7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 1/9

pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

korisničko ime ••••••• Prijava Registracija Forum Traži: unesite tr aženi po jam   Detaljna tražilica

 

Web katalog

Mediji

Društvo

Gospodarstvo

Povijest i politika

Pogledajte s ve »

Najčitanije

Najčitanije zadnjih 7dana

Najkomentiranije

Najbolje ocijenjeno

« Prethodni članak  |  Sljedeći članak » Napisano 21.11.2009. 09:52

Nalazite se na: Početna  »  Kontroverze  »  Mitovi o BiH za neznalice  »  Mit o Bogumilima

Mit o Bogumilima

Dominantna religija u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini su bili b ogumili, ogranak dualističke heretičke kršćanske sekte potekao iz 

Bugarske, koji je raznim stazama i b ogazama dospio u Bosnu, postavši vremenom skoro "nacionalnom vj erom" dobrih Bošnjana i štitom

 protiv nacionalno-teritorijalnih presi zan ja susjedn ih ka toličk ih Hrvata i pravoslavn ih Srba . Također, zb og duhovne sličnosti u svjet onazoru,

bogum ili su prvi prelaskom na islam stvorili jez gru (a kasnije i većinu) islamiz iranoga slavenskoga stanovnistva u Bosanskom Pašaluku, pa

se s dobrom mjerom sigurnosti moze tvrdi ti da su sadašn ji Bošnjaci -muslimani u neku ruku biološko-duhovni potomci srednjovjek ovnih

bogumila.

Stvarnost

“Crkva bosanska" je nastala u krilu već postojeće i organizirane biskupije, koja je priznavala papinsko vrhovništvo koristeći se istodobno

staroslavenskim kao jezikom bogoslužja. Čak je i sam naziv institucije, “Crkva bosanska", zapravo izravni prijevod naziva te stare

biskupije koja se latinski nazivala “eccles ia bosnensis". Za svoga trostoljetnoga djelovanja “crkva bosanska" nikada nije uspjela postati

organiziranom masovnom crkvom kakve su, inače, bile suvremene Katolička crkva ili ortodoksne državne crkve u zemljama bizantskoga

civilizacijskog kruga. Sve do sredine XV. st. bosanski državni poglavari (do 1377. banovi, a nakon toga kra ljevi), iako sami odreda katolici

(a ne krstjani, tj. pripadnici “Crkve bosanske”), nisu smatrali kako treba poduzimati radikalne mjere za uništavanje “Crkve bosanske" kao

institucije. No, od sredine XIV st. (točnije od 1340.) ti isti državni poglavari pružaju punu potporu djelovanju franjevačkih vjerovjesnika, koji

su propovijedanjem Riječi Božje i mirnim sredstvima nastojali privući krs tjanski dio bosanskoga pučanstva u krilo Katoličke crkve. Do

konačnoga i nasilnog obračuna države i "Crkve bosanske", u kojem će ova gotovo nestati kao institucija, dolazi u okolnostima sve

izraženije turske opasnosti. Po podatcima iz relevantnih znanstvenih izvora (Fine, Malcolm) broj krstjana uoči osmanskoga osvojenja, te u

prvim desetljećima turske vlasti, nije prelazio nekoliko stotina ljudi.

DRUGI SVJETSKI RAT: Srcetame (1941 - 1945) (99110)

Bošnjaci, tko ste, što ste... Daprostite... (35500)

To je naša zemlja, tu žive Hrvati(32818)

Općina Soli - legitiman i opravdan

zahtjev Hrvata (32439)

Vijesti Kolumne Povijest Kontroverze Kultura Literatura Preuzimanja Video zapisi Apeli

7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 2/9

pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

Forum Face book Tw itte r  

Statistika

Ukupno registriranih korisnika:5100

Ukupno članaka: 9216

Ukupno komentara: 1995

Posljednji unos: Nova uredba:Naknade za odvojeni ž ivot sebi

smanjili za - 1 KMZadnja promjena: 07.07.2013.19:50

Historiografija 19.stoljeća je postavila dvije teze:

a)“Crkva bosanska” je bila odvjetak dualističko-gnostičkoga heretičkoga učenja koje vuče korijen iz Bugarske i Makedonije 9. i 10.

stoljeća, poznatijih pod imenom “Bogumili”. Bogumilske doktrine su vrlo slične onima zapadnoeuropskih “heretika” katara iz 12. i 13.st.

b) islamizirano pučanstvo Bosne i Hercegovine je najvećma “bogumilskoga” podrijetla, što je moguće objasniti i doktrinarnom sličnošću

između islama i bogumilskih učenja-tj. “bivši Bogumili” su lako postajali muslimanima zbog navodne duhovne srodnosti oba svjetonazora.

