WILLIAM SHAKESPEARE:HAMLET

Bilješke o piscu: Živio je u jednom od najvitalnijih djelova engleske povijesti. Bilo je todoba engleske kraljice Elizabete I, vrijeme općeprihvaćene središnje vlastinakon burnih godina građanskih ratova u 15. stoljeću. Bio je glumac,redatelj, pisac, a od stihova najpoznatiji su „Soneti“ i romantična igra„Oluja“. Njegove najpoznatije tragedije su: „Otello“, „Romeo i Julija“,„Kralj Lear“. Najpoznatije povijesne drame: Richard III, Henrik IV, V.Najpoznatije komedije: „Mletački trgovac“, „Ukroćena gospodarica“.

Mjesto radnje: Danska

Vrijeme radnje: XV. stoljeće

Likovi: Hamlet - Sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kraljaKlaudije - Danski kraljPolonije - Kraljev komornik i glavni državni tajnikHoracije - Hamletov prijateljGertruda - Danska kraljica, Hamletova majkaOfelija - Polonijeva kći

Kratki sadržaj: Danski kralj nenadano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije koji seukoro ženi s udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu,javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nijeumro prirodnom smrću. Hamlet želi potvrdu za te riječi duha, pa sepretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnikPolonije uvjren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbijaHamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru upriličuje predstavu kojasadržajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne može izdržati očitualuziju na njegov zločin i prekida predstavu. Hamletu to služi kao dokaz dasu riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećujemajku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija Polonija koji se tamosakrio. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šaljebrodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi odboli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine. Njezin brat Leart hitno sevraća iz Pariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu seosvetiti. Hamlet se, kada je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraćau Dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se dogovaraju kako će naprijevaru ubiti Hamleta. Za vrijeme dvoboja Hamlet i Leart u metežumijenjaju mačeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom oštricom. I kraljicakoja je popila otrovno vino, koje je kralj namjenio Hamletu, umire, aumirući Leart otkriva spletku nakon čega ovaj, još prije nego je počeodjelovati smrtonosni otrov, ubija kralja.

Zaključak: U ovom djelu Hamlet se iskazao kao čovjek u kojem je okupljena borba zapravdu, ljubav, razboritost, hrabrost, velikodušnost, mudrost, ali i ludost.U ovom djelu može se puno naučiti o životu, ljudskim osjećajima itragediji.

William Shakespeare

Hamlet

 

 

 

 

 

Bilješke o piscu

 

 

William Shakespeare (1564-1616. godine)

             -Bbio je pjesnik i dramatičar. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaratelj svih vremena. Rodio se i umro u Stratford - on - Avonu u

Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazališni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje obićno dijelimo na :   1. Tragedije   :  Hamlet , Julije Cezar, Otelo, Antonije i

Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth;

                   2. Komedije  :  Ukroćena gospodarica, San Ivanjske noći, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za što;

                   3. Romance   :  Romeo i Julija, Zimska prića i oluja;

                   4. Povijesne drame  :  Kralj John, Richard drugi, Henrik četvrti, Henrik peti, Henrik šesti, Richard treči, Henrik sedmi.

Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje

suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Sve to samo znači da svi podaci potječu iz ljudskog ponašanja, neovisno o tome gdje i kada čovjek

živi. 1609. godine  izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pjesme. Zacjelo je većina tih soneta nastala puno prije njihova objavljivanja. Kritičari obično istiću da fabule Shakesperovih djela nisu osobito originalni. Zna se  da je svoje priče  za svoje drame preuzimao od drugih autora. To vrijedi i za

Hamleta. Predpostavljalo se da je postojalo pra- Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlađi suvremenik  Thomas Kyd. No dok je to samo

predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povijesničara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle ju je

preuzeo francuski pjesnik Francois de Bellforest. Osvim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet, satkane od bezbrojnih čestica

preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Hamlet

 

Osobe

 

