio tih promjena proizlazio je iz promjene paradi-gme slavlja: nakon prvih stoljeća, u kojima je litur-gija bila poimana kaočin Crkve,zajednice vjernika,rani je srednji vijek, osobito pod utjecajem franač-ke tradicije, nametnuo novu paradigmu u kojoj jeliturgijski čin postao poglavito djelo svećenika pojedinca. Taj novi pristup slavlju euharistije oprav-davan je mišlju da je euharistija otajstvena zbiljakoja ‘pripada’ duhovnoj intimi svećenika kojemu je po sakramentu svetoga reda udijeljena »vlast«( potestas) vršiti sakramentalne čine. Odmak odprvotnoga oblika slavljenja, gdje je Crkva bila subjekt slavlja, dijelom je uvjetovan i inzistiranjem naslavljenju liturgije na latinskome jeziku koji puk nije poznavao te, stoga, nije mogao na djelatan na-čin ni sudjelovati u slavlju. No, snažniji razlog uda-ljavanja od zajedničarskoga (eklezijalnoga) premapojedinačnome (‘privatnome’) slavljenju liturgijestoji u ranosrednjovjekovnome razvoju svećenič-

ke duhovnosti u kojoj je misa postala najvažnijimčinom njegove pobožnosti. U takvome misaonomi duhovnom okružju rađa se praksa pojedinačno-ga slavljenja euharistije, bez sudjelovanja zajedni-ce. Čak i kad je zajednica prisutna, najveći dio misesvećenik izgovara tiho, pod glas, tako da je zajednicionemogućeno djelatno udioništvo u slavlju.

Sasvim je razumljivo da tome novom načinuslavljenja euharistije nije odgovarala stara obred-na forma, oblikovana nekoć za slavlje kojemu jesubjekt mjesna Crkva, predvođena svojim bisku-pom i prezbiterima. Stoga će se tijekom 9. sto-ljeća, osobito u franačkim krajevima koji su tadaimali snažan utjecaj na oblikovanje rimske liturgij-ske tradicije, u red mise unositi molitve koje poti-

ču svećenikovo »pobožno« slavljenje mise. Budući

da je poglavita zadaća tih molitava pomoći sveće-niku da ispovjedi svoju nedostojnost pred uzviše-nošću otajstva koje slavi te potaknuti njegovo kaja-nje i molitvu da ga Bog učini dostojnim za sveti čin,spomenute su molitve u literaturi nazvanesveće-ničkim apologijama.Ponegdje je njihov broj nara-stao na više desetaka. Mnoge od njih dočekale su iliturgijsku obnovu nakon Drugoga vatikanskog sabora. Najveći dio njih ispušten je iz obnovljenogaReda mise, a ostalo ih je tek nekoliko: molitva prije navještaja evanđelja; molitva prije euharistijskemolitve (tj. za vrijeme pranja ruku); molitva prije pričesti (ponuđena su dva obrasca). Postoje imolitveni vapaji koji nisu u pravom smislu riječi»svećeničke apologije«, premda ih svećenih izgovara tiho: npr. nakon navještaja evanđelja (»Evan-đeoskom riječju uništili se naši grijesi«) ili kodstavljanja djelića hostije u kalež (»Ovo sjedinjenjeTijela i Krvi…«).

Spomenute apologije i molitveni vapaji u novome su redu mise ostavljeni zbog duboke povije-sne ukorijenjenosti, ali onine pripadaju zajednici i»slavlju«, nego svećeniku pojedincu. Budući da govore o svećenikovu duhovnom raspoloženju i pri-pravi za pojedine čine, svećenik ih ima izgovaratisam, tiho, sklopljenih ruku (osim kad nisu pratećamolitva nekoj gesti). To su molitve koje nemaju di- jalošku formu, formulirane su u prvome licu jedni-ne, nemaju poziv zajednici na molitvu ni zaključni»Amen«. One se i formom i sadržajem bitno razli-kuju od tzv. predsjedateljskih molitava,koje sveće-

nik izgovara kao predsjedatelj slavlja (u prvom licumnožine). Ove potonje zato imaju poziv na moli-tvu (npr. »Pomolimo se«, »Molite braćo i sestre«),trinitarni ili kristološki završetak te završni poklik»Amen«; svećenik ih izgovara glasno, raširenih ru-ku, čime se pokazuje da je riječ o molitvama koje iz-govara u ime zajednice koja je subjekt te molitve.

Ako svećenik molitve koje su osobnoga karak-tera (apologije) izgovara glasno, tada – svjesno ilinesvjesno – pogoduje da liturgija u zajednici ne bude shvaćena kao slavlje, nego kao pobožnost tekao čin pojedinca (ili pojedinaca). Liturgija je, pak,slavlje Crkve, zajednice vjernika, a svećenik je u zajednici predslavitelj, pa mu nije dopušteno osobnupobožnost nametati zajednici kao formu slavlja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008











živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD





SWIFT: PBZGHR2X


iz naših izdanja:





1110 str. 120 kn

Obasja ih svjetlom.Zbirka homilija za liturgijsku godinu B.

Autori: suradnici Živoga vrela320 str. 75 kn

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

OBASJA IHSVJETLOM

,,

. .

.

.

,

, .

,

, ,, ,

.

.

.

.

BIBLIJSKA RAZMIŠLJANJA ZA LITURGIJSKU GODINU B

U S K O R O !

8/15/2019 Živo vrelo 2008


Plemenita djela donose plodove dobrote i radost življenja,

a slava pristaje Onomuu kojemu je izvor svakoga dobra

i od koga dolaze snaga rastai snaga djelovanja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


o d

3 0

. s t u

d e n o g a

d o

2 4

. p r o s

i n c a

2 0 0 8

.



UDK 282

ISSN 1331-21702008

ONAJ KOJI DOLAZI

8/15/2019 Živo vrelo 2008


u ovom broju:

urednikova riječ

U vremenu nađena vječnost

naša tema: onaj koji dolazi

Sadašnjost i misao o dovršetku, Ž. Tanjić ”Onaj koji dolazi”,I. Šaško Početi od kraja, A. Crnčević Dar – susret – preobražaj,I. Žižić

otajstvo i zbiljaBiblijska razmišljanja: A. CrnčevS. Slišković, Ž. Tanjić, I. Šaško,

Prva nedjelja došašća Druga nedjelja došašća Bezgrješno začeće bl. Djevice M Treća nedjelja došašća Četvrta nedjelja došašća

u duhu i istini

Glazbeni prilog

trenutak

Znak mira i prostor slavlja

2

18

1

40

38

živo vre lo

On koji dolazi

On je već došaouzevši naše smrtno tijelo,ispunio pradavni Božji naum,i otvorio nam put vječnog spasenja:

da bismo – kad ponovno dođe

u slavi veličanstva –napokon u očitu daru primiliono što sada kao obećanobudno čekamo.

(Predslovlje došašća, I.)

Život rasvijetljen svjetlom Onoga koji dolazi(Charles Booth, vitraj, oko 1880.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K

O V A

i j e č


živo vrelo

U vremenu nađena vječnost

ružajući rast kršćanskome bdjenju i nadi u Kristov Dolazak, liturgijadošašća odgaja nas za spoznajuOnoga koji dolazi.Dinamika liturgij-skoga vremena, integrirajući tematiku dvaju Kristovih dolazaka – ono-

gana kraju vremenā i onoga već dogođenogau vremenu – sa zbiljomživota i načinima njegove otajstvene prisutnosti u životu Crkve unosi nas u

igru čekanja i ispunjenja. Liturgijska interakcija življene sadašnjosti i iščeki- vane budućnosti preobražava vrijeme u iskustvo vječnosti. Došašće je zato uvijek iskorak iz »sna vremena«. Bdjenje je otimanje »snu« kako bi snovi i želje bi-li preobraženi pouzdanom nadom, usmjerenom na Krista koji dolazi.

Suvremeni načini življenja vremena došašća ne daju mjesta nadi. Unatoč ne-zadovoljstvu koje u sebi nosi, današnji čovjek kao da nema snage za nadanje. Jošmanje za nadanje koje bi trajno oblikovalo njegov život. Takvo nadanje proglaša- va se nesposobnošću življenja, neuspjehom, utopijom, jer se živi u uvjerenju dase sve treba ispuniti sada, odmah, što prije. Međutim, jednako je pogubna rav-nodušnost prema sadašnjosti kao i ravnodušnost prema iščekivanoj budućnosti.Čvrsto vezanje za vrijeme znači gubljenje u vremenu, jer se vrijeme gubi u vječ-nosti koja ga nadvisuje. Kršćanska usmjerenost života prema obećanoj neprola-znosti u Kristu daje smisao vremenu i pretvara ga u iskustvo vječnosti.

Duhovnost došašća izranja izsigurnosti da će Gospodin doći i iznezna-nja o času njegova Pojavka. Sigurnost nade pruža nam protežnost u vječnost,a »neznanje časa« obvezuje nas naeshatološku zauzetost u vremenu. Zato sli-ka bdjenja, izrasla iz liturgijske duhovnosti adventskoga vremena, postaje for-mom življenja. Onaj koji dolazi i koji je iščekivan postaje »norma« svemu: shva-ćanju vremena, zalaganju i radu, odnosima s ljudima, planiranju, postignućimai uspjesima… Vrijeme je dragocjeno samo zato jer nam je darovano kao moguć-nost življenja vječnosti. Stoga, izgubljeno vrijeme nije ono u kojemu smo propu-stili nešto učiniti, nego vrijeme u kojemu nismo bili svjesni punine vremena.

Eshatološka obojenost života ima se očitovati prije svega na našim liturgij-skim slavljima. Čini se da su ona nerijetko više obojena vremenom i događanji-ma u vremenu, negoli vječnošću u koju nas uvode i koju ponazočuju. Vrijemedošašća, naglašavajući eshatološku napetost kršćaninova života, iznova produbljuje pitanje smisla liturgijskoga slavljenja. Liturgija jesilazak vječnosti u vrijeme, iskustvoonoga čemu se nadamo i mjesto susreta sOnim koji dolazi.Željanam je da misli sabrane na ovim stranicama čitateljima pomognu nemir i zabri-nutost nad vremenom preobraziti ubdjenje ispunjeno nadom u pripravljenu ipo Kristu darovanu vječnost.

Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

O N A J

Kršćanstvo je nastalo i razvilo se ne pogledomunatrag, nego pogledom prema naprijed,vođeno nadom u Kristov ponovni dolazak.On je odgovor na prošnje za preobrazbom.

Moderni svijet, ovakav kakvoga poznajemo, rođen je iz ideje mesijanske na-de koja svoje korijene ima u kršćan-

stvu. Kršćanstvo je, što često zaboravljamo,nastalo i razvilo se ne prvenstveno pogledomunatrag, nego pogledom prema naprijed vođe-no nadom u Kristov ponovni dolazak. On je od-govor na prošnje za preobrazbom, odgovor koji

je već sadržan u njegovom obećanju: »Da, do-lazim ubrzo« (Otk 22,20) i prije svega odgovorkoji se ujedinjuje s glasom svih onih koji su upovijesti trpjeli i danas trpe. Novi Zavjet se, ka-ko je istaknuo Jacques Derrida, ne može dobrorazumjeti bez apokaliptičnog tona poziva »Do-đi, Gospodine Isuse!« (Otk 22,20)

Trajnost mesijanizmaNemoguće je u ovome kratkom prilogu po-

drobnije govoriti o različitim vidovima kršćan-ske apokaliptike te o utjecaju kršćanske eshato-logije i apokaliptike na oblikovanje mesijanskenade i razumijevanja povijesti koja iz nje pro-izlazi. Ono što se čini važnim pokazati jest či-njenica da i danas, premda živimo u vremenukoje mnogi nazivaju »krajem povijesti«, mesijanska nada nije napustila svjetsku pozornicu,ali je teško, zapravo, gotovo nemoguće govori-ti o njezinoj kršćanskoj odrednici. Ona je popri-

mila sasvim drugačije značenje i oblik. JakobTaubes, židovski rabin i mislilac, vidi njezinuposebnost u sekularizaciji židovsko-kršćanskemisli unutar moderne filozofije, posebice filo-zofije povijesti. Ta je sekularizacija kraj povije-sti, o kojoj govore i židovstvo i kršćanstvo, smje-stila u sadašnjost, u prostor povijesti i time odsadašnjosti napravila prazno i neodređeno vrijeme, »vječnu sadašnjost«.

Da bismo mogli uočiti ovu promjenu, po-

trebno je vidjeti neke od glavnih obilježja mesijanizma. Jürgen Moltmann smatra da je mesi- janizam način motiviranja sadašnjosti i da je u

Sadašnjost i misao o dovršetkuŽeljko Tanjić

uskoj vezi s hilijastičkim ili milenarističkim oče-kivanjima koja su se, na temelju dvadesetog po-glavlja Knjige Otkrivenja, nadala povijesnomostvarenju tisućgodišnjeg kraljevstva u kojem će vladati Krist. »Zajedničko im je ovo: ta-mo gdje ta očekivanja djeluju, prošlost ne vladanad sadašnjošću kao u tradicionalnim društvi-ma, nego budućnost dobiva prvenstvo u isku-

stvu vremena. Time je rođeno ‘moderno druš-

tvo’. Nadalje, tim je očekivanjima zajedničko ito da vide ispunjenje i dovršenje povijesti u ne-

koj povijesnoj budućnosti, a ne u nekoj kata-strofi koja bi prekinula povijest. Kraj jetelos, ane finis. Time prošlost biva ‘proslovom buduć-nosti’, a vremena se mogu raščlanjivati u stup-njeve ili napretke u smjeru njihova dovršetka iispunjenja.«

Korijeni takvoga načina razmišljanja su vi-šestruki, no najsnažnije je na njegovo oblikovanje utjecao cistercitski opat Joakim da Fiore,koji je živio i djelovao na razmeđu dvanaestog i

trinaestog stoljeća. U svojim promišljanjima onrazvija »teologiju povijesti« u kojoj oblikuje novu viziju svijeta. Ljudsku i božansku povijest dijeli u tri razdoblja: stari savez, Očevo vrijeme;novi savez, Sinovljevo vrijeme. Smatrao je ka-ko je vrijeme u kojem je on živio, a koje mi nazivamo srednjim vijekom, početak novoga razdoblja, razdoblja na razmeđu vremena »u kojemće ulogu vođe imati uski krug ljudi, izabranih odDuha Svetoga i ovisnih o njemu«. To treće raz-

doblje dakle, pripada Duhu Svetom.Kako ističe Ignazio Sanna, točka oko kojeopat Joakim oblikuje misao jest pojamconcor-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrel 12

ONA

J k o j i d ol a z i

dia, što je u ono doba bila hermeneutska novost jer se razlikuje od, tada opće prihvaćenoga, ale-

gorijskog tumačenja Pisma. Njegova namjera nije bila govoriti o kraju svijeta nego pokazati su-glasje i sličnost između Staroga i Novoga Zavjetakako bi razjasnio nejasna mjesta u Knjizi Otkri- venja i upozorio na kraj drugoga razdoblja.

Henri de Lubac bio je jedan od prvih teolo-ga dvadesetoga stoljeća koji je prepoznao posebnost Joakimove teološke baštine. Smatrao jekako njegove teorije napuštaju do tada ustalje-ne sheme eshatološkoga promišljanja jer se ra-

zlikuju od mesijanskih i milenarističkih esha-toloških iščekivanja prošlih razdoblja. Ta suiščekivanja imala u svome središtu, premdakroz različite i međusobno suprotstavljene vizije, govor o Kristovom ponovnom dolasku. Joa-kimov govor o dolasku »trećega Carstva«, ono-ga Duha, govori pak o nadilaženju KristovogaCarstva i njegove ekonomije spasenja. Kristo- vo se razdoblje promatra samo kao jedna eta-pa u nadolazećem pokazivanju sve dublje i ja-

snije duhovne istine. Dakle, Joakim, premda tosam očito nije želio postići i premda su u prvomrazdoblju nakon njegove smrti mnogi tumačili

njegove misli u okvirima učenja Crkve, utire putpromišljanju koje u središte eshatološkog i me-

sijanskog iščekivanja ne stavlja Krista i njegovponovni dolazak.Da bismo razumjeli na koji način shvaća

razlike između pojedinih razdoblja i kako su tenaglašene razlike utjecale na kasniji razvoj mi-sli, dovoljno je nabrojati samo neke od značajkikoje Joakim da Fiore pripisuje pojedinim raz-dobljima: prvo razdoblje – zakon, drugo raz-doblje – milost, treće razdoblje – još savršeni- ja milost. To se razmišljanje razvija i dalje pa

se o prvom, drugom i trećem razdoblju govo-ri kroz sljedeće pojmove: znanost – mudrost– punina razuma; ropstvo – sinovsko služe-nje – sloboda; kazne – djelovanje – kontem-placija; strah – vjera – ljubav; robovi – sinovi– prijatelji; starci – mladi – djeca; svjetlost zvijezda – rađanje zore – sjaj punine dana. Upra- vo iz ove podjele vidimo da trećem razdoblju,onome Duha, Joakim pripisuje superiornijuduhovnost, potpunu slobodu, kontemplaciju,

bratstvo i ljubav, elemente koje su zastupnici iširitelji New Age-a, vadeći njegovu misao iz cje-line, proglasili svojima.

Nada u susret s Kristom oblikuje sadašnjost vjere. (Mozaik baptisterija u Firenzi, oko 1300.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema

O N A J

No, za naše je promišljanje još jednom važ-no istaknuti kako shvaćanje kalabrijskoga opa-ta odlučno mijenja perspektivu teološkogapromišljanja: naglasak nije na Kristovu ponov-nome dolasku, na dovršenju i ispunjenju povijesti kroz potpuno ostvarenje Kraljevstva Bož- jega, koje je u Kristovu spasenjskom djelovanjupostalo »blizu«. Ispunjenje nije Kristov ponov-ni ulazak u povijest niti je vezano uz njegovuosobu, nego se događa u samoj povijesti. Timese isto tako gubi ideja kraja, shvaćenog ne kao‘kraja povijesti’ unutar same povijesti nego kaokonačnog ispunjenja povijesti.

Karl Löwith ističe kako je ovakvim svojimrazmišljanjem Joakim da Fiore nadahnuo cje-lokupnu kasniju filozofiju povijesti od Lessinga,Herdera, Fichtea pa sve do Hegela koji je pri-premio, kako je istaknuo Benedikt XVI., »mi-saonu shemu za Marxa«. Njihove filozofije povijesti nisu ništa drugo nego kršćanska vizijaobjašnjena na sekularan način, lišene kršćan-ske poruke i dinamike koju ona oblikuje. Oni nepriznaju nikakvo božansko djelovanje unutar

povijesti. To se djelovanje zamjenjuje idejomprocesa koji je imanentan »naravi«, tj. čovje-čanstvu i povijesti koja je sama postala objavom. U njoj je moguće ostvariti savršenog čo- vjeka i savršeno društvo.

To je razlog zbog kojeg smatramo da obli-kovanjem ovakvih filozofijâ povijesti milenari-stička, mesijanska i apokaliptička nadanja nisunestala s povijesne scene, nego su u potpuno-sti izmijenila svoje lice. Nit koja ih povezuje je

»ideja povijesti kao mjesta smisla i stoga puni-ne«. U takvom načinu razmišljanja »razdobljeDuha« dolazi do svoje punine u prosvjetitelj-stvu, u Kantovu moralizmu koji tvrdi da je prava vidljiva Crkva ona koja na zemlji ostvarujeBožje moralno kraljevstvo; u Hegelovu sustavukoji Joakimov koncept »prijelaza« analoški tu-mači kroz »aufheben« (ukinuti-nadići). »Reli-gija se ostvaruje u filozofiji, razum dovršava re-ligiju te ju istovremeno ukida i nadilazi.«

No, pokazalo se da imanentističko shvaća-nje povijesti ne vodi nikamo. InterpretirajućiHegelovo shvaćanje povijesti Alexandre Kojève

je tvrdio da je dolaskom politički univerzalne isocijalno homogene države svome kraju doš-la i originalna misao velike čežnje, a postojanje

se svodi samo na ludičku dimenziju. Čovjek bezpovijesne svijesti, koji u vremenu »kraja povije-sti« živi u »vječitoj sadašnjosti« sveden je na či-sto naravno stanje, na razinu animalnosti.

Vrijeme obilježeno vječnošćuIdeja o trascendentalnoj dimenziji povijesti koju je na poseban način razvio sveti Pavao, pretoče-na je u ostvarenje političke univerzalnosti i socijalne homogenosti države. Na taj se način apo-kaliptički vid židovsko-kršćanske eshatologije iprijeteći sud nad moćima ovoga svijeta, koje suosuđene na propast, »razrješuju, suprotno to-me, u isticanju moći koja je dosegla puninu vla-

stitoga ostvarenja i u kontekstualnom gašenjusvake autonomne forme intelektualnog, moral-nog i duhovnog života pojedinca«.

Zagonetka o neznanju dana Gospodinova dolaskarazrješuje se kršćanskom budnošću koja prepoznajei u radosti živi Njegovu blizinu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrel 12

ONA


Stoga će Moltmann s pravom reći: »Dvade-seto stoljeće nije donijelo na svijet nikakve noveideje, vizije ili utopije koje bi povijesti mogle datineki smisao. (...) Napredak toga stoljeća zasijan je ruševinama i žrtvama i nema neke budućno-sti u povijesti koja bi mogla popraviti i nekakonadoknaditi tolika trpljenja. (...) Na mjesto vje-

nost, istovremeno vidimo kako povijest nije sa-mo povijest zla. Ne promatramo je dualistički.I povijest koja je nesavršena, mjesto je Božjeobjave.Naravno da razumijevanje mesijanizma izkršćanske perspektive ovisi o razumijevanjuKrista. Sveti Pavao život post Christum shvaćakao prodiranjeeshatona u povijest. Ono omo-gućava novikairos u kojem je ljudsko stanjepreobraženo anticipacijom kraja povijesti u ak-tualnosti vjere. Tako se u povijesti za kršćaninasve treba događati u Kristu. A to sprječava dase povijest ili bilo koji drugi oblik moći i njezi-

nog vršenja sakralizira. Ili pak da se nada u spa-senje, rješenje svih problema, stavi u ruke poje-dinca, države, ekonomije ili društva zabave.

Upravo je o Pavlovom shvaćanju paruzijegovorio papa Benedikt XVI. na općoj audijen-ciji u srijedu, 12. studenog 2008. Njegovim ri- ječima želimo završiti naše promišljanje jer naspozivaju da iznova otkrijemo eshatološku di-menziju naše vjere. »Snažni Pavlov kristocen-trizam ne narušava ravnotežu ni konačnog es-

hatološkog događaja, koji se dogodio jednomzauvijek, ni ispunjenja koje će se dogoditi pre-ma Božjem naumu. Situaciju ‘u međuvremenu’,u kojoj se mi nalazimo, moramo živjeti u Kristu,opečaćeni Duhom, kao ‘zalogom’ naše baštine,u iščekivanju potpunog otkupljenja onih koje jeBog posvojio (usp. Ef 1,14). To iščekivanje izla-zi na vidjelo, između ostalog, u zajedničkim sa-stancima na kojima se blaguje isti kruh i pije iziste čaše, ‘dok on ne dođe’ (1Kor 11,20.26). (...)

Sadašnjost se sada živi u znaku iščekivanja dase pojavimo pred Gospodnjim sudom, kako bi-smo primili zasluženo (usp.2Kor 5,10). Ta per-spektiva mora da je pobudila pokoju teškoćunavodeći na zaključak kako se preferira duži boravak na zemlji. Smisao je, međutim, da taj boravak mora biti na korist drugih, kao što jeto bilo u Pavlovu slučaju u odnosu prema Fili-pljanima (usp. Fil 1,21-26). Kako god bilo, krš-ćanina ne smije minuti želja i ne smije prestati

hitati prema budućoj nagradi (usp. ondje 3,12-14). Prava domovina uvijek ostaje ona nebeska(usp. ondje 3,20-21).«

Kao kršćani pozvani smo promišljati, živjetii svjedočiti apokaliptičku i eshatološku dimen-ziju svoje vjere. Ona ne negira i ne umanjujevažnost povijesti i zalaganje u povijesti. Ona

zapravo povijesti daje smisao i omogućuje jojda bude povijest, a ne vječita sadašnjost.

rovanja u budućnost, koje je bilo na djelu u XIX.stoljeću, u XX. je stoljeću nastupila posvemaš-nja nesposobnost da se povijesti poda bilo ka-kav smisao. (...) U svakom slučaju, XX. stoljećenas je poučilo nečemu u odnosu na ono koje jemu je prethodilo: u povijesti nije moguće prive-sti povijest njezinom ispunjenju. Nijedna povi-

jesna budućnost nema u sebi potencijal potreban za postignuće toga cilja. Osim toga, čovjekne može privesti povijest njezinoj punini jer je ion sâm povijesno biće.«

Suprotno tome treba znati, kao što je znao Walter Benjamin, da se »pokretni most nalazina drugoj obali« i da nam »s druge obale treba priopćiti da smo slobodni«. To pak znači dasmo kao kršćani pozvani sa svom ozbiljnošćupromišljati, živjeti i svjedočiti apokaliptičku i

eshatološku dimenziju svoje vjere. Ona ne ne-gira i ne umanjuje važnost povijesti i zalaganjeu povijesti. Ona zapravo povijesti daje smisao iomogućuje joj da bude povijest, a ne vječita sa-dašnjost. Omogućuje joj da bude ne samo onau kojoj se teži napretku i napretcima, nego i is-punjenju. Teološka promišljanja povijesti imaju mnoštvo različitih naglasaka. S BenediktomXVI. možemo reći da je jedno od glavnih obi-lježja povijesti shvaćanje koje kazuje da je ne-

moguće ostvariti savršeno društvo u samoj povijesti. To su mnogi pokušali revolucijama kojesu donijele još veća zla. Prihvaćajući nesavrše-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema

O N A J

Iako bi za dobivanje cjelovite slike koja proizla-zi kao pitanje iz naslovne teme bilo nužno raz-motriti molitvene (i biblijske) tekstove cijelo-

ga ciklusa Božjega očitovanja (došašća i božićnoga vremena, s posebnim osvrtom na Bogojavljenje),ovdje se zadržavam samo na onim naglascima koji proizlaze iz specifičnih predslovlja došašća ( Pd )

te iz pojedinih zbornih molitava misnoga proprija(vlastitih molitava slavlja).Slavlje otajstva Utjelovljenja u liturgijskoj go-

dini obuhvaća: došašće, božićno i bogojavljensko vrijeme. Rimski kalendar razlikuje došašće od Bo-žićnoga vremena koje obuhvaća i Bogojavljenje.Ta se razlika vidi i u liturgijskim tekstovima, te jestoga razvidniji i odnos prema ‘Onomu koji dola-zi’. Nakon Drugoga vatikanskog sabora posebno je obogaćivana euhologija svagdana u došašću, pri

čemu zborne molitve donose temeljne tematskemisli toga razdoblja. U najnovijemu izdanju Misa-la (2002.) mise došašća za svagdane su dobile pot-pune molitvene (euhološke) obrasce. Molitve nadprinosima i popričesne – za razliku od zbornih mo-litava ( Zb) koje su manje vezane uz obredni trenu-tak – imaju svoju snažniju ‘funkcionalnu’ ulogu uodnosu prema euharistiji.

Bogatstvo

bornih molitavaTekstovi molitava u sadašnjemu misalu velikim dijelom, ili po prijašnjem Misalu ili izravno, dolaze iz Ravenatskoga svitka i izGelazijevoga sakramen-tara. Riječ je dakle o molitvama iz razdoblja od 5.do 7. st. Iz prvoga liturgijskoga izvora dolaze moli-tve koje imaju asketski pečat priprave za Božić, aodlikuju se kristološkim i marijanskim obilježjima,s blagom božićnom pozadinom.Gelazijev sakra-mentar posjeduje dvije karakteristike koje donose

dva različita viđenja došašća:eshatološko-paruzij-sko i rođenjsko (božićno). Te su dvije karakteristi-ke snažno prepoznatljive na svim razinama, iako jemeđu njima nemoguće napraviti rez odvojivosti.

“Onaj koji dolazi”u svjetlu naglasaka iz liturgijskih molitava došašća

Ivan Šaško

Trajna je tematika Kristov dolazak: u Utjelov-ljenju te, drugi, kao Sudac i Gospodin. Došašće sepredstavlja kao priprava za Kristov dolazak, pri če-mu se u drugome dijelu jasno vidi naglašavanjeRođenja. Prvi Kristov dolazak započinje ono što ćedovršiti drugi i konačni dolazak. Ovako moli zbor-na molitva 21. prosinca: »Gospodine, radujemo se

dolasku tvoga Sina u našemu tijelu. Usliši nam mo-lbu i nagradi nas vječnim životom kad dođe on usvojoj slavi, Isus Krist.« Eshatološko došašće viđe-no je u izravnoj vezi s Posljednjim sudom koji ćeKrist izreći o nama. Tražeći vječni život (usp. Lk9,26; Mt 25,46), konačni je ishod povoljan, jer sepripremamo u radosti proslaviti Krista koji dola-zi u tijelu.

Onaj koji dolazi sposoban je dati vječni život, adolazak i vječnost s naše se strane pripravlja rado-

šću. Radost je božanski dar koji uvodi u sudjelova-nje i postaje preduvjetom za življenje božanskogadara vječnosti. Time je Bog darivatelj radosti zbogdolaska i darivatelj vječnosti na kojoj sami sudjelu- jemo. Došašće je protegnutost nade koja seže odradosti do radosti .

Konačni Gospodinov dolazak često je viđenkao naš susret s Kristom, predstavljen u perspek-tivi dviju prispodoba koje prate Kristov eshatološkinavještaj: o budnim slugama i o deset djevica (usp. Zb ponedjeljka I. tjedna). Ta molitva na očit načinnaglašava eshatološki smisao Kristova došašća, bu-dući da se njegovo ispunjenje događa za vrijeme li-turgijskoga slavlja (laudibus exultantes ), obilježenanapetošću prisutnosti i čekanja. Kristu koji dola-zi izlazimo ususret s upaljenim svjetiljkama (usp. Zb petka II. tjedna), odnosno pravednim životom(usp. Zb Prve nedjelje). Za takav je odnos potrebnamudrost odozgor (usp. ZbDruge nedjelje).

U razdoblju koje obuhvaća božićni tonalitet

molitava uočavaju se velike kristološke i marijanske teme. Najprepoznatljiviji je sloj pripremeza slavlje Kristova rođenja, izražen biblijskom te-mom pripravljanja putova (usp. Zbčetvrtka II.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrel 12

ONA


tjedna): »Potakni nam, Gospodine, srce da pri-pravi put tvom Jedincu: njegovim nas dolaskomočisti, da ti služimo obnovljena duha.« Ova kratkamolitva nadahnjuje se na: Lk1,74-76; Iz40,3; Mal3,1. Crkva slavi iščekivanje Krista, oslanjajući sena veledjela koja je Bog ostvario u povijesti spa-senja. Ona su za nas jamstvo, potvrđeno Kristo- vim dolaskom u tijelu, novih božanskih zahvatakoji navještaju i pripravljaju konačno Gospodino-

vo očitovanje.Zborne molitve došašća ne zaustavljaju se nadogađaju Isusova rođenja, nego pozorno iznose nasvjetlo jedinstvo toga otajstva s cijelim otajstvomKrista kao otajstva spasenja. Prisna združenostKristova utjelovljenja, smrti i uskrsnuća sažeto je izražena u poznatoj molitvi koja je sastavni dioMolitve anđeoskoga pozdravljenja: »Milost tvojumolimo te, Gospodine, ulij u duše naše, da mi kojismo po anđelovu navještenju spoznali utjelovlje-

nje Krista tvoga Sina, po njegovoj smrti i uskrsnu-ću privedeni budemo k slavi uskrsnuća« (u Misal je unesena drukčija formulacija). U molitvi se spaja utjelovljenje i spasenje.

Zbog toga Zbmise božićnoga bdjenja svetkovinu Kristova rođenja naziva svetkovinom našegaotkupljenja. Pozornost je usmjerena na vazmenutematiku, dinamičko središte cijele liturgijske go-dine. Iščekivani je Mesija naš »nebeski liječnik«( Zbsrijede II. tjedna) i »začetnik našega spase-

nja« ( Zbpetka II. tjedna) koji je poslan od Oca, da bi pridigao paloga čovjeka pod vlast grijeha (usp. Zbsubota I. tjedna i 22. prosinca). U zbornim jemolitvama prisutna i tema Krista-svjetla koji ras-

pršuje tmine grijeha; utjelovljenja koje rasvjetlju- je tamu noći i stvara od nas djecu svjetla (»nek’nam u srcu sine sjaj tvoje slave« – Zbsubote II.tjedna). Da bismo bili tako prosvijetljeni, spaše-ni, potrebno je veliko otajstvo utjelovljenja slavi-ti pravom vjerom i odanim služenjem (usp. Zb19.prosinca). Još jednu predivnu vazmenu temu do-nosi Zbutorka II. tjedna došašća: »Bože, po tvo-me Sinu postali smo novo stvorenje. Pogledaj to

djelo svoje ljubavi (na hrvatski prevedeno prilič-no nerazumljivim izrijekom: “Nastani u nama dje-lo svoga milosrđa”). Očisti nas dolaskom svoga Si-na od svake ljage stareži.« Tekst je nadahnut nanauku apostola Pavla (usp.2Kor5, 16-21; Kol3,9-10). Rođenje Sina Božjega oslobađa nas od sta-roga ropstva (usp. Zb18. prosinca). To vazmenoobilježje utjelovljenja bit će ponovno aktualizira-no i razvijeno u zbornim molitvama Božića-Bogo- javljenja.

Glede marijanske tematike treba reći da je ča-šćenje Blažene Djevice u došašću konstanta u li-turgijskim slavljima Crkve na Istoku i na Zapadu.Dakle, prvotno marijanski mjesec u liturgijskoj go-dini jest došašće, ali s kristološkim odrednicama. Valja znati da je spomen Marije u zbornim moli-tvama današnjom širinom novost misnih obraza-ca. To se očituje poglavito od 17. prosinca i na če-tvrtu nedjelju. Među njima je najbremenitija Zb20. prosinca: »Bože, po anđelovu je navještenju

bezgrješna Djevica primila (u krilo) tvoju neizre-civu Riječ, postala hram Božji i napunila se Du-ha Svetoga. Molimo te da po njezinu primjeru i miposlušno (ponizno) prihvaćamo tvoju volju.«

Dva vremenska ciklusaslavljenja Gospodinova

utjelovljenja:došašće (vrijeme bdjenja)

te rođensko (božićno) ibogojavljensko vrijeme.(J. B. Dini, Dominikanski

samostan, Dubrovnik)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema

O N A J

Dva predslovlja došašćaBožje očitovanje u čovjeku jesalutis nostrae my-sterium –otajstvo našega spasenja, središte spa-

senjske ekonomije (‘oikonomia’,dispositio). OtacGospodina Isusa Krista nas »u sebi izabra prijepostanka svijeta da budemo sveti i bez mane prednjim«. Sve započinje Stvaranjem koje predslovlja jednostavno pretpostavljaju. To je prvi čin Božjegaočitovanja. Bog stvara, da bi očitovao svoju ‘slavu’,tj. ljubav, snagu i ljepotu. Otuda započinje vrije-me i u njemu ‘ekonomija’ spasenja, tj. ostvariva-nje Božjega plana. To zovemo poviješću spasenja.I dok nam se čini da je pojam ‘povijesnosti’ jasan,

spasenje obuhvaća složenost zbilje koja se izričekao: biti Božjom djecom, imati njegova Duha, bi-ti u zajedništvu s njim; spasenje je svetost, sudje-lovanje u Svetome.

Prvi dramatičan čin jest ljudski grijeh u kojemučovjek postaje “izgubljenim”, kako govore molitve-ni tekstovi, sa svim posljedicama grijeha: gubitakizvorne cjelovitosti, srozavanje svih stvari (cun-cta deiecta), ljudska smrtnost i krhkost. Iznad tekrhkosti prevladava Božja dobrota koja daje svoju

spasenjsku riječ čovjeku. To nije nejasan priziv, na-znaka, negodispositio, djelatna volja, jednostranaobveza (diatheke) i savez, početna inicijativa kojapripada Bogu, te je na taj način – dar. Hrvatski prijevod kaže: »On je već došao, uzevši naše smrtnotijelo, ispunio pradavni Božji naum, i otvorio namput vječnoga spasenja.« No latinski (teško preve-div) ne kaže tek ‘naum’, već:dispositionis antiquaemunus implevit , što označuje neuvjetovanu obve-zu koje se netko čvrsto pridržava. Dispositio je vi-

še od raspoloživosti. To je dar koji je predanje, to jedat koji postaje testament. Zato je u izvorniku jošzanimljivija igra kada se pojammunus ponavlja iu sljedećoj rečenici:manifesto demum munere ca- piamus – »da bismo... napokonu očitu daru pri-mili ono što sada kao obećano budno čekamo«.

Krist je iščekivan u starini; na njega se odno-se navještaji svih proroka, kako to molimo u dru-gome predslovlju došašća, a zadnji je među njimaIvan Krstitelj. Posrednica te prisutnosti je Blažena

Djevica Marija. Utjelovljenje je viđeno kao ostva-renje dugoga čekanja, sigurnost da je Bog vjeran ida se drži dane riječi, dane do mjere našega tijela(usp. Fil2,5-10).

Zaustavlja li se iščekivanje Krista na Utjelovlje-nju? Utjelovljenje je bilo susret Boga s čovječan-stvom; dakle, mogućnost koja je dana nama koji

smo dio te ljudskosti, da se susretnemo s Bogom.No, mi ostajemo nesigurni i ranjivi. Stoga naš su-sret mora biti progresivan. Evo na koji način staroiščekivanje dodiruje i naše očekivanje: došašće zanas više nije nada u Krista koji ima doći, jer je većprisutan i jer smo ga već susreli. Mi očekujemo ikršćanskom se sigurnošću nadamo da on, u svo-me divnome dolasku, sada za nas ispuni konačnisusret s Bogom. Utjelovljenje je za nas; ono za čo- vječanstvo postaje novim vremenom eshatološke

napetosti: Bog je skriven za čovjeka koji ga čeka,nada se daru konačnoga očitovanja, što je drugidolazak o kojemu govori drugo predslovlje doša-šća. Došašće je stoga više od priprave slavljenjaBožića. Ono jestslavljenje Onoga koji dolazikaoslavlje eshatološke nade, vlastite kršćanskomu ži- votu. Ta nas nada ne odvaja od povijesti i povijesnosti, nego nas u nju uranja, jer proziva nesi-gurnost, sadašnju višeznačnost i dvojbe prisutneu naporu da se anticipira stabilnost, nepomičnost

budućnosti: to je smisao ‘budnosti i bdjenja’ (»štosada kao obećano budno čekamo«; »da nas zate-če budne u molitvi«, Pd Ii II ). Bdjenje je duhovnorazbuđivanje, molitva, odgovornost i življenje većsada Božjega kraljevstva.

