wolfgang lotz - arhitektura italije 1

Download Wolfgang Lotz - Arhitektura Italije 1

Post on 04-Jul-2015

358 views

Category:

Documents

6 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

WOLFGANG LOTZ

ARHITEKTURA ITALIJE 1500 - 1600. 1. KLASINA ARHITEKTURA RIMA:.

BRAMANTE

PRIJEVOD I SAETAK: DAVOR IFTAR

TE Bramante (1444 - 1514.) u Rim dolazi 1499. Stjecanje znanja u Urbinu i prouavanje teorije arhitekture, posebno Albertija, dovelo je do njegovih radova u Lombardiji; klasini jezik njegova kasnijeg stila, kojeg je razvio u svojim ezdesetim i kojeg je pokazao na Tempiettu, bio je rezultat prouavanja stare rimske arhitekture. Svojim formalnim idiomom, strukturom i dizajnom memorijalne kapele, Tempietto je blii antikoj arhitekturi vie od bilo koje sakralne graevine 15. st.

TEMPIETTO S. Pietro in Montorio, Rim, 1502.Tempietto je prva renesansna graevina ija je cella na antiki nain okruena kolonadom (16 stupova) koja nosi arhitrav. Kao i na antikim uzorima, razmak meu stupovima je jednak. Interijer je vrlo mali - promjer celle je samo 4,5 m. i gotovo polovicu zauzima oltar sa stubama, pa ostaje vrlo malo prostora za kongregaciju. Dok su centralno planirane graevine prethodnog perioda bile zamiljene kao zatvoreni prostori namijenjeni crkvenom ritualu, pravi "sadraj" Tempietta je njegov eksterijer. On je izgraen kako bi ga se gledalo, a ne upotrebljavalo. To nije crkva, ve spomenik u tradicionalnom smislu. Stupovi su dorski, stilobat je povien jer se ispod nalazi kripta, a kupola je na visokom tamburu. Na graevini se izmjenjuju nie i prozori izmeu kojih su vrlo plitki pilastri, novi element je balustrada, a iznutra se cella die sve do lanterne. Bramanteov plan nije dovren u cijelosti. Tempietto nije trebao biti u kvadratnom dvoritu kao danas, ve u krunom klaustru sa 16 stupova, iji su promjer i visina trebali biti jedan i po puta vei od onih na kolonadi. Time bi pogled na Tempietto bio uokviren stupovima i entablaturom, to bi mu dalo dojam monumentalnosti, a dvorite bi djelovalo jo prostranije. Kad su vrata otvorena, vidi se oltar s raspeem Sv. Petra na predeli (postavljen u visini oita), uokviren ulazom u cellu. Da je originalni Bramanteov nacrt bio izveden do kraja, kolonada na Tempiettu pojavila bi se uokvirena klaustrom, a oltar bi se ukazao kao slika unutar slike. S ulaza u klaustar obje ove slike mogle bi se obuhvatiti jednim pogledom.

KLAUSTAR S. MARIA DELLA PACE Rim, 1500.U usporedbi s klaustrom u S. Ambroggio (Milano), pokazuje veu asimilaciju antikih oblika. U

1

Milanu donje arkade stoje na stupovima, a u Rimu na stupcima, iako je sustav stupca, pilastra i luka vrlo slian onome u gornjoj zoni S. Ambroggija. U Rimu stupovi i stupci naizmjenino podupiru arhitrav u gornjoj zoni, stupci su u osi sa stupcima donje zone, a stupovi su postavljeni iznad vrhova lukova donje zone. Udvostrueni broj arkada gornjeg dijela moe se vidjeti u dvoritu S. Ambroggija i sakristiji S. Marije presso S. Satiro. Jednostavna trabeacija s natpisom umjesto friza i korintski red postavljen iznad jonskog ovdje naglaavaju klasini stil. Prvi put nakon dvorita palae Venecija, antiki strukturalni oblici primijenjeni su na suvremenom projektu.

