zapisi i ulomci iz plemenitakog svijeta - ffzg.unizg.hr je staroj ku†i bio gospodar starac...

Download Zapisi i ulomci iz plemenitakog svijeta - ffzg.unizg.hr je staroj ku‡i bio gospodar starac Kornel Batori‡, umirovljeni veliki ¾upan ... mlijene magle, a sitni snijeg

Post on 18-Feb-2018

242 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • Izdava Strijelac, Zagreb 2000. Grafika priprema Strijelac CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina bibilioteka, Zagreb ANDOR GJALSI, Ksaver Pod mirnimi krovovi ; roman / Ksaver andor Gjalski. - Zagreb : Strijelac, 2000. 238 str. ; 29,7 cm (e-klasici) ISBN 953 210 017 2 Copyright 2000. Strijelac, Zagreb

  • Zapisi i ulomci iz plemenitakog svijeta

  • Ksaver andor Gjalski Pod starimi krovovi

    Hrvatska knjievnost 19. st. e-klasici Strijelac, 2000.1

    Uvod

    Bilo je sedamdesetih godina. Sabor kraljevine Hrvatske-Slavonije-Dalmacije

    sastao se u prvu sjednicu. Izaslana deputacija uvela je u sabornicu bana kano

    povjerenika Nj. c. i kr. apot. Velianstva; biljenik proitao je previnje runo pismo

    kojim kralj poziva "velemonoga bana" da u njegovo ime proglasi sabor "vazda

    vjernih kraljevina" otvorenim sabornicom zaori tri puta zanosno "ivio" kad se

    spomenu previnje posveeno ime; zatim prui Nj. Preuzvienost gosp. ban, odjeven u

    bogatu sveanu narodnu odoru, najbliemu biljeniku omano zapeaeno pismo koje

    se otvorilo naoi sviju sakupljenih, pa biljenik proita jasnim i zvunim glasom na

    kraju isprave rijei: "Dano u naem kraljevskom glavnom i prijestolnom gradu

    Budimu dana itd.", te kad opet proita previnje ime, sabornica se nanovo potrese od

    zanosnih usklika a Njegova Preuzvienost, primiv natrag previnji reskript, pokrije

    glavu kalpakom, sjedne na stolicu pod prijestolnim baldakinom i uzme neto drhtavim

    glasom pred frakovima i crnim kaputima sakupljenim u dvorani itati: "asni,

    potovani, poglaviti i velemoni, velemoni i ugledni, mudri i obzirni, uvijek ljubljeni

    vjerni nai!"

    U taj se tren otvore vrata saborske dvorane, i u sabornicu uniu tri starca sva

    trojica u sveanim narodnim odorama, doista neto iznoenim i poblijedjelim, zlatom

    izvezenim; sva su trojica imali goleme sablje demekinje, a u ruci im samur-kapa s

    dugim orlovim perom.

    Kao da su u ovaj skup novovjekih frakova zabasali glasnici davnog davnog

    nekog doba, no sveani i staroliki naziv sabora, kojim jo od davnih davnina

    pozdravljaju apotolski kraljevi skuptinu zakonoa svoje drevne kraljevine, kao da je

    tek u ovaj par naao pravi smisao i pravu svoju adresu kad su unila ova tri starca. Sva

    njihova prikaza: njihova bijela kosa, duge im sijede brade i jo dulji bijeli brkovi,

    njihova starinska odjea, njihovo sveano tek neto i frondersko vladanje, pak

    njihove duge sablje, objeene o iroke, zlatne i svilene pojase sve je to tako skladno

    pristajalo dugomu neobinomu naslovu. I bilo je zaas kao da nema vie tih kolskih

    klupa moderne sabornice, kao da nema u klupama naslaganih crnih kaputa i frakova, a

    mjesto toga zanjiu se pred oima prilike dalekoga, prologa doba, kada je i tomu

    nazivu i takovim starakim prikazama cvala prava pravcata sadanjost.

