zavod za javno zdravstvo primorsko-goranske Županije · naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj...

32
ISSN 1845-821 1 Rijeka, prosinac 2007. Rijeka, prosinac 2007. godina III. broj godina III. broj 5. 5. bilten za prevenciju ovisnosti i drugih poreme aja u pona anju djece i mladih ć š bilten za prevenciju ovisnosti i drugih poreme aja u pona anju djece i mladih ć š Nastavni ZAVOD ZAJAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE

Upload: vobao

Post on 29-Aug-2019

217 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

ISS

N 1

84

5-8

211

Rijeka, prosinac 2007.Rijeka, prosinac 2007.

godina III. brojgodina III. broj5.5.

biltenza prevenciju

ovisnostii drugih

poreme ajau pona anju

djecei mladih

ćš

biltenza prevenciju

ovisnostii drugih

poreme ajau pona anju

djecei mladih

ćš

Nastavni ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE

Page 2: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

Poštovani čitatelji,

Teče i teče, teče jedan slap;što u njem znači, moja mala kap? Pitanjem iz stihovima Dobriše Cesarića otvaramo novi broj biltena RIzik i postavljamo ga Vama, odnosno nama. Zašto? Kako? Saznajte.RIzik putuje na mnoge adrese. U samom početku smo se mogli nadati da nailazi na dobar prijam, a sada s ponosom možemo reći da smo zaista primili pohvale s raznih strana. Zato koristim ovu priliku i zahvaljujem svim autorima članaka koji spremno dijele svoje znanje i iskustvo u uvjerenju da će nekome pomoći. Ipak, u ovom broju odlučili smo potražiti Vašu ocjenu biltena, Vaše prijedloge, sugestije, kritike i savjete. Molimo Vas da svojim komentarima pomognete u

SADRŽAJ

Savjetovalište za mlade Odsjeka za prevenciju ovisnosti u Rijeci ....1Rad psihologa u Centru za izvanbolničko liječenje ovisnosti ...........3Zajednica Cenacolo ..................................................................4Liječenje hepatitisa C ...............................................................5Emocionalna inteligencija i dijete ...............................................6Prilagodba na životne promjene .................................................8Samopomoć: nisko samopoštovanje ...........................................9Gradsko društvo Crvenog križa Rijeka:

Igra za prevenciju ovisnosti ................................................11Klub dobrovoljnih darivatelja krvi .............................................12Medijski odgoj .......................................................................17Prikaz rada Malih kreativnih socijalizacijskih skupina u OŠ Pehlin ..19Nasilje u obitelji ....................................................................21Psihosocijalne smetnje u djetinjstvu i adolscenciji –

važni pokazatelji za otkrivanje rizika u okruženju...................22Mogućnost primjene psiholoških testova za rano otkrivanje

uporabe droga ..................................................................23Istraživanja rizičnih ponašanja djece i mladih u

Primorsko-goranskoj županiji ..............................................26Priča iz života........................................................................29

oblikovanju ove publikacije kako bismo je još više unaprijedili i učinili korisnijom. U biltenu ćete naći kratak upitnik. Molimo Vas da ga ispunite i vratite nam poštom, faksom na broj 335 920 ili e-mailom na adresu [email protected].

Izvrsna iskustva velikog broja stručnjaka iz naše zajednice angažiranih na problematici rada s djecom i mladima i u novom broju dijelimo s Vama. Od ovog broja uvodimo jednu novost; rubriku samopomoći koja lako može, prema potrebi, biti temelj za pomoć i/ili savjet vašim učenicima, klijentima, pacijentima. Tema prve samopomoći je nisko samopoštovanje. Osim ove psihološke teme, u ovom broju možete pronaći i članke o prilagodbi na životne promjene te emocionalnoj inteligenciji. Na nezaobilaznu temu ovisnosti osvrnuli smo se zanimljivim člankom koji predstavlja posebnosti rada psihologa u Centru za ovisnosti, predstavljanjem terapijske zajednice «Cenacolo» i udjelom roditelja u dugom i složenom procesu liječenja te prikazom dosadašnjih iskustava u radu Savjetovališta za mlade u koje se nerijetko javljaju mladi koji eksperimentiraju sa sredstvima ovisnosti. Osim toga, tu je i rad o mogućnostima primjene standardiziranih psihologijskih mjernih instrumenata u utvrđivanju psihosocijalnih faktora koji mogu povećavati rizik zloporabe droga. Uz temu primarne prevencije ovisnosti veže se rad o inicijativi Crvenog križa Rijeka i igri «Dan-noć» za najmlađe, kreirane u skladu s tezom da razvijanje pozitivnih stavova i prevenciju ovisnosti ne možemo početi «prerano». Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje «doba medija», vrlo zanimljiv uvodni članak o važnosti medijskog odgoja. Nadalje, ovaj broja sadrži temu o nasilju u obitelji, o rizičnim ponašanjima djece i mladih te percepciji tih ponašanja odraslih članova zajednice i o utvrđivanju okolinskih rizičnih faktora kod djece s poteškoćama socijalne adaptacije. Tu je i članak o (ne)mogućnostima liječenja hepatitisa C, koji se nadovezuje na članke objavljene u ranijim brojevima biltena. Pozitivan primjer humanosti i, nadamo se, poticaj za sudjelovanje svih nas, čine predstavljeni članovi Kluba 25 i njihovo djelovanje koje, između ostalog, uključuje dobrovoljno darivanje krvi.

Na kraju, vjerujemo da će se uz Vaš interes i suradnju izdavanje biltena RIzik jednog dana moći nazvati tradicionalnim.

Darko Roviš, prof.

Impresum

«RIzik»

Bilten za prevenciju ovisnosti i poremećaja u ponašanju djece i mladih

Izdaje:Nastavni ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO--GORANSKE ŽUPANIJE

Za izdavača:Prof.dr.sc. Vladimir Mićović, dr.med.

Uredili:Karmen Črnjar AntonićSanja Ćosić, prof.Andrea Mataija Redžović, prof.Ksenija Petrović Ljubotina, dipl.uč.Darko Roviš, prof.

Glavni urednik:Darko Roviš, prof.

Priprema i tisak:Fintrade&tours d.o.o. Rijeka

Naklada:2000 kom.

Izlazi dva puta godišnje

ISSN: 1845-8211

Kontakt:NZJZ PGŽOdsjek za prevenciju ovisnostiKrešimirova 52a, Rijekatel./fax: 051/335-920

Zahvaljujemo Gradu Rijeci iPrimorsko-goranskoj županiji koji su prepoznali vrijednost ove

publikacije i podržali njenu izradu.

Page 3: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

1

PODRŠKA U ZAMRŠENOM SVIJETU ODRASTANJA

iskušati svakojake izazove i negirati autoritete kako bi potvrdili svoju slobodu, uvažili sebe i na kraju krajeva pronašli svoj identitet. Stoga ne iznenađuje što 25% klijenata dolazi zbog problema u ponašanju (neprilagođeno, agresivno, delinkventno, asocijalno ponašanje), ili pak interpersonalnih problema (12%), što se odnosi na različite poteškoće u obitelji, poteškoće s vršnjacima i ostale probleme u komunikaciji i odnosu s drugim ljudima. Osim toga, često adolescenti eksperimentiraju s različitim sredstvima ovisnosti – cigaretama, alkoholom, drogom i 10% njih dolazi isključivo zbog tog problema. Mladi će čovjek probati drogu iz različitih razloga: iz znatiželje, da se dobro osjeća, da se ne razlikuje od svojih vršnjaka, zbog dosade ili pak da pobjegne od problema ili neke neugodne situacije. Kako ovisnost ne nastaje odjednom, već je to proces tijekom kojega možemo djelovati na razne načine, smatramo da je pomoć mladima, kada se susretnu s problemom koji ne mogu sami riješiti, korak prema prevenciji od ovisnosti i ulaska u svijet droga, jer tada još nije kasno.

Različiti problemi, različite potrebe…

Nadalje, u Savjetovalište se javljaju klijenti s težim psihičkim poremećajima, s emocionalnim poteškoćama (depresivnost, anksioznost, strahovi, fobije, panika), s niskim samopoštovanjem i u teškim životnim prilikama (npr. smrt bliske osobe, zlostavljanje). Mnogi dolaze

Savjetovalište za mlade Odsjeka za prevenciju ovisnosti u Rijeci

Slika 1. Prosječna dob klijenata u Savjetovalištu u Rijeci

U veljači 2006. godine Odsjek za prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije otvorio je Savjetovalište za mlade u Rijeci, na adresi Fiorello la Guardia 23. U Savjetovalištu pružamo psihološku podršku, razgovaramo i savjetujemo. Prvenstveno slušamo i prihvaćamo mlade ljude, kao i njihove roditelje.

Savjetovalište za mlade jedino je mjesto u Rijeci i široj okolici namijenjeno svim mladim ljudima i njihovim roditeljima gdje možete doći bez uputnice liječnika, a primit ćete potpuno povjerljive, anonimne i besplatne usluge. Potrebno je samo prethodno se najaviti na broj telefona 335-920. Savjetovanje se provodi svakim danom, od 8 do 16h, a četvrtkom cijeli dan, od 8 do 20h. Osim u Rijeci, djelatnici Odsjeka dva puta mjesečno odlaze na teren, u ispostave Zavoda u Delnicama, Krku, Cresu, Malom Lošinju i Rabu. Na taj smo način i dislociranim

krajevima Primorsko-goranske županije približili i omogućili dobivanje stručne pomoći u savjetovanju. U Savjetovalištu za mlade rade dva psihologa, defektolog i diplomirani učitelj te su educirani iz područja savjetovanja i psihoterapije.

Izazovi adolescencije

U razdoblju od veljače 2006. do listopada 2007. godine u Savjetovalište za mlade u Rijeci javila su se 104 klijenta i 61 roditelj. Najčešće pomoć traže klijenti u dobi od 16 do 20 godina (Slika 1.), jer je to dob u kojoj se javlja adolescentska kriza i u kojoj se zbivaju burne promjene zbog kojih mladom čovjeku nedostaje životnih iskustava. To pridonosi postavljanju niskih granica za poduzimanje rizika, a nisu vješti u donošenju odluka te nemaju još dovoljno vještina kako bi realno sagledali svoje mogućnosti. Tada, u periodu između djetinjstva i odraslosti, često dolazi do sukoba s roditeljima i okolinom. Mladi su tada skloni

Page 4: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

2

i zbog različitih poteškoća u učenju i/ili pohađanju nastave. Naime, mladi uvelike nemaju razvijene navike učenja, niti su usvojili adekvatan model učenja. Često se javljaju poteškoće u motivaciji za učenje, a onda i postizanju i održavanju koncentracije. Posljedično, problem postaju loše ocjene. U toj dobi vidljiv je i bunt protiv autoriteta, jasno odbijanje pravila, nepoštivanje granica i institucija, a čest je osjećaj dosade. To su za njih dovoljni razlozi za bježanjem iz škole i nepohađanjem nastave, popularnim „markiranjem“. Na Slici 2. prikazana je primarna problematika zbog koje klijenti dolaze u Savjetovalište za mlade u Rijeci, a na Slici 3. sekundarna problematika.

Roditelji vrlo često zovu i dolaze po savjet u vezi s naglim adolescentskim promjenama koje uočavaju kod svoje djece i s kojima se ne snalaze pa imaju potrebu za odgojnim smjernicama.Individualnim i obiteljskim savjetovanjem nastojimo usmjeriti mlade ljude i njihove roditelje, koji se ne snalaze u zamršenom svijetu odrastanja, na način da usklade svoje želje s pravilima i svoje potrebe s mogućnostima. Učimo ih rješavanju problema, iskrenoj komunikaciji i donošenju ispravnih odluka. Podižući svoje samopoštovanje oni postaju zreliji i čvršći ljudi koji, ako je potrebno, s lakoćom mogu reći „ne“.

Sanja Ćosić, prof. psihologije

Slika 2. Primarna problematika klijenatau Savjetovalištu u Rijeci

Slika 3. Sekundarna problematika klijenatau Savjetovalištu u Rijeci

Slika 4. Tko upućuje klijente Savjetovalištu u Rijeci Slika 5. Broj susreta s klijentima u Savjetovalištu u Rijeci

Što se tiče podjele po spolu, oba su podjednako zastupljena. U 54% slučajeva pomoć traže mladići, a 46% to su djevojke. Osim što se određen broj klijenata javi samoinicijativno (19%), mnogi su upućeni ili im je javljanje preporučeno od škole, Centra za socijalnu skrb, liječnika, suda ili pak prijatelja (Slika 4.).Savjetovanje klijenata, odnosno psihoterapija, vrlo je individualno, no u prosjeku se susreti održavaju jedanput tjedno, u trajanju od jednog sata. U 68% slučajeva klijenti dođu do pet puta, dok je ostalima potreban nešto duži rad na problematici i osnaživanju te rješavanju problema (Slika 5.).

Page 5: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

3

BORBA ZA NOVI POČETAKVelik dio ovisnika koji dođe u Centar za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti potraži uz liječničku pomoć, i pomoć psihologa. Oni i sami ističu da pravo izlječenje i odmak od droge nije samo u svladavanju fi zičke krize, već i u promjeni sebe i svojeg ponašanja.

Odnos povjerenja kao nužan preduvjet

Kada se ovisnik uključi u psihoterapijski tretman, prvenstveno je potrebno raditi na iskrenom i otvorenom odnosu između terapeuta i klijenta, kao i na izgradnji povjerenja. Psihoterapijski je odnos jednosmjeran odnos u kojem se poštuje i prihvaća osoba sa svim njenim vrlinama i nedostacima. Nakon izgradnje odnosa terapeut-klijent, često je potrebno raditi na svladavanju otpora u psihoterapiji.

Otpor prema promjeni

Naime, otpor koji proizlazi iz odbijanja klijenata da promijene svoje nefunkcionalno ponašanje vrlo je uobičajen i mogao bi biti dio općeg ljudskog stanja. Temeljito mijenjanje samoga sebe izuzetno je teško za većinu ljudi. Međutim, u posebno motivirajućim situacijama, kada osobe racionalno uviđaju da je preteško nastaviti s dotadašnjim načinom ponašanja i funkcioniranja, javlja se potreba koja će im smanjiti štetu i poboljšati život. Takve specifi čne situacije česte su kod osoba koje imaju problema s ovisnošću o psihoaktivnim supstancama. Kada osjete da se nalaze pred zidom i da sve dotad pokušane metode nisu više djelotvorne, ovisnici otvaraju mogućnost da im pomogne stručna osoba.

Bijeg bez pokrića

Osim otpora, jedna je od zamki u radu s ovisnicima i početni optimizam. Jedan dio ovisnika, koji na početku supstitucijske detoksifi kacije uspijeva održati apstinenciju od opijata bez otežavajućih

popratnih fi zičkih i psihičkih simptoma, smatra da je gotovo izliječen. Često kod takvih pacijenata ubrzo dolazi do povlačenja iz psihoterapijskog odnosa jer ne uviđaju potrebu za daljim radom na sebi, odnosno promjenama u razmišljanju i ponašanju. Nakon kratkog vremena prekidaju i sa supstitucijskom detoksifi kacijom i upadaju u ponovni začarani krug ovisničkog ponašanja.

Zadovoljstvo sobom kao konačan cilj

Poteškoće koje se javljaju kod terapeuta u radu s ovisničkom populacijom vezane su uz postavljanje terapijskih ciljeva. Vrlo je pretenciozno postaviti kao jedini cilj potpunu apstinenciju od opijata bez supstitucijske terapije jer malen broj ovisnika uspijeva u konačnici to i ostvariti. Za bolje učinke u tretmanu ovisničkog ponašanja potrebno je, poštujući pritom jedinstvenost svake osobe,

postavljati manje ciljeve koji će donijeti promjene na svakodnevnoj razini, a nisu nužno vezani uz potpunu apstinenciju od opijata. Jedna je od osnovnih stvari tijekom terapijskog odnosa omogućiti osobi da identifi cira vlastita problematična ponašanja koja su u podlozi ovisničkog načina života. U traženju i primjeni adekvatnijih načina ponašanja, potrebno je raditi i na ojačavanju samokontrole. Prepoznavanje rizičnih situacija, kao i anticipiranje negativnih posljedica uzimanja droge, također zauzima centralno mjesto u radu s ovisnicima. Osim maladaptivnih ponašanja vezanih isključivo uz ovisnost, u terapiji se radi i na drugoj problematici kao što su depresivna i anksiozna stanja,

nisko samopouzdanje, neadekvatna komunikacija unutar obitelji, problemi u intimnim odnosima i sl. Nerijetko rješavanjem druge problematike dolazi do poboljšanja u tretmanu ovisničkog ponašanja. Generalni je cilj svake terapije da osoba ono što uvidi i doživi u terapijskom odnosu pokuša prenijeti u svakodnevni život jer sam uvid u razloge svoje ovisnosti nije dovoljan za izlječenje. U radu terapeuta odlučujuće je poticanje onih promjena koje će osobi omogućiti što funkcionalniji život. Što je osoba funkcionalnija, bit će zadovoljnija sobom. Samoispunjenje i zadovoljstvo sobom najveći su neprijatelji ovisničkom ponašanju. Stoga je možda najrealnije postaviti za krajnji terapijski cilj zadovoljstvo sobom, a ne apstinenciju od psihoaktivnih supstanci.

Snježana Božić, prof. psihologije

Rad psihologa u Centru za izvanbolničko liječenje ovisnosti

Page 6: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

4

UDAHNUTI ŽIVOTUz postavljanje granica i defi nirana pravila ponašanja, rad, red i molitvu, okruženi ljubavlju i toplinom zajednice, te uz osvješćivanje i spoznaju istine o samom sebi i s tim u vezi izgradnju samopoštovanja i samopouzdanja, nakon završenog programa, bivši ovisnici osposobljavaju se u nošenju sa svakodnevnim životnim situacijama i problemima u svakodnevnom životu. Isti put preobražaja prolaze i njihovi roditelji.

Zajednica Cenacolo osnovana je 1983. godine, u Soluzzu u Italiji, na inicijativu časne sestre Elvire Petrozzi, kao kršćansko udruženje u okviru Katoličke crkve za pružanje pomoći i podrške pojedincu i njegovoj obitelji kod svih oblika ovisnosti te svladavanje drugih životnih poteškoća.Danas se Zajednica Cenacolo nalazi na 52 lokaliteta, rasprostranjena po Italiji i cijelom svijetu (Hrvatska, Francuska, Austrija, Irska, Rusija, Poljska, BiH, Dominikanska Republika, Brazil, SAD, Meksiko, Australija…). U njoj se nalazi preko 1000 momaka i djevojaka.

«Škola života»

Na osnovi dva i pol desetljeća iskustva u radu s izgubljenim, ranjenim i očajnim mladim ljudima, koji su upoznali pakao droge, Zajednica je prerasla u svojevrsnu «školu života», gdje mladi ljudi kroz put Zajednice, odnosno njen program, pokušavaju izgraditi novi sustav vrijednosti, baziran na temeljnim ljudskim vrijednostima: ljubavi, istini, zajedništvu, zajedničkoj molitvi, poštovanju sebe i drugoga, toleranciji, međusobnom razumijevanju i uvažavanju.Kroz svakodnevne situacije i život u Zajednici mladi izgrađuju samopoštovanje, samopouzdanje i samokontrolu, uvježbavaju vještine asertivnosti, rješavanja problema, donošenja odluka, rješavanja sukoba, suočavanja s ljutnjom.Tijekom boravka u Zajednici, mladi ljudi nauče uočiti i spoznati istinu o sebi, prepoznati svoje pogreške te tražiti oprost, ali istovremeno i oprostiti drugima oko sebe. Učeći kako zadovoljiti potrebu za slobodom na kvalitetan način, istovremeno izgrađuju sebe da postanu samosvjesne i odgovorne osobe. Biti slobodan znači preuzeti odgovornost

Zajednica Cenacolo

za svoje postupke – na to do ulaska u Zajednicu nisu bili spremni. Velika pozornost se poklanja međusobnoj komunikaciji i slušanju, iskazivanju emocija i osjećaja, svladavanju anksioznosti vezane uz nevažne događaje te vlastitim očekivanja i tome kako ih učiniti realističnima.

