wilbur smith - sudbina lava (knjiga ima 415 strana) kolonija natal divlji fazan letio je prema breuljku, gotovo dodirujui vlati trave. kad je stigao do vrha, isprui noge i rairi pa skupi krila, a zatim nestane iz vidokruga. trei dolinom slijedila su ga dva djeaka i jedan pas. ispred djeaka trao je pas s crvenim jezikom koji mu je visio iz eljusti, a blizanci su ga slijedili trei rame uz rame. obojica su imali tamne mrlje od znoja na koulji boje kakija, jer je afriko sunce jo uvijek bilo toplo, iako je bilo polusakriveno ispod crte obzora. pas osjeti miris ptice i zaustavi se njuei. na trenutak zastane, gotovo ga uvlaei kroz nozdrve, a zatim se baci u lov. djelovao je brzo, naprijed i natrag, okreui se pognute glave, i samo je njegov crni rep u pokretu provirivao iznad tamne i suhe trave. blizanci su ga slijedili. ostali su gotovo bez daha: uspinjanje breuljkom bilo je naporno. povuci se u stranu, spotaknut u se o tebe, ree sean bratu, i garrick ga odmah poslua. sean je bio tei oko deset kilograma i vii deset centimetara, i ta je injenica njemu davala pravo da zapovijeda. sean usmjeri ponovno svoju panju na psa. uhvati ga, tinker. potrai ga, hajde! pokret repom pokazao je da je pas shvatio seanove rijei, ali tinker zadri njuku na podu. blizanci su ga slijedili ekajui da se ptica podigne u letu. drali su spremna drvena iljasta koplja, kreui se istovremeno i pokuavajui kontrolirati dah. tinker pronae pticu sklupanu u travi, skoi prema njoj i prvi put zalaje, a ptica poleti. podigne se brzo, uz um krila, u koncentrinim krugovima iznad trave. sean baci koplje koje prostreli zrakom, ne pogodivi plijen. fazan poleti daleko od oruja, rairivi krila u zraku. zatim i garrick baci svoje koplje. ono fijuui odleti uvis, prema nebu i zavri zabijeno u tamno i debelo fazanovo tijelo. ivotinja se trgne, a kia perja ispuni zrak, zatim padne. djeaci potre prema njemu. fazan pokua pobjei trei pred njima sa slomljenim krilom dok su djeaci, lovei ga, klicali od uzbuenja. sean ga uze u ruku. zavije mu vrat i zastane smijui se i drei u rukama tamno i toplo tijelo, i ekajui da ga garrick dostigne. oho, garrick, izvrstan pogodak. tinker poskoi i ponjui ivotinju, a sean se sagne i pridri ga tako da je pas mogao njukom dodirnuti pticu. tinker ju ponjui paljivo, a zatim ju pokua zagristi, no sean mu udalji glavu i dobaci pticu garricku, koji ju objesi za pojas, zajedno s ostalima. to misli. koliko je bio udaljen... petnaest metara?, zapita garrick. ne, ne tako daleko, procijeni sean. vjerojatnije oko deset. mislim da je bio udaljen bar petnaest metara. mislim da je bio udaljeniji od svih onih koje si ti ulovio danas. garrick se hvalisao zbog uspjeha. osmijeh nestane sa seaanovog lica. zaista?, zapita. zaista!, ponovi garrick. sean dlanom ruke udalji kosu sa ela: bila je crna i mekana i padala mu je i dalje na oi. a onaj dolje na rijeci? bio je udaljen dvostruko. zaista?, zapita garrick. zaista!, odgovori odluno sean. ako si tako dobar, zato nisi i ovog pogodio, ha? prvi si bacio koplje. kako to da ga nisi pogodio, ha? ve crveno seanovo lice se zatamni, i garrick odjednom shvati da je otiao predaleko. povue se korak unatrag. hoemo li se kladiti?, zapita ga sean. garricku nije bilo sasvim jasno na to se sean htio kladiti, no iskustvo ga je pouilo da e pitanje rijeiti samo borbom. rijetko je garrick pobjeivao u okladama sa seanom. prekasno je. bolje je da odemo kui. tata e nas istui, ako budemo zakasnili na veeru. sean je oklijevao i garrick se okrene, potri i podigne svoje koplje, a zatim se udalji treim korakom prema kui. sean potri za njim, dostigne ga i pretekne. sean je uvijek bio ispred njega. budui da je dokazao svoju nedvojbenu spretnost u bacanju koplja, sean je bio spreman da mu oprosti. okrene se i zapita: to misli, koje e boje biti gypsyjevo drijebe? garrick s olakanjem primi ponuenu mogunost sklapanja mira i dva djeaka se upuste u prijateljski razgovor o razliitim temama, razliite vanosti. nastavili su trati, zaustavivi se samo sat vremena u sjenici i ispekli fazana te ga pojeli. trei cijeli dan, travnjaci su se pod njihovim nogama uspinjali i sputali, dok su se penjali niskim okruglim breuljcima i sputali se s vrhova.

