Bruno MotikDražen Šimleša

Zeleni alati za održivurevoluciju

2

Bruno Motik i Dražen Šimleša

Što čitaš i ZMAG

Bruno Motik

Marko Strpić

Autori:

Izdavači:

Skeniranje i obrada ilustracija:

Grafička obrada:

Zagreb, ožujak 2007.

www.zmag.hr

www.stocitas.org

Na našoj internet stranici potražite ostala izdanja i velik broj besplatnih

elektroničkih knjiga i tekstova:

www.stocitas.org

3

Uvod

Ekološki otisak - kako gazimo planet?

Hrvatska – mala zemlja za preveliki otisak

Permakultura – trajna revolucija

Pazi, hrana pada

Praktični savjeti za stvaranje permakulturnog vrta

Permakluturni dizajn

Izumiranje naftnog dinosaura

Zelena energija

Energija sunca

Energija vjetra

Transport

Energija biomase

Graditeljstvo

Održivo graditeljstvo

Otpad

Voda

Organizacija

Kako hodati nježnije - gradske priče

Prema praktičnim stazama održivosti

Literatura

Sadržaj

5

8

15

22

26

33

57

66

76

79

94

104

107

127

132

153

162

174

182

191

202

4

5

UVOD

Najbolje vrijeme za posaditi stablo

bilo je prije deset godina.

Slijedeće najbolje vrijeme je sad.

Kineska poslovica

U redu, najbolje vrijeme za objaviti ovakvu knjigu bilo je prije deset godina. Ališto da se radi. Prije deset godina smo brijali na pank, klupice u parku, gutalifanzine i šivali prišivke do zauvijek. Lagali bi kad bismo rekli da nam je žao.Uostalom, najljepša i najjača iskrica koja nas je zapalila za anarhopank –uradi sam kultura – danas je zaista prišivena na našim srcima. I što ćešnormalnije nego da mi nakon deset godina napišemo ovakvu knjigu. Zato jerje sad slijedeće najbolje vrijeme. Prije četiri godine smo krenuli u stvaranjeRecikliranog imanja, našeg odsanjanog životnog prostora, ali i otvorenogedukacijskog centra. No, osim otvorenih srca i brda energije nismo imali previšeznanja i vještina kako izgraditi jednu takvu priču. Stvarno smo bili nabrijanidripci i dripice koje ništa nije moglo zaustaviti da krenemo na to zajedničkoputovanje. Jedna ovakva knjiga bi nam sigurno olakšala put. No kao što je i dotada bilo sasvim ok da nemaš pojma svirati, a ipak uzmeš gitaru ili bubanj ikao sviraš, tako smo i mi, premda nismo znali izmjeriti dužinu kuće i hvatatienergiju sunca, krenuli stvarati naš mali raj. Tijekom putovanja upoznali smoljude sa sličnim vizijama i željama i kod svih se pojavljivao problem manjkaznanja i vještina kako nešto praktično napraviti. Polako se počelo s nabavkomliterature, međusobnim kontaktima, razmjenom iskustva i pomaganjem. Bioje to super osjećaj. Znao si da kada god padneš, uvijek su blizu ruke da tepridignu. Kada smo došli do radionica, to je bilo to. Radionica je super riječ.Označava da se nešto radi. I zabavno je. Trenutak kada nekome možeš poklonitidio sebe je nešto najljepše na svijetu. I ova knjiga je plod svega toga.

Nekoliko je važnih stvari vezanih za knjigu. Glavni cilj nam je bio prikazatišto je više moguće praktičnih rješenja za održivi život. Premda i sami pišemo orazvoju obnovljivih izvora energije, smatramo kako je u ovom trenutku važnijepokazati kako se na primjer gradi solarni kolektor za toplu vodu. Premda i

6

sami pišemo o biodizelu, smatramo kako je važnije naučiti kako, ovdje i sada,samostalno proizvesti gorivo na bazi ulja, a ne čekati da se biodizel pojavi nabenzinskim crpkama. Manje nas dakle zanimaju high-tech rješenja ili iščekivanjei lamentiranje o nekom novom i neotkrivenom resursu koji će spasiti svijet. Nezanimaju nas komplicirane i skupe tehnologije koje bi navodno trebale bitialternativa “utrci prema dnu” koju vode političke i ekonomske elite. S obziromna sve veće siromaštvo i uništavanje prirode, ratove za naftu i druge resurse,smatramo kako je najvažniji oblik aktivizma onaj koji će nas naučiti konkretnimtehnikama i strategijama za borbu protiv neoliberalnog kapitalizma, onaj kojiće nas učiti kako stvarati drugačije svjetove.

Doduše, treba otvoreno reći kako je neoliberalni sistem dobio svog partnerau zelenom kapitalizmu gdje sve što je eko, bio, organski, prirodno, zeleno ilislično ima nevjerojatno visoku cijenu, neovisno da li govorimo o hrani, kozmetici,energiji ili gimnasticiranju. Kako li je samo ekipica nanjušila lovu. Time su odekološke priče učinili elitistički hram za bogate novcem i odabrane duhom.Naša poruka je da vam za održivi život nisu potrebni niti opaki stručnjaci, nitipuno novaca niti samoproglašene vođe. Zato smo se i trudili knjigu ispuniti sjednostavnim i praktičnim receptima kako proizvesti, napraviti i primijeniti nekuod inspirativnih mogućnosti za održivi život. Uz žličicu osmijeha što to sveradite sa svojim prijateljima i ljudima koje volite. U knjizi su sakupljena znanjai vještine koje smo sami usvojili i danas ih prakticiramo. To je druga stvar kojuželimo istaknuti. Većina od predstavljenih znanja i vještina stvara se ovdje uHrvatskoj ili šire u regiji. Nismo htjeli navoditi lijepe priče iz svijeta koje za nasovdje postoje samo na slikama, već prikazati kretanja prema održivosti u našimzajednicama i susjedstvu. Nekoliko je razloga za to. Od lijepih slika malo koristiu praksi ako ih ne možemo preslikati u stvarnost. Te lijepe slike već postoje uliteraturi na stranom jeziku i dostupne su preko Male Alternativne Knjižnice(MAK) koju vodi naša udruga – Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG).Ukoliko vas zanima literatura iz nekih od područja koje ćemo spominjati, možetenas kontaktirati. Kao što smo već rekli, osjećamo nedostatak knjige na našemjeziku sa primjerima iz naše regije. Tako će vam biti i lakše povezivanje sa svimtim pričama i projektima, a ukoliko želite nešto slično probati, imat ćete modelekoji su blizu. Od naše prve frustracije kako nemamo dovoljno za pročitati udostupnoj literaturi o temama koje nas zanimaju do danas kada imamo knjigupunu primjera iz naših života, možemo samo zaključiti kako nije li to baš lijepoem prekrasno. Hodamo polako, malim, ali upornim koracima po praktičnimstazama održivosti.

Dva su temeljna pojma oko kojih se vrte teme u knjizi. Prvi je ekološkiotisak koji nam opisuje koliko jako pritišćemo našu planetu, odnosno kolikonam je zemljine površine potrebno da zadovoljimo sve naše potrebe. Ekološkiotisak je izvrstan alat za opisati socijalnu nepravdu i ekološku neodrživost našihdruštava.

7

Drugi pojam je permakultura kao sistem dizajniranja našeg okoliša učenjemod prirode. Mogli bismo reći kako su socijalna pravda i održivost naš cilj, apermakultura sredstvo za postizanje tog cilja. U knjizi ćemo vidjeti kako namsve permakultura pomaže smanjiti ekološki otisak koji ostaje iza nas. Upermakulturnim priručnicima i knjigama za dizajniranje, uglavnom su prikazaniidealni i imaginarni modeli kakve rijetko tko od nas susreće u stvarnosti. Stogaćemo permakulturni dizajn pokazati uz pomoć stvarnog modela, a to jeReciklirano imanje, ZMAG-ov projekt stvaranja otvorenog edukacijskog cen-tra na Vukomeričkim Goricama u selu Vukomerić, 20-tak kilometara južno odZagreba. Praktična rješenja podijelit ćemo u nekoliko cjelina koje predstavljajui glavni fokus naše udruge: hrana, energija i graditeljstvo. U knjizi ćemo sezbog iznimne važnosti posebno osvrnuti na otpad i očuvanje vode. Govoritćemo i o organizacijskim strukturama i međuljudskim odnosima, jer je tonajvažnije područje na kojem danas trebamo raditi. Na kraju ćemo prikazatikako si olakšati život i u urbanim prostorima. Rješenja o kojima govorimomogu se primjenjivati svugdje, bez obzira gdje živimo.

Ovdje treba naglasiti kako je ovakvoj podjeli razlog preglednost i lakšepraćenje knjige. U stvarnosti gotovo sva održiva rješenja provlače se kroz nekolikopodručja. Primjerice, za izgradnju kompostnog wc-a potrebno je imati znanjaiz graditeljstva, povezan je s našom željom da smanjujemo otpad te darecikliramo, zahtijeva i svijest o potrebi za štednjom pitke vode, a niti znanje otome kako funkcionira proces kompostiranja organske biomase nije naodmet.Slično, pasivno solarno graditeljstvo stavili smo pod poglavlje Održivograditeljstvo, ali ga ne možemo shvatiti izdvojeno od energije. Jedan od osnovnihprincipa permakulture jest da smo svjesni povezanosti različitih funkcija ielemenata.

Za kraj naglašavamo kako nam nije namjera glumiti velike i prepametnestručnjake. Mi sami imamo još mnogo žganaca za popapati i toga smo i višenego svjesni. Ipak, mišljenja smo kako i to malo što znamo vrijedi doći do štoviše ljudi i rezultat je pred vama. Ovo nije konačna suma održivih rješenja, i natoj duzi postoji mjesta za još mnogo boja. Ovo nije jedino vrijedno što ljudidanas rade kako bi učinili ovaj svijet boljim mjestom za život. Napravili smopregled onoga što smo mi naučili ili saznali u posljednjih nekoliko godina.Ukoliko sami znate ili poznajete nekoga tko ima sličan praktični savjet ili recept,slobodno nas kontaktirajte i uvrstit ćemo to u slijedećim izdanjima.

Do mnogih lijepih rješenja došli smo nakon brojnih grešaka i padova, uzponovno dizanje, trud i ulaganje energije. Stoga je i to nekakva poruka dabudete uporni i ne odustajete. Ovo je knjiga za ljude koji imaju energije. Nekavas njen sadržaj još više napuni. Ukoliko želite u vašim životima primijenitineku od predstavljenih priča kontaktirajte nas da se zajedno punimo.

Toliko je toga ispred nas. A mi mladi i puni energije. Sigurno ćemo pobijediti.Vidimo se tamo.

8

Ekološki otisak - kakogazimo planet?

Do danas je bruto društveni proizvod (BDP) ostao najprihvaćeniji faktorodređivanja uspjeha i razvoja neke zemlje. No, računanje nečije razvijenostipo BDP-u može dati iskrivljenu sliku ukoliko želimo saznati manje o ekonomiji,a više o kvaliteti života stanovnika neke zemlje. Zato nas mogu zbunjivatipojmovi kao što su “životni standard” i “kvaliteta života” koji se često koristekao istovjetni pojmovi, premda su zapravo prilično različiti. Prvi pojam jetehničkog karaktera i označava “stopu trošenja kupljenih roba i usluga poglavi stanovnika” (Douhtwaite, 1999). Drugi pojam je bliži mjerenju nečijegosjećaja o stupnju opće dobrobiti u društvu, sreći ili zadovoljstvu sa životom.Kada računamo bruto društveni proizvod mjerimo samo stvari koje se kupujui prodaju novcem. Izvan njegova dosega ostaju pitka voda, prirodne ljepote ibioraznolikost, čisti zrak, rad u kući, međuljudski odnosi, slobodno vrijeme ibrojne druge kategorije važne za naš osjećaj o kvaliteti života. Pojasnimo;ukoliko neka zemlja posiječe sva svoja stabla i preradi ih u drvnu građu, te jeizveze, njen BDP po stanovniku će porasti, premda bi to ostavilo katastrofalneposljedice u prirodi, a posredno i na zdravlje ljudi. Dapače, gotovo uvijek kodizvoza drvne građe radi se o zemljama u razvoju koje zaradu od tog izvoza nekoriste za razvoj svojih društava, već za otplatu nepravednih dugova (Douthwaite,1999). Najmoćnije globalne institucije poput Svjetske banke i MMF-a zadovoljnesu i šalju pohvale takvim zemljama, jer BDP raste. Po BDP-u bismo zaključilikako je stanovništvu bolje, premda je očito da BDP ne daje potpune rezultatei vrlo često iskrivljuje sliku o stanju u nekoj zemlji. BDP ne uključuje iskorištavanjeprirode u proizvodnji i pružanju usluga. Ekološke katastrofe i saniranje istihuzrokovat će porast BDP-ja, kao i liječenje opasnih bolesti poput raka. No,ljudi sigurno neće osjećati zadovoljstvo ili sreću zbog toga. Dakle, događa seda BDP raste, ali se smanjuje kvaliteta života stanovnika na koje se BDP odnosi.Nadalje, BDP na kriminal, rastave, sudske presude i druge oblike socijalnihproblema gleda kao na ekonomsku korist. Kao što smo naveli, BDP ne uključujeoblike rada ili transakcije ukoliko nisu novčane.