Pripreme za ulazak u Zajednicu

U Zajednicu Cenacolo ulazi se nakon priprema ovisnika i njegovih roditelja, koje uključuju: psihološku pripremu, liječnički pregled s posebnim osvrtom na duševne i druge kronične bolesti, osnovne laboratorijske pretrage (krvna slika, ŠUK, testiranje na AIDS, hepatitis B i C) te, ako se radi o heroinskim ovisnicima, kompletno proveden detoks- proces, tako da se u Zajednicu uđe bez metadona ili druge zamjenske terapije. Priprema uključuje i tjedne susrete s ovisnicima koji su pri kraju programa, na način da oni svojim svjedočenjem o načinu života i rada u Zajednici i novim mentalnim sklopom pomognu još više motivirati budućeg korisnika.

Dugačak put preobražaja

Istovremeno se radi i s roditeljima ovisnika nudeći im prije svega potporu i neposredno iskustvo «starog» roditelja koji je isti mukotrpni put i sam prošao. Roditeljima se ne pruža samo gola informacija, nego im se kroz grupni tretman pokušava olakšati svakodnevni život s ovisnikom i pomoći da bolje razumiju što se događa s njima samima, s njihovom obitelji te kako ojačati i promijeniti sebe i na taj način osnažiti i još više motivirati svoje dijete – ovisnika da krene u Zajednicu.Sam put i boravak u Zajednici relativno je dug put , koji traje tri do pet godina i predstavlja proces preobražavanja, kako samog ovisnika, tako i njegove obitelji. Kada dijete uđe u Zajednicu, roditelji nastavljaju s tjednim grupnim susretima na kojima, svjedočenjem o svom životu, svojim strahovima i poteškoćama, propustima i odgojnim pogreškama i slušanjem drugih roditelja i njihovih svjedočenja, lakše prepoznaju i korigiraju osobne stavove. Na grupi roditelji uče ne tražiti krivca i ne analizirati prošlost, nego živjeti u sadašnjosti da, kao i njihova djeca u Zajednici, nauče predvidjeti potencijalno stresne situacije, vlastita očekivanja učine realističnim te da prihvate ono što ne mogu promijeniti.Grupni susreti roditelja imaju i zaštitnu ulogu. Ponovno se učvršćuje obitelj i poboljšava komunikacija unutar nje. Roditelji, radeći na sebi i svojim slabostima, konačno počinju odvajati vrijeme za sebe, s većim samopouzdanjem i samopoštovanjem kroče u dalji život.

Na jednom susretu roditelja i djece u Zajednici, sestra Elvira je, govoreći o potrebi preobražaja i djece i roditelja, rekla: «Mogu vaša djeca provesti i više od pet godina u Zajednici, ali ako se vrate kući i vide da se u njihovoj obitelji nije ništa promijenilo, za njih će to značiti kao da nigdje nisu ni bili.»

Zajednica Cenacolo djeluje u skladu sa svojim imenom – cena (talijanski večera) i colo (tal. krug), večera u krugu, zajedništvo, a misija joj je život. Ili, kako je rekla jedna bivša ovisnica, «Nakon dugog umiranja i mraka, ugledala sam svjetlo i udahnula život punim plućima.»

Prim. mr. sc. Jagoda Dabo, dr. med.

Page 7: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

5

«Bolje spriječiti nego liječiti» moto je kojim se vodi preventivna medicinska djelatnost. Iako se, u skladu s navedenim motom, trajno radi na upoznavanju javnosti s rizicima te oblicima i metodama prevencije hepatitisa C, nažalost, određen broj osoba ipak obolijeva od te zarazne virusne bolesti. Liječenje hepatitisa C složeno je, a terapija ima i različite nuspojave (npr. povišena temperatura, bolovi u mišićima…). Stoga je protokol liječenja kod hepatitisa C temeljen na konsenzusu stručnjaka: Hrvatska konsenzus-konferencija «Virusni hepatitis», 2004. godine.

U liječenju hepatitisa C vrijedi individualan pristup svakom bolesniku te liječenje što većeg broja oboljelih kako bi se smanjila cirkulacija virusa u populaciji i, posljedično, spriječilo širenje infekcije i pojava novooboljelih. Kod odlučivanja o tome koga liječiti, treba se voditi procjenom koristi za pacijenta u odnosu na mogući negativni učinak. Stoga treba liječiti bolesnike kod kojih se očekuje da imaju najveći izgled za defi nitivnu eliminaciju virusa iz organizma, odnosno bolesnike u kojih treba spriječiti prijelaz kronične infekcije u cirozu jetara. Ciroza jetara kasni je stadij jetrene fi broze, tj. nakupljanja vezivnoga tkiva (stvaranja ožiljaka). Kod trajnog štetnog djelovanja virusa, jetrene stanice umiru i zamjenjuju ih sve više područja vezivnoga tkiva, odnosno ožiljaka. Uznapredovali stadij karakteriziran je značajnim smanjenjem jetrenoga tkiva s mogućnošću progresije u nepovratni stadij, s posljedičnom nemogućnošću izlječenja konzervativnom terapijom. Jedina je mogućnost liječenja u tom stadiju transplantacija jetara. Stupanj fi broze utvrđuje se analizom uzorka jetrenoga tkiva (biopsija jetre).

Faktori rizika za brži razvoj (progresiju) kronične bolesti jesu: muški spol, konzumiranje alkohola, prekomjerna tjelesna težina, šećerna bolest, starija dob u vrijeme infi ciranja, imunosupresija (oslabljeni imunološki odgovor), koinfekcija (istovremena infekcija) virusom hepatitisa B (HBV) i/ili virusom side (HIV).

Postavljanje ciljeva terapije

Osnovni ciljevi terapije virusnog hepatitisa, prema posljednjem konsenzusu, jesu:

eradikacija infekcije u ranoj fazi bolesti prevencija progresije bolesti ka dekompenziranoj cirozi jetara

prevencija razvoja hepatocelularnog karcinoma jetara

Budući da te ciljeve u značajnog broja bolesnika danas dostupnom terapijom nije moguće postići, u stručnim okvirima zadovoljavajućim se smatra i ostvarenje surogatnih ciljeva poput:

indukcije remisije bolesti pokušaja preveniranja relapsa bolesti smanjenja broja hepatocelularnih karcinoma u kronično infi ciranih bolesnika

Sekundarni je cilj liječenja smanjenje broja nosilaca virusa koji su rezervoar virusa u općoj populaciji.

Liječenje

Preporuka za liječenje hepatitisa C prema hrvatskom konsenzusu:

A) terapija se preporuča bolesnici s povišenim vrijednostima ALT-a bolesnici s normalnim vrijednostima ALT-a i prisutnom fi brozom od najmanje F2 po METAVIR-sustavu

nonresponderi na monoterapiju konvencionalnim interferonom

bolesnici s kompenziranom cirozom jetara bolesnici s akutnom HCV-infekcijom djeca

B) terapija dolazi u obzir (individualni pristup) koinfekcija HBV-om koinfekcija HIV-om: u bolesnika u kojih je HAART-terapija stabilizirala imunološki status

bolesnici s teškim ekstrahepatičnim manifestacijamaHCV-infekcije

bolesnici ovisni o teškim drogama i alkoholu nakon minimalno 12 mjeseci apstinencije

bolesnici s transplantiranim jetrima

C) terapija se ne preporuča bolesnici s akutnom HCV-infekcijom bolesnici s fulminantnim hepatitisom bolesnici s normalnim ALT-om bez prisutne fi broze bolesnici s transplantiranim bubregom trudnice

Standard je u liječenju kroničnog hepatitisa C kombinacija pegiliranog interferona i ribavirin. Interferon alfa baza je za različite terapijske protokole liječenja. To je prirodni glikoprotein koji stanice izlučuju kao odgovor na virusnu infekciju. Funkcija mu je poticanje obrambenog odgovora protiv virusa. Pegilirani interferon noviji je pripravak interferona alfa, koji ima učinak sporijega uklanjanja iz tijela pa se time postiže veća i ravnomjernija razina lijeka rjeđim doziranjem. Stoga je pegilirani interferon (peginterferon) dovoljno dati jednom tjedno. Lijek ribavirin pospješuje terapijski učinak u liječenju kroničnog hepatitisa C interferonom alfa. To je sintetski nukleozid (građevna jedinica DNA ili RNA), koji je aktivan protiv niza virusa.

Liječenje hepatitisa C

PRAVOVREMEN I STRUČNO VOĐEN TRETMAN

Page 8: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

6

RAZUM I OSJEĆAJIČesto možemo uočiti da neka osoba visokih intelektualnih mogućnosti ne napreduje na svom poslu u skladu sa svojim mogućnostima, da je općenito manje uspješna u životu od drugih ljudi, sasvim prosječnih intelektualnih mogućnosti, a «sva su im vrata otvorena».

Dimenzije emocionalne inteligencije

Intelektualne mogućnosti, odnosno ono što nazivamo «bistrinom», mjerimo testovima inteligencije i izražavamo kvocijentom inteligencije (IQ). Tako mjerena inteligencija vrlo se malo mijenja nakon dobi od šest godina. Da bi pojasnili nesklad koji se često javlja između «klasične» inteligencije i uspjeha u životu, Peter Salovey i John Mayer, dva psihologa s američkog sveučilišta Yale uveli su 1990. godine koncept emocionalne inteligencije. Emocionalna se inteligencija sastoji od pet dimenzija, odnosno područja i razvija se u djeteta paralelno s razvojem emocija. Prvu su dimenziju odnosno područje autori nazvali samosvjesnošću emocija, a radi se o svijesti djeteta o vlastitim emocijama. Dijete koje je svjesno svojih emocija znat će prepoznati i navesti je li ljuto, povrijeđeno, ljubomorno, uzbuđeno, tužno ili preplašeno, a neće se samo osjećati loše. Druga dimenzija predstavlja pravilno suočavanje s emocijama. Dijete koje se uspješno nosi s vlastitim emocijama, uspijeva kontrolirati nabujale emocije i vješto vladati njima. Treća je dimenzija emocionalne inteligencije samomotivacija. Dijete ima pojačanu motivaciju i upornost, otporno je na frustraciju, razvija nadu i optimizam u rješavanju životnih zadaća. Četvrta je dimenzija emocionalne inteligencije empatija, a predstavlja sposobnost djeteta da prepozna i razumije tuđe osjećaje i da na taj način bolje razumije drugoga, bilo da se radi o prijatelju, članu obitelji ili nastavniku. Peta su dimenzija ili područje emocionalne inteligencije socijalne vještine. Socijalne vještine predstavljaju niz vještina pomoću kojih dijete komunicirajući s drugima uspješno rješava probleme, širi krug prijatelja, omiljeno je i poštovano od druge djece i odraslih.

Učimo dok živimo

Emocionalna inteligencija (EQ) manje je genetski uvjetovana i nastavlja se razvijati kako živimo i učimo iz iskustva. Ta se vještina može vježbanjem usavršavati. Kao što smo spomenuli, visoki IQ sam za sebe ne jamči uspjeh u životu. Osjećaji, odnosno emocije neobično su važni u čovjekovom životu. Daniel Goleman, autor bestselera Emocionalna inteligencija ističe da visoki emocionalni koefi cijent (EQ) donosi čovjeku uspjeh i zadovoljstvo u

Emocionalna inteligencija i dijete

Pegilirani interferon primjenjuje se u obliku injekcije koja se inicira jedanput tjedno, a ribavirin se primjenjuje u obliku tableta koje se piju svaki dan. S obzirom na različitosti genotipova hepatitisa C, u terapijskom protokolu primjenjuje se i kombinacija ribavirina i tzv. konvencionalnog interferona, koji se mora davati više puta tjedno. Za procjenu učinkovitosti terapije potrebno je više tjedana prema zadanim protokolima, a podrazumijeva i prekid terapije ako se pokaže nedjelotvornom. Kod uvođenja terapije bolesnici se hospitaliziraju kraće vrijeme (10-ak dana), tijekom kojeg se educiraju za samostalno davanje injekcije interferona, uz praćenje eventualnih nuspojava terapije. Preporuke Hrvatske konsenzus-konferencije u vezi s novim pegiliranim interferonom jesu da se sve genotipove hepatitisa C liječi dvojnom kombiniranom terapijom: pegilirani interferon + ribavirin. Učinkovitost postojeće terapije ovisi o genotipu virusa hepatitisa C (različiti genotipovi dokazano različito reagiraju na kombinaciju i protokole). Učinak terapije, odnosno preporuke u kombinaciji terapije, poseban je za koinfekciju HIV-om. Oboljeli od kroničnog hepatitisa C trebaju se liječiti kako bi se spriječio razvoj po život opasnih komplikacija, kao što su ciroza i karcinom jetara.

Ishod terapije

Pacijenti s hepatitisom C trebaju se posavjetovati sa svojim liječnikom o najboljem obliku liječenja sukladno preporukama konsenzusa, što podrazumijeva procjenu iskusnog specijalista. Glavni je cilj liječenja eliminacija virusa iz krvi. Ako se virus u šestomjesečnom razdoblju po završetku liječenja ne otkrije testiranjem laboratorijskom dijagnostikom iz krvi, to se naziva održivi odgovor, pokazatelj je dobre prognoze pa se može smatrati ekvivalentom ozdravljenja. Ako se nakon terapije u navedenom razdoblju ne postiže pozitivan rezultat – eliminacija virusne RNA iz krvi, očekivani je rezultat terapije usporavanje napredovanja bolesti i oštećenja funkcije jetara.

Nuspojave liječenja

Pri liječenju interferonom mnogi bolesnici imaju simptome nalik gripi (vrućica, tresavica, zimica, glavobolja, bol u mišićima i zglobovima, ubrzan rad srca) u početku, a kasnije se ublažavaju. Ostale nuspojave mogu biti umor, gubitak kose, poremećaj koncentracije, razdražljivost i dr. Stoga je posebno važno provoditi terapiju pod nadzorom, a također ispravno uputiti bolesnika u protokol. Bolesnici trebaju prijaviti liječniku sve zdravstvene tegobe koje se pojave nakon početka liječenja, kako bi se poduzele zdravstvene mjere za olakšavanje nuspojava.

U slučaju obolijevanja, značajno je pravodobno započeti s liječenjem, na ispravan način, po uputi i uz nadzor zdravstvene struke. Građani naše županije koji žele saznati imaju li hepatitis C ili ne, mogu posjetiti:

Savjetovalište i Centar za besplatno, anonimno i dobrovoljno testiranje

Službe za epidemiologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo,

Krešimirova 52a, Rijeka,telefon: 358-798

(radno vrijeme: ponedjeljkom i četvrtkom 12 - 15 sati, srijedom 13 - 16 sati)

Besplatno testiranje za građane omogućuju Grad Rijeka, projekt «Prevalencija hepatitisa C u gradu Rijeci» te Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Mr. sc. Đana Pahor, spec. epidemiolog

Page 9: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

7

životu. Važnost emocionalne inteligencije uočena je u odgoju djece. Istraživanja su pokazala da će djetetov entuzijazam u učenju i njegova omiljenost među vršnjacima biti važni za uspjeh u životu kad odraste. Nauči li dijete dobro upravljati srdžbom ili kako se umiriti ili suosjećati s drugima, stvara prednost za cijeli život. Zato je važno pomoći djeci u razvoju vještina emocionalne inteligencije. Roditelji su svakako prvi koji se time trebaju baviti, ali kako djeca već od vrtićke dobi puno vremena provode sa odgajateljima i učiteljima, te vještine trebaju biti poučavane i od njih. Istraživanja su pokazala da su djeca koja su bila agresivna u vrtiću kasnije bila sklonija delinkventnom ponašanju kao adolescenti, što dovodi do zaključka da uvježbavanje emocionalnih vještina treba započeti već u ranom djetinjstvu. Kad dijete krene u školu, već je u dovoljnoj mjeri razvilo jezične vještine za sustavno razvijanje emocionalne inteligencije.

Više od igreEvo nekih aktivnosti koje svaki roditelj može provoditi sa svojim djetetom školskog uzrasta:

Samosvjesnost emocija

Način na koji možete povećati sposobnost prepoznavanja i priopćavanja emocija jestpovećanje dječjeg emocionalnog rječnika. Uzmite praznu bilježnicu i zatražite od djeteta da imenuje sve osjećaje kojih se može sjetiti (kao pomoć mogu poslužiti fotografi je ljudi iz časopisa). Svaki osjećaj zapišite na novu stranicu. Kad završite, neka dijete za svaki osjećaj opiše situaciju u kojoj je doživjelo taj osjećaj. Ako je vašem djetetu to preteško, možete mu pomoći primjerom iz vlastitog iskustva. Manja djeca mogu crtežima ilustrirati svoje osjećaje. Tako će dijete imati svoj «rječnik osjećaja».

Pravilno suočavanje s emocijama

Kontrola bijesa najrašireniji je problem s kojim se suočavaju današnja djeca. Igra «ostati miran» (varijacija igre izvlačenja štapića) pomaže djeci u stjecanju emocionalne kontrole. To je igra izvlačenja jednog štapića iz hrpe tako da se ostali ne pomaknu. Igra zahtijeva usredotočenost i motoričku koordinaciju. Igračima koji ne izvlače štapić dopušteno je zadirkivati riječima onoga koji trenutno

izvlači štapić. Igrač dobiva po jedan bod za svaki izvučeni štapić, a dva boda ako pritom ne pokazuje da ga uznemiruje zadirkivanje ostalih.

Samomotivacija

Razvijanje svijesti kod djeteta o tome da ustrajnost u radu vodi do uspjeha, kao i vještina raspoređivanja vremena važni su aspekti emocionalne inteligencije. Bavljenje hobijima najbolji je način jer sadrži elemente rada i igre. Sudjelujte u izboru hobija za svoje dijete. On ne smije biti pretežak, niti previše sličan školskom gradivu jer će dijete izgubiti interes za njega, ali opet mora biti izazov jer će mu inače brzo dosaditi. Odvojite svoje vrijeme i pomozite djetetu u izboru i bavljenju hobijem; da bi hobi pomogao u razvijanju vještina EQ-a, dijete se njime mora baviti barem šest mjeseci.

Empatija

Želite li da vaša djeca iskazuju više empatije, brižnosti i odgovornosti, morate to od njih očekivati. Već dijete od tri godine može pospremiti iza sebe i pomagati kod nekih jednostavnih poslova kao što je postavljanje stola. Poslovi se s djetetovim godinama trebaju povećavati. Nemojte umjesto djeteta raditi niti jednu aktivnost koju ono može samo. Loše je biti permisivan roditelj. Pospremanje igračaka, pravljenje kreveta, pisanje domaće zadaće, postavljanje ili pospremanje stola, pomaganje mlađoj braći ili sestrama neke su od svakodnevnih aktivnosti na kojima se vaše dijete može učiti odgovornosti i brižnosti.