trava koja ih je okruivala njihala se na vjetru: sezala im je do struka, suha, mekana boje zrele penice. iza njih, sa svih strana, travnjaci su se irili dokle god im je pogled sezao. odjednom, pred njima se stvori strmina. tlo se sputalo najprije strmo, a zatim sve njenije, dok se nije pretvorilo u dolinu tugele. rijeka tugela nalazila se na dvadeset milja od doline, no tog je dana u zraku bila maglutina, i stoga djeaci nisu uspijevali vidjeti daleko. s druge strane rijeke, koja se prostirala u beskonanost prema sjeveru i na stotinu milja istono od mora, nalazio se zululand. rijeka je predstavljala granicu. strmina je bila ispresijecana okomitim usjeklinama gdje je bio gusti maslinastozelene boje. ispod njih, na oko dvije milje udaljenosti, nalazio se posjed theunis kral. kua je bila velika, imala je krov uinjen na nizozemski nain i prekriven mekanom, opletenom travom. u malenom ograenom prostoru nalazili su se konji: mnogo konja, jer je otac blizanaca bio imuan. dim koji je izlazio iz dimnjaka kuhinje, bojio je plavkastom bojom zrak iznad dijela kue za sluinad, a buka od piljenja drva dopirala je do dvojice djeaka. sean se zaustavi na kraju strmine i sjedne na travu. uze u ruku jedno od golih i prljavih stopala i stavi ga u krilo. u peti se nalazila rupa, iz koje je neto ranije izvadio trn, i koja je sada bila puna prljavtine. garrick sjedne do njega. hej, kada ti mama bude stavila jodnu tinkturu, boljet e te!, ree zlobno. morat e uzeti iglu da odstrani prljavtinu. kladim se da e vikati... kladim se da e vikati sve dok ti glava ne bude pukla! sean se nije obazirao na njega. ubere vlat trave i zapone akati po rani. garrick ga je sa zanimanjem promatrao. bilo je teko da si je dvoje blizanaca moglo manje naliiti. sean je ve polako postajao mukarcem: ramena su mu se irila, a u mekanome mesu poeli su se razvijati snani miii. imao je ivahne boje: crna kosa, preplanula koa od sunca, usne i obrazi sjajili su se od mlade i svjee krvi koja je tekla ispod njih, i plave oi, boje indiga, tamne poput sjene oblaka na planinskome jezeru. garrick je bio vitki, sa zapeima i glenjevima djeaka. imao je smeu kosu, koja mu je sezala do vrata, a koa mu je bila prekrivena sunanim pjegama, nos i rubovi svijetloplavih oiju bili su crveni zbog alergije na sijeno. brzo je gubio zanimanje za seanov kirurki zahvat. udalji se, igrajui se s tinkerovim klempavim uhom. pas se polako umiri i nekoliko kapi sline padne mu s jezika. garrick podigne glavu i pogleda prema dolini. neto ispod mjesta gdje su sjedili, otvarala se obrasla usjeklina. garrick zadri dah. seane, pogledaj... pored grmlja! rijei izreene potiho, podrhtavale su od uzbuenja. to je? sean podigne pogled i trgne se. zatim ga opazi. zadri tinkera. garrick dohvati psa za ogrlicu i okrene mu glavu kako bi mu onemoguio da vidi i baci se u lov. to je najvei i najstariji inkonka kojeg sam vidio na svijetu, proape garrick. sean je bio previe udubljen, da bi mu odgovorio. bushbuck se oprezno kretao prema otvorenome prostoru. veliki mujak, crn zbog godina: mrlje koje je imao na bedrima izblijedjele su poput starih kredom ispisanih znakova. napetih uiju i zavijenih rogova, velik poput ponija, izie na otvoreno. zaustavi se i okrene glavu na jednu stranu, pa na drugu, u potrazi za moguim opasnostima, zatim krene dijagonalno breuljkom prema dolini i nestane u usjeklini. na trenutak nakon njegova nestanka blizanci ostanu nepomino sjediti, zatim zajedno uzviknu: jesi li vidio, jesi li vidio te rogove? tako blizu kue, a nikada nismo znali da postoj i... ustanu naglo i tinker se takoer uzbudi. zapone trati u krug oko njih lajui. nakon prvih nekoliko trenutaka neodlunosti, sean se ponovno pribere, jednostavno nadglasavi psa. kladim se da se skriva svakodnevno u usjeklini. kladim se da ostaje tamo cijeli dan i izlazi nou. hajdemo pogledati. sean povede brata prema usjeklini. na rubovima grmova, u malenoj peini usred tamne i svjee vegetacije, prekrivenoj slojem suhog lia, pronau skrovite bushbucka. na tlu su bili vidljivi tragovi njegovih kopita i izmeta. bio je tu i trag njegova tijela, na mjestu gdje se odmarao. nekoliko dlaka sive boje ostalo je na sloju lia. sean klekne i podigne jednu od njih. kako emo ga uloviti? mogli bismo iskopati rov i zabosti u njega iljasta koplja, predloi garrick. a tko e ga iskopati... ti?, zapita sean. mogao bi mi pomoi. trebala bi to biti velika rupa, ree sean. uslijedio je trenutak tiine, dok su obojica procjenjivala koliko e im vremena trebati da izvre taj

posao i iskopaju zamku. nitko od obojice ne spomene vie taj prijedlog. mogli bismo pozvati jo djeaka iz grada i loviti ga ko-pljima, ree sean. koliko smo puta lovili s njima? a nikada nismo ulovili ni piljivog duikera, a kamoli bushbucka. garrick je na trenutak oklijevao, a zatim nastavi: a osim toga, sjea li se to je uinio inkonka franku van essenu, ha? nakon to ga je probo rogovima, morali su mu vratiti sva crijeva u rupu koju mu je napravio na trbuhu! je li te strah?, zapita sean. ni govora!, odgovori garrick povrijeeno, a zatim nastavi: hej, ubrzo e pasti mrak. bolje je da potrimo. spuste se u dolinu. sean je leao u tami i promatrao kvadratni oblik prozora na zidu ispred njega. vani se na nebu sjajio polumjesec. nije uspijevao spavati: mislio je na bushbucka. zauje roditelje kako ulaze u spavau sobu: njegova maeha razgovarala je s ocem, koji se smijao; smijeh waitea courtenevja bio je dubok poput daleke grmljavine. sean zauje vrata sobe kako se zatvaraju i sjedne na krevetu. garrick. nije bilo odgovora. garrick. podigne s poda cipelu i baci ju: zauje se mrko