zar baš moram u školu

SANJA PILIĆ rođena

je 1954. godine u Splitu.

Osnovnu školu i Školu primijenjene

umjetnosti završila je u Zagrebu.

Objavila je knjige: Ah, ludnica (1986), Tjeskoba

šutnje (1990), Ženske pjesme (2000., 2001),

Faktor uspjeha (2002, 2003), O mamama sve

najbolje (1990, 1992, 2005, 2009), Nemam

vremena (1994, 2003), Mrvice iz dnevnog

boravka (1995, 2003), E, baš mi nije žao (1998,

2005, 2007, 2009.), Zafrkancije, zezancije,

smijancije i ludancije (2001, 2003), Sasvim sam

popubertetio (2002, 2007, 2008), Različitosti,

od vrijeđanja do umorstva – priču Leti, Marta,

leti, (2003), Hoću i ja (2004, 2007, 2008), Znala

sam da moram izabrati drugačiji život (2003,

2004), Ljubavi različite, pjesme razne (2005),

Jesam li se zaljubila? (2006, 2007, 2008), Što

mi se to događa? (2007, 2008), Zar baš moram

u školu? (2008, 2009), Što cure govore? Što

dečki govore? (2008, 2009) te slikovnice: Vidiš

da se moram zabavljati (1999), Znatiželjna

koka (2000), Zaljubljeni medo (2000), Jupi,

došao je Sveti Nikola (2003), Princeza (2004),

Djed Mraz darove nosi (2005, 2007), Stigao je

brat (2006), Priča o vučiću Grgi (2005, 2007).

Sanja Pilić dobila je drugu nagradu Večernjeg

lista za kratku priču 1981. godine, drugu

nagradu za radioigru O kome se to radi Radio-

Študenta i revije Literatura 1990. (Slovenija),

nagradu Grigor Vitez za knjigu O mamama sve

najbolje (1990), nagradu Ivana Brlić- Mažuranić

za knjigu Mrvice iz dnevnog boravka (1995)

i za knjigu Zafrkancije, zezancije, smijancije

i ludancije (2001) i ponovno nagradu Grigor

Vitez za knjigu Sasvim sam popubertetio

(2002), te nagradu Mato Lovrak za roman Što

mi se to događa (2007). Roman Jesam li se

zaljubila uvršten je na časnu listu IBBY-ja za

2008. godinu.

Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.

SANJA PILIĆ

Zar baš moram

Sanj

a Pili

ćZa

r baš

mor

am u

škol

u?

Zar baš moram u školu?Zar baš moram u školu?

od iste autorice: ZZaar u školu?

ISBN 978-953-14-0292-7

drugoizdanje

59,00 kn

Zar bas moram u skolu.indd 1 18.12.2008 13:49:45

Od iste autOrice dOsada ObjavljenO:

ŠtO Mi se tO dOGaĐa?

jesaM li se Zaljubila?

sasviM sa POPubertetiO

e, baŠ Mi nije ŽaO!

HOĆu i ja!

Zar baŠ MOraM u ŠKOlu?

ŠtO cure GOvOre? ŠtO dečKi GOvOre?

sanja PilićZar baš moram u školu?

b i b l i O t e K a

Sanja Pilić za mlade

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., ZagrebZa nakladnika Zdravko Kafol

Grafički urednik ivica jandrijevićOblikovanje naslovnice Marija Morić

Ilustracije niko barunKorektor jakov lovrić

Prvo izdanje travanj 2008.Drugo izdanje siječanj 2009.

Tisak impress, iv. Gorica

sva prava pridržana. ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektron-skom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

isbn 978-953-14-0292-7ciP zapis dostupan u računalnom katalogu

nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 661345

sanja PiliĆ

Zar baš moram u školu?

druGO iZdanje

Zar baŠ MOraM u ŠKOlu?

došla sam s mora.

crna sam kao crnkinja. a kosa mi je plava. i sva

sam još morska. Morskozaljubljena, zapletena u ribar-

ske mreže, začarana jednim ivanom iz rovinja.

jednim Markom iz splita.

Hm, i jednim Kristijanom iz Pule.

ups!

nisam to smjela priznati. trebam glumiti pristoj-

nu djevojčicu, počinje škola, a meni se neeeee ideeee

u školu.

neee ideee!

Otišla sam teti doktorici sama samcata i rekla da

bih uzela bolovanje. Moja mama često uzima bolova-

nje i onda hoda po stanu u najgroznijim kućnim halji-

nama, posprema, poziva goste i potajno piše pjesme.

telefonira. Kad je netko nazove namješta iznemogli

glas i izmišlja da ima temperaturu i da je bole kosti.