Socijalne vještine

Istraživanja pokazuju da su omiljena djeca vješta u komuniciranju. Društvenoj komunikaciji djeca se prije svega uče u svojoj obitelji. Tu se javlja problem manjka vremena koje roditelji provode s djecom. S djecom treba o svojim planovima, osjećajima, mislima razgovarati realno i otvoreno. Djeca koja imaju problema u komuniciranju, mogu tu vještinu vježbati. Mogu se igrati televizijskog talk-show-a. U toj igri jedno dijete glumi domaćina, a drugo gosta. Domaćin gostu mora izraziti dobrodošlicu te u razgovoru saznati što gosta zanima, kako se osjeća i što misli. Dobro bi bilo razgovor (traje oko tri minute) snimiti videokamerom ili na kasetofon. Nakon svakog intervjua, za oba djeteta ocjenjuju se vještine kako: postavlja pitanja, govori o sebi, predlaže i pomaže, pozitivno reagira (npr. daje komplimente), navodi gosta da govori o sebi, izaziva pozitivnu reakciju gosta, pokazuje zanimanje, prihvaća i odobrava ono što gost govori, daje suvisle primjedbe.

To su samo neki prijedlozi kako pomoći u razvijanju emocionalne inteligencije kod djece. Svakodnevica nam pruža bezbroj mogućnosti za uvježbavanje tih vještina. Potičite dijete da govori o svemu što ga ljuti, što ga rastužuje, kao i o onome što ga čini sretnim i ponosnim. I na kraju, zapamtite da djeca puno više uče gledajući nas što radimo, a u manjoj mjeri slušajući što im govorimo.

Ksenija Petrović Ljubotina, dipl. učitelj

Page 10: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

8

MIJENJA(M) SE…U životu smo svakodnevno izloženi brojnim promjenama. Neke promjene, kao što su izmjena dana i noći, godišnja doba, tjelesno funkcioniranje (starost, bolest) zahtijevaju od nas fi zičku prilagodbu (toplija/laganija odjeća, kretanje, itd.), dok druge promjene zahtijevaju psihičku prilagodbu.

Od najranijih dana čovjek se mora prilagođavati mnogobrojnim novim okolnostima i situacijama, od kojih ćemo ovdje navesti samo neke značajnije:

polazak u vrtić, osnovnu i srednju školu, fakultet, osamostaljivanje (fi nancijsko, stambeno…),

mjesto stanovanja, život u partnerskoj zajednici, rođenje djeteta, pronalazak/promjena posla, odlazak djece iz roditeljskog doma, odlazak u mirovinu, bolest, gubitci bliskih osoba .....

Sve te promjene zahtijevaju prilagodbu (fi zičku i/ili psihičku) i mogu izazvati stres. U kojoj ćemo mjeri pojedinu promjenu osjetiti kao stresnu, ovisi o brojnim faktorima.

Pozitivna/negativna promjena - u pravilu nam za prilagodbu na pozitivne promjene ipak treba manje vremena i energije. Na bolje radne uvjete, veću plaću, bolji auto priviknut ćemo se gotovo bez napora. No, i tu postoje neke iznimke pa nas i pozitivne promjene (npr. dugoočekivani početak zajedničkog života s partnerom) mogu iznenaditi i izazvati stres / zahtijevati prilagodbu.

Očekivana/neočekivana promjena – kod očekivanih promjena unaprijed možemo smisliti način(e) na koji ćemo se nositi s mogućim problemima i veća je vjerojatnost da ćemo se lakše prilagoditi kada se sama promjena desi.

Željena/neželjena promjena - kada promjena nastaje zbog naše želje i truda, lakše ćemo se priviknuti jer smo to sami odabrali. Kada samoinicijativno promijenimo posao, možemo se osjećati odlično, dok ista takva promjena «po nalogu» može biti vrlo neugodno iskustvo.

Individualne razlike Najveći utjecaj na procjenu stresnosti situacije ipak imaju individualne razlike među ljudima. Čak se i kod male djece mogu vidjeti te razlike - neka djeca se na promjene (odlazak u vrtić, preseljenje...) prilagođavaju relativno brzo, dok kod drugih vrijeme prilagodbe može biti vrlo burno i neugodno. Neki ljudi po svom temperamentu teže podnose promjene jer ih doživljavaju kao prijeteće ili procjenjuju da sami

nemaju dovoljno sposobnosti kako bi se nosili s njima.Individualne razlike u osobnim vrijednostima također određuju koliko će koja promjena nekome biti neugodna - osobi kojoj je obitelj vrlo važna u životu i najmanja promjena u obiteljskom funkcioniranju može biti stresna, dok je i veće promjene u poslovnom okruženju neće zabrinjavati.

Važno je znati da osjećaju stresa pridonosi i ukupni (z)broj promjena koje se trenutno događaju. Čak i kada se radi o nizu malih i očekivanih promjena, sve zajedno ipak mogu postaviti velike zahtjeve za prilagodbom. Tako na primjer, studenti koji se odluče studirati u nekom drugom gradu suočeni su s nizom promjena (krevet, klima, dijalekt, hrana, ljudi,

promjena načina učenja) koje su sami željeli, ali se svejedno u samom početku mogu osjećati preplavljeni zahtjevima za prilagodbom.

Što je stres?Svatko osjeća stres na sebi karakterističan način, ali se općenito može reći da stres uključuje nekoliko elemenata:

Tjelesne reakcije – lupanje srca, drhtanje ruku, pretjerano znojenje, pojačan ili smanjen apetit, previše ili premalo sna, glavobolje, napetost, nervoza, mučnine, umor, boležljivost…

Emocionalne reakcije – uzbuđenje, strah, ljutnja, tuga, sreća, tjeskoba, neizvjesnost, očaj….

Misaone reakcije – otežano donošenje odluka i lošije prosuđivanje, teškoće koncentracije, samokritiziranje, strah od neuspjeha, sumnjičavost, teškoće s dosjećanjem, zaboravljanje, razmišljanje o proteklim teškoćama, zamišljanje budućih problema..

Ponašajne reakcije – pričanje o problemu, pretjerano konzumiranje hrane/alkohola/droga, gledanje televizije, plakanje, odgađanje i preskakanje obveza, impulzivno ponašanje…

Vrijeme – nužan preduvjet ali ne i rješenjeOsjećaj stresa i nelagode nestaje kada se tim promjenama PRILAGODIMO. To ne znači da će promjene nestati iz našeg života, već da trebamo pronaći načine kako se s njima nositi i nastaviti život u novim okolnostima. Za prilagodbu na nove uvjete potrebno je vrijeme i ne može se očekivati da se svakoj novoj okolnosti u životu možemo prilagoditi «u tren oka». Poslovica «vrijeme liječi sve» ipak ne znači da je jedino što trebamo učiniti - strpljivo čekati. Neke strategije, koje možemo koristiti kako bi vrijeme potrebno da se vratimo «u normalu» bilo što kraće jesu: rješavanje problema (traženje informacija, dogovor s kolegama, traženje pomoći od drugih ljudi),

planiranje/organizacija vremena (planiranje vremena u skladu s prioritetima...),

Prilagodba na životne promjene

Page 11: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

9

emocionalno ventiliranje (razgovor s drugima o vlastitim emocijama, plakanje...),

opuštanje (relaksacija, sportske aktivnosti, opuštajuće i ugodne aktivnosti...),

druženje s ljudima.

Odabir prave strategijeU svakom slučaju pomaže razmišljanje o pozitivnim stranama promjena. Važno je napomenuti da nema univerzalnog recepta za što bržu i bezbolniju prilagodbu i svatko mora pronaći ono što njemu odgovara u određenoj situaciji. Isto tako, treba naglasiti da gotovo svaka strategija u nekim okolnostima može biti iznimno korisna, dok se u drugim uvjetima može pokazati čak i štetnom. Korisne su one strategije koje nam pomažu da obavljamo svakodnevne obveze i pritom se osjećamo bolje uzimajući u obzir i dugoročne efekte.Štetnim se smatraju oni načini suočavanja koji dugoročno ometaju vraćanje u normalno

funkcioniranje, npr. odgađanje obveza, izlasci, konzumiranje alkohola/droga, spavanje, negiranje problema... Takve strategije mogu privremeno poboljšati raspoloženje i donijeti osjećaj olakšanja, ali dugoročno imaju štetne posljedice.

Kada ne znamo sami…Svi se u životu srećemo s novim okolnostima na koje se potrebno prilagoditi i pri tome se možemo osjećati pod stresom, no to ne znači da u svakoj takvoj situaciji treba potražiti stručnu, psihološku pomoć. U većini slučajeva dovoljno je omogućiti si vrijeme potrebno za proces prilagodbe, a obitelj i prijatelji dovoljna su nam potpora. Ipak, dodatnu pomoć dobro je potražiti kada:- se kroz neko (dulje) vrijeme ništa ne mijenja nabolje,- nemamo ideju kako si pomoći, - je svakodnevno funkcioniranje značajno narušeno,- okolina sugerira da nam je pomoć potrebna,- osjećamo da ne možemo sami ...U našem gradu postoje brojni servisi i savjetovališta za roditelje i mlade koji mogu pomoći nositi se sa stresom i teškim životnim situacijama. Između ostalih, tu je i Studentski savjetovališni centar, koji je na raspolaganju svim studentima kojima je potrebna pomoć, između ostalog, i u prilagodbi na izazove životne situacije u kojoj se nalaze.

Ines Jakovčić, prof. psihologijeTamara Sremec Nebić, prof. psihologije

SAMI GRADITE SVOJU SREĆU

Samopomoć: nisko samopoštovanje

Osim što pokušavaju odgovoriti na pitanje «tko sam ja?», ljudi traže odgovor i na pitanje «kakav sam?» ili «kolika je moja vrijednost?» Odgovor na to pitanje predstavlja naše samopoštovanje - pozitivan ili negativan stav prema samome sebi. Pozitivan stav ili visoko samopoštovanje temeljni je preduvjet za osobnu sreću, kvalitetne međuljudske odnose i uspjeh u onome što radimo.

Da bismo imali visoko samopoštovanje, potrebni su i osjećaj vlastite vrijednosti i visoko samopouzdanje. Bilo koji dio da nedostaje, samopoštovanje će biti nisko što, pak, nagriza naš odnos s drugim ljudima, onemogućava nas u razvijanju naših potencijala i izgradnji uspjeha u onome što radimo te narušava osjećaj unutarnjeg zadovoljstva i osobne sreće.

Vjera u sebe

Ljudi s visokim samopoštovanjem, dakle oni koji cijene sebe i misle da su vrijedni poštovanja, u pravilu su uspješniji u školovanju, poslu koji obavljaju i imaju zdravije i čvršće odnose s drugima. Takvi ljudi provode manje besanih noći, rjeđe uzmiču pred pritiskom, otporniji su na stres, skloniji prihvaćanju izazova, uporniji u rješavanju problema i jednostavno - sretniji su. Što su nam osjećaj vlastite vrijednosti i vjera u sebe veći, veća je i vjerojatnost da ćemo postići ono što želimo.

Zamka samoispunjavajućeg proročanstva

Nasuprot tome, ljudi niskog samopoštovanja ne vide sebe nužno kao bezvrijedne ili loše, nego jednostavno na sebi teško pronalaze bilo što dobro, lako gube nadu ili se boje da će ih drugi odbaciti. Poteškoće koje su usko povezane s nedostatkom samopoštovanja jesu: pretjerana sramežljivost i povučenost, sklonost konformiranju, nesposobnost ostvarivanja svojih prava, strah od bliskosti s drugim ljudima ili povlačenje od života. Vrlo često osjećaj nesreće i očaja idu zajedno s niskim samopoštovanjem. Osobe čiji pojam o sebi ni približno ne odgovara onome što bi one trebale biti, izložene su većem riziku od tjeskobe ili čak depresije. Nedostatak samopoštovanja uvelike utječe na ishode događaja koji su tek pred nama, javlja se tzv. samoispunjavajuće proročanstvo: očekujući nešto, ponašamo se tako da povećavamo vjerojatnost upravo takvog rezultata. Očekivanje neuspjeha zasigurno utječe na to koliko ćemo napora uložiti u neku aktivnost i koliko ćemo biti uporni kad se suočimo s određenim izazovom. Radi

Page 12: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

10

se o začaranom krugu, jer je osobama niskog samopoštovanja svaki put kad ne ostvare svoj cilj to još samo jedan dokaz da su bezvrijedne i neuspješne. Ostale razloge neuspjeha obično ni ne razmatraju.

Kako si pomoći?

Ako si umoran, osjećaš se manje vrijedno, bojiš se učiniti korak i ostvariti svoje želje i ciljeve, osjećaš da, bez obzira na to što učiniš, nikad nije dovoljno dobro, tada se tvoje samopoštovanje može podići! Gotovo identične stvari koje si (nesvjesno) činio da sniziš svoje samopoštovanje, treba činiti kako bi ga povećao. Ovdje ćeš naći deset natuknica koje ti mogu pomoći da poboljšaš kvalitetu svog života.

1. Prestani se uspoređivati s drugim ljudima. Ako tako postaviš pravila igre, vjerojatno ćeš se uspoređivati s drugima u negativnom smislu i time se predodređuješ da i dalje imaš nisko samopoštovanje. Zašto nastavljati igrati igru u kojoj si postavio pravila protiv sebe kako bi smanjio vjerojatnost da pobijediš?!

2. Ne obezvređuj se! Ne možeš razviti visoko samopoštovanje ako si stalno daješ negativne primjedbe o svojim

sposobnostima i vještinama. Također, drugi ljudi će „pokupiti“ tvoj negativan način razmišljanja.

3. Upotreba potvrda odličan je način na koji ćeš povisiti svoje samopoštovanje. Isto kao što si uspio programirati svoj mozak da ponavlja negativnosti o tebi, tako zasigurno možeš razviti i naviku pozitivnih misli (i rečenica) o sebi. A kada to učiniš, dopusti si pozitivne osjećaje.

4. Ljubazno prihvati sve komplimente. Ne odbacuj ih i ne ignoriraj ih jer, kad to činiš, šalješ si poruku da ih ne zaslužuješ ili da nisi vrijedan pohvale što, naravno, utječe na tvoje nisko samopoštovanje. Isto tako, i drugi će sve manje isticati i hvaliti tvoje sposobnosti.

5. Upotrijebi i iskoristi programe životnih vještina, radionice i knjige o podizanju samopoštovanja i razvoju pozitivnijeg stava. Svaki materijal koji vidiš o toj temi pročitaj jer se ponešto može implementirati u tvoj um i imati pozitivnog utjecaja na tvoje ponašanje.

6. Druži se s pozitivnim ljudima i onima koji pružaju podršku jer to također utječe na tvoje misli i ponašanje. Ljudi koji djeluju negativno mogu „potući“ tebe i tvoje ideje, a to snižava tvoje samopoštovanje.

S druge strane, kad si okružen ljudima koji pružaju podršku, osjećaš se bolje sa sobom, misliš ljepše o sebi i to pomaže podizanju tvojeg samopoštovanja.

7. Priznaj svoje kvalitete i vještine. Mnogo ljudi s niskim samopoštovanjem konstantno se podcjenjuje i ne uvažava svoje pozitivne osobine. Nauči kako uistinu utvrditi i vrednovati svoje kvalitete. Ako ti se to čini teško, pitaj druge da ti kažu! Oni će smisliti stvari koje ti ne bi ni pomislio!

8. Nemoj trpjeti! Ako ne izražavaš i ne priznaješ svoje

potrebe, to vjerojatno znači da toleriraš više nego što bi trebao. Spoznaj što sve trpiš i riješi se tih tolerancija. Čineći to, šalješ sebi poruku kako si vrijedan.

9. Pridonesi drugima na pozitivan način. Naime, kada pridoneseš drugima, počinješ se osjećati vrijedno te to povećava osjećaj vlastite važnosti i podiže tvoje samopoštovanje. No, to ne znači da moraš stalno činiti nešto za druge što bi oni mogli učiniti sami.

10. Radi ono što voliš. Mnogo ljudi s niskim samopoštovanjem prestalo je obavljati one aktivnosti u kojima ponajviše uživaju. Čak i ako nisi u poziciji da nešto promijeniš u pogledu svojeg školovanja ili onoga što radiš, možeš posvetiti dio slobodnog vremena hobijima i aktivnostima u kojima uživaš.

Kreni!

I kad sve to znaš, počni djelovati! Izbjegavanje i odustajanje od izazova znači da tvoji „mišići samopoštovanja“ postaju nejaki i mlitavi. Kada nešto poduzmeš, neovisno o ishodu, počet ćeš se osjećati bolje, razvijat ćeš samopouzdanje i rast će tvoje samopoštovanje.

Sanja Ćosić, prof.psihologije

Page 13: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

11

“DAN i NOĆ”“DAN i NOĆ”Gradsko društvo Crvenog križa Rijeka, u okviru programa zdravstvenog odgoja i rada s mladima, posebnu pažnju posvećuje aktivnostima koje pridonose uspješnosti preventivnih programa i učenju o zdravom životu. Komisija za rad s mladima Gradskog društva Crvenog križa Rijeka potaknula je 2005. godine ideju osmišljavanja edukativnih materijala za provođenje preventivnih aktivnosti s mladima, a posebno za rad s najmlađima. Jedan je od takvih materijala i igra za prevenciju ovisnosti s metaforičkim naslovom «Dan i noć».

Prevencija što ranije

Značenje riječi prevencija podrazumijeva: presresti nešto, prethodno zaštititi od mogućeg nastajanja, unaprijed izbjeći. Najčešće upotrebljavani medicinski model prevencije podrazumijeva tri oblika: primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju. Primarna prevencija po svojem je značenju početna, najranija, osnovna, temeljna i odnosi se na kvalitetu življenja. Smisao je i cilj usmjerenost na aktivnosti prije nego što se problem pojavi, što znači ulaganje u zdravlje i u dio društva u kojem još uvijek nema ciljanog problema. Sociološka i medicinska statistika ukazuje na to da se dobna granica ovisničkih oblika ponašanja iz godine u godinu sve više i sve češće spušta na razinu osnovnoškolske populacije. Ako želimo dobro prevenirati, potrebno je primarnom prevencijom zahvatiti što mlađu djecu i početi s preventivnim aktivnostima već u vrtićkoj dobi. Zbog navedenih razloga, naša je igra namijenjena prije svega najmlađima, ali isto tako primjenjiva i s ostalim osnovnoškolskim dobnim skupinama, uz odgovarajuće ostale modele preventivnih aktivnosti.

Učenje kroz igru

Zbog specifi čnosti odabrane dobne skupine, potrebno je u radu primjenjivati i primjeren oblik učenja. Učenje klasičnim načinom prenošenja informacija, davanja naputaka i propisivanja ponašanja nije u skladu sa psihološkim karakteristikama i obrazovnim sposobnostima djece ciljane skupine. Konstruktivistička teorija učenja nudi nam mogućnost rada i s najmlađom dobnom skupinom. Za konstruktivističko shvaćanje prevenciji nije primjerena najprije obrada sadržaja, već se prevencija najprije odnosi na prihvaćanje, usvajanje i izbor vrijednosti kojima se rješavaju razvojni problemi. Konstruktivističke su postavke: da učenje ovisi o prethodnom znanju, da se nove spoznaje razvijaju tijekom promjene prethodnih znanja, a samo je učenje stvaranje novog ponašanja i novih stavova. Učenje se odvija u interakciji s okolinom i putem aktivnog sudjelovanja u upoznavanju novih sadržaja, uključenosti u ono što se uči i u suradnji s drugima, a cilj je stvaranje individualiziranih osobnih oblika ponašanja koji pridonose zdravom življenju. Uloga je učitelja da kreira situacije i obrazovnu okolinu koja će stimulirati i provocirati navedene aktivnosti i potaknuti na promjene. Taj pristup određuje da prevencija mora biti postupak koji je prilagođen osobnim karakteristikama onoga koji uči. Za dobnu skupinu kojoj je taj materijal namijenjen najprilagođenija je metoda učenje kroz igru. Igra ima svoje obrazovne i socijalno razvojne vrijednosti, koje se i inače

upotrebljavaju u ranom razvojnom periodu djeteta. Koristiti prednosti igre u učenju znači omogućiti djeci da svojim postojećim znanjima i vještinama steknu nove sadržaje koje usvajaju u poznatoj sredini svojih vršnjaka.