GRADEVINE U DOBA JULIJA II.Graevine koje je u Rimu i rodnoj Savoni podigao Julije II. projektirao je GIULIANO DA SANGALLO, koji je 1504. iz Firence doao u Rim. Vasari je napisao kako Giuliano i Antonio da Sangallo reprezentiraju toskansku arhitekturu bolje od bilo kojeg drugog arhitekta i primijenjuju dorski red pravilnije nego Vitruvije. Nitko nije vjernije sauvao nasljee Brunelleschija i Albertija nego Giuliano da Sangallo, to je ujedno bilo i nedostatak njegova stila. Naime, Giulianov crte loe za papine trubae iz 1505. (nije sagraena) pokazuje potpun nedostatak dubljeg razumijevanja antike: na klasinim trijumfalnim vratima dekorativni detalji i natpis ne pokazuju namjenu projekta. 1507. Giuliano se vraa u Firencu, a velike graevine za novog papu projektirat e BRAMANTE. Pod Julijem II. papinska je drava postala najveom u Italiji i slovila je za veliku europsku silu. Ova nova koncepcija papinskog statusa manifestirala se i u umjetnikim djelima koja je Julije II. ostavio za sobom: svoenje Sikstinske kapele, novi Sv. Petar, Vatikanska palaa i papin grob, uinili su Rim centrom umjetnosti Zapada.

DVORITE BELVEDEREA u Vatikanu, po. 1505.Projekt je zapoeo BRAMANTE kao glavni arhitekt. Zadatak je bio spojiti papinsku palau Nikole V. (uz Sv. Petra) i odvojenu vilu (Belvedere) Innocenta VIII. na sjevernoj padini vatikanskog breuljka. Bramante je napravio 3 terase povezane stubama, uz koje su sa dviju strana bili koridori s loama. U prvom dvoritu su arkade na 3 etae, u drugom na dvije, u treem su jednoetane, a na kraju je velika eksedra. To je prvi primjer urbanistikog rjeavanja tako malog prostora. Kasnije je poprijeko sagraena Vatikanska biblioteka koja je vizualno prekinula ovu cjelinu. Papinska kolekcija antikih skulptura bila je smjetena u kvadratnom dvoritu izmeu vile Belvedere i sjeverne strane novog dvorita. Dvije gornje terase novog dvorita sluile su kao vrtovi, a na niem dvoritu odravali su se turniri i parade. Na uoj strani ovog nieg dvorita bilo

2

je sjeverno proelje stare palae s papinim privatnim odajama: apartmani Borgia Aleksandra VI., a iznad njih Rafaelova Stanza, koja je bila na istoj razini kao i gornja terasa dvorita. Ova terasa zavrava kod jednokatnog proelja stare vile, s polukrunim udubljenjem u sredini. Stubite koje je vodilo s terase do eksedre vie ne postoji, a stube su bile u obliku koncentrinih polukrugova. S obzirom na ogranieni prostor, niti stube, niti platforma na koju su vodile, nisu imali nikakvu praktinu svrhu, ve im je funkcija bila iskljuivo estetska. Eksedra je bila zavrna nota u artistikom kreendu teras i stubit, kad bi se dvorite gledalo sa suprotne ue strane. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 10. 12. 13. Sv. petar Dvorite S. Damaso s loom Belvedersko dvorite Eksedra Pija IV. Dvorite s kipovima Vatikanska knjinica Siksta V. Bramanteovo kruno stubite Porta Julia Braccio Nuovo Sikstinska kapela

U ovom projektu Bramante je primijenio princip perspektivne kompozicije koji je ukljuivao pejza i arhitekturu, breuljak i udolinu, vrt i fontanu, ujedinjene u jednu sliku. Mogui antiki uzori za dvorite Belvederea bili su Neronova Zlatna kua i Hadrijanova vila u Tivoliju. Dvorite nikada nije izvedeno u obliku kakvog je zamislio Bramante. Tijekom 50 godina graeno je u skladu s osnovama originalnog projekta, ali oko 1580. Siksto V. napustio je Bramanteovu ideju i sagradio Vatikansku biblioteku koja presjeca dvorite. Od svih rimskih graevina, dvorite Belvederea imalo je najvei utjecaj na svjetovnu arhitekturu. Utvrdilo je ideju o odnosu arhitekture i pejzaa, koja je dalje razvijana tijekom 16. st. Vodei rimski arhitekti (od Rafaela do Domenica Fontane) nastavljali su i varirali Bramanteove ideje i formalni jezik.ISTONI PORTAL (Porta Julia) koji vodi u donje dvorite