Realniji pokazatelj kvalitete života na Zemlji i našeg odnosa prema prirodi,ali i međuljudskih odnosa jest ekološki otisak.1

9

Ekološki otisak je kvantitativna mjera koja nam govori koliko jako svojimnačinom života pritišćemo zemlju. Ekološki otisak računa koliko nam određeniprostor može podržati našu proizvodnju, potrošnju i odlaganje otpada. Tu semisli na Zemljine resurse - tlo (šume, polja, pašnjaci), more, površina potrebnaza proizvodnju energije, površina potrebna za razvoj (zgrade, ceste,parkirališta...) te bioraznoliko područje koje akumulira CO

2 i osigurava dom

brojnim biljnim i životinjskim vrstama.Ekološki otisak se izražava prvenstveno u hektarima (1 ha = 10 000 m2)

zemljine površine potrebne da ostvari nečiji životni stil. Na taj način možemoizračunati živimo li održivo ili neodrživo, i u kojoj mjeri. Budući da ljudi urazličitim dijelovima svijeta ne žive na isti način, varira i njihov ekološki otisak.Tako je prosječnom stanovniku SAD-a da bi zadovoljio sve svoje potrebepotrebna površina od 9,57 ha, dok prosječan stanovnik Hrvatske svoje potrebezadovoljava na 2,9 ha.

Najveća ekološka organizacija na svijetu WWF objavila je godišnji LivingPlanet Report 2004.2 Unutar te analize dobiva se Living Planet Index (LPI) kojiprati stanje biljnih i životinjskih vrsta, te ga možemo shvatiti i kao indikatorsvjetske bioraznolikosti. U razdoblju od 1970. godine do 2000. godine LPI jeopao za 40%.

Opadanje bioraznolikosti je u direktnoj vezi sa našim ekološkim otiskom. Urazdoblju 1991.-2001. na svjetskom nivou biokapacitet je smanjen za 12%,pa se smanjila i količina raspoloživih resursa koje možemo iskorištavati zaodržavanje našeg životnog stila. To znači da moramo moći zadovoljiti sve našepotrebe na sve manjoj površini.

U izvještaju Ecological Footprint of Nations 2004 koji radi RedefiningProgress, ističe se kako je ekološki otisak je u razdoblju 1961-2000 porastaoza 150%. Od konferencije u Riju pa do one u Johannesburgu ekološki otisak27 najbogatijih zemalja je porastao za 8% po stanovniku, a istovremeno uostatku svijeta se smanjio za 8%. Situacija postaje tragičnija pošto je upravo torazdoblje obilježeno brojnim konferencijama i sporazumima o održivom razvoju.Izgleda kako je sveprisutno zaklinjanje u održivi razvoj, posebno kada govorimoo vodećim političkim i ekonomskim elitama, postalo model amortiziranja kritikekoja im se upućuje.

Prosječan ekološki otisak stanovnika planete Zemlje je 2,2 ha. No, trenutnoraspoloživi resursi zahtijevaju da zadovoljimo sve svoje potrebe na svega 1,8ha. To znači da sada živimo preko granica održivosti, trošimo više nego štoimamo. Možemo reći da globalni “ekološki dug” iznosi 20%. Kada oduzmemoekološki otisak od nosivog kapaciteta nekog područja dobijemo “ekološki dug”ili ekološki minus.3 SAD imaju ekološki dug od 3,6 Velika Britanija od 3,5,

1 Drugi bolji pokazatelji kvalitete života od BDP-ja su: UN-Human Development Index – HDI,Index of Sustainable Economic Welfare, Genuine Progress Indicator (GPI) i brojni drugi.2 Vidjeti Living Planet Report 2004 na URL:http://www.panda.org (08. 08. 2005.).

10

Njemačka i Japan 3,4, a Italija 2,9 ha po stanovniku.4

To je posljedica dvostrukog napada na Zemlju. Priroda se sve više uništava,njene mogućnosti su u silaznoj putanji. Istovremeno se naš mahnitikonzumerizam kontinuirano povećava, posebno u ekonomski bogatimzemljama. Zamislite situaciju da se sa sve manjom tortom pokušavate sve višeprežderavati.

SAD i EU imaju najveće otiske na planeti, a SAD je broj jedan sa čak 9,57ha po stanovniku. Po regijama ekološki otisak je:

Time dolazimo do ključnog značenja ekološkog otiska. Prosječna osobaSAD-a troši 9,57 hektara, a EU (prije proširenja 2004. godine) 5,1 hektar.Rekli smo prije kako na raspolaganju imamo 1,8 hektara po stanovniku.5 Todoslovno znači da kada bismo svi htjeli živjeti kao stanovnici SAD-a trebalo binam 5 planeta. Idiotski je da se takav životni stil nameće cijelom svijetu kao

Afrika \

Azija-Pacifik 1,3

Srednji istok i Centralna Azija 2,1

Juž. Amerika i Karipska otočja 3,1

Centralna i Istočna Europa 3,8

Zapadna Europa 5,1

Sjeverna Amerika 9,2

Izvor: LPR 2004,URL:http://www.footprintnetwork.org (08.05.2005.).

11

poželjan i ostvariv! SAD, Kanada i zemlje Zapadne Europe imaju veći otisakod ostatka svijeta zajedno. Ekološki otisak po regijama dovoljno nam govori omoći i nejednakosti u svijetu.

Što se događa kada neka zemlja, regija, grad ili skupina ljudi troše višenego što imaju resursa na području gdje žive? Krenu u agresiju na Irakizmišljajući kao razlog oružje za masovno uništenje, privatiziraju izvore pitkevode u siromašnim zemljama, jer svoju troše previše, krče tropske kišne šume,jer su većinu svojih odavno iskrčili, a preostale pretvorile u zaštićene parkove irezervate. Možemo nizati u nedogled. Jasno je kako će netko da osigura svojneodrživi način života, ukoliko nema dovoljno resursa u vlastitoj okolini, krenutiu pljačku drugdje. Ekološki otisak nam savršeno opisuje kako su bogatiorganizirali svijet tako da ih siromašni opskrbljuju resursima, uz sve veće vlastitosiromaštvo. Siromašni sudjeluju u globalnoj trgovini s resursima i sirovinamakoje imaju kako bi otplatili vanjski dug. Resursa je sve manje, a dugovi su sveveći. Praktički financiraju vlastito osiromašenje uz sve goru situaciju u okolišu.

Životni stil kakav imaju SAD bio bi dovoljan za svega 1,2 milijarde ljudi. Toračunamo:

12,5 mrd. ha na planeti X 88% = 1,2 mrd. ljudi 9,6ha ekološki otisak SAD-a

12,5 milijarde ha na planeti / 9,6 ha ekološkog otiska (SAD) x 88% (12%ostavlja se za druge vrste) = 1,2 milijarde ljudi. Ista računica ukoliko na primjer,uzmemo u obzir kineski otisak bila bi 7,9 milijarde ljudi. Problem današnjegsvijeta je što Kina ide prema otisku SAD-a, a ne obrnuto.

Najveći utjecaj na ekološki otisak ima iskorištavanje i potrošnja fosilnihgoriva koja utječu sa 47% na kasniji rezultat. Poljoprivreda i pašnjaci utječu saslijedećih 29%. Odnos prema šumama slijedećih 9%, ribarstvo 6%, zemljaprekrivena razvojem (ceste, zgrade, parkirališta...) 5% i nuklearna tehidroenergija 4%.

S obzirom da se energetski otisak od 1961. do 2001. godine povećao zagotovo 700%, ne trebamo previše razmišljati što znači gotovo 50%-tni utjecajfosilnih goriva na ukupan otisak.Ukoliko bi svi prihvatili prehranu kakva jenajprisutnija u SAD-u, trebao bi nam urod žitarica četiri puta veći nego što jesada ukupna svjetska godišnja proizvodnja. U SAD-u se troši trostruko više

3 Neke zemlje imaju veliki otisak, ali ne i ekološki minus, jer su bogate resursima (npr. Brazil).To naravno, opet ne znači kako njihov ekološki otisak nije prevelik.4 Vidjeti cijelu tablicu na URL: http://www.ecouncil.ac.cr/rio/focus/report/english/footprint/ranking.htm (20. 09. 2005.).5 Potrebno se prisjetiti kako u tih 1,8ha dozvoljenih za svakoga od nas ulaze i ne-ljudske vrste.

12

hrane i drvnih prerađevina nego što jeglobalni prosjek. To je oružje zamasovno uništenje! Jasno je iz ovihrezultata kako konzumerizam bogatihuništava mogućnosti i budućnostsiromašnih.6 London ima 125 puta većiotisak od svoje površine, a Britanijaosam puta (Girardet, 2003).

Jasno je da ne možemo uspoređivativrijednost različitih vrsta korištenjazemlje. Na primjer, plodna zemlja je2,8 puta produktivnija od prosjeka.Pašnjaci su samo 0,4% produktivniji odprosjeka. Svi pokazatelji upućuju dakrivo upravljamo tim površinama, anajčešću uzroci degradacije su:deforesterizacija, pretjerana ispaša i

loše poljoprivredne metode.7 U skladu s tim smanjuje su stopa dostupne količinepoljoprivrednog zemljišta po osobi. Od 1950 do 1997. godine stopa je pala s0,23 ha na 0,12 ha po osobi. Ukoliko se ne zaustave gore spomenuti destruktivnitrendovi do 2030. godine pasti će na 0,08%.

Šume uništavamo u prosjeku 11 do 15 milijuna ha svake godine, otprilikeza veličinu Grčke. Deforesterizacija je odgovorna za petinu ukupne emisijeCO

2 u jednoj godini. To sve uzrokuje daljnje osiromašivanje zemalja, uništavanje

biljnih i životinjskih vrsta, širenje pustinja, razvoj zaraznih bolesti te smanjivanjeizvora pitke vode. Najbolje je naš odnos prema prirodi opisao francuski diplo-mat Vicomte de Chateaubriand: “Šume dolaze prije civilizacija, pustinje dolazeposlije” (Chamber, N., Simmons, C. and Wackernagel, M., 2004: 41). Prosječnašuma godišnje po hektaru upije 1,8 tona ugljika. IPCC procjenjuje kako bi se12-15% predviđene emisije CO

2 do 2050. godine moglo anulirati usporavanjem

deforesterizacije i održivim gospodarenjem šumama.Važno je spomenuti kako oceani upijaju 35% emisije CO

2 , no i morski

ekosustavi su pod ogromnim stopalom zagađivanja i izlova. Pritom se 90%svog ribarstva odvija u svega 8% morskih površina.

Ekološki otisak nije lako mjeriti, jer je potrebna preciznost i transparentnostpodataka. Na primjer, ponekad su podaci UN-a ili drugih velikih institucija oistoj temi drugačiji u različitim publikacijama, a moguće su zloupotrebe i u

6 Dobar izvor o ratovima za resurse predstavlja knjiga Michaela Rennera (2002) The Anatomyof Resource Wars, Worldwatch Institute, URL:http:www.worldwatch.org (02. 04. 2005.).7 Ovdje ne smijemo ne spomenuti i ogromnu nejednakost u vlasništvu nad zemljom upojedinim dijelovima svijeta, što dodatno jača siromaštvo. Na primjer, u Brazilu trećina seoskogstanovništva posjeduje manje od 1% ukupnih poljoprivrednih zemljišta.

13

podacima kod samih država i državnih agencija koje ih šalju. Najpotrebnija ježelja za dijeljenjem podataka, a mnoge države to ne žele, kako bi prikrile svojstvarni utjecaj na planet. Stoga ponekad za određena područja nema dovoljnotočnih podataka.