Poruke razumljive djeci

Holistički pristup fi lozofi ji zdravog življenja, prenijet iz programa Edukacijom do zdravlja, autorica Susan Shapiro i Carol Flaherty-Zonis (izdavač i projektni realizator: Forum za slobodu odgoja), predstavlja zdravlje kao cjelinu sačinjenu od međuovisnih dijelova: fi zičko zdravlje - kako naše tijelo funkcionira, mentalno zdravlje – kako mislimo i učimo, emocionalno zdravlje – kako razumijemo osjećaje i kako ih izražavamo, socijalno zdravlje – kako se ponašamo prema drugima, osobno zdravlje - kako vidimo i doživljavamo sebe i duhovno zdravlje – koje su naše vrijednosti, etički i moralni stavovi. Sve što se događa jednom dijelu našeg zdravlja odražava se i na druge dijelove. Aktivnosti kojima podupiremo naše dijelove zdravlja, kao što su npr. dobra komunikacija s drugima, emocionalno pozitivni odgovori i ponašanja, briga o osobnom profesionalnom uspjehu pridonose našem zdravom življenju. Kratke aktivnosti, kojima se djeca u igri «Dan i noć» igraju, predstavljaju pozitivna ponašanja i stavove koji preveniraju neželjena ponašanja koja mogu dovesti do ovisničkog ponašanja. Zadaci, kao što su: otpjevaj pjesmu, ispričaj nešto smiješno

i nasmij druge, odigraj igru «Čvor» i slični, vezani su uz jednostavne poruke koje djeca mogu lako razumjeti. Poruke su smještene u poljima Dan (zdravlje: npr. tko ne, puši ima ljepši glas) i Noć (odsutnost zdravlja: od pušenja zubi postaju žuti), koja asociraju na pozitivne i negativne strane zdravlja. Tijekom igranja igre djeca mogu mijenjati aktivnosti, a voditelji im pomažu da osmisle one aktivnosti koje su u skladu s porukama i fi lozofi jom igre. Igra nije zamišljena samo kao apstraktno nizanje

aktivnosti, već je vezana uz papirnatu igračku koju sudionici sami izrađuju uz pomoć tehnike presavijanja papira i na taj su način aktivno uključeni u odgojno-obrazovni proces. Likovno oblikovanje igračke privlačnim prepoznatljivim simbolima pomaže onoj djeci koja imaju poteškoće s čitanjem, ili još nisu svladala tehniku čitanja, da se bez većih poteškoća uključe u igru. Voditelj igre je moderator koji upoznaje sudionike s pravilima i uputama i pomaže im da uspješno ostvare socijalnu interakciju.

Na putu zdravog življenja

Od studenog 2005. godine do danas radionice s prezentacijom igre provedene su u mnogim osnovnim školama kao i pojedinim dječjim vrtićima. Članovi mladeži Gradskog društva Crvenog križa Rijeka uspješno ostvaruju ulogu voditelja igre, prilagođavajući se svakoj skupini – dobi i broju djece, uvjetima u kojima se radionica održava, interesu koji je igra izazvala. Igra je krenula na svoj put i ispunjava svoje zadaće, ali se i mijenja, nadopunjuje i raste, kao što je i zamišljeno. Učeći i igrajući se, djeca stvaraju svoja osobna individualizirana znanja koja trebaju prevenirati ona ponašanja koja inače kod mladih dovode do ovisničkog ponašanja. «Dan i noć» je samo jedan od materijala kojima se mogu služiti odgajatelji i učitelji u prevenciji ovisnosti po modelu učenja socijalnih vještina, a kreativnost i suradnja «tima koji uči» može razviti i različite druge igre kroz koje će djeca spoznavati pozitivne vrijednosti zdravog življenja.

Kim Anić, prof.

Gradsko društvo Crvenog križa Rijeka: Igra za prevenciju ovisnosti

Page 14: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

12

I TI MOŽEŠ PUNO UČINITIKlub 25 – klub je nastao iz smjernica Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Klub 25 koncept je mladih ljudi koji promiču vrijednosti spašavanja života putem dobrovoljnog darivanja krvi te dijele svoje znanje sa zajednicom u kojoj žive.

Individualna društvena odgovornost

Kao prvi voditelj Kluba 25, često ističem: „Svatko tko želi može biti taj koji može unijeti pozitivne promjene u okolini u kojoj jest, bila to škola, igralište, fakultet ili kava s prijateljima. Važnost društvene odgovornosti velika je, a njezino provođenje je na vama. Iako smo među prvima u regiji osnovali ovaj klub, želja nam je da što prije ne budemo usamljeni, da se i drugi gradovi i države ugledaju na nas...“

Svjetski dan prve pomoći

Tradicionalno obilježavanje Svjetskog dana prve pomoći pod ovogodišnjim nazivom «Mladi za mlade», i ove je godine održano 7. i 8. rujna. Organizator cijelog projekta bilo je Gradsko društvo Crvenog križa Rijeka. Predstavnici mladeži Crvenog križa iz nekoliko zemalja Europe informirali su građanstvo o svom djelovanju. Osim akcije dobrovoljnog darivanja krvi, javna vatrogasna postrojba Grada Rijeke i Gorska služba spašavanja Rijeka izvele su scenarij djelovanja u slučaju spašavanja i evakuacije unesrećenih osoba iz Hotela „Continental“ te je nakon toga uslijedila demonstracija prve pomoći.

Pod motom ovogodišnje manifestacije »Pružimo prvu pomoć – spasimo svaki ugroženi život«, u subotu točno u podne, lancem solidarnosti pridružili smo se i ostalim svjetskim metropolama u kojima je organizirano isto događanje te time pokazali složnost oko jednoga - da smo uvijek

spremni pružiti ruku pomoći onima kojima je potrebna.

Prvi put ove godine Klub 25 Rijeka našao se kao jedan od oslonaca projekta «Mladi za mlade». «Mi, članovi Kluba 25, svoja smo razmišljanja, ideje i znanje pretvorili u zajednički cilj - što jednostavnije doći do srca mladih», napominje Andrea Rosanda, zadužena za projekt iz Kluba 25. Pod mentorskom palicom voditelja, bez razmišljanja je preuzela projekt koji iziskuje puno odricanja i rada te izazov koji će zasigurno obilježiti dalje djelovanje Kluba 25.

Put k osvještenju mladih

Antonio Grginović, koordinator akcija dobrovoljnog darivanja, član Kluba 25 Rijeka napominje da je najveća motivacija pri volontiranju osvijestiti mlade o važnosti darivanja krvi i važnosti pozitivnog djelovanja u zajednici. Put je k tome ostvarenju i suradnja s mladeži Crvenog križa iz zemalja Europe, s kojom je razmijenjeno iskustvo. Poručuje nam: «Svakodnevnim neizbježnim nesrećama nastaje suza u oku, grč na licu, tuga u srcima i zato zauzmimo svoje mjesto, odvažimo se, darujmo krv i pokušajmo vratiti osmijehe na lica.»

U šest mjeseci djelovanja Kluba 25 Rijeka postigli smo ove rezultate:

preko 1 000 ljudi (iz osnovne i srednje škole te fakulteta) educirano je kroz naša predavanja/radionice,

Klub dobrovoljnih darivatelja krvi

organizirali smo šest akcija darivanja krvi po fakultetima,

organizirali smo veliku akciju darivanja krvi na Korzu,

bili smo jedan od oslonaca višednevnog projekta Svjetski dan darivatelja krvi,

skupljeno je preko 300 doza krvi zahvaljujući našoj promociji i akcijama darivanja krvi,

u rad Kluba 25 uključeno je 25 članova (sa svih fakulteta Sveučilišta u Rijeci).

Kriteriji za članstvo u Klubu 25

Član Kluba može biti svaki darivatelj krvi između 18 i 25 godina koji godišnje ima najmanje dvije donacije i one osobe koje zbog zdravstvenog stanja ne mogu darivati krv, ali žele raditi na promicanju te humane aktivnosti i animiranju novih darivatelja.Članovi su angažirani držanjem predavanja o darivanju krvi, organiziranjem akcija darivanja, projekata i seminara, osmišljavanjem promidžbenih aktivnosti, organiziranjem druženja članova, aktivnim sudjelovanjem u radu i djelovanju organizacije, dolascima na tjedne sastanke te dolascima na Skupštinu. Pri tome se naravno, i dobro zabavljaju…

Pridružite se!

Žele li mladi naučiti nešto što u srednjoj školi ne mogu? Želite ići na seminare diljem Hrvatske i Europe te steći doživotne prijatelje? Naučiti vještine koje ćete moći upotrebljavati na fakultetu i poslu? Raditi na projektima? Imati sve to u svom životopisu kad tražite posao? I, što je najvažnije, spašavati živote? Krv je jedini lijek koji se ne može stvoriti umjetnim putem. Mi, članovi Kluba 25 možemo reći - mi spašavamo živote, a vi?Ako smo vam privukli pažnju, pošaljite mail na club25rijeka@

gmail.com, pridružite nam se i nećete požaliti! Više možete doznati na stranicama http://www.ck-rijeka.hr.

Promicanje i poticanje društvene odgovornosti te promicanje zdravog načina života među mladim ljudima kroz darivanje krvi misija je koju će slijediti i širiti novi članovi Kluba 25.

Dario Zorić

Page 15: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

13

UDRUGA ‘’HRVATSKA PROTIV DROGE’’ Šetalište M.Tentora 2 , 51 410 Opatija091/ 2021 939

PSIHIJATRIJSKA BOLNICA LOPAČA Odjel za ovisnosti 51 218 Dražice051/ 230-043

PSIHIJATRIJSKA BOLNICA RAB Odjel za ovisnosti Kampor 224, 51 280 Rabtel. 051/ 776 - 344

KBC RIJEKAKlinika za psihijatriju, Odsjek za bolesti ovisnostiKrešimirova 42, 51 000 Rijeka051/ 658 645

TELEFONI ZA KRIZNA STANJA I PSIHOLOŠKU POMOĆ

HRABRI TELEFON ZA ZANEMARENU I ZLOSTAVLJANU DJECUArgentinska 2, 10 000 Zagreb0800 0800 – besplatni telefontel./fax 01 3793-000 – ured

PLAVI TELEFON – linija pomoći i prijateljstvaIlica 36, ZagrebTelefon za korisnike: 01 48 33 888Ured (tel/fax): 4831 677E-mail: [email protected]

SOS TELEFON ZA ŽENE I DJECU ŽRTVE OBITELJSKOG I RATNOG NASILJA10 000 Zagreb(01) 4655 222

OTVORENI TELEFON ZA DJECUDruštvo Naša djeca Opatija051/ 272 443

SOS TELEFON GRADA RIJEKE p.p. 200, 51000 Rijeka051/ 211-888Svaki dan od 18 00 - 21 00

SOS TELEFON ZA ŽENE ŽRTVE NASILJAUdruga Ženska akcija Rijeka - ŽARBlaža Polića 2/II051/ 337 390

POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA

TIĆ – DOM ZA DNEVNI BORAVAK DJECEBeli kamik bb, 51 000 Rijeka339 - 733Pon, sri. i pet 8 – 14 sati, Ut., čet. 14 – 20 sati

ZBRINJAVANJE ŽENA I DJECE-ŽRTAVA OBITELJSKOG NASILJA

CARITASOV DOM ZA ŽENE I DJECU – žrtve obiteljskog nasilja “Sv. Ana”F. Čandeka 6b, 51 000 Rijeka051/672-607

PREVENCIJA I SUZBIJANJE ZLOPORABE DROGA

CENTAR ZA OVISNOSTIZavod za javno zdravstvo PGŽOdjel za prevenciju i izvanbolničko liječnje bolesti ovisnostiKalvarija 8, 51 000 Rijeka051/ 327 160Svaki dan 8 -20 sati

SAVJETOVALIŠTE ZA MLADE CENTRA ZA PREVENCIJU OVISNOSTI RIJEKA, CRES, LOŠINJ, KRK, RAB, DELNICEZavod za javno zdravstvo PGŽ Odsjek za prevenciju ovisnostiFiorello la Guardie 23, 51 000 Rijeka051/ 335 920, Sanja ĆosićPon – pet 08 – 16 sati Četvrtak 12 – 20 sati

CENTAR ZA SAVJETOVANJE I TESTIRANJE HIV/AIDS I HEPATITIS B/C INFEKCIJA Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ Epidemiološki odjelKrešimirova 52 A, 51 000 Rijeka051/ 358 798, 098 369 844Pon i čet. 12 – 16 satiSrijeda 13 – 18 sati

„DROP IN“ UDRUGE “TERRA” Uski prolaz 11, 51 000 Rijeka tel. 330 490pon - pet 10:00 - 19:00subota 16:00 - 19:00

SAVJETOVALIŠTE UDRUGE „TERRA“Krešimirova 26c, 51 000 RijekaPon, sri, pet. 10:00 - 16:00Uto, čet. 14:00 - 19:00tel. 051/ 337 400, 323 714098 368 735

OBITELJSKI CENTAR PGŽKrešimirova 12, 51000 Rijekatel. 338-526, fax. 323-480pon-pet: 8.30-16.00

UDRUGA “EGZODUS”Krešimirova 8, 51 000 RijekaTel. 332 173099/ 3332 173 UDRUGA “VELEBIT” Tihovac 6, 51 000 Rijeka tel. 051/ 43 12 24 mob. 091/ 563 71 88fax. 051/ 43 12 24

SAVJETOVALIŠTE KOMUNE MONDO NUOVOSamostan sestara milosrdnica Kresnikova 15, 51000 Rijekatel. 051/ 264-964 mob. 098/ 610-609

RUŽA SV. FRANJEAnonimno savjetovalište za ovisnike i roditeljeBaštijanova 25a, 51000 Rijekatel. 051/ 512 131mob. 091/ 935 17 68

Page 16: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

14

UDRUGA ŽENSKA AKCIJA RIJEKA - ŽARBlaža Polića 2/II051/ 337 390

OBITELJ, DJECA I MLADI

OBITELJSKO I BRAČNO SAVJETOVALIŠTERiječka nadbiskupijaS. Vajnera Čiče 2, 51000 Rijekat. 051/330-467f. 051/215-287Caritas Nadbiskupije RijekaOsječka bb, 51 000 Rijekat. 051/511-443f. 501/513-603

TEČAJ PSIHOFIZIČKE PRIPREME TRUDNICA ZA POROD KBC Rijeka Klinika za ginekologiju i porodništvoRijeka, Krešimirova 42051/ 658-200

PSIHOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE ZA RODITELJE U DJEČJEM VRTIĆU RIJEKA

PPO “Potok”, Josipa Završnika 3, 51 000 RijekaProf. Lahorka Jurčić, dipl. psihologSvaki drugi ponedjeljak 14.00 – 18.00051/ 211-205

PPO “Krnjevo”, Karasova 4, 51 000 RijekaDarko Sambol, prof. psihologTel. 641-550, 641-068Svaki utorak 15.00 – 18.00

NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO--GORANSKE ŽUPANIJE: ODJEL ŠKOLSKE MEDICINE

● SUŠAK,Savjetovalište za školsku djecu, mladež i studente - Rijeka, Kumičićeva 8 , tel.218 620radno vrijeme :srijedom od 13,00 do 19,00.

● CENTAR, Savjetovalište za školsku djecu,mladež i studente - Rijeka, Studentska 1, tel. 335 028 i 339 864.psiholog 322 864radno vrijeme . srijedom od 13,00 do 19,00.

● ZAMET, Savjetovalište za školsku djecu, mladež i studente - Rijeka, Zametska 63, tel. 685 328 i 261 030Ginekološko savjetovalište za planiranje obitelji i prevenciju spolno prenosivih bolesti- Rijeka,Zametska 63, tel 631 107Radno vrijeme: srijedom od 13,00 do 19,00

● ISPOSTAVESavjetovališta u ispostavama i rade srijedom od 13,00 do 19,00

PSIHOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE ZA SREDNJOŠKOLCE I ODRASLE Dr. sc. Ana Kandare, S. Krautzeka 45, 51 000 Rijekatel. 051 400 060

STUDENTSKI SAVJETOVALIŠNI CENTAR, Sveučilišni kampus na Trsatu (zgrada Akademije primjenjenih umjetnosti)S. Krautzeka bb, 51 000 Rijekatel. 051 / 315 225

USTANOVA ZA SAVJETOVANJE I KOMUNIKACIJU „A.S.K. RI“Riva Boduli 7/III, 51 000 RijekaTel. 312 533091 33 33 113

POTENCIJAL – UDUGA ZA RAZVOJ LJUDSKIH POTENCIJALARiva Boduli 7, 51 000 RijekaTel . 092/ 101 3862

SAVJETOVALIŠTE ZA PREVENCIJU SPOLNO PRENOSIVIH BOLESTINastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ Epidemiološki odjelKrešimirova 52 A, 51 000 Rijeka051/ 358 798, 098 369 844Pon i čet. 12 – 16 satiSrijeda 13 – 18 sati

OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA

UDRUGA OSOBA SA CEREBRALNOM I DJEČJOM PARALIZOM RIJEKARužićeva 12/2, 51 000 RIJEKAtel. 374-566 fax. 374 282

RAD S DJECOM I MLADEŽI S CEREBRALNOM PARALIZOM I DRUGIM OBLICIMA TJELESNE INVALIDNOSTI Društvo za kibernetiku psihoterapijeRužićeva 1251000 Rijeka051/ 374-566

SKRB ZA DJECU PODRUČNE ŠKOLE BAREDICE CENTRA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA VRIJEME ŠKOLSKIH PRAZNIKARužićeva 12/2, 51000 Rijekatel. 051/ 374-566 fax. 051/ 374-282

DRUŠTVO TJELESNIH INVALIDA GRADA RIJEKEUnapređenje kvalitete života tjelesnih invalida I. Ćikovića Belog 8a, 51000 Rijeka051/ 633-067

UDRUGA INVALIDA DISTROFIČARA PGŽA. Peruča 2A, 51000 Rijeka051/ 454-031

UDRUGA INVALIDA RADA-RIJEKAFranje Brentinija 3, 51000 Rijekatel. 051/ 371-174fax. 051/ 371-174

UDRUGA GLUHIH I NAGLUHIHPRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE V.C.Emina 9, 51 000 RijekaTel. 051/ 213-929Fax. 051/ 213-929

TEČAJ ZNAKOVNOG JEZIKA ZA STUDENTE MEDICINE I PSIHOLOGIJEUdruga gluhih i nagluhih PGŽV.C. Emina 9, 51000 Rijeka051/ 213-929

Page 17: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

15

UDRUGA SLIJEPIH PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE RIJEKAPavlinski Trg 4, 51 000 RijekaTel. 336-090, 337-905Fax. 337-905

HRVATSKA UDRUGA PRIJATELJA BIJELOG ŠTAPA HOMERJelačićev trg 1/2, 51 000 RijekaTel. 051/ 211-633Fax. 051/ 211-607Mob. 098 9292228, 091 211 6077E-mail: [email protected] Web: www.homer.hr

UDRUGA ZA SKRB AUTISTIČNIH OSOBA RIJEKASenjskih uskoka 1, 51000 Rijekatel. 051/ 551-344 fax. 051/ 551-355

UDRUGA ZA TERAPIJSKO JAHANJE “PEGAZ” RIJEKAStrossmayerova 5, 51000 Rijeka051/ 372-006

PSIHOTERAPIJSKE EDUKACIJE

HUBIKOT - HRVATSKO UDRUŽENJE ZA BIHEVIORALNE I KOGNITIVNE TERAPIJETrg zrtava fašizma 10, 10 000 ZagrebTel. 091 164 59 26http://www.cabct.hr