Klaudije, danski kralj

Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja

Polonije, kraljev komornik i glavni državni tajnik

Horacije, Hamletov prijatelj

Laret, Polonijev sin

Voltimande,

Kornelije, danski poklisari u Norveškoj

Rosencrantz,

Guildenstern, dvorani, nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu

Osric, smiješni dvoranin

Marcel,

Bernardo, časnici na straži

Francisko, vojnik

Reynaldo, Polonijev sluga

 

 

Fortinbras, norveški kraljević

Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka

Ofelija, Polonijeva kći

Jedan gospodin

Jedan svećenik

Norveški kapetan

Engleski poklisari

 

Plemići, plemkinje, časnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja,                                Duh Hamletova oca.

 

Mjesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov          interijer i eksterijer

Tema dijela :  Hamletova osveta

Jezik i stil : Po vrsti ovo djelo je drama i to tragedija u pet činova, djelo je pisano u stihu .

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sadržaj 

 

Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet

“nekim nesretnim slučajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinuu  pokojnog kralja. Nije mogao gledati

stričeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. Nije volio niočem pričati i živio je mirno. Stražarima

Beruardu i Marcelu, oko ponoći, počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu

prijatelju ). Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha

pitajuči ga tko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću, nego ga je

ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. Hamlet obeća da će se

ravnati prema uputama duha u svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori svećanu odluku da će smjesta zaboraviti sve što se

nalazi u njegovom sjećanju, sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neće ostati ništa drugo, nego samo ono, što mu je duh

rekao i zamolio da učini. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu

i Marcelu, neka se zakunu da će šutjeti o onom, što su vidjeli te noći. U strahu, da bi se to moglo primjetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da on nešto sprema protiv njega, ili da je doista

više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti, odlučio je da se pravi lud. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin, a da će tajna pojave duka najbolje skriti

njegova ludost. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti

 

 

 

veoma čudno i neobično , govoriti i vladati se tako da je savršeno  glumio luđaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu vjerovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ), nego su zaključili, da je razlog tomu zlu zacjelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet počeo

pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju, kćer Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao joj je pisma i prstenje i

iskazivao svoje osjećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, učinila je da ju je

zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, mjesto da mu zamjeri što joj se iznevjerio , izvinjavala ga je pred sobom. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem ljepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo

puno divnih skokova strasti i neobičnih riječi, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. Napisao joj je da ne sumlja da zvijezde sjaju,

da se sunce kreće, neka sumlja da istina laže i dr... .

Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više

sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od  tog trenutka kralj i kraljica bili su uvjereni da je Hamletova ludost žaražena Ofelijinom

ljepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdačno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na

umorstvo njegova oca. Slijedeći dan za vrijeme predstave ;

 

                                      Pantomima:                                                                                                                   U              Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci

Gonzago i njegova žena Baptista )"  koa nježni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj igri iskazuje mu ljubav. On je

pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvjetnu lijehu; kad  je vidi

da je usnuo, ostavi ga sama. Odmah zatim uđe neki čovjek ( glumac Lucijan ),

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se. Trovač opet uđe s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom.

Statisti iznose        mrtvo tijelo. Trovač snubi Kraljicu darovima; neko se vrijeme čini da se ona opire i da oklijeva, ali na kraju prihvača njegovu

ljubav.

               Vidjevši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerio se da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posječuje majku

želeći joj nešto važni reći i misleći da  kralj  prisluškuje iza zavjese, ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu prijeti opasnost od

Hamleta ta ga šalje   brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteći izdajstvo, izvadi potajno noću pismo, vješto

izbriše svoje ime i mjesto njega postavi imena dvojice dvorjanina koji su ga pratili. Stigavši kući, pred oći pojavio mu se tužan prizor, obavljaose pokop

mlade i lijepe Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vješajući vijenac  na vrbi iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je

vidio da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, htio je to iskoristiti nagovorivši ga da za vrijeme natjecanja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom

izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubojstvo njegova oca i smre njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući

što ga čeka.