I sami autori ekološkog otiska priznaju neke njegove manjkavosti(Wackernagel, et al., 2004). Možemo reći kako je izračunati ekološki otisakmanji od realnog, jer se ne uzimaju svi oblici zagađenja u izračun. Na primjer,CO

2 se računa, ali emisija sumpornog dioksida (SO

2) nije zabilježena u

ekološkom otisku, tako da utjecaj kiselih kiša nije uključen. Nadalje, ne uzimajuse u izračun neobnovljivi oblici otpada koji su dugotrajni ili trajni u svomzagađivanju (radioaktivni otpad, PCB, CFC). Autori koji promoviraju i razvijajuekološki otisak ističu kako nema smisla uspoređivati utjecaj na planet kojiimaju raspadajući elementi, spojevi ili proizvodi s onima koji ostaju u prirodipo nekoliko stotina, čak i tisuća godina, jer priroda nema dovoljno kapacitetai sposobnosti apsorpcije. Po autorima ekološkog otiska takvi oblici otpada trebalibi biti izbačeni iz upotrebe ili ukoliko bi ih se koristilo ne bi smjele ulaziti ubiološko kruženje. Uništavanje voda, deforesterizacija i širenje pustinja takođernisu uključene u ekološki otisak. Isti je slučaj i s uništavanjem biljnih i životinjskihvrsta. Jasno je da “vrijednost” prirode prelazi iskorištavanje dobara i uslugasamo za ljude. Što se tiče ekološkog otiska za međunarodnu trgovinu, ukolikose na primjer auto proizvodi u Njemačkoj, a proda te koristi u Francuskoj,ekološki otisak će se računati za Francusku, a ne za Njemačku. Time se javljaopasnost da se izvoznoj zemlji dodijeli manji ekološki otisak nego što bi trebalaimati s obzirom na utjecaj određene proizvodnje na prirodu. Ista stvar je i sturizmom. Utjecaj turista računa se samo za zemlju koja dobiva turiste, a ne iza zemlju od kuda turisti dolaze i vrlo često svojim neodrživim načinom životaostavlja ju otisak u zemlji gdje su došli. Dakle, ekološki otisak ne uzima u obzirapsolutno sve intervencije u prirodi te možemo zaključiti kako je zapravo još iveći, nego što nam sada brojke pokazuju.

Po nama najveća mana ekološkog otiska jest određena nedosljednost.Naime, ekološki otisak istovremeno ističe kako je manje važna kvantiteta ljudina nekom području, a više kvaliteta života, način na koji ti ljudi žive. Ipak, kakosmo vidjeli na mnogim drugim mjestima problem populacije stavlja senezasluženo visoko mjesto. Tako se i u izvještaju LPR 2004 i na Internet staniciwww.footprintnetwork.org ističe kako se ekološki otisak može smanjiti:smanjivanjem svjetske populacije, smanjivanjem konzumerizma iimplementiranjem efikasnijih tehnologija za uslužne i proizvodne djelatnosti.

Ne želimo reći kako u određenim područjima svijeta problem populacije nepostoji, ali uvijek je potrebno naglasiti kako siromaštvo prethodi velikom brojustanovnika, a ne obrnuto. Isto vrijedi i za ekološki otisak. Edukacija, održivaznanja i tehnike te pravedna raspodjela su puno bolje metode za smanjivanjeekološkog otiska od brojanja gladnih usta. Danas se na svijetu proizvede i više

14

od dovoljno hrane da svi ljudi budu siti, a opet imamo preko 800 milijunagladni, a skoro svaka druga osoba na svijetu živi u siromaštvu. Živimo u svijetuobilja gdje je normalnije baciti hranu nego nahraniti gladna čovjeka. Siromaštvoje proizvod društva, a ne škrte prirode. Konzumerizam bogatih najviše uništavaovu planetu, i dapače proizvodi siromaštvo siromašnih. Ovdje treba naglasitikako je u najnovijoj knjizi o ekološkom otisku (Chamber, N., Simmons, C. andWackernagel, M., 2004) istaknut cilj ekološkog otiska da ne mjeri glave, većveličinu stopa koje ostavljaju.

Sam izvještaj LPR 2004 ističe kako je ekološki otisak u razdoblju 1961-2001 rastao brže od broja stanovništva te se ističe kako je dokazan pad rastapopulacije u područjima gdje se ženama omogućava edukacija, vlastitaekonomska nezavisnost i zdravstvena zaštita. Svi ovi nedostaci ekološkog otiskane umanjuju njegovu ukupnu vrijednost koju nam daje kao metoda otkrivanjastvarnog utjecaja na prirodu. Ekološki otisak je najbolji odraz našeg odnosaistovremeno prema planetu i jednih prema drugima.

Živimo u svijetu u kojem je najvažnije da kapitalizam napreduje i da senovci okreću. Ekološki otisak nas upozorava kako je najvažnije da kvalitetaživota napreduje, a da se proizvodnja, potrošnja i odlaganje otpada, odnosnoiskorištavanje resursa, kruže održivo. Moramo uvijek imati na umu kako senosivi kapacitet može povećati globalnim širenjem proizvodnih površina, boljimupravljanjem resursima i jačanjem zdravlja u ekosistemima. Tako bismo naplaneti ostavljali manji otisak koji nas ne bi vodio (samo)uništenju. Kao isiromaštvo i ekološki otisak je posljedica političkih odluka. To je dakle, a neplanet, područje koje trebamo jače pritiskati.

15

Hrvatska - mala zemlja zapreveliki otisak

Hrvatska se nalazi u skupini srednje pozicioniranih zemalja s ekološkim otiskomod 2,9 ha po osobi. To znači: kada bi cijeli svijet preuzeo naš životni stil bilo bipotrebno 2,9 ha po osobi, a napomenuli smo kako nam je u ovom trenutku naraspolaganju tek 1,8 ha po osobi na globalnoj razini. Nas u ovom trenutku odvelikog ekološkog minusa spašava bogati biokapacite. Mala smo zemlja bogataresursima. No, to i dalje ne znači da s njima dobro i pametno upravljamo.

Dakle, u podjeli zemalja na bogate, srednje bogate i siromašne zemljeHrvatska je stavljena u srednju skupinu. Ekološki otisak od 2,9 ha po osobimanji je od prosjeka Centralne i Istočne Europe gdje je Hrvatska svrstana, čijije ekološki otisak 3,8ha. Od zemalja s kojima Hrvatska dijeli granice imamootisak veći samo od Bosne i Hercegovine, dok sve ostale susjedne zemlje imajuveći otisak od Hrvatske.

Izračun od 2,9 ha po osobi dobiven je od strane WWF-a u njihovom LivingPlanet Report 2004. Kao što je izračunao globalni ekološki otisak, WWF dajei izračun za svaku pojedinu zemlju. Nije nam poznat podatak da se u Hrvatskojna državnom, županijskom i lokalnom nivou koristi, a pogotovo računa ekološkiotisak, tako da smo u ovom trenutku prisiljeni služiti se Living Planet Reportom.

Što se tiče izračuna za Living Planet Index (LPI) koji prati ugroženost biljnihi životinjskih vrsta, možemo reći kako u Hrvatskoj više od 10% ukupnih biljnihi životinjskih vrsta, njih 514 ima status ugroženih.

Sada ćemo na primjeru Hrvatske nabrojati kategorije koje se uzimaju uobzir prilikom računanja ekološkog otiska. Kao što smo rekli obuhvaća se:iskoristiva površina zemlje i mora, energija, tlo na kojem su građevine, ceste isl., površina za upijanje CO

2 te biokapacitet određenog područja.

Naš otisak za tlo i more je 1,24 ha. U to su uključeni:

Hrvatska je jedna od biološki raznolikijih zemalja na svijetu, posebno uodnosu na veličinu i broj stanovnika. Gotovo 45% kopnenog dijela Hrvatske su

poljoprivreda/hrana šume pašnjaci ribe

0,78 ha 0,37 ha 0,0 ha 0,06 ha

16

šume, a od toga je čak 95% prirodnog sastava što uvjetuje biološku raznolikost.Korišteni hektari za proizvodnju hrane i iskorištavanje šuma po stanovniku sunešto viši od svjetskog prosjeka (0,9ha). Od ukupnih poljoprivrednih površinaproizvodnja hrane zauzima 51,5%, a travnate površine zauzimaju 48,5%, odčega su dvije trećine pašnjaci, a livade jedna trećina. Živimo u zemlji koja bimogla proizvoditi hrane za izvoz, a opet 2004. godine smo uvezli hrane uiznosu od 1,4 milijarde dolara. Prema studiji Agronomskog fakulteta, a naosnovi kvalitete zemljišta, Hrvatska bi mogla hraniti 27 milijuna ljudi (Lay,2005).

Proizvodimo svega sedam proizvoda dovoljno za naše potrebe. Uvozimočak i sijeno. Istodobno s približavanjem EU, sve je jasnije kako se seljak odavdeneće moći nositi s visoko subvencioniranom robom iz EU. Ipak, i naši seljacivole se pozicionirati unutar subvencioniranog sektora pšenice ili kukuruza, avrlo malo kreću prema proizvodnji voća i povrća. Eh, ali za to ne postoje takolake domaće subvencije, a zahtijeva i veći rad. Hranu uvozimo, hranu bacamo.Samo u Zagrebu se godišnje baci između 8 i 10 tisuća tona hrane. Što se tičerazvoja ekološke poljoprivrede kao mjere održivog razvoja, a kao i načinaproizvodnje s naglašeno manjim ekološkim otiskom, Hrvatska je na samomsvjetskom dnu, a u Europi je samo ispred Albanije. Time sve naše priče očistom i nezagađenom tlu, zdravoj domaćoj hrani te očuvanom okolišu ibiološkoj raznolikosti dobivaju gorak okus. Jasno je kako se u konvencionalnojpoljoprivredi koja prevladava obilno koriste razna sintetička kemijska sredstvakoja osim što loše utječu na zdravlje ljudi, dodatno osiromašuju tlo i dugoročnoga čine neplodnim.

Kod ovog dijela izračuna ekološkog otiska, zanimljivo je primijetiti kako jeotisak za konzumiranje ribe manji čak od prosječnog otiska siromašnih zemalja.

Nulta suma u rubrici koja izračunava korištenje pašnjaka dovoljno namgovori o problemima na koje se ponekad nailazi u računanju ekološkog otiska.Za pretpostaviti je kako nema relevantnih ili znanstveno utemeljenih podatakakoliko iskorištavamo pašnjake.

Podataka za povlačenje vode i za izvore pitke vode također nema. To ješteta budući da smo zemlja koja obiluje izvorima pitke vode kojoj mnogipredviđaju budućnost kakvu danas ima nafta. No i tu možemo postaviti pitanjejesmo li svjesni važnosti pitke vode za budući svijet koji se kreira već danas. UZagrebu se gubi gotovo 40% vode zbog loših i dotrajalih cijevi. A i mirno smoodšutjeli otkriće glavnog državnog inspektora u 2003. godini da jedna odnajbeskrupuloznijih korporacija na svijetu Bechtel, krade vodu iz rijeka Like iGacke. Uslijed njihove krađe vode, dolazilo je i do pomora ribe i rakova. Bechtelje krađu vode platio gradnjom autoceste i zaštitom dobro potkoženih domaćihlobista.

Za sada imamo sreću što je na snazi zakon koji sprječava rasprodajuvodovoda sve do 2018. godine. Time smo makar privremeno zaštićeni od

17

sudbine mnogih gradova u svijetu koji su predali upravljanje vodom globalnimkorporacijama, a zauzvrat dobili skuplju vodu i neučinkovitije upravljanjevodoopskrbom. To preuzimanje jednog od najvrednijih sektora u društvu gotovouvijek se događa pod paskom Svjetske banke ili Europske banke za obnovu irazvoj. Budući da najmoćnije korporacije u kontroli vode dolaze iz EU, temožemo pratiti osvajanje vodoopskrbe u susjedstvu, ne bi nas trebao iznenaditipritisak da se zakon olabavi. Živimo u zemlji gdje zakoni koji spriječavaju profiti nečije interese nisu baš sveta krava, a znamo kako se lako zakoni i mijenjaju.Možemo prilično sigurno pretpostaviti kako će vode i šume biti slijedeće unapadu privatizacije. Uostalom, imamo iskustvo s Bechtelom, a njemačkakorporacija RWE je već osvojila izgradnju pročistača otpadnih voda u Zagrebu,premda im je projekt komisija Gradskog poglavarstva ocijenila neprimjerenim.Gradsko je poglavarstvo razumljivo, nakon negativne ocjene komisije odobriloprojekt RWE-u. I početkom 2006. godine voda je u Zagrebu poskupjela za40%. No kao što smo rekli, često se niti mi sami ne možemo previše pohvalitida cijenimo obilje pitke vode nad kojom se krećemo. Zagreb izgubi 40 postopitke vode zbog dotrajalih cijevi koje puštaju. U Hrvatskoj nije rijetkost da sestvaraju divlja odlagališta smeća uz vodocrpilišta. Vrlo je vjerojatno da otpadodlažu upravo ljudi koji i piju vodu iz tih vodocrpilišta, jer žive u tom području.