CENTAR ZA EDUKACIJU I SAVJETOVANJE PSYHIKA (rad po metodama transakcijeske analize)Bani 25, 10010 Zagreb Tel. 01 / 6623 636fax. 01 / 6623 637mob. 091 / 8879 483e-mail: [email protected] http://www.psyhika.hr/hrv/index.htm

UDRUGA ZA REALITETNU TERAPIJU REPUBLIKE HRVATSKEUlica Matka Laginje 13, 10 000 ZagrebTel. 01 461 8389Uto i čet 9 00 -11 00srijedom 16 00 - 18 00e-mail: [email protected] http://www.ring.net/hurt/index.htm

DRUŠTVO ZA KIBERNETIKU PSIHOTERAPIJE – RAZVIJANJE ŽIVOTNIH I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA Rijeka, Adamićeva 4Tel. 214 -187Mob. 098 329-375Faks 213-586E-mail: [email protected]

UDRUGE ZA POMOĆ I POTPORU

UDRUGA ZA POMOĆ I EDUKACIJU ŽRTAVA MOBBINGAVince 7, 10 000 Zagrebe-mail. [email protected]://www.mobbing.hr/

UDRUGA ZA PRAVA PACIJENATA - RIJEKAM. Raduna Ban 14, 51 000 Rijeka060 559-559

UDRUGA ZA POMOĆ OBOLJELIMA OD AIDS-ACambierieva 17, 51 000 RijekaTel: 658-276

DRUŠTVO DIJABETIČARA RIJEKAOrtopedija, Krešimirova 60 D, Rijeka Tel. 331-360Fax. 214-952Pon. 9 00- 11 00Sri. 12 00 -13 00

LIGA PROTIV RAKA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE RIJEKAJadranski trg 4/III, RijekaTel. 338-091Fax. 338-091 KLUB „NADA“ ZA ŽENE OPERIRANIH DOJKIJadranski trg 4/III, RijekaTel. 338-091Fax. 338-091

UDRUGA DIJALIZIRANIH I TRANSPLATIRANIH BUBREŽNIH BOLESNIKA PGŽFrana Supila 13a, RijekaTel. 211-079

HUMANITARNE ORGANIZACIJE U PGŽ

EVANĐEOSKA PENTEKOSTNA CRKVA KRISTA KRALJAOsijek - Podružnica Rijeka Rijeka, Zametska 40Tel/fax: 051/642-239

BAPTISTIČKA CRKVA RIJEKA Humanitarna djelatnost “MOJ BLIŽNJI - Rijeka” Rijeka, S. Krautzeka 76Tel/fax: 051/218-807

CARITAS NADBISKUPIJE RIJEKA Rijeka, Tizianova 6Tel: 051/511-443Fax: 051/513-603

CARITAS BISKUPIJE KRK Krk, D. Vitezića 11Tel/fax: 051/222-303

Web - STRANICE POSVEĆENE PREVENCIJI, ALKOHOLIZMU I BOLESTIMA OVISNOSTI

NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVOPRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJEwww.zzjzpgz.hr

CENTAR ZA OVISNOST NEVLADINIH UDRUGAwww.ovisnosti.com

KAKO REĆI NE, KLINIČKA BOLNICA “SESTRE MILOSRDNICE”http://klub.posluh.hr/droga/

Page 18: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

16

PSIHOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE ZA SREDNJOŠKOLCE I ODRASLEwww.ss-ri.hr

SLUŽBA ZA PREVENCIJU OVISNOSTI HRVATSKOG ZAVODA ZA JAVNO ZDRAVSTVOwww.hzjz.hr/ovisnici/index.htm

URED ZA SUZBIJANJE ZLOUPORABE OPOJNIH DROGA REPUBLIKE HRVATSKEwww.uredzadroge.hr

PLAVI TELEFON – linija pomoći i prijateljstvahttp://www.plavi-telefon.hr

TELEFON ZA ZLOSTAVLJANU DJECUhttp://www.hrabritelefon.hr/

SAVJETOVALIŠTE ZA DJECU, MLADEŽ, BRAK I OBITELJ - Centar za socijalnu skrb u Karlovcuhttp://www.savjetovaliste-karlovac.hr/index.html

ŠPICA - UDRUGA ZA ZDRAVIJU SUBKULTURNU SCENUhttp://www.spica-info.hr/

SELF PSIHOLOGIJA – edukacija, savjeti, terapijahttp://jagor.srce.hr/~vnemet/bz/psihoterapija.html#

POZITIVNA PSIHOLOGIJAhttp://www.pozitivna-psihologija.com/

DRUŠTVO ZA PSIHOLOŠKU POMOĆhttp://www.dpp.hr

HRVATSKO PSIHIJATRIJSKO DRUŠTVO http://www.psihijatrija.hr

HRVATSKO PSIHODRAMSKO DRUŠTVO http://www.psihodrama.hr

ADRESAR I TELEFONSKI BROJEVI USTANOVA KOJE SE BAVE PROBLEMIMA OVISNOSTI http://www.moravek.net/ovisnosti/adrese-002.htm

CENTAR ZA PREVENCIJU I IZVANBOLNIČKO LIJEČENJE OVISNOSTI MOSTAR http://www.tel.net.ba/centar/

ISTRAŽIVANJE OVISNOSTI O INTERNETU, UPITNIK OVINET http://www.psihologija.ims.hr/

HRVATSKI SAVEZ KLUBOVA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA http://www.geocities.com/hsla2000/index.html

ZAJEDNICA PET +http://www.petplus.hr/

UDRUGA “EGZODUS”www.egzodus.hr

UDRUGA HRVATSKA PROTIV DROGEwww.droge.hr

LIGA ZA BORBU PROTIV NARKOMANIJEhttp://www.netmedia.hr/liga-prev/

MAGEA CENTAR - PREVENTIVNI PROGRAMI ZA ADOLESCENTEhttp://www.magea.hr/

PORTALALFA - BOLESTI OVISNOSTI http://www.portalalfa.com/bolesti_ovisnosti/index.htm

RODITELJI U AKCIJIhttp://www.roda.hr

STOP DROGI KAKO REĆI NE http://klub.posluh.hr/droga/

SUNCOKRET – CENTAR ZA HUMANITARNI RADhttp://www.suncokret.hr/

SOS – DJEČJE SELO HRVATSKAhttp://www.sos-dsh.hr/hrv/index.asp

TD MAGAZINhttp://www.tdr.hr/magazin/

UDRUGA GRAĐANA ZA PREVENCIJU OVISNOSTI “NADA” DONJI MIHOLJAChttp://www.portalalfa.com/bolesti_ovisnosti/nada.htm

CENTAR ZA PROMICANJE KVALITETE ŽIVLJENJA NOVI PUThttp://www.noviput.hr/

CENTRO DOCUMENTAZIONE E RICERCA SUL FENOMENO DELLE DIPEDENZE –Za profesionalce koji se bave problematikom ovisnostihttp://www.cedostar.it

DROGEN-AUFKLAERUNG- Informativni portal koji objašnava osnovne pojmove vezane za ovisnostii vrste drogahttp://www.drogen-aufklaerung.de/

THEMA -DROGEN- Informativni portal koji objašnjava osnovne pojmove vezane za ovisnosti i vrste drogahttp://www.thema-drogen.net

DRUGS.GOV – Web stranica Britanske vlade o prevenciji ovisnosti-zakoni, programi, smjernicehttp://www.drugs.gov.uk/

NDPA – NATIONAL DRUG PREVENTION ALLIANCE – Britanska stranica organizacije koja promiče prevenciju i „drug free“- živothttp://www.drugprevent.demon.co.uk

EUROPEAN MONITORING CENTRE FOR DRUGS AND DRUG ADDICTION – Web stranica Eeuropske Unije o ovisnostima, praćenju, smjernicama, strategijihttp://www.emcdda.europa.eu

URED ZA DROGE – Ured za droge vlade Republike Slovenijehttp://www.uradzadroge.gov.si

PARENTS- ANTI DRUGS- Web stranica o prevenciji ovisnosti i mladima posvećena prvenstveno roditeljima http://www.theantidrug.com/

NATIONAL INSTITUTE ON DRUG ABUSE – AMERIČKI INSTITUT ZA PREVENCIJU OVISNOSTIhttp://www.nida.nih.gov

SUBSTANCE ABUSE AND MENATAL HEALTH SERVICES ADMINISTRATION- Stranica Američke vlade o ovisnostima i mentalnom zdravljuhttp://www.samhsa.gov/

Page 19: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

17

Medijski odgoj

TV-postaja u RH: učestalost i obilježja prikaza nasilja“, provedenom 2006. godine, analizirani su TV-programi HRT1, HRT2, Nova TV i RTL. Dobiveni podaci pokazuju da 51,4% prikaza sadrži nasilje. Najčešće se prikazuje fi zička agresija 45,4%. Najzastupljeniji su agresivni činovi: 31,9% svađe u sapunicama, 23,4% ubojstva u igranim fi lmovima i informativnim emisijama, 21,6% tučnjave u animiranim i igranim fi lmovima.Ciljano usmjereni sadržaji namijenjeni djeci i mladima zauzimaju svega 9% emitiranog programa, a među njima su najzastupljeniji animirani fi lmovi. Najveći dio emitiranog programa (64%) zauzimaju sapunice. Od emisija namijenjenih odraslima (25 %), najzastupljenije su informativne emisije.

Naučena neosjetljivost na nasilje

Pitanje nasilja u medijima ono je što zabrinjava. Ako djeca gledaju televiziju tri do četiri sata svakodnevno, prema podacima Američke pedijatrijske akademije (2002.), vidjet će 8.000 ubojstava do završetka osnovne škole.Djeca koja gledaju nasilje na televiziji ne razmišljaju o tome da je pravo nasilje bolno i da ubija ljude. Oni postaju neosjetljivi na nasilje. Ako «dobri dečki» koriste nasilje, djeca uče da je u redu koristiti silu da bi se riješili problemi. Postoji čvrsta veza između izloženosti nasilju na televiziji te nasilnog i agresivnog ponašanja kod djece i adolescenata. Uz nasilje u medijima, djeci se pokazuju ponašanja odraslih, kao što su pušenje, pijenje alkoholnih pića, uzimanje droge te pornografski sadržaji, kao nešto moralno, zabavno, interesantno i bez loših posljedica. Upravo ta jednosmjernost u prikazivanju može kod djece stvoriti potpuno krive predodžbe o svijetu u kojem odrastaju. Stoga je vrlo važno odgojno djelovanje u kritičkom konzumiranju dostupnih sadržaja.

Razvoj kritičkog mišljenja

U UNESCO-voj Deklaraciji o medijskom odgoju (The Grunwald Document1) 1982. godine ističu se argumenti

1 Izvorni dokument možete vidjeti na stranici http//unesco.ru/eng/pages/byhtemes/stasya26012005150550.php

Mediji nas okružuju. Postali su važan dio kulture današnjeg svijeta. Slikom, riječi i zvukom mediji ispunjavaju naše živote. Oni, uz školu i druge institucije, predstavljaju sekundarnu fazu procesa socijalizacije pojedinca (Gudjons,1993.). Elektronski mediji mijenjaju usvajanje kulture u djetinjstvu. Iskustvo stečeno putem medija zamjenjuje primarno iskustvo. Televizija znatno smanjuje razliku između svijeta odraslih i dječjeg svijeta; američki sociolog Neill Postman govori o «ukidanju djetinjstva“, a neki ga autori nazivaju medijskim djetinjstvom. Prensky (2005.) govori o djeci koja odrastaju uz digitalnu tehnologiju kao o «digitalnim urođenicima». Autor smatra da je okruženje u kojem odrastaju promijenilo način njihovog promišljanja.

Televizija, kao audiovizualni medij, vrlo rano počinje zauzimati važno mjesto u životima djece. Svojim univerzalnim govorom, koristeći sliku i zvuk, privlači pozornost. Ona gledatelja privlači u svoju iluziju stvarnosti. Vidom i sluhom on doživljava njene slike i stvara osjećaj da je tamo, usred zbivanja koje dočarava ekran. Gledatelj se vrlo lako uživljava u televizijske prizore i identifi cira s njenim junacima.

Medijski sadržaji neprimjereni djeci

Mediji imaju vrlo važnu ulogu u promicanju prava djece, utječu na formiranje javnog mnijenja i društveno prihvatljivih vrijednosti. Prema konvenciji o pravima djeteta, države potpisnice, među kojima je od 1992. godine i Hrvatska, priznaju važnost sredstvima javnog priopćavanja koja će djeci osigurati pristup obavijestima i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora, a osobito onima koji teže promicanju društvene, duhovne i moralne dobrobiti djeteta, kao i njegovog tjelesnog i duševnog zdravlja. Osim velike važnosti medija kao prenositelja informacija, konvencija ima odredbe kojima se djeca štite od materijala i obavijesti koji štete djetetovu razvoju.U mnogim istraživanjima nastojao se ispitati utjecaj medijskog sadržaja. Mnoga od njih dokazuju veliku količinu emitiranog sadržaja koji nije primjeren djeci. Istraživanje koje je 2007. godine proveo Institut za istraživanje tržišta GfK ukazuje na to da 90% ispitanika u dobi od 11 do 13 godina svakodnevno prati televizijski program, 30% svakodnevno sluša radio, dok ispod 10% ispitanika čita novine. Prema podacima dobivenim u istraživanju provedenom u Hrvatskoj 2000. godine, na uzorku od 1000 ispitanika - učenika 5. do 8. razreda 10 osnovnih škola, 57,5 % ispitanika uz televiziju provodi tri i više sati (Ilišin, Markovac-Bobinac, Radin, 2001.) . Postavlja se pitanje kakva je kvaliteta sadržaja kojima djeca posvećuju toliko svog slobodnog vremena i na koji način prihvaćaju ponuđene sadržaje.U istraživanju pod nazivom „Analiza sadržaja vodećih

Page 20: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

18

za uvođenje medijskog odgoja u odgojno-obrazovni sustav. Ističe se važnost razvoja kritičke osviještenosti i odgovornosti korisnika elektroničkih i pisanih medija. U Deklaraciji se navodi da se medijski odgoj najuspješnije ostvaruje u suradnji roditelja, učitelja i osoba iz medija koji će zajedno pomoći u razvoju kritičnog slušatelja, gledatelja i čitatelja.Medijski odgoj predstavlja proces razvoja vještina kritičkog mišljenja prema sadržajima pisanih, slikovnih i zvučnih medijskih poruka. Temelji se na procesima analize, interpretacije i evaluacije medijskog sadržaja.

Uloga roditelja u odgoju za medije

Televizija je izmijenila i obiteljski život i postala primarni izvor informacija i zabave cijele obitelji. Covey (1998.) navodi da mediji doslovce uređuju i obiteljsku kulturu. Vrlo važnu ulogu kao modeli ponašanja imaju roditelji. Roditelji svoje navike korištenja medijskih sadržaja prenose na djecu. Roditelji koji svoje slobodno vrijeme ispunjavaju gledanjem televizijskog programa teško će moraliziranjem razviti kod djeteta osjećaj za mjeru i selekciju gledanih sadržaja.Covey (1998.) navodi da su pedesetih godina djeca u Sjedinjenim Američkim Državama gledala televiziju vrlo malo, ili uopće nisu, a ono što su vidjela bile su stabilne obitelji, s oba roditelja, koji se jedno prema drugom odnose s poštovanjem. Autor navodi da danas djeca vrlo malo vremena provode s roditeljima, i to uglavnom za stolom ili pred televizorom. Steve i Ruth Bennett (2001.) daju poticaj roditeljima i djeci da ugase televizor i zajedno stvaraju i zabavljaju se koristeći svoja osjetila, stvarajući vlastita iskustva, uz razgovor s prijateljima i članovima obitelji. Činjenica je da djeca najvažnije stvari u životu neće naučiti od likova iz crtića, nego u obitelji koja komunicira, daje podršku i provodi sretne trenutke. Kad se djeca osjećaju voljenom, najbolje se razvijaju.

Medijski odgoj u Hrvatskoj

Danas na području Republike Hrvatske osim prvog i drugog programa državne televizije, postoji još osam televizijskih kuća čije je programe moguće pratiti, bez stranih televizijskih kuća čiji su nam programi putem kabelskih i satelitskih veza također dostupni. Paladin u članku «Financiranje javnih audiovizualnih medija u Europi» (2005.) navodi da privatne radiotelevizijske postaje vode računa o ukusu većine te su orijentirane na zabavno-glazbene sadržaje, igre, sport i ostavljaju prazninu za sve one koji žele gledati ili slušati programe kulture, obrazovanja. To potvrđuje i već spomenuti podatak da sadržaji namijenjeni djeci i mladima zauzimaju svega 9% emitiranog programa. Obrazovni program na Hrvatskoj televiziji ima svoju dugu tradiciju od 1960./61. godine, kad je Radio-televizija Zagreb započela s njegovim emitiranjem. Nekoliko su godina odvojeno, u dvije samostalne redakcije, proizvodili program za televiziju i radio pod nazivima Školski radio i Školska televizija.

Kasnije mijenjaju nazive u Obrazovni program radija i Obrazovni program televizije. Radio i televizija s pedagoškog aspekta pojavljuju se u komplementarnom procesu učenja sjedinjeni u RTV-pedagogiji koja je usmjerena na obrazovne sadržaje namijenjene školi, usklađene prema nastavnim planovima i programima. Iako vrlo značajan u odgojno-obrazovnom procesu, obrazovni program danas se u redovnoj nastavi vrlo malo koristi. Osim što ne postoje vodiči s detaljnijim uputama o artikulaciji obrazovne emisije, jedna

od poteškoća vezana je uz vrijeme kad se određene emisije emitiraju. Medijska kultura sastavni je dio nastave hrvatskog jezika. Njegove zadaće pretpostavljaju osposobljavanje učenika za komunikaciju s medijima: kazalištem, fi lmom, radijem, tiskom, stripom, računalom; recepciju kazališne predstave, fi lma, radijske i televizijske emisije; osposobljavanje za vrednovanje radijskih i televizijskih emisija i fi lmskih ostvarenja. Sadržaji medijske kulture uglavnom obuhvaćaju obrazovne ciljeve nastave, dok se medijskom odgoju posvećuje vrlo malo pozornosti. Teoretičari ističu da se u medijskoj prezentaciji medijska kultura uglavnom svodi na nastavu fi lma.

Zaključak

U vremenu u kojem su djeca svakodnevno izložena medijskim sadržajima, medijski se odgoj nameće kao nužna priprema djece 21. stoljeća. Odrastajući uz medijske sadržaja koji nisu prilagođen njihovom uzrastu i prihvaćajući ih bez kritičke analize, stječu potpuno krive predodžbe o svijetu u kojem odrastaju.Područje medijskog odgoja vrlo je kompleksno i zahtijeva veću pozornost počevši od obitelji, škole do nacionalne medijske politike koja će veću pozornost pridavati djeci i mladima. Njihovo zajedničko djelovanje na području medijskog odgoja ključno je u razvoju kritičnog slušatelja, gledatelja i čitatelja. Medijski odgoj kompas je odrastanja u medijskom okruženju. Upotrijebimo ga.