Na dan natjecanja :

               Tom je natjecanju prisustovao cijeli dvor, a Laret je po kraljevoj uputi spremio otrovno oružje. Dvorjani su se kladili za visoke svote, tko će

pobjediti, budući da su obadvojica, bili poznati kao vrsni mačevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinuči se da ispita

Laretovo oružje, koje je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima

mačevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta posiječe. Nakon nekoliko prekida Laret

napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbjesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zamjeni svoju sablju s Laretovim   mačem i

probode ga njegovim vlastitim mačem. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i

smjesta pala mrtva. Hamlet sumljajući u izdajstvo, zapovjedi da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronađe izdajnike. Laret mu reče, neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i osječajući da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog

izdajstva. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema načina koji bi ga mogao izliječiti od otrova, Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao

započetnika te nesreće.

Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u maču, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača

u srce. Hamlet osječajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju, koji je bio svjedok te kobne tragedije, i umirajući ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svijetu ispriča taj

događaj.

Horacije obeća da će sve vjerno ispričati svim tajnama, koje su potakle  te događaje. Tim obečanjem "puče" plemenito Hamletovo srce.

 

 

 

 

 

 

Hamlet :

               Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On

               je istovremeno hrabar i plah, odgađa osvetu zbog svoje

               neodlučnosti, jer on za cijelu situaciju više tereti majku nego   

               Klaudija.

 

Hamletova smrt :

               ... ... ... Hamletova smrt, taj zaista nepibitan podatak u            zbivanju Hamleta, nije neizbježan. On umire u dvoboju, od rane

koja ga je mogla i obići, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara.

               Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslijednju, i vjerovatno najtežu, u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na

njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savjesnosti; da se

nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i računa, sve je

to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni htjeo ni mogao.

Jer je tragični junak uvjek i jedna vrsta samoubojice : sam između dvije mogučnosti, bira onu koja ga vodi u smrt.

 

Klaudije :

              . . je Hamletov srtic, pohlepan čovjek. Ubija svog brata kako 

               bi se domogao veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno 

               ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudsek žrtve nimalo ne

               pokazuje i to kako je na sve naćine bez straha pokušao ubiti

               svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od početka kakav

               mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na

               majku. Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i

               zaslužio  - " sigurno mjesto u   9 krugu pakla " -

 

 

 

Gertruda :

               Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi

               zbog očeva ubojstva nego strica. On ne shvača kako ga je

               majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se za

               njegova brata ako ga je za života tako snažno voljela.

               Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac za

               njetinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u čaši, a to ćini

               vjerojatno zbog osjećaja krivnje i sinova prebacivanja koje

               više nije mogla podnositi, a i cjelokupna zbrka na dvoru

               dovodi je do ruba smrti.

 

 

Ofelija :

               Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta

               Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim riječima

               je tjera od sebe. Grdi nju a i cijeli ženski rod na dvoru žbog

               šminke koju stavljaju na seba ; tobožnije krepošću skrivaju

               svoje pravo lice. On tvrdi da ljepota i krijapost idu zajedno.

               Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovwsti do

               krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona

               utopila. Ofelija s ispletenim vjencem odlazi na potok, pa kad

               se htjela popeti na vrbu, da na nju objesi svoj vijenac,

               prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu

               zajedno s cvijećem koje je sa sobom ponijela.

              

 

Polonije :

               Laretov i Ofelijin otac. Čovijek doista niskog morala sličan

               Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik.

               Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima

               neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ".

 

 

 

 

 

 

O    djelu

 

 

 

- važno je uočiti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o pogibeljnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz

drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vrijeme izglobljeno " ), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojačane su straže i

zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija :

... i nek mi kaže taj tko znade,

Zašto te iste i brižđnjive straže

 

Svaku noć muče podanike ove zemlje ;

Zašto se dnevno liju brončani mužari,

A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,

Što brodograditelje tako bolno kinje,

Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ?

