zavjestanja stefana nemanje

8/19/2019 Zavjestanja Stefana Nemanje

1/24

Zavje{tawe dràve

Dràva i narod nisu isto. Narod jestariji od dràve. On je stariji odsvega. Narod je trajniji od dràve. Po-stoji prije dràve i ostaje poslije we.

Jedan narod moè biti u vi{e dràva,i jedna dràva moè imati vi{e naro-da. A sada, ~uj me, ~edo moje, dobro me

~uj. Jedan narod, jedna dràva, to jemoj naum bio i ostaje, i ja vam ga pre-dajem u zavjet svima, od sada pa dovi-

jeka. Srbi nemaju svoju dràvu, negosu se rasuli po drugim, tu|im drà-

vama.Slaveni su svojim mno{tvom pri-

tisli zemqu od sjevernih do ju`nihmora. Mogli su biti najve}e carstvo

na zemqi i najve}i narod pod nebom.Ali oni su bili i ostali jo{ uvijek sa-mo mno{tvo u tu|im dràvama. Sva-ko se na{e pleme bije da stvori svoju

25

Zavje{tawa Stefana Nemawe


2/24

dràvu. Veliki slavenski narod rasit-nio se u male narode i jo{ mawe drà-vice. A mala dràva na svijetu je isto{to i mala riba u moru i sluì da jevelika proguta.

[ta su velike dràve nego velikeribe koje su se nagutale malih. Srbija

je, ~edo moje, bila premala dràva uustima velike Vizantije. Uvijek je vi-

rila iz utrobe velikih dràva. îmnas je koja od tih grabqivica ispusti-la ili smo se sami iskoprcali, odmahnas je druga zgrabila. A najve}a nam jenevoqa bila {to bi svako na svom bri-

jegu i svako u svojoj dolini od svogavlastelinstva hotio praviti svojecarstvo. A ja sam, ~edo moje, uz sve toodlu~io da stvorim dràvu svih Srba,i stvorio sam je. Nisam stvorio nikraqevstvo, ni carstvo. To vama ostav-qam. Ima nas Srba dovoqno i za kra-qevstvo i za carstvo. Ja sam stvorio


26


3/24

veliku ùpaniju pred kojom su se zaus-tavqala i uzmicala velika i malacarstva i kraqevstva.

U mojoj dràvi ne moè vi{e svakoselo sawati da postane carevina. Sa-

da, ~edo moje, imamo svoju dràvicu,potvr|enu vlastitom silom i zlato-pe~atnom carskim i kraqevskim pove-qama. ûvajte je, {irite i ja~ajte.

Imate gdje da je {irite i imate s kimda je ja~ate. Svuda oko vas, u tu|imdràvama, ìve na{i istokrvni iistojezi~ni suplemenici. Nas Srbavi{e je izvan dràve nego {to nas je u

na{oj dràvi. To zna~i, ~edo moje, da je ova moja dràva, samo po~etak, na-~alo. To je kao kad po~ne poro|aj pa sepomoli samo djetiwa glavica. êdomoje, pokrenu se iskonski naponi itrudovi u ̀ eni, i pojavi se glavica, padio po dio tijela. Tako se ra|a ~ovjek.RO@DAETSJA ÊLOVEK! Pokrenu se

27



4/24

iskonski nagoni mnogih nara{taja iplemena iste krvi i jezika i po~nu seokupqati u jednoj dràvi. Tako sera|a narod. NAROD RO@DAETSJA!

Bliì se kraj, ~edo moje, ìvota

mojega, a ja mogu objaviti najradosnijuvijest: ra|a se veliko ~edo mojeSrbija! RO@DAETSJA SERBIJA!


28


5/24

Zavje{tawe

vlasti

U Srbiji je, ~edo moje, boqe bitiprosjak nego car. Svuda je to tako.