mrmljanje. garrick. to eli?, odgovori mu bratov pospani i razdraljiv glas. mislio sam... sutra je petak. pa to onda? mama i tata odlaze u grad. ostat e u gradu cijeli dan. mogli bismo uzeti puku i ekati u zasjedi inkonka. garrickov krevet zabrinuto zakripi. jesi li lud! garrick nije uspio sakriti zaprepatenost u glasu. tata e nas ubiti ako nas uhvati s pukom. dok je izgovarao te rijei, znao je da e morati pronai koji bolji razlog da odgovori brata. koliko je god bilo mogue, sean je izbjegavao kazne, ali je mogunost da uhvati bushbucka mujaka vrijedila vie od bilo koje oeve kazne. garrick je sjedio nepomino na krevetu, traei prave rijei. osim toga, tata dri metke pod kljuem. bila je to dobra zamisao, ali sean se ne obazre na nju. znam da je dva metka zaboravio u kui. nalaze se u velikoj vazi u sobi za ruanje. tamo su vie od mjesec dana. garrick se znojio. ve je osjeao bi na stranjici i oca kako broji udarce: osam, devet, deset. molim te, seane, pronaimo neto drugo... na drugome kraju sobe sean se udobno smjesti na jastucima. odluka je pala. waite courtenev pridri suprugu za ruku i pomogne joj da se smjesti na prednjem sjedalu koije. osjeajno ju potapa po ruci a zatim zaobie koiju i smjesti se na mjesto koijaa, zaustavivi se da bi pomilovao konje, nataknuvi eir na elavu glavu. bio je snaan ovjek i koija se zanjie pod njegovim teretom kada se smjestio na svoje mjesto. podigne uzde, a zatim se okrene, a oi iznad orlovskog nosa nasmiju se prema blizancima koji su zajedno stajali na balkonu. smatrao bih to kao uslugu, ako biste se vas dvojica drali daleko od opasnosti, u ovo malo sati to vaa majka i ja budemo odsutni. da, oe, bio je to zbor potovanja koji mu je dopro kao odgovor. seane, ako jo jednom osjeti potrebu da se uspne na veliko stablo gume, pokuaj odustati, djeae, odustani. u redu, oe. garrick, da niste vie pokuavali proizvesti barut... u redu! da, oe. molim vas, ne gledajte me tim andelskim pogledom, jer mi ulijeva strah u kosti. waite osine biem konje i koija se pokrene, te se zatim udalji u smjeru ladvburga. nije nam rekao da ne uzmemo puku, proape sean znalaki. sada pogledaj jesu li sluge u blizini. opaze li nas, podignut e cijelu buku. nakon toga doi na prozor spavae sobe da ti je predam. sean i garrick nastave raspravljati o udaljenosti koja ih je dijelila od podnoja strmine. sean je nosio puku na ramenu drei rukohvat objema rukama. to je bila moja zamisao, nije li tako?, zapita. ali, ja sam prvi vidio inkonka, pobuni se garrick. ponovno se osjeao pun hrabrosti; svaki korak kojim se udaljavao od kue umanjivao je njegov strah. to nje bitno, ree mu sean. puke sam se ja dosjetio, dakle, hitac ispaljujem ja. zato ti uvijek mora biti taj koji uzima sebi svu zabavu?, zapita garrick, i pitanje povrijedi seana. kada si pronaao gnijezdo orla, dolje na rijeci, ostavio sam da se uspne i uzme ga. nije li tako? kada si pronaao mladunca duikera, ti si ga hranio. nije li tako?, zapita. u redu. dakle, inkonka sam prvi ja ugledao, pa zato onda ne pusti mene da ispalim hitac? pred tolikom tvrdoglavou sean utihne, no jo vre stisne rukohvat puke. ako je namjeravao pobijediti u raspravi, garrick mu je trebao preoteti puku. garrick je to znao i stoga se namrti. sean krene prema podnoju strmine i okrene se da pogleda brata. namjerava li mi pomoi, ili se

moram za sve sam pobrinuti? garrick pogleda u tlo i udari jednu granu nogom. napri nos: ujutro mu je alergija na sijeno uvijek jako smetala. dakle?, zapita sean. to eli da uinim? ostani ovdje i broji polako do tisuu. ja u pregledati strminu i ekati na mjestu gdje je juer proao. kada bude zavrio brojiti, kreni prema usjeklini. kada bude na pola puta, zaponi vikati. inkonkz. e pobjei van kao i juer... u redu? jesi li uzeo tinkerov lanac? garrick ga izvue iz depa i, opazivi ga, pas se povue. sean ga dohvati za ogrlicu i garrick se zagleda u lanac. pas spusti ui i zagleda se u njih pogledom punim prijekora. pazi da ti ne pobjegne. taj stari inkonkabi ga razderao. sada zaponi brojiti, ree sean i zapone se uspinjati, drei se s lijeve strane usjekline. trava je bila skliska, puna iljatih kamenia, a oruje teko. sean udari u jedan i povrijedi noni palac koji zapone krvariti, no svejedno se nastavi uspinjati. na krajevima grmlja koje je sean upotrijebio da odredi skrovite bushbucka, nalazilo se ogoljelo drvo. sean ga preskoi i zaustavi se ispod samog vrha strmine, gdje se trava njihala na vjetru. bio je zadihan. pronaao je kamen veliine pivske bave, koji je upotrijebio kao oslonac za puku i smjesti se iza njega. smjesti rukohvat puke na stijenu, dobro nacilja i provjeri je li putanja metka slobodna. ve si je zamiljao bushbucka koji mu se pribliavao i osjeti uzbudenost i trnce na ramenima i vratu. neu ga promaiti... kretat e se polako, vjerojatno e se kretati u kasu, naciljat u ravno meu ramena, promrmlja. otvori puku, izvue dva metka iz depa koulje, stavi ih u cijev i zatvori puku. bila mu je potrebna snaga obje ruke da povue dvije velike udarne igle, ali uspije. sada je oruje bilo nabijeno u obje cijevi. ponovno ga osloni na kamen pred sobom i zagleda se prema strmini. s njegove lijeve strane usjeklina je bila poput tamnozelene trake pored breuljka. ravno ispod njega nalazio se travnjak koji je bushbuck trebao prei. nervozno je odmicao kosu s ela: bila je vlana od znoja i nastojao ju je zadrati daleko od oiju. minute su prolazile. to do vraga radi garrick? ponekad je zaista glup!, promrmlja sean, i gotovo istovremeno zauje garricka kako vie ispod njega. bila je to lagana buka, daleko ispod njega, ublaena bujnom vegetacijom. tinker