Zaključim li da laže, objašnjava mi kako je umorna

od života, a biti umoran je bolest.

7

sanja Pilić Zar baš moram u školu?

8

teti doktorici objasnila sam da sam umorna od škole koja nije još ni počela, a da sam totalno neu-morna od ljeta.

Zatim sam joj priznala da sam zaljubljena, a ču-la sam da se i to smatra bolešću pa sam je zamolila jedno bolovanje od desetak dana.

teta doktorica je razrogačila oči, otvorila usta i uzdahnula:

– Oh! ah! uh! Što vama djeci pada na pamet? ti si jednostavno predugo bila na moru. nedostaje ti disciplina. Zdrava si kao dren, hm, iako bi mogla bi-ti nešto deblja...

– deblja? – da. Mogu ti dati lijek za pojačavanje apetita. – Hvala, ne bih. Možda bih trebala uzeti neki li-

jek za početak školske godine, da mi škola ne bude baš teška, iako je teško da mi ne bude teško u školi. Znate li koliko mi moramo učiti?

– Znam – rekla je doktorica.Počele smo pričati o životu, obvezama, domaćim

zadaćama, radnom vremenu. rekla sam joj kako je Marko pametan, ivan zgodan, a Kristijan igra dobro nogomet. doktorica se nasmijala.

– Mislim da ti treba lijek protiv zaljubljenosti. – da? ne slažem se – odgovorila sam. – radije

ću ići u školu. i pod odmorom čitati ljubavne poruke na mobitelu. Misliti na more...

Zar baš moram u školu? sanja Pilić

9

– Može i tako – rekla je doktorica. izašla sam iz ordinacije. ah, škola, pomislila sam,

nisam te uspjela izbjeći. ali nema veze. Zoran, Miro-slav i Zvonko baš su zgodni dečki! Kad sam već tako zaljubljiva, mogla bih se i u njih zaljubiti. Zašto da mi jesen bude tužnija od ljeta, recite mi?

recite! Zašto bi mi rujan trebao biti jesenski, kišovit i

sav u rasporedu sati? ne znate? naravno. Pa dobro, kad već nisam uspjela dobiti bolovanje, uzet ću uži-vovanje! uživat ću u svemu!

Pih! ipak sam ja jača od godišnjih doba i školskih programa, zar ne?

10

Prvi dan u ŠKOli

Mama je došla po mene u školu. bilo mi je vrlo zabavno. upoznao sam novu uči-

teljicu. nalikuje mojoj mami. Katkad mi izgleda da sve dobre osobe nalikuju mojoj mami.

učiteljica je rekla da sam sladak. volim biti sladak. također volim biti najdraži. Zatim ljubljeni. Osobito obožavam biti najdraži, mileni i naj pa-

metniji. nije loše ni kada sam najljepši. ili najbolji. sanja iz prve klupe rekla je da imam zgodnu maji-

cu, a tamari iz druge klupe sviđaju se moje pjegice. danas sam samo skupljao najljepše rečenice koje

su mi bile upućene. doduše, slušao sam i nešto o učenju, domaćim

zadaćama i školskom priboru. upoznao sam školskog domara i tete kuharice. tete kuharice također su nalikovale na moju ma-

mu, jedino su bile starije. smiješile su se i rekle su mi da će me malo podebljati.


12

nisam baš bio siguran što to znači, zapravo. nadam se da neću morati jesti juhu jer juhu izbje-

gavam. a bogme i griz na mlijeku. sprijateljio sam se s tomislavom koji ima psa, a

tata mu je pomorac. Zapravo, mislim da je škola zabavna. Kažu da je učenje prava dosada, ali meni, valjda,

neće biti. imam tri ujaka i svi vole učiti i nose nao-čale. Završili su nekakve fakultete i uvijek su dobre volje. Znači, nije učenje baš tako opasno!

Mama je rekla da je ponosna na mene jer sam krenuo u školu.

i ja sam bio ponosan. više nisam vrtićki klinac, već sam prvašić.

nije to mala stvar! Živjela škola i živio ja! i živio prvi razred, zajed-

no s naj, naj, najljepšim pohvalama koje sam danas primio!

13

ŠKOla POčinje

Mama mi je kupila torbu za školu. tata mi je kupio knjige. teta antoaneta mi je kupila pernicu. nitko mi nije kupio automobil (onaj najobičniji i

najmanji), strip ili računalnu igricu. izgleda da je ta škola opasna stvar. i ozbiljna. svi

su se oko mene uozbiljili. dok šećemo gradom, ma-ma me ispituje čitanje i zbrajanje.