Umre car, do|e drugi, wega ubije tre-}i, tre}ega svrgne ~etvrti, dok peto-ga ne svrgne {esti i tako ide redomdok je careva i carstva. Najgore je kadnema ni carstva ni cara, ni kraqev-

stva i ni kraqa, ni vlasti ni vladara,nego samo pust i raspu{ten narod, ka-kav je na{, spreman da svakoga olakoprihvati za cara i gospodara i da ga

jo{ lak{e zbaci i odre~e ga se kaogubavca. Prosjaku se to ne de{ava. Jasam, ~edo moje, imao sre}u i nesre}uda vladam Srbijom. Najvi{e {to sammogao posti}i to je da budem veliki`upan, megaloiupanos, a to je ~estobilo, u su{tini, biti samo velikisluga velikih careva.

29



6/24

Tu|i carevi i kraqevi ne dado{enam da osnujemo svoje kraqevstvo icarstvo. Najve}a milost careva po~i-wala je i zavr{avala se time da meni,velikom ùpanu, daju da vladam ovim

narodom, s kojim oni sami ne mogu izi-}i na kraj, jer nas nikada ne mogu poko-riti ni priznati nas za sebi ravne.Treba im neko ko }e umjesto wih da se

bak}e sa ovim pustim i vrletnim na-rodom, da im kupi vojsku za ratove,ubire poreze i da ih kao veliki nepro-bojni ìvi zid ~uva od drugih narodana granicama carstva.

Dok to ~inimo, dobri smo, moèmobiti i veliki ùpani. Pomislimo lina sebe i svoju dràvu, eto ih sa veli-kom vojskom da nas kazne i pokaù namko je gospodar a ko sluga u na{oj ro|e-noj zemqi. A kada krenu u pohod na Sr-biju, vi{e ra~unaju na na{e vojskovo|enego na svoje. Ispred svoje vojske {aqu


3


7/24

glasnike da objave kako }e car sru{itivelikog ùpana, a na wegovo mjesto po-staviti onoga vojskovo|u srpskog ilikneza koji mu najvi{e pomogne. Srbskipolkovi prelaze tada, jedan po jedan,

na stranu carevu, a veliki ùpan bje-ì sa malo pristalica u najdubqe {u-me i pe}ine, ili traì za{titu kojegdrugog cara.

Srpskog vladara ne prizna niko, nicar ni kraq, ni papa ni patrijarh, nitu|inac ni brat, pa ni posqedwiopan~ar. U Dioklitiji je bio ba{ jedanubogi opan~ar Bla`. Ni taj siroma{ni

opan~ar nije me priznavao. Dojadiloopan~aru {ilo i oputa pa se odmetne u{ume i na drumove i nakupi dostadruìne, sve istih kao on. NaumioBla` opan~ar da se okruni i zavlada nesamo {umom i drumom nego i cijelomdràvom. êdo moje, kad to naumiopan~ar, kako ne}e knez i vojvoda. Na

31



8/24

kraju sve je ostajalo kako je i bilo, sa-mo je {ilo ostalo bez opan~ara, kne-èvine bez knezova, a vojske bez svojihvojvoda. Bog i svi sveci su mi pomaga-li. êdo moje, {ta je drugo na{a isto-

rija nego neprekidno postavqawe i svr-gavawe vladara, bezbroj poku{aja da seuspostavi vlast i dràva.

Kad sam se rodio, imao sam sve, a

dobio ime Nemawa, onaj koji ni{ta ne-ma. Drugo mi je ime Stefan, onaj kojinosi vijenac, Stefanos, ovjen~ani, a namoju glavu nije pao ni vijenac ni kru-na. Sada sam Simeon monah, a od sveg

imawa ostalo mi ovo oronulo tijelo, aod vlasti gola du{a. Sad ovo tijelopredajem zemqi po kojoj je hodilo, adu{u svoju grije{nu prepu{tam tebi,~edo moje, da je molitvama svojim o~i-sti{ od grijehova pred sudijom nebe-skim.