Energetski otisak Hrvatske je veći od svjetskog prosjeka i prelazi dobivenerezultate za srednje razvijene zemlje te iznosi 1,6ha.

Za otisak unutar ove skupine koriste se:

Za energetski dio ekološkog otiska Hrvatske treba još naglasiti kako su kodizračuna LPR-a 2004 korišteni rezultati iz 2001. godine kada Hrvatska nijekoristila struju iz NE Krško, premda je to danas slučaj. U Nacionalnoj strategijizaštite okoliša koju je donio i prihvatio Hrvatski sabor 25. siječnja 2002. godineističe se kako nuklearna energija osigurava 4,1% od ukupne energetskepotrošnje u Hrvatskoj.

Također, možemo izraziti čuđenje što nisu dobiveni rezultati za iskorištavanjeenergije pomoću vode, jer su to poznati podaci i samoj javnosti, a ne samopočesto zatvorenim znanstvenim krugovima. Hidroelektrane osiguravajuHrvatskoj preko 20% energije (točni godišnji podaci variraju s obzirom na količinuvode), što nikako nije zanemariv podatak posebno ako uzmemo u obzir da seradi o više od polovice proizvedene struje u Hrvatskoj. Ovdje je potrebnospomenuti kako sami proizvodimo 52,8% od ukupnih energetskih potreba, aprocjene govore kako će taj broj do 2030. godine pasti na oko 20%. Znači,kao i većina zemalja u svijetu i Hrvatska će postajati sve ranjivija zbog ovisnosti

CO2 od fosilnihgoriva

drvo za ogrjev ikuhanje nuklearna hidro

1,57 ha 0,03 ha 0,00 ha 0,00 ha

18

o centraliziranim fosilnim gorivima.U tom kontekstu zabrinjavajući je podatak kako solarni izvori energije u

Hrvatskoj čine svega 0,01% energetske proizvodnje (Potočnik i Lay, 2002).Situacija s korištenjem energije vjetra još je poraznija. Situaciju donekle popravljavjetroelektrana na Pagu, postavljena 2004. godine i nedavno izgrađena poredŠibenika. No višegodišnje natezanje s birokracijom dovoljno govori o odnosuprema obnovljivim izvorima energije u državnoj vlasti.

Tablica iskorištavanja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj:

Nevjerojatno je da tako malo iskorištavamo resurse kao što su vjetar i sunce.Solarni kolektori za toplu vodu se počinju stidljivo pojavljivati u Dalmaciji, Istrii na otocima, premda bi ih se moglo koristiti i drugdje u Hrvatskoj s obzirom napovoljan položaj. Tek nekoliko većih takvih sustava imamo u hotelima u Visu,Šibeniku, Puli i kraj Zadra. U nama susjednoj Sloveniji proizvodnja solarnihkolektora se subvencionira od strane države. Na nama je da se i u Hrvatskojizborimo za poticaje na kupnju solarne opreme. U kombinaciji s edukacijomova tehnologija bi mogla napokon zaživjeti. Drugi način da se zaobiđe prob-lem skupoće je samogradnja solarne opreme. Naime, ljudi koji znaju koristitiosnovne stolarske alate bez većih teškoća se mogu upustiti u gradnju vlastitogsolarnog sustava, što ćemo pokazati u slijedećim poglavljima. Na taj načinmože se uštedjeti golema količina novca, a izrađena oprema ne mora nužnobiti lošija od komercijalne.

Kada se god spomene nestašica struje u Hrvatskoj, prvo se počinju spominjatinove elektrane, uglavnom nuklearne, premda bi najviše energije moglijednostavno sačuvati i uštediti. U zgradama se troši 40% od ukupne energije.U Energetskom institutu Hrvoje Požar ističu kako su tu i najveće mogućnostiuštede energije. U prosjeku se u Hrvatskoj u zgradama na prozore i vanjskezidove izgubi 70% toplinske energije. Također se ističe kako čak 83% zgrada

Vrsta izvora Potencijal (Peta Jul) Korištenje

Vjetar 12,6 0,00

Sunce 118,8 0,01

Biomasa i otpad 74,00 14,00

Geotermalni 10,00 0,01

Male hidrocentrale 2,5 0,36

Ukupno 217,9 14,38

Velike hidrocentrale 32,8 22,00

Sveukupno 250,7 36,38Izvor: Lay, V. (2005) Integralna održivost i učenje, u: Društvena istraživanja 77,God.14, br.3: 369.

19

ne zadovoljava toplinske propise niti iz daleke 1987. godine (Gordana Petrovčić,Vjesnik, 02.06.2005.).

Kao što je već rečeno, glavni doprinos ukupnom ekološkom otisku dajekorištenje fosilnih goriva, što je u slučaju Hrvatske i više nego očito. Strukturakorištenja fosilnih goriva može se vidjeti na sljedećoj slici (Duić, 1999):

Iz priloženog grafikona vidljivo je kako i u Hrvatskoj udio fosilnih gorivaprednjači za potrebe grijanja i transporta. Unatoč tome, i dalje se gradeenergetski neefikasne zgrade, a Nacionalni program za proizvodnju bio-dizelakoji pokriva sve proizvodne i pravne aspekte, već četiri godine čami u ladici. Izdržavnog Povjerenstva nadležnog za provedbu projekta uvođenja biodizela uHrvatsku istaknuli su kako će tek 2007. godine biti proizvedene prve većekoličine biodizela u Hrvatskoj. 2007? To je sedam godina nakon što je osnovanaradna skupina pri Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. I to sve u trenutkukada nam neobrađeno stoji 368817 hektara1 , a pristupanjem EU ćemo bitiobavezni oko 5% goriva za transport proizvoditi od obnovljivih resursa. Nemaveze, bar znamo uvoziti.

U Hrvatskoj se svugdje navode obnovljivi izvori energije kao naš interes, apoticaji za investiranje u zelenu energiju su neznatni, a nije dorađen niti zakonkoji bi regulirao otkup tako dobivene struje. Čak i kuće koje u većoj ili manjojmjeri imaju instalirane solarne module, nikako da privole ekološki svjesni HEPda im otkupljuje struju kada je imaju previše za vlastitu potrošnju. Ekološkiproizvođači hrane bi trebali pokretati i svoju mehanizaciju na ekološki načinda dobiju certifikat, a bio-dizel nije reguliran. Želimo štediti energiju, a primjerice,kuće od balirane slame nisu dozvoljene.

Nevjerojatno je kako Hrvatska nema jasnu strategiju, viziju pa čak niti vidljivu

1 Hrvatska ima više od 1,8 milijuna hektara obradivog zemljišta (Lay, 2005).

20

želju da počne iskorištavati obnovljive izvore energije kojima obiluje (sunce,vjetar, voda, biomasa…). Mogli bismo reći kako se odnos prema hrani možepreslikati i na odnos prema energiji. Gubici u distribuciji energije iznose 15-30%. Ipak, struju plaćamo skuplje od ljudi koji žive u Londonu ili Monaku,Finskoj ili Australiji, a najviše od svih tranzicijskih zemalja.

Time Hrvatska neopisivo kaska za Europskom Unijom, u kojoj jeiskorištavanje energije iz obnovljivih izvora shvaćeno ne samo kao deklarativnapodrška održivom razvoju, već i kao konkretan i stvaran program razvoja. Upojedinim naprednim zemljama i regijama EU-a proizvodnja energije izobnovljivih izvora doseže i do 20% od ukupne proizvodnje energije.

Što se tiče zemlje koja je iskorištena za razvoj, zgrade i građevine te ceste,Hrvatska se nalazi u prosjeku srednje razvijenih zemalja s 0,09ha po stanovniku.Taj broj je sigurno danas veći pošto graditeljstvo (uglavnom ružno) i cestogradnjapredstavljaju rastući sektor u Hrvatskoj.

Totalni biokapacitet Hrvatske iznosi 2,8ha po osobi. Za računanje totalnogbiokapaciteta koriste se:

Zanimljivo je kako je unutar razdoblja 1991-2001 biokapacitet Hrvatske

ostao stabilan, ali smo povećali ekološki otisak za 6%, premda je polovinu tograzdoblja obilježilo ratno stanje kada je pritisak na iskorištavanje resursa punomanji.

Iz dobivenih rezultata za totalni biokapacitet i ekološki otisak Hrvatske dobivase ekološki deficit Hrvatske koji iznosi 0,1ha po osobi. Dakle, Hrvatska je uminusu za 0,1ha, dok je svjetski prosjek 0,4. Ukoliko bi počeli povećavatiekološki otisak uz smanjivanje biokapaciteta, značilo bi da smo prihvatilineodrživi koncept neoliberalnog kapitalizma, kakvog danas predvode SAD iostale ekonomski najjače zemlje.

Mali ekološki deficit i bogat biokapacitet nudi Hrvatskoj šansu da uzodređene konkretne programe i projekte krene putem održivije budućnosti.No, i dalje je premalo upravo te konkretnosti. Hvale vrijedni pokušaj u Samoboru2002. godine da se od bacanja u smeće spasi hrana iz supermarketa i pekaradok je još uvijek dobra za konzumiranje, brzo je utihnuo bez da je ostaviodublji trag. O nekim programima ili projektima kakve ćemo upoznati upoglavljima o energiji ili graditeljstvu, još ćemo uvijek čitati u novinama podrubrikom dogodilo su u svijetu. Možemo istaknuti i dobre primjere: organskefarme su sve više okrenute školskim i inim posjetima, pa neke poput BernardeOrehovec iz Čakovca i hrane vrtiće; grad Koprivnica sa svojim programombiciklističkih staza može poslužiti kao primjer (posebno Zagrebu) kako smanjitiekološki otisak od transporta; obnavljaju se znanja iz tradicijskog graditeljstva

pašnjaci šume riblji fond

0,83 ha 0,33 ha 1,28ha 0,27 ha

poljoprivreda/hrana

21

koje također ostavlja manji otisak od tako popularnih betonskih zdanja, što naobali što u velikim gradovima. Ipak postavljamo pitanje: koliko dugo će namtrebati okrenuti se oko sebe ili baciti pogled preko plota i vidjeti kako nježnijiotisak na planet, može značiti i kvalitetniji otisak na našim životima?

Zaključak je kako “ponašanje socijalnih aktera vitalnih za projektiranje iostvarivanje održivog razvoja pokazuje da je održivi razvoj danas još marginalnapreokupacija upravljačkih elita u Hrvatskoj (Lay, 2001: 35).

22

Permakultura - trajnarevolucija

Permakultura je način dizajniranja ljudskih prostora s ciljem stvaranjauravnoteženih i održivih sustava. Jedan od važnih kriterija koji se uzima u obziru ocjenjivanju uspješnosti permakulturnih projekata je upravo ekološki otisak.Dakle, permakultura je u stvari sredstvo kojim je moguće doći do cilja - održivognačina života. To podrazumijeva reorganizaciju sadašnjeg načina života, a tose posebice očituje u tome kako koristimo resurse, način na koji trošimo energiju,gradimo kuće, uzgajamo hranu itd.

Ne kaže se bez razloga kako je permakultura dobro promišljeni džumbussakupljenih znanja iz biologije, proizvodnje hrane, energetike, arhitekture igraditeljstva, gospodarenja otpadom, očuvanja vodenih resursa, ekonomije ijoš svašta čega. Naravno, nije nam namjera tvrditi kako u drugim pravcimanema svijesti ili prakse o ovome, ali u permakulturi je to njen integralni dio.Moguće je imati eko-markicu i proizvoditi organsku hranu, a imati sve drugedimenzije naših života neodrživima. Nemoguće je stvoriti funkcionalanpermakulturni projekt, a da ne pokažete u praksi kako primjenjujete znanja izgore nabrojenih dimenzija. I to je nama super, to opraktičavanje održivosti.

Dodatni je mamac bila i činjenica da se permakultura ne veže za bilokakvu ideologiju ili duhovnu prosvijetljenost. Kao aktivisti i aktivistkinje izantiratnih, mirovnih, anarhističkih, altermedijskih i ekoloških organizacija, stim stavljanjem naglaska na praksu i na praktičnu primjenu određenih principai etike, konačno smo dobili alat kako neke od snova trajno ostvariti. Nemaštrebanja iz nejasnih knjiga niti polaganja ispita kod nezainteresiranih profesora.Nama kao mladcima i mladicama iz urbane aktivističke scene to je sve finoleglo.