Moderna je povijesna znanost srušila te mitove u svim glavnim točkama:

a) preobraćenjem, a kasnije i progonom “Crkve bosanske” u desetljećima prije Osmanske invazije, krstjani (ionako uvijek manjinsko

stanovništvo Bosne) su praktički nestali, tako da jednostavno nije bilo krstjanske demografske “supstance” koja bi poslužila kao biološka

“osnovica” za kasniji bošnjačko-muslimanski narod.

b)“Crkva bosanska” po svom naučavanju nema veze sa dualističko-gnostičkim doktrinama kao što su bogumili i katari. Pojam “Bogumili”

za pripadnike “Crkve bosanske” prvi je puta uporabljen u 19.stoljeću. Sama je pak “Crkva bosanska” doktrinarno bila posve u granicama

kršćanskoga pravovjerja, dok se ustrojstveno nije razvijala (u odnosu na zapadnu Europu) zbog djelomične prometne i civilizacijske

izoliranosti. Svi sačuvani tekstovi nastali u krilu “Crkve bosanske” ne pokazuju nikakvo odstupanje od ka toličkoga kršćanstva, niti ikakvu

srodnost s dualističko-gnostičkim doktrinama.

c)Teza po kojoj je, navodno, dualistički gnosticizam “ideološki” blizak islamu u bilo kojoj varijanti (uključujući i islamski misticizam-sufizam) – potpuno je besmislena. Islam, kao religija kojoj je obilježje izraziti monoteizam, po svomu je samome biću nepomirljivo

suprotstavljen bilo kakvom dualističkom svjetonazoru. Ideja jednote Boga u islamu radikalno je neprijateljska dualističkomu učenju o

postojanju dva boga.

Povijesna je znanost minucioznim istraživanjima utvrdila da između nestanka "Crkve bosanske" i procesa islamizacije ne postoji nikakva

stvarna sveza, pa čak ni s inkronicitet na vremenskoj osi. Upravo zahvaljujući tim istraživanjima postalo je jasno da proces islamizacije u

Bosni nije bio bitno drukčiji u odnosu na druge zemlje koje su vremenom padale pod vlast Osmanlija. Danas je, pak, neprijeporno da je

suvremena relativna masovnost muslimanskoga pučanstva u Bosni rezultat povijesnih procesa XIX. i XX. st. (sve zemlje koje je kršćanska

"reconquista" oslobodila do sredine XIX. st. bile su "vjerski očišćene" , da bi nakon toga vremena tečevine demokratskih procesa

naprosto onemogućile takav postupak), a ne posljedica neke posebnosti bosanskih prilika, pa time i nekoga osobito uspješnoga procesa

islamizacije u ranijim vremenima.

Pomalo j e neobično doći u s ituaciju da se uopće komentira nes uvislost koja bi "državotvornost" Bosne i Hercegovine (zapravo, nacionalističku

megalom aniju Bosans kih Muslimana) trebala opravdati i argum entirati nekom bizarnom "tajnom vezom" koja tvori tobožnji duhovno-genetski

kontinuitet izmedju navodno srednjovjekovne kršćansko-gnos tičke vjerske s ljedbe i m oderne nacije čiju s rž čini islams ki vjersko-civilizacijski

identitet.

No-budući da je ta tema prostituirana u dnevnopolitičke svrhe od strane raspamećenih bosans ko-muslim anskih "ideologa" i "utuvljivana"

narodu kao nepogrješiva dogma- os vrnut ćemo s e ukratko na "bogumilsku" problem atiku u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, te dati kratku

analizu nesklapnosti "bogumilom anskih" teza.

7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 3/9

pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

Teološka zbrka

Crkva je bos anska, bez ikakvih stvarnih dokaza, proglašavana odvjetkom dualističko-gnostičkih doktrina.

Bez pretenzija da ulazimo u detalje povijesti gnosticizma (i gnos ticizama), dat ćemo sam o kratak prijegled gnos tičkih učenja i pokazati

nesklapnost s onim e što znamo o Bosans koj crkvi.