32


9/24

Zavje{tawe

kwige i pisamaNarod koji nema svoje kwige i svoga

pisma, svojih kwigopisaca i svojihkwigoqubaca ne moè se nazvati naro-dom. Izgovori, ~edo moje, na{u najve-}u rije~, izgovori SRB, pa mi recikoliko ti u u{ima traje. Tren. Izgo-

vorena rije~ traje dok se izgovara, panestaje kao dah iz grudi koji ju je pro-izveo. Samo napisana rije~ ostaje. Re-ci AZ, BUKI, VJEDI, GLAGOL, i sve}e te rije~i odletjeti kao ptice u ja-

tu ~im ih izgovori{. A napi{i ih nakamenu, drvetu, na koì jelewoj ili natro{nome listu papirusa i uvijek }e{ih na}i tu gdje si ih ostavio.

Napisana rije~ traje duè od ustakoja su je izgovorila, i grla iz kojeg jedoviknuta, i u{iju koje su je ~ule.Traje vje~no. Kad je za hiqadu godina

33



10/24

prona|u nijemu na papiru ili koì,prozbori}e. I ja sam, sine moj, vidioi ~itao kwige starostavne, pisaneprije hiqadu godina. I sam ~ita{kwige iza{le iz glava koje su davno

postale prah ili, su se odavno pretvo-rile u {upqe lobawe. Od nas }e, ~edomoje, ostati ono {to bude zapisano ukwizi.

Sada pipamo po mraku pro{losti itraìmo u dalekoj istoriji ne{to onama Srbima i ne nalazimo nikakvogtraga ni glasa o nama. Kao da nas nijebilo. A bili smo i tada. Jer da nismo

bili tada, ne bi nas bilo ni sada. I miSrbi smo Adamova djeca. Bilo nas je,ali nismo zapisani. Samo zapisani na-rodi ulaze u istoriju. Kaèm ti, mi-lo moje, govorewe je razgovor sa tre-nom. Pisawe je razgovor sa vijekovima,i mi moramo zapo~eti na{ veliki raz-govor sa na{im potomcima u vijeke


34


11/24

vjekova, VO VJEKI VJEKOV, sine moj.Slovo je ~udno sjeme. Pismena su naj-boqe zrwe sjemeno svakoga naroda.Klija sa papira poslije hiqadu godinai rascvjetava se u glas i rije~, u sliku

i pri~u, u misao i ~uvstvo, i u dav-ne srca otkucaje.

êdo moje milo, ono {to narod nemoè ma~em ni plugom, moè kwigom

i pisalom. Pisalo od suve trske ili odlakoga pera ostavqa dubqe brazde odrala i motike. Glagoqati zna~i pro-laziti, a pisati zna~i ostajati.

Narod koji nema svoje kwigopisce i

kwigovijedce nema svoje povijesti upro{losti ni ìvota u budu}nosti.Mi smo ponekad bivali zapisivani tu-|om rukom u tu|im kwigama i tu|impismom. A pero u tu|oj ruci, sine,opasnije je od ma~a. Posta}emo narodkad se svojom rukom zapi{emo u svojimkwigama i svojim jezikom i pismom.

35



12/24

Dobar kwièvnik vi{e vrijedi negotri qute vojvode i tri velika grada.Dobar vojvoda moè osvojiti svakigrad, a drugi ga moè preoteti.Kwigu niko ne moè pokoriti, a mno-

ge zemqe i gradove sa~uvala je kwigame|u svojim tvrdim koricama.

êdo moje, ruka ti je vi~na i vje-{ta peru i hartiji. Bog te je obdario i

odredio da nas ti prvi ~itko zapi{e{u kwige. Zapi{i nas u kwigu naroda naovome svijetu da se zauvijek zna da smobili, da jesmo i da }e nas biti.