zalaje jednom, bez uzbuenja; i on je bio ljut, nije mu se sviao lanac. sean je ekao s jagodicom prsta oslonjenom na okida i okom usmjerenim prema gustiu. garrick ponovno vrisne i bushbuck izie iz usjekline. stigne brzo na otvoreno s podignutom njukom i dugakim rogovima. sean odmakne tijelo u stranu pratei pukom trk ivotinje i nianei prema tamnome tijelu. ispali hitac iz lijeve cijevi, a odskokom cijevi unatrag izgubi ravnoteu; zauje um u uima od hica, a dim izgorjelog baruta digne mu se u lice. ponovno se podigne, drei i dalje puku. bushbuckje stajao dolje u travi i meketao poput janjeta, trzajui se u smrtonosnim grevima. pogodio sam ga, usklikne sean. pogodio sam ga iz prve! garrick, garrick! pogodio sam ga, pogodio sam ga! tinker izie poput furije iz gustoga grmlja, vukui za sobom garricka koji ga je drao za lanac i dalje vikao. sean potri prema dolje nastojei ih dostii. kamen se otkotrlja ispod njegovih nogu i djeak padne. puka mu izleti iz ruku i ispali hitac iz druge cijevi. prasak je bio snaan. kada se sean podigao na noge, garrick je sjedio na travi, i stenjao... stenjao je i gledao nogu. hitac iz puke uao je i razmrskao meso oko koljena, napravivi rupu kroz koju su se vidjeli bijeli smrskani dijelovi kosti, a krv se izlijevala tamna, jaka i gusta. nisam htio... o, boe, garrick, nisam htio. poskliznuo sam se, zaista. i sean se zagledao u nogu. na njegovu licu vie nije bilo boje, imao je velike i tamne oi zbog uasa. krv je tekla u travi. zaustavi krvarenje! seane, molim te, zaustavi krvarenje. o, kako boli! o, seane, zaustavi krvarenje! sean potri k njemu. htio je povraati. skine pojas i privee ga oko noge. osjeti toplu i ljepljivu krv na rukama. upotrijebi no s koricama kako bi ovio vrsto pojas. mlaz krvi se smanji i sean stisne jo jae. o, seane, boli! boli! garrick je bio sasvim blijed u licu, poput krpe i djeaka zaponu prolaziti trnci, dok ga je strah sve vie hvatao. pozvat u josepha, zamuckivao je sean. vratit u se to prije. o, boe, ao mi je! sean skoi na noge i potri. padne, podigne se i ponovno zapone trati. vrate se nakon sat vremena. sean je predvodio trojicu slugu zulua. joseph, kuhar, nosio je pokriva. zamota

njime garricka, podigne ga. djeak padne u nesvijest, kada ugleda nogu kako visi. dok su se sputali niz breuljak, sean pogleda prema dolini: na cesti u smjeru ladvburga ugleda oblak praine. jedan od konjuara jahao je u galopu prema gradu kako bi pozvao waitea courtenevja. kada je otac stigao u theunis kral, ekali su ga na balkonu. garrick je ponovno bio pri svijesti. leao je na kauu: bio je blijed, a krv je natopila i pokriva. josephova odora je takoer bila umrljana krvlju, a seanove ruke su takoer bile prljave od tamne i osuene krvi. waite courtenev bane na balkon i nagne se nad garricka te podigne pokriva. na trenutak zastane, zagledavi se nepomino u nogu a potom ponovno njeno pokrije nogu. waite podigne garricka i ponese na koiju. joseph krene za njim i zajedno smjeste djeaka na stranje sjedalo. sluga pridri tijelo a maeha uze garrickovu nogu u krilo, da mu se ne pregiba. waite courtenev brzo se podigne na mjesto koijaa: uze uzde, zatim okrene glavu i otro pogleda u seana koji je jo uvijek nepomino stajao na balkonu. ne ree nita, ali ga prostrijeli pogledom; sean nije bio u stanju pogledati ga u oi. waite courtenev osine konje i oni ponovno krenu prema ladvburgu. vozio je luakom brzinom dok mu je vjetar razbaruio bradu na licu. sean ih je promatrao kako se udaljavaju. nakon to su nestali meu drveem, ostao je na balkonu, sam. zatim se odjednom okrene i potri u kuu. potri kroz kuhinjska vrata i kroz dvorite koje je vodilo prema spremnici sedla. skine uzde s reetke i potri prema ograenom prostoru. uze jednu kobilu i povue ju, sve dok nije bio u stanju obaviti joj vrat rukama. stavi joj vale, zavee joj remen na bradi, a zatim skoi na nju. podbode ju nogama i usmjeri ju prema izlazu, a potom na put koji je vodio za ladvburg. grad je bio na udaljenosti od osam milja i koija je stigla prije seana. vidio ju je pred ambulantom doktora rooyena. konji su bili zadihani i tijelo im je bilo pokriveno tamnim znojem. sean klizne s kobile, uspne se stubama prema vratima ambulante i potiho ih gurne i otvori. prostor je bio ispunjen slatkastim mirisom kloroforma. garrick je leao na stolu, vvaite i njegova ena stajali su svatko s jedne strane, a lijenik si je ispirao ruke u lavoru na drugome kraju sobe. ada courtenev potiho je plakala, s licem oroenim suzama. svi se okrenu i pogledaju u seana koji je stajao na vratima. doi, ree vvaite courtenev jednomjernim glasom, koji nije odavao njegove osjeaje. dodi k meni i ostani uz mene. odrezat e nogu tvome bratu, i tako mi boga, elim da sve vidi, svaki trenutak. kada su se vratili s garrickom u theunis kral bila je no. vvaite courtenev vozio je koiju jako sporo i oprezno, i sean je jahao iza njih, na velikoj razdaljini. bilo mu je hladno u tankoj koulji boje kakija i osjeao je muninu u elucu zbog prizora koji je bio primoran gledati. nadlaktica, za koju ga je otac vrsto drao, bila je oguljena. sluge su drale upaljene svjetiljke na balkonu. stajali su u sjeni, u tiini i zabrinuti. kada je vvaite prenio tijelo umotano u pokriva ulaznim stubama u kuu, jedan od njih potiho zapita, na jeziku zulua: a noga? otila je, odgovori vvaite otro. svi zajedno polako uzdahnu, a isti glas ponovno zapita: je li mu dobro? iv je, odgovori vvaite. ponese garricka u sobu namijenjenu gostima i bolesnicima. zaustavi se nesiguran nasred sobe drei u naruju djeaka, dok je njegova supruga promijenila posteljinu na krevetu: zatim ga spusti