Permakulturu je prvi počeo osmišljavati Bill Mollison na Novom Zelandu.Jasan i zaokružen sustav razradio je početkom ’70-ih zajedno s DavidomHolmgrenom. Tada je stvorena i jedna od prvih definicija permakulture kaonačina stvaranja uravnoteženog ljudskog okoliša (Mollison, 1996: 9). Proširenaknjiga Permakultura 1 je izašla 1978. godine, a Permakultura 2 dvije godinekasnije. Njih dvoje je i stvorilo riječ permakultura kao izvedenicu od dvije riječi:

23

PERMAnentna agriKULTURA. Mollison je između ostalih, već tada uviđaokako je konvencionalna proizvodnja hrane destruktivna u dugoročnom pogledui prema nama samima i prema prirodi. Stoga je stvorio temelje za trajnupoljoprivredu, dizajniranje sustava koji će nam osiguravati hranu bez opasnostiza budućnost.

Kasnijim razvojem permakulture u ’80-ima, a posebno urbanim dijelompriče, permakulturu se sve više shvaćalo kao ideju i način rada koji nadilazigranice poljoprivredu, te je izvedenica postala sinonim za stvaranje permanentnekulture. Uostalom, jasno je da ljudska kultura ne može postojati bezuravnotežene i održive proizvodnje hrane te etičke osnove u odnosu premaresursima.

Permakultura ima mnoge definicije, a pogotovo postoje brojni stavovi opermakulturi s obzirom na nečije osobne osjećaje i povezanost s njom. Možemoreći kako bi značila “preuzimanje prirodnog ekosistema kao modela za naše,ljudske životne prostore” (Whitefield, 2004: 3). Ekosustavi u prirodi su održivi ito je ključna riječ za kojom tragamo dok se bavimo permakulturom. Ukolikopromatramo i učimo od ekosistema kako živjeti održivo, otvara nam se čitavniz metoda i tehnika koje možemo primijeniti u našim društvenim okolišima.

Rekli smo da permakultura stvara uravnoteženi ljudski okoliš. Dvije su ključneriječi ovdje. Stvaranje je prva. Znači permakultura podrazumijeva akciju, dizajn,kultiviranje naše okoline. Druga važna riječ je ravnoteža ili balans. Permakulturanam pomaže stvarati trajne sustave kojima je cilj da ne narušavaju balans nitiu prirodi niti između ljudi. Najbolja učiteljica i za stvaranje i za balans je priroda.Trebamo osluškivati, mirisati, opažati, shvaćati sve te silne procese i kruženjau prirodi te primijeniti stečeno znanje za dizajniranje našeg ljudskog okolišakako bismo dobili još više.

Simbol permakulture je stablo. Šire rečeno simbol je šuma, jer predstavljaiznimno bogat, raznolik i stabilan ekosustav. Način na koji funkcioniraju šumeideal je u permakulturi. Nebrojene su funkcije koje jedno stablo pruža. Stablou šumama nam daje hranu i piće, gorivo, drvnu građu, papir, iz mnogihstablašica dobivamo lijekove, štite nas od vjetrova i upijaju CO

2, sprječavaju

eroziju i lišćem malčiraju tlo, rezervoari su pitke vode, pružaju dom milijunimabiljnih i životinjskih vrsta te potiču bioraznolikost. I zašto ne reći, pružaju namhladovinu i divno mjesto za odmor. Dobro, zašto ne reći još, ispod stabla sesuper i cmakati!

U većini logoa i simbola permakulturnih projekata, organizacija i udruženjastoji stablo oko kojeg vidimo i kruženje ciklusa i procesa u prirodi. Stoga niječudno da se u permakulturi naglašava važnost šuma i sadnja stabala.

Svima nam se srce usplahiliro od sreće kada je Nobelovu nagradu za mir2004. godine dobila Wangari Maathai, hrabra žena iz Kenije. Maathai je 1977.godine pokrenula Green Belt Movement kako bi potaknula siromašne žene dakao borbu protiv siromaštva, uništenja okoliša i potlačenosti žena sade što više

24

stabala. Tako nam je na najljepši način pokazana povezanost između ekološkogaktivizma, borbe protiv siromaštva i za ženska prava. Aktivistkinje Green BeltMovementa posadile su do danas preko 30 milijuna stabala.

Šume nam najbolje oslikavaju procese kruženja i održivosti u prirodi.Shvaćanju prirodnih procesa dodajemo usvajanje novih znanja i tehnologija terevitaliziranje tradicionalnih održivih vještina. Permakultura usvaja mnogarješenja iz prošlosti. Ona su vrlo često plod dugotrajnog iskustva i promišljanjate su jednostavna za primjenu. Time smo došli do klasične dileme: što je novou permakulturi, a što staro? Permakultura je skup starih metoda i tehnika, alii novih znanja te primjenjivih tehnologija bez obzira govorimo li o vrtu,graditeljstvu ili nečemu trećem. Mnogi ljudi koriste permakulturne metode itehnike, a da toga nisu svjesni ili ih tako ne nazivaju. To je u redu, jer jeetiketiranje manje važno. Na primjer, Chagga narod sa sjevera Tanzanije istanovnici Kandy regije na Sri Lanci od davnina stvaraju permakulturne šumskevrtove (Whitefield, 2004). Zajedno rastu trajnice, stabla, voćke i grmolike biljke,međusobno se pomažući hranjenjem i zaštitom od nametnika. Sustavi su održivibez velikog unosa energije, sprječavaju eroziju i donose velike prinose. Također,mnoga znanja i vještine nije stvorila permakultura, ali ih je uvelike populariziralai proširila. Jedna od takvih je i malčiranje (često u literaturi kod nas nazivano inastiranjem), odnosno prekrivanje tla organskim materijalima. Malčiranje sekoristilo mnogo prije početka ’70-ih i nastanka permakulture, ali danas jenezamisliv permakulturni vrt bez malčiranja. Mogli bismo reći da svi kojimalčiraju nisu permakulturnjaci, ali svi permakulturnjaci malčiraju. To se odnosii na mnoge druge tehnike i metode koje nisu nikakvo vlasništvo permakulture,ali je permakultura bez njih nemoguća.

Ovime ne želimo reći kako su sva znanja i pravila iz prošlosti korisna iprihvaćena u permakulturi. Tradicionalno kuhanje na otvorenoj vatri je priličnoneefikasno trošenje energije. Općenito tradicionalni pristup kuhanju hrane imasvega 5-15% iskoristivosti energije biomase. Također možemo reći i za diotradicionalnog graditeljstva – energetski je neefikasno jer smo u prošlosti biliokruženi obiljem šuma i druge biomase pa se ljudi nisu previše osvrtali nakoličinu drveta koje se koristi za zagrijavanje kuća. Na primjer, tradicionalnedrvene kuće imale su zidove od svega 7 cm tvrdog drveta koje je bilo prekrivenotankim slojem trske i glinene žbuke. Toplina kroz ovakav zid prolazi čak desetputa brže nego kroz zid neke održive niskoenergetske ili pasivne kuće. Utradicionalnom načinu života možemo osim energetske efikasnosti naći i mnogedruge zamjerke. Na primjer patrijarhat. Odnos prema ženama u prošlosti jebio užasan, i premda je danas bolje, to je borba koja i dalje traje. No, na starose sigurno ne želimo vratiti. Kao i mnogo puta, i ovdje nam je potrebna ravnotežana korist svima.

U permakulturi imamo tri prekrasna etička principa koji bi nas trebali voditi:briga za Zemlju, briga za ljude i pravedna raspodjela. Premda su ovi etički

25

principi u neku ruku razumljivi sami po sebi, spomenimo par riječi za svakogaod njih. Briga za Zemlju sadržava ne samo sva znanja i vještine kojimapojačavamo održivost našeg načina življenja, već i svijest o važnosti ovogplaneta. Briga za ljude naglašava solidarnost i međusobno pomaganje. Onauključuje i organizacijske i ekonomske oblike koji počivaju na suradnji irazumijevanju drugih. Treći princip možemo shvatiti kao most između brige zaZemlju i ljude. Bez svijesti o potrebi za pravednom raspodjelom resursa našabriga za Zemlju i ljude ostaje na plitkoj razini. Briga za pravednom raspodjelomresursa najbliža je težnji da zadržimo kvalitetu života, a smanjimo ekološkiotisak. Netko je lijepo rekao: “Ima dovoljno za sve naše potrebe, ali ne i za svunašu pohlepu” (Burnett, 2004:17).

26

Pazi, hrana pada

Ovo je super naziv filma u kojem nam Mollison predstavlja osnovne principepermakulture. Mi ga ovdje možemo shvatiti dvostruko. U konvencionalnomsmislu mi se zaista često ponašamo kao da hrana pada s neba. Rijetko se kadpitamo o načinu uzgoja naše hrane, posljedicama koje takva proizvodnjaostavlja za sobom, ne samo ekološke, već i socijalne i ekonomske.

S druge strane, u permakulturnom smislu možemo reći kako stvaramo trajnoodržive sustave gdje u našim vrtovima, posebno u našim šumskim vrtovimazaista moramo paziti na glavurdu – jer hrana doslovce pada. Jasno je zaštozapočinjemo s hranom. Bez unosa energije i u naše organizme malo će namkoristiti znanja o npr. biodizelu. Osim toga, hrana ima toliko utjecaja na našeživote, a pored svog obilja kojeg proizvodimo kao ljudska rasa, i dalje kaskamou izražavanju obilja u solidarnosti i međusobnoj pomoći, pa imamo stotinemilijuna gladnih i milijarde siromašnih.

Pri kraju Drugog svjetskog rata destruktivni model konvencionalnepoljoprivrede počeo se masovno primjenjivati. Korporacije koje su proizvodilesintetičke kemikalije za vojne potrebe, izgubile su veliko tržište. Umjesto daostanu bez posla, radije su počele svoje proizvode prodavati poljoprivrednicimai tako započele, kako su je kasnije nazvale “zelenu revoluciju”. Korištenjemsintetičkih kemijskih gnojiva i pesticida, zajedno sa skupom mašinerijom(proizvođači tenkova i kamiona također nisu htjeli ostati bez posla) nastala jenova poljoprivredna metoda koja je davala vrlo visoke prinose.

Današnja konvencionalna poljoprivreda uzrokuje: eroziju tla, širokozagađenje tla i podzemnih voda, gubitak plodnog tla, stvrdnjavanje tla ismanjenje biološke aktivnosti u tlu, pretjerano korištenje umjetnih gnojiva ikemijskih pesticida, herbicida i slično. U SAD-u su u posljednjih 40 godinaizgubili 20 cm humusa zbog ispiranja najkvalitetnijih površinskih dijelova tla.Konvencionalna poljoprivreda ima sve više problema sa proizvodnjom uz daljnjeuništavanje prirode i pojačavanje širenja klimatskih promjena. Korištenjekemijskih sredstava i GMO-a dodatno je ugrozilo podzemne pitke vode, zagadilozemlju i vodene tokove, te smanjilo bioraznolikost. Korištenje teške mehanizacijei ovisnost o nafti te ogromno iskorištavanje energije, činjenice su kojekonvencionalnu poljoprivredu čine neodrživom. Samo svaka tona umjetnoggnojiva proizvede 5 tona CO

2. WHO procjenjuje kako je barem tri milijuna

27

ljudi godišnje otrovano pesticidima, od čega više od 200000 umre, uglavnomu siromašnim zemljama. Na primjer, studija koja je provedena na radnicimana plantažama cvijeća u Kolumbiji otkrila je kako su izloženi 127 vrsti pesticida,od kojih je 20% zabranjeno za korištenje u SAD-u. Po podacima ColumbianHuman Rihgts Committeea dvije trećine tih radnika ima zdravstvene problemezbog svog posla. Iz Kolumbije dolazi dvije trećine cvijeća koje se koristi u SADte tako pesticidi nalaze svoj put nazad (French, 2000).

Na žalost, konvencionalna poljoprivreda prouzrokovala je smanjenjebioraznolikosti, ubijanje života u zemlji, kojim inače zdrava zemlja buja, te jetime uništena sposobnost zemlje da dalje proizvodi hranu bez sve većeg i većegunosa sintetičkih kemijskih gnojiva, pesticida i ostalog. Jasno, tako se smanjilai kvaliteta hrane koju konzumiramo. Poljoprivrednicima korištenje kemijskihgnojiva nije bilo ništa novo. Stoljećima su se koristili razni pripravci, kao što sukameni fosfati, guano (izmet šišmiša i nekih ptica), morska trava itd. Međutimove tvari su prirodne, a prirodni ekosustavi imaju ugrađeni mehanizam kakoda se nose sa tvarima koje sami proizvedu. Nove kemikalije su tvorevine čovjeka,uglavnom ekstremno koncentrirane prirodne kemikalije ili potpuno sintetsketvari. Prirodni ekosustavi se s ovim tvarima ne mogu nositi. Velike ekološkeštete su učinjene, a u većem djelu svijeta ova praksa se nastavlja.