Što nam to svima prijeti, da ta znojna žurba

Sad čini noć u trudu supatnici danu ?

Tko mi to može objasniti ?

našto Horacije objašnjava da zemlji prijeti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose, poremećenje u suncu ", govore da se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu

podlost. Hamlet obećava Duhu svog oca da će :

... da na brzinu krilima,

Ko što su zakletve i misli ljubavne,

Na osvetu poletim.

Paradoks je tragedije da je ono što slijedi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno događa, na kraju se i pogrešno usmjeruje i završava općim krvoprolićem. Jedno su namjere, a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti, tako

da nst to, po Hampetu, uči ;

Da ima Bog što oblikuje naše sudbe

Ma koliko ih mi krojili...

 

 

 

 

 

 

Hamlet - William ShakespeareBilješke: William Shakespeare živio je u jednom od najvitalnijih razdoblja engleske povijesti. Shakespeare rođen uz gradiću Stratfordu, kao dvadeset jednogodišnji mladić kreće u London gdje je surđivao s dramatičarima te je ubrzo počeo sam surađivati. Napisao je mnogo vrhunskih djela koja su se proslavila cijelim svijetom a to su Romeo i Julija, Hamlet, Macbeth, Otelo, Kralj Lear i Kleopatra. Ta djela pisana su u nekoliko faza, a kraj tj. zadnja faza saszoji se od smirenih djela gdje se pisac pomiruje sa svijetom. U to vrijeme engleski jezik postiže zrelost i bogatstvo koje daje odlične uvijete za stvaranje književnih djela.Zapažanja o djelu:

      Ova drama spada u jedno od Shakespearovih remek djela koja su se proslavila oko cijelog svijeta. Smatra se da je Hamlet već postojao prije te je Shakespeare samo poboljšao, nadopunio Hamlet.Ta drama je možda doživila najraznovrsnija tumačenja ostlih kritičara. Da se radi o drami to vidimo po načinu pisanja te po završetku koji u drami uvijek završava tragično, odnosno smrću glavnih likova. Pisac opisuje staru Dansku uglednu, kraljevsku  obitelj u kojoj  vlada tjeskobna atmosfera. Vrlo jako dolazi do izražaja nezadovoljstvo i mržnja te su svi osjećaji u negativnom pravcu. Radnja se odvija u Danskoj u kraljevskom dvorcu.Osim što se radi o spletkama u kraljevskom dvoru, državi prijeti i vanjska opasnost od neprijatelja. Čitajući knjigu možemo primjetiti da je uništen život te obitelji jer se međusobno sukobljavaju. Opis je vrlo detaljan što znači da je i najmanja sitnica zapažena. Na mene je ova drama  ostavila trag u savijesti, jer sve na ovom svijetu kao novac nemože nas usrećiti ako nas stalno “grize” savijest. Sigurno je bolje biti pošten s čistom savijesti nego da sve imamo te da nas savijest muči cijeli život. Inače odnosi su vrlo primitivni, a postupci se svi svode na staru uzreku “Oko za oko, zub za zub”, što se posebno vidi na Hamletu.Stilske karakteristike djela:      Ovo je povijesna drama koja nam govori o tragičnom životu danske obitelji. Svodi se na osjećajnost, očajnost i nadu koja se posebno vidi kod Hamleta. Drama je prevedena s engleskog jezika, pisana je u dijalogu i sastoji se od pet glavnih čina. Ima posuđenih riječi iz latinskog, a nejasni izrazi su  objašnjeni ili prevedeni pa su na krajevima stranica otisnuti mali riječnici. Također kod svakog novog prizora je kratko opisano mjesto radnje i ponašanje osoba, koje nas kratko uvodi u događajnu       situaciju.     Citiranje:     Kao citat bih izdvojio tekst od strane 37. od 40. (četvrti čin ), gdje se Hamletu javlja duh mrtvog oca te mu ispovijeda istinu. Ja bih tog duha definirao kao neku energiju, savijest koja je mučila Hamleta, te se njegov otac pojavio u obliku duha tj.energije  da mu odgonetnuo tajnu koju je poveo u grob.  Isto tako vrlo mi se dopao peti čin i to od 141. od 150. stranice gdje se vidi sva ta mržnja, pokvarenost i zlo u obitelji. U borbi Hamlet i Laert iskazuju svu mržnju i dolazi do borbe za život ili smrt, no pošto su oštrice otrovane oni umiru, a zajedno i kraljica s kraljem kojeg je probo Hamlet. Tada prestaje postojanje kraljevske obitelji, ona propada.Tema:      Tema ove drame je propast kraljevske obitelji zbog međusobne mržnje, izdaje, očajnosti i ljubomore koja  dovela od kraja postojanja, a time i nesigurnosti u državi. Glavni krivac tomu je   Klaudije koji je to uzrokovao zbog političkog i društvenog okvira.Ideja:      Ideja ove drame bi bio temeljit i ne uvijek lak životni prikaz jedne ugledne kraljevske danske obitelji. Shakespeare nam je htio objasniti da nije tako završila samo jedna obitelj već ih je u tom vremenu, doba renesanse mnogo izgubilo kontrolu nad dvorom.Opis:      Hamlet je bio dobro odgajan i ugledan muškarac koji je trebao naslijediti svog oca, no očevom smrti on gubi nadu, postaje nesiguran i zna da otac nije mogao odjednom umrijeti. Vrlo se teško, gotovo nikako nije mogao pomiriti s tim događajem i pojavom očevog duha on se zaklinje da će se osvetiti. Ostale osobe u dvoru to shvaćaju kao da je Hamlet poludio te da ne želi prihvatiti stvarnost. Vrlo je nesretan i postavlja si pitanje “biti ili ne biti” , pitanje života ili smrti u svom životu. Jako  je osjećajan i sentimentalan  što se posebno vidi u njegovom ponašanju.      Kraljica Gertruda, Hamletova majka vrlo se lako pomirila sa smrću svog muža što nam govori da ta ljubav nije mogla biti velika, ljubav života. Ipak prema Hamletu je  vrlo