Bogumili i katari

Bogumils ka "hereza" je bio vjerskodruštveni pokret nastao u Bugarskoj i Makedoniji ranoga srednjeg vijeka (9-10.stoljeće). Nije posve sigurno

 je li navodni os nivač pokreta, svećenik po im enu Bogum il, uopće pos tojao ili j e to sam o rodni pojam za sljedbeni ke učenja koj i su s matral i da

su "Bogu mili" zbog svoga vjerovanja i načina života. Doktrinarno, kod bogumila nalazimo zametke standardnoga repertoara vjerovanja i

postupaka dualističkoga gnosticizma koji je postao mas ovnim pokretom u razvijenome srednjem vijeku na zapadu. Pretpostavlja se da

bogumils tvo, kao i kasniji katarski pokret, predstavljaju "renesansu" gnostičkoga dualizma koji više duguje manihejs tvu (prema perzijskom

vizionaru i proroku Maniju iz. 3.st. A.D.), sinkretističkoj religiji koja je s pojila učenja zoroastrizma, krš ćanstva i budizma, nego autentičnom

gnostičkom krš ćanstvu 2. i 3. stoljeća. Maniheizam, kao i pauli cinstvo (još jedna dualis tička mješavina, ovaj puta iz 6.stoljeća) su svojim

doktrinama, od kojih je glavna o oprjeci Dobra i Zla te identifikaciji tvari sa Zlim-presudno su obli kovali bogum ilski i, kas nije, katarski

svjetonazor. Teološki i organizacijski, katari (od grčkoga katharos-čist), "heretički" pokret nastao na jugu Francuske, u Provansi, u 12. i 13.st.,

dali s u zaokruženiji dualis tički gnostički svjetonazor, koji se može sažeti u nekoliko točaka:

-postoje dva boga, dobri i zli (zli bog je pom alo nejasno određen: katkad je neovisni princip Zla koji s upostoji s dobrim bogom -što jepesim istička varijanta zreloga Zoroastrizma; u drugim je verzijama zli bog pali anđeo kojega je stvorio dobri bog- dakle, prepričani biblijski m it iz

knjige proroka Izaije. Ova inačica je s implificirano tumačenje najvećega kršćans kog teologa, Sv.Augustina (5.st.), koji je u svom kapitalnom

djelu "De civitate Dei"/O državi Božjoj, razradio metafiziku i "psihologiju" krš ćanskoga Sotone. No, dok j e kršćans ki doktor Crkve postovjetio

paloga Svjetlonošu s negativnim načelom, dodijelivši m u ulogu Kristova zlog "brata" čiji postanak seže u sam početak biblijske m itologije kad

 je, prem a Genezi, Bog razdijel io svjetlo od tam e-a Satan je zbog oholos ti i zavis ti izabrao tamu- katari s u ispovijedali j ednos tavniju doktrinu: za

 Augustina i krš ćansku ortodoks iju Satan je s vugdje i nigdje, i nadilazi (iako obuhvaća) sam materi jalni univerzum, dok je za katare Zlo locirano

skoro potpuno u materiji)

-dobri bog je tvorac besm rtnih duša, zli je bog tvorac materijalnog univerzuma

-budući da je fizički svijet zao, glavni je životni zadatak oslobođenj e besm rtne duše iz tamnice tijela

-duše s e reinkarniraju/ponovno utjelovljuju sve dok ne dos egnu savršenstvo

-glavne doktrine Katoličke crkve su pogrješne: Krist nije Logos koji se inkarnirao, ne postoji Trojstvo, crkveni sakram enti su ne s amo

bezvrijedni nego i zli (stoga odbacivanje krštenja, pričesti, znaka križa, konfirmacije, pomas ti), sama institucija organizirane kršćanske crkve je

zlo, Stari Zavjet je sotonska objava, apokalipsa i Strašni sud se neće zbiti jer materijalni s vijet ne može biti obogotvoren (kao u katoličkoj

kršćanskoj interpretaciji Ivanovog "Otkrivenja"), nego jedino nestati kada pos ljednja duš a bude oslobođena iz okova nepopravljivo zle tvari

-praktični naputci za svakodnevni život su favorizirali seksualnu apstinenciju i vegetarijanstvo, dok je ustrojstvo katarske "crkve" značilo radikalni

7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 4/9

pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

prijekid s etabliranim katolicizmom: katarsko "svećenstvo" se s astojalo od m uških i ženskih "savršenih" (ili, bolje, usavršenih) ljudi/perfectes

koji se nisu ženili, dok je katarskim laicima/credentes ("vjerujući") bio dopušten bračni život, ali uz naglasak na poželjnost askeze koja se

iskazivala u čestim pos tovima i trapljenjim a.