i pokrije. to bismo jo mogli uiniti?, zapita ada. ekati. ada uhvati mua za ruku. molimo te, boe, ostavi ga na ivotu, proape. tako je mlad. sean je kriv! vvaiteov bijes odjednom se rasplamsa. garrick nikada to ne bi sam uinio. pokua se osloboditi adinog stiska. to namjerava uiniti?, zapita ga ena. istui u ga. izbievat u ga dok mu ne budem oderao kou! ne, molim te, nemoj to uiniti. to kae? mislim da je dovoljno vidio. ne vidi li kako izgleda? waiteova ramena se umorno iskrive i on sjedne u fotelju pored kreveta. ada ga pomiluje po obrazima. ostat u ja s garrickom. ti pokuaj malo spavati, dragi. ne, odgovori waite. ada sjedne na rub fotelje i mu ju rukom obavije oko struka. nakon nekog vremena oboje zaspu, zagrljeni na fotelji pored kreveta. prolo je nekoliko runih dana. garrickov um bjeao je u sjenu razuma i trao divljim prostranstvima ludila. ubrzano je disao i grio se, crven u licu od vruice: vikao je i stenjao na velikome krevetu; batrljak noge se naduo i izgledalo je kao da e se saiveni dio rasparati, koliko je bio napet. infekcija

se irila, uta i smrdljiva na plahtama. ada je ostajala stalno uz njega. brisala mu je znoj sa ela i lica, mijenjala mu povoje na batrljku, pridravala mu au da pije i umirivala ga kada bi poeo buncati. oi su joj nestale ispod tamnih bora od zabrinutosti i umora, ali nije ga ostavljala samog. waite nije mogao uiniti isto. ako je dugo ostajao u sobi, strah zbog patnje ga je gotovo guio: svakih pola sata bi ulazio u sobu i stao uz krevet, zatim bi se okrenuo i vraao svojim neprestanim kretanjem kuom; ada je ula njegove teke korake kako koraaju hodnicima. ak je i sean ostajao kod kue: ostajao je sjediti u kuhinji, ili na suprotnoj strani balkona. nitko mu se nije obraao, ak ni sluge; kada bi se pokuao uvui u sobu i vidjeti garricka, tjerali bi ga iz nje. patio je zbog samoe, pusta osamljenost krivca, jer garrick e umrijeti, znao je to po zlobnoj tiini koja se spustila na theunis kral. iz kuhinje nisu dopirala uobiajena avrljanja i um posuda, nije se uo dubok smijeh njegova oca: ak su i psi bili tuni. u theunis kralu bila je smrt. osjeao je njen miris iz prljavih plahta koje su iz garrickove sobe donosili u kuhinju: miris mousa, miris ivotinje. ponekad bi ju uspijevao ak i vidjeti: ak i kada je sjedio na balkonu, usred bijela dana, osjeao je da sjedi pored njega poput sjene na rubu njegovog vidokruga. ali nije imala oblika. bila je neto tamno, hladno koje se postupno podizalo oko kue i skupljala je snagu da bude u stanju odnijeti sa sobom njegova brata. nakon tri dana waite izie reei iz garrickove sobe. trkom prijee kuu i izie u dvorite tale. karlie. gdje si? osedlaj rooiberga. brzo, k vragu! umire, razumije li? umire. sean se ne pomakne s mjesta gdje je sjedio, naslonjen na zid pored ulaznih vrata na stranjoj strani. zagrli jednom rukom tinkera oko vrata i pas mu dodirne obraz hladnim nosom. gledao je svoga oca kako je uzjahao pastuha i kako se udaljio jaui. topot kopita bio je sve prigueniji to se otac vie udaljavao u smjeru ladvburga, i nestajao iz njegova vidokruga. sean se podigne i nestane u kui. ostao je oslukivati pred garrickovim vratima a zatim ih u tiini otvori i ue. ada se okrene i pogleda ga. na licu joj se ocrtavao umor. izgledala je puno starija od svojih trideset i pet godina, crnu kosu skupila je u urednu pletenicu i na sebi je imala istu i svjeu haljinu. usprkos umoru, jo je uvijek bila lijepa. bilo je u njoj neeg ljubaznog i dobrog, to patnje i brige nisu mogle izbrisati. prui ruku seanu i djeak se priblii stolcu na kojemu je sjedila i nagne se nad garricka. tada shvati zato je njegov otac otiao po lijenika. u sobi se osjeala smrt; leprala je snano i hladno nad krevetom. garrick je leao sasvim nepokretan. imao je hladne obraze, zatvorene oi i suhe usnice. sva osamljenost i grinja savjesti oduzmu mu dah i on zapone prigueno jecati, te klekne, zarije lice u adino krilo i zaplae. plakao je kao posljednji put u svome ivotu, plakao je poput mukarca... bolno, svaka suza mu je neto oduzimala. waite courtenev se vratio iz ladvburga s lijenikom. jo jednom seana udalje i zatvore za njim vrata. svu no oslukivao je njihove pokrete u garrickovoj sobi. vruica nestane: garrick je bio spaen. jednostavno spaen. oi su mu se uvukle u tamne udubine kao u lesa. njegovo tijelo i duh nikada se nee sasvim oporaviti nakon tako grube intervencije. knjinica juri-Zagorl dogodilo se polako... tjedan dana prije no to je mogao sam jesti. prvoga kojeg je pozvao bio je brat, prije nego to je bio u stanju uope i govoriti, njegove prve rijei bile su: gdje je sean? a sean, koji je jo uvijek bio u kazni, ostao je sjediti pored njega satima i satima. zatim, kada bi garrick zaspao, sean bi potrao iz sobe na zrak, s ribikim tapom ili kopljima, i s tinkerom, koji ga je posvuda slijedio lajui. tjerajui se da ostane tako dugo u sobi bolesnika, bila je mjera njegova kajanja. boljelo ga je poput drjebeta privezanog konopcem. nitko nikada nije saznao koliko je njega stajalo sjediti mirno uz garrickov krevet, dok ga je tijelo boljelo i gorjelo neiskoritenom energijom, a duh je trao bez prekida. zatim se sean trebao vratiti u kolu. krenuo je ponedjeljkom ujutro, dok je jo bilo mrano. garrick je sluao umove njegova polaska, hrzanje konja na putu i adin glas koja mu je na brzinu davala posljednje savjete: stavila sam ti bocu sirupa protiv kalja ispod koulja, predaj ju freulein im bude otvorio koveg. tako e ti ga dati na prvi znak prehlade. da, mama. u malome kovegu ima est majica... mijenjaj ih svakodnevno. majice su za enskice. uinit e kako ti se kae, mladiu.

