zemljiŠte kao ekoloŠki faktor

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008

ZEMLJIŠTE KAO EKOLOŠKI FAKTOR II

Klasifikacija tala/zemljišta

Kao i svi prirodni sistemi tako i zemljište s obzirom na izraženi stupanj varijabilnosti s druge strane konzistentnosti kako fizikalne, tako hemijske pa i biološke prirode podliježe nekoj vrsti klasifikacije, odnosno uspostave nekog sistema koji doprinosi boljoj preglednosti, funkcionalnosti i upotrebljivosti odgovarajučih dodataka vezanih za ovu sferu života. U okviru zemljišta kao snažnog ekološkog faktora postoji potreba za uspostavom odgovarajučeg klasifikacijskog sistema koji če funkcionalizirati podatke u vezi sa hemijskom, fizikalnom i biološkom organzacijom.Pod zemljištem se podrazumjeva sloj bez obzira na njegovu debljinu nastao na matičnom supstratu. U procesu nastanka nekog zemljišta značajnu ulogu igraju odgovarajuči pedogenetički/pedogenetski faktori kao što su: geološka podloga odnosno tip stijene, zatim klima, temepratura, vlažnost, oborine/padavine, i sa druge strane biološka komponenta tj. biljni i životinjski svijet koji u određenim fazama svog odumiranja učestvuju u snadbijevanju zemljišta organskom materijom. Zemljište je jedan vrlo dinamičan sistem u kome se odvijaju permanentni procesi destrukcije (dekompozicije) organske materije različitog porijekla uz pomoč kako abiotičkih ekoloških faktora tako i niza biotičkih faktora kao što su predstavnici makrofalne, mezofalne, mikrofalne i naravno kada organska materija bude razložena do još suptilnijih svojih dijelova tada na scenu stupaju bakterije odnosno gljivice koje preostali dio organske materije koriste kao supstrat u svojim metaboličkim procesima, i dalje u procesu respiracije/disanja, pretvaraju organsku materiju do njenih sastavnih dijelova, čime se završava krug razgradnje i biljni organizmi su u stanju da takvu organsku materiju putem korijena ponovo usvajaju i ugrađuju kroz procese fotosinteze u nove organske materije.

Principi klasifikacije

Klasifikacija treba da bude genetska i da služi kao osnova za proizvodno – ekološku ocjenu zemljišta, s obzirom da je zemljište izuzetno važna komponenta i u primjenjenoj biologiji, posebno recimo u dirigovanoj proizvodnji organske biomase kao što je u šumarstvu i u poljoprivrednoj proizvodnji, i zbog toga je zemljište strateškim prirodnim resursom. Pod direktnom upravom je organizacije ujedinjenih nacija FAO – Food and Agricultural Organization, gdje je u najneposrednijoj vezi sa kapacitetom proizvodnje hrane. Klasifikacija je zasnovana na svojstvima zemljišta, u prvom redu to su morfološka – sam izgled i litološka – prisustvo/sastav geološke podloge, a ne na vanjskim uvjetima njihovog postanka. Drugim riječima, čak u različitim uvjetima klime ili nekih klimatskih faktora kao što je nadmorska visina ili visina podzemne vode, mogu se formirati različiti tipovi zemljišta.Objedinjavanje tipova tla (tip je osnovna pedogentska jedinica, kao što je kod živih sistema vrsta) u više kategorije vrši se na genetsko – evolucionoj osnovi, to znači prema stepenu razvijenosti zemljišta i njegovom porijeklu.Podjela tipova na niže kategorije vrši se na osnovu jedinstvenih kriterija posebno za svaki tip uzimajuči ona svojstva koja su najvarijabilnija. Klasifikacija mora biti uređena tako da sve nove spoznaje koje se akumuliraju u svakodnevnim istraživanjim, se mogu inkorporirati bez bitnijih promjena sistema.

1


Klasifikacioni sistemi

Američki sistem, 1960 – insistira na preciznoj definiciji horizonata. FAO (Food and Agricultural Organization – organizacija za poljoprivredu i hranu) je

ustanovila posebnu legendu u imenovanju tala.Bivša Jugoslavija kao bazno poljoprivredna zemlja je prihvatila ovu međunarodnu

klasifikaciju.

KLASIFIKACIJA TALA

Prema načinu vlaženja:a) AUTOMORFNA TLA , ili kopnena zemljišta u užem smislu riječi koja se vlaže isključivo

oborinskom vodom i dopunskog vlaženja nema.b) HIDROMORFNA TLA, močvarna tla , osim oborinskom vlaže se i podzemnom vodom.c) HALOMORFNA TLA (slana), u suštini su hidromorfnog karaktera a sadrže povečane

koncentracije soli, u prvom redu NaCl i KCl.d) SUBHIDRIČNA (SUBAKVALNA TLA) , podvodna zemljišta u barama, jezerima,

zemljište koje se formira pod vodom.

Ovo je najviša podjela (kao npr. kod biljaka podjela na eukariote i prokariote).

Jedinice klasifikacijskog sistema

1. ODJEL /RAZDJEL – najviša jedinica, a izdvaja se na osnovu tipa vlaženja zemljišta. Vlaženje zemljišta može da bude površinskom vodom, obično je to padavinska voda, i zemljište se napaja vodom u tzv. descedentnom smijeru - voda kako prolazi iz gornjih slojeva u donje vrši ispiranje ili eluvijaciju. Vlaženje može biti i podzemnom vodom, tako da se voda penje uz određene pore. Taj karakter, tj. tip vlaženja je najvažniji.

2. KLASA/RAZRED – grupe tala koje imaju JEDNOTIPNU građu profila i čine odgovarajuče analogne evolucijske serije tala.

3. TIP TLA – osnovna pedogenetska jedinica,

4. PODTIPOVI – zemljišta sa određenim diferenciranim svojstvom npr. pH vrijednost je snažan diferencirajuči faktor, tako recimo možemo razlikovati podtip npr. smeđih zemljišta A (B) – C profila, diferenciraju se na 2 podtipa: kiselo – distrično, ili bazično – eustrično zemljište),

5. VARIJETETI – sa diferencijalnim faktorom kao što je prisustvo neke frakcije, npr. frakcije gline, glinastih čestica, čestica pijeska itd.,

2


6. FORME – sa diferenciranjem nekih svojstava npr., veče prisustvo čestica gline određenog dijametra.

Determinante osnovne jedinice pedosfere

Tip, kao osnovna pedogentska jedinica karakteriše se jendotipskom građom profila, (znači taj tip ima uvijek isti broj horizonata i njihove približno iste fizičko – hemijske osobine). Za tip su karakteristični jednotipski osnovni procesi transformacije i migracije mineralnih i organskih materija.Kvalitativno slične fizičko – hemijske osobine pojedinih horizonata.

Tako npr., A – C profil mogu imati različiti po fizičko – hemijskim osobinama tipovi zemljišta, npr. sve crnice imaju tu oznaku profila A – C i zato zajendo pripadaju tom pripadaju tom tipu. Ukoliko recimo A horizont nije u cijelosti razvijen nego je predstavljen u obliku zdrobljene organsko mehaničke mase – SIROZEM.

SISTEMATIKA TLA

A. AUTOMORFNA TLA – kopnena tla (odjel)

Zemljišta koja su najznačajanija za vazdušnu sredinu, odnosno za kopno u najužem smislu riječi.

Automorfna zemljišta su sva zemljišta koja se vlaže samo oborinskom vodom, nema dopunskog vlaženja odnosno podzemna voda je vrlo duboko tako da ne igra nikakvu ulogu u formiranju tala. Klasificiraju se na 5 klasa iduči od najjednostavnijih:Klase:1. (A) – C; NERAZVIJENA ILI SLABO RAZVIJENA (sirozem),

2. A – C; HUMUSNO AKUMULATVNO , razvijenije zemljište a samim tim i mnogo starije. A horizont je mnogo razvijeniji i sadrži u sebi dosta humusa ili humificirane organske mase.