Crkva bosanska i "hereza"

Priča o nas tanku, postojanju i nes tanku Bosanske crkve detaljno je razrađena u poglavlju djela N oela Malcolma "Kratka povijest Bosne"-dio

koji prikazuje povijest “Crkve bosanske”.

Sam tekst je dostupan na http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_03.html.

Mi ćemo se sam o osvrnuti na osnovne točke prijepora o naravi Bosanske crkve:

-kao što su suvremeni is traživači (John Fine i ostali) pokazali, Bosans ka crkva je nas tala u okviru Katoličke crkve i od nje se nije doktrinarno

razlikovala ni po čemu- osim po stupnju primitivizma. Razrađene teološke dogm e o Inkarnaciji, Trojstvu, Otkupljenju, angelologiji i

demonologiji,...-nisu nalazile na plodno tlo u civilizacijski s labo razvijenome bos anskom podneblju. Organizacijski, Bosans ka crkva je bila oblik

pučkoga kršćanstva kombiniran s elementima pravoslavnoga monaš tva koje vuče korijen još iz ranokršćanskoga Egipta i Sirije. Zapadni

monas ticizam, nas tao na temeljim a djelovanja Sv. Benedikta, nije ni dos pio u bos ansku zabit. Dakle-ustroj (a ne doktrina) Crkve bosans ke nije

bio ni katolički ni pravoslavan: bez vjerske hijerarhije bilo zapadne, bilo istočne provenijencije, krstjani su prakticirali elem entarni oblik

kršćanstva kakav se m ogao u to doba naći još jedino u zabačenim i prom etno izoliranim krajevima Europe. Ili, sarkastično govoreći-Crkva

bosanska je odvjetak Katoličke crkve koji je "zaostao u razvoju".

-praktički sve dualističke gnoze (manihejci, katari, bogumili, kršćanski gnos tici) ostavile su za sobom korpus spi sa u kojem u je ocrtana

doktrina dualističko-gnostičke sljedbe. U tekstovima bosanskih krstjana (Hvalov zbornik, Testament gosta Radina, Mletačka apokalipsa,

Radoslavljevo evanđelje, Kopitarovo bosans ko evanđelje) ne nalazimo ni spom ena o bilo kojoj od "velikih tema" dualizma: Dobri i Zli bog,

materija kao zamka Zla, Satanov pad, reinkarnacija. To su potpuno pravovjerni prijepisi dij elova Novoga Zavjeta koji s e ničim ne razlikuju od

sličnih nas talih bilo gdje u kršćanskoj Europi. Ili, kako je zabilježeno u knjizi Noela Malcolma "Kratka povijest Bosne"

(http://www.islambih.net/knjige/book_povijest_Bosne/m_03.html ):

Može se na kraju pretpostaviti da su neki heretici što su bili pod utjecajem dualizma u toj regiji prolazno utjecali na Crkvu bosansku za

dugih godina njene izolacije od ostalih crkava. Ali od te skromne pretpostavke trebalo bi u mašti izves ti golem skok da bi se stiglo do

uvjerenja da su dualisti preuzeli Crkvu bosansku u svoje ruke, preobrazili njenu redovničku hijerarhiju u katarsku svjetovnjačku str ukturu 

i zamijenili rustikalnu ali u biti pravovjernu kršćansku teologiju u radikalno heretički sustav v jerovanja.

Već ina očuvanih svjedočanstava u suprotnosti je s takvom tvrdnjom. Katari i bogumili grozili su se od simbola križa, a križ se pojavljuje u 

zaglavlju nekolikih dokumenata Crkve bosanske. Katari i bogumili nisu priznavali Stari zavjet, a jedan od sačuvanih biblijskih nikopisa

Crkve bosanske sadrži i Knjigu psalama. Katari i bogumili nisu priznavali misu, a u oporuci gosta Radina izrijekom se zahtjeva da se

odsluže mise za njegovu dušu. Katari i bogumili bili su protiv uporabe crkvenih građevina, a ima valjanih dokaza da se Crkva bosanska i 

dalje služila samostanskim zdanjima uz koja su stajale i crkve . Katari i bogumili odricali su se vina i mesa, a u prvim otomanskim

katastarskim knjigama u Bosni zabilježeno je da su neki krs tjani posjedovali vinograde, a nema razloga vjerovati da su ikad bili 

vegetarijanci. (Pokazalo se da je jedini tobožnji dokaz koji je na to upućivao potekao od pogrešnog čitanja jedne riječi u oporuci gosta