    Tek kada je kraljevski reskript spomenuo potrebu nekakve promjene u

    domaem zakonoslovlju i napomenuo previnju elju da se "vazda vjerne kraljevine"

  • Ksaver andor Gjalski Pod starimi krovovi

    Hrvatska knjievnost 19. st. e-klasici Strijelac, 2000.2

    izjednae u ovom pitanju sa naprednim principima zapadnoga svijeta onda je ar

    prestao, te su se frakovi doepali opet svoga prava. A starci zapreme skrajnja mjesta

    na skrajnjoj desnici.

    Koliko god je momenat bio svean, u sabornici se ipak pojave ironiki poklici

    prema starakoj skupini. A istom na galerijama! Simpatije su njihove eznule za

    skrajnjom ljevicom mladim je ljudima na galeriji br. III. bilo nerazumljivo da jo

    moe biti ljudi koji bi mogli sjesti na tako suprotivna mjesta. Zato nije bilo kraja ni

    konca ruganju i krupnim alama kojima su mladi ljudi obasuli trojicu staraca. Najblai

    nazivi bijahu: "pretpotopni ostaci" "verbecijanske mumije" "zagorski ljivari"!

    Najvie se isticala njih etvorica. Galerija se gotovo zaorila glasnim smijehom.

    Najposlije se ostavili ale te stali posve ozbiljno estokom strogom kritikom

    prekoravati tmine prologa koljena, a zavodila ih u taj as ona obina i tako smijena

    nepravednost s koje svako mlae doba, svaki mlai narataj, ivo vjeruje i misli da je

    prava prosvjeta zapoela istom u njihove dane, a sve to je otprije da je zlo i naopako,

    a valja samo dananje. A najposlije promisli li pravo sve je tek neprestani kota u

    kojem ljudska glupost, slabost i predsuda "vrtei se ne prestaje"; ona je jedina vjena,

    stalna i nepopravljiva; ona je od iskona i ostaje u proaja. Prema njoj slaba je i

    nemona lokomotiva, elektrina iskra i spektralna analiza.

    Moda je tako mislio ovjek sjedei blizu ove etvorice. On se svakim asom

    vie uznemirivao. Osobito nije na njemu bilo nita, izim to je u licu njegovu bio

    nekakav "historian" tip, te je svatko videi ga morao odmah pomisliti da je ovo lice

    ve vidio i gledao ma u kojoj ilustrovanoj historiji ili u kakovoj galeriji historikih

    portreta iz estnaestog ili sedamnaestog vijeka.

    Napokon se nije vie mogao svladati, te zametne razgovor s onom etvoricom.

    Zaas bilo je ivahne debate meu njima.

    Da da vama su tek bijedni, u svojim predsudama okamenjeni "ljivari"

    klikne ovaj peti nisu prouili onih folijanta knjiga koje imate vi u glavi, ne doseu

    visina vae moderne dananje uljuenosti tako mislite vi. Moebiti nemate krivo.

    Svakako nisu ono to smo mi. Ali dajte da vam tek neto kaem o njima. Gledajte:

    onaj tamo suhi stavio je neko zarad svoga uvjerenja na kocku i ivot svoj i svoju

    obitelj i svoju imovinu onaj drugi pokraj njega volio je neko da ga otac razbatini

    nego da prelomi vjeru svojoj vjerenici, siromanoj prostoj idovki djevojci a onaj

    trei kao podupan nije dao da se izvri naredba njegova bana, jer je ta naredba po

    njegovu mnijenju krnjila municipalna prava. On je naime mislio i sumavao

  • Ksaver andor Gjalski Pod starimi krovovi

    Hrvatska knjievnost 19. st. e-klasici Strijelac, 2000.3

    "verbecijanski" da je zakon najvei gospodar; dakako, on nije pojmio novih, modernih

    naela!

    Zar ih vi poznajete?

    Ne poznam ba ove, ali sam poznavao mnoge od njihovih vrnjaka. Pa da ih vi

    poznajete ovako, ne biste vie tako strogo osuivali ove prezrene ljivare. Ne poznate

    ih, ne poznate.