ZaključakKrist, Onaj koji dolazi, promatran je u svjetlu po-trebe za spasenjem, odnosno u mjeri ljubavi koja je stvorila svijet i čovjeka i koja nije ravnodušna

prema ljudskoj nesreći grijeha. Molitve došašćapokazuju da je Krist taj koji rađa radost zbog svo-ga dolaska, a radosti nema bez napetosti. Upra- vo je napetost pokazatelj obzorja i ozračja doša-šća. Tako je razvidna priprava za Dolazak u svjetlugrješnosti i oslobođenja; budnosti i sigurnosti na-de; prisutnosti i čekanja; dioništva gospodstva isluženja; slave i pada... Došašće ne razrješuje bre-menitostotajstva, neobuhvatljivosti i neizrecivo-sti Riječi, ali jednako tako u granicama ljudskosti

ukorjenjuje neizmjernost jasnih polazišta ljubavi(dispositio). Upravo se u napetosti rađa radosninemir koji poznaju samo oni koji vjerom prodiruu iščekivanje dara vječnosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

ONA


R azmišljajući nad suvremenim kretanjimau pastoralu, pa i u samoj duhovnoj i teo-loškoj misli, zamjećuje se stanovititerape-

utski pristup čovjeku i zbilji svijeta. Duhovni pis-ci, osobito oni s kršćanskoga istoka, primjećuju dase zapadni svijet danas zanosi svojevrsnom »tera-peutskom teologijom« i duhovnošću koja želi biti»primjenjiva« u svagdanjemu životu, pružajući čo-

vjeku trenutačni odgovor na pitanja koja mu životpostavlja (A. Schmemann). Suvremeni je čovjek svemanje zainteresiran za teologiju koja bi bilatheo-logia, govor o Bogu, i otkrivala mu Boga i otajstvonjegova spasenja, a sve je više otvoren »mudrosti«koja će ga upućivati u život, biti mu »korisna« zaoblikovanje »životne ravnoteže«. Predmet vjerepočesto postaje samo »korisni Bog«. Slika objav-ljenoga Boga, utjelovljenoga u Kristu, ustupa mje-sto slici željenoga Boga, Boga koji je čovjeku samo

»uvjetno potreban«, ovisno o čovjekovim životnimstanjima i prilikama u svijetu. Širina teološke an-tropologije, koja izvire iz Božjeg djela stvaranja iotkupljenja u Kristu, biva reducirana na vrjednovanje čovjekova života i njegovamjesta u svijetu,pri čemu ne ostaje mnogo prostora za eshatologiju, za govor o zbilji i životu onkraj ovozemaljskogai ovovremenskoga. Tako vjeri ne preostaje prostorza vjerovanje i nadanje jer se sve treba dogoditi većovdje i sada, bez potrebne protege na budući život.

Na tragu takvih gibanja i sama liturgija postaje zamnoge tek ‘duhovnom terapeutikom’ koja ozdrav-lja čovjeka od bolî ovoga svijeta.

Premda se ‘duhovnost’ izrasla iz tih novih gibanja sve više nameće vjerniku današnjice, ostaje jasno da kršćanski identitet nije vidljiv izvan krš-ćaninova životnoga odnosa sOnim-koji-dolazi i sazbiljom u koju nas On uvodi. Usudimo li se, u si-romaštvu svoje misli, susret s Onim koji dolazi na-zvati »krajem«, tada ćemo imati razloga reći da

kršćanski život započinje od kraja. To je istinski po-četak – ne samo za život koji će uslijediti, nego i zaživot koji ovdje i sada živimo. Vrijednost zemaljsko-me i vremenitome može dati samo ono što nadvisu-

Početi od krajaLiturgijska teologija došašća

Ante Crnčević

je zemaljsko i vremenito. Samo vječnost može pru-žiti pravu cijenu vremenu. Život je, dakle, vrijedan umjeri u kojoj anticipira i uprisutnjuje vječnost.

Početak od kraja – misao je koja pruža temeljkršćanskome vrjednovanju vremena i života. Mi-sao na puninu zajedništva s Bogom, na vječnostkoja daje smisao početku i dinamici života i kojaće u potpunosti nastupiti kad budemo ‘oslobođe-ni’ vremenitosti, otkriva nam eshatologiju kao te-meljnu odrednicu sveukupne kršćanske teologije. Kršćanska teologija, liturgija, život… pokazujuse zbiljskima u mjeri u kojoj su eshatološki pro-dahnuti i usmjereni. Liturgija je zbiljska ukoli-

ko uprisutnjuje zbilju koja je onkraj vremenitogai vidljivoga. Time nije u raskoraku s vremenom injegovim ‘pitanjima’, nego je uvijek u vremensko-me iskoraku naprijed, darujući vremenu protež-nost vječnosti. Zato suvremenost nije odrednicaaktualnosti i životnosti liturgije. Samo joj suvječ-nost može dati životnost i aktualnost.

Adventski izlazakDuhovnost došašća nadahnjuje se tim »započi-

njanjem od kraja«. Teologiju došašća ne oblikujemisao o početcima spasenja ili o Božjem obećanjuspasenja, nego vjera koja izrasta iz ispunjenogaobećanja, iz punine očitovanoga Božjeg spasenja.

U otajstvu Utjelovljenja zrcali se otajstvo Pashe.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema

O N A J

Početak liturgijske godine uprisutnjuje nam isku-stvo kraja, prijelaza koji će se zbiti na kraju vre-mena, prijelaza koji uvodi u puninu življenja. Zato

došašće nije ponovno vraćanje na početak, ne-go ponovno kretanje od kraja, od obećanoga su-sreta Susreta koji daje smisao postojanju. ZatoCrkva, započinjući liturgijsku godinu i godišnjiciklus slavljenja Kristova djela spasenja, kroz vrijeme došašća hrani vjeru svojih vjernika liturgij-skim poklicima punim nade: »Spasitelj naš dolazi,ne bojte se više«; »Evo, dolazi Gospodin«; »Do-ći će Gospodin i neće zakasniti«; »Ti si blizu, Gos-podine«; »Evo, Gospodin će u sjaju doći«… Ti po-

klici vjere, koji prerastaju u zaziv ‘nestrpljive’ nade»Dođi i pokaži nam lice svoje, Gospodine«, uze-ti su iz ulaznih antifona slavlja euharistije u prvo-me tjednu došašća. Došašće je vrijeme zajedništvas Dolazećim, s Onim koji dolazi. Takva intonacijadošašća izranja iz vjere u Uskrsloga Krista. Hodi-mo u susret Onomu koji je već došao ( Adventus),Koji trajno dolazi po snazi Duha i Riječi(Veniens)i Koji će ponovno doći (Venturus). Nakon Kristo- va uskrsnuća nije nam preostao samo njegov ko-

načni dolazak na kraju vremena; svakodnevno jepred nama zbiljnost njegova dolaženja.

Kristovo pashalno otajstvo, koje kruni njegovspasenjski boravak među ljudima, stoji u temeljukršćanskoga iščekivanja. Kršćansko iščekivanje,

stavljeno u prvi plan liturgije došašća, ne izrasta izstraha zbog Božje odsutnosti, nego iz iskustva nje-gova dolaska i boravka među nama. Uskrsli, nai-me, nije nikada Odsutni. On je prisutan po dolasci-ma, po otkrivanjima, po pojavcima, po riječima, posakramentima, po poticajima Duha čijom snagomprogovara. Predstavlja se kao Dolazeći, kao onajkoji nas svojim Dolaskom vuče naprijed, k puninizajedništva sa sobom. Zato poklik »Dođi, Gospodi-ne Isuse« ne očituje samo vjeru koja iščekuje, ne-

go još više vjeru koja hodi u susret, vjeru onih koji znaju da je potrebannovi izlazak iz svega što nassmješta u čekanje, zarobljeno ovim svijetom i vre-menom. Knjiga Otkrivenja završava riječima: »Da,dolazim ubrzo!« (Otk 22,20), a što je Gospodinovodgovor na zajednički vapaj Duha i Zaručnice (Cr-kve): »Dođi!« (20,17).

U liturgiji došašća česta je slika Sunca koje izla-zi na istoku. Tako liturgija časova čuva drevnu an-tifonu koja, prema prijevodu Vulgate, Mesiju, Ono-

ga koji dolazi, naziva Istokom: » Ecce vir, Oriensnomen eius«, »Evo čovjek, Istok mu je ime.« ( Zah

6,12) Starozavjetna temaistoka iistočenja, okretanja života k prapo-četnome Izvoru ili Istoku, postala jeslikom interpretiranja Boga koji do-lazi. Razmišljanje nad tom slikomdaje spoznati da raskidanje odnosāi životne povezanosti s Izvorom (iliIstokom) rađa umiranjem. U istu

matricu interpretiranja smješta se istarozavjetna slika podizanja babi-lonske kule, koja simbolizira ljudskigrijeh i odmetanje od Boga: početaktoga odmetanja i gradnje kule jestselidba s istoka: »Kako su se ljudiselili s istoka, naiđu na jednu doli-nu u zemlji Šinearu i tu se nastane.Jedan drugome reče: Hajdemo praviti opeke…« (usp. Post 11,2-9). Gri-

jeh udaljavanja od Izvora rađa po-dizanjem »utvrde« u kojoj čovjekželi biti siguran, neovisan o Izvoru,sam svoj branitelj i spasitelj.Noć poodmače, dan se približi! Bdijte!(Amber Faulder)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrel 12

ONA


Božja inicijativa spasenja prema grješnomečo vječanstvu oslikana je pozivom Abrahamu:» Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog,

u krajeve koje ću ti pokazati.« ( Post 12,1) Spase-nje se začinje ondje gdje je čovjek spreman na-pustiti »svoju zemlju«, ostaviti svijet koji je samgradio i u kojem pokušava biti tvorac i spasitelj.Spasenje je uvijek dar, dar koji nije do kraja oči-tovan. Potrebno jekrenuti u nepoznato, s povje-renjem u Onoga koji poziva i daruje. Neznanje oobećanome nadopunjava se povjerenjem, nuž-nim za ustrajnost hoda prema nepoznatome. Kri-stovim prvim dolaskom spasenje nije u punini

očitovano. Ono nam je darovanou mjeri zemalj-skih i vremenitih mogućnosti,ne u punini.Da bi-smo »iz mjere zemaljskoga« prerasli »u puninudara« potreban je izlazak, hod prema Onome koji nosi puninu dara. I nakon što je obećanje spase-nja našlo svoje ispunjenje u Kristu i njegovu pas-halnom otajstvu, za ulazak u »zemlju obećanja«potreban je prethodnoizlazak, napuštanje »vla-stite zemlje« u kojoj gradimo »svoj dom«.

Predbožićno vrijemeadventa, nije dakle sa-

mo vrijeme Božjega hoda i dolaženja, niti samo vrijeme spomena na njegovo dolazak. Advent je vrijeme našegaizlaženja.Prvi korak hoda Kristuu susret jestkorak izlaska. Hod Kristu u susretmože biti ustrajan samo ondje gdje se živi dar nje-gova prvoga dolaska i gdje se, zajedno s njim, do-godio ‘izlazak’. Iščekujemo ga jer smo u njegovunaumu spasenja iščekivani odvijeka. »Nitko ne‘posjeduje’ Boga na način da ga ne bi trebao višeiščekivati. Štoviše, Boga ne može iščekivati onaj

tko nije uvjeren da je i sam od Boga neprekidnoiščekivan.« (D. Bonhoeffer)

Gospodin dolazi u noćiTemi svjetla, kojom liturgija oslikava otajstvo Kri-stova utjelovljenja, valja značenjski suprotstavitisliku noći. U misi polnoćki svetkovine Gospodinovarođenja navještaj Božje riječi započinje proglasom:»Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka oba-

sja.« ( Iz 9,2) Tome svečanom proglasu rasvjetlje-nja tame govoru svjetla prethodi duhovnost adven-ta koja rado odabire simboliku noći da bi pokazalasnagu Svjetla koje dolazi. Roditi se znači »ugledati

svjetlo«, doći na svjetlo. Zato su svjetlo i tama u istojsimboličkoj oprjeci kao život i smrt. Budnost na koju poziva liturgija došašća, euhologijom i odabirom

svetopisamskih odlomaka, ne naslanja se samo naiskustvo sna, nego i na iskustvo tame, tj. smrti. Ko-ga je obuzeo san, taj nije gospodar svoga života, sebe. On je prepušten svojim snovima, tami, smrti…Buđenje je vraćanje u život, ulazak u iskustvo danakoji nosi spasenje.

Kristovim je djelom otkupljenja čovjek izveden»iz tame u divno svjetlo« ( Dj 26,18,1Pt 2,9). No,kršćanin se još uvijek nalazi »u noći«. Kristov prvidolazak temelj je vjeri da je to »poodmakla noć« ida je blizu njegov Dan. Zato Apostol opominje krš-ćane: »Vrijeme je već da se oda sna prenemo jernam je sada spasenje bliže nego kad povjerova-smo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo da-kle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.«

( Rim 13,11-12) U Apostolovu razmišljanju, kojemliturgija daje mjesto u prvoj nedjelji došašća ciklu-sa A, slika »poodmakle noći« ocrtava zbiljnost sa-dašnjega trenutka: nalazimo se pred Svitanjem,pred »novim danom«, novim u eshatološkomesmislu riječi, pred onim onim koji je trajnonovus. Istinska je novost samo ono nakon čega ne slijediništa. Nalazimo se pred svitanjem te novosti.

No, takvo eshatološko promišljanje o »pood-makloj noći« propituje apokaliptiku onih – među

kojima su nerijetko i kršćani – koji sadašnji tre-nutak života i svijeta radije vide u slici »poodma-kloga dana«, dana koji se prepušta tami, nadola-zećoj noći. Slika trajne noći i vječne tame govori oništavilu, besmislu, besciljnosti. Čovjeku takvogagledanja preostaje prepuštanje besmislu ili grče- vito prianjanje uz ovaj svijet, uz dan koji je na za-lazu. Kršćanin je, naprotiv, pred Svitanjem. Bož- je lice u koje smo zagledani jest »lice koje sviće«(J. B. Metz), lice obasjano rumenilom zore. Noć

koja nestaje, noć utopljena u zoru koja rastapa ta-mu, priziva na početak i kraj, na postanak kojemu je prethodila tama ( Post 1,2) i na Paruziju, Kristovpojavak, koji donosi puninu Svjetla. Zato molimo

Hod Kristu u susret može biti ustrajan samoondje gdje se živi dar njegova prvoga dolaska

Prvi korak toga hoda jestkorak izlaska.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


12

NAŠA tema

O N A J

zajedno s Psalmistom »Bože, obnovi nas, razve-dri lice svoje i spasi nas« ( Ps 80, 4.8.20).

Zaustavljajući se u razmišljanju nad Knjigom

Otkrivenja korisno je izdvojiti slike koje nam, u jasnome suzvučju s evanđeoskim perikopama(Otk 3,3; 16,15; Mt 24,42,43; Lk 12,39-40), pred-stavljaju Krista kao onoga kojidolazi u noći, što- više,kao kradljivac koji želi okrasti i oplijeniti onešto spavaju. U tome metaforičkom govoru lako je

u čast Blažene Djevice Marije. U germanskim je krajevima ta misa – po početnoj riječi ulazne antifonenazvana Rorate – ubrzo slavljena i kroz druge svag-

dane u adventu, pružajući tako zasebni oblik advent-ske duhovnosti. Čini se da preuzimanje te prakse unašim krajevima zadnjih godina događa bez punokritičnosti i jasnoće o njezinu sadržaju. Naime, na-kon što je poslijesaborska liturgijska obnova svako-me danu u vremenu došašća podarila vlastiti euho-loški obrazac za slavlje euharistije, valja se pitati počemu trebaju biti prepoznate adventske »mise zor-nice« – zar po vremenu slavljenja (tj. jutarnjim sati-ma koji se s velikim zakašnjenjem još nazivaju »zo-

rom«)? Ukoliko se želi da liturgija oblikuje duhovnostdošašća, tada je neosporno da su uporci te duhovno-sti ponajprije liturgijske molitve, pjesme (antifone)te svetopisamska čitanja. Ti elementi pružaju dina-miku adventskome iščekivanju i bdjenju, usmjeruju-ći kršćanski život na Kristov dolazak. Odabir ranoga jutra za vrijeme slavlje euharistije može, kao »moli-tveno pretjecanje zore«, zadobiti smisao tek ako do-pustimo da liturgija bude dar koji oblikuje duhov-nost i misao došašća. Valja se s ozbiljnošću zapitati:

što na, ponegdje vrlo posjećene, »mise zornice« oku-plja pojedince – rano jutro, koje iziskuje odricanje odsna i nosi kratkotrajno zadovoljstvo zbog izvršenogaplemenitog djela ‘pokore’, ili želja za liturgijskim za- jedništvom u slavljenju Onoga koji dolazi? U matriculiturgijske duhovnosti došašća nije moguće skladnougraditi sudjelovanje na svagdanjoj euharistiji ako bito sudjelovanje bilo poglavito vođeno nakanom o vr-šenju osobne pokore. Adventska misao o bdjenju utkana je u kršćansko

poslanje, u život trajne pozornosti na skorost Kri-stova dolaska. Poziv »Bdijte i molite«, odnosno»Bdijte moleći«, usmjeruje nas prema Onome koji dolazi. No, bdjenje je ujedno i poslanje: pozvanismo bdjeti ne samo moleći i čekajući, nego i radeći,gradeći ovaj svijet i evanđeoske odnose s ljudima.Popričesna molitva druge nedjelje došašća zato na-dahnjuje naš život u vremenu »već poodmakle no-ći«: »Gospodine, (…) nauči nas, u svjetlu svoje mu-drosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a

za nebeskim težiti.« Ispravno služenje zemaljskimdobrima iziskuje njihovo ‘mudro vaganje’ (sapien-ter perpendere ) mjerom nebeskih dobara.

Slika Gospodina koji dolazi u noći, kaokrad-ljivac , potiče nas da misao da je potrebno

dopustiti da nas Onokrade, da nas liši naših

'sigurnosti' koje nas vežu uz svijet.

12

čitati poruku o nepredvidivosti Njegova dolaska io našemu neznanju dana njegova Pojavka, ili po-ruku o potrebi trajnoga bdjenja i budnosti. No, utim slikama vidljivi su i motivi koji govore o potrebi dabudemo okradeni od onoga koji dolazi kaoSpasitelj. Potrebno je Onomu koji dolazi dopusti-ti da nas »okrade«, da nas liši nas samih, da nasoslobodi sigurnosti koje nas vežu uz posjedovanje,

uz svijet, uz sve što smo ‘stekli’ za sebe (L. Fallica).S vjerom zazvati Gospodinov dolazak i stupiti predOnoga koji dolazi znači biti slobodan od svega, bitispreman za novi početak zajedništva s njim, u slobodi od svega što nam na zemlji pruža sigurnosttrajnoga doma. Budnost, dakle, znači nenaveza-nost na svijet, na vremenito i prolazno. Zato na pi-tanje »Tko je kršćanin?« sveti Bazilije Veliki odgovara: »Kršćanin je onaj tko je budan svakoga danai svakoga časa, znajući da Gospodin dolazi.«

Adventska slika bdjenja i budnosti duboko jeutkana u kršćansku duhovnost. Monaška molitvakoja prekida noć nije čin pokore, nego iskaz na-de u blizinu Gospodinova dolaska. Monah moli-tvom želi »preteći« Zoru koja donosi Spasitelja:»K tebi vapijem, Gospodine, prije jutra molitvomte pretječem« (usp. Ps 88,14; 119,147). U adven-tu ta molitva koja pretječe zoru odjekuje vlastitim vapajem: Rorate caeli desuper, »Nebesa, odozgorrosite i oblaci daždite Pravednika« ( Iz 45,8).

Ta je pjesma, u ulozi ulazne antifone, u poslijetri-dentskome vremenu zgodno srasla sa zavjetnim mi-sama predviđenima za subote došašća, a slavljenima

8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrel 12

ONA


Tema posredništva u liturgiji otvara čitav nizrazličitih pristupa i perspektiva jer je odre-đena i čvrsto vezana uz izvjesni broj pre-

dodžbi, figura ili slika uzetih iz ljudskoga života. Uovom prilogu nije nam cilj »protumačiti« sakra-mentalni događaj pod vidom neke od tih predodž- bi, figura i slika kojima shvaćamo i interpretiramo

posredovanje uopće, nego razbistriti upravo oneslike i predodžbe koje se nalaze u sakramentalno-me događaju, a kojima on progovara i kojima za-hvaća život da bi se u život u-tjelovio.

Dinamika toga posredničkog prohoda kroz vi-še dimenzija i razina čvrsto je vezana uz zbiljnost prisutnosti . Naime, s kojeg god polazišta krenu-li, posredništvo se suočava s preispitivanjem ka-tegorije prisutnosti shvaćene u okviru dinamizmaponazočenja kao i u okviru dinamizma percepci-

je putem koje se ta zbiljnost u-prisutnjuje. Posre-dovati u prvom redu značinositi-u-prisutnost jed-nu stvarnost koja na svoj način u-nosi sudionikeu svoj događaj. Posredovanje je u bitidogađanje prisutnosti koja ne ostaje ispred ili pored nas, ne-go prožima odnose, odnosima se ponazočuje i uodnosima utjelovljuje.

Dar, susret i preobražaj tri su figure koje se,svaka na svoj način, pronalaze u cjelini sakramen-

Dar – susret – preobražajLiturgijske slike zajedništva s 'Onim koji dolazi'

Ivica Žižić

Susret je dar koji preobražava gledanje.

talnoga događaja. One jasno ukazuju na njegovutemeljnu posredničku ulogu. Istodobno, ove figu-re ne ostaju na razini pojmovnih kategorija koji-ma se sakramentalni događaj ‘tumači’. Ipak, uzsvaku od njih vezana je određena ‘teološka defi-nicija’, koja pruža polazište cjelovitijem uočavanjunjihove iskustvenosti. Jer su stvarni prostori isku-

stva Boga-koji-dolazi i jer definiraju cjelinu litur-gijskog iskustva, dar, susret i preobražaj opisujucjelinu sakramentalnoga događaja.

Dar: nevidljiva prisutnost u darovanom pogleduUz klasičnu definiciju, utvrđenu na Tridentskomsaboru, da su sakramenti »vidljivi simboli nevid-ljive milosti« (DS 1639) veže se pregršt tumače-nja usredotočenih na poimanje sakramenata u

redu ‘znakova’, odnosno ‘simbola’. Kroz dugi pe-riod ova je definicija služila u tumačenju sakra-menta kao ‘sredstava’ na putu spasenja. Ako susakramenti nužna sredstva, za njima treba pose-zati kako bi se spasenje zadobilo. Njihovo znakov-no ustrojstvo pokazuje dvostruku utemeljenost: u vidljivom (voda, kruh, vino, ulje…) i u nevidljivom(Božje djelovanje), u materiji (elementu) i for-mi (riječima), u službeniku i primatelju, u uzro-ku i učinku. Istina, ovakvo je tumačenje davalo

više prostora odvajanju i preciziranju minimal-nih uvjeta potrebnih za njihovu valjanost, negoliuvodilo u otajstvenost događaja u sklopu njegovaobrednog konteksta kao i u kontekstu njegove eg-zistencijalne značajnosti glede »snažnih trenuta-ka« čovjekove povijesti.

Unatoč tome, ova definicija pruža valjanuosnovu u razumijevanju prisutnosti kao pona- zočenja. Ako su sakramenti vidljivi simboli, oni usvome kriluočituju nazočnostmilosti kao dara .

Posredovanje sakramentalnih simbola, nesvedivona posljedično-uzročni slijed, događa se kao pona- zočenje Drugoga čiji dolazak pod prilikama simbo-

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

NAŠA tema

O N A J

la ostaje neuvjetovan nekom ljudskom aktivnošću, jer jegratuitni dar . Stoga se sakramentalno posre-dovanje može i treba shvatiti kao događaj dariva-nja i očitovanja . On se pak ne ograničava na vizua-lizaciju prisutnosti, niti na posredovanje nekogadobra (makar ono bilo i duhovno), nego podrazu-mijeva aktivno dioništvo na prisutnosti dara koji,

jer jedarovana Prisutnost , preobražava i životnose ponazočuje u samome tijelu vjernika. Time smo već naznačili ono što slijedi. Ipak, na ovom mjestu valja se vratiti »očitovanju nevidljivoga« i razbi-striti neobično privlačnu antropološku figurumo-trenja , a potom i dara koju ova definicija predlaže.Nadilazeći pojednostavljenu verziju kojom je ma-nualistika sakramentalni događaj svodila na sred-stvo podložno detaljnoj raščlambi njegovih eleme-nata i još preciznijem tumačenju njegovih uzroka i

učinaka, valja razmotriti stanovituestetsku ili per-ceptivnu konstituciju sakramentalnoga posredovanja Kristove Prisutnosti.

Pod tim vidom, sakramenti nisu ‘ovojnica’ koja tu prisutnost skriva, nego osjetni simboli koji oči-tuju stvarnost Kristova dolaska, njegovo u-tjelov-

ljenje u samu srž ljudskoga. Kristovo očitovanje usakramentima – vidljivim simbolima – nije zastr-to nevidljivošću milosti, jer poznajegledanje kao pr- votnu iskustvenu formu kojom događaj doseže čo- vjeka. Istina, sakramenti nisu tek prilika gledanja,ali je gledanje zasigurno prvotno simboličko zrenjeu kojem se prisutnost zbiva kao susret i preobražaj. Već je u gledanju čovjek uveden u događaj. On nijesamo onaj koji motri, nego se tim motrenjemotva-ra drugome i njime biva preobražen, unesen čak i u

ono što tjelesnim očima ne može vidjeti. Događaj izEmausa na ponajbolji način tumači »sakramentalnoočitovanje« (usp. Lk 24,13-35) i preobražaj pogleda.Dok učenici hode prema Emausu i žive u uskrsnom vremenu, ali ga paradoksalno ne zapažaju, jer su nji-hovi pogledi zaustavljeni u činjenici Isusove smrti,pridružuje im se Uskrsli. Oni mu nude tumačenja,ali ne uspijevaju dosegnuti smisao sve dok konačnone prepuste inicijativu onome koji samoga sebe iz-govara i tumači, a njihova srca ispunjava intuicijom

istine. No, samo slijedom simboličkog čina lomlje-nja kruha, otvaraju im se oči. Pogled tu zahvaća onošto iščezava iz tjelesne percepcije, ali se istom u njojutjelovljuje. On se ne suočava s jednom frontalnompredodžbom, nego postaje sve-obuhvatan, jer obu-hvaćen prisutnošću Uskrsloga i njime iniciran po-staje sposoban gledati sve geste i razumjeti sve riječicjelokupnog Kristova događaja. Simbol tu zrcali do-gađaj, jer je on njegova darovana aktualizacija ne sa-mo u riječima i gestama, nego i u pogledima, u spo-

znajama, u življenome prianjanju istini događaja. Utom smisludar prisutnosti u dinamici sakramen-talnoga posredovanja zbiva se kao idar gledanja . Iupravo zato jer je preobražavajuće gledanje, nije lisakramentalno posredništvo isusretanje ?

Susret: u-tjelovljena prisutnost Ako je u temelje klasične definicije sakramenatakao »vidljivih znakova nevidljive milosti« utkana jedna estetska dimenzija, tj. činjenica preobražene

percepcije, koja po inicijativi Prisutnoga biva uve-dena u »gledanje nevidljivoga«, neizostavno senameće idijaloškaodrednica toga istog događaja.

Iskustvo u Emausu: govoriti, slušati, hoditi, lomiti kruh,gledati – sve su to čini tijela u kojemu se događa Susret.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

živo vrel 12

ONA


Da su sakramenti »susreti s Kristom«, podjedna-ko postaje klasičnom definicijom kao što je i onapo kojoj su oni »vidljivi znakovi nevidljive milo-

sti«. U tome smislu mogli bismo reći da su sakra-menti susret s Kristom ukoliko je susretdar od-nosa. Stoga se i susret smješta u dimenziju dara.Zapravo, darovanost još jasnije kazuje strukturususreta, a susret još jasnije očituje zbiljnost simbolike dijaloga. I kategoriju susreta valja osvijetlitiistom biblijskom slikom Emausa.

Ususretu s učenicima na putu u Emaus Kri-stova prisutnost je skrivena, skrivena njihovimpogledima i njihovom razumijevanju, skrivena ve-

lom »zaustavljenih pogleda«. No, susret je taj koji otvara razumijevanje kroz Kristovu riječ, a oči ugledanju nevidljivoga. Susret postupno ponazoču- je Kristovu prisutnost – sve do njegova iščeznućaiz njihovih pogleda. Ali to iščeznuće nije kraj su-sreta. Ono daruje ispunjeni pogled. Štoviše, susret

vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke našeopipaše o Riječi, Životu – da, Život se očitova, i vi-djeli smo i svjedočimo« (1Iv 1,1-2)? Sakramental-

no susresti Krista stoga ne znači ‘zamišljati’ sakra-mentalni događaj kao susret, negoući u ono istoiskustvo koje su imali apostoliu susretu s Kristom,odnosno, prepustiti seotkriću odnosā koje se upi-suje u srce vjerničkoga identiteta.

Svaki susret nije nužno otkriće drugoga, ali jesvakako njemu upravljen. Mnogi susreti nažalostzaustavljaju se na konstataciji nazočnosti drugo-ga. Međutim, istinski susreti izlažu čovjeka u nje-govoj krhkosti i snazi drugome. Oni sudarivanje

prisutnosti . Istinski susret nikoga ne ostavlja rav-nodušnim, jer u njemu riječi i geste ne kane izra-ziti nešto sporedno ili beznačajno, nego s drugimpodijeliti svu značajnost zbilje i dosegnuti svu cje-lovitost smisla. Zato su naši pravi susretiblagda-ni života, koji nas nezaboravno upisuju u povijestnašega ljudskog hoda. Istinski susretotkrivaod-nos otkrivajući sebe drugome i darujući te prima- jući uzajamno ne samo ono što imamo, nego i onoza čim žudimo, što nas nadilazi ili pak ono što nas

utemeljuje. Zato susret očituje pripadnost i kroznju gratificira svijest u spoznaji da smo za druge ida dijeliti s drugima ozbiljuje i očituje našu najple-menitiju žudnju – da dademo život drugome.

Govoreći o susretu s Kristom kao o daru njegove Prisutnosti, ne možemo isključiti zbiljnost istin-skoga susreta kao otkrića odnosā, pripadnosti, kaoaktualizaciju žudnje darivanja života. Susresti Kri-sta u sakramentalnome događaju ne znači napu-stiti svoje čovještvo da bi se doživjela onostranost

božanske prisutnosti, nego u njemu proživjeti svusretnost susreta s Kristom koji naše oči otvara, anaše uši priklanja razumijevanju svoje Riječi, koji kazuje pripadnost uskrsnom zajedništvu života ikoji pohađa čovjekovu stvarnost. A to se nipošto nedogađa na neki ‘nestvaran’ način. Susret s Kristomnije stvar zamisli, nego je utkan u svu realnost tijela, u sve pore onog tijela kojim darujemo, susre-ćemo, gledamo i kušamo, u sve dubine tijela kojim primamo i darujemo život drugima. Tek kad se

vratimo na tijelo, kategorija susreta započinje namkazivati posljednju istinu sakramentalnoga posre-dovanja: preobrazbu našega čovještva.

Susresti Krista u sakramentalnome događaju neznači napustiti čovještvo da bi se doživjela ono-stranost božanske prisutnosti, nego u čovještvu

proživjeti svu sretnost susreta s Kristom.

s Kristom ne daruje samo jedan trenutak, ma ko-liko god on bio iznenađujući, nego posreduje pre-obrazbu učenikā u njihovu identitetu i poslanju. Iztoga stanja preobraženoga gledanja i slušanja oniodlaze u Jeruzalemnavijestiti istinu Uskrsnuća, jer su njome preobraženi .

U odnosu prema sakramentalnome događajuposredništva Kristove prisutnosti ova biblijska sli-

ka govori mnogo više od onoga što se običnim tu-mačenjem od nje očekuje. U prvom redu kazuje dase ono ne zbiva na razini pojmova, nego na razinitijela. Govoriti i slušati, hoditi, lomiti kruh, gledati– sve su to čini tijela, štoviše, njegova aktualizacija.Jer ako čovjek u svojoj riječi jest i ako po njoj posre-duje samoga sebe drugome te ako je u istima kadarživjeti zajedništvo s drugim, nije li sakramentalnidogađaj, u kojemu sâm Krist kazuje samoga sebe iočituje se, u-tjelovljenje njegove prisutnosti u redu

susreta? Ne ispunjava li se u njemu identično isku-stvo koje je apostol i evanđelist Ivan opisao riječi-ma: »Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

NAŠA tema

O N A J

Preobražaj: Kristova prisutnost u srcu čovještvaČinjenica da je tijelo uvjet mogućnosti susreta i da-

ra sasvim je razvidna. Međutim, činjenica da je tije-lo »subjekt prisutnosti« ne odgovara uvijek odveć‘duhovnim’ tumačenjima koja su u njemu gleda-la niz akcidenata, a u njegovim žudnjama niz pre-prjeka istinskom iskustvu vjere. Ipak, samo tijelo jamči aktualnost prisutnosti. Istina da je Bog po-stao čovjekom govori da čovjek mora »ostati tije-lo« ako želi susresti Boga i potvrđuje se u mnogim vidovima sakramentalnoga posredovanja. Budu-ći da Kristova prisutnost ne dolazi ispred ili pored

nas i jer ona ne ostaje dar koji čuva neko dalekosjećanje, nego zadire u srž ljudskoga i preobražavanaše poglede, naše razumijevanje, biva asimiliranačitavim bićem, njezina se aktualnost događa i pro-življava u redu tijela. Međutim, i s ovoga trećeg gle-dišta na sakramentalno posredovanje valja poći od jedne ‘teološke definicije’, a u ovom slučaju osvije-tliti je »antropologijom blagovanja«.

Kristovo u-prisutnjenje pod euharistijskimprilikama klasična je teologija tumačila kategori-

jomtransupstancijalizacije . Ovaj termin, pone-što stran našem egzistencijalističkom mentalite-tu, služio je stoljećima u objašnjavanju »promjene biti« euharistijskih prilika. Često se i danas koristiu tumačenju »ustanove«, koju se neprimjereno iz-dvaja iz cjeline euharistijske molitve nazivajući jei terminom »pretvorba«. Međutim, ‘ustanoviti’ i‘pretvoriti’ moguće je shvaćati i u širem smislu, pa iu onom tjelesnom. Preobrazba kruha i vina u Tije-lo i Krv Kristovu dio su tajne vjere, ali su istom dio

vjerničkog iskustva Kristova dolaska i ulaska u na-šu stvarnost. Međutim, pred tim otajstvom »vid iopip, okus varaju se tu« – tvrdi sveti Toma Akvin-ski. Ne preostaje li nam stoga samo čvrsta vjera ?

Ghilsan Lafont, u svom djelu Euharistija –hrana i riječ , upozorava da ovaj teološki tehničkitermin nipošto nije nadiđen, nego da može na novi nečuven način oslikati euharistijsku preobrazbu, odnosno, »realnu prisutnost«. Čini se da životuopće nije moguć bez transupstancijalizacije, jer

se ona, primjerice, događa u svakom činu ishrane.U ljudskom iskustvu blagovanje se nipošto ne za-ustavlja na prosto biološkoj razini. No, ipak ono je

aktivno uključeno u doživljajdarivanjai prima-nja života. »Bit je tu poput srca namirnica, poputnečega što daje život i preobražava onoga koji senjima hrani«. Blagovati i dati drugome da blagujestvarno je darivanje života. Stoga nije čudno da je blagovanje strukturalno mjesto ozbiljenja čovješ-tva, zajedništva, mjesto gdje se ono ‘ustanovljuje’ i‘preobražava’. I ne začuđuje zašto je svako svetkovanje usko vezano uz blagovanje.

Drugi je primjertransupstancijalizacije lju- bavni odnos. U ljubavnom se odnosu – tuma-či Lévinas – osobe uzajamnodaruju. No, njihovoih darivanje nadilazi i daruje »drugoga«, tj. dije-te. Trasupstancijalizacija označava izlaženje iz vla-stite biti »da bi se poistovjetilo u cjelini osjećaja ižudnje s ljubljenom osobom«. Osobe se takore-kuć »transupstancijaliziraju« u plod svoje ljubavi.I u prvom slučaju blagovanja i u drugom slučajuljubavnog odnosa tijelo je »subjekt« dinamično-

ga posredovanja prisutnosti. Nije li tako, i mnogo više, u slučaju posredovanja Kristove prisutnosti,njegova prebivanja u srcu našega čovještva?

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

živo vrel 12

ONA


LITURGIJSKIalendar

STUDENI

30 N PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

PROSINAC

1 P Svagdan: Iz 2,1-5; Ps 122,1-9; Mt 8,5-11 2 U Svagdan: Iz 11,1-10; Ps 72; Lk 10,21-24 3 SSv. Franjo Ksaverski, spomendan Iz 25,6-10a; Ps 23,1-6; Mt 15,29-37 4 Č Svagdan ,ili: Sv. Ivan Damaščanski Iz 26,1-6; Ps 118,1.8-9.19-21.25-27a; Mt 7,21.24 5 P Svagdan: Iz 29,17-24; Ps 27,1.4.13-14; Mt 9,2 6 S Svagdan,ili: Sv. Nikola, biskup Iz 30,19-21.23-26; Ps 147,1-6; Mt 9,35; 10,1.6-8 7 N DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA 8 P BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BL. DJEVICE MA 9 U Svagdan: Iz 40,1-11; Ps 96; Mt 18,12-14 10 S Svagdan: Iz 40,25-31; Ps 103,1-4.8.10;

Mt 11,28-30 11 Č Svagdan,ili: Sv. Damaz I., papa Iz 41,13-20; Ps 145,1.9-13b; Mt 11,11-15 12 P Svagdan,ili: Bl. Dj. Marija Guadalupska Iz 48,17-19; Ps 1,1-4.6; Mt 11,16-19 13 S Svagdan: Liturgija kvatri Prigodna čitanja, str. 179-189; Lk 17,11-19 14 N TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA 15 P Svagdan: Br 24,2-7.15-17a; Ps 25; Mt 21,23-2

16 U Svagdan: Sef 3,1-2.9-13; Ps 34; Mt 21,28-32 17 S Svagdan: Post 49,2.8-10; Ps 72; Mt 1,1-17 18 Č Svagdan: Jr 23,5-8; Ps 72; Mt 1,18-24 19 P Svagdan: Suci 13,2-7.24-25a; Ps 71; Lk 1,5-25 20 S Svagdan: Iz 7,10-14; Ps 24,1-4b.5-6; Lk 1,26- 21 N ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA22 P Svagdan: 1Sam 1,24-28; 1Sam 2,1.4-8; Lk 1,4

23 U Svagdan: Mal 3,1-4.23-24; Ps 25; Lk 1,57-66 24 S Svagdan: 2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16;

Ps 89; Lk 1,67-79

Razvidno je da se sakramentalno posredova-nje Kristove prisutnosti kroz transupstancijaliza-ciju kruha i vina ne da izdvojiti iz dinamizma »ra-

da ljudskih ruku«, ali i iz dinamizma blagovanja,radovanja, susretanja… Očito je, naime, da se onou-tjelovljuje u samome srcu čovještva, da zahvaćasve pore onog tijela kojim darujemo, susrećemo,gledamo i kušamo, da zahvaća sve dubine tijelakojim primamo i darujemo život drugima. I bla-govanje i ljubav otkrivaju nam odnose po kojima jesmo i možemo biti. Oni nam u konačnici kazujuda smo u svemu, pa tako i u vjeri darovani od dru-goga i Drugome upućeni, a da tek vjerom može-

mo gledati, kušati i čuti sveukupno bogatstvo živo-ta. U konačnici, ako sakramentalno posredovanjeima za cilj dosegnuti ne samo misli i osjećaje, negoi tijelo vjernika te ga preobraziti u ono što blaguje ipije, ne radi li se u njemu o »poistovjećivanju« ili,kako kažu crkveni oci, o »pobožanstvenjenju«?