vezana, osjećamo ljubav koja nema granica te bi sve učinila za njega. Možemo pretpostaviti da je bila prisiljena da  se uda Klaudija, no to joj je bila najveća greška u životu koju je morala platiti smrću. Da ju je Klaudije uistinu volio priječio bi ju da popije otrovani vrč no njemu to nije bilo bitno.      Horacije je Hamletov najbolji prijatelj, koji su zajedno odrasli. Uvijek je bio uz Hamleta i spreman saslušati ga te ga   nikada  nije ostavio u “štihu” te se pokazao kao njegov brat. Njih dvoje mogli su međusobno diskutirati probleme, ma kakvi oni bili. Kao čovijek je uvijek brinuo o drugome brigu te nije imao svoje mišljenje i mogao se lako nagovvoriti.      Klaudije, danki kralj vrlo je hladana, bezosjećajana i tvrdoglava osoba koja si je zabila cilj u glavu i uporno ga želi dostići, pa možemo reći da za njega  vrijedi uzreka “prošao bi kroz vatru da dostigne cilj”.Ne obazire se na ništa te on nema nikakvih osjećaja, i nema nikakvu odgovornost prema drugima. Možda on želi biti kralj, ali po svojim sposobnostima on to nikako nemože postići ili biti. Ubojica je i to je platio svojom smrću te je od Hamleta  pronađen i uklonjen kao izdajnik kraljevskog dvora.Kratki sadržaj:      Jedne večeri na straži dogodilo  se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao duh bivšeg danskog kralja. Vrlo su bili začuđeni i odlučili da samo Hamletu priopče taj događaj. Sljedećeg puta Hamlet je također bio na straži, duh oca otkrio mu  je da ga je Klaudije otrovao. Hamlet nije mogao vjerovati tese zakleo da će se osvetiti. U to vrijeme kralj i kraljica su slavili svoj novi brak, ali Hamlet  nije mogao podnijeti bol i očaj pa se nije pojavio. Kad  su došli glumci koji su trebali zabaviti goste neočekivano se pojavio Hamlet. Glumci su prikazivali dramu u kojoj je kralj bio prevaren i otrovan, a to je Hamlet iskoristio i riječima napao kralja. Nitko mu nije vjerovao i svi su govorili da nemože podnijeti smrt oca. Hamlet je bio zaljubljen u Ofeliju, Polonijevu kćer i svi  su se nadali svadbi. Jednim slučajem majka je pozvala Hamleta na razgovor, a iza zavjese se nalazio Polonije kojeg je Hamlet zabunom ubio. Zbog sigurnosti kralj ga šalje u Englesku, ali se on nenadano vraća, no u međuvremenu se Ofelija utopila. Zbog nje dolazi do sukoba između Laerta i Hamleta, a kralj predlaže danaest borbi. Oni  započnu mačevanje, ali su oštrice bile namazane otrovom što oni nisu znali. Kada je kralj predložio da nazdrave oni nisu pristali, pa je kraljica popila vrč i umrla, a Hamlet je nato probo Klaudija koji im je priznao da su oštriče otrovane. Opraštaju se od života i zaajedno umiru, a Horacije i Osric gledaju mrtve. Tada se začuje buka koja je bila posvećena Fortinbrasu jer se vratio kao pobijednik iz Poljske. Na kraju svi odlaze i iznose mrtva tijela te se čuje pucanje topova u čast mrtvih.                   Mišljenje:      Ova drama vrlo mi se svidjela, jer na čitatelje ostavlja osjećaj tragedije, nečega tužnog. Iza pisanih riječi nalazi se više značenja kod kojih se treba malo zadržati jer se inače gubi stvarna smisao te Shakespearove drame. Ima mnogo radnje i nema opisnih odlomaka te mi se zato sviđa i svakako bih ju dalje preporučio za čitanje, ne samo za lektiru već i za opće obrzovanje.