Ponavlja da sam velik. i da moram još narasti. baš mi se i ne raste ukoliko je to tako naporno.

i pomalo dosadno. Moj tata je velik i često kasno dolazi kući. uvijek

je na nekakvim sastancima. Moja mama je velika i prilično je umorna svaki

dan. teta antoaneta je također velika i nema vremena

za gledanje crtanih filmova i škakljanje. Zašto je biti velik takva fora? Pogledajte mene!sladak sam kao šećer i simpatičan. i još nemam

sedam godina. Pa to je divno! umiljat sam kao zečić, mačić, psić, dražestan kao cvjetić i listić.


14

imam pjegice i susjedi me obožavaju. Zašto moram ići u školu i napustiti svoje najdra-

že tete iz vrtića, jelicu i vericu? Mislim da se odrasli ne igraju u pješčaniku i ne

valjaju po travi. i što ću sad? – Kakav je to život? – pitam se. – Školski – veli mama. – ne možemo se vječno igrati – ozbiljan je tata. Onda sretnem učiteljicu:– još malo pa se vidimo – kaže. i smije se. – su-

per ćemo se zabavljati. – Škola me neće pojesti? – pitam.– Oh, ne, samo će te proljepšati – kaže učiteljica.

jedino je ona vesela i ne boji se škole. Onda dobro, pomislim. sretnem Pericu, tomicu,

janka, Zlatku i emu iz svoje vrtićke grupe. Preživjet ćemo i ovo, zaključim. Oni čak i ne poznaju sva slo-va! Pa dobro! nekoć nisam znao vezati cipele, a sad sam u tome pravi umjetnik. snaći ću se.

ali nikad neću postati sasvim velik i sasvim oz-biljan... Zbilja. časna riječ!

15

nOvO i starO

Mama mi je kupila nove cipele. dobio sam novu majicu. imam nove knjige. i teke su mi nove. torba mi je sasvim najnovcijatija. nov sam cijeli. imam i nove pjege. sunčane. Zatim nove učiteljice: Mirelu i anabelu. imam sasvim nove zadatke: ići u školu i učiti. Prvi put idem u prvi razred. Priznajem da me strah. bojim se klupa, školskog zvona, ranog ustajanja

i čitanja. jao! imam i novi strah, znači!Moja sestra sara kaže da se ne trebam bojati. la-

ko njoj – njoj je sve to staro. ni ja se ne bojim dječjeg vrtića, ljučljački, pjeva-

nja pjemica, tete Zore i Štefice, vožnje na vrtuljku i popodnevnog spavanja.

joj, najradije bih bio onaj stari, pa makar i u sta-rim cipelama i sa starom majicom.


16

ali bih onda imao samo šest godina!a sad imam sedam! sedam novih novcatih godina. ipak je to velika

stvar!Zbilja velika. stavio sam torbu na ramena, a sara me vodi u ško-

lu. svi me gledaju. Pozdravljaju me. Osjećam se pono-sno. Prodavačica Micika poklonila mi je lizalicu.

bojim se, a to se ne kuži. svi mi čestitaju zbog toga što sam krenuo u školu.

dolazim pred novu školu. – sad počinje tvoj novi život – kaže mi sara.

Ona je obična štreberica. – više ništa neće biti po starom.

– Hm, dobro – odgovoram. – ali ako je novi život lijep poput nove torbe, možda to i nije tako loše.

– nije – kaže sara. ulazim u školu. i osjećam se nekako ponosno.

super nov osjećaj. i baš dobar!

17

Faca

imam jednog strica koji se zove stipe. svi ga zovu barba. Ovo ljeto naučio me plivati i loviti ribe. Osjećao sam se kao morski vuk. Kad sam se morao vratiti u Zagreb, bilo mi je

bljakasto. Mislio sam da imam morsku bolest. i imao sam – od same pomisli na školu, zavrtjelo bi mi se u glavi i pozlilo.

na moru sam bio faca. u školi sam zato običan prvašić. Mama me vodi

za ruku preko raskrižja. i odijeva u žute i narančaste majice tako da sav svijetlim. iako već znam čitati, a i pisati neka slova, mama se prema meni odnosi kao da idem u vrtić.

Zaboravila je kako sam se borio s ribama i valo-vima, a da ne spominjem kako se nisam bojao kad je bilo nevrijeme i puhao orkanski vjetar. Zajedno sa sti-pom rješavao sam križaljku u Mikijevom zabavniku.

svjetiljka bi katkad žmirnula. Kiša je lijevala niz ulicu. Šalaporke su bile čvrsto

zatvorene. stric stipe bi mi namignuo. Hm, škola mi je bez veze.