7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 5/9

pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

Radina: ta riječ ne glasi mrsni, nego mrski.) Katar i i bogumili nisu priznavali kalendar svetaca, a u dokumentima Crkve bosanske, pa i u 

oponici gosta Radina, spominje se proslavljanje nekoliko svetaca. I tako dalje.48 

Opći značaj Crkve bosanske bio je također vrlo različit od onoga što obično dovodimo u vezu s bogumilima ili katarima. Te su heretičke

sekte bile asketske i puritanske, suprotstavljene bogatstvu i svjetovnoj moći crkava, i odricale su se zemaljskih dobara. Crkva bosanska

u svom punom procvatu (u 14. i na početku 15. stoljeća) posjedovala je ve liku moć, a njeni su velikodostojnici potpisivali povelje i obavljali 

diplomatske misije. Kraljevi kao što su Stjepan Kotromanić i Tvrtko, iako nisu bili pripadnici Crkve bosanske, održava li su s njom

 prijateljske odnose; čini se da su i neke velike plemićke porodice pripadale toj crkvi.49 Najpoznatiji velikodostojnik Crkve bosanske gost 

Radin bio je stariji savjetnik hercega Stjepana Vukčića i očito je i sam bio bogataš: u oporuci je ostavio 5000 dukata u gotovini, konje,

srebrne i zlatne tanjure, "plašt ukrašen krznom i zlatom" i "crveni plašt od svile sa šesterostrukim nitima ukrašen krznom i samurovinom

a što mi ga je podario Gospodar Kralj Matijaš".50 To je zaista daleko od onih skromnih prvih katara koji su sami o sebi govorili da su 

 pauperis Christi - Kristovi siromašci.

-sam naziv "bogumili" za pripadnike Crkve bosanske prvi je puta uporabio hrvatski povjesničar Franjo Rački u 19. s toljeću. U svim ranijim

zapisima s rećemo jedino nazive patareni, paulicini, heretici, manihejci, katari

-kao što su pokazala istraživanja povjesničara u 20. stoljeću, u sam oj Bosni su pos tojale zajednice istinskih "heretika"-dualističkih gnostika.

No, to su bile izbjeglice iz hrvatske Dalm acije (Zadar, Split)-duhovni sl jednici katarskih i patarenskih gnos tika koji su, bježeći pred progonima iz

Francuske i Italije, našli privremeno (ali nes igurno) utočište u Dalm aciji. Tako su oko 1200. braća Matej i Aristodije, sinovi Zorobabela "utopljeni

u bezdan heretičke kuge (in baratrum heretice pes tis im mers i)" protjerani iz Splita jer su širili "krivovjerna učenja". Utjecaj inkvizicije i panika

Katoličke crkve na sam s pomen "hereze" bijahu glavnim čim benikom daljnjega bi jega tih i drugih sektaša u Bosnu, gdje im se gubi trag. Sasam om Crkvom bosans kom ti gnostički dualis ti nisu im ali ni doktrinarne ni organizacijske veze (usput-nije poznato da je ikada došlo do

komunikacije između krs tjana i "heretika")

-kao navodni dokaz za is tinsku "heretičku" narav Bosanske crkve s e često s pominju križarski ratovi ili pohodi (od 13. do 15.stoljeća) koje je

organizirala Katolička crkva, uglavnom iz Mađarske (najpoznatiji je propali pohod koji s u organizirali ban Koloman i kaločki nadbis kup Ugrin od

1234. do 1237.). No, baš je ta činjenica bjelodan dokaz da prave "hereze" nije ni bil o. Naime- s ve križarske vojne su bile uglavnom lokalni

pljačkaški upadi povezani s teritorijalnim s vađama okolnih feudalaca. Svi su bili loš e organizirani, s nevelikim ljudstvom i bez ikakvoga realnog

cilja. Nije s e dogodila ni jedna veća bitka; niti jedno uporište krstjana nije uništeno (za razliku od križarskoga rata protiv katara, kad je s amo u

 jednome danu poubijano više od 30 tis uća ljudi ); inkvizitori su s jedil i bespos leni u Spli tu i Đakovu, umjes to da drže razjarujuće govore križarima

sprem nima da krenu u pohod is korijenjivanje hereze ognjem i mačem ; nijedan papa se nije udos tojio pozvati na križarski rat protiv bosansko-

hums kih "heretika", nego su sam o, s vremena na vrijeme, uputili koje pis mo s usjednim biskupim a u kojima i zražavaju negodovanje zbogkrivovjerja koje je, eto, preplavilo Bosnu-a o čemu im aju informacije uglavnom iz izvora tih istih bis kupa kojima pišu, a koji opet ne čine ništa...i

tako unedogled.