Istovremeno s najjačim globalnim širenjem “zelene revolucije”, zagovornicizdravog životnog stila počeli su tražiti bolje načine uzgoja hrane. Pogled uprošlost omogućio im je da posude i usvoje znanja i tehnike iz razdoblja prijesintetskih kemikalija. Našli su poljoprivredne tehnike pomoću kojih je mogućegodinama uzgajati kvalitetnu hranu na istoj parceli s visokim prinosima beziscrpljivanja tla. Kako ne bi ovisili o globalnom tržištu hrane koje proizvodisiromaštvo, glad i uništavanje prirode, permakultura nas uči kako osigurati namalom prostoru obilje hrane. Prije nego krenemo dalje, spomenimo neke drugevrijedne ekološke pristupe u proizvodnji hrane. Pokret koji je nastao kaotendencija da se izbjegnu negativne posljedice sintetičke poljoprivrede, razviose u pokret prema nečemu što je ekološki prihvatljivo – nečemu što se ugrubomože definirati kao održiva poljoprivreda.

Održiva poljoprivreda

Općenito, održiva poljoprivreda je metoda proizvodnje hrane uz pomoć zdravezajednice biljaka i zemlje bez upotrebe gnojiva i pesticida sintetskog porijekla.Održiva poljoprivreda dugoročno poboljšava kvalitetu tla i čini ga sve plodnijimiz godine u godinu. Međutim, na održivu poljoprivredu ne smijemo gledatisamo kao na tehnološki postupak koji bi trebao zamijeniti postojeću praksu,već kao na dio šireg društvenog pokreta koji će poboljšati kvalitetu života čitavogdruštva u socijalnom, ekonomskom i ekološkom smislu.

28

Organska poljoprivreda

Termin “organsko povrtlarstvo” prvi se put pojavio u knjizi “Look to the Land”(Pogled prema zemlji), koju je napisao Lord Northbourne 1940. godine. Dvijegodine kasnije objavljeno je prvo izdanje knjige “Organic Gardening andFramnig” (Organsko povrtlarstvo i poljoprivreda). Mnogi fundamentalni principiorganske poljoprivrede stari su koliko i najstariji oblici poljoprivrede.

Jednostavno rečeno, organska poljoprivreda (u Hrvatskoj se koristi termin“ekološka poljoprivreda”) je uzgoj hrane bez upotrebe sintetskih i umjetnihkemikalija. Zabranjeno je korištenje svih sintetskih gnojiva, pesticida, a nadgledase i liječenje životinja. Podrazumijeva se izbjegavanje GMO-a. Unutar ovedefinicije postoji širok spektar poljoprivrednih metoda i tehnika.

Bitno je shvatiti da je termin “ekološka ili organska poljoprivreda” vrlo široki u stvari nam malo govori o tome kako je hrana u stvari uzgojena. Da bi nekahrana bila ekološki uzgojena, mora biti zadovoljen pravilnik o ekološkojpoljoprivredi. U pravilniku ćete uglavnom naći koja kemijska sredstva itehnološki postupci nisu dozvoljeni u ekološkoj poljoprivredi. Činjenica da nekahrana zadovoljava ovaj pravilnik manje nam govori o tome da li je hranauzgojena u plasteniku/stakleniku, da li se zemlja ore ili prirodno održava rahlom,u kojoj mjeri se koristi mehanizacija itd. U ekološku poljoprivredu spadaju imetode kao što je hidroponija – uzgoj biljaka u plastenicima bez zemlje, uumjetnom mediju pod umjetnim svjetlom i kontroliranim klimatskim uvjetima.

Kako se udaljavamo od ovog ekstrema, počinje upotreba zemlje, ali jošuvijek se koristi mnogo umjetnih materijala. Na primjer, mnogi koriste plastičnecrne folije kao malč, premda je malčiranje prirodnim pokrovima puno korisnijei efikasnije. Kako se krećemo dalje prema prirodnijim metodama povećava sekorištenje organskih materijala (slama, sijeno, lišće...) te je na okoliš ukupniutjecaj neke metode manji. Na potpuno suprotnoj strani nalaze se metodeuzgoja hrane koje potpuno nadilaze oranje tla, gnojenje i plijevljenje, kao štoje primjerice metoda Masanobu Fukuoke iz Japana.

Biodinamika

Biodinamika je poljoprivredna metoda koju je razvio austrijski znanstvenik-filozof Rudolf Steiner (1861-1925). Steiner je 1924. godine održao niz odosam lekcija poljskim poljoprivrednicima u blizini Wroclawa. Ovih osam lekcija,zajedno sa dodatnih četiri, objavljeno je pod naslovom “Duhovni temelji zaobnovu poljoprivrede”. Steiner je vjerovao da zemlja kao supstanca sadržiesenciju života i da je treba tretirati raznim preparatima da bi se obogatilaživotna snaga i pobudila mikrobiološka aktivnost te da bi se stvorili idealniuvjeti za rast biljaka.

Biodinamika promovira ideju o samoodrživosti u smislu proizvodnje vlastitog

29

sjemena, gnojiva, pripravaka i hrane. Obuhvaća povrtnjake, oranice, voćnjake,jezera, šume i pašnjake. Specifično za biodinamiku je korištenje devetpripravaka, koji se pripremaju na poseban, ponekad čak mistificirajući način.Pripravci su mineralnog, biljnog i životinjskog porijekla, najčešće fermentirani,a primjenjuju se u malim količinama na kompost, životinjsko gnojivo, zemlju ilidirektno na biljke. Osim pripravaka u biodinamici važnu ulogu zauzimaju tehnikekompostiranja, malčiranja, miješanja kultura i druge organske tehnike. Ubiodinamici se uzima u obzir i utjecaj planetarnih i kozmičkih sila na rast biljaka.Mjesečevi i astrološki ciklusi imaju ključnu ulogu pri vremenskom rasporedusadnje. Biodinamika koketira s mističnim te pokušava naći ravnotežu izmeđufizičkog i metafizičkog aspekta.

Prirodna poljoprivreda (Nature farming)

Prirodno poljodjelstvo je slično biodinamici u tome što se također bazira naupotrebi pripravaka. Najvažniji pripravak je miks mikroorganizama koji aktivirajuključne mikrobiološke procese vezane za zemlju i rast biljaka. Naglasak je naazijskoj filozofiji prema kojoj čovjek uči od prirode. Utemeljitelj ove metode jeMokichi Okida (1882-1950), japanski filozof koji se prvi na tom područjuzauzimao za izbjegavanje kemikalija u poljoprivredi.

Biointenzivna poljoprivreda

Ova metoda također je poznata pod imenom “francuska intenzivna metoda”.Razvio ju je Alan Chadwick (1909-1980), a smatra se križancem izmeđubiodinamike i intenzivne komercijalne poljoprivrede koja se koristila 1900-te uokolici Pariza. Ova metoda bazira se na gusto zasađenim dvostruko prekopanimvisokim gredicama, kompostiranju i miješanim kulturama. Ova metoda dajedva do deset puta veće urode po jedinici površine u odnosu na klasičnupoljoprivredu, pritom koristeći samo jednu trećinu do jednu desetinu vode.John Jeavons, zagovornik ove metode, napisao je nekoliko knjiga o ovoj metodi,uključujući i popularnu knjigu How to Grow More Vegetables And Fruits, Nuts,Berries, Grains, & Other Crops Than You Ever Thought Possible on Less LandThan You Can Imagine.

Miroljubiva zemljoradnja

Pokret prisutan najvidljivije u Njemačkoj. Karakterističan mu je miroljubiv odnosprema životinjama. Na životinje se gleda kao na prijatelje koje se ne iskorištavaili ubija. Dapače, ne koriste se kao gnojiva niti stajski gnoj. Tlo se obrađujekroz dvije godine, a treću godinu se odmara te se život u njemu obnavlja.

30

Šumski vrtovi

Šume su ljude tisućljećima opskrbljivale hranom, odjećom, ljekovitim biljem izaklonom. Tijekom 1960-ih, Robert Hart je u okolici Shropshirea (Engleska)počeo eksperimentirati sa kreiranjem potpuno integriranih šuma i šumskihvrtova. Trideset godina kasnije, njegov šumski vrt, veličine samo 500 m2, postaoje svjetski poznat model na kojem se bazira šumska poljoprivreda. Kreiranješumskih vrtova bazira se na uspostavi sedmeroslojne vegetacije, a biljke suodabrane tako da imaju najmanje jednu praktičnu primjenu. Tu spadaju hrana,ljekovito bilje, boje, vlakna, ulja, privlačenje poželjnih kukaca i životinja, odbijanjenepoželjnih kukaca i životinja, fiksiranje i akumuliranje hranjivih tvari u tlu,malč, stelja i drvo za ogrjev. Šumski vrt se sastoji od sedam slojeva:

1. krošnja (visoko drveće)2. nisko drveće (npr. patuljaste voćke, orašasti plodovi)3. grmlje (drvenaste biljke kao npr. kupine)4. zeljaste biljke (trajnice)5. vertikalne biljke (biljke penjačice)6. pokrovni sloj (puzavci ne viši od 15 cm)7. rizosfera (korijenjaste biljke)

Hart je objavio detalje o svojim eksperimentima u kratkom priručniku TheForest Garden (Šumski vrt). Kasnije je od tog priručnika nastala detaljna knjigaForest Gardening: Cultivating an Edible Landscape (Šumsko vrtlarstvo:kultiviranje jestivog krajolika). Ova metoda postala je vrlo raširena međupoklonicima permakulture. Zato nas ne treba čuditi što premda se i upermakulturi koriste vrtovi s jasnim i odijeljenim gredicama, puno više se cijenešumasti vrtovi koji izgledaju pomalo divljasto, pomalo džunglasto.

Sinergijska poljoprivreda

U periodu od gotovo 40 godina, Emilia Hazelip je razvila metodu uzgojaljekovitog bilja i povrća koju je nazvala sinergijska poljoprivreda. Iako se upočetku svog rada oslanjala na metode Fukuoke, Bonfilsa i Ruth Stout, njezinametoda je kroz eksperimentiranje evoluirala u sasvim novi princip koji imapotencijalnu vrijednost u komercijalnoj proizvodnji povrća i ljekovitog bilja.Metoda Emilie Hazelip bazira se na poticanju i kreiranju tzv. “divljeg tla”.Njezini vrtovi svjesno su dizajnirani tako da potpomažu razvoj dinamičnog životau tlu. Kako sama kaže: “Ja istinski vjerujem da dok ne uspostavimo mir sazemljom, nećemo moći uspostaviti niti mir iznad površine tla. Dokle godopravdavamo iskorištavanje bilo kojeg živog organizma, ostat ćemo paraziti,trošeći više nego što doprinosimo...”.

31

Dok se Fukuokina metoda uglavnom bavi voćnjacima i uzgojem žitarica,fokus ove metode je uzgoj povrća i ljekovitog bilja. Cilj je stvoriti profitabilnepovrtnjake uz minimalno ulaganje energije, a da se pritom ne razori život u tlu.Hazelip je praktičnost svoje metode dokazala u najmanje tri različite države,pritom uzdržavajući obitelj prodajom povrća koje je uzgojila. Sama metoda setemelji na visokim gredicama koje se, nakon što se prve godine pripreme zasjetvu, više nikad ne prekopavaju (niti duboko niti plitko). Umjesto kopanja tlose održava rahlim i redovitim obilnim malčiranjem te zelenom gnojidbom.Hazelip nikad ne dopušta da njene gredice budu prazne jer to dovodi dosabijanja tla - one su konstantno zasađene, bilo jestivim kulturama bilopokrovom za zelenu gnojidbu. Ono što je revolucionarno kod ove metode jeotkriće da je oranje u stvari glavni krivac za osiromašenje tla, suprotnouvriježenom mišljenju da su biljke te koje iscrpe tlo. U sinergijskoj poljoprivredine koriste se gnojiva. Kompost se koristi samo za presadnice. Obrazloženje zaovakvu praksu je to što dodavanje gnojiva remeti cikluse bakterija koje suključne za život tla. Umjesto da gnoji tlo, Hazelip radije potiče prirodnu plodnosttla i uistinu, njezine gredice iz godine u godinu su sve plodnije.