Preobražaj je druga riječ za mistiku, a mistika je posljednja (ili možda prva) riječ liturgije. Pravo je pak ime za kršćanina »kristonosac« (christop-horos), jer on nije samo pozvan odgovoriti na sa-

kramentalni ‘dolazak’ Kristove prisutnosti, negose prepustiti »ustanovi« i »preobrazbi«, počevšiod svoga tijela. Ako je sakramentalno posredova-nje dar, susret i preobražaj, ono se ne da zatvoriti uindividualni religiozni konzumerizam, jer u zajed-ništvu vjere iščekivati nam je »njegov slavni do-lazak«. Euharistija koju blagujemo anticipacija jetog dolaska, a »vid, opip i okus« već sada »blaguju vječnost« svetkujući Prisutnost Onoga-koji-do-lazi. Uistinu, piše Gh. Lafont, »čovjek se ne može

pojaviti pred Bogom praznih ruku, jer treba darovati samoga sebe sve do smrti i sve do uskrsnuća.Ne može doći pred njegovo lice bez svoje braće, za-hvaljujući kojima prima tijelo i daruje tijelo drugi-ma. No, povrh svega, ne može doći pred Boga bezKrista. Kad euharistijskim prinosom dajemo našetijelo Bogu zazivajući njegovo Ime, u njega uklju-čujemo sve ljude. I to činimo samo u Imenu Isu-sovu koje je istovjetno s njegovim Tijelom i njegovom Krvlju. Stoga naša ustrajna molba ište da ti

darovi »postanu« Tijelo i Krv Isusa Krista, ne kaoneke nepokretne materije, nego kao žive jezgredara života Pashalnog Otajstva.«

amo Pasha daje smisao adventskome iščekivanju i razumijevanjueukupnoga Kristova otajstva.(A. Zvjagin, djelo u nastajanju)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 63,16b-17.19b;64,2b-7 Čitanje Knjige proroka IzaijeTi si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš –– ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zaštosi dopustio da odlutamo s tvojih putova,zašto dade da nam srce otvrdne da se tebeviše ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojihi radi pleménā baštine svoje! O da razdrešnebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi sebrda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo,oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe,takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega.Pritječeš onomu što pravdu čini radosno,onima što se tebe spominju na putima tvojim;razgnjevismo te, griješismo, od tebese odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti,a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi miko lišće otpadosmo i opačine naše ko vjetarnas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove,da se trgne i osloni o tebe. Jer lice si svoje od

nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina,a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19

Otpjev:Bože, obnovi nas, razvedri lice svojei spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,

ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,probudi silu svoju,priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,pogledaj s neba i vidi,obiđi ovaj vinograd:zakrili nasad desnice svoje,sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude nad čovjekomdesnice tvoje,nad sinom čovječjim kog za se odgoji!Nećemo se više odmetnuti od tebe;poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 339 K tebi, Gospodine

ili : 362 Padaj s nebaOtpjevni ps.: Gospodine, Bože naš

(gl. prilog str. 38) Prinosna: 362 Padaj s neba (4. kitica) Pričesna: 350 Gospodin će dati sreću ili : 201 O svjetlo duša, Isuse Završetak: 372 O Marijo, ti sjajna zornice

Prva nedjelja došašća 30. studenoga 2008.

Ulazna pjesma Ps 25,1-3K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju,u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se posti-dim, da se ne vesele nada mnom dušmani!Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće.

Zborna molitvaSvemogući Bože, mi s vjerom iščekujemoKristov dolazak. Udijeli, molimo te,da mu idemo ususret pravednim životomte nas, kad dođe, postavi sebi s desnei uvede u kraljevstvo nebesko. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, prinosimo ti ovaj kruh i vino,dar tvoje dobrote. U ovoj službi pretvaraš ihu sakramenat svoga Sina: daj da nam on bude dar vječnog otkupljenja,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Ps 85, 13 Gospodin će dati sreću,i zemlja naša urod svoj.

Popričesna molitvaGospodine, daj da nam bude na koristslavljenje ovih otajstava: po njima nasu prolazu zemaljskim životomnauči ljubiti vječna nebeska dobra,po Kristu, Gospodinu našemu.

P R V A N E D J E L J A

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

12

Molitva vjernikaBraćo i sestre, živimo u nadi i iščekivanjuKristova drugog dolaska. Obdareni kršćanskombudnošću uputimo nebeskome Ocu svojemolitve:1. Za Crkvu: da u budnosti molitve i zauzete

brige za sve ljude svjedoči sigurnu naduu tvoj spasenjski dolazak, molimo te.

2. Za sve kršćane: da evanđeoskomodgovornošću izgrađuju svijet u kojem živete tako trajno uprisutnjuju tvoje Kraljevstvo,molimo te.

3. Za braću i sestre koji su obuzeti duhovnompospanošću: ražari im vjeru da svoj životprepoznaju kao vrijeme spasenja, molimo te.

4. Za nas ovdje sabrane: nadahni nas da Kristukoji dolazi otvorimo vrata svoga vremenate bude trajno prisutan u nama, molimo te.

5. Za braću i sestre koji dovršiše svoje životnobdjenje: obdari ih vječnošću koju si nampripravio po uskrsnuću svoga Sina, molimo te.

Milosrdni Bože, u tebi je početak i dovršetaksvega. Vodi nas svojim duhom da budemo

ustrajni graditelji tvoga Kraljevstva te budnimživotom iščekujemo dolazak Krista, tvoga Sina,koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.


Očekujemo objavljenjeGospodina našega Isusa Krista.Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo: Milost vam i mir od Boga,Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vaszbog milosti Božje koja vam je danau Kristu Isusu: u njemu se obogatisteu svemu – u svakoj riječi i svakomspoznanju. Kako li se svjedočanstvoo Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevateni na jednom daru čekajući objavljenjeGospodina našega Isusa Krista!On će vas učiniti i postojanima do kraja,besprigovornima u dan Gospodina našegaIsusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozvau zajedništvo Sina svojega Isusa Krista,Gospodina našega.

Riječ Gospodnja.Pjesma prije evanđelja Ps 85,8Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svojei daj nam svoje spasenje.

Evanđelje Mk 13,33-37

Bdijete: ne znate kad će se domaćin vratiti.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.Kao kad ono čovjek neki polazeći na putostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama,svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedida bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad ćese domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći,da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vasne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«Riječ Gospodnja.

P R V A NE D

J E L J A d o š a š ć a

Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas!(Hunterov psaltir, Engleska, oko 1170.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

P R V A N E D J E L J A d o

š a š ć a

U naviještanju radosne vijesti Isus se slu-

žio prispodobama kojima je kanio iza-zvati dublje promišljanje nad riječju koju je zborio. Današnja prispodoba o gospodaru kojiprije odlaska na put svoj dom povjerava slugamačini se toliko jednostavnom da nije potrebna tu-mačenja, osobito ako je smjestimo na početak vre-mena došašća. Međutim, igra riječî i slikā, kojimase evanđelist Marko poslužio, uvodi nas u dubljepromišljanje nad Isusovom porukom.

Kristov kairósSredišnja poruka evanđeoskog odlomka, pa i cijeloga došašća, zbijena je u trostruki poziv Bdij-te. Trostrukost poziva govori o njegovoj važnostii trajnosti. Taj Bdijete ima i svoje razloge. Čitamoli pomnije evanđeoski odlomak, zamijetit ćemo dapoziv na bdjenje nalazi razložnost u našemu ljud-skom neznanju: »Bdijte jer ne znate kada je čas«, »Bdijte jer ne znate kad će se domaćin vratiti«. Po-segnemo li za izvornim novozavjetnim tekstom,

zamijetit ćemo igru riječi i u njima još dublju poru-ku: »Bdijte jer ne znate kada je kairós«; »Bdijte jerne znate kada će Kýrios ponovno doći.« Da podsje-timo:kairós je biblijski pojam kojim se bilježi vrijeme spasenja, vrijeme milosti, a Kýrios je Kristovmesijanski, Gospodin. Ne znamo, dakle, kada jekairos, niti kada će Kyrios ponovno doći.

Ta igra riječi ima za cilj posvijestiti nam da seistinski kairós, vrijeme spasenja, događa u susre-tu s onim koji je Kýrios, u susretu s Kristom. Sto-

ga poziv na bdjenje nije tek jednostavni poziv naiščekivanje, nego na neprestanu zauzetost za nje-govu spasenjsku prisutnost, za životnost evan-đelja. Bdjeti, dakle, znači spasenjski živjeti. Ne-znanje koje prati naše iščekivanje otvara prostor vjeri, povjerenju u Iščekivanoga, predanju onomešto iščekujemo. Neznanje se ne odnosi na Išče-kivanoga, niti na ono što on donosi. On se sāmobjavio i darovao nam spasenje. Neznanje se od-nosi na vrijeme njegova ponovnoga dolaska i su-

sreta s njim. Tako neznanje postaje »spasenjskimimpulsom« jer život pretvara u težnju, u rast, udinamičnost koja svakodnevno aktualizira i pro-dubljuje darovano spasenje. Trajnost bdjenja či-

ni sav život spasenjskim, ozračjem življene prisut-nosti Onoga koji dolazi.

Vrijeme u kojem živimo u evanđeoskoj je pris-podobi oslikano slikom noći. Isus naime kaže:»Bdijte jer ne znate kada će se gospodar vratiti: dali uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili uju-

tro.« Večer, ponoć, vrijeme pjeva pijetlova i svita-nje bili su termini kad se na gradskim vratima iz-mjenjivala noćna straža. Noć je slika vremena ukojemu živimo. Noć se pobjeđuje bdjenjem. No, ugrčkome izvorniku iza našega prijevodabdijte stoje tri različita glagola(blepete, agrypneite, grego-reite) koji označuju raznolikost i životnost bdjenjate, na kraju, njegovu radikalnost. Kršćansko bdje-nje nalazi prikladnu formu u svakoj životnoj prilici.Bdjenje može biti molitva, naviještanje evanđelja,

svjedočenje životom, briga za potrebne, odgovor-nost za sve stvoreno, vrijeme darovano osamljeni-ma, radost pružana onima koji tuguju… Svi ti oblici»bdjenja« vođeni su istom mišlju: dočekati Gospo-dina u radosti i u vršenju njegove riječi.

Briga za kršćanski »dom«U evanđeoskoj prispodobi slikakuće i stražara koji bdijuna vratima, nije bez značenja. Isus nasne poziva da bdijemo samo nad svojim životom,

nego i nad »domom« u kojemu živimo, nad zajednicom kršćana kojoj pripadamo i za čiju smo budnost odgovorni. Zajedništvo s braćom u vjeripravo je mjesto življenja kršćanske budnosti. Sa-

Otvoriti vrijeme Kristu

Noć svijeta rasvijetljena sjajem Kristova dolaska.(S. Köder)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

12

ODJECIRi ečiRiječ i spoznanje uz: 1Kor 1,3-9

Sveti Pavao upućuje pozdrav koji ujedinjuje židovski i grčki način pozdra-valjanja (1Kor 1,3). Izraz »milost« prevodi grčki izričajharis, koji označava

božansku naklonost prema čovjeku, dok je »mir« (grč.eirene; heb.šalôm)židovski pozdrav koji označava puninu blagostanja. Slijedi zahvala za mi-lost koju je Bog dao Korinćanima u Isusu Kristu (1,4), a sastoji se od bogat-stva što ga imaju u »svakoj riječi (logos) i u svakom spoznanju (gnosis)«.Tako riječ navještaja i znanje, koje označava iskustveno poznavanje Kri-sta, omogućuju sigurnost vjere i njezina širenja (1,6). Riječ je odva dara.Korinćani su po darovima osposobljeni za pravo iščekivanje ObjavljenjaGospodinova, to jest njegova drugog Dolaska i Dana suda (1,7). U među-vremenu, sâm Gospodin svojim Duhom daje vjernicima snagu da do tadabudu besprijekorni (1,8), što je temeljni kršćanski stav, a Pavao ga čestospominje skupa s čistoćom i svetošću (usp.Fil 1,10; 2,15-16;1Sol 3,13). Bogsve to čini zato što je »vjeran« (1,9). Božja vjernost u Novom se zavjetu od-nosi na obećanje konačnoga uskrsnuća sviju i »zajedništva« s Kristom.

Darko Tepert

Bdjenje je u stalnomesukobu sa stvarnošću jer nije prazno čekanjenego život iz onoga što seočekuje. Bdjenje i nadanje preobražavaju život u ono

čemu se nadamo. (N.)

P R V A NE D

J E L J A d o š a š ć a

mo tu budnost može biti životna, raznolika, uzaja-mna. Budnost se ne može živjeti u sebičnosti, nititakva može biti ustrajna. Ona se može živjeti samo

u uzajamnosti, u »izmjeni noćnih straža«. Potre- bni smo budnosti drugih uz nas, kao što su i dru-gi potrebni naše budnosti. Zajedništvo budnostipreslikava se prije svega na zajednicu obitelji koja pruža prvo iskustvo vjere.

Evanđeoski odlomak naviješten na prvu ne-djelju došašća zapravo je uvod u opis Isusove mu-ke i uskrsnuća. U poglavlju koje slijedi nakon ovo-ga Isusova poziva na budnost, susrećemo Isusapredana u ruke njegovih protivnika. Protivnici do-

laze iznenada, predvođeni jednim od Isusovih naj- bližih. Na »vrata« zajedničke budnosti Isus je tadapostavio trojicu učenika: Petra, Jakova i Ivana. NaMaslinskoj gori, prije svoga predanja, moli, a njihpoziva: »Ostanite ovdje i bijte!« ( Mk 14,34). No,uskoro ih nalazi pozaspale. Ponovno ih poziva:»Bdijte i molite da ne padnete u napast.« (14,38).No, malo nakon toga opet će ih naći zaspale.

Prizor s Maslinske gore ne spominjem da bihu zaspalosti učenika tražio opravdanje našoj sla-

bosti i životnome prepuštanju ‘snu’. Spominjemoovaj prizor upravo jer Kristova Pasha – njegovamuka, smrt, uskrsnuće i ponovni dolazak – stoji utemelju sveukupnoga življenja vjere, pa i u njego-

vanju duhovnosti došašća. Došašće nas ne vraćana početke vjere, u idilu iščekivanja ili nadanja, ilina pokušaje prvih koraka vjere. Budnost na koju

nas došašće poziva nosi ozbiljnost Maslinske go-re, a blizina Gospodinova dolaska oslikana je blizi-nom onih koji dolaze prekinuti Isusovu budnost umolitvi i odvesti ga pred sud i na križ.

Kairós, trenutak Kyriosova dolaska, nije vre-menski određen, ali time nije odgođen. Neznanjetoga trenutka kazuje nam da se on događa već sa-da, da smo već sada zakoračili u vrijeme susreta sOnim koji dolazi.

Uvodeći Crkvu u treće tisućljeće, papa Ivan Pa-

vao II. sažeo je poruku Kristova evanđelja u po-zivOtvorite vrata Kristu. Vrata koja su najčvršćezatvorena počesto su vrata vremena. PrihvaćamoKrista, njegov nauk, ali nismo spremni da njegovkairós bude trajan u našim životima. Zato je na po-četku došašća potrebno rećiOtvorite vrijeme Kri-stu. Dopustite Gospodinu da siđe u vaše vrijeme. Nije dovoljno izdvojiti dio vremena za Gospodina,kroz molitvu ili razmatranje, nego je nužno da Gos-podin siđe u sveukupno naše vrijeme, da svojim

spasenjem prožme i našu molitvu i odmor i aktiv-nosti i odnose s ljudima. Na taj će način naše išče-kivanje i sveukupno naše vrijeme postatikairóssusreta s njim. Stoga, bdijmo, jersada je čas!

Ante Crnčević

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 40,1-5.9-11 Pripravite put Gospodinu!Čitanje Knjige proroka IzaijeTješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu damu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja oka- jana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostrukoza sve grijehe svoje. Glas viče: »Pripravite putGospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu

Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svakagora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo,neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi!Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.«Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska!Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeru-zalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskimgradovima: »Evo Boga vašega!« Gle, GospodinBog dolazi u moći, mišicom svojom vlada!Gle, naplata njegova s njime i nagrada njegovapred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukamaga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju,a dojilicama otpočinut daje.Riječ Gospodnja.


Otpjev: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svojei daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori:Gospodin obećava mir narodu svomu,vjernima svojim.Zaista, blizu je njegovo spasenjeonima koji ga se bojei slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i vjernost sastati,pravda i mir zagrliti.Vjernost će nicat iz zemlje,pravda će gledat s nebesa.

I Gospodin će dati sreću,

i zemlja naša urod svoj.Pravda će stupati pred njim,a mir tragom stopa njegovih.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 339 Puče sionski(ŽV 12/2005) ili : 353-354 Čuj, jasni glas odjekuje Pripjevni ps.: 110 Pokaži nam, Gospodine Prinosna: 236 U onaj Dan Pričesna: 363 Sine Božji ili : Gospodine, daj dođi (ŽV 12/2007) Završetak:589-591 Slavna Majko Spasitelja

Druga nedjelja došašća 7. prosinca 2008.

Ulazna pjesmaUsp. Iz 30,19.30

Puče sionski, evo, Gospodin dolazispasiti narode; i zagrmjet će glasom veličajnimna radost vašega srca.

Zborna molitva Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimoususret tvome Sinu daj da nas zemaljske

obveze i brige ne smetu; nebeska mudrosttvoje riječi nek nas uvede u zajedništvonjegove sudbine. Koji s tobom.

Darovna molitvaGospodine, nek nas ponizne molitvei skromni prinosi pomire s tobom:ne možemo se pouzdati u svoje zasluge,priteci nam u pomoć svojom milošću,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Bar 5,5; 4,36

Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko, vidi radost što ti dolazi od Boga tvoga!

Popričesna molitvaGospodine, nahranio si nas duhovnim jelom.Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovomotajstvu nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti,zemaljskim se dobrima pravilno služiti,a za nebeskim težiti, po Kristu.

D R U G A

N E D J E L J A d o š a š ć a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

12

Molitva vjernikaBogu, izvoru svakoga dobra, koji nam i danasupućuje poziv na obraćenje, uputimo svojemolitve:

Vodi nas, Gospodine, putem spasenja.1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: prodahni

je proročkim duhom i odvažnošću danepokolebljivo naviješta evanđelje spasenjai svima bude znak tvoje blizine, molimo te.

2. Za sve kršćane: da svojim životom i radompripravljaju dolazak novoga neba i nove zemlje,molimo te.

3. Za one koji se nalaze u pustinji grijeha:otvori im srca da prime tvoju Riječ i radosnokrenu putem obraćenja, molimo te.

4. Za nas ovdje sabrane: obnovi nam pouzdanjeu tvoju dobrotu i ljubav i nadahni nasda pružamo evanđeosku utjehu svima koji trpe,molimo te.

5. Za pokojnu braću i sestre: po svojoj dobrotioprosti im svaki grijeh i uvedi ih u svoje vječnokraljevstvo, molimo te.

Svemogući Bože, učini da pustinja što je u namaprocvjeta spasenjem te okrijepljeni snagom tvogaDuha budemo pripravni za dolazak tvoga Sina,Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.


Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostolaJedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisućugodina, a tisuću godina kao jedan dan.Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ganeki sporim smatraju, nego je strpljiv premavama jer neće da tko propadne, nego hoćeda svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doćidan Gospodnji u koji će nebesa s trijeskomuminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemljai djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima

raspasti, kako li treba da se svi vi ističeteu svetu življenju i pobožnosti iščekujućii pospješujući dolazak dana Božjega u kojiće se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla,užarena, rasataliti. Ta po obećanju njegovuiščekujemo nova nebesa i zemlju novu,gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni,dok to iščekujete, uznastojte da mu budeteneokaljani i besprijekorni, u miru.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Lk 3,4.6

Pripravite put Gospodinu, poravnite mustaze; svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

Evanđelje Mk 1,1-8

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuPočetak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnikasvoga pred licem tvojim da ti pripravi put.

Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu,poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja naotpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejskazemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njegakrštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svojegrijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku,s kožnatim pojasom oko bokova; hranio seskakavcima i divljim medom. I propovijedao je:»Nakon mene dolazi jači od mene.Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu

remenje na obući. Ja vas krstim vodom,a on će vas krstiti Duhom Svetim.«Riječ Gospodnja.

DR

U GA NE D

J E L J A

o š a š ć a

Pripravite put Gospodinu. Poravnite mu staze.(sv. Ivan Krstitelj, freska, Dečani, 14. st.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

D R U G A

N E D J E L J A

Nema osobe koja bi htjela biti nesretna, alimnogi nisu sretni kako bi htjeli pa čak izaslužili biti. Traženju sreće i utjesi kad

ona nije pronađena posvećeno je današnje prvočitanje iz Knjige proroka Izaije. Prorok iz iskustvaropstva govori o oslobođenju. Njegov je poroblje-ni narod, u skladu s običajima vremena, moraoporavnavati brežuljke i ispunjavati doline kako bisagradio novi put kojim će svečano proći kralj pobjednik. Na kraju tog puta stajao bi slavoluk po-

bjede. Bilo je to dodatno poniženje poraženima.Izaija najavljuje da će simbol poniženja postatiznakom utjehe i radosti. Umjesto kralju koji ih jeporazio gradit će put svome Bogu koji je toliko si-lan da ih može spasiti i zaštiti, Bogu koji je takonježan poput pastira što skuplja, nosi u naručju idaje počinuti. Ali to nije poziv na mirenje sa sud- binom, nego na aktivnu utjehu. Nije dosta plaka-ti nad svojom nesrećom, nego se treba potruditikako bi se ona u sreću pretvorila. Poticaj za to tre-

bala bi biti svijest da to nije samo želja, nego obe-ćanje Boga koji je nježan i dobar, mada ga u tre-nutcima tuge i nesreće takvim ne prepoznajemo.Upravo radi toga sveti Petar u drugom čitanju pi-še: Ne kasni… kako ga neki sporim smatraju…nego je strpljiv jer neće da tko propadne.Budu-ći da se među ljudima dobrota često smatra lu-došću, neprincipijelnošću i popustljivošću, pa on-

Utjeha adventa za radost Božića

da ta ista mjerila na Boga primjenjujemo, Apostolpoučava: Jedan je dan u Gospodina kao tisućugodina, a tisuću godina, kao jedan dan. Potpu-no su drukčija mjerila, ali ono što je zajedničko, učemu se ta dva svijeta i dimenzije mogu susresti, jest sreća, radost.

Radost S radošću započinje današnje evanđelje. Vrlo za-nimljiva rečenica. Šest riječi pisanih velikim slo-

vom: Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Bož- jega. Čitavo evanđelje sadržano je u ovoj rečenici.Sve kasnije su samo dodatna tumačenja. Evanđe-lje, prevedeno na hrvatski, znači radosna vijest.Radosna je vijest u tome da je Isus Krist, Poma-zanik, od Boga poslani. I to ne samo poslani, ne-go sami Sin Božji, Bog. On je Bog silan koji spaša- va, Bog nježan koji skuplja i nosi u naručju. Onajkoga se čekalo došao je. Bez velikih riječi i moždadrukčiji nego ga se očekivalo, ali koji čini ono što

se očekivalo. Zato na pitanje o vlastitom identi-tetu Ivanu odgovara:slijepi vide, gluhi čuju, hro-mi hodaju, mrtvi ustaju… To je ono što naviještaglas u pustinji. Viče tamo gdje je već nestalo živo-ta, gdje je nestalo nade da može biti radosti. Zartu i nije najpotrebniji?! Zato je toliko silan i pri- vlačan da jegrnula k njemu sva judejska zemljai svi Jeruzalemci .

Zajedništvo vjere preobražava pustinju u prostore života.(Lj. Afrifa)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

12

ODJECI eUznastojte biti neokaljani, u miru uz: 2Pt 3,8-13.16-17

Druga Petrova poslanica upozorava vjernike na lažne učitelje koji sum-njaju u obećanje Gospodinova dolaska (2Pt 3,3-4) te ih podsjeća da je uBožjim očima pojam vremena drugačiji nego kod ljudi (3,8). U prvi plandolazi Božja strpljivost, koja proizlazi iz njegove želje da se svi ljudi obra-te (3,9). No, unatoč toj Božjoj strpljivosti, vjernik se ne smije prepustitiuživanju i požudama, jer Dan će Gospodnji – a to znači, dan njegovadolaska i dan suda – doći iznenada. Pritom će uminuti nebesa i počéla, ani zemlja neće biti pošteđena. Ovaj redak tako najavljuje obnovu neba izemlje. Razotkrit će se i djela na zemlji, čime se označava sud pred kojimće se svi ljudi naći (3,10). Upravo zbog toga svi vjernici moraju raditi nasvojoj svetosti (3,11), jer to je, s jedne strane, stav iščekivanja, a s druge,način ubrzanja drugoga Gospodinova dolaska (3,12). Njegov dolazak,to jest konačno spasenje vjernikâ i početak života u »novim nebesima izemlji novoj, gdje pravednost prebiva« (3,13), bit će pospješen obraće-

njem ljudi. Vjernici moraju paziti da budu »u miru« (3,14) jer to je znakKristove prisutnosti među njima.Darko Tepert

Ivanov boravak u pustinji poziva sunarodnjake nanovi ‘izlazak’, na ‘prolazkroz pustinju’, koja je početak izraelske vjerei mjesto sklopljenogasaveza. Obraćenje je povratak u iskonskiodnos s Bogom. (A.)

DR

U GA NE D

J E L J A

o š a š ć a

Tako preko Ivana iz Staroga dolazimo u Novisavez. Radi toga nam je opisana njegova odjeća ičime se hranio. Nema puno takvih slika u Svetom

Pismu. Vrlo su rijetki. Ivanova odjeća je tipična zaproroka. Takvu je nosio Ilija. On ispunjava pro-roštvo da će prije Mesije doći Ilija. Njegova hra-na je ono što Bog daje u pustinji i upućuje na Bo-ga koji je u pustinji hranio svoj narod i u pustinjisklopio savez s njim. Taj novi savez neće biti ze-maljski, nego duhovni. Ja vas krstim vodom, aon će Duhom Svetim. Sjetimo se kako je Ivan kr-stio. Uranjao je cijeloga čovjeka u vodu. Voda biga cijelog zahvatila i namočila. Krštenje u Duhu

Svetom jednako je. Duh zahvaća cijeli život, cje-lovitu osobu, svako djelo i pokret, cijelo biće. Duhzahvaća toliko da se osoba više ne može od nje-ga odvojiti pa ni ne zna drukčije živjeti nego do-nositi plodove Duha: ljubav, radost, prijateljstvo,suosjećanje, razumijevanje… Kao što voda či-sti vanjštinu, Duh čisti nutrinu, da postane čistai odstrani sve ono što nije Božje. Govor o čišćenjuupućuje nas na današnje drugo čitanje koje govo-ri o počelima koja će se užarena raspasti, nebe-

sa uminuti, a zemlja razotkriti . Sveti Petar uči dane čekamo taj dan koji će se dogoditi u neko ka-lendarsko vrijeme niti nekonovo nebo i zemlju

koji nemaju veze s ovim sada, nego da nas Bogu svojoj strpljivosti s nama, poštujući našu slobo-du, želi nove,neokaljane i besprijekorne. Ne že-

li u svoje kraljevstvo primiti dobre, a izbaciti loše,nego želi iz nas izbaciti ono što je loše, a pomoćii osnažiti ono što je dobro. Apostol naglašava daBog očekuje našu suradnju u ostvarenju njegovaKraljevstva koje je s Kristom započelo, pospješu- jući njegov dolazak.

UtjehaZa danas izabrana čitanja na vrlo lijep način osli-kavaju dvostruku narav vremena došašća. Ono

je vrijeme u kome se spremamo na spomen pro-slavu rođenja Isusa Krista u prošlosti i ostvarenjeočekivanja izabranog naroda. Ali jednako tako,ono je vrijeme u kojemu se intenzivnije sprema-mo za Kristov dolazak u slavi. Stoga bi nam spo-men na prošlost i nada u budućnost trebali bi-ti poticaj da u sadašnjosti adventskoga vremenautješimo jedni druge darovima Duha Svetoga:mirom, ljubavlju, poštovanjem, razumijevanjem,nesebičnošću, darežljivošću… Bit će to najljepša

priprava za proslavu radosti Božića kao i za Kri-stov dolazak u slavi. Slavko Slišković

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Post 3,9-15.20 Neprijateljstvo ja zamećem izmeđuroda tvojega i roda njezina!Čitanje Knjige PostankaPošto je Adam jeo s drveta, zovne gaGospodin, Bog: »Gdje si?» – reče mu.On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu;pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.«Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol?Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si midao – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.«Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?«»Zmija me prevarila pa sam jela«,odgovori žena. Nato Gospodin, Bog,reče zmiji: »Kad si to učinila, prokletabila među svim životinjama i svomzvjeradi poljskom! Na trbuhu svomepuzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog!Neprijateljstvo ja zamećem između tebei žene, između roda tvojeg i roda njezina:on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebatipetu.« Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.Riječ Gospodnja.


Otpjev:Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna.Pobjedu mu pribavi desnica njegovai sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,pred poganima pravednost objavi.Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješespasenje Boga našega.Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, kliči i pjevaj!

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 568 Radujem se u Gospodinu ili : 763 Zdravo budi, Marijo Pripjevni ps.: 572 Pjevajte Gospodinu

pjesmu novu Prinosna: 368 Poslan bi anđel Gabrijel Pričesna: 160 Veliča Završetak: 769 Svi u glas (2. kitica) ili : 371 Raduj se grade

Bezgrješno začeće bl. Djevice Marije 8. prosinca 2008.

Ulazna pjesma Iz 61,10

Radujem se u Gospodinu, radujem, duša mojakliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinomspasenja, zaogrnu me plaštem pravednostikao nevjestu, urešenu nakitom.

Zborna molitvaBože, ti si po zaslugama smrti svoga Sinaunaprijed oslobodio od svake ljage grijehazačeće Djevice Marije i tako pripravio dostojanstan svome Sinu. Po njezinu zagovoru daj namda čista srca dođemo k tebi. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, milostivo primi spasonosni prinoso svetkovini bezgrešnog začeća blaženeDjevice Marije. Nju si, vjerujemo, darom svojemilosti unaprijed očuvao od svake ljage:po njezinu zagovoru i nas oslobodi svakekrivice. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma

Slavno se o tebi zbori, Marijo:iz tebe se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš!

Popričesna molitvaGospodine, Bože naš!Primljena otajstva neka iscijele u nama

rane onoga grijeha od kojega si jedinstvenounaprijed očuvao bezgrešno začeće blaženeMarije, po Kristu, Gospodinu našemu.

B E Z G R J E Š N O

a č e ć e B D M

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

12

Drugo čitanje Ef 1,3-6.11-12 Izabra nas u njemu prije postanka svijeta.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola EfežanimaBlagoslovljen Bog i Otac Gospodina našegaIsusa Krista, on koji nas blagoslovi svakimblagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.Tako: u njemu nas sebi izabra prije postankasvijeta da budemo sveti i bez mane pred njim;u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe,po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, nahvalu slave svoje milosti kojom nas zamilovau Ljubljenome. U njemu, u kome i nama –predodređenima po naumu Onoga koji sveizvodi po odluci svoje volje – u dio pade dabudemo na hvalu Slave njegove – mi koji smose već prije nadali u Kristu.Riječ Gospodnja.Evanđelje

Lk 1,26-38 Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!Čitanje svetog evanđelja po LukiU ono vrijeme posla Bog anđela Gabriela u gali-lejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenojs mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova;a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče:»Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakavbi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se,Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeši roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će bitivelik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Go-

spodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijekei njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato ćeMarija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža nepoznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sićiće na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će točedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinjeElizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj,nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče:»Evo službenice Gospodnje, neka mi bude potvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog je djevicu Mariju obdariopuninom milosti i očuvao je od svakoga grijeha.Skrušena srca njemu uputimo svoje molitveda i u nama ojača svoju milost:1. Marija Bezgrješna slika je tvoje Crkve:

daj da zajednica tvojih vjernika po njezinomzagovoru trajno raste u svetosti, molimo te.

2. Marija je svojim posluhom postala uzoromsvim krštenicima: daj da oni koji predvode tvojnarod na putu spasenja trajno slijede primjernjezine poniznosti i posluha, molimo te.

3. Djevica Marija nova je Eva, majka KristaOtkupitelja: po njezinu zagovoru osnaži namvjeru i pomozi da svakodnevno živimo darotkupljenja, molimo te.

4. Za sve one koji drugi Kristov dolazak iščekujuživeći evanđeoski savjet djevičanstva: ohrabriih da, poput Marije, ostanu vjerni u posvećenjutebi, molimo te.

5. Za našu pokojnu braću i sestre: daruj immjesto u zajedništvu svojih svetih, molimo te.

Bože, učinio si Mariju dostojnom roditeljicom

svoga Sina. Osnaži i nas svojom milošću dabudemo dostojan stan Njemu koji se želi nastanitiu nama, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

B E Z

GR

J E Š N O

a č e ć eB DM

Ne boj se, Marijo. Ta našla si milost u Boga!

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

Gdje si? – pitanje je koje odzvanja cije-lim Svetim pismom, ne samo stranica-ma Knjige Postanka. Istina je, stoji go-

tovo na početku Pisma koje svjedoči o Bogu kojitraži čovjeka, o Bogu koji čovjeku nudi zajedniš-tvo, spasenje, sama sebe u povijesti spasenja i, nakraju, u svome ljubljenom Sinu Isusu Kristu. Topitanje stoji i na mnogim drugim mjestima kojasvjedoče o povijesti spasenja, premda nije uvijekizrečeno baš tim riječima. Pitanje »Gdje si?« od-

zvanja i u uskliku »Dođi, Gospodine Isuse« (Otk 22,20), kojim Crkva s nadom moli za Kristov po-novni dolazak. I dok na stranicama Knjige Po-stanka i na mnogim drugim mjestima to pitanjegovori o Bogu koji traži Adama, čovjeka, isto ta-ko na mnogim mjestima Pismo govori o čovjekukoji traži Božje lice (usp. Ps 27). Čovjek čezne zaBožjom blizinom, za njegovim licem. Želi zajed-ništvo s Bogom, svjestan da na pitanje »Gdje si?«može dati i naći razne odgovore. No, samo je je-

dan pravi odgovor.

Posluh koja preobražava skrivanje

Adamovo skrivanje Adam je u svojoj slobodi na Božji upit odgovorioskrivanjem. Zbog onoga što je učinio, želio je izbje-ći rizik susreta i razgovora s Bogom. Možda se bo- jao da će Božja sloboda uništiti njegovu slobodu.Postavši svjestan da nije postao kao Bog, mislio jeda više i ne može živjeti u Božjoj blizini. Skrivanjei bijeg kao da su postali uvjet njegovoga shvaćanjaslobode. Slobode shvaćene kao stalni bijeg, stal-no skrivanje, zavaravajući se da će bijeg i skriva-

nje omogućiti puninu života. Ispunio se strahom iispraznio se od mogućnosti za bilo kakav susret.Po Adamu i cijelo se čovječanstvo bacilo u bi-

jeg koji tumači kao napredak. U tome bijegu čo- vječanstvo želi ponovno zadobiti istinsku slobo-du, čezne za iskonskom nevinošću i mirom koje jeizgubilo. Ali ta se čežnja pretvara u skrivanje. Bi- jeg za sobom ostavlja mnoštvo ruševina. Što više idalje bježi, to više iza sebe vidi ruševine i nevolju.Cilj je nestao, ali povratka nema. Čovječanstvo je

sakrilo lice pred Bogom. Ne želi vidjeti Boga. Ta-

Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po Tvojoj riječi! B E Z G R J E Š N O

a č e ć e B D M

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

12

ODJECI eBlagoslovljeni u Kristu uz:Ef 1,3-6.11-12

Riječ »blagoslovljen« (Ef 1,3) označuje ovdje hvalu i slavu koja se dajeBogu. »Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista« kratki je izričaj kojistavlja u sasvim bliski odnos Oca i Sina. Sin je »Ljubljeni« (1,6) kojega je

Otac postavio kao Gospodina. Zato se i kaže da je on »naš« Gospodin(1,3), što potvrđuje da vjernici pripadaju Kristu. Bogu se izriče blagoslov jer on »nas blàgoslovi« u trenutku Kristove žrtve na križu (1,7), po kojoji mi možemo imati dijela među svetima (1,11), putem posinstva za kojenas je Otac predodredio (1,5). Blagoslovljeni smo »svakim blagoslovomduhovnim« (1,3), duhovnim jer potječe od Boga, a on nam ga daje poDuhu Svetomu koji ga čini djelotvornim u otkupiteljskom Kristovu dje-lu (1,4-10). »U nebesima« (1,3) označuje mjesto kamo je Krist uzdignutnakon uskrsnuća (1,20), mjesto gdje će Bog posjesti sve koji su spaše-ni i uskrsli s Kristom (2,6). Naše predodređenje za svetost dogodilo seiz ljubavi, a Bog nas svojom dobrohotnošću posinjuje. Zbog te milostiBogu pripadaju hvala i slava (1,6). Toj njegovoj hvali i slavi i mi svetošću ineporočnošću života moramo doprinijeti (1,11-12).

Darko Tepert

Grijeh mijenja čovjekovodnos s Bogom: rađabijegom i skrivanjem(Eva). Božje djelo spasenjazapočinje oslobođenjem odvječnoga straha. Anđelov»Ne boj se!«, upućen

Mariji, proglas je da je prestalo vrijeme straha,a nastupilo vrijeme milosti:»Zdravo, milosti puna…«

ko silno da ga je proglasilo iluzijom. No, ipak traži.Pita Boga gdje je on. Zašto ne da vidjeti svoje lice.Posvuda ga traži i misli da se Bog sakrio na neko-

me posebnom mjestu, u nedostupnom svjetlu kojemu mogu pristupiti samo »prosvijetljeni«.Ni Bog nije prestao tražiti premda se Adam,

a nakon njega i čitavo čovječanstvo skriva, okre-će glavu i bježi. Bog traži tako da pruža novu mo-gućnost pravog odgovora, istinski življene slobo-de, poniznog ali dostojanstvenog pogleda koji sene skriva pred Bogom nego se otvara za suradnjus njime. Bog želi da se čovjekov bijeg pretvori uPut života. Put koji kroz progonstvo i patnju ot-

kriva zajedništvo Boga i čovjeka, zajedništvo kojese oblikuje u njegovoj zajednici.