    Sjednica se svrila, ali ova petorica nisu svrili svoje zabave. Poslije su jo dugo

    hodali po Markovu trgu, a onaj im je peti morao pripovijedati o svojim starim

    znancima. Najvie je i najee spominjao nekoga svoga susjeda Batoria i stari mu

    dom Brezovicu.

    Novovjeka etvorica sluala ga rado, te im je morao jednako pripovijedati.

    Najposlije prestane sam: Ne da se to tako ukratko iskazati, a najzad sam rad da se i

    vi upoznate s ovim dijelom naega Hrvatstva: dopustite dakle da vam do zgode

    proitam svoje biljeke i uspomene to sam ih ne od obijesti nego od nutarnje

    potrebe napisao o svom starom prijatelju Batoriu, o njegovoj Brezovici i o naem

    drugovanju. Tek je neto ta tko bi sve! Moe biti te ete iza toga koje u emu suditi

    drugaije!

    Za nekoliko dana sjedilo je svih pet u starodrevnom zidanom dvoru onoga

    petoga koji im je itao svoje zapiske.

    Evo ih redom.

  • Ksaver andor Gjalski Pod starimi krovovi

    Hrvatska knjievnost 19. st. e-klasici Strijelac, 2000.4

    Illustrissimus Battorych

    Nedaleko od mog doma bio star da tako reknem iznemogao dvor: onakav

    drveni u kakovim su prei nai tako divnom ustrajnou ivjeli za svoju od sviju

    strana muenu Hrvatsku i ekali svaki as smrt: "Pro Deo et patria".

    Odnekada jo djetetom volio sam zalaziti u taj zabitni kut, pod stari taj krov

    ili kako ga gizdavo nazivahu stoljetna pisma curia nobilitaris Brezovytza. A i

    bijae u svem neto neobino.

    Kao sakrita od svijeta, u uzahnu jarku, meu dosta visokim bregovima, stajala je

    crna drvena kua, a tamnoj joj prilici toliko je pristajala gusta dubrava dugovjenih

    dubova, to se je odmah za njom irila u bregove, podavajui joj u jedan mah i neto

    od idile i neto od onih davnih pria koje smo za mladih dana tako rado sluali. Tik do

    samoga dvorca bila je drvena, niska crkvica, posveena sv. Kriu, a umah neto dalje

    sterao se vrt, onakav veliki vrt naih baba s uskim puteljcima, ogromnim lipama,

    visokim vokama, a u sredini s gustim grabarjem, prirezanim prema ukusu

    osamnaestoga vijeka; zatim nepregledno dvorite s mnogim dugim zgradama, slamom

    pokritima, koje su sve na okupu neuredno stajale i bile odijeljene od kuice za

    kuhinju, jedine od sviju zidane. Sve je to podavalo vjernu sliku nekadanjega ivota;

    sve je to ostalo iz davnih vremena. Kad se jo spomenem onih tmurnih, crvotonih

    stijena stare kurije, sivoga joj drvenoga krova, tamnih soba s neravnim, istroenim

    podom; crnih svinutih ve tramova, pa k tomu jo pocrnjelih od starosti portreta

    nepameno dugo ve pokojnih ljudi, naslikanih u odorama pradavna, neobina kroja

    tad shvaam onu zamamnu otajstvenost kojom bi me uvijek savladala starodrevna

    Brezovica. Usred svega toga gdje mi se svagdje javljala prolost i sve odisalo

    njenim tajanstvenim dahom, a treptjele sjene ivota, ve i na groblju zaboravljena

    bilo mi je svaki put kao da sam zaao u kakav daleki bajni svijet, i kao da sam

    pristupio ne vie k djedovima, ve pradjedovima, pak mi je stoga na srcu bilo uvijek

    nekako udnovato, nesigurno, nejasno, dapae i tjeskobno, ali i neiskazano ugodno.

    Toj je staroj kui bio gospodar starac Kornel Batori, umirovljeni veliki upan

    ...ke upanije, mu preko sedamdeset godina, ali vrste vanjtine i malone lijep

    starina. Lice sasvim obrijano bilo je puno i rumeno, dok mu je glavu

View more