-druga je popularna teza da i zvješća Inkvizicije valjda ne lažu u cijelos ti, tj.-"gdje ima dima, im a i vatre". Dovoljno je reći da je povijest puna

historiografskih izvještaja koje vrijeme nije potvrdilo (npr., legendarne srednjovjekovne kronike o tronogim humanoidnim azijskim čudovištima,

rodoslovi obitelji koje vuku podrijetlo od djevice Marije, visoko politizirana crkvena izvješća u razdoblju tzv. Avignonskoga progonstva, kada su u

 jednom m omentu postojala čak trojica papa- a svaki je bio "pri znat" od nekoga eu ropskoga monarha). Osim toga: u to doba (13. do 15.

stoljeće) Europa je bila opsjednuta paranoidnim strahom od heretika kojima su pripisivane sve nevolje ovoga svijeta jer, tobože, Bog pravedno

kažnjava (ratovima, glađu, kugom i drugim epidemijam a, mongolskom invazijom, turskom prij etnjom) kršćane koji su pali u Sataninu zamku

7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 6/9

pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

krivovjerja (ili s u dopustili da se hereze nesm etano šire). Vjerodostojnost takovih dokumenata nije veća od one koju pridajemo s adržajima

optužnica u m ontiranim procesim a Staljinovih čistki. Ili, po prikazu iz “Kratke povijesti Bos ne”:

Isto je tako teško povjerovati popisima "zabluda bosanskih heretika", koje su sastavljali franjevci u Italiji potkraj 14 . stoljeća i koji su 

 prikazivali Bosance kao tvrdokorne dualiste katarskog ili bogumilskog tipa. Jedan od tih popisa počinje ovako: "Prvo, da postoje dva boga

i da je već i bog stvorio sve duhovne i nevidljive stvari, a manji bog, Lucifer, sve tjelesne i vidljive stvari." Nadalje se odbacuju Stari zavjet,

misa, crkvene građevine i slike, a "napose križ".55 To je možda moglo vrijediti za neku malu sektu "sclavonskih" ili "dalmatinskih" 

heretika, ali, kao što smo vidjeli, ima valjanih razloga vjerovati da to nije bio istinit izvještaj o Crkvi bosanskoj. Zapravo se ti popisi 

"zabluda" tako dobro slažu s katarskim modelom da se nameće prilično očito objašnjenje: kad je od talijanskih klerika zatraženo da

iznesu analize ili opovrgnuća "patar enskih" zabluda, oni bi jednostavno potražili u svojim knjižnicama traktate napisane protiv "patarena" 

(drugim riječima, talijanskih katara) i najposlije sročili pregled katar skih vjerovanja.56 Slične se sumnje neminovno javljaju i kad je riječ o

sustavnom popisu "manihejskih" zabluda kojih su se morala odreć i tri bosanska plemića na zahtjev inkvizitora, Juana de Torquemade,

1461. godine u Rimu. Isto je tako upitna i sva osnova nenadane provale papinskih pogrda na račun "manihejaca" u Bosni u četrdeset im i 

 pedesetim godinama 15. stoljeća.57 

-tvrdnja koja je dosta često u optjecaju kod bošnjačko-mus limans kih povjesnika i ideologa je slj edeća: krstjani su bili većinsko stanovništvo u

Bosni uoči i pos lije osm anskoga osvojenja (1463. godine), te su zbog katoličkih progona masovno prešli na is lam- u neku ruku, kao znak

prosvjeda. Koncizno, na poluhum oristični način, ta je teza raspis ana (kao i odgovor na nju) u članku Mladena Ančića:

"U sedm om s toljecu nakon Krista, u valu slavenskih seoba, sire podrucje izvora i srednjega toka danasnje rijeke Bos ne naselilo j e slavensko

pleme Bosna, koje ubrzo stvara i s iri svoju drzavnu organizaciju u zemlji kojoj daje s voje ime. U XII. st. nastaje u Bosni i Hum u (sto je po