3. A – (B) – C; KAMBIČNA TLA , još razvijenija i konsekventno tomu i starija zemljišta koja imaju kao rezultantu stalnog djelovanja odnosno ispiranja čestica gline iz površinskih slojeva stvaranje jendog novog horizonta – B horizonta.

4. A – E – B – C; ELUVIJALNO – ILUVIJALNA , ukoliko su prilike još povoljnije, npr. blaži nagib terena, duži proces pedogeneze, formiraju se tzv. eluvijalno – iluvijalna zemljišta koja u dubljim slojevima imaju zbog intenzivnih procesa eluvijacije odnosno spiranja čestica gline iz

3


površinskih slojeva u niže slojeve jedan vododrživi sloj ili eluvijalno – iluvijalni označen kao E horizont, i zbog toga su ova zemljišta vrlo močna i mnogo vlažnija od ostalih tipova zemljišta.

5. P – C; ANTROPOGENA ILI ANTROPOGENIZIRANA zemljišta, su bilo koje od zemljišta prethodnih klasa koje je pretrpjelo određenu transformaciju svoje strukture bilo oranjem, prekopavanjem, nasipanjem nekog novog materijala, P profil obuhvata sav organski dio koji se često usljed oranja pomiješa i dobije se neka homogena masa.

U okviru svake od ovih klasa postoje određeni tipovi zemljišta:

1. (A) – C; NERAZVIJENA ILI SLABO RAZVIJENA zemljišta ili tla

KAMENJARSKO TLO – LITOSOL – plitka zemljišta, pliča od 20 cm, skeletna, nastaju u « in situ» uvjetima. Zavisno od tipa stijene koja direkto utiče na forimranje osobina ona mogu biti: distrična (kisela) ukoliko su silikatne stijene, eutrična (bazna) ukoliko su stijene bazičnog karaktera, npr. ukoliko je neka stjena bazična donosno peridotit, serpentonit, i mogu biti neutralne ukoliko se radi o krečnjacima – dolomitima. S aspekta pogleda čovjeka ovo su vrlo ekstremna staništa, variranje temperature je veoma izraženo, vlažnosti također. Zbog toga se na ovim staništima pojavljuje specifična vegetacija u kojoj je i največi stupanj endemičnosti. Vegetacija: Lichenetea (lišajeva), Ctenidietea Mollusci (v. mahovina) koje stvaraju uslove za ukorjenjivanje viših tzv. hazmofitskih biljaka označenih klasom Asplenietea Trichomanis, kada su u pitanje hazmofite one mogu biti zeljaste i drvenaste, često u pukotinama stjena dolaze obično termofilne biljke kao što su crni jasen, crni grab razne vrste borova itd. Postoji jedno važno pravilo, da u zemljištima gdje ima malo hranjiva, gdje su uvjeti vrlo surovi je i največi stepen endemičnosti odnosno reliktnosti, tamo gdje su uslovi povoljniji, gdje ima više hranjiva gdje su su uvjeti povoljniji je živi svijet sa manjim stepenom biodiverziteta, odnosno sa manje – više potpunim odsustvom endemičnih, odnosno rijetkih i unikatnih biljaka i životinja. Ekstremnost rezultira unikatnim oblicima genofonda, tako npr. u vegetaciji u pukotinama karbonatnih stjena , Asplenietea Trichomanis, kod nas se pojavljuje na desetine i više endemičnih biljaka, a neke od njih su isključivo vezane za neka pojedina područja kao što je kanjon rijeke Neretve gdje dolazi Arenaria gracillis, Camapnula hercegovina, Oryogracilogia illyrica, Amphoricarpos autaratus.Litosol ima (A) – C profil, međutim razvija se na kompaktnoj stijeni, to je kamenjarsko tlo, tamo gdje je stjena razdrobljena razvija se sirozem ili regosol.

SIROZEM ILI REGOSOL – razvija se na rastresitom supstratu. Nastaje erozijom ranije nastalih tala ili inicijalnim fazama pedogeneze. U zavisnosti od tipa stijene, (s obzirom da je zemljište jako plitko stjena igra veoma značajnu ulogu u determinaciji njegovih primarnih osobina, hemizma, fizike) postoje podtipovi: silikatni sirozem, silikatno – karbonatni, pjeskovito - dolomitni. Varijeteti: distrični, eutrični, plitki, duboki sirozem. Ova zemljišta su vrlo nemirna, kamena masa ima tendenciju da se stalno pomjera, posebno na višim nagibima terena, pa se u narodu zovu sipari ili točila. Unatoč tome što su nemirna postoje biljne vrste koje imaju vrlo razvijen korijenov sistem koji penetrira vrlo duboko i upravo na taj način su se adaptirale na takve uslove staništa i nema ih na drugim mjestima. Imajuči u vidu vrlo snažne diferencije abiotičke komponente s jedne strane i s druge strane prisutnu unikatnu formu u okviru ovih staništa izdvojeni su posebni tipovi vegetacije: kl:

4

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008Thlaspietea Rotundifoli, ime dobila po jednoj krstašici Thlaspi rotundifoli, rotundus = zaokrugljen, folius = list. Na sirozemima koji se nalaze na blažim nagibima terena može doči do formiranja nešto razvijenijeg zemljišta pa se formira vegetacija klase kamenjara, kao što je vegetacije mediteransko – submediteranskih kamenjara klase Thero – Brachypodietea , thero = u njen sastav ulazi veliki broj jednogodišnjih biljaka, brachypidietea = prema vrstama iz genusa Brachypodium,trava, ovdje Brachypodium ramosum koja seže do samog nivoa mora.

EOLSKI «ŽIVI» PIJESCI, ARENOSOL U nekim predjelima koje karakteriše različita klima pojavljuju se eolski ili «živi» pijesci, a stvaraju se uglavnom putem vjetra (vjetar = arenus, pa se zovu i arenosoli), znači zemljišta pustinja. Najčešće nastaje pomjeranjem određenih količina zemljišta s jednog mjesta na drugo i dolazi do formiranja vrlo različitih konfiguracija, te pješčane naslage označene su kao DINE. To su vrlo suha i topla staništa, tj. kserotermna, a na njima se formiraju pješčane pustinje, često uz mora i na sličnim vjetru izloženim mjestima. Vegetacija: Amophylletea te određeni oblici kamenjara.

KOLUVIJALNO (DELUVIJALNA) TLA – KOLOVIUM Razvijena ili slabo razvijena tla, a nastaju premještanjem , ispiranjem materijala iz viših predjela u niže bujičnim i površinskim vodama i recentnom (postoječom) sedimentacijom, tako da debljina ovih zemljišta iznosi i do nekoliko metara. Uglavnom sadrže mnogo više kamena nego čestica organaske materije. mogu biti: distrični, eutrični, karbonatni. Koluviumi su najčešće staništa Vegetacije: spiarišta tj. klase Thlaspietea rotundifoli, te niskih šuma i šikara termofilnog karaktera bjelograbiča, crnog graba, Ostryo – Carpinetalia orientalis, čak se mogu formirati zajednice kamenjara i termofilnih livada klase Festuco – Brometea itd.Vrlo česta koluvijalna zemljišta javljaju se u paninskom dijelu rijeke Miljacke, baš na njima dolazi do formiranja zajednica reda Ostryo – Carpinetalia orientalis , ili duž kanjona rijeke Neretva, a nastaju obične nanošenjem materijala od bujičnih rijeka.

2. A – C; HUMUSNO AKUMULATVNO

U povoljnijim uvjetima dolazi do formiranja humusno – akumulativnih zemljišta u kojima u cijelosti dolazi do formiranja A horizonta. Obrazuju se na svim matičnim supstratima i u svim klimatskim oblastima. U obliku trajnih stadija ( nekoliko 1000 godina)prisutni su u:

aridnim (suhim) klimatskim predjelima (voda se javlja kao ograničavajući faktor),u visokoplaninskim predjelima (zbog niskih temperatura smanjena mikrobiološka aktivnost),na strmim padinama (gdje se vrši brzo oticanje vode),na supstratima koji se teško raspadaju (npr. mezozojski krečnjaci u našem mediteranu gdje dominira uglavnom kamenjar i proces obnove zemljišta teče veoma sporo).