Vrsta djela: tragedija Williama Shakespearea napisana početkom 17. stoljeća, u njegovom drugom

razdoblju stvaralaštva te se sastoji od 5 činova.

Mjesto radnje: Danska, kraljevski dvorac Elsinore.

Kratak sadržaj

Hamlet je kraljevski kraljević koji je ostao bez oca je otac, a njegova se majka već nakon par mjeseci

udaje za drugoga. Klaudija, Hamletova strica i brata svog pokojnog muža.

Hamlet zbog toga vrlo pati te ne podržava svoju majku što je tako brzo pošla za strica, ali istovremeno

je svjestan da se ne smije žaliti i da mora šutjeti. Po dvorcu se priča da je viđen Duh pa se i sam

Hamlet odlazi uvjeriti u to. Hamlet tada doznaje da je njegov otac zapravo ubijen, iako su u cijeloj

Danskoj razglasili da ga je u vrtu ugrizla zmija. Zapravo mu je njegov brat Klaudije, ulio tisov sok u uho

kad je spavao. Duh ga traži osvetu, a govori mu da i majku prepusti nebu.

Hamlet sve više postaje opsjednut osvetom te ona ponajviše pogađa mladu Ofeliju koja je u njega

zaljubljena. Hamlet slučajno ubija Polonija, Ofelijina i Laertova oca. Postao je siguran da je Klaudije

ubio njegovo oca, nakon što daje glumcima, koji slučajno dolaze do dvora, da odglume scenu

identičnu ubojstvu njegova oca te upozorava svog prijatelja Horacija da pripazi na Klaudijevo

ponašanje te se uvjerava u njegovu krivnju.