18

u razredu ima previše djece i uopće nisam neka-ko poseban. nitko mi se ne divi.

utapam se u jadnoći. Mama kaže da ću uskoro postati faca. Ona već je

faca. Piše knjige. ah. u klupi do mene sjedi Mirna. danas mi je rekla

da imam lijepe oči. Progutao sam knedlu. to s očima je dobar početak. Možda i škola nije

tako dosadna. vidjet ću. Prije sam se bojao mora, ali naučio sam plivati.

i u školi ću naučiti plivati. i loviti ribe. Pardon, petice, nadam se!

i Mirnu, hm, kad bolje razmislim!

19

sMaK svijeta

došao je smak svijeta! i ja sam smaknut. Poma-knut. i ćaknut. uopće mi se ne ide na ljetovanje, pra-znikovanje, uopće mi se ne završava škola. Školovao bih se do besvijesti, sjedio u klupici s Maricom.

Marica ima najljepši nosić na svijetu, malo izvi-jen prema nebesima. i plave oči, goleme, zelene po-put lišća lopoča i usne boje trešanja. Marica je sva za gledati i onda je gledam pod nastavom.

dok je učiteljica nije preselila u moju klupu, ni-sam je zamjećivao.

a onda odjednom: Zblam! tko je to? Što je to? tornado, orkanska bura, tuča, električna struja, zvu-kovi s gradilišta, mješalice, bušilice – moje srce počelo je ubrzano drhtati, pa lupati, pa se tresti. izgubio sam glas kad sam shvatio da je Marica nevjerojatno zgod-na, a i sva posebna. Zatim nježna. Kad bi me slučajno trknula, ispričala bi se.

– Oprosti, nije namjerno. – nema veze – jedva bih propiskutao. nedosta-

jalo mi je zraka. dugo mi je trebalo da se naviknem na stanje zaljubljenosti i smanjim crvenilo obraza kad god bi me Marica pogledala. Grozno. taman sam se

SANJA PILIĆ rođena

je 1954. godine u Splitu.

Osnovnu školu i Školu primijenjene

umjetnosti završila je u Zagrebu.

Objavila je knjige: Ah, ludnica (1986), Tjeskoba

šutnje (1990), Ženske pjesme (2000., 2001),

Faktor uspjeha (2002, 2003), O mamama sve

najbolje (1990, 1992, 2005, 2009), Nemam

vremena (1994, 2003), Mrvice iz dnevnog

boravka (1995, 2003), E, baš mi nije žao (1998,

2005, 2007, 2009.), Zafrkancije, zezancije,

smijancije i ludancije (2001, 2003), Sasvim sam

popubertetio (2002, 2007, 2008), Različitosti,

od vrijeđanja do umorstva – priču Leti, Marta,

leti, (2003), Hoću i ja (2004, 2007, 2008), Znala

sam da moram izabrati drugačiji život (2003,

2004), Ljubavi različite, pjesme razne (2005),

Jesam li se zaljubila? (2006, 2007, 2008), Što

mi se to događa? (2007, 2008), Zar baš moram

u školu? (2008, 2009), Što cure govore? Što

dečki govore? (2008, 2009) te slikovnice: Vidiš

da se moram zabavljati (1999), Znatiželjna

koka (2000), Zaljubljeni medo (2000), Jupi,

došao je Sveti Nikola (2003), Princeza (2004),

Djed Mraz darove nosi (2005, 2007), Stigao je

brat (2006), Priča o vučiću Grgi (2005, 2007).

Sanja Pilić dobila je drugu nagradu Večernjeg

lista za kratku priču 1981. godine, drugu

nagradu za radioigru O kome se to radi Radio-

Študenta i revije Literatura 1990. (Slovenija),

nagradu Grigor Vitez za knjigu O mamama sve

najbolje (1990), nagradu Ivana Brlić- Mažuranić

za knjigu Mrvice iz dnevnog boravka (1995)

i za knjigu Zafrkancije, zezancije, smijancije

i ludancije (2001) i ponovno nagradu Grigor

Vitez za knjigu Sasvim sam popubertetio

(2002), te nagradu Mato Lovrak za roman Što

mi se to događa (2007). Roman Jesam li se

zaljubila uvršten je na časnu listu IBBY-ja za

2008. godinu.

Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.

SANJA PILIĆ

Zar baš moram

Sanj

a Pili

ćZa

r baš

mor

am u

škol

u?

Zar baš moram u školu?Zar baš moram u školu?

od iste autorice: ZZaar u školu?

ISBN 978-953-14-0292-7

drugoizdanje

59,00 kn

Zar bas moram u skolu.indd 1 18.12.2008 13:49:45

zar baš moram u školu

Documents