Fukuoka metoda

Japanski znanstvenik-filozof-poljoprivrednik Masanobu Fukuoka rođen je 1914.godine u malom selu na otoku Shikoku na jugu Japana. Kao mikrobiolog,radio je kao znanstvenik na pitanjima tla, a specijalizirao se za biljnu patologiju.U doba kada je navršio 25 godina života, počeo je preispitivati sebe i imatidvojbe o “čudima moderne poljoprivrede”. Dao je otkaz i vratio se na očevufarmu na otoku Shikoku. Tu je počeo s eksperimentiranjem i razvijanjem vlastitemetode. Kroz 30 godina razvio je vlastitu metodu “nečinjenja” u poljoprivredi,gdje je polako iz godine u godine ostavljao sve više samoj prirodi i prirodnimprocesima da rade za njega. Bez okopavanja zemlje, bilo gnojiva ikompostiranja, plijevljenja korova i dodavanja pripravaka, Fukuoka je proizvodiohranu sa prinosima jednakima, pa i većima od prinosa u konvencionalnojpoljoprivredi.

Njegova metoda se bazira na usporednom uzgoju žitarica – riže i ječmazajedno sa bijelom djetelinom. Budući da je djetelina leguminoza ona obogaćujetlo dušikom. Osim toga Fukuoka sije slijedeću generaciju žitarica u polje nakojem prethodna generacija još raste. To na primjer znači, da se riža sije upolje ječma koji još nije sasvim zreo. Tek kada mladice riže izbiju iz zemlje,žanje se ječam. Na taj način polje nikada ne ostaje prazno i na taj način nemašanse da se zemlja sabije i stvrdne. Sva slama od ječma vraća se na polje tetako dodatno štiti zemlju od isušivanja i sabijanja. Slama pogoduje formiranjustabilnog sloja humusa, koji je temelj plodnosti tla. Osim toga slama zajedno

32

s bijelom djetelinom sačinjava pokrov koji ne dozvoljava korovu da se probije.Osim u uzgoju žitarica, Fukuoka je velike uspjehe postigao u voćarstvu,

posebice uzgoju citrusa.

33

Praktični savjeti za stvaranjepermakulturnog vrta

Za permakulturu bi se najbolje mogla primijeniti stara izreka: “Živi kao da ti jesutra zadnji dan, ali obrađuj zemlju kao da ćeš živjeti zauvijek” (Whitefield,2004: 225). U konvencionalnoj poljoprivredi plodnost tla određuje se unosomkemijskim sastojaka. U permakulturi ne određujemo plodnost tla tako da gauništavamo kemikalijama. Na plodnost ili kvalitetu tla utječe mnogo faktora:

· Dubina tla je važna zato što u dubljoj zemlji biljke lakše rastu. U plitkomtlu vrlo brzo će nestati hranjivi sastojci i voda.

· Struktura tla znači kako su dijelovi tla međusobno povezani. Pore u tlustvaraju mreže linija koje osiguravaju biljci vodu, hranjive sastojke i zrak.

· Prozračnost tla je važna jer tlo treba disati. Zrak treba i životu u tlu, neovisnogovorimo li o mikroorganizmima, glistama ili nečemu trećem. Propusnost tlaje povezana sa prozračnošću. Plodna zemlja ima dobru strukturu na površinida voda prolazi kroz pore, i dobru strukturu ispod da voda dalje prolazi.

· Kapacitet za zadržavanje vode ne treba brkati s dobrom propusnošćuvode. Jednostavno, plodno tlo treba biti kao spužva – upiti vodu i polako jetokom dužeg vremena otpuštati za biljke. Ukoliko voda odlazi prebrzo, biljkeće patiti. Tome će doprinijeti i stalni gubitak vode koje biljke imaju kroz listove.

· Temperatura je povezana sa zadržavanjem vode. Tlo koje slabo propuštavodu trebati će više vremena da se ugrije na proljeće.

· Sadržaj hranjivih elemenata dijelimo u dvije grupe:a) Ugljik, vodik i kisik su potrebni u velikim količinama i dolaze od CO

2 u

zraku, od vode, od biljaka i organskih materijalab) Mineralni hranjivi sastojci, premda ih treba manje, također su važni, a

radi se o dušiku, fosforu, kaliju i drugim elementima.· Kapacitet za zadržavanje hranjivih elemenata znači činjenicu da plodno

tlo kao i vodu ima dovoljno snage zadržati hranjive elemente.· Kiselost i lužnatost tla. Ako nam je tlo pH0, znači da je ekstremno kiselo,

a ako je pH14, onda je ekstremno lužnato. Neutralnu vrijednost imamo kodpH7.

· Stabilnost označava dobro plodno tlo koje odolijeva eroziji, jer voda neispire zemlju.

34

Ugrubo rečeno, najčešće spominjemo tri vrste tla: pjeskovito, ilovasto iglinasto. Ova klasifikacija bazira se na veličini čestica mineralne komponentetla. Pjeskovito, ilovasto i glinasto tlo u stvari imaju isti mineralni sastav, ali serazlikuju u veličini čestica, pa tako pjeskovito tlo ima najkrupnije čestice aglinasto najfinije. Dosta je nevjerojatna činjenica da je glina u stvari tvar kojase sastoji od vrlo finih mineralnih čestica. Ilovasto tlo je po veličini česticanegdje između pijeska i gline.

Drugu komponentu tla sačinjava organski materijal u tlu. To se najvišeodnosi na humus. Što imamo više humusa, biti će i naše tlo kvalitetnije. Hu-mus se najčešće nalazi u površinskom sloju zemlje, a sastoji se od celuloznihvlakana i drugih organskih tvari koje se konstantno raspadaju. U tablici štoslijedi možemo vidjeti karakteristike faktora koji utječu na plodnost tla za svakuod tih vrsta.

Karakteristike tla

U svakom tlu ima malo od svo troje. Važno je da svako tlo ima gline, jerona veže hranjive elemente. No, mnogi od nas znaju kako je teško raditi sa

Pjeskovito Ilovasto Glinasto

Struktura Manje važna upjeskovitim tlima.Nema zbijenosti.

Treba strukturu, alise ne stvarajugrumeni. Sklonazbijenosti.

Treba strukturu.Glinasti dijelovitendiraju stvaranjugrumena zemlje.Sklona zbijenosti.

Prozračnost Vrlo dobra, zna bitipretjerana.

Vrlo loša bez dobrestrukture.

Loša bez dobrestrukture.

Propusnost Vrlo propusno, dre-naža obično dobra.

Vrlo loše bez dobrestrukture. Jako sklo-no blokiranju vode.

Loše bez dobrestrukture. Drenažaspora.

Zadržavanje vode Obično loše. Sklonosuši.

Pretjerano. Problemnatopljivanja.

Dobro.

Temperatura Brzo se ugrije uproljeće.

Sporo se ugrije uproljeće.

Sporo se ugrije uproljeće.

Sadržaj hranjivih

elemenata

Loš. Loš. Može biti visok,ovisi o vrsti gline.

Zadržavanje

hranjivih elemenata

Nema. Problemzadržavanja vlage.

Nema. Dobro zadržavavlagu.

pH Obično kiselo. Ovisi. Obično lužnato.

Stabilnost Fino pjeskovito sklo-no eroziji, krupnopjeskovito manje.

Sklono eroziji. Otporno erozijisamo ako je dobrostrukturirano.

Izvor: Whitefield, P. (2004) The Earth Care Manual, East Meon: Permanent Publications: 41.

35

pretjerano glinastim tlom. Glina često varira od ljepljive navlažene mase dogotovo pa tvrdih cementnoidnih blokova. No, ukoliko stvorimo dobrustrukturu, glina može biti najzahvalnije tlo. Mnogi vrtlari i vrtlarke preferirajupjeskovito tlo, jer se s njim lako radi. Stoga ga se i zove lakim tlom, nasuprotteškim tlima kako nazivamo ilovasta i glinasta tla. No, pjeskovita tla imajuproblem gubitka i vode i hranjivih elemenata. Ona mogu biti vrlo plodna, alibez dovoljne količine gline u sebi, s njima je teško raditi i sklona su lošojstrukturi. Tlo koje je dobra kombinacije svog troje te okuplja prednosti svakevarijacije tla, a umanjuje nedostatke je tlo kojem težimo (Whitefield, 2004).

Testiranje našeg tla možemo provesti jednostavnim postupkom. Iz dijelavrta koji nas zanima uzmemo šaku zemlje te ju očistimo od kamenčića, korijenaili druge neistruljene organske materije. Tu zemlju navlažimo i gnječimo dokne stvorimo lopticu. Zatim pratimo slijed naših odgovora:

Da li je tlo tamno smeđe ilicrno, jako spužvasto kadase smoči ili navlaži, te se upotpunosti sastoji odorganskog materijala?

Da.Treset.

Da li je tlo unajvećoj mjeripješčano?

Može li seformirati kuglica?

Ne.

Da.Pijesak.

Ne.

Da li se kuglicalagano lomi?

Da li se čininježnom isvilenkastom?

Da.

Ne.

Da.

Ne.

Da.

Ilovast pijesak.

Pjeskovitailovača.

Pjeskovitomuljevitailovača.

Ne.

Kada je oblikujete u kuglu da lije putrasta i lako deformirajuća?

Da. Muljevitailovača.

Da li tvori čvrstukuglicu koja prlja, alise ne da ugladiti?

Da li se doimapjeskovita?

Da li se doimaglatkom isapunastom?

Da. Da.

Ne [sljedeća stranica].

Ne.

Pjeskovitailovača.

Muljevita ilovača.Da.

Ne. Zrnatija ilovača.

36

Upozorenje: visok sastav organskih tvari u mineralnoj zemlji može utjecatina osjete koje ona pruža, čineći ilovaču manje ljepljivom i pijesak manjemuljevitim. Visoki sastav vapna može imati isti utjecaj.

Poboljšavanjem organskog sloja tla, poboljšavamo i sve ostale karakteristike.80% mikroba živi u gornjih 5% tla. U prosjeku nam treba svega 3,5cm organskogsloja.

Za tlo su nam važni mikroorganizmi (bakterije, gljive, alge i protozoe), jerrazgrađuju organski materijal u humus, osiguravaju biljkama mineralneelemente, proizvode tzv. ljepilo koje drži zemlju skupa, i sprječavaju nastanakpatogena. Najaktivniji su nekih tri milimetara od korijena biljke prema dolje.

Gliste ili gujavice su naši najbolji vrtni prijatelji. Najljepše im je šljakati u tlukoje ima pH vrijednost veću od 5. Moramo im osigurati stalni dotok organskogmaterijala kojim se hrane i vuku dublje u tlo. Gliste su puno brojnije u organskimvrtovima, jer ih kemikalije ubijaju, ali važno je znati kako ih se još više ubijapreoravanjem i prevrtanjem zemlje (Whitefield, 2004). Vrlo je korisno napraviti

Da li se oblikuje kaoplastelin, polira i da lipostaje ljepljiva kadase navlaži?

Da.

Ne.

Kreni ispočetka ili jezemlja bogata tresetom

Da li se doimapjeskovito ilišljunkovito?

Da li se doimaglatkom isapunastom?

Da.

Da.

Ne.

Pjeskovita ilovača.

Muljevita ilovača.

Zrnata ilovača.

Najbolji vrtni prijatelji

37

kompostište s kalifornijskim glistama koje će nam proizvesti visoko kvalitetanhumus. U jednom leglu kada ga rasprostremo na 2 m2 imamo 100000 glistau različitim razvojnim stadijima. Razlikujemo je od uobičajene kišne gliste poizrazitom crvenom tijelu i žutom ispruganom repiću. Premda su i one manjeaktivne tijekom zime, kalifornijske gliste bolje podnose hladnoću pa su duljeaktivne, brže se razmnožavaju i ne smeta im gustoća u staništu. Jednakalifornijska glista u jednom danu proizvede humusa kolika je njena težina.Jedno leglo je u stanju godišnje preraditi 800-1000 kg organskog materijala,pri čemu dobijemo 400-600 litara čistog humusa. Podloga za kompostište saglistama treba biti vodopropusno pa je najbolji materijal netkani tekstil(geotekstil). Geotekstil podupremo drvenim kolčićima, najbolje na 40 cm visinetako da nastane “bazen” za gliste. Na dno geotekstila stavimo karton.