"bosnjackom" s hvacanju zapravo inacica danas nje Bosne i Hercegovine), kao izraz zasebnos ti i autohtonosti, posebna bogum ilska vjera,

progonjena osobi to uporno i okrutno od Katolicke crkve. Bosnjacki narod, m edjutim, listom pristaje uz tu vjeru pretvarajuci ju tako u bosansku

vjeru, da bi u XV. st., nakon turskoga osvajanja zemlje, poceo m asovan prijelaz na islam pristasa te i takve bosans ke vjere, koji su se na taj

nacin svetili za progone svoje vjere tijekom prethodnih stoljeca. Bosans ki Muslimani od pocetka jasno is kazuju svijest o s vojoj posebnosti u

okvirima Osmans koga imperija, po cemu s e Bosna precizno razaznaje kao zaseban entitet u okvirima Imperija, s to se formal izira drzavno-

pravnim okvirima Bosanskoga pas aluka. U XIX. st., kada pocinje uspon nacionalnih pokreta na s lavenskome jugu, srps ki i hrvatski pokreti

uspjes nim prom idzbenim djelovanjem privlace bosanske pravoslavce i katolike i od njih stvaraju Hrvate i Srbe, cime je stvorena danasnja slika

Bosne i Hercegovine."

Odgovor je dao s am autor - http://www.hercegbosna.org/ostalo/legendaob.html

Glede "argumenta" o navodnom većinskom pučanstvu, dajemo odjeljak iz knjige Noela Malcolma "Kratka povijest Bosne":

"..U četrdesetim godinama franjevačka je ofenziva (kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju) bila već u punom zamahu. Negdje pred 

 proljeće 1453. godine djed ili glavar Crkve bosanske napustio je teritorij same Bosne i potražio utočište kod hercega Stjepana Vukčića.

Nešto kasnije te iste godine, sudeći po pismu patrijarha Gennadiosa II. u Carigradu, djed je prešao na pravoslavnu vjeru.58 

 Ako je taj podatak točan, valja pretpostaviti da je Crkva bosanska bila već znatno oslabljena tim djedovim postupkom, još prije nego što je

kralj Tomaš 1459. godine počeo službeno progoniti Crkvu bosansku. Došlo je do oštrog nadmetanja između Katoličke i Pravoslavne

crkve oko toga koja će od njih dvije primiti pod svoje okrilje više bivših pripadnika Crkve bosanske. Jedan je franjevac zapisao da su 

7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 7/9

pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

mnogi "heretici" prešli na katoličku vjeru, ali da im je episkop Srba ("Rascianorum": žitelja Raške) zabranio da se pomire s Rimom.59

Pošto je pridobio bosanskog djeda na svoju stranu, možda je računao da i on ima pravo na svoje stado? Stoga je akc ija koju je poduzeo

1459. godine kralj Tomaš v jerojatno imala za cilj spriječiti daljnji odljev vjernika u krilo Pravoslavne crkve . Prisilno preobraćanje 2000 

krstjana i odlazak četrdesetorice najtvrdokornijih u Hercegovinu zacijelo su slomili kičmu Crkvi bosanskoj. Premda ne znamo točan broj 

njihovih samostana, jamačno je riječ o glavnini Crkve bosanske. Kad je 1466. godine gost Radin pismeno zatražio od Mlečana odobrenje

da se skloni u Mletke ako ga Turci natjeraju u bijeg, zapitao je usput da li može povesti sa sobom i pedeset-šezdeset članova svoje sek te.

To je vjerojatno bio ukupan broj preostalih pripadnika Crkve, uključujući tu i onu četrdesetoricu najtvrdokornijih.60 

Što se tiče običnih, laičkih članova, moguće je da ih Crkva bosanska nikad nije mnogo imala, jer kao posve redovnički ustrojena

organizacija nije imala potrebnu teritorijalnu strukturu župa. Osim toga, koliki god bio broj laičkih pripadnika u doba njena procvata, taj je

broj morao znatno opasti za v iše od jednog stoljeća katoličkog prozelitizma potpomognutog državom. Stoga se č ini da se u vrijeme kad su 

Turci preuzeli vlast, Crkva bosanska bila već raspala i stvarno ugasila. U otomanskim katastar skim knjigama u Bosni za 15. i 16. stoljeće,

u kojima su ljudi razvrstani po vjerskoj pripadnosti, neki su bili uneseni i kao kristian (nasuprot uobičajenoj riječi za kršćane, gebr ili käßr,