Dubina A horizonta može da iznosi od 15 – 50 cm, u nekim slučajevima može biti i dublji.

Tipovi A – C; humuso akumalativnih zemljišta:KALKOMELANOSOL , KREČNJAČKO DOLOMITNA CRNICA – razvija se na kompaktnoj podlozi, crna zemlja na krecnjaku.

5

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008RENDZINA – razvija se na istom supstratu kao i kalkomelanosol, ali je taj suptrat rastresit. ( U starijoj literaturi možemo nači da je kalkomelanosol karakterističan uglavnom za krečnjake, dok se rendzina razvija na dolomitima).RANKER - humusno silikatno zemljište, ekvivalentan tip zemljišta na silikatnim stjenamaČERNOZEM – zemljište sa dubokim A horizontom,VERTISOL/SMONICA – vrlo plodna zemljišta,dubok A horizont (područje Šumadije, Sjeveroistočne Evrope, Sjeverne Bosne itd.)

A – C; KALKOMELANOSOL , KREČNJAČKO DOLOMITNA CRNICA, crnica na krečnjacima

Vrlo često zemljište u našim uvjetima, obrazuje se na čvrstim karbonatnim stjenama sa više od 98% CaCO3, MgCO3. Krečnjak je po svom hemijskom sastavu kalcit sa određenim primjesama, ali osobito je kalcijev karbonat. Dolomit je kombinacija kalcijevog i magnezijevog karbonata, sa manjim/večim primjesama odgovarajučih oksida Fe i Al. Ovo je nekarbonatno zemljište bogato humusom (25 – 30%, još uvijek org. materija nije u cijelosti razložena), pH vrijednost= neutralna do slabo kisela, a nekada pH = 5 – 6. Dubina ovog zemljišta je oko 30 cm. U okviru A horizonta mogu se diferencirati neki podhorizonti kao što su molični (Amo), organični (O) itd, što ukazuje na postepenu (stupnjevitu) genezu ovih zemljišta i kako zemljište predstavlja dinamičan sistem ima tendenciju prelaska u razvijenije tipove.Podtipov i:

u višim planinskim područijima, gdje je slaba mikrobiološka aktivnost izdvaja se organogena crnica, ima više od 25% humusa. Kratak vegetacijski period, niske temperature usporavaju proces dekompozicije, slabe mikrobiološku aktivnost.Organomineralna crnica – sadrži manje od 25% humusa , nastaje u nižim predjelima gdje su temperaturne i hidričke prilike povoljnije. Količina rastvorenog humusa je dobar indikator ekoloških prilika, što ima humusa više ekološke prilike su nepovoljnije.Posmeđena crnica, ima veči kambični sloj koji je tanji od A – horizonta,Ocrvenica – kod koje je prisutan i tanji crveni kambični horizont, tanji od A horizonta.

Ovo su prelazni tipovi prema zemljištima A – B – C profilaKalkomelanosoli su vrlo podložni eroziji pa ih karakteriše svojevrsna erodibilnost:Crnice nisu podložne vodenoj eroziji, nego uglavnom eoltskoj (eroziji vjetrom)

Vegetacija, karakteristični tipovi vegetacije za pojas iznad granice šume, to je vegetacija planinskih rudina ili livada na karbonatima, čitava klasa dolazi najčešće na organogenim crnicama, Elyno – Seslerietea, zatim viši tipovi vegetacije koji se nastavljaju iduči prema jugoistoku Daphne – Festucetea gdje dolaze još i mali grmovi, zatim u nižim dijelovima, u gorskom pojasu na crnicama se mogu formirati i neki tipovi termofilnih livda Festuco – Brometea, zatim u mediteranu to su kamenjare Thero – Brachypodietea, zatim varijante šuma, odnosno niskih šikara Seslerio – Ostryon, i malograbiča Carpinion orinetalis.

A – C; RENDZINA

Razvija se duž profila na krečnjacima, dolomitima, laporcima, lesolikom materijalu, po morenama i sl. Morene su također dijelovi koji nastaju kao koluvijumi u nižim dijelovima, međutim donešene su

6

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008uglavnom djelovanjem glečera iz viših predjela, jedna velika morena nalazi se u području malog i velikog igmanskog polja. Rendzina sadrži puno karbonata, pa je cijeli profil karbonatan (oko 20%). Supstrat je (skeletan) rastresit, a dubina oko 20 – 25 cm na dolomitima, a na drugim supstratima i do 40cm. Humusa ima 5 – 10 – 20 % ovisno o klimatskom području, u mediteranu i submediteranu humusa ima najmanje. Ovo su neutrofilno – bazofilna zemljišta , pH = 7 – 8, pa su prema tome sve biljke koje dolaze na rendzinama manje – više bazofilnog karaktera.

Vegetacija: šume i šikare Ostryo – Carpinon orientalis, Orneto – Ostryon, Seslerio – Ostryon (na krečnjacima),Quercetalia pubescentis (šume medunca) na S (south, južnim) – pozicijama i Fagion mesiaceae et illiricum na N (north, sjvernim) pozicijama.Na morenama Abieti – Fagetum( šume bukve i jele) , Fagetum subalpinum (šume subalpinske bukve) Na rendzinama je karakteristična vegetacija dolomitofita posebno npr. zajednice Orno – Ericion, Orno – Ericinion dolomiticum, koje snažno diferenciraju živi svijet sa drugim geološkim podlogama,Orno – Ericinion serpentiniticum, ne dolazi na rendzinama nego ga navodimo kao primjer da se on pojavljuje na drugoj geološkoj podlozi, ali se želi istači velika uloga rendzina u determinaciji dolomitne forme.

U okviru ove zajdenice na dolomitima pojavljuje se i Alyssum moellendorffianum - stenoendem

A – C, HUMUSNO – SILIKATNO TLO ILI RANKER

Razvija se na nekarbonatnim supstratima, najčešće na eruptivnim i nekim metamorfnim stjenama (gnajs, amfibolit, kvarcit). To su plitka zemljišta, oko 30 cm, a samo neki oblici 40 – 45cm, humusa ima od 5 – 15 %, uglavnom se pojavljuju iznad 800 m nadmorske visine. Podtipovi:

Eutrični: Litični, Regolitični, Koluvijalni, Posmeđeni Distrični: Litični, Regolitični, Opodzoljeni

Vegetacija: Caricetea curvulae/ Juncetea trifidi ,vegetacija silikatnih kamenjara Sedo – Scleranthea, vegetacija termofilnih livada Festucetalia valesiacae., Erico – Pinetea (eutrični). Isključivo se razvija na nekarbonatnim stjenama.

A – C; ČERNOZEM

Razvija se u aridnim i semiaridnim stepskim područijima, ovo je zemljište stepa (stepe su travnate formacija), gdje vladaju hladne i suhe zime , a topla ljeta. Ovdje je vrlo suho, padne svega od 300 – 450 mm vodenog taloga godišnje (u Sarajevu padne oko 900 mm vodenog taloga godišnje). Černozem se razvija u Istočnoj Evropi, Aziji, Sjevernoj Americi, Argentini, Australiji. Obrazuje se na lesu – propusna krečnjačka podloga, izdrobljena masa, ali može biti obrazovana i na drugim supstratima kao što su aluvijalni (nastali nanošenjem, radivošču rijeka) i jezerski sediment, eolski pjesci, prapor. Černozemi su zemljišta ravnica , do 200 m. Dubina profila je preko 40 cm. Veoma su stara zemljišta i preko 8000 godina (kao neka područja u Vojvodini). pH vrijednost je oko 7, a

7

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008nekada može biti i do 8,5. Černozemi su zemljiišta na kojima mogu uspijevati neke kulture kao što su lubenice, dinje.Podtipovi:

Černozem na lesu i lesolikim sedimentima,Na karbonatnom eolskom pjesku,Na aluvijalnom nanosu,

Vegetacija : to su uglavnom zajednice termofilnih livada, stepe su karakteristične po tome što u njima dominiraju visoke zeljaste biljke tj. trave, Festucetalia valesiacae, Festucion – rupicolae, Festucetea Vaginatae, Astragalo – Potentilletalia, uglavnom vegetacija livada.