bio je to glas waitea courtenevja. pouri se s tim zobenim pahuljicama... moramo krenuti, elimo li stii u grad do sedam sati. smij em li pozdraviti garricka? pozdravio si ga juer naveer... sada jo spava. garrick otvori usta, kako bi ga dozvao, ali znao je da njegov glas nee tako daleko stii. ostao je leati mirno i sluati um stolaca koji su klizili po podu sobe za ruanje, dok su ih udaljavali od stola, povorku nogu koje su izlazile na balkon, glasove koji su se podizali, pozdravljajui se i na kraju kotae koije koji su gazili po ljunku dok su se udaljavali putom. nakon to je sean otiao s ocem, nad kuu se spusti velika tiina. nakon njegova odlaska, garrick je uivao u vikendima. oekivao ih je nestrpljivo i svaki od njih dolazio je cijelu vjenost nakon prethodnog; vrijeme sporo prolazi mladima i bolesnima. ada i waite shvaali su to je osjeao. presele gotovo sve kuanske obveze u njegovu sobu. prenijeli su iz dnevnoga boravka dvije kone fotelje i smjestili po jednu sa svake strane kreveta, da bi mogli u sobi provoditi veeri. waite, s lulom u ustima i aom brandvja na naslonu, rezbario je drvenu nogu koju je radio i duboko se smijao. ada se predala ivanju. pokuavali su oboje prodrijeti u njegove misli. moda je upravo taj svjesni napor bio uzrok njihovom neuspjehu, ili je moda bilo nemogue vratiti se natrag u godine kada je on bio djeai. postoji uvijek prepreka, ponor izmeu odraslih i tajnoga svijeta mladih. garrick se smijao i razgovarao s njima, ali to nije bilo isto kao kada je sean bio uz njega. tijekom dana ada je morala nadzirati kune poslove, a bilo je i petnaest tisua ara zemlje i dvije tisue grla stoke kojima je bila potrebna waiteova njega. za garricka je to bilo razdoblje najvee osamljenosti. da nije bilo knjiga, ne bi ga mogao prebroditi, itao je sve to mu je ada donosila: stevensona, swifta, defoea, dickensa, pa ak i shakespearea. mnogo knjiga nije shvaao, ali je bijesno itao i opijum rijei mu je pomogao da ispuni duge dane do seanova dolaska, petkom. kada se sean vraao, bilo je kao da pue snaan vjetar. vrata su lupala, psi lajali, sluge dovikivale prijekore i stopala koja su se sputala stubama. najvie buke inio je sean, ali ne svu. imao je i drutvo: kolske prijatelje iz razreda. podredili su se njemu kao i garrick, i ne samo zbog toga to je bio jai, ve i zbog njegove radosti i osjeaja uzbuenosti koji mu je bio svojstven. tog ljeta stiglo ih je na gomile u theunis kral, ponekad ak i utroje na malenom poniju, poput reda ptiica na preponi. dodatnu atrakciju za njih predstavljao je garrickovbatrljak. sean je bio ponosan na njega. evo, tu je lijenik odrezao, govorio im je, i pokazivao znak koji je ostavio av na ruiastom rubu oiljka. smijem li ga dotaknuti, stari? ne previe jako, jer e se inae raspuknuti. nikada u ivotu garrick nije primio toliko panje. smijeio se blaeno krugu lica s razrogaenim oima. smijean je... kako je topao. je li te boljelo? kako je odrezao kost, sjekirom? ne. sean je bio jedini u stanju odgovoriti na takva pitanja tehnike prirode. pilicom. poput komada drveta. i pokazivao im je pokretom ruke. no, ni tako zanimljiva tema nije ih zadugo mogla zadrati i u tom trenutku bi oni pokazivali poneki znak nemira. hej, seane, karl i ja znamo za jedno apljino gnijezdo, eli li ga pogledati?, ili: idemo u lov na abe?, i garrick je bio oajan. ako elite, moete pogledati moju zbirku potanskih maraka. tamo je u ormariu. ne, vidjeli smo ju proli tjedan. idemo. upravo u tom trenutku bi ada, koja je oslukivala razgovor kroz otvorena kuhinjska vrata, donosila marendu. kekse s medom, okoladne kolae s mentom, marmeladu od lubenice i jo mnogo poslastica. znala je da nee otii sve dok ne budu pojeli sve to im je donijela, a znala je da e se tada pronai uvijek netko kojemu e biti loe u trbuhu, no, to joj je bilo drae od injenice da garrick ostane sam, oslukujui ostale kako tre prema breuljcima. vikendi su bili kratki, zavravali bi munjevitom brzinom. za garricka bi ponovno zapoinjao dugaki tjedan. prolo ih je osam, osam pustih tjedana, prije nego to se doktor rooven sloio da preko dana moe sjediti na balkonu. zatim, odjednom, mogunost da ponovno ozdravi, postane stvarnost. noga koju je waite izraivao, bila je skoro dovrena. napravio je i konu traku, na koju je trebao smjestiti batrljak i uvrstio ju na drvo bakrenim iglama ravne glave. radio je paljivo, obraujui kou i uvrstivi kope koje su ju trebale zadrati na mjestu. u meuvremenu se garrick uvjebavao na balkonu,