Pokušava ga poslati u Englesku, ali Hamlet to otkriva i vraća se u Dansku na dan Ofelijinog pogreba

koja se ubila. Laert krivi Hamleta za sestrinu i očevu smrt. Želi mu se osvetite pa ga poziva na dvoboj.

Laert i Klaudije odluče ga prevariti pa Laert otruje svoj mač.

Laert rani Hamleta, ali u dvoboju su mačevi zamijenjeni. Kraljica u međuvremenu uzima pehar s

otrovanim vinom, kako bi nazdravila Hamletu, i pada mrtva. Hamlet u bijesu, bez planiranja, probada

kralja. Kralj umire, Laert umire i na kraju umire i Hamlet. Ulazi Fortinbras koji daje počast Hamletu i

tragedija završava posmrtnom koračnicom u Hamletovu čast.

Kratki sadržaj:

Danski kralj iznenada umire. Njegov brat Klaudije nasljeđuje prijestolje i ženi se

njegovom udovicom. Duh kralja se prikazuje kraljevom sinu Hamletu i kazuje mu da ga je Klaudije ubio da bi

dobio prijestolje i ženu. Da bi lakše dokazao stričevu krivnju Hamlet odluči glumiti luđaka. Svi na dvoru misle da je

to posljedica njegove nestretne ljubavi prema Ofeliji, kći dvorskog savjetnika Polonija. Kada na dvor dođe

putujuće kazalište, Hamlet upriličuje predstavu s temom ubojstva svoga oca. Klaudiju se budi grižnja savjesti i on

prekida predstavu. Hamletu je to dovoljan dokaz.

Klaudije počinje sumnjati da Hamlet zna istinu. Hamlet priča s majkom o situaciji ali Polonije prisaluškuje razgovor

te ga Hamlet ubije. Kralj odlučuje ubiti Hamleta, te ga šalje u Englesku, uz tajni nalog da ga se ubije. Hamlet na

brodu za Englesku prozre plan Klaudijev i vraća se u Dansku. Ofelija za to vrijeme poludi od tuge za ocem i

ljubavi prema Hamletu te se utapa. Njen brat Laert se vraća iz Pariza i želi se osvetiti Hamletu. Izaziva ga na

prijateljski dvoboj, ali svoj mač namoči u otrov. Za vrijeme dvoboja zamjene im se mačevi te ih obojicu ranjava

otrovna oštrica. Umirući Leart priznaje Hamletu što je učinio, a Hamlet na to ubija Klaudija. Kraljica na to ispija

otrovano vino, namjenjeno Hamletu, a Hamlet umire Horaciju, svom prijatelju, na rukama.

Mjesto i vrijeme radnje:

Radnja se odvija oko 1600. godine, u Danskoj.

Teme:

U djelu ima pet tema:

tragična sudbina Hamletova

tragična ljubav prema Ofeliji

prijateljstvo Hamleta i Horacija

borba za vlast i pohlepa

Hamletov odnos prema čovjeku

Temeljni sukob u djelu:

Temeljni sukob u djelu je sukob Hamleta i Klaudija.

Osvrt na fabulu:

Fabula je dinamična i sama daje poticaj za daljnje čitanje.

Hamlet:

Hamlet je u svakom slučaju sretna mješavina sanjara i realista. Bez njegove bujne mašte ovo djelo svakako ne bi

bilo ni sjena Hamleta kakvog danas poznajemo, ali ni bez njegove realne strane, djelo ne bi imalo nimalo

dinamičnosti.

Hamlet i ja:

Ne uspoređujem se sa fiktivnim likovima dovoljno često da bih mogao reći da sam se uvježbao u tome, ali kod

Hamleta mi stvarno ne nedostaje riječi. Možda zbog njegove jednostavnosti, ali prije zato što se Hamlet skriva u

svima nama. Kada bi svatko od nas malo potražio u dubini svoje duše našao bi jednog malog Hamleta, možda ne

toliko eksponiranog, kao Shakespeareovog, ali ipak bi našao Hamleta.