Ksenija Petelin, profesor pedagogije

Literatura:

Ilišin, V., Marković-Bobinac, A., Radin, F. (2001.), Djeca i mediji, Zagreb, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Institut za društvena istraživanja u ZagrebuKošir, M., Zgrabljić, N., Ranfl , R. (1999.), Život s medijima, Zagreb, Doron

Page 21: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

19

USUSRET SVEOBUHVATNIM PROMJENAMA U ZAŠTITI DJECE

adaptiranosti, kao bitnih uvjeta zdravog rasta, razvoja i sazrijevanja djece. Uspostava suradničke, poticajne i kreativne atmosfere kroz modeliranje i vođenje grupne dinamike, omogućuje svakom djetetu da se vidi u pozitivnoj ulozi. To pomaže stvaranju pozitivne slike o sebi, postavljanju sve pozitivnijih ciljeva i odgovarajućih očekivanja od sebe i drugih. Osnaživanje djece i jačanje prosocijalnog ponašanja jedan je od značajnih čimbenika u poticajnom školskom ozračju koje je usmjereno na potrebe djece.S vremenom djeca, u skladu s novoformiranom slikom o sebi, mijenjaju svoje ponašanje, traže načine za kreativno prevladavanje različitih kriznih situacija i tako, pokretani unutarnjom motivacijom, počinju postizati društveno poželjne rezultate i na područjima koja nisu neposredno obuhvaćena sadržajem rada u skupini – radionici.

Korisnici su programa učenici i roditelji. Očekivani su rezultati kod djece:

Smanjena učestalost manifestiranja neprihvatljivih ponašanja kao rezultat:

ojačane slike o sebi, povećane odgovornosti za vlastito ponašanje i odgovornosti za druge,

mogućnosti prepoznavanja, kontrole i izražavanja vlastitih osjećaja,

korištenje nenasilnog rješavanja sukoba,

Očekivani su rezultati kod roditelja sljedeći: biti sposobni prepoznati vezu problema i ponašanja djeteta,

usvojiti znanja i vještine komunikacije s djetetom i drugim članovima obitelji,

naučiti koliki je značaj i kako jačati samopoštovanje i samopouzdanje djeteta.

Navedenim rezultatima nastojimo jačati partnerstvo roditelja i škole, stvarati pozitivno ozračje,

Prikaz rada Malih kreativnih socijalizacijskih skupina u OŠ Pehlin

U suradnji Ministarstva rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske i Ministarstva prosvjete i športa, a pod pokroviteljstvom UNICEF–a, u školskoj godini 2001./2002. u OŠ Pehlin započeli smo s projektom Malih kreativnih socijalizacijskih skupina. Osnovni su ciljevi kreativnih socijalizacijskih skupina prevencija i otklanjanje neželjenih odstupanja u ponašanju djece, uspostavljanje veze obitelji i škole, poticanje roditelja da osjete probleme djeteta i njihovo motiviranje za sudjelovanje u programu intervencije u socijalizacijski proces.

U rad su uključeni educirani voditelji Centra za socijalnu skrb - Gordana Stolfa, dipl. socijalni radnik i škole - Nedeljka Rajačić, dipl. pedagog prof.Na samom početku, radioničkim oblikom rada bili su obuhvaćeni učenici IV. i V. razreda. Programom smo do sada obuhvatili po dvije skupine djece u kontinuitetu od IV. do VII. razreda, njih 96, i njihove roditelje. Ove školske godine nastavljamo rad s učenicima V. razreda, njih 14, a ukupno smo do sada obuhvatili radom 110 učenika i njihovih roditelja.

Raznolikost unutar skupineSpecifi čnost su našeg školskog područja učenici drugog govornog područja, sa svim svojim socio-kulturnim osobitostima, ali i promijenjena struktura stanovništva uzrokovana preseljenjima. Njihovo sudjelovanje u radionicama doprinosi boljoj socijalizaciji, prihvaćanju normi i standarda života u zajednici. Uz navedenu skupinu, u rad su uključeni učenici s posebnim potrebama, dakle djeca s rješenjem Prvostupanjske stručne komisije o vrsti i stupnju teškoća u razvoju, a temeljem točki 6. i 8. Orijentacijske liste o vrsti i stupnju teškoća u razvoju. U skupinama su radili i učenici s izvrsnim rezultatima u učenju, socijalno prihvaćeni, koji su pomogli modeliranju skupina.Svaka skupina djece prilično je heterogena, sa složenim socijalnim, emocionalnim i kulturalnim momentima. Uključeni su uglavnom učenici iz kvalitativno i kvantitativno defi cijentnih obitelji, lošeg socio-ekonomskog statusa, socijalno izolirani od vršnjaka, introvertirani i afektivni, hiperaktivni, različiti po uspjehu u školi.

Pozitivno postavljeni ciljeviTemeljna su obilježja naših susreta stvaranje pozitivne slike o sebi, jačanje i održavanje kreativnosti i uspješnosti u okviru društveno prihvaćenih područja djelovanja, postizanje sve bolje emocionalne, obiteljske i opće socijalne

Page 22: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

20

empatičnu zajednicu učenika, učitelja i roditelja, spremnih na prepoznavanje i rješavanje različitih odgojnih situacija.

U okviru radionica planirane su i realizirane sljedeće teme i aktivnosti:

Jezik prihvaćanja Vještina pregovaranja Nenasilno rješavanje sukoba Kako reagiramo na nasilje Aktivno slušanje Najviše volim… Moji učitelji Roditeljima – očekivanja i poruke Idoli Samopoštovanje Uvažavanje i prihvaćanje drugih Strah Roditelji i djeca – odnosi Prava djece Prijateljstvo Ljubav Strah od škole Tolerancija Izleti u prirodu Posjet kinu Društvene igre Prigodna blagdanska druženja

U radu potičemo jasno izražavanje želja, pronalaženje što većeg broja novih rješenja, oblike pozitivne afi rmacije, razgovor o vlastitim emocijama. U radionici nema optuživanja drugih, govorenja umjesto drugih, inzistiranja na svom rješenju i sl.

Napredak nije izostaoPraćenje rada učenika - polaznika radionica MKSS, od inicijalnog stanja do fi nalnog, pokazuje znatan napredak u nekim segmentima ovladavanja vještinama komunikacije. Neki od njih često su pohvaljivani, naročito kod razrednika, a uočavaju se znatni pomaci na planu socijalizacije, adaptacije i realizacije zajedničkih aktivnosti u razredu. Većina djece - polaznika naših radionica uspješno je nastavila s drugim programima izvan škole, kao što je projekt “Svima jednako“ u suradnji s CZSS Rijeka i Udrugom CTK Rijeka, gdje su uspješno pohađali informatičke radionice, dramske, likovne, komunikacijske i radionice vršnjačke pomoći, dok su se njihovi roditelji aktivno uključili u Školu za roditelje. Učenici su postigli izvrsne rezultate u sportu, 1. mjesto na državnoj razini prošle školske godine.No, roditelji ne dolaze redovito na roditeljske susrete i odaziv nije kakav se očekivao. Redovit je dolazak samo nekolicine roditelja koji žele raditi na sebi i poboljšati odnos među članovima svoje obitelji. Stečeno znanje nastoje primijeniti u svakodnevnim situacijama u svojoj obitelji.

Što kažu djecaVrijedna su pažnje razmišljanja učenika V. razreda, pripadnika skupine «MORČIĆI«:«U radionicu sam došao da bih se zabavio. Tu rješavamo probleme, družimo se, razgovaramo, stječemo nova iskustva i učimo se nositi s problemima. Ovaj rad nam pomaže u svakodnevnom životu i preporučio bih radionicu svima.» (Sanjin) «Tu smo da bi se družili i razgovarali o svemu što nas muči. Mi razgovaramo o svemu i pomažemo jedni drugima. Meni je ovaj rad jako pomogao i nadam se da će i još više.» (Sara)«U radionici sam zato što je veoma zabavna i još

nikad nije bilo dosadno. Više nisam ona tiha curica koja se boji suprotstaviti učiteljskoj ili bilo kakvoj drugoj nepravdi. Prije sam uvijek imala tremu i tako neke strahove od loših učenika. Zahvaljujem voditeljima te svojoj mami koja mi je ovo preporučila«. (Bianka)«Meni je rad u radionici jako pomogao jer sam opuštenija

na nastavi kad sam sve ispraznila iz sebe. Voljela bih i sljedeće godine ići na radionicu, ali to nije moguće jer i drugi trebaju pomoć.« (Mirela)

Na pitanje «Što sam dobio u radionici?» učenici odgovaraju:

ljubav pažnju bolje mišljenje o sebi prijateljstvo hrabrost reći ono što mislim pomagati drugima slušati umjesto – pametovati

Roditeljski odgovori na isto pitanje uključuju: lijepu riječ, prijateljstvo, strpljenje i razumijevanje, slušao sam, rješavali smo naše teške situacije.

Takav način rada pokazao se u praksi vrlo djelotvoran. Animirajući učenike za radionički oblik rada, stvorili smo sasvim drugo ozračje u skupini, osjećaj pripadanja, uvažavanja, rada na sebi, a samim time sve manje društveno nepoželjnih oblika ponašanja. Učenici su poučeni kako svakodnevno pomoći sebi na način da zadovolje svoje elementarne potrebe (pripadanje, ljubav, moć, samopoštovanje, zabava), a da uvažavanje i razumijevanje budu prioriteti u svakodnevnoj komunikaciji u školi.OŠ Pehlin je dobila UNICEF-ovo priznanje „Škola bez nasilja“ a doprinos kvalitetnom radu zasigurno je i postojanje MKSS. Upravo su učenici, polaznici naših radionica, bili zapravo vršnjaci-pomagači pri realizaciji navedenog projekta.

Nedeljka Rajačić, prof.

Page 23: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

21

Odsjek maloljetničke delinkvencije Policijske uprave primorsko-goranske radi na otkrivanju kaznenih djela djece i maloljetnika, kao i kaznenih djela počinjenih na njihovu štetu. Ovu posljednja, dijelimo na dvije osnovne skupine: kaznena djela protiv spolne slobode i ćudoređa te kaznena djela protiv braka, obitelji, djece i mladeži.

Saznanje da je počinjeno kazneno djelo na štetu djeteta ili maloljetne osobe policija uglavnom ne dobiva neposrednom prijavom oštećenog djeteta ili maloljetne osobe, s obzirom na to da žrtva u odnosu na počinitelja prethodno najčešće ima svojevrstan odnos povjerenja. Iz tog razloga, za takvu vrstu kaznenih djela policija većinom doznaje temeljem prijava drugih osoba, temeljem prijava institucija koje u svojoj domeni rada imaju kao cilj zaštitu interesa djece i maloljetnika, kao i velikim dijelom tijekom poduzimanja policijskih izvida povodom počinjenog nasilja u obitelji.

Stid i strahPrikupljanje dokaza da je na štetu maloljetnika počinjeno kazneno djelo, ili da se ono vrši u kontinuitetu, složen je proces upravo iz spomenutih razloga koji proizlaze iz prethodnog odnosa počinitelj-žrtva. Naime, maloljetna osoba ponekad uopće nije svjesna da je na njenu štetu učinjeno nešto nezakonito, stidi se drugim osobama iznositi njoj neugodne detalje kojima će «reći loše» o svojoj obitelji, boji se da će osoba s kojom ima emocionalni odnos biti kažnjena zbog prijave, boji se odmazde počinitelja koji prilikom vršenja kaznenog djela prijeti nekim zlom njoj/njemu ili članovima obitelji, ima osjećaj krivice jer smatra da je svojim ponašanjem pridonijela počinjenju kaznenog djela. Također je prisutna činjenica da seksualno i fi zičko zlostavljanje najčešće ne rezultira nanošenjem tjelesnih ozljeda te stoga rijetko možemo reći da policija tijekom izvida koje provodi pronalazi materijalne dokaze da je kazneno djelo počinjeno. Iz navedenih razloga policija velikim dijelom još u tijeku kriminalističke obrade koristi stručna znanja drugih osoba i institucija.

Kao i u svim slučajevima osnovanosti sumnje da je počinjeno kazneno djelo, policija podnosi kaznenu prijavu protiv počinitelja, u takvim slučajevima državnom odvjetniku za mladež iako je kazneno djelo počinjeno uglavnom od osoba koje nisu maloljetne. Zlostavljanje maloljetnih osoba, bilo ono

psihičko, fi zičko ili seksualno, ostavlja dalekosežne emocionalne posljedice na osobu. Izdvajanje djeteta iz zlostavljajuće obitelji također predstavlja traumu za dijete pa u nekim slučajevima takav oblik zaštite njihovog interesa dijete može doživjeti kao kaznu.

Vrh sante leda Tijekom 2005. godine na području PU PG Rijeka evidentirano je ukupno 679 intervencija povodom dojava o nasilničkom ponašanju u obitelji, a u vezi s tim podnesene su 534 prekršajne prijave po čl. 4 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, protiv 634 počinitelja, od kojeg su broja 242 osobe nakon provedene prekršajne obrade odmah dovedene sucu za prekršaje. Tim prekršajima oštećeno je 808 osoba, od čega 121 dijete i maloljetna osoba te 490 žena. U istom vremenskom razdoblju počinjena su ukupno 132 kaznena djela Nasilničko ponašanje u obitelji iz čl. 215.a. KZ i 160 kaznenih djela Zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe. Tijekom 2006. godine evidentirane su ukupno 684 intervencije povodom dojava o nasilničkom ponašanju u obitelji. U vezi s navedenim, podneseno je ukupno 547 prekršajnih prijava po čl.4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, protiv

773 počinitelja, od kojeg je broja 365 počinitelja nakon završene prekršajne obrade dovedeno sucu za prekršaje. Tim prekršajima ukupno su oštećene 932 osobe, od toga je 140 djece i maloljetnih osoba te 550 žena. U istom vremenskom razdoblju na području PU PG Rijeka počinjeno je i 185 kaznenih djela Nasilničko ponašanje u obitelji iz čl. 215.a. KZ-a i 171 kazneno djelo Zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. KZ-a.

Valja naglasiti kako je posljednjih godina ostvarena kvalitetna suradnja s drugim institucijama apostrofi ranima u Protokolu za postupanje u slučajevima nasilja u obitelji (zdravstvene ustanove, tijela socijalne skrbi, odgojne ustanove). To se prije svega odnosi na suradnju u procesu otkrivanja i dojavljivanja te daljeg postupanja po kaznenim i prekršajnim prijavama. Za još uspješniji i kvalitetniji rad na otkrivanju te problematike potrebno je dodatno intenzivirati aktivnosti u zajednici na senzibilizaciji građana za problematiku nasilja u obitelji.

Olga Bijelić,voditeljica Odsjeka maloljetničke delinkvencije

POLICIJA NA VRATIMAPOLICIJA NA VRATIMANasilje u obitelji

Page 24: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

22

Psihosocijalne smetnje u djetinjstvu i adolscenciji – važni pokazatelji za otkrivanje rizika u okruženju

MOGU TI POMOĆI«Poticajno i sigurnošću i ljubavlju ispunjeno okruženje poželjno je za normalan rast i razvoj svih mladih» poznata je i općeprihvaćena pretpostavka. Međutim, oni mladi koji su opterećeni specifi čnim ometenostima u psihosocijalnom razvoju, trebaju prilagodbu okoline na njihove potrebe. To su mladi s poteškoćama socijalne adaptacije zbog različitih nepovoljnih utjecaja.

Poremećaji u ponašanjuBudući da se tom pojavom bave stručnjaci različitih disciplina, pretpostavka je da se pojam «poremećaji u ponašanju» može višeznačno shvatiti. Prema kriteriju određivanja razine društvene nepoželjnosti ponašanja, na krajnjoj razini možemo govoriti o mladima - činiteljima inkriminiranih radnji, jednim nazivom, o delinkventima u užem smislu riječi. Znatno je veći broj onih mladih koji još nisu evidentirani kao počinitelji kaznenih djela, ali ih svrstavamo u kategoriju mladih s poremećajima u ponašanju u širem smislu. Ovdje korišten termin “mladi” odnosi se u kaznenopravnom određenju na: djecu do 14 godina, maloljetnike od 14 do 18 godina i mlađe punoljetnike od 19 do 21 godine. Svaka od tih skupina ima svoje posebnosti glede kaznenopravne odgovornosti.Na početnoj, najblažoj razini već i sama prisutnost rizika za razvoj problema (razina rizika) predstavlja indikaciju za sprečavanje razvitka u teži oblik odstupajućeg ponašanja. Rizični se uvjeti za nastanak i razvoj poremećaja u ponašanju, pojednostavljeno rečeno, danas prepoznaju na dvije razine: a) razina osobnosti, što može uključivati različita opterećenja vezana uz npr. nasljeđe ili neke osobine ličnosti i b) razina okolinskih utjecaja u obitelji, školi, susjedstvu itd. Oni su u međusobnom djelovanju i time predstavljaju sveukupnu rizičnost kod djeteta ili adolescenta za nastanak i razvoj poremećaja u ponašanju.

Rano otkrivanjeU širem shvaćanju etiologije nastanka i razvoja poremećaja u ponašanju, poteškoće socijalne adaptacije uzrokuju nepovoljni ili izrazito nepovoljni uvjeti odrastanja. Zbog pozitivnog trenda vezanog uz proces senzibiliziranja društva prema mladima s posebnim potrebama, kod nas se omogućava rano otkrivanje i pravilna stručna intervencija prema pojedincima otežane socijalne adaptacije. Ne otkrivaju se pritom samo rizici na razini osobnosti, već i okolinski, radi provođenja pravovremenih radnji koje mogu ublažiti ili otkloniti nepovoljne utjecaje na dijete ili adolescenta. U

tu svrhu osmišljena je i jedna od klasifi kacija za diferencijaciju i prepoznavanje okolinskih etioloških čimbenika rizika za nastanak i razvoj poremećaja u ponašanju - Međunarodna klasifi kacijska shema psihosocijalnih smetnji u djetinjstvu i adolescenciji. Ona govori o specifi čnim pojavama u okruženju kao mogućim čimbenicima koji imaju međusobni utjecaj u nastanku i razvoju poremećaja u ponašanju. Omogućava i klinički i istraživački pristup. Preporuka je da se u postupku dijagnosticiranja ispituje posljednjih šest mjeseci. U klasifi kaciji su detaljno nabrojeni modaliteti psihosocijalnih situacija koji se u dijagnozi kodiraju određenim brojevima:

2 - znači da je ta situacija nedvojbeno prisutna1 - znači donekle, povremeno, manjeg

intenziteta0 - znači da situacija nije prisutna8 - znači činjenicu da je nešto nemoguće da se

dogodi9 - znači nepoznatu situaciju

Pri donošenju procjena u obzir se uzima okruženje, najviše obitelj. Nakon uočavanja prisutnosti određenih situacija, slijedom toga treba pristupiti intervenciji. U klasifi kaciju nisu uključivane situacije koje su proizvedene ponašanjem mlade osobe, nego samo one uzrokovane okolinskim faktorima.

Abnormni odnosi u obitelji

- pomanjkanje topline u odnosima roditelja i djeteta,

- sukobi među odraslima u obitelji,- neprijateljstvo prema djetetu ili

prebacivanje krivnje na dijete,- tjelesno maltretiranje djeteta,- spolna zloporaba u obitelji i drugo

Duševne smetnje, odstupanja (devijantnosti) ili invalidnost u obitelji djeteta

- ometenosti ili odstupanja ponašanja članova obitelji, što uključuje moguće rizike za dijete,

- duševne smetnje ili odstupanja roditelja,- invalidnost ili ometenost roditelja,- ometenost braće i drugo

Neodgovarajuće ili iskrivljene komunikacije u obitelji

- obiteljske komunikacije očito se razlikuju od normalnih,

- modeli komuniciranja ometeni su,- u komunikaciji su protuslovne poruke

Abnormna kvaliteta odgoja

- važnost se pridaje prezaštićivanju djeteta od strane roditelja, i to kao pretjerana zaštita i podjetinjavanje,

- neprimjeren nadzor roditelja nad djetetom, i to kao nedovoljna obaviještenost roditelja o djetetovim kretanjima, neučinkovit nadzor, ili bezbrižnost, ili pomanjkanje interesa roditelja

- prikraćenost za iskustva, i to kao premalo razgovora i premalo aktivnosti izvan kuće te kao zatvaranje djeteta u kuću, zbog čega ono ne može biti aktivno u okolini, te pomanjkanje igrački ili predmeta za igru,

- neprimjereni pritisci, i to kao nepodupiranje razvoja djetetovog spolnog identiteta, dobi neprimjereni pritisci, kao i neprikladni pritisci glede djetetove osobnosti i drugo

Page 25: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

23

Rani početak liječenja konzumenata droga važan je faktor u poboljšanju uspješnosti liječenja, smanjenju psiholoških, tjelesnih i socijalnih posljedica, s povoljnim učinkom i na primarnu prevenciju u zajednici. Primjena psiholoških testova u probiru prilikom sistematskih pregleda za srednju školu i fakultet mogla bi pridonijeti ranijem otkrivanju poremećaja koji pogoduju zloporabi droga ili su nastali konzumacijom droga, kao i ostalih poremećaja koji se ranim pristupanjem liječenju, psihoterapiji ili savjetovališnom radu mogu uspješnije sanirati te spriječiti razvoj težih posljedica.