jedini je dio sauvan u izvornom obliku. Kombinacija cigle, rustificiranog vapnenca i monumentalnog natpisa u rimskoj kapitali stavlja ga uz bok antici. Formalni repertoar ovog ulaza nastavljan je tijekom 16. st., ali njegova snaga ekspresije i monumentalnost nikada nisu dostignuti.JEDNOKATNA LOA gornjeg dvorita, iako je kasni-

je dograena drugim katom, zadrala je izvornu izmjenu irokih arkada i uskih dijelova meu njima, s po dva korintska pilastra. Visoka podnoja pilastara i izboena entablatura iznad pilastara sauvani su u izvornom obliku.

3

LOE VatikanDio vatikanskog programa Julija II. bilo je etveroetano proelje na istonoj strani papinske palae, kojeg je zapoeo BRAMANTE. Donji dio je sakriven zidovima i stoga je tretiran kao plinta. Drugi i trei niz sastoji se od stupaca i arkada, a na najgornjem dijelu su stupovi s entablaturom. Redovi su uobiajeno rasporeeni: dorski, jonski i korintski. Po prvi put u renesansi, proelje palae okrenuto prema gradu koncipirano je kao sustav slobodnostojeih potpornj i lo, a ne kao zid. Znamenitu dekoraciju interijera u tuku i freskama izveo je Rafael sa svojim uenicima, a interijer lo dekoriran je scenama iz Starog i Novog zavjeta.

NOVI SV. PETARStara Konstantinova bazilika bila je ruevna i trebalo ju je obnoviti. Papini planovi proizili su iz diskusije o njegovu grobu kojeg je trebao projektirati MIchelangelo. Prvo odabrano mjesto za grob bio je Rossellinov kor. Tijekom tih rasprava papa je odluio ponovo izgraditi crkvu i od predloenih planova odabrao je BRAMANTEOV, koji je do smrti 1514. bio arhitekt gradnje Sv. Petra. Najranija reprodukcija njegova projekta nalazi se na reversu medalje Julija II., koja je vjerojatno bila iskovana prigodom polaganja kamena temeljca. Na prikazu je vidljiva graevina s kupolom, iji je tlocrt vjerojatno bio grki kri. U prizemlju, apside su izboene iz krakova kria, na uglovima kria nalaze se manje kupole, a na obje strane proelja su tornjevi. Drugi izvor koji pokazuje Bramanteovu ideju je Vasarijev tlocrt na pergamentu (u Uffizi), a na poleini je biljeka Antonija de Sangalla Mlaeg (bio je nadzornik gradnje) u kojoj je navedeno kako je to Bramanteov plan koji nije bio realiziran. Ni medalja ni tlocrt ne ukljuuju Rossellinov kor na zapadnoj strani starog Sv. Petra, koji je tamo stajao kada je poloen kamen temeljac. Nakon Bramanteove smrti (1514.) djelomice je sruen glavni brod starog Sv. Petra, podignuti su veliki lukovi kriita i nadsvoen je krak kria, ali ostatak jedva da je zapoet. Za svoenje zapadnog kora koriteni su postojei Rossellinovi zidovi, na koje su izvana stavljeni dorski pilastri. Stupci kriita imali su korintske pilastre. Tlocrt iz Soane muzeja u Londonu pokazuje ovu fazu gradnje i razlikuje se od Vasarijeva pergamenta: stupci na kriitu su pojaani, a izostavljene su male zapadne kupole. Iz tlocrta je vidljivo da se vie ne radi o centralno planiranoj graevini, jer par stupaca na istonom dijelu kriita izgledaju kao poetak glavnog broda. Za konstrukciju i veliinu takve kupole postojao je samo jedan model u Zapadnom svijetu: Panteon. Bramante je vjerojatno namjeravao izvesti kupolu graenjem u cementu, kao