Marijin odgovor Pravi odgovor na Božji upit i njegovo traženje daje Marija, Majka Gospodinova. Ona ne bježi, ne-go u svome domu, koji tvori njezinu povijest, nje-zinu svakodnevicu i život, prihvaća razgovor. Neželi biti »kao Bog« niti se natjecati s njime. Želisurađivati znajući da joj otvorenost za Božju Riječomogućuje da bude Bogom oblikovana. Iz surad-nje s Bogom rađa se bogoobličnost. Zna da Put ne

vodi u bijeg. Ne želi sakrivati svoj pogled znajućida gledajući Božje lice njezin pogled postaje dublji, iskreniji, potpuniji. Na Božji upit odgovara:

»Neka mi bude po tvojoj riječi.« Po toj Riječi po-staje ono što jest, izabrana prije postanka svijetau svome Sinu, Kristu, koji je i sve nas predodre-dio za posinstvo.

Budući da je pristala na suradnju s Bogom,omogućila je i nama da možemo naći pravi odgovor na Božji upit i traženje, ali i da možemo naćiprave odgovore na naša pitanja. Bez straha, bezskrivanja, bez bijega, znajući da nas je Bog pogle-dao i prije nego smo postali sposobni za odgovor.

Po Marijinu odgovoru i mi smo sposobni za od-govor. Po njezinoj vjeri i nama je dana moguć-nost vjere. Jer je bila sposobna i spremna odre-ći se ljudske krive težnje za jednakošću s Bogom,Marija je postala prostorom susreta Boga i čovje-ka. I to u svome tijelu koje je postalo prebivali-štem Vječne Riječi. Jer je bila ponizna, Bog se po-nizio i postao jedan od nas. Nije više bio stranac,nije lutao, nije bio u progonstvu. Tako je Marijai nama pomogla da ne budemo stranci, lutalice,

prognani. Po njoj imamo sve u Kristu. Željko Tanjić

B E Z

GR

J E Š N O

a č e ć eB DM

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 61,1-2a.10-11

Radujem se u Gospodinu, radujem.Čitanje Knjige proroka IzaijeDuh Gospodnji na meni je, jer me Gospodinpomaza, posla me blagovjesnikom bitisiromasima, iscijeliti srca slomljena;zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjimaoslobođenje; proglasiti godinu milostiGospodnje. Radujem se u Gospodinu,radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnume plaštem pravednosti, kao ženik kad sebivijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom.Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao štovrt niknuti daje sjemenju, tako će GospodinBog učiniti da iznikne pravda i hvala predsvim narodima.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Lk 1,46-50.53-54Otpjev: Duša moja kliče u Bogu mojemu.Veliča duša moja Gospodina,klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,što pogleda na neznatnost službenice svoje:odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,sveto je ime njegovo!Od koljena do koljena dobrota je njegovanad onima što se njega boje.

Gladne napuni dobrima,a bogate otpusti prazne.Prihvati Izraela, slugu svoga,kako obeća ocima našim.

Drugo čitanje 1Sol 5,16-24 Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola SolunjanimaBraćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka semolite! U svemu zahvaljujte!Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 340 Radujte se u Gospodinu ili : 364 Klikujte sada zanosno Pripjevni ps.: 347 Duša moja kliče ili: (gl. prilog, str. 39.) Prinosna: 349 Srca gore

Pričesna: 361 Raduj se nebo Završetak: Sav svijete pjevaj veselo(gl. prilog ŽV 12/2007)

Treća nedjelja došašća 14. prosinca 2008.

Ulazna pjesma Fil 4,4-5 Radujte se u Gospodinu uvijek!Ponavljam: radujte se!Gospodin je blizu!

Zborna molitvaBože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdanrođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude

događaj spasenja te ga radosno proslavimosvečanom službom hvale. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, daj da ti neprestanoprikazujemo žrtvu svoga predanja:mi obnavljamo Kristovo otajstvoda tvoje spasenje u nama snažno djeluje,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Usp. Iz 35,4Recite preplašenim srcima:»Budite jaki, ne bojte se!Evo Boga našega, dolazi da nas spasi!«

Popričesna molitvaGospodine, utječemo se tvojoj dobroti:po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijehai pripravi nam duh za buduće blagdane,po Kristu, Gospodinu našemu.

T R E Ć A N E D J E L J A d o š a

š ć a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog nas po riječi proroka Ivanapoziva na obraćenje i tako u nama pripravlja putsvome Sinu. Otvoreni daru spasenja, uputimonebeskome Ocu svoje molitve:1. Za Crkvu, zajednicu vjernika: okrijepi je svojim

Duhom da se ne plaši pustinje u koju jeposlana; pomozi joj da s pouzdanjem u tebeustrajno naviješta tvoje spasenje, molimo te.

2. Za papu Benedikta, sve biskupe i svećenike:prodahni ih evanđeoskom mudrošću ivjernošću da uvijek budu jasan glas tvoje Riječi,molimo te.

3. Za ljude kojima je povjerena briga upravljanjadobrima ovoga svijeta: nadahni ih pravednošćui zauzetom odgovornošću za sve koji supritisnuti oskudicom i životnim nevoljama,molimo te.

4. Za sve tvoje krštenike: daruj im otvoreno srceda prihvate poziv evanđelja i obraćenjemživota priprave put tvome Sinu, molimo te.

5. Za nas okupljene na ovome slavlju: da našadjela i riječi budu radosno svjedočanstvo nadekoja je u nama, molimo te.

Oče nebeski, ti nas ne prestaješ darivati svojom

ljubavlju. Molimo te, obnovi našu vjernost dauvijek hodimo putem spasenja koje si namdarovao u svome Sinu. Koji živi.

Duha ne trnite, proroštava ne prezirite!Sve provjeravajte: dobro zadržite,svake se sjene zla klonite!A sam Bog mira neka vas posvema posvetii cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo –neka se besprijekornim, savršenim sačuvaza dolazak Gospodina našega Isusa Krista.Vjeran je onaj tko vas poziva:on će to i učiniti.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iz 61,1

Duh Gospodnji na meni je,blagovjesnikom biti ubogima posla me.

Evanđelje Iv 1,6-8.19-28 Među vama stoji koga vi ne poznate.Čitanje svetog Evanđelja po IvanuBî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.On dođe kao svjedok da posvjedoči zasvjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijašeon svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo.A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židoviiz Jeruzalema poslali k njemu svećenikei levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna;ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.«Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?«Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?«Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše:»Pa tko si da dadnemo odgovor onimakoji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?«

On odgovori: »Ja sam glas koji vičeu pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’– kako reče prorok Izaija.«A neki izaslanici bijahu farizeji.Oni prihvatiše riječ i upitaše ga:»Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija,ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstimvodom. Među vama stoji koga vi nepoznate – onaj koji za mnom dolazi,komu ja nisam dostojan odriješiti remenjena obući.« To se dogodilo u Betaniji,s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.Riječ Gospodnja.

T R E

Ć A NE D

J E L J A

o š a š ć a

Među vama stoji koga ne poznate… Onaj koji dolazi!(B. Vivarini, sredina XV. st.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja

T R E Ć A N E D J E L J A

Pustinja je mjesto blizine i prisnosti s Bogom;pustinja je »dvorana vjenčanja Boga i izabranoga naroda«. I zato je čudna ta pustinja,

premda izvana neprivlačna, u sebi sadrži mnoštvoprisutnosti i gotovo da možemo govoriti o ‘prena-pučenoj pustoši’. Ivan ne govori na trgovima, već upustinji. Ne traži slušatelje, već oni traže njega. Po-ziv je to na hrabrost pronalaženja prostora samoće,kao povlašteno mjesto približavanja drugih ljudi. Upustinji se riječi pročišćuju od uobičajenosti i izra-njaju u svojoj iskonskoj snazi.

I čini se da Crkva treba izabrati pustinju kaomjesto svojega naviještanja. Ne zato da bi pobjeglaiz svijeta i od poteškoća, već da bi se poruci vratilanjezina snaga, dubina i odjek. U pustinji navještajpronalazi put do ljudskoga srca, osobito ako je riječo osobi poput Ivanove koja ne traži vlastitu veliči-nu, već upućuje na Drugoga. Prepoznata poniznosti malenost postaje očitovanje veličine; bijeda postaje jasnoćom i govorom o bogatstvu istinske vrijed-nosti. Crkva koja je malena, koja ne naviješta samusebe u ozračju svjetovnoga, postaje vjerodostojna i budi zanimanje za ozračje u kojemu je pustinja pu-nina, susret i blizina. Pustinja je metafora za ono štonemamo – vremena da se u nama rodi novost mi-sli i osjećaja, a ne novost novina; vijest bez apsorpci- je iskustva, vijest kao glas – nerazdvojan od novosti.Pustinja je metafora postojanja, čovjeka odjevenaDuhom; zaogrnuta plaštem pravednosti i radosti...

U kojem smjeru gledamo? U prvome je planu i dalje Ivan Krstitelj, »čovjek po-slan od Boga« koji, premda okružen pustinjom, ksebi privlači mnoštvo. Jasno je da njegovo propovijedanje postaje ozbiljnom brigom za službene re-ligijske vlasti onoga vremena. Do njega stiže dele-gacija poput pokretnoga sudišta koje sluša njegovosvjedočanstvo u okrutnoj pustoši i samoći. Željelisu čuti što on sam drži za sebe, što govori tko je i ka-kav je njegov identitet.

On se definira kao glas: »Ja sam glas koji vičeu pustinji: Pripravite put Gospodinu!« Iako je riječo neobičnome predstavljanju, ono nas danas uop-će ne iznenađuje. Kroz naš život prolaze glasovi ko-

ji govore: o zaradi, o uspjehu, o mržnji i sukobu, ouživanju i proračunatosti… No, Ivanov je glas neo- bičan: Pripravite put Gospodinu.Želi nas upozoritida Bog dolazi možda iz drugoga smjera, a čini se da je upravo to kršćanski poziv – biti glas Božje druk-

čijosti – imati hrabrosti upozoriti da su neki putovi opasni, neprohodni… objasniti da put sebičnosti,prijevare, ne samo da ne sadrži vjerojatnost susretas Bogom, već i njegovu nemogućnost. U konačno-sti je on taj koji daje da zemlja tjera klice, da vrt dajeniknuti sjemenu. Pravda i davanje hvale nisu nepo- vezani s Bogom. Čovjekov je udio u svemu da bu-de glas. Sve to bez obzira što će izgledati da taj našglas ne uspijeva probiti debele naslage neprijatelj-stava i zajedljivosti.

Prorok ne mari hoće li njegov govor imatiuspjeha ili neće, isplati li se govoriti ili ne. Prem-data riječ možda nije popularna, ne može ju zadr-žati za sebe. Povjerena mu je da ju ‘izvikuje’, da junavijesti svijetu, a ne da ju čuva u proračunatosti.Sjetimo se sv. Pavla koji govori da mu je dužnost,štovišenužnost, kob,navješćivati evanđelje (usp.1Kor9, 16-19.22-23). Nije na njemu da procjenju- je vrijednost svoje usamljene riječi, ali izgovorena,proročka riječ svjedočanstva uvodi u prostor noveravnoteže i nemira. Ljudi mogu i dalje slušati glastrendova, ulice i interesa, ali je važno da je put koji treba pripraviti zapravo neki drugi put. Svjedokće trebati odgovarati ne o postignutim rezultatima, već o vjernosti poruci.

Ponizno pripremanje susreta

Ivan, nakon što se definirao kao ‘glas’, objašnjavamoguće nesporazume o svojoj osobnosti. On nijeKrist, a niti neki od velikih likova iz slavne prošlosti.Preteča pokazuje Drugoga, ne naglašava pozornostusmjerenu na vlastitu osobu. I čim se Nepoznatipo-

Zaogrnuti glasom Radosti

Ivan, vjerni svjedok i glasnik Puta spasenja.(R. M. da Silva)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

12

Uvijek se radujte! uz: 1Sol 5,16-24

eODJECIOdlomak1Sol 5,16-24 ima u vidu život same kršćanske zajednice. Zapo-

činje pozivom: »Uvijek se radujte!« Tri glagolske radnje pripadaju jednadrugoj:radovanje, moljenje i zahvaljivanje.Osobito je to jasno kad govo-rimo o moljenju i zahvaljivanju. Molitva se upućuje Bogu, ali i zahvala sestavlja pred Boga. Zahvala je naš odgovor na Božje djelovanje. Zahva-ljujemo za sve. Neprekidnoj molitvi odgovara sveopća zahvala. Molitve-nom životu pretpostavljen je naš život u radosti. To je dar Duha (usp.Gal 5,22) i element koji označava kraljevstvo Božje (usp.Rim 14,17). Radost je temeljno duhovno stanje kršćana. Taj dar Duha, koji već unaprijeduzima buduće ispunjenje »biti s Kristom«, treba razumjeti kao zadaću ikao imperativ: »Radujete se!« Pavao nas na to upozorava upravo u vrije-me krize. Budući da je Bog u Isusu Kristu vjernicima ponudio spasenje,oni mogu u radostiveć sada živjeti budućnost, mogu se u molitvi obra-ćati Bogu kao svojem Ocu.

Mario Cifrak

»Među vama stoji kogane poznate«, kaže IvanŽidovima. ‘Ne poznavati’ovdje znači ne priznati,ne prihvaćati, ne vjero-vati. Obraćenje je put‘ponovnoga poznavanja’Boga. (N.)

T R E

Ć A NE D

J E L J A

o š a š ć a

javi na obzoru, ne oklijeva uputiti pogled i korak i sr-ce na njega, pozivajući i svoje slušatelje i učenike daga slijede. Svjedočanstvo koje ne veže uz sebe. Vjerakoja veže samo uz Drugoga, do mjere da se slijedećiglas dođe do Riječi, do Govora.Ivan je istinski svjedok, jer ne govori o sebi, po-štuje tuđu veličinu i sposoban je nestati s pozor-nice. Vjernik se stoga može definirati kao »netkotko oslobađa i ostavlja prostor za drugoga i za tu-đu slobodu«. Zna da je njegov zadatak izazvati su-sret i pripremiti ga. Da bi se to dogodilo, on ne stojipoput napadnih ceremonijara, niti poput gosta podužnosti; on se diskretno povlači u stranu. I ako jezaboravljen, ne ljuti se, štoviše, sretan je jer se do-gađa bitan događaj, a sve što se odnosi na njega kaoosobu smatra drugotnim. Za osobu koja treba vrši-ti snažan utjecaj teško je sačuvati ravnotežu izme-đu te dvije slobode. Teško je pobijediti napast dase poistovjeti s drugim, da se ne nametnu vlastitagledišta, ukusi, nesnošljivosti i redateljstva susretaprema našoj mjeri.

Istinski svjedok s izvanrednom hrabrošću spaja izvanrednu poniznost. Takav je Ivan Krstitelj. Ons neodoljivom snagom poticaja združuje naglašeniosjećaj za slobodu drugoga; s jakom osobnošću jed-nako tako i sposobnost samoobespravljenja. Iskre-nost i osjetljivost – istodobno… Svjedok je čovjekkoji zna procijeniti trenutak, umanjiti svoju važnost,kako bi se otvorio prostor nezamjenjivima u susre-tu. Ovdje naglašavam veliku potrebu pripremanjasusreta, što uključuje poštivanje koraka, ritmova,

tuđega mentaliteta. Neizmjerno je važno ne namet-nuti ponašanja koja ne odgovaraju nutarnjim uvje-renjima. Ne valja očekivati pobožnost koja ne odgovara dubokomu osjećaju duha.

Ovdje je ipak riječ o ‘dugim stazama’ na kojimase i prijateljstvo čita kao religiozno iskustvo. Odre-đena pojednostavljenja i prevelika užurbanost mo-gu stvoriti nepopravljive štete u dvosmislenostiprilika koje ne dopuštaju dozrijevanje. Nije dobropreskakati zadane točke na putovanju, jednako kaoni zamijeniti uloge. Sveti je Ivan shvatio jedino što vjernik može shvatiti: da treba pokazati iščekivano-ga, onoga koji ne razočarava i poznavati vremenadjelovanja. Kašnjenje može biti kobno, a kao očeki- vani kasni, naša je zadaća hraniti i podupirati išče-kivanje, čistiti pogled, da bismo bili u stanju prepo-znati ga. Nipošto zamijeniti ga i nipošto činiti onošto se gorljivo trudi učiniti suvremena kultura – do-kinuti čekanje.

Završavam riječima svetoga Pavla: »Bez pre-stanka se molite, u svemu zahvaljujte! Duha ne tr-nite… dobro zadržite, svake sjene zla se klonite!«Prozor došašća je poput diptiha koji na jednoj stra-ni ima molitvu, a na drugoj zahvaljivanje, a taj dip-tih leži na je zaogrnut ustrajnošću koja se razvija utriptih sastavljenom od: dara gorljivosti Duha Sve-toga, trajnosti dobra, izbjegavanja zla. Provjeri-mo koje slike mi vidimo, kako je strukturiran našprozor na kojemu čekamo Dolazak. Rađa li ta slikazvuk do prepoznatljivosti Glasa?

Ivan Šaško

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16

Čitanje Druge knjige o SamueluKad se David kralj nastanio u svojem dvoru, aGospodin mu pribavio mir od svih njegovihneprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu:»Pogledaj! Ja, evo, stanujem u dvoru od cedro-vine, a kovčeg Božji stoji pod šatorom.«A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti jena srcu jer je Gospodin s tobom.«Ali još iste noći dođe Natanu ova riječ Go-spodnja: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovogovori Gospodin: ’Zar ti da mi gradiš kuću dau njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka,od ovaca i koza, da budeš knez nad narodommojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si godišao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje predtobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što jeime velikanâ na zemlji. Ja ću odrediti mjestonarodu svojem Izraelu, posadit ću ga da nanjemu prebiva i da više ne strahuje, niti da gazlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio

suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ćumu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja.Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će tipodići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti poči-neš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomkanakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela,i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemubiti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kućai tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom,tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 89,2-5.27 i 29Otpjev: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka.O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,od pokoljenja do pokoljenjausta će moja obznanjivati tvoju vjernost.Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«U nebu utemelji vjernost svoju.

»Savez sklopih s izabranikom svojim,

zakleh se Davidu, sluzi svome:tvoje potomstvo održat ću dovijeka,za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 341 Rosite, nebesa, odozgor ili : 365 Evo ide čas Pripjevni ps.: 348 O ljubavi tvojoj Prinosna: 370 Zlatnih krila Pričesna: 355 Riječ spasenja ili : 366 Visom leteć Završetak: 598 Zdravo, Djevice

Četvrta nedjelja došašća 21. prosinca 2008.

Ulazna pjesma Iz 45,8Rosite nebesa, odozgor, i oblaci,daždite Pravednika! Neka se rastvori zemljada procvjeta Spasiteljem!

Zborna molitvaGospodine, po anđelovu smo navještenjuupoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina.Molimo te: ispuni nas svojom milošćui mukom i križem njegovim privedi nask slavi uskrsnuća. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, svojim si Duhom u krilu blaženeDjevice Marije sazdao čovještvo svoga Sina.Molimo te, tim istim Duhom posveti i darovena našem oltaru,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Iz 7,14Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenutće mu se ime Emanuel – S nama Bog!

Popričesna molitvaSvemogući Bože, u ovoj smo pričestiprimili jamstvo vječnog otkupljenja.Molimo te: s blizinom božićnih blagdananek raste i naša spremnost da dostojnoslavimo otajstvo rođenja tvoga Sina,po Kristu, Gospodinu našemu.

Č E T V R T

A N E D J E L J A d o š a š ć a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

12

Molitva vjernikaBraćo i sestre, svoje molitve uputimo KristuGospodinu koji je u krilu Djevice postao čovjekomi nas učinio svojim hramom. Molimo zajedno:

Dođi, Gospodine Isuse! 1. Za Crkvu koja iščekuje tvoj dolazak: daj da

uvijek bude otvorena vodstvu Duha Svetoga tepouzdanjem u tebe nadilazi svaku nesigurnostživota i protivljenje svijeta, molimo te.

2. Za ljude koji trpe u nevoljama i oskudici života:pohodi ih svojim mirom, a kršćane nadahni dau njima i u svima potrebnima prepoznajutvoje lice, molimo te

3. Za sve koji su pritisnuti teretom grijeha:potakni ih da pristupe tebi te iskuse radosttvoga spasenja, molimo te.

4. Za ovu zajednicu vjernika: oslobodi nas odsvake sumnje i straha pred tobom i ohrabri nasda ti se otvorimo čitavim životom, molimo te.

5. Ispuni nas radošću koja od tebe dolazii pomozi da radost tvoga dolaska znademodarovati svojim bližnjima, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, uputili smo ti svoje

molitve. Čuvaj u nama duh trajne i pouzdanemolitve kako bismo mogli uvijek osjećati tvojublizinu i milost tvoga dolaska. Koji živiš.

On će me zvati: Oče moj!Bože moj i hridi spasa mojega.Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svojui savez svoj vjeran.

Drugo čitanje Rim 16,25-27 Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Onomu koji vas može učvrstiti – pomojem evanđelju i propovijedanju IsusaKrista, po objavljenju otajstva prešućenogdrevnim vremenima, a sada očitovanog

i po proročkim pismima odredbom vječnogaBoga svim narodima obznanjenog zaposlušnost, vjeru – jedinomu mudromu, Bogu,po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.Riječ Gospodnja.

Evanđelje Lk 1,26-38Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabrielau galilejski grad imenom Nazaret k djevicizaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz domaDavidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđek njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodins tobom!« Na tu se riječ ona smete i staderazmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milostu Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenutćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će seSin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog datiprijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će

nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovukraljevstvu neće biti kraja.«Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori:»Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjegaosjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starostisvojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj,ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije ne-moguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice

Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!«I anđeo otiđe od nje.Riječ Gospodnja.

Č E T

V R T A NE D

J E L J A

Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus!(mozaik, S. Maria in Trastevere, Roma, oko 1291.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

OTAJSTVOi zbilja

Č E T V R T

A N E D J E L J A

Liturgijska nam čitanja u došašću stavljajuBlaženu Djevicu Mariju kao uzor istinsko-ga iščekivanja drugoga dolaska Isusa Krista

i savršene priprave za slavlje Božića. Ona jead-ventska žena, osoba koja je u sebi samoj ostvarilasve ono što došašće treba biti za kršćane. Nisu bezrazloga duhovni pisci Mariju nazivalivia regia,kraljevskim putem, odnosno najboljim i najlak-šim putem kako stići do Isusa Krista. Pogledajmokako nam današnji ulomak iz Lukina evanđelja

predstavlja u Marijinu adventsku »via regia«. Dom, Sveto pismo i molitva»Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Usrednjovjekovnim i renesansnim slikama navješte-nje se gotovo uvijek prikazuje na isti način. Marijase obično nalazi u kući ili predvorju, a u svojim ru-kama drži Sveto pismo ili sklopljenih ruku pobož-no moli. U pozadini takvoga umjetničkog prika-za krije se duboka teološka poruka. Želi se reći da

je Marija njegovala svoju dušu, svoj nutarnji život(kuća), nije provodila svoj život izvan sebe u ispra-

Zbunjenost i razmišljanje znoj znatiželji koja je zaborav samoga sebe i Boga.Marija njeguje svoju dušu razmatrajući nad Bož- jom riječju (Sveto pismo), ona gleda Boga u sve-

toj knjizi, a ne ogleda sebe samodopadno u zrcalu,kako je obično bilo prikazivana taština. Upravo ta-kvoj Mariji poslan je anđeo Gabriel. Za nas to značida se anđelov dolazak, Božji dolazak, ne može do-goditi ako ne pripremimo sebe, svoje srce za susrets Gospodinom. Bog dakako uvijek dolazi čovjeku. Njegov dolazak ne ovisi o čovjekovoj spremnosti,ali da se dogodi njegov inaš , odnosno obostrani Susret, potrebna je priprava za taj Susret, potreb-no je otvoriti semilosti da nas ona ispuni kao što je

ispunila Mariju. Slaviti advent s Marijom moguće je samo ako se znamo povući iz izvanjskoga u domsvoje duše, ako tiho njegujemo svoju nutrinu čita-njem Svetoga pisma i molitvom. To je marijanskavia regia po kojoj se i u nama začinje i rađa Bog.

Sveta zbunjenost »Na tu se riječ ona smete.« U čitavome Svetom pi-smu samo na ovomu mjestu susrećemo grčki gla-goldiataraso (smesti se). On označava duboku po-

tresenost, zbunjenost, snažnu smetenost. Kolikogod se Marija pripremala za Božji dolazak, koliko

A n

đ e l o v o n a v j e

š t e n j e M a r i j i

( H . O . T a

n n e r )

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

12

Otkriveno Otajstvo uz:Rim 16,25-27

eODJECIOvom doksologijom Apostol ne želi se samo dati cijeloj poslanicisvečani zaključak, nego želi naglasiti njezino ekumensko značenjekao kanonskog teksta Novoga zavjeta. Pavao karakterizira teologi-

ju poslanice kao teologiju objave. Njezin je sadržaj Krist u kojem jeGospodin Bog objavio svoje »otajstvo« (mysterion), svoj naum spa-senja. Događaj objave sada se naviješta u evanđelju. U Isusu KristuBog je ono što je dotada držao potpuno sakriveno od ljudi, što jesamo on znao, učinio pristupačnim. Čovjek ne raspolaže izvorom,temeljem i konačnim ciljevima svoga života. Život ovisi o »tajnama«koje zna samo Bog, a ne čovjek. I to je razlika između Boga i čovjeka.U nepromjenjivosti toga utemeljeno je čovjekovo spasenje za životpo Bogu. Isus Krist je ime u kojem je dana zbilja toga eshatološkogspasenja. Cilj Kristove objave sastoji se, dakle, u tome da je vječniBog dao apostolu zadatak da je obznani svim narodima i tako učinida dođu k poslušnosti vjere (usp.Rim 1,5).

Mario Cifrak

»Zar da ti meni gradišdom?«, opominje BogDavida. Bog ne prebivau rukotvorenu hramu,nego u hramu koji on sam podiže – u Mariji kojuizabire. Utjelovljenjem on

ljude čini živim hramom,svojim boravištem.

Č E T

V R T A NE D

J E L J A

o š a š ć a

god bila puna milosti, susret s Bogom ne može jeostaviti ravnodušnom. Isti glagol susrećemo i kodanđelova ukazanja svećeniku Zahariji, ali bez pre-

fiksa »dia« ( Lk 1,12) koji ima ulogu pojačanja odre-đene emocije. To nas na prvi pogled začuđuje, jer bismo očekivali da će Marija, kao »puna milosti«, biti manje smetena i zbunjena nego nesavršeni Za-harija. No, upravo je suprotno istina: što se čovjek više predaje Bogu, to ga Bog više zbunjuje. Bog sene da ukalupiti u naše priprave za susret s njim, ko-liko god one bile važne. Božji je dolazak uvijek izne-nađujući, on uvijek donosi novost koja se ne možeizvesti iz onoga prethodnoga. Usudili bismo se reći

da je znak adventskoga stava, znak svetosti, upravota Marijina,sveta zbunjenost . Tko u svomu vjer-ničkom životu nije doživio Marijinu svetu zbunje-nost pred Bogom, tko nije iskusio i dopustio da gaBog zbunjuje svojom prisutnošću, taj još ništa nije shvatio od kršćanske vjere, u njemu još nije za-živio advent, u njemu se ne može roditi Bog. Tadaon vlada situacijom, vlada Bogom, a ne Bog njime. Vjera nije samo stav pribranosti, nego i dubokapotresenost. Meni jedna od najdražih slika Mari-

jina navještenja, ona od američkoga slikara Hen-ryja Ossawe Tannera, snažno dočarava upravo ta-

kvu potresenu vjeru, plahu Mariju, predanu i svetozbunjenu, s mirno sklopljenim rukama.

Teo-logija kao dia-logija»I stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.« Grčkiizvornik koristi glagoldialogizomai na mjestu gla-gola razmišljati. Doslovno bi to značilo da je Marijau sebidia-logizirala , odnosno dopuštala je da kroz(»dia«) nju prolazi Božji Logos, Božja misao. Ma-rija je u tom smislu prviteo-logos, prva teologinjakoja u svojoj svetoj zbunjenosti ne prestaje misliti,nego biva potaknuta na još dublje i žarče mišljenje.Za Mariju bi ne-mišljenje, nedijalogiziranje s Bož-

jom riječju, značilo zatvaranje pred Božjom riječ- ju, zatvaranje koje ne bi dopuštalo da Božja rado-sna vijest, misao (logos) prolazi kroz (dia) njezinocijelo biće, kroz um i srce, u konačnici kroz njezi-no tijelo (začeće i rođenje). S Marijom se ne prestaje misliti, nego se upravo s njom započinje pravo ipotpuno misliti, i to misliti da misao prodire u um,ražaruje srce i prožima cijelo tijelo. Tako nas Mari- jin adventski stav poziva da idemo u susret Božićudia-logizirajući , razmišljajući što nam se već sada

događa i što će nam se još više događati s nepredvi-divim i zbunjujućim Bogom ljubavi. Ivica Raguž

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

U DUHUi istini

Go spo- di- ne,- Bo že- naš, o bno- vi- nas!

Ra zve- dri- li ce- svo je- i spa sinas.

2. Vrati se,1. Pastiru I

3. Tvoja ruka nek bude nadčovjekom

Ps 80

Bode

zra- - - ežesni

--

- lov,

cenad

-

-

po

tvovoj ska-

čuj,

je,ma,

-

--

1. ti što sjediš nad kerubi

3. nad sinom čovječjim kog2. pogledaj s neba i vidi, obiđi o

za

ma,- -vajza

se-

bliviod

-nogo

--

grad:ji!

staj!---

1. Probudi2. zakrili nasad3. Nećemo se više odmet

desi

nu-sni--

- ti

luce-

od

svosvo

te

ju,je,be;

---

pritecisina kogpoživi nas i mićemo zazivati

nam

iza se

me- tvoodu po

go- ji!je.

moć!

-

--

Gospodine, Bože naš, obnovi nasOtpjevni psalam za Prvu nedjelju došašća

Stipica Grgat

p r i l o g

G L A Z B E N I

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

12

pr i l o g

GL A Z B E NI

Duša moja kličeOtpjevni psalam za Treću nedjelju došašća

Blaženko Juračić

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Znak mira i prostor slavlja

Poštovano uredništvo, molila bih pojašnjenje onačinu na koji svećenik predsjedatelj u sla vljueuharistije pruža mir svećenicima koncele bran-tima, liturgijskim služiteljima i drugim vjer ni-cima. U mojoj se župi ustalila praksa da pred-sjedatelj slavlja dolazi među vjernike i pruža mirvjernicima koji stoje naprijed. Drugi, vidim, nečine tako. Kako objasniti tu razliku načina pru- žanja mira?

Ivona

M jesto i značenje znaka mira u slavlju eu-haristije iščitava se iz obrednoga konte-ksta euharistijske službe u kojoj se tema

mira višekratno pojavljuje. Prije svega sama euha-ristijska molitva, koja je žarište cijeloga slavlja, ja-sno naznačuje da je euharistija »žrtva pomirenja«koju Crkva prinosi »za mir i za spasenje svega svijeta«. Molitva za mir ističe se i u Molitvi Gospo-dnjoj na koju se predsjedatelj nastavlja riječima:

»Izbavi nas, molimo Gospodine, od svih zala; dajmilostivo mir u naše dane…« U ozračju slavlja po-mirbene žrtve znak pružanja mira izriče, među-tim, samo jedan vidik mira za koji Crkva u euhari-stiji moli, pa liturgijski kontekst ne dopušta da taj vidik bude znakovno naglašen u mjeri koja bi za-sjenjivala druge dimenzije mira.

Sam obred mira, smješten unutar pričesnihobreda, strukturiran je vlastitom dinamikom ukojoj razlikujemo nekoliko obrednih elemenata:

predsjedateljevu molitvu za mir (»Gospodine Isu-se Kriste, ti si rekao svojim apostolima…«); uzajamno ‘predavanje’ izmoljenoga mira (izrečenoželjom »Mir Gospodnji bio vazda s vama« i odgovorom »I s duhom tvojim«); poziv na očitovanjemira (»Pružite mir jedni drugima«) te na kraju,sam znak mira (pružanjem ruke ili nekim dru-gim načinom). Zadnji element te obrednosti ne bi smio prevagnuti nad elementima koji mu pret-hode i koji mu određuju značenje. Ispravno vrjed-

novanje svih segmenata obredne dinamike poma-že razumjeti da je gesta pružanja mira ponajprijeznako vno očitovanje vjere u pomirbenu snagu eu-

haristije te da ta pomirba koja, kao drugo ime za

spasenje, ima i dimenziju »obnovljenoga zajed-ništva« među ljudima. Na drugom je mjestu zna-čenje koje obred mira gleda kao pripravu zajedni-ce za ‘dostojan’ pristup euharistijskome stolu.

Kako način pružanja mira ne bi narušio duhmolitve i značenje priprave za pristup euharistij-skome stolu, nerijetko se opominje vjernike da mirprikladnim znakom očituju samo vjernicima kojisu pored njih, izbjegavajući svako stvaranje gužve inemira. To isto načelo, koje promiče sklad molitve

i obrednih gesta, vrijedi i za svećenike, poglavito zapredsjedatelja slavlja.Opća uredba Rimskoga mi-sala (br. 154) izrijekom napominje: »Svećenik mo-že mir pružiti poslužiteljima, ali uvijek na način daostane u prezbiteriju (semper intra presbyteriumremanens ) kako se ne bi ometao tijek slavlja. Nekase na isti način postupi i kada, iz opravdana razlo-ga, mir želi pružiti i nekomu od vjernika.«

Za razumijevanje te liturgijske napomene nuž-no je imati u vidu da je pružanje mira gesta koju se

može i izostaviti kad neki valjani razlozi to zahtijevaju, dok je molitva za mir, s poklikom »Mir Go-spodnji bio vazda s vama«, neizostavni dio obre-da mira. Takvim uređenjem i stavljanjem naglaskana molitvu za mir želi se izbjeći ne samo možebit-no stvaranje ‘nereda’ nego, još prije, mogućnost dagesta pružanja mira bilo kakvim oblikom prenagla-šavanja preuzme na sebe glavno značenje pričesnihobreda. Stoga, u želji da skladan slijed pričesnihobreda očituje jasnu povezanost i jedinstvo euha-

ristijske molitve s pristupom euharistijskome stolu,nije dopušteno da svećenik u tim dijelovima napu-šta prostor oltara. Opravdavanje suprotne prakseželjom svećenika za očitovanjem zajedništva s oku-pljenom zajednicom ne može biti smatrano valja-nim argumentom jer je očitovanje ili promicanjezajedništva u tome trenutku slavlja zacijelo zakaš-njeli čin. Ako zajedništvo nije postignuto na počet-ku slavlja, u uvodnim obredima te ako se ozračjezajedništva nije moglo iskusiti u liturgiji Riječi i eu-

haristijskoj službi, ostaje pitati se i razmišljati kakvoto zajedništvo mogu doživjeti na kraju, preko sveće-nikova pružanja ruke.

8/15/2019 Živo vrelo 2008











živo vrelo




78 CAD; 97,50 AUD





SWIFT: PBZGHR2X


iz naših izdanja:




Liturgijski kalendar za 2009.Rokovnik džepnog formata, tvrdi uvez.

Dvije stranice za svaki tjedan.128 str. 25 kn

Obasja ih svjetlom.Zbirka homilija za liturgijsku godinu B.

Autori: suradnici Živoga vrela320 str. 75 kn

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

I - - - -

OBASJA IHSVJETLOM

,,

. .

.

.

,

, .

,

, ,, ,

.

.

.

.

BIBLIJSKA RAZMIŠLJANJA ZA LITURGIJSKU GODINU B

8/15/2019 Živo vrelo 2008


Gospodin obećava mir narodu svome,

vjernima svojim,onima koji mu sesvim srcem vrate.

Zaista, blizu jenjegovo spasenje

onima koji ga se boje,i slava će njegova živjeti

u zemlji našoj.(Ps 85, 9-10)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


o d

2 5

. p r o s

i n c a

2 0 0 8

. d o

1 7

. s

i j e č n

j a 2 0 0 9

.



UDK 282

ISSN 1331-21702008

Dar pobožanstvenjenja

8/15/2019 Živo vrelo 2008


u ovom broju:

urednikova riječ

Utjelovljeni duh i oduhovljeno tijelo

naša tema: dar pobožanstvenjenja

Pobožanstvenjenje u svjetluUtjelovljenja,I. Žižić

Pobožanstvenjenje u svjetlubožićne liturgije, I. Šaško

Pobožanstvenjenje – Kristov dar čovjek, A. Crnčević

otajstvo i zbiljaBiblijska razmišljanja: S. SliškovI. Šaško, I. Raguž, A. Crnčević,

Rođenje Gospodinovo

Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa

Sveta Marija Bogorodica

Druga nedjelja po Božiću

Bogojavljenje

Krštenje Gospodinovo

symbolon

Ikonografija Kristova rođenja

trenutak Liturgijski govor Evanđelistara

2

14

1

40

38

živo vre lo

Božić – naše rođenje za božanski život On je u otajstvu svoga čudesnog rođenjasakrio svoje božanstvoi pojavio se u obličju čovjeka;poče život u vremenuda sve palo u sebi uzdigne,obnovi sklad svijeta, grijehom narušen,a zalutalog čovjeka opet pozoveu svoje kraljevstvo.

U njemu nam zablistaotajstvena razmjena spasenja:vječna se Riječ rodila kao smrtan čovjek,a mi, smrtni, ljudi, zauvijek smo počašćeni, jer u Kristu primamo božanski život.

(iz Božićnih predslovlja, II.-III.)

Susret zemlje i Neba u Kristu.(Georges Rouault)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


1

UR E DNI K

O V A

i j e č


živo vrelo

Utjelovljeni Duh i oduhovljeno tijelo

ovor o otajstvu Kristova rođenja počesto se uokviruje u slike susreta-nja Boga s čovjekom. Govori se o Bogu kojidolazi na zemlju,uzima ljudsko tijelo, prolazi zemljom,objavljuje Oca i njegovo spasenje,či-ni dobro… Sav taj govor može ostati izvan bîti Božjega utjelovlje-nja. Božje utjelovljenje u ljudsku narav ne događa se bez uzajamno-

ga prožimanja između Boga i čovjeka, pa razmišljanje o tome otajstvu

spasenja ne može zaobići međuprožimajuću dinamiku tijela i Duha.Otajstvo utjelovljenja ne razumijeva se kroz jednosmjernost odnosa. Bog seutjelovio da bio čovjek bio oduhovljen, oživljen Božjim Duhom. Tu novost ljud-ske zbilje teologija nazivatheosis, deificatio, pobožanstvenjenje.

Kršćanska duhovnost, pa i ona koju se nastoji živjeti u dane slavljenja otaj-stva utjelovljenja, ne daje dostatnu važnost daru pobožanstvenjenja. Ta činje-nica proizlazi iz površnosti vjere koja nije proniknula u dubinu zbiljnosti Božje-ga utjelovljenja, pa se umjesto o pobožanstvenjenju radije govori o temeljnomili radikalnom očovječenju. Zato će »trendovska« duhovnost prihvaćati Bogaukoliko nam pomaže da budemo ‘više ljudi’, ‘čovječniji’ te da živimo ‘autenti-

čnu ljudskost’. Ako je to bît Kristova utjelovljenja i njegova prolaska kroz vrije-me, kroz ljudski život, patnju i smrt, onda nam je taj veliki Božji ulog malo po-mogao. Ostali smo i dalje – samo ljudi.