PITANJE MOTIVACIJE

Većina konzumenata droga svjesna je da uzimanjem sredstava ovisnosti čini nešto što je suprotstavljeno zakonima, društvenim normama i što je štetno za zdravlje. Iako je stupanj znanja o štetnosti droga među mladima u nas na zadovoljavajućoj razini, stavovi koji prate upuštanje u uzimanje droga kompleksno su uvjetovani i važniji za odluku o početku ili nastavljanju uzimanja droga. Prosječna je dob prvog uzimanja droge kod ovisnika na liječenju u Hrvatskoj oko 16 godina. U adolescentskoj dobi snižena je kritičnost prema izlaganju rizicima zbog specifi čnih razvojnih karakteristika te dobi. Stoga je i odluka o dobrovoljnom javljanju na liječenje rijetko ili zakašnjelo motivirana vlastitom percepcijom problema. Osim toga, istraživanja su pokazala da je rizik uporabe droga i razvoj ovisnosti u adolescenciji to veći što su frustracije svojim intenzitetom i trajanjem u preadolescentnom razdoblju (bez obzira na njihov izvor) bile izraženije. Pritom se misli na nezadovoljstvo samim sobom i/ili svijetom oko sebe, bez nalaženja smisla, svrhovitosti i perspektive svoga življenja, do čega dolazi zbog nezadovoljenja psihičkih, materijalnih, socijalnih, bioloških, kulturnih i duhovnih potreba. U tom su procesu od presudne važnosti, vezano uz olakšavanje postizanja zadovoljstva kod adolescenta, upravo kvaliteta odgoja i

Mogućnost primjene psiholoških testova za rano otkrivanje uporabe droga

Abnormno neposredno okruženje

- zavodski odgoj,- abnormna obiteljska situacija,- obitelj u osami- životne okolnosti koje mogu predstavljati

opasnu psihosocijalnu situaciju, i to pomanjkanje koje šteti obiteljskim interakcijama, škodljivi utjecaji izvan obitelji te drugo

Akutni životni događaji

- gubitak emocionalno važnog odnosa,- preseljenje djeteta u okolinu koja ga može

ugrožavati,- neugodno promijenjeni modeli obiteljskih

odnosa,- događanja koja imaju za posljedicu gubitak

samopoštovanja, i to doživljaj neuspjeha u zadatku gdje je uložilo puno truda ili otkrivanje osobne ili obiteljske sramote,

- spolna zloporaba izvan obitelji,- osobna zastrašujuća iskustva i drugo

Društveni stresori

- progonstvo ili štetna diskriminacija,- migracije ili socijalno preseljenje i drugo

Kronični međuosobni stresovi, povezani sa školom ili poslom

- konfl iktni odnosi s vršnjacima,- prebacivanje krivnje na dijete od strane

učitelja ili pretpostavljenih na poslu,- nemiri u školi ili na poslu i drugo

Stresogeni događaji ili okolnosti u vezi s djetetovim smetnjama i oštećenjima

- ova kategorija polazi od samog djeteta,- kodira se prema zasebnim uputama,

a promatra se zavodski odgoj zbog djetetovih smetnji, ugroženost kao posljedica preseljenja zbog djetetovih smetnji, događaji koji za posljedicu imaju gubitak samopoštovanja zbog djetetovih smetnji i drugo

Abnormne psihosocijalne situacije (1994.) Peta os večosne mednarodne klasifi kacijske sheme psihijatričnih motenj v otroštvu in adolescenci. Zdravstveno varstvo, 33(12). 355-378

Potreba za stručnom intervencijom

Kod poremećaja u ponašanju na razini rizika radi se o ponašanjima koja odstupaju od uobičajenoga na način da istovremeno samome pojedincu predstavljaju socijalno-razvojne poteškoće, a okolini neprihvatljivost u odnosu na društvene norme. Pri tome se razlikuju eksternalizirana ponašanja (nasilništvo, nediscipliniranost, kršenje pravila, bježanje od škole i kuće...) i internalizirana ponašanja (povučenost i pretjerana sramežljivost, autodestruktivnost u obliku učestale konzumacije sredstava ovisnosti...). Kako se ponašanje na nižoj razini rizika ne bi razvilo prema delinkventnom ponašanju, nužna je stručna i koordinirana sociopedagoška intervencija. U tom smislu i ta je klasifi kacija pogodan okvir unutar kojega se mogu prepoznati rizični uvjeti i ponašanja, a prema specifi čnosti procijenjenih potreba u takvu se intervenciju uključuje interdisciplinarni tim stručnjaka. Nepotrebno je naglašavati kako je najbolje što prije početi raditi s djetetom, u njegovoj prirodnoj sredini.

Mr.sc. Nataša Mirolović Vlah,dipl. defektolog-socijalni pedagog

odgajateljica u Domu za odgoj djece i mladeži Rijeka

Page 26: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

24

funkcioniranje njegove obitelji. Stoga se nerijetko događa da se upravo u toj burnoj fazi životnog razvoja počinju očitovati mnogi odgojni i drugi promašaji na različite načine, što vodi k osjećaju krivnje i grižnje savjesti kod roditelja, a samim time i nesvjesnom «zatvaranju očiju» pred problemom. Nadalje, zbog ilegalnog statusa tih sredstava te identifi kacije sa supkulturom koja je prema konzumaciji afi rmativna ili benevolentna, konzumenti droga, s razvojem ovisnosti, često postaju neskloni rješavanju svojih problema kroz institucije zdravstvenog i socijalnog sustava. Zbog toga se, s jedne strane, može govoriti o motivaciji samoga ovisnika za pristupanje liječenju, a s druge o imperativnom upućivanju na liječenje koje društvo pomoću različitih mehanizama provodi, uglavnom tek nakon suočavanja s posljedicama konzumacije i razvoja ovisnosti. Među opijatskim ovisnicima, oko polovine ih se javlja bez izravnog ili represivnog sudjelovanja okoline u upućivanju na liječenje. Međutim, kako je terapija metadonom dominantni način liječenja opijatske ovisnosti, a prema podacima policije, metadon je često i predmetom zapljena zbog neovlaštenog posjedovanja i preprodaje, nameće se pitanje nije li mogućnost legalnog i besplatnog dobivanja metadona važan motiv za pristupanje liječenju.

KONZUMENTI SINTETSKIH DROGA

Udio konzumenata neopijata među ovisnicima koji su pristupili liječenju manji je od 1/3. Među njima dominiraju konzumenti kanabinoida, a konzumenata sintetskih droga, kao što su MDMA, amfetamini, LSD i druge, izrazito je malo (svega oko 2 %) među evidentiranim liječenim konzumentima. Iz podataka policije razvidna je značajna proširenost konzumacije upravo sintetskih droga među mladima, a istraživanja govore o vrlo ozbiljnim psihološkim, socijalnim i organskim poremećajima koje te droge izazivaju. Postavljaju se pitanja koliko se konzumenata tih droga suočava s posljedičnim problemom izvan zdravstvenog sustava i koliko poremećaja, od socijalnih disfunkcija do psihoorganskih poremećaja, ne bude povezano s konzumacijom tih droga i prikazano kao intervencija zbog zloporabe psihoaktivnih droga. Osim toga, premda je do sada u radu s liječenim ovisnicima utvrđeno da se određeni broj takvih «rekreativnih» konzumenata s vremenom regrutira u opijatske ovisnike, a određeni broj ne, vidljivo je da i jedni i drugi (ovisno o tome tko se javi na liječenje i kada) imaju neku vrstu od prije opisanih problema.

NAGOMILANE NEGATIVNE PROMJENE

Od početka uzimanja droge do dolaska na liječenje, u Hrvatskoj u prosjeku prolazi više od četiri godine, a nerijetko je to vrijeme kroz koje se, uz razvoj ovisnosti (ovisno o vrsti droge), kod konzumenta dogodio cijeli niz promjena na psihološkoj, socijalnoj i organskoj razini. U pravilu, dulje vrijeme konzumacije produljuje vrijeme i napor u liječenju i otklanjanju posljedica konzumacije.

Kako kupovina droge za ovisnika predstavlja znatan fi nancijski teret, oko 1/3 ovisnika «zarađuje» uličnom distribucijom droga, pogodujući i na taj način širenju kruga konzumenata. Ranijim početkom i uspješnijim liječenjem ovisnika u nekoj sredini postiže se i učinak redukcije broja «sitnih dilera», a time i smanjenja dostupnosti droga, kao i proširenosti osoba s takvim negativnim obrascima ponašanja u osjetljivoj populaciji.

BIOPSIHOSOCIJALNI FAKTORI

Iz navedenih razloga, rano otkrivanje konzumacije droga i ostalih rizičnih biopsihosocijalnih faktora (određene fi zičke/psihičke bolesti – npr. depresija, pogodujućih osobina ličnosti potencijalnog ovisnika, niske razine samopoštovanja, dominirajućih hedonističkih stavova i životne fi lozofi je «ovdje, sada i samo jednom», osjećaja (ne)zadovoljstva kao rezultata (ne)kvalitete života, (ne)podrška u procesu psihosocijalnog sazrijevanja adolescenta i obiteljske (pato)dinamike, te neznanja/prevelikog znanja o drogama) nameće se kao jedna od prioritetnih, ali i vrlo teških i osjetljivih zadaća u borbi protiv toga društvenog problema.

ETIČKA PITANJA

Naime, otkrivanje i terapijski postupci kod ovisnosti, uz motiv društvene solidarnosti s ugroženim pojedincem, nose i društvenu odgovornost prema ostalim članovima zajednice. Takva dvojna motivacija postupaka vezanih uz

zloporabu sredstava ovisnosti nužno vodi do otvaranja mnogih etičkih pitanja u vezi s pravima, slobodama i obvezama iz odnosa pojedinca i zajednice. Postojeća zakonska rješenja i pravna praksa također odražavaju osjetljivost tih odnosa.

Metoda probira na populacijama adolescenata primjenom testova na droge iz uzorka urina, čini se jednostavnom i egzaktnom. Međutim, osim što u provedbi može biti nekih mogućih tehničkih poteškoća, ona može predstavljati izvor

etičkih prijepora i iskazivanje nepovjerenja. Iako sama činjenica da je neka osoba konzumirala drogu ne povlači njezinu prekršajnu niti kaznenu odgovornost, pravno je moguće uvjetovati pristupanje testiranju i eventualno liječenju, na primjer pravom na rad u nekom zanimanju ili na školovanje. Ako se ne uvjetuje na navedeni način, nije moguća obvezujuća primjena takvog probira, osim osnovom imperativnog zahtjeva roditelja, skrbnika ili suda. Svaka metoda probira koja bi išla za isključivim utvrđivanjem zloporabe droga, odnosno konzumacije nedopuštenih sredstava, susrela bi se s istim problemom.

DRUGE MOGUĆNOSTI

Psihološko testiranje metodologija je koja omogućava otkrivanje značajno velikog broja od svih prije navedenih rizičnih biopsihosocijalnih faktora koji mogu predstavljati uzrok ili posljedicu eksperimentiranja/konzumacije droga. Točnije, riječ je o primjeni standardiziranih postupaka pomoću kojih se izaziva određena aktivnost,

Page 27: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

25

a onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih pojedinaca u jednakoj situaciji. S obzirom na kvalitetne metrijske pokazatelje u smislu visoke pouzdanosti i osjetljivosti testova, koje je moguće utvrditi i poboljšati i tijekom tog istog ispitivanja, moguće je otkriti i najmanje naznake bilo kojeg od prije navedenih biopsihosocijalnih faktora koji nisu vidljivi u uobičajenoj socijalnoj komunikaciji.

“PLODNO TLO”

Prisutnost nekih od spomenutih, fi zičkih i/ili psihičkih bolesti/poremećaja, ili njihove kombinacije, kao što su npr. fi zički hendikep ili tumor, depresija, anksioznost/fobija ili duševni poremećaji, vrlo često može predstavljati uzrok zloporabe psihoaktivnih supstanci. Konkretnije, kod niza fi zičkih bolesti/poremećaja dolazi do izrazito sniženog samopoštovanja, prilično poremećene i narušene slike o sebi, snažne krize identiteta, vrlo niske razine kvalitete života, poremećenih socijalnih odnosa te disfunkcionalnog i neadaptivnog preispitivanja sebe i smisla vlastitog života (kod terminalnih bolesti), što predstavlja pogodno tlo za početak eksperimentiranja s drogama i razvoj ovisnosti. Nadalje, što se tiče poremećaja raspoloženja ili pak različitih razina osjećaja tjeskobe i anksioznosti do pravih fobičnih napadaja, utvrđeno je ne samo u praktičnom radu s ovisnicima, već i nizom stručno-znanstvenih istraživanja, da oni predstavljaju vrlo plodno tlo za razvoj ovisnosti, ali isto tako da su i nerijetko posljedica dugotrajne i ne toliko dugotrajne konzumacije droga. Na kraju, elementi psihoze, odnosno akutni i kronični poremećaj sličan shizofreniji zbog psiho-organskih promjena, vrlo često prati već i kratkotrajno uzimanje malih količina sintetskih droga (LSD, MDMA).

Što se tiče pogodujućih osobina ličnosti potencijalnog ovisnika, poremećaj ponašanja/osobnosti redovito prati uzimanje opijata i drugih droga. Kao što je već rečeno, poremećaj osobnosti može biti posljedica, ali i uzrok konzumacije droga.Visoka razina samopoštovanja i pozitivna slika o sebi održavat će se samo u slučaju da je osoba zadovoljna i svojim tijelom i načinom kako ono funkcionira te na osnovi ocjene uspješnosti u izvršavanju važnih (socijalnih) uloga. Zadovoljni i stabilni adolescenti, koji vole sebe i imaju visoko samopoštovanje, bit će znatno otporniji na ponuđenu drogu te će rijetko sami doći na ideju da ju traže. Isto tako, kod povremenih i stalnih konzumenata većine droga dolazi do značajnog narušenja slike o sebi i niskog samopoštovanja, uz iznimku konzumacije kokaina, gdje je prisutan izrazit i neuobičajen, ali vrlo uočljiv porast u razini samopoštovanja, koji nije u skladu s prosjekom, o čemu treba voditi računa pri testiranju.

I UZROK I POSLJEDICA

Dominirajući hedonistički stavovi i životna fi lozofi ja «ovdje, sada i samo jednom», kao i gotovo svi biopsihosocijalni faktori rizika, predstavljaju i uzrok i posljedicu eksperimentiranja/konzumacije droga. Kao uzrok predstavljaju vrlo plodno tlo za ulazak u svijet ovisnosti, jer su baza za nekritičnost i bezbrižnost, koje su inače dominantne u adolescenciji, a kao posljedica javljaju se kao obrazac samozavaravanja za nastavak konzumacije psihoaktivnih tvari.

Osjećaj (ne)zadovoljstva kao rezultanta bilo (ne)kvalitete života, bilo (ne)podrške u procesu psihosocijalnog sazrijevanja adolescenta, bilo postojeće obiteljske (pato)dinamike, ili pak neke kombinacije opisanih faktora, opet predstavlja, s jedne strane, plodno tlo za ulazak u svijet ovisnosti, a s druge strane posljedicu konzumacije droga ili razvijene ovisnosti.

PSIHOLOGIJSKI TESTOVI

Metoda primjene psiholoških testova u probiru nije usmjerena na traženje sredstva zloporabe s popisa opojnih droga i time posredno optuživanje za ilegalnu aktivnost. Psihološko testiranje prvenstveno je usmjereno na indikatore ispitanikove bio psiho-socijalne funkcionalnosti i osobina važnih za obrazovni ili radni proces.

Psihologijskim je testovima moguće detaljno i valjano izmjeriti: a) razinu kvalitete života u smislu percepcije interakcije sebe i okoline u kojoj živim, b) količinu pružene podrške u procesu psihosocijalnog sazrijevanja adolescenta, koja je izrazito važna u tom razvojnom periodu, c) značajke obiteljskog okruženja, funkcioniranja, socijalnog statusa, stilova komunikacije u obitelji i stilova roditeljskog odgoja.

Kako su psihološki testovi samo sredstvo za probir i predstavljaju dodatnu i nikako ne jedinu informaciju u postavljanju dijagnoze zbog niza svojih specifi čnosti, nakon testiranja potrebno je provesti psihijatrijski pregled. Tek nakon analize testa te intervjuiranjem kod psihijatra može se postaviti radna dijagnoza, odnosno verifi kacija rezultata testa i provedenog psihijatrijskog intervjua. Od testova se ne može očekivati visoka specifi čnost u razlikovanju poremećaja nastalih konzumacijom droga od onih uzrokovanih drugim mehanizmima, što je moguće utvrditi u razgovoru s osobom. Međutim, polazeći od pretpostavke da mnogi poremećaji mogu za posljedicu imati i povećanu rizičnost za razvoj ovisnosti, otkrivanje i dalji rad s takvim osobama može znatno pridonijeti prevenciji ovisnosti. O tome govori i podatak da je među registriranim ovisnicima oko 40 % onih koji u ishodištu ili kao posljedicu konzumacije imaju neki od psihijatrijskih poremećaja (psihopatološki poremećaj, depresija, shizofrenija, PTSP, poremećaj ponašanja).

Psihijatrijski intervjui ukazati će ne samo na posljedice nečijeg ponašanja, za koje ta osoba snosi odgovornost, nego i na eventualne poremećaje za koje nema nikakve krivnje, a psihoterapijskim ili savjetovališnim radom mogu se korigirati ili spriječiti teže posljedice. Takve osobine tu metodu probira čine relativno pogodnom i

Page 28: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

26

Zloupotreba opojnih sredstava i ovisnost velik su javnozdravstveni, ali i opći društveni problem, koji ne zaobilazi niti jednu sredinu. Iako problematiku zloporabe droga i posljedično ovisnost pratimo od 70-ih godina prošloga stoljeća, prvi znakovi epidemije javili su se početkom 90-ih godina, a prava eksplozija i najveći bum krajem 90-ih i početkom 2000-tih.

Čini se da je upravo devedesetih godina zloporaba droga iskoračila iz kulturno-umjetničkog i supkulturalnog „đira“ u širu populaciju mladih. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u 2005. godini na liječenje se javilo čak 6668 ovisnika. Prosječna je dob prvog uzimanja bilo koje droge 16,1 godina, a 10,8% ukupne ovisničke populacije na liječenju čine djeca i mladi u dobi do 19 godina. Posljednjih godina zabilježen je i porast kriminaliteta, napose onog vezanog uz zloporabu opojnih droga, maloljetničke delinkvencije, nasilja u školama i izvan njih te drugih oblika rizičnih ponašanja djece i mladih. Paralelno s rastom te problematike razvijao se i sustav praćenja, prevencije i liječenja ovisnosti. Osim toga, posebna pažnja posvećena je i istraživanjima rizičnih ponašanja djece i mladih te učestalosti i navikama konzumiranja sredstava ovisnosti. Tako je u Primorsko-goranskoj županiji (PGŽ) posljednjih godina proveden niz istraživanja u području rizičnih ponašanja djece i mladih, a rezultati su pokazali da postoje značajne razlike između geografskih subregija naše županije (priobalje, kvarnerski otoci, Gorski kotar).