A – C; VERTISOL – SMONICA

Obrazuje se na supstratu sa više od 30% gline i to pretežno tzv. montmorilonitskog tipa. To su supstrati nastali raspadanjem bazičnih i ultrabazičnih stjena ili su jezerski sedimenti. U sušnom periodu (ljeti) javljaju se pukotine čak i do 1 m dubine, po pravilu se javljaju i horizontalne pukotine što daje tipičnu sliku zemljištu. Na ovaj način dolazi i do uništavanja rizosfere biljaka zbog pucanja zemlje. U vlažnom periodu glina bubri i pukotine se zatvarajui dolazi do mješanja agregata, pa govorimo o argilo – pedoturbaciji. Karakteristika ovog zemljišta je i dominacija čestica gline koje su manje – više hidrofilne. Pedoturbacija doprinosi obrazovanju dubokog A horizonta, (50 – 100), upravo intenzivni procesi pedoturbacije dovode i do cijepanja rizosfere biljaka. Vertisoli su rasprostranjeni u: zapadnim SAD, Sjevernoj i Južnoj Africi, Australiji, Indiji, Balkanu (Bugarska, Srbiji – šumadija, sporadično u Sjevernoj Bosni). Kao klimatogeni tipovi vegetacije na vertisolima se pojavljuju zajednice (sveze) hrastova medunca, cera, Quercion farneto, Q. Cerris reda Quercetali pubescentis, zatim vegetaacija livada Festucetalia valesiacae,Chrysopogoni - Danthonion (sveza)

U sistemu pedogeneze od ovih zemljišta nastaju :3. A – (B) – C; KAMBIČNA TLA

Kambična zemljišta su obično duboka oko 50 cm, kambični horizont je osnovno dijagnostičko svojstvo za ova tla, u njemu su veoma povoljni hidro – termički uslovi za transformaciju organaskih u mineralne materije. Suština procesa svodi se na raspadanje minerala do čestica gline, odnoso proces argilogeneze pri čemu se stvaraju i željezni oksidi, od čega i potiče smeđa boja.Argilogeneza kao osnovni proces u kambičnim tlima svojstvena je za semihumidne regione različitog termičkog režima, a u humidnim oblastima, zbog intenzivnog ispiranja, ova tla prelaze u eluvijalno – iluvijalna tla. U tropskim i mediteranskim prilikama intenzivno je ocrveničavanje (dehidratacija Fe2O3 do hematita), pa nastaje crveno zemljište tj. Terra rosa - crvenica. Kambicna zemljišta se razvijaju na vertikalnom profilu iduči od nivoa mora pa do pretplaninskog područija. U dijelovima iznad 1500 m nadmorske visine u našim uvjetima odsustvuju kambična zemljišta i gore ih zamjenjuju plitka humusno akumulativna tla.Tipovi :

EUTRIČNI KAMBISOL (bazični kambisol,, bazična smeđa zemljišta),DISTRIČNI KAMBISOL (kiseli k.),KALKOKAMBISOL (neutralne rakcije),

8


TERRA ROSSA – CRVENO ZEMLJIŠTE u mediteranu (na jedrima krečnjacima , sa kombinacijom hematita i dr. Fe oksida).

A – (B) – C; EUTRIČNI KAMBISOL – bazično zemljišteOvo zmljište je rasprostranjeno u semihumidnim oblastima (od 600 – 700 m nadmorske visine) sa sušnim ljetnim periodom. Razvija se na lesnim i jezerskim terasama i blažim nagibima do 700 m, a na peridotitima(ultrabazčinim stjenama) i do 1000 m, najčešće na južnim, odnosno zapadnim ekspozicijama koje su znatno toplije u odnosu na istočne i sjeverne ekspozicije. To je bazama zasičeno zemljište u narodu poznato kao «Gajnjača», veoma plodno. Ponekada može da sadrži i određene koncentracije teških metala, naročito ako se pojavljuje na ultrabazičnim stjenama kao što su peridotiti, serpentiniti, ofioliti itd., što je slučaj kod nas tamo gdje se pojavljuje peridotit kao što je dolina rijeke Krivaje, dio rijeke Bosne oko Zavidovića, Žepča, područje oko Višegrada, Rudog idr. Ova zemljišta ne razvijaju se na krečnjacima i silikatnim stjenama (u cijelosti odsustvuju na karbonatima i na nekim silikatnim stjenama kao što su pješčari, rožnati itd.). Stupanj zasičenosti bazama je veći od 50%, a pH u vodi je viša od 5,5.Podtipovi:

na lesu i lesu sličnim sedimanetima,na bazičnim i eruptivnim stjenama,na peridotitu u seprpentinitu,na jezerskim sedimentima

Vegetacija: termofilne ili toploljubive šume hrasta sladuna - Quercion farnetto,hrasta cera - Quercion cerris, makedonskog hrasta Quercion trojanae (macedoniceae), Ostryo – Carpinion – u aridnim predjelima,Quercion petraeae (šume hrasta kitnjaka); Fagion moesiaceae (šume mezijske bukve) – u humidnim područijima, kao što su kod nas,Na peridotitima, odnosno serpentinitima šume crnog bora i crnjuše Orno – Ericion serpentinicum u okviru koje treba posebno treba naglasiti dvije asocijacije: šume crnog bora i crnjuše Erico – Pinetum nigre, i šume hrasta kitnjaka i crnjuše Erico – Quercetum petraeae, (Erica carnea koja dolazi u kontinentalnim područijima, a u mediteranu E. arborea, E.verticillata, E. multiflora), ovo su vrlo prepoznatljive zajednice koje daju pečat serpentinsko – peridotitnim područijima, i imaju reliktni odnosno refugijalni karakter sa značajnim brojem reliktinih odnosno endemičnih biljaka i životinja.

A – (B) – C DISTRIČNI KAMBISOL (kiselo smeđe zemljište)

Obrazuje se na kvarcno silikatnom supstratu s malim količinama bazičnih katjona (pješčari, glinci, kristalni šiljci). Ova zemljišta su veoma česta u brdsko – planinskom regionu (u BIH zauzimaju oko 30% površine). Dubina im je veča od 30cm, najčešće od 60 – 80 cm, rijeđe više od 100 cm. pH vrijednost (aciditet u vodi) = 4,5 – 5,5 , a odnos karbona i nitrogane , C:N=15 i više, u A horizontu ima od 5 – 10% humusa, zbog povoljnih uvjeta veoma su izraženi procesi humifikacije. Ovo su

9

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008vrlo plodna zemljišta koja su za razliku od prethodna dva mnogo vlažnija čak i u vrijeme sušnih perioda.Podtipovi:

Tipično (sa prisutnim tzv. ohričnim horizontom),Humusno – sa umbričnim humusnim horizontom,( varijante A horizonta, ili pothorizonti – ohrični, umbrični).Lesivirano sa pojavom koloidnih opni gline u (B) horizontu,Pseudoglejno – sa prisutnim znakovima oglejavanja stagnirajučom vodom (tako da se na profilu pojavljuju neke fleke, poput tamnih mazotina, koje uvelikopodsječaju na kapljice nafte),Opodozeljeno