što znači nevjernik, kojom bijahu označeni i katolici i pravoslavni). U prvim takvim knjigama navedena su dva-tr i čitava sela kao kristian,

ali je njihov ukupan broj neznatan: u svom tom razdoblju pojavljuje se manje od 700 takvih pojedinaca.61 Povjesničar koji je proučio tu 

građu (i koji je pristaša "bogumilske" teorije) drži da su ti kristianlar samo " izabranici" Crkve bosanske , a da su obični članovi navedeni 

 pod oznakom gebr ili kafir. Ipak, neće biti da ima pravo. Turci su tu navodili samo vjersku pripadnost: musliman, Židov, nevjernik i 

kristian.62 U cijelom razdoblju od 1468. godine (prve katastarske knjige) do potkraj 16. stoljeća samo dva imena nose titulu gost. Reklo bi 

se da je na taj način očuvan sićušan ostatak tradicije održavajući se nasljeđivanjem zare-denja u stilu "sam svoj majstor". Jedan katolički 

svećenik, Albanac Peter Masarechi, koji je obišao Bosnu u dvadesetim godinama 17. stoljeća, spominje u svom izvješću "patarene" koji 

žive bez pravih svećenika i sakramenata, "sa svećenikom koga je izabrao sam puk, bez ikakva zaređenja".63 Ali čak se i taj ostatak 

napokon zatro ne ostavljajući za sobom ništa do nepouzdana skupnog sjećanja, pučke historije i mitova.

-i, konačno, posljednji (i najbizarniji) mi t je onaj o navodnoj doktrinarnoj bliskosti Crkve bosans ke (koja je izjednačavana s gnostičkim

dualizmom) i is lama, što je, tobože, olakšalo mas ovnu islamizaciju krstjana (kojih, kako smo vidjeli, nije ni bilo u znantnijem broju). Postavit

ćemo paralelnu tablicu gnostičko-dualističkih učenja i islams ke doktrine:

GNOSTIČKI DUALIZAM ISLAM

dualizam: dobri i zli bog

strogi monoteizam:

Kur'an, Sura 112 (al-Ihlas)

U im e Allaha, Milostivog,Samilos nog!

Reci:"On je Allah-Jedan !

 Allah je utočiš te svakom!

Nije rodio i rođen nije

i nitko mu ravan nije !"

izmedu 99 im ena/atributa (Asm a al Hus na), kojima is lams ka teologija opisuje Boga/Allaha, nalaze se i s ljedeći: 65. Al-Wahid (Jedan,jedini)

7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 8/9

pdfcrowd comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

Komentiraj Komentari Ocijeni: 3.1 2906 pregleda

Nema komentara

67. Al-Ahad (Jedinstveni)

dobri bog nije uzrokom patnje Bozja imena (Asm a al Husna):

61.Al-Mumit (Tvorac smrti),

89.Ad-Darr(Onaj koji donosi nesreću)

zli bog je tvorac materijalnog univerzuma m edu 99 im ena je s ljedeće:

11. ime-Al-Halik (Sve-tvorac)

vjerovanje u reinkarnaciju sam o jedan život i uskrsnuće

49. Al-Ba'it (Onaj koji uskrisuje, diže iz

mrtvih)

vegeterijanstvo šerijatski prehrambeni propisi-

zabrana s vinjetine

asketizam i monaški us troj Hadis (sveta predaja): "Nema

monaštva u islamu".

pesim izam i negacija svijeta kao Sotone afirmacija s vijeta kao tvorevine

 jednoga Boga: "Mi nism o stvorili

nebesa, zemlju i što je između

samo da bism o se igrali!"

16. Al-Wahbab (Onaj koji daruje, Darežljivi)

79. Al-Barr (Ljubazni, Dobrohotni)

Sve u svemu- jedina teološka teza o kojoj su se m ogli suglas iti dualistički gnostici i is lams ki doktrinari je doketistička tvrdnja prema kojoj Kris t

nije bio razapet (nego je Bog stavio ili prividno tijelo na križ, ili nekoga drugoga). U s vemu ostalom zjapi ponor između vjerovanja i prakse

dualizma i islama.

Like 6 people like this. Sign Up to see what your friends like.

Share 6

Vezani članci

7/28/2019 Wwwhercegbosnaorg-mit o Bogumilima.

http://slidepdf.com/reader/full/wwwhercegbosnaorg-mit-o-bogumilima 9/9

df di b PRO i A d l ? T t th HTML t PDF API

Kontaktirajte nas Web dizajn - Virtus dizajn

Anketa Fotogalerija

Facebook social plugin

Add a comment...

Comment using... 

Imate li stan u Mostaru?

Da

Ne

Ne, ali htio bih ga imati u budućnosti

Tko ne bi htio, ali ne vjerujem da ću ikada

imati novca

Glasaj Rezultati