skakutao je pored ade, drei jednu ruku oko njena vrata, sa zatvorenim eljustima zbog napora i pjegama koje su se isticale na obrazima, toliko dugo bez sunca. dva puta na dan ada bi sjela na jastuk ispred garrickova stolca i masirala mu batrljak denaturiranim alkoholom, kako bi otvrdnuo za prvi kontakt s tvrdom koom. kladim se da e se stari sean iznenaditi, ha? kada me bude vidio da hodam. bit e to svi, sloi se ada. podigne pogled s noge i osmjehne se. mogu li sada pokuati? tako u moi otii s njim u ribolov kada bude doao kui u subotu. ne moe previe zahtijevati, garry, na poetku nee biti jednostavno. morat e se priviknuti na nju. kao i na jahanje. sjea li se koliko si puta pao, prije nego to si nauio jahati? ali, smijem li sada zapoeti? ada uze bocu s alkoholom, uze malo u ruku i namaze njime batrljak. moramo saekati doktora van roovena da nam da pristanak. nee jo dugo potrajati. i zaista, nije jo dugo morao ekati. na kraju sljedeeg pregleda van rooven ree waiteu dok su se zajedno etali do lijenikove koije: moe mu pokuati staviti drvenu nogu. to e ga zaposliti. nemoj da se previe umori i pazi da se batrljak ne iritira. moramo paziti da se ne zagnoji. drvena noga. ruan izraz odzvanjao je u waitovoj glavi dok je koija izlazila iz njegova vidokruga. drvena noga, podboi se, jer se nije htio okrenuti i vidjeti nestrpljiva lica koja su ga promatrala s balkona. jesi li siguran da je udobna? waite je bio sklupan ispred stolca, na kojemu je garrick sjedio i smjestio mu je nogu, dok je ada bila pored njega. da, da, pustite da ju iskuam, sada. sto mu gromova, stari sean e ostati iznenaen, ha? moi u otii s njim u ponedjeljak, nije li tako? garrick je drhtao od nestrpljenja. vidjet emo, zarei waite. podigne se i stane pokraj stolca. ada, draga, uzmi ga za drugu ruku. sada me posluaj, garrick, prije svega elim da mi kae odgovara li ti. pomoi emo ti da se podigne i ti e se pokuati samo pridravati u ravnotei. jesi li me razumio? garrick odluno potvrdi. odlino, dakle, ustani. garrick privue k sebi nogu. podignu ga i djeak osloni teinu na nju. pogledajte me, pridravam se na njoj. hej, pogledajte me. lice mu je bilo ozareno od sree. hajde, dopustite mi da hodam! dopustite mi da hodam. ada pogleda mua i on se sloi. zajedno mu pomognu da zapone hodati. spotaknuo se dva puta, ali ga pridre. drvena noga je odjekivala podom. prije nego to su stigli do kraja balkona, garrick je nauio podignuti visoko nogu, dok je polako napredovao. okrenu se i djeak se spotakne samo jednom na povratku prema stolcu. odlino, garrick, dobro ti ide, nasmije se ada. ubrzo e moi i sam hodati, ree waite sa irokim osmijehom olakanja. gotovo se nije htio ni nadati da e biti tako jednostavno i garrick se uhvati za njegove rijei. dopusti mi da se pokuam sam zadrati, sada. ovoga puta ne, mladiu, budui da je ovo prvi dan, dobro si proao. ah, tata. neu pokuati hodati, ostat u samo stajati. molim te, tata, molim te. waite je oklijevao i ada pridoda i svoju molbu djeakovoj. dopusti mu da pokua, dragi, tako mu dobro ide. pomoi e mu da se navikne. u redu. ali ne pokuavaj hodati, sloi se waite. jesi li spreman, garry? ostavi ga! maknu ruke od njega polako. djeak lagano zatetura i ruke ga ponovno dohvate. dobro sam, ostavite me. osmjehne im se sigurno i pun nade, na trenutak, a zatim spusti pogled na pod. osmijeh mu se sledi na licu. bio je sam na velikoj planini, trbuh mu se uvlaio i bilo ga je strah, oajniki, nerazumni strah. snano se zatrese i prvi krik koji je ispustio bio je tako stravian da ih iznenadi. padam. odmaknite ju. odmaknite ju! posjednu ga na stolac jednim jedinim polaganim pokretom. odmaknuo sam ju, garry, sada si na sigurnom. ja te pridravam. waite ga snano stisne uza se i pokua ga svojom jainom ruku smiriti i sigurnou njegova golema tijela, ali garrick se i dalje uzbuivao i urlao od straha. prenesi ga u spavau sobu, ree ada uzbuenim glasom, i waite potri drei djeaka u zagrljaju. tada garrick prvi put otkrije svoje skrovite. u trenutku kada je strah postao neizdriv, osjeti kako mu se neto pokree u glavi, iza oiju, poput krila ptice. zamrai mu se pred oima kao da se spustila magla, koja je postajala sve gua i izbrie svaki znak i um. osjeao je ponovno toplinu, toplinu i sigurnost. tamo ga nitko nije mogao dodirnuti, jer ga je magla obavila i zatitila. bio je na sigurnom. mislim daje zaspao, proape waite obraajui se eni, no u njegovu glasu osjeala se nesigurnost. paljivo promotri djeakovo lice i oslune njegovo