Vegetacija: Na distričnim kambisolima obično se pojavljuju umjereno vlažne ili mezofilne i kserofilne (sušne) šumske zajednice: kisele bukove šume sveze Luzulo – Fagion, u okviru koje dolaze određene varijante bukovih šuma montalnog karaktera, Fagetum montanum;bukovo – jelove šume Abieti – Fagetum,zatim smrčevo jelove šume, Abieti – Piceetum; smrčevo – bjelo borove šume Piceo – Pinetum, uvijek ako je ovdje Picea zajendo sa Pinus – om, onda je to P. sylvestris u našima uvjetima, vrlo rijetko P. nigra jer su ekološki veoma udaljeni, smrča je frigorifilna vrsta i zahtjeva hladna staništa a crni bor je termofilna vrsta i zahtijeva topla staništa ; zatim kisele hrastove šume, šume hrasta kitnjaka - Quercetum montanum,zatim hrastovo – grabove šume acidofilnog karaktera Querco – Carpinetum; šume kitnjaka i cera Quercetum petraeae – cerris; određene livadske zajednice acidofilnog karaktera, u zoni ovih šuma na njihovim nekadašnjim staništima, livade crvene vlasulje i rosulje Festuco – Agrostum; Agrosti – Festucion; zajdnice smrdače u gorskom pojasu, naročito u pojasu tamnih četinarskih šuma Nardion ;te iznad krajnje granice šume pojavljuju se rudine na silikatima vrlo često u deresijama sveze Jasionion, gorske livade Pancicion; te kamenjare na silikatnim stjenama Alysso – Sedion, idr.U nekim slučajevima neki tipovi vegetacije mogu doči na komplementarnim tipovima distričnih kambisola. Ukoliko se imaju u vidu tipovi pomenute šumske pa i livadske vegetacije i njihova produkcija možemo reči da su distrični kambisoli veoma produktivna zemljšta, međutim veoma su sklona eroziji, naročito vodenoj – hidroeroziji pa su na mnogim nagibima terena danas sa degradiranim humusno – akumulativnim horizontom.

A – (B) – C KALKOKAMBISOL

Razvija se isključivo na tvrdim čistim krečnjacima i dolomitima. Karakterističan je ilovasti ili teži mehanički sastav i veoma dobro izražena poliedrična struktura (u uvjetima odsustva veče vlage izgleda poput grudvica). Stepen zasičensoti bazama je veči od 50%, a pH u vodi =5,5 – 6,5. Maksimalna dubina profila rijetko prelazi 50 cm. Za razliku od distričnih kambisola, kalkokambisoli su veoma podložni eroziji vjetrom nego što su podložni eroziji vodom, tako da su i ova zemljišta na mnogim mjestima sa degradiranim humusno – akumulativnim horizontom.Vegetacija:Uglavnom se razvija šumska vegetacija. Često dolazi u brdsko – planinskom području u različitim klimatima i nagibima terenima. Dominira na Dinaridima i Karpatsko – Balkanskom sistemu planina. Od zajednica ovdje su česte šume hrasta medunca i crnog graba Ostryo – Carpinion, Querco – Carpinetum; Fagetum montanum, Abieti fagetum;šume kitnjaka i crnog grahora Lathyro – Quercetum; te na osjenitijim mjestima pojavljuju se zajednice umjereno toplih livada sveze Bromion erecti, te određenih suhih varijanti livada mezofilnog karaktera sveze Arenatherion itd.

A – (B) – C TERRA ROSA - crvenica

10


Terra rosa ili «crveno mediteransko tlo», obrazuje se na jedrim krečnjacima u mediteranskom području trijaske starosti, tj. na krečnjacima koji vode porijeklo od mezozoika. pH vrijednost je uglavnom visoka, od 6 – 7, tako da su ovo neutralna do bazična zemljišta, njihova dubina je i do 80 cm, sadrže 1 – 4% humusa. Rasprostranjena su u području mediterana (Sjeverna Afrika, Južna Francuska, Obala Italije, Jadransko područje, a mogu doči ponakada i u kontinentu : Makedonija, Srbija, Hercegovina).Podtipovi:

Tipična,Lesivirana – na blažnim nagibima terena, gdje su procesi ispiranja veoma izraženi - početak formiranja E horizonta (ide prema luvisolima)

Vegetacija : mediteranskog karaktera uglavnom predstavljena uvjek zelenim šumama i šikarama česvine sa makijama Quercion ilicis, Cisto – Ericion, na degradiranim površinama ovih zemljišta su mediternske kamenjare sveze Cymbopogo – Brachypodion;određene varijante mediternasko – submediteranskh šibljaka bjelograbića Carpinion orientalis, određeni oblici sveze zajednica sladuna Quercion farnetto, makednoskog hrasta Quercion trojanae.Crvenice se pojavljuju u ravničarskim terenima u zoni submediterana, npr Popovo polje.

A – E – B – C; ELUVIJALNO – ILUVIJALNA ZEMLJIŠTA / TLA

To su zemljišta sa razvijenim eluvijalno – iluvijalnim horiznotom gdje su izraženi procesi eluvijalno – iluvijalne migracije sa ispiranjem bazičnih katjona, te minerala gline, humusa ili konstitucione elemente aluminijum – silicijumove jezgre (Si, Al, Fe), upravo zbog toga ova zemljišta imaju vrlo svijetlu, do sada najsvijetliju boju. Dijagnostički horizont ovih zemljišta je E horizont iz kojeg se najčešće vrši ispiranje i B horizont u kojem se nakupljaju migrirajuči sastojci. S obzirom na nagib terena ovo su u pravom smislu riječi dolinska, tj. ravničarska tla u kojima osim oborinske vode se na neki način osječa uticaj podzemne vode imajuči u vidu njihovu tendenciju da prelaze u još dublja tla iduči prema tipičnim hidromorfinim tlima.Tipovi:

LUVISOL – ILIMERIZOVANO / LESIVIRANO , PODZOL, BRUNIPODZOL – SMEĐE PODZOLASTO TLO

1. LUVISOL – ILIMERIZOVANO / LESIVIRANO ,

Obrazuje se na ilovastim supstratima ili na stjenama čijim raspadanjem se može obrazovati dublji ilovasti sloj, to su manje – više mekane stijene čiji površinski sloj je aktivan tj. aktivno učestvuje u formiranju svijetlo žutog horizonta, eluvijlno – iluvijalnog odnosno horiznota bogatog glinama. Klima je manje više vlažna, teren je blag, pojavljuje se na nadmorskoj visini od 100 – 700 m, najčešće su vezana za prostor sjeverne hemisfere. Kod nas su to mahom dolinska i peripanonska zemljišta. Imaju slabo do umjerenu reakciju, pH od 5-6. Osnovni dijagnostički horizont je E. Podtipovi U ovisnosti na kojem matičnom supstratu se razvijaju luvisoli mogu biti:

Silikatni (do 70 cm), Karbonatni – ukoliko se razvijaju iznad krečnjaka, prema tome luvisoli su nastavak pedogeneze distričnih kambisola i kalkokambisola.

11

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008Vegetacija:Na ovim zemljištima razvijaju se produktivne brdske šume hrasta kitnjaka i običnog graba Querco – Carpinetum, Quercetum petraeaae,različite varijante bukovih šuma- Fagetum; bukovov – jelove šume Abieti – Fagetum, Picetum montanum; smrčevo jelove šume Abieti – Piceetum,bijeli bor i smrča Piceo – Pinetum; na degadiranim površinama razvijene su zajenice:Pteridietum;lijeska Coryletum;lijeska i glog Crataego – Corylion ;mezofilne ili umjereno vlažne livade Arhenterion; umjereno toploljubive zajednice Mesobromion; i dr.

Luvisoli se formiraju i u području kraških polja, kao što je Glamočko polje, jedno od naših najviših polja, na kojem se razvija vegetacija livada koja ima različit hidrotermički karakter u zavisnosti od sezone reda Trifolio – Hordeetalia, ovaj red u sebe uključuje vegetaciju vlažnih i termofilnih livada u vrijeme sušnog perioda.