36


13/24

Zavje{tawe

pjesme i svirkeI pjesma, ~edo moje, pjesme i svir-

ka ~ine narod. Svaka ptica svojim gla-som pjeva. I svaki narod ima svoj glasi svoju pjesmu po kojoj se poznaje. Kadsretne{ stranca, ne pitaj nikada ko jei odakle je. Pusti ga da zapjeva ili za-

svira i sve }e ti se samo kazati. Od-mah }e{ znati da li je Bugarin iliGrk, da li je do{ao iz ravne Ungarijeili iz prekomorskih zemaqa. Ako mu

jezik ne mo`e{ razaznati, wegovo pje-

vawe i svirawe uvijek }e{ razumjeti.Gusle i diple, trube i tambure, svi-rale i citre govore sve jezike svijeta.Ali kao {to ptica nikad ne iznevjeri

svoj pjev, tako ni nijedan narod ne mo-`e pjevati tu|im glasom i tu|u pje-smu. [ta bi, ~edo moje, bilo da slavujzagrak}e, a lastavica zapu}puri~e?

37



14/24

Ne bi to bilo prirodno niti Boguugodno. Neka uvijek orao klik}e, }uk}u~e, a svaki narod neka pjeva svojupjesmu svojim glasom.

Nije zlo, ~edo moje, ~uti i znati

tu|u pjesmu. Zlo je zaboraviti i neznati svoju. Te{ko onome ko svoju pje-smu ne pjeva. ûdo je pjesma, sine moj.

U male{noj svirali, ne ve}oj od

djetiwega prsti}a, moè{ ponijeticijelu Srbiju. Na{i polkovi, karavnii brodovi nosili su je od Hispanije doPersije. U sred Carigrada, kad god samhtio doznati ima li kojeg Srbina na

Bazaru, slao sam svirca da iz malesvirale pusti na{u svirku. I, gle ~u-da, ona je privla~ila svakoga Srbinakoji se tu u tu|ini zatekao. Prepo-znali su svoju pjesmu u va{arskoj vrevii prilazili joj kao oma|ijani.

KRILA BOG NE DADE ÊLOVJEKUNO ANGELU. Umjesto krila Bog je ~o-


38


15/24

vjeku dao pjesmu da na woj LETJETIMO@ET JAKO ANGEL. Ako je i{ta u~ovjeku an|eosko i boànsko, onda je topjesma.

Pjesma je bestjelesna kao i du{a ~o-

vjekova. U pjesmi du{a narodna obi-tava. Tijelo ~ovjekovo zemqi teì, adu{a i pjesma nebu u visine. Pjesma seuzdiè iznad TJELESNAGO SOSTAVA

ÊLOVJEÊSKAGO. Sve {to se obi~-nom rije~ju i pri~om ne moè iskaza-ti, staje u pjesmu i svirku. Zato sepjevawe i svirawe nikada ne moè ri-

je~ima ispri~ati. Pjesmu moè{ samo

~uti i osjetiti onim svojim duhovnim~estima iz kojih je i sama pjesma sas-tavqena.

Poput proqetnog vjetra pjesma le-ti visoko nad zemqom i lebdi nad vo-dama. Ona je krilati duh i du{a ~o-vjekova i narodna. Nevidqivo trepe-rewe pjesme prolazi kroz sve zidove i

39



16/24

bedeme. Tvr|ave za wu ne postoje.Prolazi kroz kqu~aonice dveri i oka-na zatvorenih. Slu{ao sam pjesmu ka-ko nevidqiva izlazi iz tvrdih tam-nica pored budnih straàra. I sam

sam je ~esto iz tamnice pu{tao u slo-bodu.