Utjelovivši se u ljudsku zbilju, Krist nije izgubio božansku narav. Ni ljudskanarav u tome spasenjskom susretu ne biva uništena božanskim darom, nego biva uzdignuta u božansko dostojanstvo. Postajemo sinovi u Sinu. Čovjek je upotpunosti čovjek tek kad živi božanskim dostojanstvom, onim dostojanstvomu kojemu je stvoren – na sliku Božju. Prihvaćajući Božji dar otkupljenja nismopostali manje ljudi, nego nam je iz Božje ljubavi iznova darovano izgubljeno bo-gočovještvo. Bogočovještvo je punina čovještva. Sve drugo, unatoč našem ljud-

skom nastojanju oko dobra, ostaje robovanje ljudskosti, njezinoj vremenitosti,ranjivosti i smrtnosti. Prihvatiti Kristovo utjelovljenje znači otvoriti se daru po- božanstvenjenja te živjeti udioništvo u božanskome životu.

Život u oživljenosti Božjim Duhom, u pobožanstvenjenju, ne događa se bezKristove milosti. Nju se nalazi u Crkvi i njezinim sakramentima. Zato je liturgija najizvrsnije vrelo pobožanstvenjenja. Liturgija uprisutnjuje i aktualizira otaj-stvo Krista omogućujući uvijek Bogu da se utjelovi u novi trenutak povijesti, anama da vrijeme i život preobrazimo vječnošću i božanskim životom. Ta pro-žetost vremena i vječnosti, božanskog s ljudskim, ostvarenje je Božjega kraljev-stva. Slavljenje Božića u nerazdruživosti Božjegau-tjelovljenja i našegau-bo-

žanstvenjenja nek bude naša čestitka i iskrena želja svim čitateljima Živoga vrela i svima koji u liturgiji Crkve pronalaze Ljepotu življenja.Urednik

8/15/2019 Živo vrelo 2008


2

NAŠA tema

D A R

I utjelovio se po Duhu Svetome od Marije Dje- vice i čovjekom posta. Tako u Vjerovanju is-povijedamo istinu Utjelovljenja, koja osobito

u božićnom vremenu prožima bogoštovlje Crkve.Naviještajući Kristov dolazak, njegovo utjelovlje-nje u krilu Djevice Marije, Crkvasada slavi ak-tualnost Kristove prisutnosti. Bogoslužje, na svojnačin, odražava tu istinu priznajući sadašnjost nje-gova dolaska ne samo u situaciju ljudske povijest

(vrijeme), nego i u okrilje našega čovještva. Nai-me, Kristovim bogočovještvom zajamčen je jedannovi početak ljudskoj povijesti i jedan novi pogledna čovjeka samoga u svjetlu Božjeg prebivanja uSinu, odnosno, u svjetlu njegova prebivanjame-đu nama. S toga nam je gledišta sagledati ovu isti-nu vjere, ispovijedanu u slavlju božićnog otajstva,kroz neke antropološke figure kroz koje možemorazabrati što je Utjelovljenje u sebi (Božji dolazakljudima kroz Utjelovljenje i krozotajstvo sinov-stva), a što je ono za nas (čovjekovo pobožanstve-njenje u redu sakramentalnoga sudjelovanja).

Božji dolazak k ljudima:otajstvo sinovstvaČovjek se ne nalazi nikada na iskonu svojega čo- vještva. Svoje je čovještvo, naime, on primiooddrugoga , pa stoga nikad nije od sebe, niti se možesobom opisati, niti se može sobom utemeljiti. Bi-ti od drugoga – to je stanje koje nitko od nas ne bi-

ra, nego nam prethodi, prati nas i određuje. To jesituacija utemeljujućih odnosa iz kojih izrastamokao osobe i u kojima pronalazimo svoje čovještvo. Ako čovjek nikada nije na ‘početku samoga sebe’,to pak ne znači da nije ‘u posjedu’ svojega čovješ-tva. No, njegovo je čovještvo vazda odnosima da-rovano i odnosima izrasta. Da bi pak dozreo u svijesti svojega čovještva i da bi ga (do)živio, najprijese valja priznatisinom, jer je od drugoga (drugih).I da bi se mogao opisati u svojem smislu i uteme-

ljiti, valja se priznatidarovanim . Pred tom temelj-nom istinom čovjekova čovještva razvidno je danitko nije sam od sebe, nego da se pronalazi uba-štini dara , a da bi bio (u punom smislu riječibiti ),

figura sinovstva na izvanredan način očituje otaj-stvo njegova iskona. Istina o sebi u velikoj mjeriovisi upravo o tim figurama našega čovještva.

Jamačno, čovjekovo čovještvo nije samo plodduhovne aktivnosti opisane razumnim i voljnimaktivnostima. Njegovo smisaono utemeljenje ovi-si o biološkim, afektivnim, tjelesnim svezama koje ga određuju sve od njegova početka, tj. od onogakrila u kojem je njegov život otajstvenonastao –

upravo izmajčinske figure. Tako sebaština dara određuje ‘množinom’: čovjekovo sinovstvo krozočinsku i majčinsku figuru pokazuje da je on već usvome iskonu plod odnosa (mi), a u svojem življe-nju tim odnosima određen. No, »biti sin« ne značisamo ‘imati’ oca i majku. Biti sin znači pripadati .Sinovstvo je ujednometafora pripadnosti i simbol prisutnosti . Iz tog je temelja razumljivo zašto je čovjekov najdublji identitet određen sinovskimodnosima, koji su ujedno sveze tjelesnih, afektiv-

nih i vremenskih odnosa.Kristovo sinovstvo spram Oca i majke, činje-nica da nam je bio »u svemu jednak osim u grije-hu«, pokazuje da nam On nije samo ‘solidaran’ unašem čovještvu, nego da je to čovještvo stvarnopreuzeo te da je time ušao u sve dimenzije ljud-skoga življenja i u sve figure ljudskoga identiteta.Da bismo mi bili »sinovi u Sinu«, potrebno je nje-govo sinovstvo koje stvarno očituje Oca. Da bi čo- vjek mogao priznati Boga Ocem i tako otkriti svoj

posljednji iskon, potrebno je da tu pripadnost is-povijedi prvi među ljudima – Isus Krist Sin Božjii Sin Čovječji. Tako otajstvo ljudskoga iskona Kri-stovim utjelovljenjem doseže svoj temelj i njime biva osvijetljen. Božji dolazak k ljudima pokazujeda čovjek nije od sebe, niti da je samo darovan oddrugih (ljudi), nego da je otajstveno upućen Dru-gome što uostalom pokazuje i njegova trajna žud-nja pripadnosti jednoj sveobuhvatnoj prisutnosti,koja se nalazi upisana u otajstvu njegova početka i

njegova kraja, ali i u otajstvu životnog traganja zakonačnim, nepatvorenim temeljem.Priznati Boga Ocem može samo onaj tko sebe

priznaje sinom. Kristovo pak sinovstvo očitovanje

Pobožanstvenjenje u svjetlu UtjelovljenjaIvica Žižić

8/15/2019 Živo vrelo 2008


3

živo vrel 13

DA R

p o b ož

a n

s t v e

n j e n

j a

je Božjeg očinstva, koje po otajstvu njegova utje-lovljenja poziva ljude u baštinu dara, tj. u onu ba-štinu prema kojoj se čovjek ne samo etički odre-

đuje i obvezuje, nego na kojoj stvarno sudjeluje.Sakramentalni događaji slavlja su te baštine u kojoj se čovjek ‘rađa’ i potom ‘prepoznaje’ u svojemsinovstvu, odnosno, u istini svojega čovještva usvjetlu Utjelovljenja Isusa Krista – Sina Božjega.

Sakramentalna nazočnost i sakramentalna preobrazbaLiturgijski čini iz kojih provire sinovski identitetkršćanina temelje se u prvom redu na stvarnosti

Kristove prisutnosti. Po svojoj naravi, to su preo- bražavajući čini ukoliko su preobražavajući doti-caji s onom nazočnošću koja preporađa čovjeka, jer ga uvodi u zajedništvo s Ocem očitujući mu si-novsko dostojanstvo. Božji dolazak k ljudima, nai-me, naviješten anđeoskom pjesmom »Slava Boguna visini«, obznanjujemir, odnosno, sklad s očin-skim iskonom, koji se u Sinu predaje ljudima nesamo kao ‘zapovijed’ i ‘autoritet’, nego kao ponudapreporođenja u redu božanskoga života.

Liturgijska je tradicija osobito u slavlju sakra-menata inicijacije snažno naglašavala taj vid od-nosa. Biti kršten znači biti preporođen na novi

život. No, on ne započinje ondje gdje završavajunjegovi znakovi. Biti uronjen i pomazan, odjeveni prosvijetljen, biti uveden u zajedništvo stola, bi-

ti nahranjen i napojen, očituje u isti mah dinami-ku Kristove sakramentalne nazočnosti i dinamikusakramentalne preobrazbe. Naime, princip utje-lovljenja ne ostaje apstraktni pojam koji vrijedi zaopćenita teološka razmatranja čovjekove pozicijespram kristološkoga događaja, nego svoje mjestoima u ozračju kršćanskoga obreda. Odatle on vu-če svoju izvornost i autoritet. Jer pojedinca uvijekstavlja u odnos prema iskonu i jer ga preobražavau aktualnosti zajedništva s njime, obred je ozrač-

je vjerujućih gesta, oslobođenih pokreta i Duhomozarenih uvida, koji po inicijativi Prisutnoga uno-se čovjeka u baštinu dara. Znakovi njegove Pri-sutnosti ostavljaju ‘trag’ u onome koji ih vjeromprima, a vjera u tragovima ne vidi drugo doli ja-sne obrise Prisutnosti. Uzajamnost sakramental-ne nazočnosti i preobrazbe pokazuje u svojoj bitiprincip Utjelovljenja u odnosu prema kojem čo- vjekovo pobožanstvenjenje nije tek ‘milosni dar’stavljen na raspolaganje, negomilosni odnos oz-

biljen darovanom Prisutnošću.Čovjekovo pobožanstvenjenje – kojega su cr-kveni oci nazivalitheosis – nipošto ne želi reći da

Narodu što je u tmini hodio Svjetlost jarka osvanu. (Otto Kobel )

8/15/2019 Živo vrelo 2008


4

NAŠA tema

D A R

on sakramentalnim preobražajem postaje Bog, ne-go da je »sposoban primiti Boga«, kako tvrdi sveti Augustin izrazomhomo capax Dei . ‘Primiti Boga’

i biti ‘sinovi Božji u Kristu’ ne znači napustiti svoječovještvo, nego u njemu živjeti neizmjernost darai izobilje baštine sinovstva u Sinu, koje se ne moženičim drugim uzvratiti doli radosnim slavljenjemonoga događaja čiji smo dionici. Čovjekovo čovješ-tvo, stoga, ni u čem nije oslabljeno ili dovedeno upitanje, nego milosno uzdignuto i milosno oslov-ljeno u novome sinovskom dostojanstvu.

Radost Božića provire ne samo iz svijesti da je Bog postao čovjekom i time ušao u ljudsku po-

vijest, nego i iz razloga što smo po toj prisutnosti»opravdani« i što po njoj postajemo »baštinici« vječnoga života. U svakome liturgijskom slavlju, aosobito o slavlju Kristova Utjelovljenja, ostvarujese otajstvena razmjena (admirabilium commerci-um) između Boga i čovjeka u Kristu. Po njoj čovjekpostaje sposoban ‘primiti Boga’, stavljajući mu naraspolaganje svoje čovještvo, a Bog, prihvaćajućičovjeka u Kristu, dolazi mu ususret zahvaćajući gau cjelini njegova življenja.

‘Kenosis’ i ‘theosis’ Bog koji postaje čovjekom i čovjek koji ulazi u za- jedništvo s Bogom zahvaljujući Kristovom Utje-lovljenju središnje su figure božićnog otajstva. Unjemu se zrcali istina uzajamne upućenosti Bogai čovjeka, istina očitovana u Kristovu bogočovješ-tvu i istina posredovana baštinom vjere. No, tek ususretu, zajamčenom sakramentalnom realnošćusimbola, ta se istina u-tjelovljuje, prispijeva k svo-

joj punoj aktualnosti u okrilju čovjekove povijestii njegova čovještva. U sakramentalnom se doga-đaju, naime, nanovo ponazočuje Božje ‘kenotičko’prigibanje ljudima, ali i pashalno uzvišenje.

Znakovito je da se u božićnom bogoslužju Cr-kve, koje obznanjuje »početak našega spasenja«,osobito na svetkovinu Epifanije, već naviješta »vr-hunac«: Pashalno Otajstvo muke, smrti i uskrsnu-ća Gospodinova. Tako je Božji dolazak k ljudimaobilježen ‘istovremenošću’ Utjelovljenja i Pashe.

U oba slučaja riječ je okenotičkome prijelazu, kojega, međutim, obilježava ‘istovremenost’ vjer-ničkog pri-tjelovljenja Otajstvu njegova dolaska i

vjerničkog pobožanstvenjenja Otajstvom njegovepashalne proslave. Drugim riječima, čin kojim jeKrist preuzeo naše čovještvo neodvojiv je od čina

kojim daruje život, a čin kojim vjernik sudjeluje nanjegovu spasenju neodvojiv je od čina kojim pri-hvaća taj isti život. Stoga, Kristovo očitovanje »utijelu«, temelj iz kojega sakramentalno bogosluž- je crpi svoj najdublji identitet, uključuje vjerničkopri-tjelovljenje u Događaj. On se, naime, ne uspo-stavlja isključivo slijedom božanske inicijative –iako mu ona prethodi, prati ga i potvrđuje – nego ičinom povjerljivoga i slobodnoga ljudskog prihva-ćanja. Upravo kao što se utjelovljenje nije dogodilo

samo milosnim djelovanjem Duha, nego i vjeromMajke, tako se i vjerničko pri-tjelovljenje Događa- ju događa povjerljivim prihvaćanjem Riječi.

Čin kojim vjernik prianja tom Događaju, oči-tujući mu dostojanstvo »sina u Sinu« obilježen jei pashalnim prijelazom . Dok mu otkriva otajstvoiskona, on ga uvodi ustanje sinovstva rekapituli-rajući čitavo njegovo biće u snazi tih odnosa. Ni- je slučajno daobredi pričesti započinjumolitvomGospodnjom. Jer priznati Boga Ocem može sa-

mo onaj tko se prepoznaje sinom u Sinu i molitiza kruh svagdašnji može samo onaj tko sebe vidi u baštini dara, molitvaOče našpredlaže se kao pre-duvjet pričesnom pri-tjelovljenju vjernika Otaj-stvu Božjeg Očinstva i Kristova Sinovstva.

U konačnici, ta je molitva ispovijest povjerenja,koje ne može ostati pred nama a da nas ne zahvatii ne uvede u zajedništvo sinovskih i bratskih odno-sa, u zajedništvo vjere slavlja Crkve. Upravo je sa-kramentalni događaj mjesto i vrijeme koje ne samo

govori o našem sinovstvu i o Božjem očinstvu, ne-go nas stavlja u jedinstvenu situaciju odnosa u kojima nitko ne može izreći samoga sebe bez radikal-nog povjerenja u druge i Drugoga i nitko ne možespoznati istinu o sebi, a da se ne prepozna baštini-kom dara. Sakramentalni događaj definira u cjeli-ni preobrazbu vjernika posredujući mu svijest da je od Drugoga i od drugih, odnosno da Riječju i Sa-kramentom biva unesen u zajedništvo života kojeovdje i sada nastavlja biti životno okrilje Crkve. Ui-

stinu, upravo činom kojim biva nahranjen i napojen njegovom Riječju i Tijelom u njemu se očitujeslava Božjeg prebivanja s ljudima.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


5

živo vrel 13

DA R

p o b ož

a n

s t v e

n j e n

j a

Pobožanstvenjenje u svjetlubožićne liturgije

Ivan Šaško

K ako god okretali život, zavaravali se uljep-šavajući ružno ili činili ružnim ono što jelijepo, koliko god skrivali svoju ograniče-

nost, život nas u svojoj zbiljnosti dohvaća, a mi sekad-tad suočavamo s bitnim: koja je svrha, u če-mu je smisao našega postojanja. Kršćansko otaj-stvo na to odgovara i istodobno je taj odgovor ne-moguće razumjeti, a da ga se ne slavi. Kao slavljeni

Odgovor ulazi u sve naše življenje, u naizgled naj-nevažnije sitnice... A govor je opor; za one koji ne vjeruju dalek do nezbiljnosti, iluzije koju rijetkotko prihvaća kao svoju istinu: pobožanstvenjenje,theosis,deificatio... Zar to nije izazovno?

Ako to nekomu ozbiljno kažete, ne čudite sepitanju: Vi, kršćani, tvrdite da je smisao našegaživota – to što vi zovete pobožanstvenjenjem –ostvaren? Možda će to biti jedino pitanje koje će vam biti postavljeno, jer će odgovor zvučati kao

šala, ali baš je to prostor kršćanskoga otajstva ukojemu Božić ima svoje neizostavno mjesto. No,postoji i protupitanje ponajprije nama kršćani-ma: A što slavimo, ako to ne slavimo? Kako je mo-guće da liturgija, Sveto pismo i sve u molitvama božićnoga vremena govore jedno (o pobožanstve-njenju), a mi to ne čujemo i slavimo nešto drugo(ako uopće išta stvarno slavimo)?

Neispunjenost Božićem

Izvanjski Božićni scenarij u suvremenoj zapadnojkulturi toliko je poznat, a kritike na taj račun širo-ke i veoma često iznošene, da su se mnogi umoriligovoreći o potrošačkome društvu, o lažnim vrjed-notama, o hedonizmu i sentimentalizmu... Držimda je tu stranu nekršćanskoga božićevanja nepo-trebno tematizirati na način da ju se pokuša podsvaku cijenu kristijanizirati. Takav pristup nama,kršćanima, ne može ‘ukrasti’ Božić, jer to i nijeBožić. Može nam biti žao da se hrvatsko društvo

oglušuje na zov kršćanske kulture, budući da mismatramo da je ona put i način radosnijega i ispu-njenijega življenja.

Preduvjet za radost koja ima kršćanski pred-znak jest naš način slavlja onoga što Božić jest, po-drazumijevajući vjeru. Ne treba se previše ljutitišto drugi čine drukčije (često puta s pravom čitanokao loše); ljutnja mora biti veća u nama, ako mi ne

činimo dobro. Pa ipak, iznenađenje izgleda iz go-dine u godinu dovoljno novo da pobudi stara pi-tanja. Pastiri, Dijete, jaslice, mudraci i nad njimanagnuti roditelji s djecom... Od Božića je stvorenoslavlje djece i obitelji. Darovima (koji su takođerizgubili snagu darovanosti) među pripadnicimaistoga kruga slavi se povezanost i pokušava oži- vjeti romantika koja već poduže ne daje ton druš-tvu. Djeca su nerijetko na više slavlja tih dana jer je riječ o rastavljenim roditeljima, o različitim obi-

teljskim krugovima. U dnu je nestala poveznica iz-među kršćanskoga određenja i slavlja. Ona je vid-ljiva eventualno u slavlju rođendana utemeljiteljakršćanske religije. Teologija je također pridonijelatakvomu stavu, ne dajući dovoljno naglaska vaz-menoj dimenziji i slavlju vazmenoga trodnevlja.Zapravo je teško i pronaći tekstove istinske teolo-gije Božića, pa se središnjost kršćanskoga življe-nja najčešće prepušta prevladavanju osjećajnosti,nužno vodeći prema kičastim izražajima (koje ne

smijemo nipošto odbaciti, ali im ne smijemo da-ti ni prevagu). Tako se o Božiću govori s motrištapovijesti liturgije, pobožnosti, etnologije, kultural-

P r o g

l a s M i r a z e m

l j i i č o v j e k u . ( K a t e d r a l a s v . M a r t i n a , E i s e n s t a d t )

8/15/2019 Živo vrelo 2008


6

NAŠA tema

D A R

ne sociologije, eventualno ikonografije i povijestiumjetnosti. Sustavna teologija i duhovnost dublje-ga dosega rijetko su prisutne i zvuče kao optereće-

nje. Ali, gdje je smisao, gdje je temelj koji sve nosi?To pitanje kao da je danas važno izbjeći. Ne samou pitanju Božića, nego i u drugim životnim prosto-rima. Život, njegova jezgra i sinteza – što s njima?

Trostruko rođenje Ako se netko želi upustiti u traženje dubljega smi-sla Božića, vidjet će da do novoga vijeka Božić po-kazuje slavlje i teologiju trostrukoga Božjega rođe-nja. Jedan zanimljiv odjek nalazi se u glazbenome

djelu Oliviera Messiaena, slavnih devet meditacijaza orgulje naslovljenih Rođenje Gospodinovo( La Nativité du Seigneur , 1935.), iznoseći pet glavnihglazbenih misli, među kojima treća glasi:Tri ro-đenja: vječno rođenje Riječi, vremenito rođenje Krista, duhovno rođenje kršćana.Glazbenik je usvojemu razmatranju teologizirao i očito imao izvrsno teološko obrazovanje, za razliku od mnogihskladatelja kojima je danas teologija potpuna ne-poznanica, ali se vrlo lako upuštaju u tumačenja i

u predstavljanje sebe kao autoriteta, bilo u glazbe-nome, bilo u teološkome kontekstu.Misao o trostrukome rođenju seže na prijela-

zak iz 12. u 13. st., artikulirana u izričajima papeInocenta III., jednoga od najvažnijih papa visoko-ga srednjovjekovlja: »Božje rođenje od Oca, tjele-sno rođenje od Majke, duhovno rođenje u srcu. OdOca je rođen kao Bog, od Majke kao tijelo, u srcukao Duh.« Iako u suvremenosti takav govor mo-že naići na problematičnost analize koja bi odva-

jala božansko-ljudsku dimenziju Isusa Krista, li-turgijski je ta trostrukost ostala živjeti u pozadinitrostrukosti misnih slavlja Božića. Naime, od Karla Velikoga do danas, kroz razne reforme, liturgija jesačuvala tri misna slavlja. Papa Ivan XXIII. crpio jeiz te teologije i svoje misli: »Neka vječna Riječ Oče- va, Sin Božji i Marijin, još jedanput obnovi u otaj-stvenoj dubini duša čudo tvoga Rođenja.« (1962.)

Stara teologija ostaje aktualna u temi Božje-ga rođenja u srcima vjernika. Po njoj slavlje Božića

čuva duhovno značenje. Još je sv. Augustin u svojim homilijama naglašavao da je Kristovo rođenjepreduvjet da se u nama može začeti milosrđe; da

ga možemo nositi u srcu; da možemo »biti trud-ni vjerom u Krista«. »Ona je rodila Spasitelja; nekanaša duša rodi spasenje i hvalospjev« (usp. Sermo180,3, In Nativitate Domini). Homilije su uvijek bi-le na tragu uvođenja u otajstvo, gdje se kao smisao

Božića isticalo Božje rođenje u čovjeku. Krist nijeusamljena konačna točka povijesti spasenja, negosveopći posrednik spasenja koji svoju združenost sOcem daje ljudima. U tome pogledu Božić kao pro-slava Isusova rođenja postaje sužavanje sadržaja,ali lako vodi i u ‘božićevanje bez Isusa’. O besmi-slenosti takvoga slavljenja pratimo trag od Origena(usp. Homilije o Jer., 9,1), preko Meistera Eckhar-ta (među srednjovjekovnim teolozima viđen kaoosobit teolog Božića) do naših dana (K. Rahner).

Govor o Božjemu rođenju u čovjeku (u srcu, uduši) usidren je u biblijskome navještaju i u predajiOtaca. Počevši od riječi sv. Pavla: »da po vjeri Kristprebiva u srcima vašim... te spoznate nadspoznat-ljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve PunineBožje« (Ef 3, 17); »živim, ali ne više ja, nego živi umeni Krist« (Gal 2, 20); »koju ponovno u trudovi-ma rađam dok se Krist ne oblikuje u vama« (Gal 4,19). Mjesto toga oblikovanja je ponajprije krštenje,ali ono nije dostatno, jer se rođenje uvijek mora po-

navljati u dobrim djelima. Etički vidik istoga doga-đaja dvostrukog rođenja – Boga u čovjeka i čovjekakao Božjega djeteta – temelji se na ontologiji, od-

Otajstvena razmjena božanski ljudske naravi

(M. Metlikovič, 2005.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


7

živo vrel 13

DA R

p o b ož

a n

s t v e

n j e n

j a

nosno teologiji Božjega rođenja. Iz tradicije dola-zi potpora tomu u izričajima »adopcijske soterio-logije«. U skolastičkoj je teologiji Božje djetinjstvo

bilo promatrano kao vrhunac djelovanja milosti tetime kao istoznačnica otkupljenomu životu (gratiaincarnationis... est pro gratia adoptionis). Karakte-ristika odlike da je netko dijete nije neovisnost po-stojanja, nego biti-od-iste vrste (oda oca i majke;‘biti-ljudsko-dijete’), isto-rodnost.

um nostrae reparationis effulsit, quia, dum nostrafragilitas a tuo Verbo suscipitur, humana mortali-tas non solum in perpetuum transit honorem, sed

nos quoque, mirando consortio, reddit aeternos.«(Službeni prijevod glasi: »U njemu danas zablistaotajstvena razmjena spasenja: tvoja se vječna riječrodila kao smrtan čovjek, a mi, smrtni ljudi, zauvijek smo počašćeni, jer u Kristu imamo božanski ži- vot.«) Službeni je prijevod dohvatio smisao, ali nei istančanost izvornika u kojemu se spajaju riječi:commercium – consortium – reddere aeternos.

Jean Paul Sartre je jednom na pitanje novina-ra: »Što ima novoga?« odgovorio: »Gospodo, no-

vo je to da je Bog mrtav.« No, nedugo zatim, kadase 1941. nalazio u koncentracijskom logoru, na pi-tanje: »Što bi bilo kada bi Bog postao čovjekom?«,odgovorio je: »Tada bi među ljudima zablistalaBožja ljubav... jedino bi Krist mogao dati nadu ismisao patnji... tada bi radošću bila obasjana čak inaša smrt.« Sartre je ostao ateist, barem onim što je nama dohvatljivo. Nije prihvatio to Dijete koje je prolazilo gorčinom života i prihvatilo čovjeka ionda kada čovjek ne prihvaća samoga sebe. Ad-

mirabile commercium – divotna razmjena koja se jednom ostvarila u novom događaju ovisi o ljud-skoj otvorenosti.

Dionici božanske naravi –– mirabiliter et mirabiliusU zbornoj se molitvi božićne danje mise moli:Deus, qui humanae substantiae dignitatem / et mi-rabiliter condidisti, et mirabilius reformasti, / da,quaesumus, nobis eius divinitatis esse consortes,

/ qui humanitatis nostrae fieri dignatus est parti-ceps. [U prijevodu glasi: Bože, divno si sazdao čo- vječje dostojanstvo, a još divnije obnovio: udijelinam dioništvo u božanstvu svoga Sina koji je rođe-njem uzeo našu ljudsku narav.]

Lako je uvidjeti da se molitva odnosi na stva-ranje i na otkupljenje, na reformu (ponovno obli-kovanje, obnovu) ljudskoga dostojanstva koje imauporište u Bogu i u stvarateljskome djelu. Nije ri- ječ o humanosti koja bi se temeljila na nejasnim

pojmovima općega karaktera skupine neodre-đenih bića. Ovdje naš hrvatski prijevod (kao uo-stalom ni drugi živi jezici) ne uspijeva dosegnu-

Postati Božjim djetetom u Bibliji znači nevje-rojatnu oslobođenost. Odnos prema Bogu više nijeodnos sluge i gospodara, nego odnos istorodnosti,a pojačan je semantikom sinovstva koje uključuje baštinu. Štoviše, isti nas Duh povezuje – »od Du-ha nam je svoga dao«. U tome živi preporođenost

mira i opuštenosti koja izrasta iz darovane slobo-de. Čovjek koji je pobožanstvenjen nije više upu-ćen na sebe, niti je opterećen posjedovanjem.

Otajstvena razmjena – commerciumOd sv. Ireneja Lionskoga govorilo se: Bog je po-stao čovjekom, kako bismo mi mogli postati bo-žanski. To je prostor u koji smještamo tzv.teologiju razmjene . Upravo je riječcommercium veomačesta u liturgijskim tekstovima slavlja Božića. U

liturgiji za vrijeme mise polnoćke čuje se upravo ta riječ – razmjena. Molitva nad darovima gla-si: »Neka ti omili, Gospodine, prinos ove svetkovine: po ovoj svetoj razmjeni darovā obnovi nasna sliku Isusa Krista u kom je naša ljudska naravsjedinjena s tvojim božanstvom.« Božji dolazak utijelu, Kristovo utjelovljenje bijašeotajstvena raz-mjena u kojoj je čovjek Bogu ponudio ljudsku na-rav koju je Bog stvorio, a grijeh zlom nagrdio, kako bismo u Kristu primili obnovljenu narav ili rečeno

jednostavnije – novi život. To je razlog radosti.To potvrđuje osobito treće predslovlje Božićau kojemu molimo: »Per quem hodie commerci-

Kristovo utjelovljenje bijašeotajstvena razmjenau kojoj je čovjek Bogu ponudio ljudsku narav koju je Bog stvorio, a grijeh zlom nagrdio, kako bismo

u Kristu primili obnovljenu narav – novi život.To je razlog radosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


8

NAŠA tema

D A R

ti bremenitost latinskoga u kojemusnažno progovaraju pojmovi: di-gnitas, substantia, consortes,

particeps ili binomi: condidi-sti – reformasti; divinitas –humanitas; consors – par-ticeps. Ipak, uspijeva selako vidjeti da su stvaranjei otkupljenje izražaj isto-ga Božjeg djelovanja i da mimolimo dioništvo u Bogu ilipobožanstvenjenje.

Latinski pojam consortium

treba shvatiti kao plod prethodnogadjelovanja i kao nutarnju snagu koja pret-postavlja združenost i zajedništvo. Usko značenje je dioništvo (participatio) u istoj kobi (cum+sors).U liturgijskome rječniku taj pojam uz sebe veženiz drugih koji pripadaju poglavito eshatološko-mu sadržaju (hereditas, participes, societas, coe-tus) novoga života i života svetih, ali jednako takoi života u Duhu Svetome.

Teološki gledano, spajaju se sadržaji rođenja i

vazmene proslave i to u jedinstveno otajstvo IsusaKrista. U Božiću slavimo dioništvo u Kristovoj po- bjedi koje nam je darovano. Ova molitva kao i svakaliturgijska molitva ima četiri dijela: zaziv, spomenpovijesti spasenja (anamneza), molitvu da Bog dje-luje i danas, na nama (epikleza) te doksologiju.

Učinak našega sudjelovanja u euharistiji jestnaše pobožanstvenje, postati po Božju, što je omo-gućeno u onome trenutku kada je Sin Božji uzeonašu ljudsku narav. Tu se nalazi i korijen za punije

razumijevanje krsnoga poziva i onoga što naziva-mo kršćanskim dostojanstvom: »Agnosce, o Chri-stiane, dignitatem tuam, et divinae consors factusnaturae, noli in veterem vilitatem degeneri con- versatione redire« (Lav Veliki, Sermo XXII,3; PL54,192). Da bi kršćanin mogao upoznati, svoje do-stojanstvo, mora vidjeti svoje dioništvo u božan-skoj naravi i ne vraćati se u staru grješnost, u de-generiranost dostojanstva.

Novo StvaranjeTeologija pobožanstvenjenja polazi od dara Stvara-nja u kojemu je čovjeku dano da bude ‘na Božju sli-

ku’, što obuhvaća i čežnju za Bogom,a ne samo razum, svijest, slobod-

nu volju, kreativnost... Bog pozi-

va čovjeka, da u svojoj slobodipostaje božanskim po milosti.Pritom se ne misli na vanjskuili moralnu povezanost, negonutarnju, ontološki određu-

juću. Prema kršćanskoj Ra-dosnoj vijesti čovjek ne treba

samo postati bolji, moralniji,pravedniji (to treba usvajati), jer

to nije njegova konačna svrha.

Kad bi cilj bio to da ljudi postanumoralniji, Kristova prisutnost u svijetu ne bi bila potrebna. Ako čovjek ne ide putem milosti inastojanja da bude na Božju sličnost, u sebi osjećaprazninu, čak i onda kada tu prazninu želi ispunitinečim drugim. Ne uočavajući konačni razlog Bož- jega utjelovljenja, čovjek se lako zatvara u ropstvokoje neprestano izaziva nemir i postavlja pitanjana koja se izbjegava dati odgovor. Iz liturgije bo-žićnoga vremena postaje razvidno da čovjek ne bi

mogao biti božanski, ispunjen u svojoj stvoreno-sti, da se Bog nije utjelovio. Valja uvidjeti i to da je ljudska povijest pokazala

primjere u kojima su ljudi pokušavali biti bogovima bez Božje pomoći (čitaj: milosti), bez Križa, bez poni-znosti i poslušnosti u ljubavi. Zar nije prvi od njih bioonaj o kojemu govori Knjiga Postanka, kada đavaoljudima nudi put do božanskoga bez Boga? Bit svihpromašaja i grijeha jest sebičnost. Novo Stvaranje poUtjelovljenju i Vazmu ostvaruje se u Crkvi, zajedni-

ci, a ne snagom pojedinca i zato naše čovještvo tražisvjetlo otajstva slavlja u Crkvi. Novo Stvaranje obu-hvaća ‘novo’ Kristovo tijelo, eklezijalno, jer bez zajed-nice vjernika, sa svom grješnošću i promašajima, bezdioništva na sakramentalnome Kristovu tijelu u eu-haristiji (kojoj je subjekt Crkva u Kristu), Božić ostajeprazan, a ljudskost u okovima prijevare.

Ljudskost koja iznutra preobraženo sjaji,premda izvana izgleda neugledno i neprivlačno, jest ozračje u kojemu tišina noći ne smije roditi

šutnju, već navještaj povezanosti blagdana Otku-pljenja, viđenoga u dva različita svjetla (u vazme-nome i božićnome).

8/15/2019 Živo vrelo 2008


9

živo vrel 13

DA R

p o b ož

a n

s t v e

n j e n

j a

Pobožanstvenjenje – Kristov dar čovjekuTragom zaboravljene liturgijske duhovnosti

Ante Crnčević

Čovjek je »stvorenje komu je dana zapovijedda postane bog«. Ta misao svetoga Bazili- ja oslikava bit i poslanje ljudske naravi koja

se takvom u punini ostvaruje po Božjoj darovano-sti u Isusu Kristu, navlastito po njegovu otajstvuutjelovljenja. Združenost božanske i ljudske naravi, očitovana u Isusovoj osobi, postaje smislom čo-

vjekova življenja i ciljem njegova poslanja. U tra-diciji kršćanskoga Istoka ta je misao do te mjeresrasla s poimanjem kršćanskoga puta da Pavel Ev-dokimov ne dvoji reći kako je ljudsko biće po svojoj iskonskoj čežnji usmjereno k otkrivanju i živ-ljenju svoje teandričke (bogočovječne) naravi teteži postati »stvoreni bog, bog po daru milosti«.Takav smioni govor, možda prestrog za naše uši– naviknute na govor o dalekome Bogu – pomno je oblikovan kako bi misli i duhovnosti kršćansko-

ga Zapada ukazao na zaborav dara koji je čovjekudarovan djelom stvaranja, a obnovljen Kristovimdjelom otkupljenja (A. Casalegno). Čini se, naime,kako primjećuje Vladimir Lossky, da smo u Kri-stovu djelu otkupljenja skloni gledati samo pro-mjenu Božjega odnosa prema grješnomu čovjeku,a ne na prvome mjestu preobrazbu i obnovu samečovjekove naravi. Stoga je korisno, nadahnjujućise duhovnošću kršćanskoga Istoka, uvidjeti one vidike Kristova otkupiteljskog utjelovljenja i otku-

piteljskog umiranja, koji bacaju božansko svjetlona ljudsku narav i čovjekov život na zemlji, a u za-padnoj su misli ostavili tek blijedi trag.

Naše je savršenstvo potrebno obraćenjaPonirući u duhovnost kršćanskoga Istoka, u ra-zumijevanje smisla liturgijskih slavlja te samogaevanđeoskog nastojanja (ili pastorala), lako jeuočiti različitosti u odnosu na ‘našu’ zapadnjačkupraksu i misao. Moguće je nabrajati različitosti

Istoka i Zapada u pristupu istoj sakramentalnojKristovoj zbilji i zajednički oblikovanim istinama vjere, ali se te različitosti, čini se, najvećim dijelom

mogu oslikati dvama temeljnim težnjama: dok jena Zapadu srž životnoga nastojanja svediva na po-stignućesavršenstva ( perfectio christiana ), naIstoku je cilj svega kršćanskoga nastojanja izreci- va pojmomdeificatio (theosis), obožanstvenjenječovjeka.kršćaninov cilj nije postati »savršen čo- vjek«, nego postati jedno s Bogom – jedno s njim

u božanskoj naravi.

Dugostoljetna slika zapadnokršćanske duhov-nosti, i od nje nerazdvojivoga morala, prepoznaje se u pitanju i odgovoru prethodnih katekizama:

»Zašto smo na svijetu? – Da Boga upoznamo, ljubimo, njemu služimo i tako u nebo dođemo.« Nataj način oblikovana misao o ljudskome životu sve je stavljala na čovjekovo htijenje i nastojanje. Božjadarovanost, koja se, reći će se, pretpostavlja, osta-la je neizrečena, zapretana u dogmatski izrijek vje-re, u nauk koji valja prihvatiti. Čovjek je ‘prepušten’udijeljenim (ili ‘ulivenim’) krjepostima i Božjimdarovima. Življenje tih darova vodi čovjeka u sa- vršenstvo, a jedinstvo i zajedništvo s Bogom ostaju

izvan čovjekove ljudske naravi i njegove tjelesnosti,iskustveni tek u mistici, u ekstazi ili »u nebu«. Va-lja priznati da tako oblikovana duhovnost reducira biblijsku vjeru na čovjekovu čežnju za Bogom.

Razmišljanje o otajstvu Božjega utjelovljenja vraća nas u prostor božanskoga te nam daje ot-kriti obnovljenost čovjekove naravi, naravi koja jeiznova stvorena – odbožanskoga svjetla, od Bo-ga koji silazi na zemlju. Danas, međutim, kao dasmo Kristovo utjelovljenje sveli samo na objavu

Božje nedefinirane blizine ljudima ili na ‘slikovito’definiranje Božjega čovjekoljublja! UtjelovljenjemBog nije kanio pokazati svoj naum da živi kao čo-

Bit Kristova utjelovljenja nije »objava Boga«,nego uzvišenje čovjeka, dar koji čovjeku daje

udio u božanskoj naravi.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


10

NAŠA tema

D A R

vjek, u uvjetovanosti svijeta i vremena, nego da nataj način obnovi čovjeka u božanskome dostojan-stvu koje je nekoć po neposluhu izgubio. Kristovo

se utjelovljenje spoznaje i živi iskustvom božanskenaravi u ljudskosti, u ovozemnoj ograničenosti iuvjetovanosti. Bit Kristova utjelovljenja nije dakle»objava Boga«, negouzvišenje čovjeka, dar kojičovjeku daje udio u božanskoj naravi.