2. A – E – B – C PODZOL

Podzol je dobio ime od riječi ˝zola˝, što znači pepeo sa pepeljastim E horizontom, koji je kod drugih tala žut, odnsno svijetlo smeđe boje. To je tlo hladnih i vlažnih regiona, iznad 900m. obrazuje se na silikatnim supstratima (kvarcni pješčari, pjesci, kvarcit, rožnjaci, kisele eruptivne stjene, filiti, mikasisti) i sl. Za razliku od prethodnog tipa zemljišta, podzol je u našim uvjetima rijeđe prisutan, međutim veoma je rasprostranjen u sjevernim područijima, tamo gdje se razvijaju tamne četinarske šume, uglavnom područje tajgi. U uslovima hladne klime izraženi su descedentni tokovi vode (znači od površinskih prema dubinskim slojevima) koji uvjetuju jako zakiseljavanje i ispiranje. Proces humifikacije je spor zbog velike kiselosti, niskih temperatura i visoke vlage čime je smanjena mikrobiološka aktivnost. Organske kiseline sa aluminijem i željezom grade komplekse tipa Halata (posebne soli). Ova zemljišta su u čitavom profilu jako kisela, njihova pH vrijednost je najčešće ispod 5, i slabo su zasičena bazama, manje od 35%.Tipovi: željezni podzol, humusnoželjezni podzol u kojem pored frakcije željeznih oksida se pojavljuje i više humusa.Veoma rasprostranjeno šumsko tlo u sjevernim predjelima euroazijskog i sjeverno-američkog regiona. Javlja se i u Francuskoj, Njemačkoj, a kod nas dolazi lokalno u višim predjelima, naročito na području Nišičke visoravni planine Zvjezde, Ozrena, (romanijski Ozren), dijelovi planine Romanije, uvjetujuči pojavu tamih četinarskih šuma u kojim dominira smrča.Vegetacija: bijelo – borove šume Pinetum silsvestris; šuma bijelog bora i smrče Piceo – Pinetum; šuma smrče u kojima dominiraju mahovine Musci – Piceeti; zatim bukovih kiselih šuma (acidofilnih) u kojima također dominiraju u prizemnom sloju mahovine Musci – Fageti, zatim različiti oblici vriština, to su zajednice niskih šuma u kojima dominiraju vakciniumi Vaccinietum; u brdskom i gorskom pojasu dolazi Callinetum i sl, uglavnom zajednice acidifilnog karaktera. 3. O – A/ E – B – C; BRUNIPODZOL, SMEĐE PODZOLASTO TLO

Ima nešto drugačiju pedogenetičku konfiguraciju sa naglašenim ohričnim horizontom O-A / E – B –C, koje nema tipičnog E horizonta pa ima ovakvu kombinovanu oznaku profila i nije pepeljaste boje več smeđe. Razvija se u sličnim uvjetima kao i podzol. To je veoma kiselo tlo, pH u vodi = 4,3 – 5,2 u A horizontu, a u B horizontu pH vode je nešto veča od 4,8 – 5,2. Odlikuje se pjeskovitom teksturom, znači u njegovom sastavu dominiraju pjesci sa niskim zasičenjem baza (manje od 35%).Vegetacija : Piceon abietis; zajendice jele i rebrače Blechno – Abietu ;zajednice rebrače i bukve Blechno - Fagetum, bukovo – jelove šume sa smrčom, vrlo produktivne Abieti – Fagetum picetosum;šume bukve i javora Aceri – Fagetum; u jugoistočnim dinaridima gdje se pojavljuje

12

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008molika (Pinus peuce) koja preferira kisela zemljišta i silikatne supstrate za razliku od munike, Pinion peucis; različiti oblici vriština , zajdnice sa borovnica Vaccinion s. lat.

P – C; ANTROPOGENA ILI ANTROPOGENIZIRANA

Ova zemljišta nastaju različitim uticajem čovjeka.Antropogeni uticaji:

ANTROPOGENA, u cijelosti promjenjenaANTROPOGENIZIRANA, djelomično promjenjena njihova struktura

Kako im se na profilu ne mogu razlikovati pedogenetski horizonti označena su jedinstvenom oznakom : P- CU odnosu na način postanka i s druge strane na oblike korištenja antropogena zemljišta automorfnog karaktara mogu biti, Tipovi:

RIGOSOL, ukoliko nastaju dubokim preoravanjemHORTISOLI, vrtna zemljišta, zemljišta koja se intenzivno obrađujuDEPOSOL, nastaju deponiranjem različitog materijala, vrlo su česti u urbanim zonama u kojima se vrši donošenje materijala iz drugih mjesta pri čemu se u cijelosti remeti njihova prirodna struktura, danas su na žalost ova zemljišta veoma rasprostranjena i u nekim mjestima dominantna u odnosu na prirodne tipove tala.

RIGOSOLITlo kod kojeg je rigolanjem pomješano dva ili više horizonata do dubine majmanje 60 cm, pa imaju P horizont.Podtipovi:U zavisnosti od kulture :

Vitisoli – vinogradska tla,Tla intenzivnih vočnjaka (plantaža)Ratarska i vrtlarska tla

Ovo su zemljišta koja se veoma eksploatišu i kako služe za poljoprivrednu proizvodnju vrlo su podložna antropogenim uticajima ne samo kroz mehaničko djelovanje nego i kroz dodavanje određenih hemikalija kao što su vještačka đubriva čime im se veoma mjenja struktura i posebno dodavanjem određenih zaštitnih sredstava kao što su pesticidi zbog čega je večina ovih zemljišta danas izmjenjene strukture pa predstavljaju i svojevrsnu opasnost za svijet divljine i čovjeka.Vegetacija: oblici korovske vegetacije,to su uglavnom bilje zajdenice koje su rezistentne na različite bolike antropogenih uticaja, Panico – Setarino; Aperion spica – venti; Aphanion

HORTISOLITo je tlo sa P horizontom večim od 30 cm. Ima veliku biološku aktivnost i bogatstvo aktivnih biljnih hranjiva, P horizont ima karakteristike černozema zbog jake gnojidbe, zemljište dosta tamne boje. Hortisol u sebi sadrži dosta nepoželjnih hemikalija koje predstavljaju opasnost za funkcioniranje osnovnih procesa u ekosistemu.Vegetacija: također vegetacija korovskih zajednica, umjereno vlažnog karaktera reda Chenopodietalia, Centauretalia cyani itd.

DEPOSOLI

13

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008Nastaju nasipanjem materijala u različitim operacijam (građevinskim radovima, površinskom eksploatacijom kamena, uglja isl.) postoji više varijanti ovisno o stupnju antropgenizacije.Vegetacija: (Onopordon) Onopordetalia, Artemisietalia, Plantaginetalia majoris.Upravo ova vegetacija ukazuje na zemljišta koja su veoma bogata organskim materijama, u prvom redu nitratima, fosfatima itd. Na sličnim zemljištima razvijaju i brojne zajednice koprive, Urtica dioca, na plitkim zemljištima koja su gažena gdje je nepovoljan zračni/ vazdušni režim zbog intenzivnog gaženja, razvija se vegetacija ugaženih staništa u kojima domoinra Plantago major, Poa annua, Potentila reptans.