êdo moje, Srbija je tamo dokle goddopire na{a pjesma i svirka. I zapam-

ti da je ta vazdu{asta struja pjesmeiz svirale najtvr|a granica naroda idràve. Tvr|ave i gradovi od kamenaosvajaju se i ru{e i lako zarastaju utrave i `buwe, ku}e i dvorci se pre-

tvaraju u pepeo. Jedina nerazru{ivagranica i tvr|ava narodna je pjesma isvirka. ûje{ je, a ne vidi{ je. Posto-

ji, a nevidqiva je. Neopipqiva je kaodu{a. Ma~evima je ne moè{ isje}i,strijelom je ne moè{ pogoditi,kopqima je ne moè{ probosti. Ogaw

je ne moè sagoriti, voda je ne moè


4


17/24

potopiti. Zato qubite, ~edo moje,svoju pjesmu i svirku kao du{u svoju. Ipazite dobro da vam pred ku}om nikadne zasvira tu|a pjesma i zaigra tu|ekolo.

41



18/24

Zavje{tawe

imena srbskih^uvajte, ~edo moje, srbska imena. I

po wima se na{ narod poznaje me|udrugim narodima. Imena na{ih otacai matera, na{e bra}e i sestara i na{aro|ena imena, Rastko sine, sveta sukoliko i ova sveta~ka koja sada nosimo.

Sve{tenici tu|i, i gr~ki i la-tinski, rado bi nam tu|inska imenaponadijevali. Rado bi nam zatrijelisvako ime srbsko i svako sjeme srbsko. A{ta bi bilo kad bi ba{ svi Srbi sebi

sveta imena ponadijevali? Bojim se daonda vi{e ne bi bilo Srba. A vjera na-{a nije da uni{ti Srbe, Srbiju isve {to je srbsko, nego da ih ukrijepi.

Prelijepa su srbska imena.Uzmi ~edo moje, bilo kakvo srbskoime. Uzmi, evo, Dobra{ina. Pa {tafali na{emu Dobra{inu? Ima u tom


42


19/24

imenu, u Dobra{inu, mnogo dobra ine{to vi{e od dobra, jer da nije tako,bio bi prosto Dobro. Tako i na{e imeDobrilo, ne zna~i samo da je dobar ne-go i da druge dobri i prodobrava. [ta

bi mi, ~edo moje bez na{eg Dobre iDobra{a, Dobra{ina i Dobre{e, Do-brice i Dobrihne, Dobrila i Dobromi-la, Dobrimira i Dobrinka, Dobri{e i

Dobrivoja, Dobroja i Dobroje, Dobro-hvala i Dobroquba, Dobromira iDobrowe, Dobroslava i Dobrote? Narodkoji ima toliko dobrote u svojim ime-nima moè biti samo Boìji narod.

Imenima svojim oni ~uvaju dobrotu,ùde za wom i pronose je svijetom. Nesmijemo im oduzimati tu dobrotu, udu{u ih dirati. U imenima je du{anarodna.

Ne kaèm ja, ~edo moje, da ne vaqai na{em narodu davati sveta imena.Vaqa, ali ne svima i ne silom. Polako

43



20/24

i pomalo, kao {to se kvasac i so uhqeb me}e da hqeb nabuja i bude uku-sniji. Ni hqeb u kojemu je previ{e so-li i kvasca nije za jelo. Mi smo, ~edomoje, otpo~eli veliku vojnu za vjeru i

za Srbiju. A u toj vojni mi ne smijemodobiti vjeru i izgubiti Srbiju. Boè,{ta ~inimo? Oduzimamo ovome naro-du wegovu staru vjeru, uni{tavamo

wihova svetili{ta i stare bogove.Zabrawujemo wihove stare obrede iobi~aje. Du{u mu prevr}emo. Evo sadpo~eli smo da mu imena zamjewujemotu|im iako svetim imenima. Boè,

ho}e li i{ta ostati od ovoga naroda?Ho}e li ga biti kad sve posvr{avamo{to smo naumili? Ho}emo li iza sebeostaviti samo pusto{ i ru{evine? Aru{iti moramo, ru{iti i uni{tava-ti da bismo mogli stvarati. O Boè,daj nam da {to vi{e stvorimo, a da{to mawe uni{timo i sru{imo.


