Za moju M.

Zbroj sve svoje pobjede i greške, poraze, nadanja, sve riječi teške.Na papir stavi sva svoja traženja neke velike sreće prepune dizanja i gaženja

i podvuci crtu ispod toga svega i zapitaj samu sebe:Žaliti?! Zbog čega?

Prekriži u jednom potezu ruke sve one koji su ti obećavali mirne luke

i kleli se da će skinuti tizvijezde sa neba,

...ali, ne...

To nije ono što tebi treba.

Tvoja je sreća negdje u tebi, raste u svim tvojim osmjesima koji su sakriveni i za svaki tužni dan koji je ikada svanuo, sačuvala si jedan osmjeh koji nikada nije planuo. Svaku suzu koju si ikada pustila, nadomjesti jednim osmjehom koji si propustila i

izravnaj račune sama sa sobom, izjednači riječi ' 'dobrodošla'' i ' 'zbogom'',zaplješći svim svojim greškama, porazima i padovima,svim svojim snovima o dalekim gradovima.

Konačno vidi koliko si blizu nekoj novoj ljepoti života,

glasno zapjevaj svojoj slobodi i vikni: divota!

Koliko ljubavi još u tebi ima,koliko pjesama,

koliko rima...Pospremi sobu, bacam ovo i

ono...Na mjesto starih stvari stavi

sve novo.I krevet ti nekako sjaji u tom

svemu,toliko ćeš krasnih snova još

usniti u njemu!

Gdje god je bilo crno, sada je bijelo.Sve što je bilo pola, sada je cijelo.

Zbroji sve greške i samo se nasmiješi,

jer u suznim očima još sreću ti kriješ.

Nisi još ni dala sve što možeš dati,

ni neznaš još sve što tek ćeš znati,

tek negdje te tvoje sunce čeka

i mladost je tvoja tek potekla rijeka. Kada

pogledaš na sve, ne, nije ti žao.

Hvala životu što sve greške ti je dao.

Jer sada samo dalje ideš još pametnijai ruku na srce... Nikada sretnija.

K. K.