B. HIDROMORFNA TLA (odjel)

U uvjetima gdje je nivo vode znatno viši, odnosno gdje pored oborinske/padavinske vode značajno determinirajuču ulogu ima podzemna voda, najčešeće na blagim nagibima terena formiraju se hidromorfna zemljišta. Karakterišu se povremenim ili stalnim suficitnim vlaženjem dijela profila ili čitavog soluma stagnirajučom oborinskom vodom ili / i dodatnom površinskom vodom ili/i pozemnom vodom koja nije zaslanjena («slatka voda»). Kako u posljednje vrijeme sve više zbog različitih antropogenih uticaja nivo podzemnih voda se povlaču u dublje slojeve ova zemljišta postaju sve ugroženija. Zbog toga su danas močvarna staništa u kojima ova zemljišta igraju najznačajniju ulogu u determinaciji unikatnog svijeta biodiverziteta kako biljaka tako i životinja (posebno nekih močvarnih ptica) na velikoj međunarodnoj cijeni i pod okriljem su konvencije o migratornim vrstama (ramstarska konvencija- reguliše pitanja upravljanja močvarnim područijima). Podjela (Klase:):1. NERAZVIJANE TLA (A) – I – II , (nemamo karakteristične oznake matičnog horizonta

zato što ovdje rijeka svakodnevno nanosi određene dijelove pa ih označavamo kao slojevi I, II, tj. slojevi aluvijuma, pjeska kojeg rijeka nanese u određenom periodu visokog vodostoja),

2. PSEUDOGLEJNA ZEMLJIŠTA, A – Eg – Bg – C , (malo g označava sloj gleja, materija slična glini, koji je veoma vododrživ i koji je odgovoran za stalno vlaženje po čitavom solumu, odnosno profilu, ova zemljišta su veoma slična luvisolima, s tim što ovi imaju naglašen glejni podhorizont)

3. SEMIGLEJNA (livadska);A –C –G, (na ovakvim zemljištima se često razvijaju zajednice močvarnih livada)

4. GLEJNA; A – G , (prava močvarna zemljišta, vrlo su duboka do 1m, gdje dolaze zajednice močvarne vegetacije sa trskom, šaševima, ovdje se horizont gleja javlja kao poseban i igra ulogu matičnog supstrata, vrlo duboka zemljišta, često u donjim dijelovima bez dovoljne količine kisika pa kažemo da su anaerobna)

5. TRESETNA; T – G,(formiraju se u uvjetima visoke vlage, niske temperature, visoka kiselost, gdje se oznakom T označavaju slojevi treseta, to je neka vrsta A (humusno akumulativnog) horizonta, zbog specifičnih klimatskih uvjeta mikrobiološka aktivnost je smanjena pa razgradnja površinskog sloja teče veoma sporo tako da prispije novi materijal a

14


da se prethodni još nije razgradio, pa se tresetni slojevi označavaju kao T1, T2 itd.,kod nas npr. na Zvjezdi planini dolaze manje površine pod tresetom koji može biti kiseo, pa kažemo da je kiseli treset upravo tamo gdje se pojavljuju sfagnumske mahovine, ili može biti bazičan kada se na njemu pojavljuje trska, šaševi i neko vodeno bilje).

6. ANTROPOGENA HIDROMORFNA TLA; P – G (nastaju različitim antropogenim uticajima, večinu ovih zemljišta nastoje prevesti u automorfna zemljišta putem procesa drenaže)

1. NERAZVIJANE TLA A – I – II, To su mladi riječni; jezerski i morski nanosi, za njihov postanak je karakteristična aktivnost vode Nanošenjem materijala ometa se normalna pedogeneza. Nema razvijenih genetskih horizonata. Tlo je građeno od slojeva uz moguču pojavu inicijalnog A horizonta. Hidromorfna zemljišta su uglavnom razvijena na blagim nagibima terenima za razliku od automorfnih tala koja se razvijaju od blago nagnutih pa sve do terena koji dostižu nagibi do 90%.Tipovi:FLUVISOL, ALUVIJALNO (FLUVIJALNO) TLOOsnosni tip u okviru klase nerazvijenih tala su fluvisoli (fluvium = poplava, kiša). To su recentni nanosi u kojima nema korizonata jer pedogenezu nadvladava nova sedimentacija (slojevi I, II, III), obično na blažim nagibima, na žalovima uz obale rijeka i mora javljaju se dublji slojevi. Javlja se uglavnom uz rijeke, jezera. U zavisnosti od geološke podloge koju voda nosi ova tla mogu biti: karbonatna, nekarbonatna, sa više različitih varijanti. (nekada uz rijeku možemo vidjeti dominaciju samo istog tipa šljunka, međutim na drugim mjestima možemo vidjeti jedan čitav konglomerat, to znači da rijeka protiče koz geološki i minerološki vrlo heterogeno područje. Dubina soluma, tj. onog dijela koji može biti ekološki aktivan iznosi do 120 cm, a nekada i više, to znači da je ovdje ekološki profil, odnosno dio kroz koji prolazi rizosfera dublji nego sam pedološki profil.Vegetacija : higrofilne šume vrba i topola Populetalia, šibljaci vrbe reda Salicetalia purpurea, najbolji indikator postojanja takvog tipa zemljišta uz rijeke, jezera jeste prisustvo ovakve vegetacije; također se može pojaviti vegetacija joha, u prvom redu crne i sive johe reda Alnetalia.

2. PSEUDOGLEJNA ZEMLJIŠTA, A – Eg – Bg – C, Ovo su vrlo razvijena zemljišta kod kojih je karakterističan jedan tip zemljišta označen kao PSEUDOGLEJ:kod kojeg znakovi hidromorfizma se najčešće javljaju kao rezultanta suficitnog (prekomjernog) vlaženja površinskog dijela soluma stagnirajučom površinskom vodom. Ovi procesi uvjetuje pojavu teže propusnog sloja u profilu. Te okolnosti uvjetuju proces pseudooglejavanja. Jedan od vrlo bitnih momenata u postanku i razvoju ovog tla jeste i pojava izmjena mokre i vlažne (suhlje) faze, to znači da u određenim periodima (posebno ljeti) dolazi do isušivanja površinskih dijelova pa se javljaju kao i kod smonica određene pukotine.U kišnom dijelu godine obilne padavine se ne procjeđuju zbog neporopusnog horizonta, zadržavaju se u površinskom dijelu profila, ispunjavaju makropore i tako navlažuje tlo. U sušnom periodu kada nema padavina, uz jaku evaporaciju tlo se isuši i nastupa suha faza koja se označava kao vlažna, a kada vlažnost padne ispod tačke venjenja nastupa suha faza. Ovi procesi se dovode u vezu sa mogučnošću opstanka i fizioloških prilagodbi određenih biljaka na prisustvo/odsustvo vode što se izražava kroz pojam takčke venjenja, odnosno kada se osječa deficit vode u zemljištu u odnosu na večinu biljaka. To je tip tla u kojem nema oštre podjele na oksidacijski i redukcijski horizont. U zoni zadržavanja stagnirajuče vode su blijede mikrozone, izmješane sa hrđastim i mrkim mazotinama i konkrečnjacima, tako da na vertikalnom profilu ovi

15

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.2008horizonti izgledaju kao da su građeni od neke masnoče, to im daje sposobnost da su generalno vododrživi. Za građu profila karakteristični su A i g horizont (g=glej, specifičan podhorizont u okviru eluvijalno – iluvijalnog E horizonta i kambičnog B horizonta). Razvija se na slojevitim ili teškim jezerskim sedimetnima koji su nastali u davnoj geološkoj prošlosti. Ovo je veoma heterogen tip tla. Dinamički procesi su određeni sa tri faktora: klimom, reljefom i pozicijom neporopusnog horizonta. U gornjim slojevima pH= 5 – 5,5, malog je kapaciteta apsorpcije i slabo zasičeno bazama od 20 – 25%. Znatno prisustvo Al i Fe.Podtipovi: na zaravni i na obroncima.Forme: distrični i eutričniRasprostranjen je u humidnim predjelima umjerenog pojasa. Kod nas u ravničarskim predjelima.Vegetacija: Carpino betuli – Quercetum roboris; Querco – Carpinetum betuli, Quercetum petraeae – cerris; Quercetum farnetto – cerris.

3. SEMIGLEJNA (livadska);A –C –G, Tipovi:SEMIGLEJ – LIVADSKO TLO

Karakterizirano je podzemnom vodom i to dubokom podzemnom vodom koja uzrokuje zaglejavanje u nižem dijelu profila obično dublje od 1m. To su tla riječnih dolina, sadrže 3-5% blagog humusa. Na gornje dijelove ne djeluje podzemna voda pa se procesi odvijaju u terestričnim uvjetima, formira se A horizont terestričnog tipa, te je građa profila A –C-G.Podtipovi:

černozemno – livadski semiglej sa moličnim horizontom debljim od 40cm, a C je na lesu;aluvijalno – livadski semiglej sa moličnim horizontom na aluvijalnom nanosu kao C horizont;posmeđeno – livadski semiglej sa pojavom kambičnog B horizonta ispod A horizonta. Rasprostranjen je u ravničarskim terenima u humidnim klimatskim uvjetima.