44


21/24

Ne dirajmo im u imena. Nevina suim i prelijepa. Dodajmo im pokoje sve-to ime i bi}e dosta i Bogu i narodu.Za{to da im dajemo tu|a i nevoqenaimena, za koja oni ne znaju ko ih je i

za{to nosio. Ne oduzimajmo im ono{to im je najmilije i najqep{e, {toim je qubav smi{qala i u imenastavqala. U tim imenima im je tajna

ìvota, qubavi i sre}e. Smislili sunajqep{a imena na svijetu, prelijepazvukom i bogata smislom. Bilo bi od-ve} tu`no kad u ovoj zemqi ne bi vi-{e bilo Drìslava, Vojislava i Vladi-

mira. Ko bi nam dràvu stvarao, dr-àvu branio i dràvom vladao? [ta}emo dobiti kad nam proste ~obanicei sebarke postanu Anastazije, Teodore,Simonide, Veronike i Magdalene ilineke druge svetice i carice? Ho}e libiti boqe od na{ih Milica, Danica,Cvijeta ili Tankosava? Koliko rado-

45



22/24

vawa ima u Radojki i Radovanu, mili-ne u Milinki i Milunu, slave u Slav-ni i Slavoqubu, ti{ine u Tijani iTihomiru? Bujne li kose u Kosari,miqa li u Miqani i Miqanu, mirisa

u Qubici i Miomiru, du{e u Du{anui Du{ici. Zlatko i Zlata zlatom naspozla}uju, Srebrenka nas srebrom sre-brila. Ko bi nas branio da nemamo to-

liko Branislava. Ko bi od nas zlo od-gonio da nam nije Zlogowe. Biqe ne bise zvalo biqem da nije Biqane. Za bla-gost ne bismo znali da nije Bla`a,Blagoja i Bla`enke. Ko bi nam we`-

nost ~uvao da nije Grube, Grubi{e iGrubana. Mir nam ne bi imao koqubiti da nam nije Miroquba i Miro-slava. Najqep{a pjesmarica mogla bise ispjevati od na{ih imena, u niskubi se kao biseri mogla ovako nizatina{a imena!. A {ta mi ~inimo?


46


23/24

Zato dobro zapamti, ~edo moje mi-lo: nikada ne}emo biti ve}i hristja-ni ako mawe budemo Srbi. Ja se divimsilnoj mo}i na{ega naroda da sve u~i-ni sli~nim sebi, da sve posrbi. Vidi{

li {ta se de{ava: mi bismo da pohri-{}animo Srbe, a oni posrbe hri{}an-stvo. Nijedan narod na svijetu nije sa-mo primio i dobio hri{}anstvo. Sva-

ki narod i daje ne{to hri{}anstvu. Isrpski narod ima {ta da daje hri{-}anstvu. A kad mu dade, hri{}anstvovi{e ne mo`e da mu bude tu|e, negowegovo. I {to mu vi{e daje, i {to

vi{e od wega kroz svoju du{u prima,to ovaj narod sve vi{e postaje hri-{}anski. Ja vi{e volim posrbqenoghri{}anina nego hristijaniziranogSrbina, jer je na svijetu mnogo hri{-}ana, a jedan je Srbin. Mnogi bi sa is-toka i sa zapada da nas kroz hri{}an-stvo posvoje i uni{te, a na nama je, ~e-

47



24/24

do moje, da u hri{}anstvu opstanemoi svoji ostanemo. U tom je smisao na-{e vjere.

Na{a vjera jeste hri{}anska, na{ehri{}anstvo je pravoslavno, a na{e

pravoslavqe je srbsko. Tako je i tako}e se zvati.

TO JE MOJA VJERA I MOJE VJE-RUJU.


zavjestanja stefana nemanje

Documents