Božje dosjetljive ljubavi. Božićna noć najjasnije jerasvijetljena svjetlom uskrsne noći. Božjim utje-lovljenjem, silaskom u ljudsku narav, započinje

čovjekovo uskrsnuće, uzdizanje u božansku na-rav. Utjelovljenjem započinje čovjekom put pobo- žanstvenjenja. Stoga, rast vjere znači rast u slično-sti Bogu, rast u udioništvu na božanskoj naravi i božanskome životu. Na taj način shvaćeno kršćan-sko poslanje ne zadovoljava nas željom za moral-nošću i dobrotom. I moralnost i dobrota, pa i čo- vjekovo ‘savršentvo’, umiru zajedno s čovjekovimtijelom ako nema uskrsnuća i ako povratak u za- jedništvo s Bogom, po Kristovu daru, nije cilj sve-

mu našemu življenju i nastojanju. Nije nam, da-kle, potrebno samo obraćenje od puta zla, nego jepotrebno i obraćenje na putu dobra, na putu na-stojanja za kršćanskim savršenstvom. Put vjere jest put uzdignuća s Kristom – u božanski život.Možda je ipak naša slika savršenstva navezana napostizanje dobra, sklada, mira i zajedništva s lju-dima – ovdje na zemlji. Takvo je ‘savršenstvo’ po-trebno obraćenja.

‘Posluh’ Božje ljubavi»Krist, trajni lik Božji, nije se kao plijena držaosvoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplije-ni’, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan« ( Fil 2,6-7). Prema tome jedinstvenom opisu otajstvautjelovljenja, Kristovo nesebično ‘osiromašenje’sebe i prihvaćanja ljudske naravi, nudi nam sekaorazmjena naravi između Boga i čovjeka: kaošto je Krist bio spreman ‘napustiti’ vječnost, u kojoj je kao Predvječni oduvijek jedno s Ocem te si-

ći u vrijeme i u ljudsku narav, na sličan način i čo- vjek treba‘oplijeniti’ svoju ljudsku narav, odrećise navezanosti na svijet te uroniti u sličnost Bo-gu, u njegovu božansku narav. Kao što se veličinaBožje ljubavi očituje u njegovoj spremnosti da siđeu ljudsku narav i ljudima dade udjela u bogatstvunjegove božanske naravi, tako se snaga ljudskogaegoizma očituje u čovjekovoj nespremnosti da pri-hvati Boga i njegov dar božanstva.

U Kristovu utjelovljenju Bog nam je ponudio

milost spasenjske razmjene (commercium) ljud-ske i božanske naravi, kako to divno izražava li-turgija slaveći otajstvo utjelovljenja. Za razmjenu

Rast vjere znači rast u sličnosti Bogu,rast u udioništvu na božanskoj naravi

i božanskome životu.

Takvo ‘gledanje’ na otajstvo utjelovljenja pro-pituje naše putove vjere i evanđeoskoga nasljedovanja. Kad bi smisao čovjekova života na zemlji bio vjerno izvršavati Božje zapovijedi te »biti dobar«,pa i po najistančanijim etičkim i moralnim krite-rijima, ne bismo bili potrebni Božjega utjelovlje-nja, Kristova križa, smrti i uskrsnuća. Kristov sila-zak u ljudsku zbilju ima šire poslanje i veću cijenuod proročkoga propovijedanja i poziva na vršenjeriječi koju je propovijedao.

Krist, samoobjavivši se u ljudskome obličju, nije donio samo puninu objave, nego je donio i pu-ninu čovještva: svojim silaskom u ljudskost pre-obrazio je ljudsku narav otvorivši ljudima vrata božanskoga života. Ranokršćanska umjetnost za-to otajstvo uskrsnuća predstavlja slikom Kristo- va silaska u ‘podzemlje’ gdje oslobađa čovjeka okova smrti, koja je najjasnija ‘definicija’ čovjekoveograničenosti, prolaznosti, pobijeđenosti… Zato seevanđeoska prispodoba o Dobrome pastiru koji tra-

ži izgubljenu ovcu, uzima je na svoja ramena i vraćau dom od kojega je odlutala ( Lk 15,3-7), razumijeva vjerom uskrsnuća koja u Uskrslome prepoznaje Pastira koji, sišavši u podzemlje, uzima na rame-na u smrti izgubljenog čovjeka i izvodi ga na svjetlo,u dom Očeve slave ( Iv 10). Početak te Kristove »pa-stirske« službe započeo je utjelovljenjem. Štoviše,utjelovljenje se razumijeva iz cjeline Kristova otku-piteljskog djela koje kulminira u uskrsnuću i uzaša-šću, u povratku Ocu. Krist se utjelovio da bi nas, čije

je tijelo uzeo, vratio (uzdigao) u Očev dom.Teško nam je, stoga, razumjeti dubinu Kristo- va utjelovljenja ako ga izoliramo u jednkoratni čin

8/15/2019 Živo vrelo 2008


11

živo vrel 13

DA R

p o b ož

a n

s t v e

n j e n

j a

(cum + merx ) je potreban udio, ulog (merx ). Po-trebno je da obje strane zajedno (cum) i u nesebič-nosti ulože svoj udio (merx ). U odbijanju ponudeza ‘razmjenom’ uvijek stoji precjenjivanje svoga dijela ili udjela, sebičnost koja želi zadržati ono štose već posjeduje. Pomišljamo kako smo život ste-kli, kako ga ‘imamo’ te nam se teško ‘odreći’ ljudskenaravi, premda i znali da je ona prolazna i smrtna.(Pojedini filolozi tvrde da je pojammerx , koji stoji

u korijenu pojma o kojem raspravljamo, izvedenicaodmerere, steći, zaslužiti.) Možda nismo spremniuložiti svoju ljudsku narav, navezanu na zavodlji- vost svijeta i vremena u kojemu živimo. Bojimo se‘rizika’ razmjene s Bogom koji se daruje.

Bog, pak, nesebično ulazi u tu razmjenu. Da-ruje se u potpunosti. Njegov udio u djelu čovjeko- va spasenja jest on sam. On »opljenjuje« sam sebe (kenosis) da bi čovjek zadobio udio u njegovu božanstvu. To je poziv liturgijskoga slavljenja Kri-

stova rođenja. Liturgija nam slavljenjem Kristovihotajstava svaki put omogućuje tu otajstvenu raz-mjenu (oeconomia ). »Božja ekonomija« očituje se

u nesebičnosti darivanja i zajedništva njegova bo-gatstva s ljudskim siromaštvom.

Iz čega smo to uzdignuti po Kristu? Iz propasti

i vječne smrti. Propast i smrtnost čovjeka i ljudskenaravi plod su čovjekova neposluha pred Bogom.Premda stvoren na sliku Božju ( Post 1,27), čovjekse odrekao toga dostojanstva: praroditelji, pokle-knuvši pred egoističnom željom da »bude kao bo-govi« ( Post 3,7), padaju u zabludu da je bez Bogamoguće biti »kao Bog«. Ne žele udio u božanstvu,žele slobodu. Stoga je neposluh pred Bogom uro-dio propašću; iz egoistične željene za besmrtnošćuzapali su u duhovnu smrt. Stvoritelj, međutim, na

početku zahtijeva posluh, kao izraz poniznosti iljubavi. Samo u takvome odnosu moguće je imatiudjela u istoj naravi, božanskoj. Čovjek odbija po-sluh, odbija poniznost; oholost ga odvodi u umi-ranje. Stvoritelj, pak, ostaje vjeran čovjeku krozsvoju poniznost i ljubav. Ostaje »poslušan« svojojljubavi prema čovjeku. Vrhunac toga »posluha« iponizne ljubavi jest silazak Sina u ljudsku narav,u obličje smrtnoga čovještva. Čovjekov neposluhhtio je spasiti svojim ‘posluhom’, njegovu oholost

svojom poniznošću.Temelj čovjekova pobožanstvenjenja, koje jedrugo ime za spasenje, jest dakle Božji silazak uljudsku narav. Iskustvo praroditelja pokazuje dase Bog prije svega objavljuje kao život . Posluh lju-di znači život s Bogom iu Bogu, život na njegovusliku. Sličnost ovdje znači udioništvo u istoj naravi. Život »u sličnosti Bogu« nije dakle ljudska te-žnja, nego Stvoriteljev dar na samome početku ži- vota. Istinski se život izjednačava sa suživotom s

Bogom, sa životom u sličnosti njemu. Stoga uda-ljavanje od Boga značiudaljavanje od života. Du-hovna smrt je plod neposluha, odreknuća od Bogai odbijanja udioništva u njegovoj »slici«.

Pavši u ozračje smrti i lišivši se sličnosti s Bo-gom, čovjek sām nije bio kadar uzdići se u izgubljeno dostojanstvo. Bio je potreban Novi čovjek, poslušni, neokaljani grijehom, da bi čovjek izveoiz propasti i smrtnosti. Zato Bog posluhom svogaSina izbavlja čovjeka. Postaje čovjekom, Bogočo-

vjek,Theanthropos. Ono što je izgubljeno u prvo-me Adamu njegovim neposluhom, ponovno je da-rovano u Drugome – njegovim posluhom.

Krist, pravedni sudac, obnavlja svijetsnagom Novoga stvaranja. (Beate Heinen, 1989.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


12

NAŠA tema

D A R

Liturgija – mjesto pobožanstvenjenjaNa pitanje dvojice Ivanovih učenika Isusu »Učite-lju, gdje stanuješ?«, Isus odgovara: »Dođite i vidi-

te.« ( Iv 1,38) Nakon Isusova uzašašća k Ocu Crkvanudi isti Učiteljev odgovor svima koji traže Krista.Nudeći taj odgovor Crkva ponajprije želi ljude dovesti na mjesto istinskoga susreta s Kristom, nazajedništvo sakramenata koji su simboli njegovezbiljnosti u Crkvi. Naime, sve što je u Isusu Kristuza njegova zemaljskoga života bilo vidljivo, preš-lo je u sakramente Crkve (sv. Leon Veliki). Kristu Crkvi živi po sakramentima koje joj je dao. Sa-kramenti su simboli Kristove utjelovljenosti u svi-

jet i njegove spasenjske prisutnosti u Crkvi. Sakra-menti su zbilje utjelovljenoga Boga.Slaviti sakramente znači iznova doživljavati

dinamiku Kristova spasenjskoga silaska u čovje-ka i čovjekova uzdignuća u božanski život. Svjetlokoje je u Isusu sišlo na zemlju i po njegovu uskr-snuću rasvijetlilo smrt, najdublju ‘tamu’ ljudskogaživota, daruje sa u svakome slavljenju sakramena-ta. Stoga se u bizantskoj liturgiji u svakome slavljueuharistije nakon pričesti pjeva: »Vidjesmo svje-

tlost istinsku, primismo Duha nebeskog, nađo-smo vjeru pravu: klanjamo se nedjeljivom Troj-stvu jer ono nas je spasilo.«

U sakramentima Crkve Krist doživljava novisilazak, novukenosis:kao što je u otajstvu utjelov-ljenja iz božanstva sišao (utjelovio se) u ljudsko tijelo, tako sada, po snazi Duha Svetoga, silazi u mi-stično tijelo, Crkvu. Oni koji su dionici mističnogatijela, udovi Crkve, postaju dionici njegova božan-skog života. Na tome tragu razmišljanja misao krš-

ćanskoga Istoka interpretira liturgiju Crkve kaotaborsko iskustvo preobrazbe (O. Clément). Svje-tlo utjelovljenja i uskrsnuća, koje u liturgiji dajespoznati Kristovu preobrazbenu prisutnost, pro-čišćuje i prosvjetljuje srca vjernih i otvara im očida njegovu prisutnost mogu kontemplirati u sa-kramentalnim znakovima (L. Maldonado). Sakra-menti pritom ne nude nikakvu dematerijalizacijučovjeka, oslobođenost od tijela i svijeta, nego da-ruju »pneumatizaciju«, prodahnutost Kristovim

Duhom. Liturgija tako preobražava (transfigurira)svijet u Božje kraljevstvo. Preobražavajući nas li-turgija u nama nastavlja djelo pobožanstvenjenja.

Nastavljajući se na takvo čitanje evanđeoskeperikope o Isusovu preobraženju na gori, suvre-meni egzeget Ulrich Luz nudi zanimljivu »ekle-ziološku« interpretaciju Isusova preobraženja.Preobraženje je za učenike bilo predokus ( prae-gustatio ) Kristove slave. Na sličan način ‘tabor-sko’ iskustvo u liturgiji Crkve trajno nudi predo-kus budućega života, udioništvo u božanskomeživotu. Liturgija zato ne može biti bijeg od svije-

ta, nego milosno vrijeme (kairos) ‘gledanja’ i uži- vanja Božje slave koja prožima čitavoga čovjeka.I kao što je iskustvo »oblaka svjetla«, koji je »za-sjenio« učenike, bilo smješteno »u trenutak« koji je prerastao u silazak s gore, tako i liturgija treba biti življena kaomeđuvrijeme koje preobražava vrijeme. Iskustvo božanskoga gledanja i pobožan-stvenjenja vraća nas u svagdašnjost (silazak), ka-ko bismo upravo nju preobražavali iskustvom udi-oništva u Božjoj naravi.

Učenici su na gori »zasjenjeni« oblakom svje-tla i Božje prisutnosti. Međuprožetošću sjene, svje-tla i oblaka evanđelist vjerno oslikava učeničko

Liturgija nudi iskustvo preobraženja Kristovim svjetlom.(Matej Metlikovič )

8/15/2019 Živo vrelo 2008


13

živo vrel 13

DA R

p o b ož

a n

s t v e

n j e n

j a

LITURGIJSKIalendar

PROSINAC

25 Č ROĐENJE GOSPODINOVO, svetkovina 26 P SV. STJEPAN PRVOMUČENIK,blagdan Dj 6,8-10; 7,54-59; Ps 31,3c-17; Mt 10,17-22 27 S SV. IVAN, apostol i evanđelist,blagdan 1Iv 1,1-4; Ps 97,1-2.5-6.11-12; Iv 20,1-8 28 N SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA 29 PPeti dan Božićne osmine

1Iv 2,3-11; Ps 96,1-3.5b-6; Lk 2,22-35

30 UŠesti dan Božićne osmine 1Iv 2,12-17; Ps 96,7-10; Lk 2,36-40 31 SSedmi dan Božićne osmine 1Iv 2,18-21; Ps 96,1-2.11-13; Iv 1,1-18

SIJEČANJ

1 Č SV. MARIJA BOGORODICA, svetkovina 2 PSv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi, spomendan; Iv 2,22-28; Ps 98,1-4; Iv 1,19-28 3 S Svagdan;ili: Presveto Ime Isusovo 1Iv 2,29 – 3,6; Ps 98,3-6; Iv 1,29-34 4 N DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU 5 P Svagdan: 1Iv 3,11-21; Ps 100,1-5; Iv 1,43-51 6 U BOGOJAVLJENJE, svetkovina 7 S Svagdan;ili: Sv. Rajmund Penjafortski, prezbiter 1Iv 3,22 – 4,6; Ps 2,7-8.10-11; Mt 4,12-17.23-25 8 Č Svagdan: 1Iv 4,7-10; Ps 72,1-4b.7-8; Mk 6,34

9 P Svagdan: 1Iv 4,11-18; Ps 72,1-2.12-13; Mk 6,4 10 S Svagdan: 1Iv 4,19 – 5,4; Ps 72,1-17; Lk 4,14- 11 N KRŠTENJE GOSPODINOVO, blagdan 12 P Svagdan: Heb 4,1-6; Ps 97,1.2b.6.7c.9; Mk 1,1 13 U Svagdan;ili: Sv. Hilarije, biskup i crkveni naučitelj Heb 2,5-12; Ps 8,2a.5-9; Mk 1,21-28 14 S Svagdan: Heb 2,14-18; Ps 105,1-4.6-9; Mk 1, 15 Č Svagdan: Heb 3,7-14; Ps 95,6-11; Mk 1,40-45 16 P Svagdan: Heb 4,1-5.11; Ps 78,3.4bc.6c-8; Mk

17 SSv. Antun Opat, spomendan Heb 4,12-16; Ps 19,8-10.15; Mk 2,13-17

gledanje i ljudsku spoznaju Božje blizine. Kristovučenik, premda nosi želju za »gledanjem Boga«,ostaje trajno razapet između tame i svjetla, izme-

đu svijeta i Božjega kraljevstva. »Svijetao oblak«,koji zasjenjuje i ujedno osvjetljuje, govori nam oprisutnosti Nevidljivoga. Možemo mu, poput uče-nika na gori, čuti glas ali ne i vidjeti ga licem u li-ce. Tek uskrsnuće, koje je nagoviješteno Isusovimpreobraženjem, nudi prijelaz u puninu svjetla i ja-snoću gledanja. Bivovanje u svijetu ostavlja nas uiskustvu »oblaka svjetla« koji preobražava našučežnju i nejasnoću gledanja, usmjerujući nas pre-ma Slavi koju nam je Uskrsli pripravio.

Otajstvo čovjekova pobožanstvenjenja divno je izrazio apostol Petar: »Doista, po spoznaji nje-ga, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, bo-žanska nas je snaga njegovaobdarila svime za ži- vot i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim,najvećim obećanjima da po njima postanete za- jedničari božanske naravi umakavši pokvarenostikoja je u svijetu zbog požude.« (2Pt 1,3-4) Zajed-ničari (koinonoì, consortes) božanske naravi po-stajemo po sakramentalnome udioništvu u Kristu.

Euharistijska pričest (communio ) daje nam udje-la u Kristu i njegovu božanstvu, ali nas jednako či-ni dionicima njegove spasenjske službe (munus)u svijetu. Pričesnici Kristova tijela postaju njegovo Tijelo koje se daje za život svijeta. Dar obožan-stvenjenja primljen u iskustvu sakramenta postajesnagom preobrazbe svijeta u Božje kraljevstvo.

Liturgijsko slavljenje otajstva Utjelovljenja vraća nas na izvore novoga života u Kristu, na izla-zak iz robovanja grješnosti i neposluhu. Silaskom u

ljudsko tijelo, u život nemoćnoga djeteta, Bog tra-žičovjekov zagrljaj kako bi on tim zagrljajem pri-grlio i dar božanstva koje mu Krist donosi. Poklo-niti se pred nemoćnim Djetetom znak je priznanja vlastite nemoći, znak krajnje poniznosti. Poklon-stvom pred nemoćnim nasljedujemo Kristov po-sluh i poniznost: On, Bog, da nas otkupi, prigiba sepred izgubljenim čovjekom, grješnikom, uzima gana ramena i vraća u Očev dom. Slaviti Božić zna-či slijediti onaj posluh u kojemu se Bog ‘prignuo’

i postao čovjekom. Prigrlimo Onoga koji se u likudjeteta učinio nemoćnim da bismo i sami, prigrliv-ši Dijete, bili dionici božanskoga zagrljaja.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


14

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Iz 52,7-10 Neka svi krajevi zemlje videspasenje Boga našega.

Čitanje Knjige proroka IzaijeKako su ljupke po gorama noge glasonošeradosti koji oglašava mir, oglašuje sreću,navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bogtvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari,zajedno se raduju, jer na svoje oči gledajugdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite,zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupioJeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svojumišicu pred očima svih naroda, da svi kraje-vi zemlje vide spasenje Boga našega.Riječ Gospodnja.


Pripjev: Svi krajevi svijeta vidješespasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna.Pobjedu mu pribavi desnica njegovai sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,

pred poganima pravednost objavi.Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješespasenje Boga našega.Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,uz citru i zvuke glazbala

uz trublje i zvuke rogova:kličite Gospodinu kralju!


Ulazna : 384 Dijete nam se rodilo 403 Veselje ti navješćujemOtpjevni ps.: 387 Svi krajevi svijeta Prinosna : 828 Čestit svijetu Pričesna: 829 Djetešce nam se rodilo Završetak : 420 Narodi nam se (1,10)

Rođenje Gospodinovo 25. prosinca 2008.

Ulazna pjesma Iz 9,6Dijete nam se rodilo, sina dobismo,na plećima mu je vlast.Ime mu je: Anđeo velikoga savjeta.

Zborna molitvaBože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo,a još divnije ga obnovio:udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina,koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav.Koji s tobom.

Darovna molitvaNek ti, Gospodine, ugodi spomenžrtvadanašnje svetkovine:ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje,a mi tebi iskazujemo savršeno bogoslužje,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Ps 98, 3

Svi krajevi svijeta vidješespasenje Boga našega.

Popričesna molitvaDobri Bože,Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja.Molimo da nas privede i vječnom životuu nebu, po Kristu, Gospodinu našemu.

R O \ E N

J E G o s p o

d i n o v o

Danja misa

8/15/2019 Živo vrelo 2008


15

13

Molitva vjernikaBraćo i sestre, okrijepljeni radošću Kristovadolaska i zahvalni za dar udioništva u njegovubožanstvu, uputimo svoje molitve nebeskomeOcu:

Obnovi nas, Gospodine, svojim životom.1. Za Crkvu u svijetu: prosvijetli je svjetlom

svoje Riječi da uvijek bude jasan putokazsvima koji te traže, molimo te.

2. Za sve kršćane: ispuni im srca radošćuKristova rođenja da vjerodostojnim životombudu istinski svjedoci tvoga čovjekoljublja,molimo te.

3. Za kršćanske obitelji: ojačaj u njimameđusobnu ljubav da budu dostojan domtvome Sinu, molimo te.

4. Za nas ovdje sabrane: daj da Spasiteljevrođendan bude početak i našega istinskogpreporođenja te budemo ustrajnigraditelji novoga svijeta, molimo te.

5. Za pokojnu braću i sestre:dovrši u njima djelo otkupljenjai nagradi ih radošću svetih, molimo te.

Svemogući Bože, po rođenju tvoga Sina uljudskome tijelu i mi smo rođeni za novi život.

Pomozi nam živjeti tim darovanim životomi tako graditi novi svijet. Po Kristu,Gospodinu našemu.

Drugo čitanje Heb 1,1-6

Bog nam progovori u Sinu.

Početak Poslanice HebrejimaViše puta i na više načina Bog nekoć govorašeocima po prorocima; konačno, u ove dane,progovori nama u Sinu. Njega postavi baštini-kom svega; Njega po kome sazda svjetove.On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegovate sve nosi snagom riječi svoje, pošto očistigrijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;postade toliko moćniji od anđelā koliko jeuzvišenije nego oni baštinio ime. Ta kome odanđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ilipak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori:Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.Riječ Gospodnja.


Dan nam sveti osvanu:Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.

Evanđelje (kraća verzija) Iv 1,1-5.9-14

Riječ tijelom postade i nastani se među nama.Početak svetog Evanđelja po IvanuU početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Bogai Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga.Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.Svemu što postade, u njoj bijaše životi život bijaše ljudima svjetlo;i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čo-vjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet ponjemu posta i svijet ga ne upozna. K svojimadođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji gaprimiše podade moć da postanu djeca Božja:onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su ro-đeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od voljemuževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom po-stade i nastani se među nama i vidjesmo slavunjegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenacod Oca – pun milosti i istine.Riječ Gospodnja.

R O\E N

J E G o s p o

d i n o v o

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjekadođe na svijet. (Beate Heinen)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


16

OTAJSTVOi zbilja

R O \ E N

J E G o s p o

d i n o v o

Premda na današnji dan u naše crkve dolazei oni koji to inače ne čine, to nije razlog zbogkojega je Crkva za Božić predvidjela više mi-

sa: polnoćku, zornicu i dnevnu misu, nego kako binam što više približila otajstvo koje slavimo. Sto-ga na svakoj od tih misa slušamo druga čitanja. Napolnoćki je izvješće o rođenju u štalici. Zornica imaevanđelje o pastirima, prvima koji su u Isusu prepo-znali Boga i došli se pokloniti. Na danjoj su misi či-tanja iz Knjige proroka Izaije, Poslanice Hebrejima

te Proslov Ivanova evanđelja. Iako su riječi drukči- je, poruka je ista: Novorođeno dijete u jaslama jeSin Božji, Riječ Božja po kojoj je sve stvoreno.

Mlado ljetoZa početak svoga evanđelja sveti Ivan koristi istirječnik koji je uporabljen u Knjizi postanka ka-da Bog govori i sve postaje. Riječ je ona po kojoj stvara. »Sve postade po njoj«. Evanđelist nije slučajno napisao »u početku«. Time poručuje

da započinje novo razdoblje, »mlado ljeto«, ljud-ske povijesti. Riječ je početak svega, ali je njezinoutjelovljenje početak novoga svijeta. Postojeći svijet više nije onakav kakvim je stvoren po Riječi, uredu i ljepoti, nego njime dominira tama. Kao što je prvi dan stvaranja obilježen dijeljenjem svje-tla od tame, Krist je svijetu »ovih dana« svjetlostkoja »u tami svijetli«. Stoga se »svjetlo istinsko«mora boriti s knezom tame. No, taj je svijet i daljeplod Božjega stvaranja i od njega ljubljen. Bog ga

toliko voli da mu »više puta i na više načina govo-raše«, pokušavajući ga obnoviti. »Konačno, u ovedane« progovara u Sinu i po njemu ga obnavlja.

Događaj u Betlehemu je bio vrhunac, ali ujed-no i posljednji ‘očajnički’ pokušaj Boga da spasičovjeka. Tu je progovorio u onome najdragocje-nijem, u vlastitome Sinu. Postao je nemoćno dijete, predao se u ruke ljudima i na taj način poka-zao svoju vjeru u čovjeka da bi obnovio čovjekovu vjeru. Iz te je vjere svoju svemoć pretvorio u ne-

moć i predao se onome tko ga je toliko puta odbio,tko mu je postao neprijatelj i želio zauzeti njegovomjesto. To je Bog učinio za Božić! To je i poruka

Božića: vjera u ljude i ljubav prema ljudima jedinimogu donijeti mir, radost, razumijevanje…Pisac Poslanice Hebrejima ne govori o Boži-

ću kao prošlom događaju. »Ovi dani« u kojimanam je progovorio u Sinu traju do konca vremenai njegova ponovnog pojavka. Glagolski oblik riječi»progovori nama« naznačuje da jednom započe-ti govor nije prestao, nego još uvijek govori. Božićdanas slavimo kako ne bismo zaboravili da se ontreba stalno događati. Bog se stalno treba rađati u

nama i svakodnevno se preko nas rađati i živjeti uovome svijetu.

Svim na zemljiSveti Ivan svoje evanđelje započinje himnom o Ri- ječi koji se izvrsno naslanja na starozavjetnu vje-ru u Božju mudrost, ali i učenje grčke filozofije oLogosu/Riječi kao počelu reda u svemiru. Kao daželi poručiti da je Bog u Isusu progovorio »svimna zemlji«: Židovu i Grku, vjerniku i sumnjičavcu,

pismoznancu i filozofu, ujedinjujući ljudsku mu-drost s Božjom objavom i ljudsku slabost s Božjommoći. Stoga ističe da je Riječ od početka s Bogom,

Sin Božji za djecu čovječju

Poklonstvo Neba i Zemlje pred Novorođenim.

B e a t e H e i n e n , 2 0 0 5 .

8/15/2019 Živo vrelo 2008


17

13

ODJECI eNekoć i danas uz: Heb 1,1-6

Božje djelovanje kroz povijest odvijalo se »po prorocima« (Heb 1,1) koji ov-dje mogu označavati kako pojedine proročke likove kroz povijest Izraela,tako i sve knjige Svetoga pisma koje sadrže proročke riječi i djela. Sada se

dogodila velika promjena: Bog u posljednja vremena progovara nama poSinu (1,2). Tako imamo suprotnost između »nekoć«, »ocima«, »po proroci-ma«, s jedne strane, i »sada«, »nama«, »u Sinu«, s druge. Jedino je Bog u obaretka isti, Onaj koji govori. Ova posljednja objava, u naše vrijeme, daleko na-dilazi značaj one prijašnje »ocima po prorocima«. Veličina te objave određe-na je veličinom Sina o kojemu se govori u rr. 2-4. On je »baštinik svega«, pa jetako u sasvim posebnom odnosu prema Bogu, poput prvorođenca premasvome ocu. Sin je »odsjaj Slave i otisak Bića« Očeva (1,3), što podsjeća nariječi Knjige Mudrosti, gdje se kaže da je Mudrost »dah sile Božje i čist odvirslave Svemogućeg... odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto djela Božjeg i slikadobrote njegove« (Mudr 7,25-26). Sin je, tako, vječna Mudrost, koja Bogačini vidljivim za nas koji ga ne možemo izravno vidjeti, jer smo grješni.

Darko Tepert

Živjeti ovozemaljskiživot znači mijenjatise, a biti ‘savršen’ značida se on već puno puta promijenio. Čovjek rasteu mjeri u kojoj se trajno preobražava u darovanubožansku narav.

R O\E N

J E G o s p o

d i n o v o

dok istodobno rabi izraz koji označuje slabost ljud-skoga tijela (»postade tijelo«). Time naglašava da je Sin Božji postao pravi čovjek u svoj svojoj ranji-

vosti, krhkosti i ovisnosti o drugima. Radi toga će biti pravim dionikom ljudske povijesti, sposobansupatiti s drugim ljudima, ali jednako tako sposoban spasiti i osloboditi od patnje.

U njemu Riječ Božja biva sve ono što čovjek jest i što čovjek živi. Pojedinačna ograničenost,potrebe i čežnje, prolaznost pa i sama smrt, kao idruštveni odnos prema obitelji, prijateljima i ne-prijateljima, svome i drugom narodu… No, u nje-mu je ujedno i sve ono što čovjek želi i treba biti

– »odsjaj slave i otisak bića« Božjega. U njemu jesavršena Božja slika. Ne samo u njegovim riječimaili djelima, nego u čitavome njegovu postojanju. Unjemu se Božja mudrost »nastani među nama«.Te riječi evociraju na Božji boravak među svojimnarodom tijekom putovanja kroz pustinju i poru-čuju da Bog u Sinu postaje trajno nazočan međusvojim narodom. Unatoč onima koji ne žele pri-miti svjetlost, ona ostaje stalnom ponudom svijetukako bi svima koji vjeruju podala »moć da posta-

nu djeca Božja«. To je pravi smisao Božića. Kristse nastanio među nama da bi se mi mogli nastani-ti kod Boga. On svima koji vjeruju daje dostojan-

stvo »djece Božje«. Sin je Božji postao čovjekomda svaka kći i sin čovječji postanu kći i sin Božji.

Čestit BožićČestit Božić! – naša je stara čestitka. U njoj su sa-žete sreća, dobrota, ispravnost i valjanost. Ali jed-nako tako, ona potiče da svi imamočest ilidio u Božiću, da budemodionici Božića. Dok je prva poruka lijepa želja, druga je obveza. Biti dionikBožića znači trajan trud da se Bog rađa u namatime što bivamo više ljudi i živimo humanije, dase Bog rađa po nama tako što ovaj svijet činimoljudskijim, ljepšim, pravednijim i mirnijim, što

uspostavljamo prekinute komunikacije i ne do-puštamo tami da bude jača od svjetla, zlu da budeprisutnije od dobra, mržnji da nadvlada ljubav.

Kao što Riječ Božja nije ostala samo na razi-ni govora, nego se utjelovila, tako nas Božić poti-če da naša vjera ne bude samo deklarativna, negoutjelovljena u naš život na individualnom i druš-tvenom planu. Isus Krist je čitavom svojom egzi-stencijom bio Božji govor čovjeku i o čovjeku, pa ičitava naša egzistencija treba biti naš odgovor Bo-

gu i govor o Bogu kako bismo biliglasonoše rado-sti koji navješćujumir, sreću i spasenje. Slavko Slišković

8/15/2019 Živo vrelo 2008


18

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Post 15,1-6; 21,1-3 Baštinik će biti tvoj potomak.Čitanje Knjige PostankaU one dane:Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:»Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita;a nagrada tvoja bit će vrlo velika!« Abramodgovori: »Gospodine moj, Gospodine, čemumi tvoji darovi kad ostajem bez poroda, kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin?Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram– »jedan će, eto, od mojih ukućana postatimoj baštinik.« Ali eto opet riječi Gospodnje:»Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinikbiti tvoj potomak.« Bog izvede Abrama i reče:»Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ihmožeš prebrojiti.«A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.«Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu seu pravednost.Gospodin se sjeti Sare kako je rekao i učini jojkako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamusina u njegovoj starosti – u vrijeme koje je Bogoznačio. Abraham nadjene ime Izak svomesinu što mu ga Sara rodi.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 105,1-6.8-9Pripjev: On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega saveza.Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,navješćujte među narodima djela njegova!Pjevajte mu, svirajte mu,pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,neka se raduje srce onih što traže Gospodina!Tražite Gospodina i njegovu snagu,tražite svagda njegovo lice!

Sjetite se čudesa koja učini,njegovih čuda i sudova usta njegovih!Abrahamov rod sluga je njegov,sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!


Ulazna : 422 Nebo i zemljaOtpjevni ps.: 388 Blago svima Prinosna : 402 Radujte se narodi (3,4)

Pričesna: 404 Rodio se Bog i čovjek Završetak : 807 Spavaj, Sinko

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa 28. prosinca 2008.

Ulazna pjesma Lk 2,16

I pohitješe pastiri te pronađošeMariju i Josipa i Novorođenče.

Zborna molitva Bože, ti nam u svetoj Obiteljidaješ divan uzor obiteljskih krepostii uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemote postignemo vječnu radost u tvome domu.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine,prikazujemo ti žrtvu pomirenjai usrdno te molimo: po zagovoruDjevice Bogorodice i svetog Josipaučvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru.Po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Bar 3,38

Bog se na zemlji pojavioi među ljudima se udomio.

Popričesna molitvaDobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima.Daj da se trajno uglēdamo u svetu Obiteljte se poslije nevolja ovoga životanjoj pridružimo u vječnoj slavi.Po Kristu, Gospodinu našemu.

S V E T A O

b i t e l

(ili Sir 3,2-6.12-14)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


19

13

Molitva vjernikaNebeskome Ocu, koji nas primjerom SveteObitelji poučava svetosti obiteljskoga života,kojemu je središte Krist Gospodin, uputimosvoje iskrene prošnje:1. Gospodine, svojom si ljubavlju sazdao Crkvu

kao obitelj narodā: obnavljaj je neprestano u jedinstvu i vjernosti Kristovu evanđelju,molimo te.

2. Gospodine, u svetoj Obitelji dao si nam uzorkrjeposnog života i uzajamne ljubavi: daj da jenaše obitelji nasljeduju te i same budu dostojandom tvome Sinu, molimo te.

3. Gospodine, brojne obitelji trpe zbog nasilja,nepravdi i progonstva: snagom svoga Duhapotakni odgovorne u svijetu da se zauzmuza izgradnju istinskoga mira i blagostanječovječanstva, molimo te.

4. Gospodine, mnogi žive osamljeni, bez toplineobiteljskog doma: budi im oslonac i utočište unjihovu trpljenju, molimo te.

5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestre pridružiobitelji svojih svetih i izabranih, molimo te.

Milosrdni Bože, tvojoj ljubavi povjeravamo svojeobitelji i zajednicu tvojih vjernika. Pomozi nam da

u središte svojih životnih traženja uvijek stavimoKrista te postajemo sve sličniji svetoj nazaretskojobitelji. Po istom Kristu, Gospodinu našemu.

On se uvijek sjeća svojega saveza,riječi koju dade tisući naraštaja:Saveza koji sklopi s Abrahamomi zakletve svoje Izaku.

Drugo čitanje Heb 11,8.11-12.17-19

Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Vjerom pozvan, Abraham poslušai zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu,zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Saraunatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dadeobećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nastamnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeskanebrojena na obali morskoj. Vjerom Abraham,kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivašeon koji je primio obećanje, kome bī rečeno:Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! –– uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti.Zato ga u predslici i ponovno zadobi.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Heb 1,1-2

Više puta i na više načina Bog nekoćgovoraše ocima po prorocima: konačno,u ove dane, progovori nama u Sinu.

Evanđelje (kraća verzija) Lk 2,22.39-40

Dijete je raslo, puno mudrosti.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiKad se po Mojsijevu zakonu navršiše daninjihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalemda ga prikažu Gospodinu – kao što pišeu Zakonu Gospodnjem.Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem,vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.A dijete je raslo, jačalo i napunjalo semudrosti i milost je Božja bila na njemu.Riječ Gospodnja.

S V E T A

Starac Šimun prima Isusa na ruke prekrivene hramskim ruhom,kao žrtveni dar, najavljujući tako njegov žrtveni prinos na križu.

(Giotto, Cappella Scrovegni, Padova, 1305.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


20

OTAJSTVOi zbilja

S V E T A

Otajstvo Kristova utjelovljenja je događajkoji, po svjedočanstvu Svetoga pisma,svoju posebnost pokazuje usredotoče-

njem na svakodnevicu. Tek se kroz nju otkrivaneizmjerna novost Božića. I premda se čini daizvješća o rođenju i Kristovu djetinjstvu obilujumnoštvom ‘izvanrednih’ detalja, pomno gleda-nje u riznicu Pisma otkriti ćemo da nas Pismoiznenađuje svakodnevicom. Utjelovljenje nijedogađaj koji se dogodio u nekome izvanred-

nom vremenu i prostoru, izoliranom i očišće-nom od svih nevolja, u prostoru ukrašenomestetikom koja ne samo da ne uljepšava negoi skriva pravu ljepotu. U evanđeoskome opi-su Isusova rođenja sve je puno običnosti, sva-kodnevnosti.

Kristovo se utjelovljene događa u obitelji. Ka-da danas govorimo i slušamo o obitelji onda samogovorimo i slušamo o nevoljama. Obitelj kao mje-sto nasilja, obitelj u raspadu, obitelj u krizi, obitelj

u kojoj vlada otuđenja, sukob generacija, nerazu-mijevanje… Svi kao da naviještaju kraj toga oblikazajedničkog života. Zagovornici njezina smještanjau povijest pozivaju se na statistike i razna istraživa-nja. Možda u mnogočemu imaju i pravo. Ta i samismo svjesni onoga što se i nama događa i onoga če-mu smo svakodnevno svjedoci. Današnji blagdanSvete obitelji Isusa, Marije i Josipa poziva nas dazastanemo i razmislimo nad zbiljom te obitelji te usvjetlu Pisma otkrijemo tragove nade za obitelj da-

našnjice. I za obitelj u kojoj živimo.Vjernost, strpljenje i ustrajnost U čitanjima ponajprije otkrivamo govor o Bož- joj vjernosti vlastitim obećanjima o ‘dobru’ i spa-senju za čovjeka. Abraham je svjedok te vjerno-sti, vjernosti koja je jača i od smrti ( Post 15,1-6). Abrahamova starost nije zaprjeka da Bog pokažesvoju vjernost. Štoviše, rođenje Izaka pokazuje daBog ne kasni, jer on poznaje drukčije kategorije

vremena. Vjernost pobjeđuje naše dobi, starost iumiranje. Na tu Božju vjernost Abraham odgova-ra posluhom i spremnošću krenuti u nepoznato.

Tragovi nade za obitelj danas

Na Božju vjernost i Sara odgovara vjerom(Heb 11,8-19). Od njih dvoje, premda u starosti, Bogizvodi mnoštvo, narod odabranika.