Kompostište sa glistama nije dobro staviti na mjesto gdje cijeli dan pičisunce, a niti na mjesto gdje se osjeća podrhtavanje tla (npr. u blizini ceste), jersu gliste na to vrlo osjetljive. Tokom ljeta kompostište ne smije ostati presuho,jer bi gliste mogle uginuti. Tada je dobro, posebno ako nećemo duži periodnadgledati kompostište, prekriti ga navlaženim kartonom. Najvažnije zakompostište je da bude dovoljno vlažno, ali ne natopljeno vodom, da ima pHvrijednost što bliže neutralnom te da ga tokom ekstremnih temperaturalnihvremenskih uvjeta štitimo debljim slojem na vrhu. Sloj kojim počinjemo hranitigliste mora dobro zadržavati vlagu i dozvoljavati prolazak zraka. Stoga koristimostajnjak s većim udjelom slame, staru slamu, poluzreo kompost, suhu travu ilineki drugi materijal bogat celulozom. Općenito je za hranjenje glista najboljekoristiti zreli stajnjak, vrtni korov, otkos, lišće, mokri karton, papir i slično. Stajnjakne bi smio biti svježi, jer bi gliste mogle uginuti. Isto vrijedi i za korov, travu ilišće. Ako ih i dodajemo svježe, treba ihbalansirati sa suhim materijalima.Možemo dodavati i sav zeleni otpad izkuhinje, osim otpatke voćki koje se jakopraše pesticidima (naranče, limuni...),dijelove otrovnih biljaka (oleander...) teostatke od jako začinjene hrane.

Uglavnom, vrijedi isto kao i zauobičajeno kompostiranje. Humusdobijemo na dnu kompostišta i tamnosmeđe ili crne je boje, vadimo ga ručno,a gliste sele u gornje dijelove gdje imahrane. Najbolje je to raditi u ranoproljeće ili kasnu jesen. Ovisno o veličinikompostišta prvi humus vadimo nakongodinu do dvije godine (Mandek, 2003).

Permakultura u uzgoju hrane dajeVađenje humusa

38

prednost metodama kojima se postižu visoki prinosi s minimalnim ulaganjemenergije i resursa (Fukuoka metoda, šumski vrtovi, sinergijska poljoprivreda,itd.). Dakle, u permakulturnom vrtu prakticiramo:

I. Nekopanje ili “vrtove bez motike”Najčešći razlog koji se navodi za oranje je borba protiv korova i zbijenosti tla.I to je svakome tko je makar malo radio u vrtu dovoljno dobar razlog. Ipak, ikorov i zbijenost tla se mogu spriječiti i prijateljskijim metodama, poputmalčiranja i zelenom gnojidbom, a ne smijemo zaboraviti koliko oranje uništavagujavice koje su nam iznimno važne, upravo jer “oru” umjesto nas. Organskimaterijal koji dodajemo tlu preuzimaju gujavice i odnose u dublje slojeve tla.Ako je zemlja zaista tvrda proces će ići sporo i dobro ga ja ubrzati zelenomgnojidbom, biljkama koje imaju duboko korijenje kao što je djetelina ili raž. Upermakulturi se naglašava korist i prednosti neokopavanja vrta, posebno seizbjegava duboko oranje. Za to se navode bar dva razloga: prvi koji ističe kakoje potrebno puno energije za dići 7000 tona zemlje koliko u prosjeku iskopamopo jednom hektaru, te drugi koji ističe kako time narušavamo prirodnu plodnosttla. Narušavamo strukturu tla, mikroorganizme i gujavice važne za kvalitetuživota u tlu, te ostavljamo tlo otvoreno čime se olakšava erozija i gubitaknajkvalitetnijeg dijela tla. Naravno, tu se ne radi o svetom pravilu kojeg nikadane smijemo kršiti. Permakultura ne smije biti dogma, već niz praktičnih metodai tehnika za održiviji način života. Dakle, ako imamo mogućnost ne kopati,tada nam permakultura savjetuje da tako i učinimo. Zaoravamo u zelenojgnojidbi ako se radi o biljkama koje imaju dubok korijen. Ponekad ćemo naizrazito kompaktnim i teškim tla, te u situacijama kada višegodišnje livadeželimo pretvoriti u plodne vrtove biti primorani za prvu sadnju jednom prekopatizemlju. Na primjer, postoje biljke koje će sigurno teško rasti u kompaktnimtlima, kao što je primjerice mrkva. Ali nakon uspostavljanja održivog sustava,kopanje je gubitak vremena, energije i kvalitete tla. Ukoliko i odlučimo preoratizemlju trebamo paziti kako na teškim tlima to nije dobro raditi kada je površinamokra ili za vrijeme mrazeva.

Logična posljedica nekopanja je orijentiranost na stvaranje trajnih sustavaoko kojih imamo manje posla. U istraživanju Colorado State University isaveznog Agricultural Research Servicea nakon 12 godina proučavanja prinosadobili su rezultate kako poljoprivreda bez oranja donosi veće prinose, povećavabioraznolikost i smanjuje eroziju tla. S obzirom da je u vrtu bez motike najvažnijapriprema, uštedi se 11,3% od ukupne energije rada u vrtu, ali fosilnih goriva seuštedi čak 88,5% (Whitefield, 2004), a znamo koliko je to danas važno.

II. MalčiranjeMalč je bilo koji materijal kojim prekrivamo tlo. Kako je već rečeno, upermakulturi ćemo preferirati malčiranje organskim materijalima, a ne tamnim

39

plastičnim folijama koje ukoliko i jesu u nekim slučajevima razgradive, nehrane i obogaćuju tlo. Malč se koristi jer: sprječava rast korova, čuva vlažnosttla, pospješuje biološke aktivnosti u tlu i obogaćuje tlo. Time održivom metodomčinimo nepotrebnim korištenje herbicida i ostalih sintetičkih proizvoda tesmanjujemo količine vode potrebne za naš vrt. Ako i kopamo zemlju, uvijek juje dobro imati pokrivenu, odnosno malčiranu, jer je time više štitimo. Malčiramou nekoliko slojeva, a kao prvi pokrov često stavljamo karton ili stare novinekoje su otisnute po mogućnosti u crno-bijeloj tehnici. Druge boje mogu bitiotrovne, posebno crvena, ali ako je ima u manjim količinama neće se ništaloše dogoditi. Novine se trebaju preklapati 20 cm, a debljina im treba biti 15-20 listova. Sigurno će se povećati broj gujavica dodavanjem organskogmaterijala tlu. Dobro je malčirati, jer to gujavicama pruža dodatnu zaštitu odiznenadnog mraza ili prehladnog vremena. Dobro je i malčirati prije zime kakobi štitili tlo od teškog smrzavanja, erozije i kako bi stvorili topli dom gujavicama.Na proljeće je dobro maknuti malč kako bi se zemlja dovoljno ugrijala. Ljetnomalčiranje je dobro raditi na vlažnom ili mokrom tlu, jer blage ljetne kiše će seza vrijeme sparnih dana teško probiti kroz debeli sloj malča do naših biljaka.Kao i kod drugih rješenja i ovdje ne robujemo dogmama. Malčiranje možeuzrokovati problem s odvodnjom vode ukoliko padne previše kiše. Tada sepovećava i mogućnost za gljivična oboljenja. Kako god ga koristili i od kojihgod materijala dobro je ostaviti prostor oko korijena biljke slobodnim da zrakmože cirkulirati. Neki niti ne savjetuju direktno sijanje u tlo sjemenjem, jer jemalč ponekad dobro sklonište za puževe, voluharice i druge životinjice kojimamlade biljke predstavljaju slastan zalogaj, a nisu se u mogućnosti obraniti.

Voluharice su česte u vrtovima za koje se ne brinemo. Mnogi tada predlažumicanje na oko tjedan dva u proljeće kako bi se tlo brže zagrijalo i kako bi sespriječilo gomilanje puževa. U kontekstu pokrivenosti tla nije slučajno da jesimbol permakulture stablo, jer nam trajnice osiguravaju najbolju pokrivenosttla. Sađenjem trajnica najviše surađujemo s prirodom.

Malčirani vrt obitelji Feranda pokraj Pule

40

III. RaznolikostRaznolikost se smatra samim srcem permakulture. Učeći od prirode znamokako će naš sustav biti zdraviji, produktivniji i održiviji ukoliko je utemeljen naprincipima raznolikosti. Kod raznolikosti u permakulturi naglašavamo četiriaspekta:

a) Raznolikost vrsta kao usmjerenje prema sadnji više kultura zajedno, a nemonokulturnoj sadnji, što je tendencija u konvencionalnoj poljoprivredi.Polikulture je teže imati na velikim, intenzivnim poljima koja zahtijevaju radteške mehanizacije. Alelopatija je svaki proces gdje biljke utječu jedna na drugukemijskim procesima. Zajedno sadimo biljke koje imaju povoljan učinak jednana drugu ili se međusobno štite. To nam osigurava veće prinose, boljeiskorištavanje prostora, bolji rast, aromu i okus biljaka zbog međusobnogdjelovanja jednih na druge, kao i manju izloženost bolestima i nametnicima,jer štite jedna drugu. Miguel Altieri je radio po cijelom svijetu eksperimenteuspoređujući prinose monokulturnih i polikulturnih nasada. Dobio je ne samo

veće prinose u miješanim nasadima, već su se prinosi povećavali s većim brojemzasađenih kultura. Označio je taj odnos kao Land Equivalent Ratio što jepodručje potrebno monokulturi da dobije istu količinu hrane po hektaru kao ipolikultura. Naravno, ovdje je potrebno naglasiti kako miješana sadnja zahtijevadobar dizajn i poznavanja međusobnih odnosa između biljaka.

b) Genetska raznolikost kao sađenje više varijacija iste vrste čime

Odličan primjer malčiranog vrta s miješanim kulturama Blanke Motik - Pušća pored Zagreba

41

povećavamo genetsku raznolikost. Smanjivanje genetske različitosti biljakamožemo pratiti od pojave zelene revolucije. Posljednjih godina glavna opasnostdolazi od biotehnološkog sektora i tiranije GMO-a. Zato nam je danas iznimnovažno čuvati različite varijacije iste kulture. Danas postoje tzv. genetske bankekoje čuvaju velik broj raznih kultura i bioraznolikost. No, premda je korisnotakvo očuvanje vrsta, jasno nam je kako je najbolji način čuvanja genetskeraznolikosti praksa, odnosno sadnja u našim vrtovima, čime sjeme izlazi izmuzejsko-sterilnih uvjeta i postaje dio živog svijeta.

Države također otežavaju genetsku raznolikost strogim i skupim pravilimaza registriranje novih sorti. Tako na primjer, u Britaniji je potrebno izdvojiti7000 funti ako hoćete registrirati bolju i rodniju varijantu određene kulture,dok je u Francuskoj četiri puta skuplje (Whitefield, 2004). Pravila EU-a nalažuda ne smijete legalno prodavati svoje sjeme ukoliko nije službeno registrirano.Takav odnos obeshrabruje mnoge. Zato je puno bolje i ljudskije kada samisakupljamo sjeme i stvaramo tzv. banke sjemena na otvorenom. Razmjenjujućisjeme sa drugim ljudima širimo i svoju vlastitu zbirku. Lijep primjer iz Hrvatskemožemo vidjeti kroz rad udruge Rustica koja skuplja sjeme iz svih dijelovaHrvatske te služi kao prostor razmjene vrijednih sakupljača i sakupljačica.Najljepše je što se sjeme razmjenjuje besplatno, a jedino je pravilo da se diovlastitog sjemena kojeg smo sakupili nakon sezone, vrati u zbirku kako bi sestvorio dovoljno veliki fond za nove organske vrtlare i vrtlarke.

c) Ekološka raznolikost koja se odnosi na ukupan broj različitih biljnih iživotinjskih vrsta koje su dio našeg sustava. Iz poglavlja o ekološkom otiskuvidjeli smo koliko se uništava bioraznolikost naše planete. Ljudi sve višeuništavaju biljne i životinjske vrste, a time narušavaju i stabilnost našihekosustava.

d) Kulturna raznolikost koja se odnosi na bogatstvo naših kultura i uključujesocijalni ili društveni aspekt raznolikosti, što je također naše bogatstvo.Permakultura ne trpi rasizam, baš kao i ni priroda.

Kao pomoć pri stvaranju raznolikih vrtova nudimo vam tablicu dobrih iloših susjeda. Koristite ovu tablicu pri dizajniranju vrtova sa mješovitimkulturama.

vrtne šparoge

LOŠI SUSJEDIDOBRI SUSJEDI NA ISTOJ GREDICI

rana salata, salata u glavicama, kopar luk

mlada salata vrtne šparoge, crni korijen, kopar, niskigrah, rajčica, rabarbara, radič, cikla, anis

per