Rijeka – žarište problema

Prema podacima NZJZPGŽ, najveći broj ovisnika javio se na liječenje 2001. godine (649 registriranih ovisnika). Nakon nekoliko godina stabilizacije i korekcije, u 2006. godini opet je zabilježen velik rast broja ovisnika. Analiza prostorne distribucije ovisnika po jedinicama lokalne samouprave (JLS) pokazuje kako su najveće stope ovisnosti (broj ovisnika na 1000 radno aktivnih stanovnika) u gradu Rijeci te u susjednim gradovima i općinama. Ostale JLS priobalja bilježe ipak manje stope ovisnosti (Mošćenička Draga, Crikvenica, Novi Vinodolski, vinodolska općina). Stanje na kvarnerskim otocima različito je: izrazito visoka stopa zabilježena je na Lošinju, umjerene na Rabu i dijelu krčkih JLS, a niska na Cresu i Krku. Gorski kotar zasad je u povoljnoj situaciji te bilježi mali broj ovisnika i vrlo niske stope ovisnosti. Izgleda da je u Primorsko-goranskoj županiji problem ovisnosti zasad još uvijek ograničen na grad Rijeku i susjedne gradove i općine iz priobalja te pojedine dijelove kvarnerskih otoka i to,

Istraživanja rizičnih ponašanja djece i mladih u Primorsko-goranskoj županiji

iz etičkog i pravnog aspekta, o čemu bi prije primjene ocjenu trebale dati mjerodavne stručne i znanstvene institucije.

Postoji velik broj standardiziranih psiholoških testova, koji imaju različite metrijske karakteristike i primjenjuju se na različite dobne skupine, a bili bi odabrani optimalni s obzirom na specifi čnosti razvojne dobi srednjoškolske populacije (adolescenti) i populacije upisnika na fakultet (mlade punoljetne osobe). Istraživanje učinkovitosti primjene psiholoških testova za rano otkrivanje, prethodilo bi eventualnoj primjeni testova kao metode probira u ciljanoj populaciji polaznika u srednje škole i fakultete koji podliježu sistematskom pregledu. Kako je u Hrvatskoj prosječna životna dob prve konzumacije droga oko 16. godine, a prve intravenske konzumacije oko 21. godine, idealno bi bilo izvršiti testiranja populacije u tom dobnom rasponu, koje je kod ovisnika najčešće obilježeno povećanjem učestalosti konzumacije i uspješnim prikrivanjem razvoja ovisnosti od okoline.

Za primjenu sustavnog psihološkog testiranja cijele generacije polaznika srednje škole i fakulteta bilo bi potrebno osigurati odgovarajući prostor, vrijeme za testiranje te analizu rezultata, psihologe koji su ovlašteni za primjenu testova i kapacitet savjetovališta sa psihijatrom za prihvat očekivanog broja osoba pozitivnih u probiru. Rezultati intervencije, u smislu postavljanja dijagnoze, provedbe psihoterapije, savjetovanja ili upućivanja drugim službama zdravstvene ili socijalne skrbi, bili bi analizirani radi procjene konačne učinkovitosti takvoga pristupa.

NZZJZ PGŽ kadrovski je i organizacijski osposobljen za pružanje višeg zdravstvenog standarda od propisanog na nacionalnoj razini. Visoka razina kvalitete u ispunjavanju redovite uloge u zaštiti školske djece te dosadašnji rezultati na području primarne i sekundarne prevencije ovisnosti i ostalih sadržaja rada savjetovališta pri različitim odjelima Zavoda, upućuju na mogućnosti Zavoda da razradi i provede takav ili sličan prijedlog probira radi ranijeg otkrivanja konzumacije droga i psiholoških problema među mladima.

Dobrica Rončević, dr. med., specijalist epidemiologMr. sc. Sanja Tatalovic Vorkapić, prof.

Dr. sc. Elizabeta Dadić Hero, spec. psihijatar

LITERATURA:

Kaplan, H. I. i Sadock, B. J. (1998). Synopsis of Psychiatry. Wiliams & Wilkins.Fields, R. (1998). Drugs in perspective. The McGraw-Hill Companies.Leburić, A., Radnić, Z. i Barbir, A. (2003). Ovisnički identiteti. Alinea.Petz, B. i sur. (1992). Psihologijski rječnik. Prosvjeta, Zagreb.Schwebel, R. (1885). Reći ne nije dovoljno. Sys printSakoman, S. (1995). Zloporaba droga u Hrvatskoj i pristup njezinu suzbijanju. Sys print.Vujević, E. (2000). Droga opća opasnost. Lukana d.o.o. Split.Kuzman, M., Katalinić, D. i Svaguša, D. (2006). Značajke liječenih zbog zloporabe droga u Hrvatskoj. HZJZ.

Pivo u osnovnoj - “joint” u srednjoj!

Page 29: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

27

“Svi piju i puše”

Da je korištenje sredstava ovisnosti, u prvom redu alkohola, cigareta i marihuane, uzelo maha do srednje škole, pokazuju podaci Filozofskog fakulteta Rijeka (Bezinović, 2005.) na reprezentativnom uzorku srednjoškolaca (N=1670). Tako svega 5-10% mladih nije nikada okusilo alkohol, trećina ih već puši redovito, a trećina je već bila u kontaktu s marihuanom. I ovdje korištenje sredstava ovisnosti nije neovisno o subregionalnoj pripadnosti srednjoškolaca. Pritom je najučestalije konzumiranje (nekoliko puta tjedno i svakodnevno) cigareta (41,7%), piva (35,3%), vina (23,5%) i žestokih pića (19,2%) prisutno upravo na kvarnerskim otocima. Riječ je o redovitom tjednom konzumiranju i vikend-opijanju srednjoškolaca. Nadalje, srednjoškolci na području priobalja češće puše cigarete (35,5%) u odnosu na Gorane (27,3%), koji pak češće koriste pivo (31%) i žestoka pića (16,4%) u odnosu na srednjoškolce iz priobalja (25,4%; 9,9%). Najmanji postotak srednjoškolaca s kvarnerskih otoka odgovorio je da nikad ne koristi tablete, marihuanu, LSD. Nakon otoka, po učestalosti konzumiranja tih droga slijede srednjoškolci iz priobalja, a potom Gorani. „Snifanje“ je češće kod otočana, u kategorijama „nekoliko puta tjedno i svakodnevno“, a kod učenika iz priobalja u kategoriji „jedan put sam probao“. Korištenje drugih droga (heroin, kokain, amfetamini) pokazalo se neovisnim o subregionalnoj pripadnosti. I ta je analiza pokazala kako su srednjoškolci s otoka posebno rizična kategorija mladih budući da statistički značajno češće konzumiraju sve vrste alkoholnih pića te neke vrste droga (tablete, marihuana, LSD). S druge strane, konzumiranje alkohola najrjeđe je u gradovima i općinama priobalja. O razmjerima razlika i intenzitetu rizika u otočke djece najbolje govori podatak o broju konzumenata marihuane na otocima, koji je gotovo dvostruko veći od onoga u Gorskom kotaru (27,2%). Broj srednjoškolaca koji su konzumirali marihuanu više od jednom u životu prikazan je na Grafu 3.

Graf 3. Srednjoškolaci koji su konzumirali marihuanu više od jednom u životu

prije svega, one najnaseljenije i s najvećim otočkim mjestima.

Graf 1. Kretanje broja liječenih ovisnika u PGŽu razdoblju 1997-2006 (NZJZPGŽ 2007)

Pivo i vino od dvanaeste godine

Da pokazatelj o prosječnoj dobi prvog konzumiranja droge od 16 godina nije pretjeran, potvrđuje i istraživanje NZJZPGŽ iz 2006. i 2007. na prigodnom uzorku učenika 6. razreda (N=1385) 41 osnovne škole PGŽ. Utvrđeno je da oko 15% dvanaestogodišnjaka (učenika 6. razreda) već konzumira pivo i vino (ponekad i često), 20% njih već je zapalilo cigaretu, a oko 5% probalo je i droge. Osnovci s otoka češće (kategorija ponekad i često) konzumiraju cigarete (7%), crnu kavu (15,1%), pivo (20,8%), vino (18,4%) i žestoka pića (6,1%) u odnosu na osnovnoškolce iz Gorskog kotara i priobalja. Učenici iz priobalja češće pak konzumiraju vino (12,3%) i žestoka pića (4,7%) u odnosu na svoje vršnjake iz Gorskog kotara. Korištenje drugih droga neovisno je o subregionalnoj pripadnosti. Iz navedenog se može zaključiti kako su otočka, a potom i djeca iz priobalja u najvećem riziku za razvoj poremećaja u ponašanju vezanih za eksperimentiranje i ovisnost. Udio te rizične populacije (konzumiranje sredstava ovisnosti ponekad i često) u ukupnom broju učenika prikazan je prema subregijama u Grafu 2.

Graf 2. Udio rizične populacije srednjoškolaca (konzumiranje sredstava ovisnosti ponekad i često) u

ukupnom broju učenika prema subregijama

Page 30: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

28

Ozbiljnost problema

Za svaku ozbiljniju akciju prevencije i suzbijanja te opasne pojave potrebna je spremnost, suradnja i konsenzus ukupne lokalne zajednice. Percepcija lokalne zajednice o ozbiljnosti problema, njegovim ključnim odrednicama i dogovor o načinu na koji riješiti taj problem od presudne su važnosti. U sklopu izrade projekta „Socijalna karta Primorsko-goranske županije“ provedeno je empirijsko sociološko istraživanje (N=1258) stavova predstavnika interesnih skupina svake jedinice lokalne samouprave. Najinteresantnije su razlike u percepciji raširenosti korištenja sredstava ovisnosti kod mladih, ispitane nizom tvrdnji.Konzumiranje alkohola ispred dućana uočava oko 55% anketiranih predstavnika priobalja, dok istu percepciju ima manje od polovice predstavnika kvarnerskih otoka i Gorskog kotara. Najviše anketiranih primoraca (59,3%) slaže se s tvrdnjom kako mladi konzumiraju alkohol ili droge na školskim igralištima noću s navedenom tvrdnjom manje se slažu predstavnici kvarnerskih otoka (47,2%), a najmanje predstavnici Gorskog kotara (38,2%). Sve tri subregije jednoglasne su u percepciji kako se u kafi ćima i diskoklubovima toči i prodaje alkohol maloljetnicima (70,7%), bez obzira na to što je to zakonom zabranjeno, odnosno smatraju kako se ne kontrolira prodaja ni cigareta ni alkohola maloljetnicima (70,8%). Više od 40% anketiranih primoraca i Gorana smatra kako alkoholizam u obitelji sve više uzima maha, dok se s time slaže manje od trećine otočana. Predstavnici kvarnerskih otoka (71,6%) i priobalja (65,3%) statistički se značajno više slažu s tvrdnjom kako mladi posljednjih godina sve više konzumiraju drogu, dok se s navedenom tvrdnjom slaže tek 30% anketiranih predstavnika Gorskog kotara, ali je visok postotak onih koji to ne mogu ocijeniti (45%).

Udaljeni od potreba mladih

Istraživanjem je također ispitana i važna odrednica kvalitete življenja mladih – slobodno vrijeme. Između 73% i 79% anketiranih predstavnika mišljenja je kako je evidentan nedostatak mjesta na kojima se mladi mogu zabaviti na kreativan način te tek oko 15% anketiranih smatra kako srednjoškolci imaju dovoljno izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti kojima bi mogli zadovoljiti svoje interese. Predstavnici priobalja (59,2%) smatraju kako je zabrinjavajuća prisutnost vandalizma u školskim i drugim javnim prostorima, manje se slažu s tvrdnjom predstavnici otoka (43,9%), a najmanje predstavnici Gorskog kotara (28,9%). Zanimljiv je podatak kako čak 43% anketiranih predstavnika smatra da su mladi sve manje zainteresirani za smjerove koje nudi lokalna srednja škola, dok čak 38,7% to ne može ocijeniti. Gorani se češće no ostali slažu s tvrdnjom da djeca u školi dobivaju dovoljno informacija o rizičnim ponašanjima (ovisnost, spolna aktivnost…) te se, u odnosu na predstavnike priobalja, više slažu u tome da se uspješno sprečavaju i rješavaju problemi ovisnosti (alkoholizam i narkomanija).

Iz navedenog možemo zaključiti da su primorci iskazali najveći stupanj zabrinutosti i uočavanja gotovo svih navedenih rizičnih ponašanja (konzumiranje alkohola ispred dućana i na školskim igralištima, prisustvo alkoholizma u obitelji, vandalizam u školskim i drugim javnim prostorima). Otočani, ali i primorci, izdvajaju se percepcijom o sve učestalijem drogiranju mladih, a Gorani percepcijom o tome da se uspješno bore protiv tih bolesti. Čini se da je nedostatak sadržaja za kvalitetnije korištenje slobodnog vremena te narušena pozicija škole kao mjesta gdje mladi mogu istražiti/realizirati svoje interese (vandalizam, konzumiranje alkohola na igralištima, nezainteresiranost za obrazovne smjerove) prepoznata u svim regijama, a najviše u primorju.

Poduzmimo nešto

Usporedba rezultata tih istraživanja pokazuje da predstavnici JLS iz priobalja pokazuju najveći stupanj zabrinutosti za rizična ponašanja mladih, što je u skladu s podacima o broju registriranih ovisnika, kojih je najviše upravo u priobalju, ali ne i s rizičnim ponašanjima djece i mladih iskazanih iskustvom konzumiranja sredstava ovisnosti osnovnoškolaca i srednjoškolaca. Naime, istraživanja su pokazala da je konzumiranje sredstava ovisnosti relativno najčešće na otocima, a tek onda u Gorskom kotaru (alkohol) te priobalju (droga). I dok je dobrodošao visok stupanj percepcije rizičnih ponašanja djece i mladih u priobalju, zabrinjava niska razina uočavanja tih ponašanja na otocima, na kojima su ona i najučestalija, kao i drugih ponašanja povezanih s rizičnim ponašanjem mladih (alkoholizam u obitelji). Izgleda da je velik broj registriranih i liječenih ovisnika u priobalju ipak pojačao društvenu svijest o ozbiljnosti tog problema kod mladih. Po svemu sudeći, otočka djeca najsklonija su ekperimentiranju sa sredstvima ovisnosti. No, izgleda da problem tu i ostaje. Izuzev Malog Lošinja, na otocima je relativno mali broj ovisnika. Dio odgovora sigurno leži i u činjenici da ovisnici u uznapredovaloj fazi bolesti često mijenjaju svoje prebivalište i sele prema Rijeci, ali moguće je pretpostaviti i da jak društveni pritisak uspijeva problem zadržati na razini mladenačke neposlušnosti i eksperimentiranja upravo u manjim sredinama, gdje ga je i lakše uočiti. Zabrinjava percepcija škole kao institucije udaljene od potreba djece i mladih, posebno na otocima i u Gorskom kotaru, a škola bi mogla biti nositelj brojnih preventivnih aktivnosti, pogotovo u manjim mjestima. Čini se da opća društvena zajednica, iako uočava taj problem (konzumiranje alkohola, cigareta, ovisnost, škola, igrališta i dr.), čini malo da ga promijeni, što se najbolje zrcali u istraživanjem potvrđenoj, inače općeprihvaćenoj i poznatoj spoznaji o prodaji alkohola i duhana djeci i maloljetnicma u trgovačkim i ugostiteljskim objektima. Velik stupanj suglasnosti i percepcija stvarnog stanja prilika su za poduzimanje većih i kvalitetnijih aktivnosti u području prevencije rizičnih ponašanja djece i mladih, napose one primarne i rane sekundarne.

Darko Roviš, prof.

Page 31: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

Zovem se Vesna i imam samo 17 godina. Počela sam se drogirati s 11 godina. U to vrijeme sam pušila travu, uzimala tablete svakakvih veličina i boja. Nije mi bilo važno što se zbiva oko mene. Zatim je slijedio speed i kokain. Dugo sam bila na tome. Jednog dana i to mi je dosadilo.

Našla sam se u društvu puno starijih ljudi koji su koristili prokleti heroin. U početku sam se suzdržavala, ali sam jednog jutra nazvala dilera iz tog društva. Nisam se odmah “zabila”, nego sam prva dva puta povukla na nos. No to mi nije bilo dovoljno. Nakon dva dana sam izašla, našla se s tim ljudima i rekla da ću uzeti heroin na iglu.Otišla sam u poznanikov stan. Tu smo se našli jedna cura, dečko i ja. Prvo je tu curu “ufi ksao”. Za to vrijeme sam se predomišljala, ali sam ipak pristala na to. I tako sam se svaki dan “pucala” dok nisam upoznala jednog dečka. On me htio “skinuti”, ali ga nisam slušala. Meni je “dop” bio najbitniji. Zbog toga smo se razišli.

Heroinska kriza

Prvu sam heroinsku krizu imala nakon mjesec i pol, dva. To nije bilo ništa jako, to je bila početnička kriza. Bilo mi je malo zima, malo vruće, znojila sam se, zjenice su mi bile proširene, curenje nosa, kihanje, zijevanje. Ali kad sam došla na preveliku količinu za svoj organizam, bila je to drukčija kriza. Znala sam imati proljev po tri, četiri dana, povraćanje, drhtavice, ogromne grčeve. To je bila katastrofa, ali u tom trenutku vam je potreban samo šut dopa. I baš zato djeco, ljudi, molim vas da to nikad ne uzimate da ne znam kakvu želju imate. Kad ovo budete čitali, dobro razmislite, samo treba imati čvrst karakter, volju i ništa više.

Priča iz života

Žuti prah

Mi živimo u vrijemepušenja i droge.Mi živimo u vrijemedima i cigara.Mi živimo u vrijemenepoznatih lica.Mi živimo u vrijemepropalica.

Kad mi je mama doznala, bila je u šoku. Htjela mi je pomoći, ali bezuspješno. Tata nije uopće komunicirao sa mnom. Zamrzio me zato što sam narkoman. Mama me držala mjesec dana kod kuće. Čim sam izašla iz kuće, išla sam se nafi ksati. Više nisam znala što ću sa sobom pa sam pobjegla od kuće. Nije me bilo 12 dana. Za mnom je bila izdana tjeralica jer me mama prijavila. Kad su me našli, htjeli su me strpati u komunu, ali ja to nisam željela. Odlučila sam potražiti

pomoć te sam se prijavila u Centar za ovisnosti na Kalvariji.

Evo sad sam 6 mjeseci čista i pijem lijekove. Svjesna sam što sam radila i ovaj put imam volju i karakter za liječenje i početak novog života. Roditelji mi ništa ne vjeruju. Izgubila sam puno prijatelja zbog heroina. Najgore što roditelj može doživjeti je spoznaja da mu je dijete ovisnik. Ovisnik mora imati karakter (želju, volju, upornost) i živjet će super, roditelji će mu vjerovati, i, što je najvažnije, imat će puno prijatelja. Dat ću vam savjet i molim da ga poslušate: pazite s kim se družite i što uzimate. Droga vam može uništiti život dok ste rekli keks. A poslije je kasno i nema povratka.

Vesna

Page 32: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE · Naši suradnici iz osnovnih škola za ovaj su broj pripremili prikaz rada malih socijalizacijskih skupina te, u današnje

RADOVI U ENIKA III. RAZREDA PGŽPROGRAMRADIONICAVJEŽBA

Č“TRENING ŽIVOTNIH VJEŠTINA”“SAMOPOŠTOVANJE”

“POGLEDAJ ŠTO MOGU”