Na sličan su način i Šimun i Ana su svjedoci te vjernosti. Pred njihovim očima Bog ispunja obe-ćanje da će vidjeti Mesiju. Tako i obitelj ponajprije počiva na Božjem obećanju vjernosti onima koji vjeruju, kao što je i Abraham povjerovao ili kao se

starac Šimun u hramu pouzdavao.Bez vjere obitelj teško opstaje. Kakva je ta vje-ra? Ona se u evanđelju otkriva kao vjernost Tori,Zakonu, kako smirenost u iščekivanju i kao ustraj-nost u službi. Isusovi su roditelji bili vjerni zako-nu, Šimun je imao strpljenja u iščekivanju, a Ana je bila ustrajna u službi. Vjera se očituje kao vjer-nost, kao strpljenje i kao ustrajnost. Ali ne bilo če-mu i ne bilo kakva. Vjernost, strpljenje i ustrajnostu iščekivanju ostvarenja Božjeg obećanja. I u su-

radnji s tim obećanjem koje se pokazuje u Isusu.Svi su prema njemu usmjereni i svi od njega dobivaju svoj smisao. U susretu s njime njihovi ži-

Obitelj je nedjeljivost majčinstva i očinstvau čijoj je jezgri novi život. (Giovanna Barozzi )

8/15/2019 Živo vrelo 2008


21

13

ODJECIRi ečiPosluh vjere uz: Heb 11,8.11-12.17-19

Drugo čitanje vraća nas na povijest Abrahama i Sare. Abraham je vjeran jer je poslušao Božji poziv da krene u nepoznato, imajući pred sobomdato mu obećanje (r. 8). Vjerna je i Sara jer je, kako kaže Poslanica, »vjernimsmatrala Onoga koji joj dade Obećanje« (1,11). I dok se obećanje Abraha-

movo odnosilo u prvom redu na zemlju koja je predana u baštinu njemu injegovu potomstvu, obećanje Sarino je određenije i odnosi se na rođenjesina, unatoč njezinoj poodmakloj dobi. To se obećanje moglo ostvariti jer se Sara uzdala u vjernost Božju. Pišući ovu poslanicu, njezin autor imapred očima ostvareno obećanje – židovski narod, koji je doista od starogaAbrahama postao brojan »poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena naobali morskoj«. Riječ je o ostvarenom Božjem blagoslovu koji Abrahamprima nakon što je pristao prinijeti svoga sina jedinca kao žrtvu Bogu (usp.Post 22,10-13). Zato ga i Poslanica Hebrejima prikazuje kao onoga koji i ukušnji ostaje vjeran Bogu, no Poslanica Hebrejima ide i dalje i zaključujekako je Abraham bio »uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti« (1,19).

Darko Tepert

Bog se objavljuje u paradoksuljudske nemoći. Starci Abrahami Sara, Šimun i Ana, stoje na početku nove »mladosti« kojuBog daruje čovječanstvu. Ondje gdje ljudi vide kraj, »dovršetakdanā«, Bog daje novi početak.Potrebno je pronaći u sebi ono»najstarije« i najslabije da bismo, ponirući u Boga, osjetili snagunjegove preobrazbe. (N. N.)

S V E T A

O b i t el j

voti postaju smisleni. Svi su bili odgovorni premanjemu jer su vjerovali i znali da je i on odgovoranprema njima.

Posluh koji rađa sloboduKršćanska obitelj ima svoj smisao samo ako vje-ruje Božjem obećanju. Ako vjeruje da biti obiteljne proizlazi iz osobnih i sebičnih interesa, pa čaki onih legitimnih, nego da je Božji dar koji svje-doči njegovu vjernost da život, žrtva, darivanje,iščekivanje, ustrajnost imaju smisla. Obitelj imasvoj smisao, štoviše, puninu smisla, ako je usre-dotočena na Isusa. Iz te usredotočenosti svatko će

prepoznati svoju vrijednost, svoju posebnost i ne-ponovljivost, svoju jedinstvenost. Ta usredotoče-nost neće pomutiti odnose i neće oduzeti na vre-menu koji jedni drugima mogu posvetiti, nego ćeupravo na taj način darovano i drugome posveće-no vrijeme postati »sveto« za obitelj. Kršćanskaobitelj nosi pečat odgovornosti. Odgovornosti koja ne guši nego oslobađa. Tu su odgovornost osje-ćali i živjeli Abraham i Sara, Šimun i Ana, Marijai Josip. Osjećali su da njihova posebnost i jedin-

stvenost leži u odgovornosti za Mesiju, za Isusakoji im se predao kao maleno dijete.

Stoga ponajprije u obitelji vrijede riječi koje jenapisao francuski filozof Emmanuel Lévinas: »Sa-ma moja posebnost leži u odgovornosti za drugog

čovjeka. Ne bih je mogao prenijeti na drugoga kaoštosebe ne bih mogao dati zamijeniti u mojoj smr-ti. Poslušnost Svevišnjemu označava upravo ovunemogućnost izvlačenja; kroz nju moje ‘sebe’ je je-dinstveno. Biti slobodan znači činiti ono što nitkodrugi na mome mjestu ne može učiniti. Biti poslu-šan Svevišnjemu znači biti slobodan.«

Ta se poslušnost očituje kroz odgovornost zadrugoga, a taj mi je drugi darovan ponajprije umojoj obitelji. U odgovornosti prema njemu ili noj

ne mogu se dati zamijeniti, ne mogu se izvući. Tame odgovornost ne guši, nego mi tek omogućavada budem osoba s identitetom, s imenom i prezi-menom, s poviješću koja je spremna prihvatiti novost života.

Zato se Isus rodio u obitelji. Život njegovih ro-ditelja, o kojem ovisi, njegov je život. Oni mu poka-zuju primjer vjernosti koju će on živjeti, kao i ustraj-nost i strpljivost. Oni pripremaju put Gospodinu.Svaka obitelj to može. Pa i naše. Potreban nam je

posluh Božjoj vjernosti, nesebičnost darivanja, ka-ko bismo dosegnuli istinsko iskustvo slobode. Željko Tanjić

8/15/2019 Živo vrelo 2008


22

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Br 6,22-27 Neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelovei ja ću ih blagoslivljati.Čitanje Knjige BrojevaReče Gospodin Mojsiju: »Reci Aronui njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajteIzraelce: Neka te blagoslovi Gospodini neka te čuva! Neka te Gospodin licemsvojim obasja, milostiv neka ti bude!Neka pogled svoj Gospodin svrati na tei mir ti donese!Tako neka zazivaju ime moje nad sinoveIzraelove i ja ću ih blagoslivljati.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 67,2-3.5-6.8

Pripjev:Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas.Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,obasjao nas licem svojim,

da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!Nek se vesele i kliču narodi jer sudiš pucima pravednoi narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,svi narodi neka te slave!Bog nas blagoslovio!Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje Gal 4,4-7 Bog posla Sina svoga, rođena od žene.Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola GalaćanimaBraćo: Kad dođe punina vremena, odaslaBog Sina svoga: od žene bī rođen, Zakonupodložan da podložnike Zakona otkupi teprimimo posinstvo. A budući da ste sinovi,odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga kojikliče: Abba! Oče! Tako više nisi rob, negosin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.Riječ Gospodnja.


Ulazna : 410 U to vrijeme godišta (1,3)Otpjevni ps.: 109 Neka te slave Prinosna : 810 Danas se čuje (1,3) Pričesna: 406 Zdravo budi, mladi kralju Završetak : 420 Narodi nam se (1,11)

Sveta Marija Bogorodica 1. siječnja 2009.

Ulazna pjesma Sedulius

Zdravo sveta Rodiljo,Majko Kralja vječitoga,komu ruka ima vlastiznad svijeta čitavoga!

Zborna molitvaBože, ti si plodnim djevičanstvom svete Marijeljudskom rodu darovao vječno spasenje.Po njoj smo primili tvoga Sina, začetnikanovog života: molimo te da i u ovoj godiniiskusimo njezin zagovor. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, ti svako dobro počinješi dovršuješ. Danas se radujemo svetkovinisvete Bogorodice i zahvaljujemo za rođenjeIsusa Krista: daj da s radošću postignemopuni plod njegova spasenja, kojemu slavimopočetak, po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Heb 13,8

Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke.

Popričesna molitvaGospodine, mi ispovijedamo da je blaženaMarija, vazda djevica, Majka tvoga Sinai Majka Crkve. Molimo te da nam nebeska

otajstva, koja smo primili, koriste za vječniživot, po Kristu, Gospodinu našemu.

S V E T A M A R I J A B o g o r o

d i c a

8/15/2019 Živo vrelo 2008


23

13

Pjesma prije evanđelja Heb 1,1-2

Više puta i na više načina Bog nekoćgovoraše ocima po prorocima: konačno,u ove dane, progovori nama u Sinu.


Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče. I nakon osam dana nadjenuše mu ime Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehemi pronađu Mariju, Josipa i novorođenče

gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše,ispripovjediše što im bijaše rečeno o tomdjetetu. A svi koji su to čuli divili se tomešto su im pripovijedali pastiri. Marija u sebipohranjivaše sve te događaje i prebiraše ihu svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slavećii hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam danada bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus,kako ga je bio prozvao anđeoprije njegova začeća.Riječ Gospodnja

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog je po rođenju svoga Sina iz krila Djevice Marijedarovao novi život ljudskome rodu. Zahvalni za darovanu novost života,uputimo mu svoje molitve:1. Gospodine, udijeli svojoj Crkvi vjernost u nasljedovanju Krista

i naviještanju njegova evanđelja svim narodima, molimo te.2. Gospodine, daj da oni koji predvode tvoj narod na putu spasenja

nasljeduju primjer Marijine poniznosti i posluha, molimo te.3. Gospodine, prodahni svojim Duhom upravitelje naroda i država da se trajno zalažu

za uspostavu evanđeoske pravednosti i izgradnju mira među svim ljudima, molimo te.4. Gospodine, daj da ova zajednica tvojih vjernika poput Marije

čuva tvoju riječ u svome srcu i njezinom snagom živi svoj zemaljski hod, molimo te.5. Gospodine, našu pokojnu braću i sestre nagradi zajedništvom s tobom

u tvome kraljevstvu mira, molimo te.Bože, ispovijedamo da je Djevica Marija Majka tvoga Sina i Majka Crkve.Po njoj smo primili začetnika novoga života, daj da po njezinu zagovoruvjerno hodimo u novosti života koji si nam darovao. Po Kristu, Gospodinu našemu.

S V E T

A MA R I J A

B o g or o

d i c a

Marija Bogorodica – uronjena u svjetlost Sina koga nosi.(»Zlatna Madona«, oko 980., Katedrala u Essenu)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


24

OTAJSTVOi zbilja

S V E T A M A R I J A

Na dan koji je u sadašnjemu kalendaru stav-ljen kao prvi susrećemo više isprepletenihsadržaja koji progovaraju kršćanskim, ali

ne isključivo liturgijskim tonalitetom: svetkovinu Bogorodice Marije, davanje imena Isusu, Novagodina, Dan mira.Najstariji podatci o evangelizi-ranju rimske kulture u tim danima godine govoreo kršćanskome suprotstavljanju poganskim slavlji-ma posvećenima bogu Janusu.

Liturgijski tekstovi govore o blagdanu pod ime-

nom Natale Sanctae Mariae – Rođenje Svete Ma-rije. Neki u tome vide uvođenje kršćanskoga blag-dana na dan rimskoga poganskog blagdana. Ipak,čini se da je taj blagdan odisao poglavito duhomEfeškoga sabora (431. god.) koji je Mariju nazvao Bogorodicom ili, grčki,Theotokos te otvorio vratačašćenju Bogorodice Marije u drugačijemu ozrač- ju. To je ujedno i najstariji marijanski blagdan naZapadu. Osim toga, Bogorodica s Djetetom najče-šći je motiv kršćanske umjetnosti. U starijim prika-

zima Marija se redovito nalazi u većim kristološkimciklusima, bez posebne marijanske težine. No, na-kon 5. st. na ikonama je Marija često uprisutnjenakao Kristovo prijestolje; u njoj je protegnut čitav lukKristova života, čuvajući shemu kristosredišnjosti.Takav je i dogmatski izričaj sabora.Theótokos, go- voreći o Mariji, govori o Kristu.

Marijanska napetost Kalendarski gledano, otvorili smo novi niz dana

poredanih u sustav mjeseci i tjedana. Vjerujem danije bilo čovjeka koji se barem prigodno nije upi-tao što će u kalendaru ove godine biti upisano nalistove koji djeluju netaknuto i čisto. I onda kada ju se naziva željeno sretnom ili blagoslovljenom,ova godina većinu ljudskih želja može smjestiti uzdravlje, uspjeh, zadovoljstvo... Promatramo li tokao kršćani, svaki od tih pojmova u sebi za nas no-si posebnu ‘patinu’, osobito vidljivu u osmini slav-ljenja Rođenja Gospodinova. No, ti listovi nipošto

nisu prazni. Na svakome od njih upisana je Božjaprisutnost i sve što bismo željeli odražavat će svoju vjerodostojnost u prepoznavanju Božje prisut-

Vrijeme u kalendaru i Marijinu srcu

nosti.U prvome danu ugodini u kojem izriče-mo velike želje drugi-ma i sami smo svje-sni da se sve željenone može ispuniti. Ucrkvama čujemo govoriti o punini bla-goslova, o Božjemu

kraljevstvu, o Božje-mu sinovstvu i o me-đusobnome bratstvo-sestrinstvu. Sve je to već trebalo otpočeti,ali kao da je opravda-no pitati se: komu suupućene te riječi? Re-ći da Bog ljubi ovaj svijet i iza te rečenice ne postaviti upitnik nerazumijevanja, kao da nije moguće u

našim prilikama (je li ikada i bilo drukčije?) Svetko- vina Bogorodice u tome ozračju može zazvučati kaonedohvatljivi ideal u liku Marije koja – čini se – sverazumije. No, ona je više pokazatelj spasonosne živ-ljenosti kristovske napetosti, nego bilo čega drugo-ga. Ona s Bogom živi i trpi čudan kontrast: na jed-noj strani porod u štali, nekoliko zbunjenih pastira,neimaština i bespomoćnost, na drugoj strani velikeriječi: »Sin Svevišnjega«, »Spasitelj naroda«.

Marija nije reagirala onako kako se nama če-

sto događa: da spoznajni raskorak i nesklad izme-đu patnje i Božje dobrote prevodimo u suprotnosti»ili-ili«, želeći što prije odstraniti proturječje boli ituge. Ne, ona je »čuvala« u svojemu srcu sve i o to-me razmišljala, ali ne na način isključivo umnogarazglabanja. Ona je pred sebe postavila teško rje-šive probleme, stavljala ih zajedno, tražila povezni-ce i stvaralasintezu, što iz sebe govori grčka riječsynetérei . Oboje je uzela ozbiljno: Božje obećanje ičinjeničnu stvarnost. U tome okviru živi i naša vje-

ra. Ona nas ne poziva nahappening, na posebnostdogađaja ili doživljaja, ona nas poziva da prihvati-mo život.

U svom srcupohranjivaše sve one događaje…

8/15/2019 Živo vrelo 2008


25

13

ODJECI eBaštinici Boga uz:Gal 4,4-7

Pavao u Poslanici Galaćanima ima pred očima Židove koji, iako baštinici,nisu bili slobodni, nego podložni počelima svijeta, baš kao što su i ma-loljetni nasljednici podložni skrbnicima (Gal 4,1-3). Ta je slika, međutim,

premošćena i sasvim izmijenjena u »punini vremenā« (4,4), kad se ispu-nilo vrijeme iščekivanja Izraelova. To je mesijansko, eshatološko vrijemeu kojem je »spasenje bliže nego kad povjerovasmo« (Rim 13,11), »vrije-me milosno«, »vrijeme spasa« (2Kor 6,2). Ono se ispunilo slanjem SinaBožjega (Gal 4,4). Ovaj Sin poslan od Boga ima tri karakteristike: rođen je od žene te je time u potpunosti pripadnik ljudskoga roda; Zakonu je podložan kao pripadnik židovskoga naroda; otkupljuje podložnikeZakona da oni mognu primiti posinstvo (1,5). Ovaj odlomak valja čitatikao dio šire Pavlove rasprave o slobodi od židovskoga Zakona. SmisaoSinovljeva rođenja od žene stoji upravo u tome da ljudima donese oslo-bođenje i posinjenje. Odatle i važna uloga Marije, jer rođenjem Sina Bož- jega od žene i mi imamo udjela na njegovu Duhu (Gal 4,6), po kojemunismo više robovi, nego sinovi i baštinici (4,7).

Darko Tepert

Marijina svetost ne proizlazisamo iz toga što je ona Isusovamajka, već i iz toga što je onnjezin sin. On je Mudrost Božja, pa je ona Prijestolje Mudrosti;On prebiva u nebesima, pa je ona Vrata nebeska;On je Milosrđe, pa je ona Majka Milosrđa. Častiti Mariju značiklanjati se Bogu u čovjeku.(J. H. Newman)

S V E T

A MA R I J A

B o g or o

d i c a

Ime bliskoga Boga:Udobritelj i Osrećitelj svijetaPrema starome židovskom običaju Novorođeni je

dobio ime – Isus, što znači Bog spašavailiGospo-din pomaže. To je ime obećanje i ostvarenje Bož- jega plana. Njegovo vlastito ime govori kakav Bogželi biti u odnosu na nas. Želi biti blizak, prepunljubavi, pomoći i vjernosti. On je Riječ Očeva pokojoj spoznajemo Boga i po kojoj naslućujemo štonam i ovoga prvog dana u građanskoj godini dajekao životni suputnik.

Čini se da mladima želi reći da i u novu godi-nu trebaju ući sa svojim snovima, ciljevima, če-

žnjama, ali i s vlastitim bojaznima i nesigurnosti-ma. Muževima i ženama u punini snage progovarao tome da u nove dane valja ući sa svim lomovi-ma, novim usmjerenostima ili pak odvajanjem odpogrješaka prošlih godina. Starijima među namaBog podupirući poručuje da na svoj život gledajudobrostivo. I kada sve što je bilo ne izgleda uspješ-no, jasno i primjerno, postoje ruke koje sve to pri-maju i prihvaćaju iskrenost srca koje prepoznajeljudsku krhkost. Bolesnima upućuje utjehu: Po-

đi u novu godinu zajedno sa mnom, jer sam svojom patnjom pobijedio tvoju patnju, a tvoja pat-nja najljepši je odraz prihvaćanja novosti ljubavi.

Kako li samo naše želje, bez Božje blizine i pre-danosti Bogu, zvuče isprazno, površno i nedostat-no! Blagoslovljena je godina ona koja u sebi sadr-

ži vrhunac blagoslova – Isusa Krista, dar u kojemuBog ostvaruje našu sreću. U pouzdanju da nas Bogu Isusu prati, započinjemo novo nizanje dana, jer zakršćane nije glavna novost neispisan kalendar, ne-go susret s ljudima kojima svjedoče da je Krist me-đu nama i da ostaje vidljiv po nama.

Zborna molitva ove svetkovine, koja ima korijene u sedmome i osmome stoljeću, nudi bogatstvosadržaja koje ne treba prečuti. Istaknuo bih samo jedan: Marija je viđena kao put prihvaćanja Isusa

kao začetnika života (auctor vitae), kao začetnikai ove godine. Istina da je Marija Bogorodica govo-ri ujedno istinu o Kristu. Zato ovaj, prvi na Zapaduuvedeni marijanski blagdan, ima snažnu poruku zasva vremena i sve kalendarske sustave, jer naviještaRadosnu vijest: ispunilo se vrijeme, vrijeme je dobi-lo svoj konačni smisao. U njemu odjekuje najdubljaistina koja zvuči vjerodostojno samo u dolasku Bo-gočovjeka: Ljudi, Bog ne samo da vam želi, nego je za vas ostvario dobro – spasio vas od prokletstva

ne-blizine vječnosti. On je udobrio, osrećio svijet. On blagoslivlja i štiti; svojim vas licem obasjava;upravlja svoj pogled prema vama i daruje mir.

Ivan Šaško

C

H

8/15/2019 Živo vrelo 2008


26

OTAJSTVOi zbilja

Prvo čitanje Sir 24,1-2.8-12

Čitanje Knjige SirahoveMudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sredpuka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboruSvevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja.Posred naroda se svog uzvisuje i u punomsvetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvuizabranika ima hvalu i među blagoslovljenimaona se sama ovako blagoslivlje: »Zapovjedimi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredimjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovui uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona,on me stvorio i neću prestati dovijeka. Prednjim sam služila u svetom šatoru i potom senastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj umilome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. Takose ukorijenih u slavnom narodu, na dijeluGospodnjem, u baštini njegovoj, i u punomzboru svetih moj je boravak.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 147,12-15.19-20Pripjev:Riječ tijelom postade

i nastani se među nama..Slavi Gospodina, Jeruzaleme,hvali Boga svoga, Sione!On učvrsti zasune vrata tvojih,blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,pšenicom te hrani najboljom.Besjedu svoju šalje na zemlju,brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,odluke svoje i zakone Izraelu.Ne učini tako nijednom narodu:nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje Ef 1,3-6.15-18Čitanje Poslanice

svetoga Pavla apostola EfežanimaBlagoslovljen Bog i Otac Gospodina našegaIsusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim

Prijedlozi za pjevanjeUlazna : 419 Tama je svudOtpjevni ps.: 389 Riječ tijelom postade Prinosna : 403 Veselje ti navješćujem (1,3) Pričesna: 829 Djetešce nam se rodilo Završetak : 811 O pastiri čudo novo (1,3)

Druga nedjelja po Božiću 4. siječnja 2009.

Ulazna pjesma Mudr 18,14-15 Dok je mirna tišina svime vladala,i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog,sišla je tvoja svemoguća Riječ s nebesa,Gospodine,s kraljevskih prijestolja.

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,ti prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju.Ispuni čitav svijet svojom slavomi jasno se očituj svim narodima.Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, posveti ove daroverođenjem svoga jedinca Sinakoji nam pokazuje put istinei obećava život nebeskog kraljevstva.Po Kristu.

Pričesna pjesma Iv. 1,12

Svima koji ga primiše podade moćda postanu djeca Božja.

Popričesna molitvaGospodine Bože naš, smjerno te molimo:djelovanjem ovog otajstvaočisti nas od zlih sklonostii ispuni nam želju za spasenjem,po Kristu, Gospodinu našemu.

D R U G A

N E D J E L J A p o

B o

ž i ć u

8/15/2019 Živo vrelo 2008


27

13

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Bog nam je u punini vremena poslaosvoga Sina po komu smo postali djeca Božja.U duhu toga sinovstva, uputimo Ocu nebeskomesvoje molitve:1. Gospodine, tvoj Sin se nastanio među nama

i dao smisao našoj povijesti. Pomozi svojoj Crkvida narodima kojima si je poslao uvijek jasnozrcali njegovu sliku, molimo te.

2. Gospodine, udijeli Duha mudrosti papi našemBenediktu, svim biskupima i svećenicima kojipredvode tvoj narod na putu spasenja, molimo te.

3. Gospodine, u Isusu smo postali tvoji sinovii kćeri. Prosvijetli nam oči srca da ga uvijekiznova prihvaćamo i slijedimo kao jedinogSpasitelja, molimo te.

4. Gospodine, ulaskom tvoga Sina u našu povijestZakon je ustupio mjesto ljubavi. Nek onauvijek bude jedina mjera naših odnosa premasestrama i braći u potrebi, molimo te.

5. Gospodine, tvoj nam je Sin obećao životnebeskoga kraljevstva. Uvedi u njega našubraću i sestre koji dovršiše svoj zemaljski hod,molimo te.

Milosrdni Bože, utjelovljenjem svoga Sina dao si

novi smisao našemu življenju. Svojom mudrošćuvodi naše korake putem evanđelja te prispijemou vječno zajedništvo s tobom. Po Kristu.

blagoslovom duhovnim u nebesima, uKristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prijepostanka svijeta da budemo sveti i bezmane pred njim; u ljubavi nas predodrediza posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu,dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slavesvoje milosti. Njome nas zamilova u Lju-bljenome. Zato i ja, otkad sam čuo za vašuvjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav premasvima svetima, ne prestajem zahvaljivati zavas i sjećati vas se u svojim molitvama: BogGospodina našega Isusa Krista, Otac slave,dao vam Duha mudrosti i objave kojom

ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srcada upoznate koje li nade u pozivu njego-vu, koje li bogate slave u baštini njegovojmeđu svetima.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđeljaUsp. 1Tim 3,16

Slava tebi, Kriste, propovijedani narodima!Slava tebi, Kriste, vjerovani u svijetu.

Evanđelje (kraća verzija) Iv 1,1-5.9-14 Riječ tijelom postade i nastani se među nama.Početak svetog Evanđelja po IvanuU početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Bogai Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga.Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.Svemu što postade, u njoj bijaše život i životbijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetlii tama ga ne obuze.Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakogčovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijetpo njemu posta i svijet ga ne upozna.K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.A onima koji ga primiše podade moć dapostanu djeca Božja: onima koji vjeruju unjegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje,nego – od Boga. I Riječ tijelom postadei nastani se među nama i vidjesmo slavu

njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenacod Oca – pun milosti i istine.Riječ Gospodnja.

DR

U GA NE D

J E L J A p o

B ož i ć u

Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.(Maggy Masselter, 1991.)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


28

OTAJSTVOi zbilja

D R U G A

N E D J E L J A

Iskustvo nam kazuje koliko su naše riječi krh-ke, prolazne, nedorečene, zle, površne. Nekadse kajemo zbog izgovorenih zlih riječi jer smo

nekoga uvrijedili. Nekad opet osjećamo tugu zbogtoga što naše istinite riječi drugi nisu prihvatili,primijetili ih ili zato što su ih jednostavno odbaci-li. Katkad znamo da smo trebali izgovoriti određe-ne riječi, ali smo šutjeli zbog straha, konformizma.Tada je i naša šutnja bila uvrjedljiva. Tako se nala-zimo zaista u čudnoj situaciji. Čini se kao da se sva

stvarnost urotila protiv riječi. Riječi trebaju izricatinas same i druge te na taj način ‘općiti’, stvarati za- jedništvo, a postižu upravo suprotno: čine nas jošosamljenijima. Stoga nam se šutnja nameće kao bolje rješenje jer šutnja barem potvrđuje naš sta-tus osamljenih bića, bez uzaludnih poriva za rije-čima koje u nama samo produbljuju osjećaj osa-mljenosti i napuštenosti. Dobro znamo koliki su se(možda i mi sami!) ‘zaledili’ u svojoj šutnji, a nji-

Božićna utjeha i hvalidbeno citiranje Riječi

hove riječi ne doživljavamo kao riječi, nego kaood-riječi, od-reknuća koja ne ‘opće’, nego izopćujunjih i druge od svakoga zajedništva.

Naše riječi i Riječ Što reći na tu bezizglednu situaciju naših riječi?Šutnja svakako ne može biti rješenje, jer čovjek usvojoj biti zapravo ne može šutjeti. Čovjek u svojoj biti nije šutnja. On je riječ , i toriječ u početku i odpočetka: sam je sebi prisutan, sam sebe spoznaje,

izriče i opći sam sa sobom. Zbog toga i želi govori-ti, želi izreći sebe kaoriječ . No, odakle čovjeku ri- ječ, odnosno odakle on jestriječ ? Proslov Ivanovaevanđelja daje odgovor na to pitanje: »U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoji bez nje ne postade ništa.« Čovjek kaoriječ‘izre-čen’ je onom Riječjukoja je prije njega, koja bijašeu početku, koja je Bog. To znači da sve naše riječi,a i riječi drugih, nisu Riječ .

Sve riječi ovoga svijeta, bile one naše ili od dru-goga, ne mogu izreći nas same kaoriječ . Stoga susve riječi nužno prolazne, krhke, nedostatne. Sveone zajedno, i mi kaoriječ , upućuju na Riječ . Spa-sonosne su i utješne riječi Proslova: ipak postoji Riječkoja nas čuje, pred kojom se smijemo izri-cati, koja nas potpuno razumije. I kad bi sav svijetumuknuo, znali bismo da Riječne može umuknu-ti: »Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.« ( Mk 13,31)

Slaviti Božić: citirati Riječ Dobro, reći ćemo, ali kako ćemo čuti tu Riječ? Ni- je li ona daleko od nas? Kakva je ona u sebi? Je liza nas ili protiv nas? Kako je uopće možemo čuti,koje sile moramo (je li to uopće moguće?) uporabiti da ona odjekne u nama? Proslov nam daje ja-san odgovor. Riječ je »život« i »svjetlo«. Riječ nije protiv nego za čovjeka. I ne samo to. Čovjek sene mora mučiti kako bi se približio Riječi . Riječ je

došla k njemu: »I Riječ tijelom postade i nastanise među nama.« Riječ je dobra i ponizna, ona jeljubav: premda je bila kod Boga, nije čekala da čo-

Utjelovljenoj Riječi dati život i izričaj.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


29

13

Uvijek se radujte! uz: 1Sol 5,16-24

eODJECIOdlomak iz Poslanice Efežanima započinje blagoslovom upravljenim

Bogu. Riječ »blagoslovljen» (Ef 1,3) označuje ovdje hvalu, slavu, čast koja sedaje Bogu. »Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista« (1,3) kratki je izričajkoji stavlja u sasvim bliski odnos Oca i Sina. Sin je »Ljubljeni« (1,6) kojega jeOtac postavio kao Gospodina. Bogu se izriče blagoslov jer on »nas blago-slovi«. Aorist označuje točno određeni trenutak u prošlosti, a to je Kristovažrtva na križu (usp. 1,7), po kojoj i mi možemo imati dijela među svetima(usp. 1,11), putem posinstva za koje nas je Otac predodredio (1,5). Pavaozahvaljuje za Efežane zbog njihove vjere i ljubavi te upravlja molitvu Bogu,koji je za njega bitno »Bog Gospodina našega Isusa Krista« (1,17), jer Krist je jedini koji čovjeka dovodi do Boga i omogućuje mu da ga spozna po nje-govu Duhu. Tim Duhom vjernicima su otvorene »oči srca« da mogu spo-znati nadu kršćanskoga poziva i slavu koju baštine među svetima (1,18).Upravo nada posvema obilježava kršćanskoga vjernika.

Darko Tepert

…i nastani se među nama. Do-slovno: …i ušatori se u nama.Kao što je u Starom zavjetu Bogboravio u Šatoru sastanka, takoi sada želi boraviti na vidljiv

način – u nama. Odabrao nas je da budemo šator njegove prisutnosti. Ne izvan nas,nego u nama. (A. C.)

DR

U GA NE D

J E L J A p o

B ož i ć u

vjek dođe k njoj, nego se utjelovila. Njezino utje-lovljenje pokazuje koliko ona želi biti bliska čo- vjeku. Čovjek je sada može jasno čuti, osluškivati,

razumjeti. Jednom riječju, može općiti s njom.Iz toga slijedi da se kršćanski život vjernikaostvaruje kao život u skladu s Riječju. Točnije, radise o osluškivanju, prihvaćanju, pritjelovljivanju ri- ječi Riječi,Isusu Kristu kojega susrećemo u Sveto-me pismu. Pogledamo li obraćenja velikih svetaca,zamijetit ćemo da su se ona uvijek događala kao‘citiranje’ novozavjetnih riječi. Drugim riječima,obraćenje se očitovalo kao početak novoga živo-ta koji se sada ne definira ljudskim nedostatnim,

krhkim, slabim ili zlim riječima, nego riječimaIsusa Krista. U tom smislu možemo reći da je čitavkršćanski život zapravo jedno hvalidbenocitiranjeKristovih riječi. Ni teologija ne može biti ništa dru-go doli jedno veliko promišljajuće citiranje.

Citirajući Kristove riječi, citirajući Riječ,čovjeknapušta sebe, svoj zatvoreni ego, svoje pogrješneriječi ili svoju ledenu šutnju. Citirajući riječi Rije-čičovjek postaje jedno s njome, postaje sam Ri- ječ . Božić bismo tako mogli slaviti kao rađanje u

Riječi , rađanje u Kristovim riječima, kao odlukuda svoj život provodimo u citiranju Božjih riječi.Ne treba ni čuditi zašto su veliki sveci, a posebnomonasi, nastojali svaki trenutak slobodnoga vre-mena iskoristiti za čitanje Sv. pisma. Htjeli su sva-ki djelić svoga života prožeti riječima Riječi . Sve,

njihov rad, duhovnost, teologija, razgovor, druže-nje, sve je trebalo postati izričajem Isusa Krista, uskladu s riječima sv. Augustina: »Stvoren si po Ri-

ječi, stoga je potrebno da sebe stvaraš po Riječi.«Započeli smo ovo razmišljanje s činjenicomčovjekovih krhkih i slabih riječi koje svjedoče na-šu osamljenost. Dokle god smo u ovomu smrtnomtijelu, mirno možemo priznati da će i za nas kršća-ne osamljenost biti trajna sastavnica našega živo-ta. U svojim riječima ostat ćemo uvijek daleki dru-gima, i oni nama. I spram Riječiosjećat ćemo seosamljenima jer još nismo jedno s njom. Ipak, većsmo sada primili Riječ,ona se već sada nastani-

la u nama. Latinska riječ za utjehu je »con-sola-tio«, što doslovno znači biti »sām sa«: istovreme-no sām, alisām s drugim. A ‘biti sām s drugim’znači biti utješen, znači već se nalaziti izvan osa-mljenosti. Citirajući riječi Isusa Krista, primajući Riječ,mi smo kršćani »utješeni osamljenici«. Ili,želimo li to snažnije izraziti, mi smo već s Riječjuizvan osamljenosti, u zajedništvu s Bogom. Na po-seban način u ovomu božićnom vremenu sve na-še riječi trebale bi svjedočiti o radosti Božje utjehe

te poticati na božićnu utjehu (con-solatio) Rije-či.Naše riječi, odnosno riječi preobražene u citate Riječi,ne udaljavaju nas od drugih, nego stvaraju bliskost. Božić je tako susrets Riječju,ali istovre-meno susret i općenje svih ljudiu Riječi .

Ivica Raguž

8/15/2019 Živo vrelo 2008


30

OTAJSTVOi zbilja


Čitanje Knjige proroka IzaijeUstani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlosttvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jergle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode!A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračajunarodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okružii promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze!Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u

naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srcei širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora,blago narodā k tebi pritjecati. Mnoštvo devaprekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Sviće iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan ihvale navješćivati Gospodnje.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 72,1-2.7-8.10-13Pripjev:Klanjat će se tebi, Gospodine,

svi narodi zemlje.Bože, sud svoj daj kraljui svoju pravdu sinu kraljevu.Nek puku tvojem sudi pravedno,siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravdai mir velik – sve dok bude mjeseca.I vladat će od mora do morai od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokā nosit će dare,vladari Šabe i Sebe danak donositi.Klanjat će mu se svi vladari,svi će mu narodi služiti.

Drugo čitanje Ef 3,2-3a.5-6Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola EfežanimaBraćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milostiBožje koja mi je dana za vas: objavom mi je

obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjenosinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono jesada u Duhu objavljeno svetim njegovim apo-

Prijedlozi za pjevanjeUlazna : 407 Dvorani neba (1,2)Otpjevni ps.: 391 Klanjat će se tebi,Gospodine Prinosna : 408 O Betleme (1,4) Pričesna: 423 Kada zvijezda Završetak : 424 Tri kralja

Bogojavljenje 6. siječnja 2009.

Ulazna pjesma usp. Mal 3,1; 1Ljet 19,12Evo, dolazi gospodar, Gospodin;U ruci mu kraljevstvo, moć i vlast.

Zborna molitvaBože, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici narodima objavio svoga Jedinorođenca. Mi smo te upoznali svjetlom vjere:

privedi nas gledanju tvoje nebeske ljepote. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, neka ti budu mili darovi tvoje Crkve. To nije zlato, tamjan ni smirna, nego se danas prinosi i za hranu daje Isus Krist, koga ti darovi označuju, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Pričesna pjesma Usp. Mt 2,2 Vidjeli smo zvijezdu njegovu na Istoku, pa dođosmo s darovima da se poklonimoGospodinu.

Popričesna molitvaGospodine, idi pred nama uvijek i svuda svojim nebeskim svjetlom. Htio si da sepričestimo ovim otajstvom: daj da ga promatramo čistim pogledom i primamo odanim srcem, po Kristu, Gospodinu našemu.

B O G O J A V L J E N J E

8/15/2019 Živo vrelo 2008


31

13

Molitva vjernikaNebeskome Ocu, koji nam je u svome Sinu objavioi podario svjetlo božanskoga života, utecimo seiskrenom molitvom da bismo mogli prepoznatinjegovo svjetlo i trajno se klanjati Kristu Otkupitelju.1. Za Crkvu u svijetu: da u poklonstvu tebi

i trajnoj otvorenosti tvome Duhu nalazi snaguza djelovanje među narodimakojima si je poslao, molimo te.

2. Za kršćane u svijetu: prodahni ih da prepoznajuznakove tvoje prisutnosti u svim događajimai u vremenu kroz koje ih vodiš, molimo te.

3. Za one koji trudom znanstvenog otkrivanjatajni svijeta i života pridonose dobrobitičovječanstva: podari im svijest odgovornostiza stvoreni svijet, molimo te

4. Za nas okupljene na ovome slavlju:da budemo otvoreni svjetlu tvoga Duhate uvijek razaznajemo put spasenjai ljubavi prema bližnjima, molimo te.

5. Za braću i sestre koji u vjeri usnuše:obasjaj ih vječnim svjetlom svoga kraljevstva,molimo te.

Primi, svemogući Bože, naše prošnje i daj dacijeli naš život bude neprestano poklonstvopred tobom. Po Kristu, Gospodinu našemu.

stolima i prorocima: da su pogani subaštinicii »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu

– po evanđelju.Riječ Gospodnja.


Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegovapa dođosmo pokloniti se Gospodinu.

Evanđelje Mt 2,1-12 Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.Čitanje svetog Evanđelja po MatejuKad se Isus rodio u Betlehemu judejskomeu dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istokapojaviše u Jeruzalemu raspitujući se:»Gdje je taj novorođeni kralj židovski?Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu sedođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod,uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime.Sazva sve glavare svećeničke i pismoznancenarodne pa ih ispitivaše gdje se Krist imaroditi. Oni mu odgovoriše:»U Betlehemu judejskome jer ovako pišeprorok: ’A ti, Betleheme,zemljo Judina! Nipoštonisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pāstinarod moj – Izraela!’«Tada Herod potajno dozva mudrace i razaznaod njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatimih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomnose raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi

da i ja pođem te mu se poklonim.«Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezdakojoj vidješe izlazak iđaše pred njima svedok ne stiže i zaustavi se povrh mjestagdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu,obradovaše se radošću veoma velikom.Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom,majkom njegovom, padnu ničice i poklonemu se. Otvore zatim svoje blago i prinesumu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućenizatim u snu da se ne vraćaju Herodu,otiđoše drugim putem u svoju zemlju.Riječ Gospodnja.