Vegetacija: higrofilne šume i šikare Quercetailia robori – petraeae, Deschampsietalia, Molinetalia, Arrhenathalia (Arrenatherum elacius).

4. GLEJNA TLA; A – G,

Karakteristični procesi i morfološki znaci koji su rezultat kračeg ili dužeg ili trajnog zadržavanja dodatne vode unutar profila do 1 m dubine. Zbog suviška vode manje je zraka u tlu pri čemu su naglašeni procesi redukcije pa se kao rezultat toga javljaju spojevi Fe, Mn, H2S, NH4, CH3 i sl. (što je dobar indikator za raspoznavanje glejnih zemljišta, tako kada se nađemo u blizini neke močvare osjetimo određeni miris karakterističan za neki trulež, naročito je karakterističan miris metana, upravo pojava ovih jedinjenja u nižim slojevima ova zemljšta čine biološki neaktivnim, bez obzira što mogu biti veoma duboka ona su ekološki veoma plitka jer je njihov ekološki profil relativno mali zbog čega se na njima najčešće razvija neka nešumska vegetacija). Zbog slabe aeracije preovladavaju anaerobni mikroorganizmi pa je razgradnja organske materije veoma spora. Za glejna zemljišta karakteristično je stvaranje tzv. nepropusnog gleja, G horizonta. To su duboka zemljišta ali sa ograničenim ekološkim profilom.

Vegetacija : močvarna vegetacija, vegetacija šašaeva Magnocaricetalia, trske Phragmicetalia, zajednice rakite šibljaka vrbe Salicetalia purpurea.Ova zemljišta su rasprostranjena u ravničarskim predjelima. Često su plavljena, a topografija određuje dinamiku vode u solumu.

16


Tipovi:

A-G, HUMOGLEJ – RITSKA CRNICA, zemljište koje se kod nas pojavljuje u sjeveroistočnom dijelu zemlje, a obično karakteristično je za panoniju u širem smislu rijeći.pH= 6 – 7, a kod alkaliziranih i do 8,5.

A-G, EUGLEJNO – MOČVARNO GLEJNO TLO

Tlo je vlaženo dopunskom vodom. Ima humusni A horizont sa znakovima hidromorfizma, i taj humusno – akumulativni horiznot je pliči od 50 cm, zatim slijedi glejni (G) horizont sa jasno definiranim G horizontom i pripadajučim podhorizontima.Podtipovi:

Hipoglejno:oglejavanje pod uticajem podzemne vodeEpiglejno: zaglejavanje površinskom vodom,Amfiglejno – hidrogenizacija uvjetovana i površinskom i podzemnom vodom.

5. TRESETNA TLA / HISTOSOLI; T – G,

Treset može nastati u kiselim, odnosno veoma baznim uvjetima. Ova tla karakteriše akumulacija preko 30% slabo razgrađene organske materije zbog niske mikorbiološke aktivnosti uvjetovane niskim temperaturama i visokom vlagom. Razvijaju se u uvjetima hladne perhumidne klime (perhumidan znači veoma vlažan) pa se obrazuju specifični slojevi npr. I, II, III, slojevi jer se organska materija sva ne razloži u sloju koji je nastao u jednoj godini a prispije nova materija. To uvjetuje formiranje T horizonta, (T zamjenjuje I, II, III, slojeve koji generalno predstevljaju A horizont).

Prema načinu vlaženja, genezi i svojstvima tresetišta, razlikuju se tipovi:Barsko – nizijski treset – PLANOHISTOSOL koji je generalno više-manje bazično zemljište ali nije glejno jer je razloženost organske materije inhibirana,Mahovinsko (izdignuto ili visoko) tresetište – ARCOHISTOSOL,Prelazno tresetište – PLANOACROHISTOSOL

Vegetacija:Ovo su staništa vrlo rijetkih biljaka, životinja i zajednica, sve su one mahom danas ugroženog karaktera. Na histosolima se razvija vegetacija posebno na acrohistosolima Oxycocco – Sphagnetea (Oxycoccus je borovnica, Vaccinum oxycoccus i neke vrste iz genusa Spahgnum) dok se na planohistosolima ili pak planoakrohistosolima u planinskom pojasu najčešće uz planinska glečerska jezera uz izvorišta pojavljuju bazofilni treseti odnosno vegetacija Scheuzerio – Caricetea fuscae (Šoicerio – karicetea fusce) u kojoj žive neke karnivorne biljke kao što je Grosera rotundifolia, Orhis (Dactylorisa) bosniaca, idr.

6. ANTROPOGENA HIFROMORFNA TLA; P – G

17


Zemljišta koja su pretrpjela određene promjene usljed antropogenog faktora, ona mogu nastati melioracijom odnosno odvodnjom ili dovodnjom vode Tipovi:

HIDROMELIONIRANA TLARIGOLANO TRESTENO TLO, nastaju dubokim oranjemTLA RIŽIŠTA, gdje se na vlažnim zemljištima razvija riža

C. HALOMORFNA TLA (odjel)

Halomorfna zemljišta se razvijaju u uvjetima zaslanjene vode. Sadrže najmanje 1% vode na dubini 1m (ako je sulfatno - hloridno zaslanjenje) ili 0,7% ako je u pitanju hloridno zaslanjenje. Uz čestice gline sadrže više od 15% od kapaciteta apsorpcije jona Na. Rasprostranjena su u zoni mediterana, uz more i na specifičnim mjestima npr. u Vojvodini, Makedoniji, idr. Halomorfna zemljišta se pojavljuju i u pustinjama koja predstavljaju sada ograničavajući faktor za rekultivaciju ili za uzgoj drugih kultura zato što večina biljaka nije tolerantna prema povečanoj koncentraciji soli. U Saudijskoj Arabiji jedan od najskupljih projekata na svijetu jeste proces desalinizacije koji se vrši uz pomoč određenih biljaka kao fitoremedijatora, sade se određene biljke, posebno Salicornia herbacea koja kupi so, i za nekoliko godina može se izvršiti značajna desalinizacija da bi se mogla izvršiti kolonizacija biljnim vrstama koje su manje tolerantne na so i na taj način vršiti dirigovana poljoprivredna proizvodnja.Klase:

1. SOLONČAK - Asa – G ili Asa – CG profil (Asa – gdje se vrši solinizacija)2. SOLONEC – A – Bt na C (imaju manje soli od solončaka), u našim uvjetima ova zemljišta

ljudi nazivaju slatine. Mogu biti: sodni, sulfatni, hloridni, kombinovani.Halofitska vegetacija: Salicornietea fruticosae; Crtihmo – Staticetea.

D. SUBHIDRIČNA / SUBAKVALNA TLA (odjel)

Pojavljuju se isključivo u vodi, vrlo često su uvjetovana procesima sedimentacije od kopnenih zemljišta, vrši se najčešće erozija i završava na samom dnu neke rijeke gdje se pojavljaju različiti Tipovi (Klase):

1. PROTOPEDON – (A) – C/G; to je zemljište na Vrelu Bosne u izvorišnom dijelu,2. GITJA – GYTTJA –A – C, u vodama bogatim kisikom i organskiom hranom, kod nas dolaze

najčešće na visokoplaninskim područijima,3. DAJ – DY , A – CG – kiselo tlo na dnu kiselih voda,

18

Ekologija biljaka sa fitogeografijom 03 – 17.03.20084. SAPROPEL, A – G; na dnu stajačica koje su siromašne kisikom, izdvaja se H2S. Često u

Plivskim jezerima, Boračkom jezeru idr.Vegetacija: zajednice vodenjara Potamogetonetea; zajednica lokvanja i lopoča Amophiletea.

19

zemljiŠte kao ekoloŠki faktor

Documents