Vidjesmo gdje izlazi Zvijezda njegovapo dođosmo pokloniti mu se…

8/15/2019 Živo vrelo 2008


32

OTAJSTVOi zbilja


Slavljenje Bogojavljenja, ili Božjega objavljenja,u shvaćanju mnogih obilježeno je slikama koje ostaju daleko od temeljnoga sadržaja ove

svetkovine. Evanđelje ne daje uporišta mnogima odonih tema koje predaja veže uz današnji dan. Evan-đelja, naime, nigdje ne govore o kraljevima koji dola-ze pokloniti se pred Isusom, evanđelja nigdje ne ka-žu da su bila trojica, ne spominju se njihova imena,ne spominje se odakle dolaze niti što se s njima po-slije dogodilo. Iz svega onoga na što nas asocira prvi

spomen današnje svetkovine pokušajmo sada izići i vratiti se onomu što je predmet vjere, onomu o čemunam govori Božja riječ, zapisana po evanđelistu Ma-teju i nama predana po vjeri Crkve.

Prepoznati ZvijezduEvanđelist Matej govori o mudracima, nositeljimaznanja, koji se raspitivahu za Isusa za kojega čuše dase rodio kao novi kralj židovskoga naroda. Ti mudriljudi svojim znanjem, istraživanjem starih proro-

štava i tumačenjem pojavka zvijezde koju im je Bogdao kao znak, spoznaše da se rodio Obećani, onajkoga su proroci stoljećima naviještali. Zvijezdi kojumudraci s istoka (dakle stranci i ‘pogani’) zamjećujui slijede, Matej, daje značenje koje se ne može iščita-ti iz zvjezdoznanstva, nego iz biblijskoga shvaćanja.Malo nam, naime, pomažu tumačenja koja u tomedogađaju pokušavaju vidjeti redovitu prirodnu po- javu (Halleyjev komet). Naime, kretanje zvijezde izevanđeoskoga opisa u potpunoj je surotnosti s pri-

rodom: sva se nebeska tijela kreću u smjeru od isto-ka prema zapadu, a zvijezda koja prethodi mudraci-

Ustani jer dolazi svjetlost tvoja ma kreće se sa sjevera prema jugu (od Jeruzalemaprema Betlehemu). Značenje treba tražiti drugdje.

Matej svoje evanđelje piše za ljude kojima su do-

bro poznata starozavjetna proroštva, za svoje suna-rodnjake Židove. Bileamovo proroštvo ( Br 24,17.19)govori o »zvijezdi« koja izlazi iz Jakovljeva roda i koja je znak Onoga koje će kraljevati nad Izraleom. UKristovu rođenju Matej prepoznaje ispunjenje togaproroštva: Isus je izdanak iz Jakovljeva roda. Isus jeonaj koji uspostavlja novo Božje kraljevstvo. Zvijez-da o kojoj govori proroštvo jeston sām jer se objav-ljuje kao »svjetlo istinsko koje dođe na svijet i pro-svjetljuje svakog čovjeka« ( Iv 1,9). I sām završetak

Knjige Otkrivenja donosi Kristove riječi: »Ja samkorijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«(Otk 22,16) Osim toga, u antičko je doba zvijezdaoznačavala kraljevanje, puno gospodstvo. Uz prikazlika vladara (npr. na kovanom novcu) bila je redovito utisnuta zvijezda, kao znak njegove moći i kra-ljevanja. Stoga »pojavak« zvijezde u govoru o Isuso- vu pojavku govori o njegovu kraljevanju i vlasti kojamu je dana.

Evanđeoski odlomak, razaznajemo, nije pisan s

ciljemopisa događaja koji su pratili Isusovo rođenje,nego s ciljem poruke i opomene onima koji ne pre-poznaše zvijezdu, prije svega pripadnicima izabra-noga naroda. Stavljajući u središte opisa mudraces istoka, tj. predstavnike poganskih naroda, koji sedolaze pokloniti novorođenome Kralju, Matej opo-minje i proziva svoje sunarodnjake kako su poganiprepoznali Zvijezdu i ispunjenje proroštva, a njegovnarod ostao slijep pred pojavkom Mesije. Mudraci sistoka stoga su ovdje slika novoga Božjeg naroda, Cr-

kvu, koja okuplja sve ljude i u koju se stupa po vje-ri i poklonstvu.

8/15/2019 Živo vrelo 2008


33

13

Pogani – baštinici Obećanja uz:Ef 3,2-3a.5-6

Ri ečiODJECI

Pisac Poslanice Efežanima, koji se predstavlja kao »sužanj Krista Isusa zapogane« (3,1), a svoje poslanje kao »milost Božju« koja mu je povjerenaosobitom »objavom« (3,3), pri čemu valja misliti ponajprije na Pavlov putprema Damasku. Tom objavom obznanjeno mu je »otajstvo« koje »nijebilo obzanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja«, a sada je, kao plodDuha, objavljeno »apostolima i prorocima« Kristovim (Ef 3,5). Riječ je o ve-likoj novosti, o stvarima koje nisu bile prisutne u objavama danim proroci-ma Staroga zavjeta, ili barem ne u tako jasnom obliku, a sastoje se u činje-nici da su pogani »subaštinici i sutijelo i sudionici obećanja u Kristu Isusu«(3,6). Otajstvo Kristovo stoga sve narode svijeta pridružuje izabranomeizraelskom narodu te se sva ona obećanja koja su njima dana odnose i nasve druge narode. Mesija – Krist, Pomazanik – koji je došao, došao je nesamo Židovima, nego i poganima, a time i čitavome ljudskom rodu.

Darko Tepert

»Uznemiri se Herod i sav Je-ruzalem s njime«, a mudraci, poklonivši se, »obradovašese radošću veoma velikom«.

Isus donosi ‘suprotstavljenost’,»mač« podijeljenosti o kojoj ćekasnije govoriti. NeprihvaćanjeBoga rađa nemir, strah. Pri-hvaćanje donosi radost. Veliku.(T. C.)


Matejevu pozivu pridružuje se i Izaijin poziv izprvoga čitanja: »Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer do-lazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad to-

bom!« Nije li zvijezda, koju u božićnim blagdani-ma vidimo posvuda, izgubila značenje koje joj dajeevanđelje? Možda smo očarani njezinim svjetluca-njem u noći, ali bez spoznaje i iskustva Svjetla kojenam je darovano za prosvjetljenje i izlazak iz tame –po poklonstvupred njim.

Poklonstvo i daroviPremda evanđelje govori o zvjezdoznancima (grč.magoi ), važno je zamijetiti da oni ne dolaze istra-

živati i provjeravati hod zvijezda i njihovo značenje,nego pokloniti se: »Vidjesmo gdje izlazi zvijezdanjegova pa dođosmo pokloniti se.« Ne traže zvijez-du nego Onoga komu ona pripada.

Duhovno čitanje evanđeoskoga odlomka prepo-znalo je poruku i u darovima koje mudraci donose. Zlato, tamjan i miomirisna pomast u istočnjačkoj sukulturi puni simbolike: prineseno zlato simbolizira danovorođenoga priznaju kraljem, vladarom; prinesenitamjan pokazuje da ga priznaju Bogom, Uzvišenim,

onim koji je jedini vrijedan našega štovanja i poklon-stva; prinesena miomirisna mast pokazuje da ga ujed-no priznaju i čovjekom, čovjekom vrijednim najvišegapoštovanja, dakle Bogočovjekom.

Čin poklonstva triju mudraca, praćen simboli-kom darova, preispituje čistoću i iskrenost naše vje-re. Isus je prikazan kao kralj, kao Bog i kao čovjek.

Priznajući ga Kraljem, priznajemo da je došao na-ša zemaljska kraljevsta preobraziti i ispuniti svojompravednošću i mirom te se stoga u vjeri obvezujemo

u svijetu graditi pravednost i mir. Njegovo kraljev-stvo ne dokida naša ljudska kraljevstva, države, na-rode, različitost kultura, nego sve ujedinjuje u pravednosti i miru.

Priznajući ga Bogom ispovijedamo vjeru da senjegovo evanđelje ne može svesti na etiku ili moral.Sve je usmjereno prema njegovu božanstvu. Sve na-še nastojanje i sav naš vjernički put vode nas u puni-nu božanstva, u novi život koji svojom vrijednošću i vječnošću nadvisuje ovaj život koji na zemlji živimo.

Nije smisao vjere da »budemo dobri«, nego da svojom dobrotom proslavljamo Boga i zavrijedimo pri-miti njegov dar vječnosti.

Priznajući gaČovjekom, rođenim kao što smo imi rođeni, priznajemo ga bliskim i prisutnim u na-šoj ljudskoj zbilji. Bliz nam je kao što nam je blizu inaše tijelo, u svakom trenutku i u svakom iskustvuživota. Život vjere zahvaća dakle čitavo naše čovješ-tvo, našu nutrinu, znanje, razmišljanje, vrjednova-nje svijeta i života, pa i sve ono skriveno u našoj nu-

trini – sve po čemu jesmo ljudi.Liturgijsko slavljenje ove svetkovine upućujenas da se otvorimo Zvijezdi, Kristu koji, kao »Svje-tlo istinsko koje dođe na svijet«, obasjava naš život-ni put i prosvjetljuje naš život. »Ustani, jer dolazisvjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom!«

Ante Crnčević

8/15/2019 Živo vrelo 2008


34

OTAJSTVOi zbilja


Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo govori Gospodin: Svi vi koji ste žedni,dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite!Bez novaca i bez naplate kupite i uživajte vinoi mlijeko! Zašto da trošite novac na ono štokruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti?Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćeteuživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, po-

slušajte i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vamasavez vječan, savez milostī Davidu obećanih.Evo, učinih te svjedokom pucima, knezomi zapovjednikom narodima. Evo, pozvat ćešnarod koji ne poznaješ i narod koji te ne znadohrlit će k tebi radi Gospodina, Boga tvojegai Sveca Izraelova jer te on proslavio. TražiteGospodina dok se može naći, zovite ga dok jeblizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovacnaume svoje. Nek se vrati Gospodinu, koji ćemu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodu-šan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše mislii puti moji nisu vaši puti – govori Gospodin.Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visokoputi moji iznad vaših putova, i misli moje iznadvaših misli. Jest, kao što dažd i snijeg s nebasilaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja nenatopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sija-ču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih ustaizlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego činiono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega

je poslah.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Iz 12,2-3.4bcd.5-6Pripjev:S radošću ćete crpsti vodu

s izvora spasenja! Evo, Bog je spasenje moje,uzdam se, ne bojim se više jer je Gospodin snaga moja i pjesma,on je moje spasenje.I s radošću ćete crpsti voduiz izvorā spasenja.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna : 401 Svim na zemljiOtpjevni ps.: 150 S radošću ćete crpsti ili : 153 Dođite živomu vrelu Prinosna : 410 U to vrijeme (1,4) Pričesna: 393 ili 394 O Isuse, o Spase naš Završetak : 420 Narodi nam se (1, 9)

Krštenje Gospodinovo 11. siječnja 2009.

Ulazna pjesma usp. Mt 3,16-17 Nakon krštenja Gospodinova otvoriše senebesa, a Duh siđe na nj kao golub.I glas s neba zaori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni!U njemu mi sva milina!

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, kod krštenjau Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista,a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenimSinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovorodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo utvojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, danas slavimo dan kad si Isusaobjavio kao svoga ljubljenog Sina.Primi naše darove i daj da postanu Kristovažrtva, kojom si oprao grijehe svega svijeta.Po Kristu Gospodinu našemu.Pričesna pjesma

Iv 1,32-34 Evo onoga za kog Ivan posvjedoči:Ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji!

Popričesna molitvaGospodine, nahranio si nas svetim darom.Molimo te da vjerno slušamo tvogaJedinorođenca te se zovemo i budemo tvojisinovi i kćeri. Po Kristu, Gospodinu našemu.

K R Š T E N J E G o s p o

d i n o v o

(ili Iz 42,1-4.6-7)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


35

13

Molitva vjernikaNebeskome Ocu, koji nam je po krštenjudarovao milost novoga života i učinio nassvojom ljubljenom djecom, uputimo svojemolitve:1. Za Crkvu, zajednicu krštenika: da živi

u trajnoj vjernosti svome poslanju te svimljudima očituje tvoju ljubav, molimo te.

2. Za katekumene, koji se pripravljajuza sakrament krštenja: udijeli immilost rasta u životu vjere, molimo te.

3. Za krštenike koji su odbacili spasenje koje siim darovao: potakni im srca da ponovno čujutvoju spasenjsku riječ i prionu uz evanđeljetvoga Sina, molimo te.

4. Za ovu zajednicu: pomozi nam da nikadne zaboravimo da smo tvoja ljubljena djecate radosnim zajedništvom svjedočimonovost života koji si nam udijelio, molimo te.

5. Za pokojnu braću i sestre: po svojoj ljubavii po zaslugama svoga Sina podari im nagraduvječnosti, molimo te.

Svemogući Bože, neizmjernom ljubavlju uveo sinas u zajedništvo svojih sinova i kćeri. Smjernote molimo, ne dopusti da nas slabo i grješno

u nama odvoji od tvoga puta nego namudijeli milost da živimo kao djeca svjetla.Po Kristu Gospodinu našemu.

Hvalite Gospodina,prizivajte ime njegovo!

Objavite narodima djela njegova,razglašujte uzvišenost imena njegova!Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,neka je to znano po svoj zemlji!Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov!

Drugo čitanje 1Iv 5,1-9Čitanje Prve poslanicesvetoga Ivana apostola

Ljubljeni: Tko god vjeruje: »Isus je Krist«,od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubii rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecuBožju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegovevršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedinjegove čuvati. A zapovijedi njegovenisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno,pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedisvijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijetako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samou vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svje-doči jer Duh je istina. Jer troje je što svjedoči:Duh, voda i krv; i to je troje edno. Ako prima-mo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo jeBožje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje,kojim je svjedočio za Sina svoga.Riječ Gospodnja.

Evanđelje Mk 1,7-11

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakonmene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojansagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.Ja vas krstim vodom, a on će vas krstitiDuhom Svetim.«Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskogai primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah,čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesai Duha poput goluba gdje silazi na nj,

a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni!U tebi mi sva milina!Riječ Gospodnja.

K R

Š T E N

J E G o s p o

d i n o v o

Svojim silaskom u Jordan posvetio je vode našega krštenja.(Baptisterij arijanske zajednice u Ravenni, početak VI. st .)

(ili Dj 10,34-38)

8/15/2019 Živo vrelo 2008


36

OTAJSTVOi zbilja

K R Š T E N J E

V jerojatno ne postoji nitko među nama tko

se ne susreće s kritikama u smislu napa-da na ono što jesmo ili ono što činimo. I nemoramo uopće razmišljati što učiniti kad nas net-ko kritizira (kudi). Dovoljno je da se prepustimoobrambenim mehanizmima koje smo dobili kaodio ‘osnovne opreme’ svoje ljudskosti i naše će ‘ja’sāmo obaviti posao. Aktivirajući sve moguće nači-ne argumentiranja uglavnom se uspijevamo izbo-riti za opravdanje ‘svoga načina’. Ako ništa drugo, barem se smijemo ljutiti. A za ljutnju uvijek može-

mo okriviti nekoga drugog i tako vješto izbjeći pri-znanje da je uzrok problema možda barem ovajput u nama. No – glavno da smo prebacili lopticu.

Kad su pak pohvale u pitanju, stvar se čini još zamršenijom; nemamo kome prebaciti lopti-cu, nema smisla ni da se ljutimo, a najveću borbu vodimo protiv vlastite ‘poniznosti’ pitajući segdje je ona granica na kojoj ovaj dobar osjećaj iponos prelaze u zonu grijeha zbog čega bi se trebale uključiti kontrolne svjetiljke grižnje savje-

sti. Sjećam se – bilo je to negdje u nižim razredi-ma osnovne škole, kad sam još bio odličan učenik.Netko nam je došao u posjet i roditelji su mi reklida donesem svoju đačku knjižicu i pohvalnicu ka-ko bismo ih pokazali gostima. Ne samo da se s licamojih roditelja mogao iščitati (opravdani) ponosnego su to još i potvrdili pred svima rekavši da suponosni na mene, te da ih baš radujem. Bilo mi je malo neugodno, jer nikad nisam želio biti nekakavštreber. No s druge strane osjećao sam se velikim i

važnim. (Onda još nisam znao da ocjene neće bitiuklesane na mojoj nadgrobnoj ploči.)

Ljubav...Jedna me rečenica iz današnjeg evanđeoskog od-lomka osobito ‘zarobila’. Radi se o rečenici izgo- vorenoj »s neba« za Isusa:Ti si Sin moj, ljublje-ni! U tebi mi sva milina! To bi se još moglo izrećikao: »Ti si moj ponos, ti si moja radost!« Mislim,naime, da je za svakoga i svaku od nas veoma važ-

no da smo nečija radost, da je netko na nas pono-san. Na taj način i mi možemo iskusiti po drugimljudima da se nad nama otvara nebo i da Bog i nas voli, da smo i njemu radost. A na ljudima se vidi

Ponos i predrasude

kad znaju da su nečija radost. Jernitko od nas ne živi zbog ljubavi prema sebi, nego zbog ljubavikoju drugi ljudi gaje za nas .

Nažalost, često možemo susresti ljude koji ni-kad nisu nešto takvo čuli od svoga oca ili majke i ko-

ji zbog toga u životu pate. Teško je kad čovjek mo-ra reći: »Moji roditelji su već odavno mrtvi, a ja sene mogu sjetiti da su mi ikada rekli: ‘Ti si moj sin ilimoja kćer, u tebi je moja radost, moja milina.’« Ro-ditelji bi trebali na to misliti; takve riječi i odraslojdjeci mnogo znače i za takve riječi nikad nije kasno.Uostalom, isto vrijedi i kad roditelji to čuju od svojedjece ili pak supružnici u braku jedno od drugoga:»Ti si moja radost, na tebe sam ponosan.«

... ili borba za ljubav Ali došlo je brzo i vrijeme kad sam se pitao: Za-što su moji roditelji ponosni na mene? Je li to zbogocjena ili zbog mene samoga? Možda zbog oboje-ga. Ili, jesam li njihov ponos zato što sam ispunionjihove snove? Česta je pojava da roditelji ‘forsi-raju’ djecu da ostvare njihove vlastite (roditeljske)neostvarene snove, a to je krivo. Također je opa-sno kad čovjek svoj život učini ovisnim o naklonje-nosti drugih ljudi, posebno kad na mjesto roditelja

dođu drugi autoriteti. Možda ipak i nije tako dobro prilagoditi se željama roditelja samo zato da biih se razveselilo, da bi se bilo njihov ponos. Mnogisu psihički oboljeli zato što su ili htjeli biti kao ro-

Ovo je sin moj, Ljubljeni. Slušajte ga!

M a t e j M e t l i k o v i č

8/15/2019 Živo vrelo 2008


37

13

Uzvratiti ljubav u ljubavi uz:1Iv 5,1-9

Ri ečiODJECIOdlomak iz Prve Ivanove poslanice dio je govora o ljubavi (usp. 1 Iv 4,7-5,4)i vjeri (usp. 5,5-12). Pisac Poslanice upozorava svoje čitatelje da su svi Kri-

stovi vjernici »od Boga rođeni«, »djeca Božja«, pa tko ljubi Boga, ljubi i njih,a tko ljubi djecu Božju, ljubi i njega (5,1-2). Ta je dvostruka ljubav nedjeljiva.Ljubav prema Bogu ostvaruje se upravo kroz ljubav prema bližnjemu, anačin njezina ostvarivanja jest vršenje Božjih zapovijedi (5,2-3). »A zapovijedi njegove nisu teške« (5,3). Te zapovijedi nisu teške, jer ih moraju vršitioni koji su od Boga rođeni, pa su jači od svijeta. Ovdje je »svijet« shvaćen unegativnom smislu, kao sjedište zla. To zlo pobijeđeno je vjerom (1Iv 5,4)u Isusa kao Sina Božjega, koji je došao »kroz vodu i krv« (5,5-6), čime sepodsjeća na vodu i krv koje su potekle iz Isusova boka. Tome je pridoda-no i svjedočanstvo Duha, koji će vjernicima dozivati u pamet Isusove riječi(usp. Iv 14,26; 15,26). Na taj način Bog svjedoči za svoga Sina (usp. Iv 5,37),vodom, koja predstavlja njegovo krštenje, krvlju, koja predstavlja njegovuproslavu na križu i Duhom, koji predstavlja kršćansku uskrsnu vjeru.

Darko Tepert

Isus silazi na Jordan da ondjebude ‘kršten’. Na Jordan koji dijeli pustinju od Obećane zemlje,ondje gdje je narod oslobođen iuveden u zemlju obećanja. Naše je krštenje prijelaz iz ropstva

i pustinje u ispunjenje Božjihobećanja. Živjeti krštenje značiživjeti Obećanje, a ono je: udio-ništvo u Božjem životu. (A. C.)

K R

Š T E N

J E G o s p o

d i n o v o

ditelji ili su ih roditelji zarobili svojim željama. Uvi- jek kad osjećamo da ta želja ne dolazi iznutra, ne-go da je to prosjačenje priznanja, onda je to alarm,

znak da nešto nije u redu. Zato je od velike važnostida uvijek iznova preispitamo svoje motive: Je li tošto radim stvarno dobro za mene, želim li ja to do-ista ili time samo pokušavam kupiti nečiju ljubav ipažnju? Tek kad odrasla djeca odluče drugačije ne-go to žele njihovi roditelji, a roditelji i u tom sluča- ju kažu i misle: »Ti si naša radost i naš ponos«, tektada se vidi prava vrijednost te rečenice. Podrazu-mijeva se da je preduvjet takvog postupanja zrelost(odrasle) djece. (A zrelost je, rekao bih, kada čini-

mo nešto za što mislimo da je ispravno i usprkostome što to od nas zahtijevaju roditelji.)

Isus – Očev ponosKako je na Isusa kao čovjeka djelovalo to svjedo-čenje Očevog ponosa? Naravno da jasnog odgovora na to pitanje nemamo jer ne možemo zavi-riti u njegovu nutrinu. No, iščitavamo li njegovživot iz Evanđelja, mogli bismo jednostavno rećida je živio iz povezanosti s Ocem i s povjerenjem

u Njegovu volju. I kod Isusa je bilo trenutaka ukojima se pitao: »Jesam li ja još uvijek Očeva ra-dost i Očev ponos?« Posebno se to vidjelo u nje-

govu razgovoru na Maslinskoj gori i na križu. Alisnaga koju je crpio iz prijašnjih iskustava Očevenaklonosti i ljubavi nosila ga je i kroz te teške tre-

nutke. Ta iskustva učinila su ga neovisnim o bilokakvim priznanjima od drugih ljudi. U današnje vrijeme psiholozi bi rekli da je od Oca dobio ljubav i potrebnu sigrunost. Zato je i mogao, uspr-kos svoj sramoti i muci koju je morao podnijeti,do kraja izvršiti ono zbog čega je došao – posvje-dočiti Očevu ljubav prema ljudima.

Na našem krštenju, koje, čini se, premalo ozbiljno shvaćamo, Bog je i nad nama otvorio neboi rekao: »Ti si moje ljubljeno dijete, ti si moja ra-

dost i moj ponos.« Naravno, mi to izravno ne čuje-mo i ne možemo čuti. Ali većina od nas donesena je na rukama drugih ljudi. Onih čiji smo ponos bi-li kao djeca – naših roditelja. I kao što je to bilo nanašem početku, tako ostaje kroz cijeli život. Dru-gi nas ljudi nose svojim prihvaćanjem i priznava-njem te preko njih osjećamo mrvicu Božje ljubaviprema nama. Zapravo bi bilo nezahvalno i nepri-stojno buniti se protiv činjenice da smo nečija ra-dost. Jednako tako i sami smo pozvani biti Bož-

ji glas drugima: »Ti si moja radost i moj ponos!«I u drugima zbog toga buditi ponos. Nenad Malović

8/15/2019 Živo vrelo 2008


38

SYMbolon

Najstariji prikazi Krista u kršćanskoj umjet-nosti jesu oni pashalni, utkani u simboli-ku Kristova monograma (XP ), križa, krip-

togramaIXTHYS (=riba) ili starozavjetnih tipološkihlikova i prizora koji su pružali ključ interpretira-nja njegova otkupiteljskog djela. Krista i njegov ze-maljski život promatra se kroz prizmu njegova pas-halnoga otajstva. Takvo gledanje odbljesak je vjerekoja u Kristovu Vazmu prepoznaje smisao i vrhu-nac njegova poslanja. Stoga će kršćani u početcima

slaviti samo Kristovu Pashu, i to u tjednome ritmu(u nedjelju koja je Dan Gospodnji). Sve drugo što je memorija čuvala i znala o Kristu ucijepljeno je unjegovu vazmenu proslavu. Stoga postaje jasno za-što je ikonografija Kristova vazmenog otajstva sta-rija od ikonografije Utjelovljenja. Iz kršćanske iko-nografske tradicije izdvojit ćemo prizore koji na jedinstven način govore o otajstvu Krista.

Najstariji prikazi Kristova utjelovljenja temat-ski su neodvojivi od govora o pashalnome otaj-

stvu. Među najstarijim prikazima iz ‘ciklusa’ Isuso- va djetinjstva prepoznaje se poklonstvo mudraca(kraljeva) i pastira. Tema poklonstva pred Djete-tom govori da je otajstvo Utjelovljenja čitano izperspektive Kristove proslave. Pa i sām način pri-kazivanja djeteta Isusa uvjerljivo progovara o kri-žu i smrti. U središtu prikaza nalazi se Dijete, po- vijeno na način koji neodoljivo podsjeća na oblik‘umatanja’ pokojnika prije njihova ukopa. Takavprikaz Novorođenoga najavljuje njegovu smrt i

uskrsnuće. Štoviše, prema reljefnom prikazu Kri-stova rođenja na zabatu Stilikova sarkofaga u Mila-nu (kraj IV. st.) Dijete leži na jednostavnoj kvadrat-noj strukturi u kojoj se jasno razaznaje ideja odraili sarkofaga. U kasnijim će se prikazima pod Isu-sovim tijelom moći razaznati i kameno ‘podziđe’koje preuzima formu i značenje žrtvenika ili oltara.Dade se zaključiti kako su ikonografi, prodahnuti vjerom Crkve, takvim ujedinjavanjem tema poku-šali prizorom Božje skrivenosti i skrovitosti u be-

tlehemskom Djetetu interpretirati Kristovu ‘skrivenost’ na žrtveniku križa te u otajstvu euharistije.Na spomenutome milanskom prikazu uz Isusa

nema ljudskoga lika. Uz Novorođenče su samo vol

Ikonografija Kristova rođenja

i magarac. Tipičan je to skulptorski prikaz zbiljno-sti Isusova dolaska: »K svojima dođe i njegovi gane primiše« ( Iv 1,11). Prisutnost vola i magarca,konstantna u kasnijoj ikonografiji, izriče Izaijinu jadikovku nad sljepoćom svoga naroda pred Bo-žjim spasenjskim djelima: »Vol poznaje svog vla-snika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne po-znaje, narod moj ne razumije.« ( Iz 1,3) Otajstvoutjelovljenja ostaje »skriveno« u nerazumijevanjui neprihvaćanju od strane ljudi. Magarac će osta-

ti ‘vjeran’ Isusu: služit će mu za njegov ‘kraljevski’i mesijanski ulazak u Jeruzalem.Kršćanska umjetnost, tražeći prikladan na-

čin izricanja vjere u stvarnost utjelovljene Riječi,Isusa polaže i na ‘golu zemlju’, čime se aludira te-ma novoga stvaranja i ‘potpunost’ utjelovljenostiu ljudsku zbilju svijeta. Novi Adam dolazi obnoviti prvoga Adama, stvorena »iz praha zemaljsko-ga« ( Post 2,7). Betlehemska špilja, izdubena u stijeni, koja prima Isusa, također upućuje na grob u

koji će biti položeno mrtvo Isusovo tijelo: »Josipuze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novigrob koji bijaše isklesao u stijeni« ( Mt 27,59-60).Slika povijenog Djeteta Isusa i ambijenta špiljemeđusobno se nadopunjuju u interpretaciji nago- vještaja otkupiteljske smrti i uskrsnuća. Korisno je spomenuti da je zapadna tradicija ostala vjernaevađeoskom izvješću o Isusu položenu u jasle, dok je na Istoku špilja postala konstantnim likovnimizričajem Kristova utjelovljenja.

Uz sliku špilje veže se simbolizam noći i ta-me. Noć u kojoj Riječ dolazi među ljude ocrtavatamu nevjere i grijeha: »zemlju, evo, tmina po-kriva, i mrklina narode, a tebe Gospodin obasjava i Slava se njegova javlja nad tobom« ( Iz60,2).Osim toga, noć i tama pružaju ambijent novo-me stvaranju: »Zemlja bijaše pusta i prazna; ta-ma se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama« ( Post 1,2). Nakon praroditeljsko-ga neposluha i grijeha svijetom je ponovno zavla-

dala tama i ‘praznina’. Bog će je ponovno ‘ispuni-ti’ dolaskom svoga Sina. Svjetlost koja se čudesnopojavljuje na nebu iznad betlehemskih polja pre-uzima sliku prvoga stvaranja i govori o novome I K

O N O

G R A F I J A

8/15/2019 Živo vrelo 2008


39

13

stvaranju: »I bi svjetlost!« ( Post 1,3). Liturgija bo-žićne noći zato naviješta: »Narod koji je u tminihodio svjetlost vidje veliku; onima što obitavahumrkli kraj smrti svjetlost jarka osvanu.« ( Iz 9,1)

Ni geografija Isusova rođenja nije bez značenja.Toponim Betlehem značikuća kruha. Betlehem jenaime predodređen da bude mjesto darivanja »ži- voga kruha koji je s neba sišao« ( Iv 6,41). Špilja jezato shvaćana i kao »krušna peć« u kojoj je ljudima,gladnima spasenja, pripravljen kruh života.

Ikonografija utjelovljenja nadahnjuje se po-glavito Lukinim »evanđeljem djetinjstva«, ali i te-mama koje donose ranokršćanski apokrifi. Spo-minjemo prizor kupanja Novorođenčeta čime se

naglašavarealnost utjelovljene Riječi.Zanimljiv je i način prikazivanja BogorodiceMarije i svetoga Josipa. Mariju često susrećemona ležaljci, prostrtu, čak u potpunoj ‘sravnjenosti’sa zemljom kako bi se naglasila njezina plodnost,izrasla iz posluha božanskoj riječi. Kao što zemlja bespogovorno s neba prima kišu i u njoj ‘blago-slov’ i snagu plodnosti tako i Marija prima Riječkoja dolazi s visina ( Mudr18,15). Štoviše, Mari- ju se prikazuje obavijenu u izduženu formu koja

podsjeća na utrobu ili čahuru. Prirodne metamor-foze koje nudi čahura ovdje su znak preobrazbeljudske naravi u božansku, no ne snagom prirod-noga procesa nego snagom božanskoga svjetla koje je »osjenilo« Djevicu iz Nazareta.

Sveti Josip počesto ne ulazi u niz glavnih likova betlehemskog događaja. On je onaj koji stoji po-strance, kao stražar i zaštitnik onih koji su izravnouključeni u događanje otajstva. Zato nerijetko Jo-sipa susrećemo zamišljena, u stavu brige, s glavom

oslonjenom na dlan. Tako on, kao zaštitnik Isusa iMarije, preuzima Marijinu bol koju joj je starac Ši-mun u hramu nagovijestio kroz sliku mača boli koji će joj probosti dušu.

Za ikonografe evanđeoske vjere pastiri nisustatisti u prikazu betlehemske idile. Prikazani suodvojeni od svojih stada. Na glas anđelov pastiriostavljaju stada te hitaju u Betlehem ( Lk 2,15-16).

Ostavljaju stado, ono od čega su živjeli, i kreću uno-vo nomadstvo, u hodočašće k Onome koji dolazi. Ina kraju: »pošto sve pogledaše,ispripovjediše štoim bijaše rečeno o tom djetetu (…), a zatim se vra-tiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli«(2,17.20). Tako su pastiri slika novoga hodočasnič-kog naroda, Crkve, koja hodi prema novome Izla-sku i svima navješćuje Radosnu vijest spasenja.

Slika trojice mudraca bremenita je značenjem.Osnovne naznake simboličkoga čitanja njihova

poklonstva čitamo u liturgiji Bogojavljenja (vidirazmišljanje na str. 32-33.).Za kraj spomenimo još jedan detalj iz ikonogra-

fije visokoga srednjeg vijeka i kasnijih stoljeća. U po-zadini jaslica čest je motiv razrušenoga grada ili ruše- vina hrama. Motiv je nadahnut književnim detaljemiz Legenda aurea Jacopa iz Varazzea (+1298.) pre-ma kojemu je u antičkome Rimu bilo živo vjerova-nje kako će se prije srušiti rimska Ara pacis(veličan-stveni žrtvenik mira) negoli će koja djevica roditi.

Takvo vjerovanje bilo je potvrda sigurnosti u vladar-sku moć Augusta te ponosa zbog rimskoga blagosta-nja i vladanja ( pax romana). Ikonografija taj ljudskimir pokazuje u formi ruševine s porukom da istin-ski mir donosi samo onaj koga biblijska vjera naziva»Knezom mira« ( Iz 9,5). Srušene utvrde, u vjeri gle-dane, slika su svega što je sazidano bez Krista koji jezaglavni kamen svemu ( Ef 2,20).

Odabrani motivi iz kršćanske ikonografije utje-lovljenja mogu poslužiti za produbljenje vjere koju

današnja ikonografija nerijetko zatvara u sentimen-talnost betlehemske idile ili pak, bježeći, u drugukrajnosti, pokušava izraziti bijegom u apstraktnostkoja je počesto znak nejasne i neiskustvene vjere.

Ante Crnčević

K r i s t o

v a r

o đ e n

j a

I K ON O GR A F I J A

8/15/2019 Živo vrelo 2008


40

TRENutak


Liturgijski govor Evanđelistara

Poštovani, molimo vas za objašnjenje: zaštose u svečanim misnim slavljima u procesijinosi knjiga evanđelja te zašto svećenik nakonnavještaja evanđelja ljubi Evanđelistar?

Kata i Ivanka

Crkva, oko Krista okupljena zajednica vjer-nika, liturgijom proslavlja Božja djela spa-senja. U tom iskazivanju hvale Bogu i po-

klonstvu pred njim, zajednica prepoznaje snaguKristove prisutnosti: liturgiju slavimo »po Kristu,s Kristom i u Kristu«. Njegova spasenjska prisut-nost jest snaga naše molitve i slavljenja nebeskogaOca. Tu Kristovu spasenjsku prisutnost u liturgiji Crkva vjerom prepoznaje u zajedništvu okuplje-ne zajednice, sakramentalnim činima, osobito ueuharistijskim prilikama, u osobi svećenika, ali iu Božjoj riječi koju liturgija naviješta jer »On sāmgovori kad se u Crkvi čita Sveto pismo« (SC 7).

Vjeru u Kristovu prisutnost u njegovoj riječi li-turgijska zajednica slavitelja ispovijeda i očituje i vidljivim znakovima i gestama. Svečano unošenjeEvanđelistara u crkvu u ulaznoj procesiji govori oKristovu dolasku u zajednicu. On dolazi kao objavitelj svoje prisutnosti koja iznova izgovara Riječspasenja i njome preobražava okupljenu Crkvu.Kađenje Evanđelistara prije navještaja evanđeljakao i poljubac Evanđelistaru nakon navještaja govore o vjeri u živu prisutnosti Riječi. Zato je navje-štaj evanđelja praćen i svečanim poklikom vjere:»Riječ Gospodnja« – »Slava tebi Kriste«.

Možda je suvišno isticati koliko ti liturgij-ski znakovi mogu biti negovorljivi i nerazumljiviako ih se ne vrši iz vjere, ili ako je Evanđelistar, tanajsvečanija liturgijska knjiga(!), nedostojno za-mijenjen običnom knjigom – katkada čak i foto-kopijama iz lekcionara ili pak primjerkom ovogaliturgijsko-pastoralnoga lista. Naviještena se Ri- ječ ne tumači samo ljudskom riječju, nego i litur-gijskim gestama. Štoviše, te geste pružaju potvrdu vjere u Riječ i potvrdu uronjenosti navjestiteljevihriječi u Riječ. Ali i suprotno!

Da bismo uočili vjeru kojom Crkva u liturgij-skom navještaju Božje riječi i u znaku Evanđelista-ra prepoznaje Kristovu preobražajnu prisutnost,nije dostatno zaustaviti se samo na slavlju euha-ristije. Spomenimo samo neke trenutke iz drugih

slavlja u kojima se znakovnoj snazi Evanđelistara

daje velika važnost.U obredu primanja među katekumene (prvoslavlje na katekumenskome putu), nakon uvod-nih obreda slijedi svečano unošenje Evanđelistarau crkvu te liturgija Riječi, a nakon toga čin uruči- vanja evanđelja ( porrectio evangeliorum ). Sve-čano prihvaćanje Krista i njegova puta očituje seu svečanom dočeku Evanđelistara te u primanjuknjige Četveroevanđelja koja će biti vrelo kateku-menskoga rasta.

U slavlju biskupskoga ređenja, dok biskup za-reditelj izgovara posvetnu molitvu, dvojica đako-na drže otvoren Evanđelistar nad glavom ređenikakoji kleči, a nakon pomazanja krizmom novozare-đenom biskupu biva predan Evanđelistar uz rije-či: »Primi evanđelje i propovijedaj riječ Božju sasvom strpljivošću i poukom.« Obred pokazuje da je biskup okrijepljen i posvećen u snazi Riječi teda naviještanje Riječi pripada među njegove naj- važnije zadaće.

I u ređenju đakona, nakon odijevanja đa-konskoga ruha, biskup zareditelj predaje đako-nu Evanđelistar uz riječi »Primi Kristovo evan-đelje (…). Nastoj vjerovati što pročitaš, učiti štouzvjeruješ, živjeti što učiš.«

Slavlje sprovoda također daje prostor simboli-ci Evanđelistara: preporuča se da se kod dijela koji se slavi u crkvi lijes stavi na pod, a pored lijesada se zapali uskrsna svijeća (kao jedina svijeća uzlijes!) te da se na lijes položi Evanđelistar ili knji-ga Svetoga pisma ili križ ( Red sprovoda 43, Bisk.cerem., 824). Evanđelistar ovdje biva prepoznatkao znak koji govori da je evanđelje »ruho« koje jekrštenik primio na krštenju i u koje zaodjeven do-lazi pred Božje lice.

Za crkvene sabore ili sinode te druga važna cr-kvena zasjedanja (plenum konferencije biskupa,sastanci prezbiterskoga vijeća, važni sazivi) ne ka-že se da se održavaju nego da se slave (celebrareconcilium). Zato ta slavlja redovito započinju slav-ljenjem euharistije, a Evanđelistar se nakon misedonosi u dvoranu zasjedanja gdje se položi na po-sebno istaknuto mjesto radi očitovanja da je KristUčitelj i Glava Crkve.

Spomenuti primjeri pokazuju da Evanđelistarnije samo knjiga Božje riječi, nego da uključen u li-turgijski simbolički govor biva prepoznat kao drago-cjeni znak Kristove preobražajne prisutnosti.

8/15/2019 Živo vrelo 2008





Uredničko vijeće:

živo vreloiz naših izdanja:

Živo vrelo 2008

Documents