disanje. ali, dogodilo se tako naglo, nije prirodno. a izgledalo je da mu je dobro. misli li da bismo trebali pozvati lijenika?, zapita ada. ne. waite zavrti glavom. sada u ga pokriti i ostat u s njim sve dok se ne bude probudio. probudi se sljedee jutro, sjedne i blago se osmjehne, kao da se nita nije dogodilo. oputen i radostan, jeo je mnogo i nitko nije ni spomenuo drvenu nogu. izgledalo je kao da je garrick gotovo i zaboravio na nju. sean se vrati kui u petak, sljedeeg poslijepodneva. imao je modricu na oku, koja nije bila sasvim svjea. rubovi masnice ve su postajali zeleni. o nainu kako ju je zaradio, bio je jako suzdrljiv. donio je sa sobom jajaca muholovke, koje je dao garricku, ivu zmiju u kartonskoj kutiji, koju su odmah osudili na smrt i drvenu alicu iz msenga, koja je po njemu bila jedna od najljepe izraenih. njegov je dolazak uzrokovao uobiajenu promjenu u ivotu kue theunis kral. vie buke, vie pokreta, vie radosti. te je veeri, za veerom spremljeno peenje s krumpirom ispeenim zajedno s korom. bilo je to omiljeno seanovo jelo, koje je pojeo poput ogladnjelog vuka. ne stavljaj u usta toliko hrane, upozori ga waite na elu stola, no, u njegovu glasu osjeala se ljubav prema djeaku. bilo je teko ne voljeti sinove i sean prihvati prijekor istim duhom, kojim je i izreen. oe, kuja frikkiea oberholstera je ovog tjedna okotila mlade, ima ih est. ne, odvrati ada vrsto. mama, samo jednoga. seane, jesi li uo to je rekla tvoja majka. djeak prelije umakom meso, razreze krumpir na dva dijela i polovicu priblii ustima. zapravo i nije oekivao da e ga pustiti da uzme mladunca. to si nauio ovoga tjedna?, zapita ga ada. bilo je to muno pitanje. sean je nauio dovoljno da izbjegne kaznu, ali ni trunka vie. o, mnogo toga, odgovori joj uzgred, i pokua promijeniti temu razgovora: oe, jesi li zavrio garrvjevu drvenu nogu? nastupi tiina. garrickovo lice izgubi svaki izraz i djeak spusti pogled na tanjur. sean stavi u usta drugu polovicu krumpira i nastavi punim ustima: jer, ako si ju dovrio, sutra bismo ja i garry mogli otii na ribolov pored vodopada. ne govori punim ustima, ukori ga otro waite, bez nekog veeg razloga. ponaa se poput svinje. oprosti, tata, promrmlja sean. ostatak ruka proe u nelagodnoj tiini i im dovre, sean pobjegne u sobu. garry je otiao s njim, skakuui hodnikom, i pridravajui se jednom rukom za zid kako bi se zadrao u ravnotei. zato je tata tako ljut?, zapita sean, im su ostali sami. ne znam. garrick je sjedio na krevetu. ponekad se naljuti ni za to, zna i sam. sean skine koulju preko glave, sakupi ju u lopticu i baci u najdalji zid. bolje je da ju podigne, inae e loe proi, mirno ga upozori garrick. sean spusti hlae i baci ih prema mjestu gdje je pala i koulja. to izazivanje opasnosti ga oraspoloi. prekorai sobu i zastane gol pred garrickom. pogledaj, ree ponosno. dlake! garrick ga promotri. nedvojbeno se radilo o dlakama. ne-ma ih bog zna koliko. garrick nije uspio sakriti zavist u glasu. kladim se da ih imam vie od tebe, ree sean. prebrojimo ih. no, garrick je znao daje bez dvojbe gubitnik, klizne s kreveta i skakuui prijee sobu. drei se za zid, nagne se i podigne seanovu odjeu, koju je skinuo sa sebe, i ponese ju natrag, te stavi u ko za prljavo rublje pored vrata.-sean ga je promatrao i prisjeti se pitanja koje je ostalo bez odgovora. garry, je li tata zavrio tvoju nogu? garry se polako okrene, i klimne glavom samo jednom, brzo i nesigurno. kakva je? jesi li ju iskuao? ponovno ga oblije strah. namrti se kao da trai mogunost izlaza. zauju se koraci izvan vrata. sean se baci na krevet i brzo si odjene koulju za spavanje dok se uvlaio u krevet. kada je waite uao, garrick je jo uvijek stajao pored koa za rublje. hajde, garry, zato si jo na nogama? garrick pouri u krevet i waite pogleda seana. sin mu se nasmijei tako draesno da se oevo lice raznjei u osmijeh. sretan sam to si se vratio kui, mladiu. bilo je nemogue ostati dugo ljut na njega. waite se priblii i uhvati djeaka za crni uperak kose. sada u ugasiti svjetlo i ne elim uti ni rijei, jasno? okrene seanovu glavu s jedne, a zatim s druge strane, osjeajui nelagodu zbog ljubavi koju je gajio prema njemu. sljedeeg jutra se waite courteney vrati kui na doruak, kada je sunce ve bilo visoko na nebu. jedan od konjuara uze njegovog konja i povede ga u talu, a waite zastane pred spremnicom sedla i ogleda se oko sebe. zagledao se u

bijele ipke ograde, oieno dvorite, kuu punu namjetaja. bilo je ugodno osjeati se bogatim, pogotovo kada je znao to znai biti siromaan. petnaest tisua ara plodne zemlje, toliko grla stoke koliko je mogao drati, zlato u banci. waite se osmjehne i uputi se prema kui. zauje adu koja je pjevala u mljekari: kako jai seljak sjedei, sjedei tako sjedei, sjedei tako tra, la, la djevojke kau poljubi me brzo poljubi me brzo tra, la, la. imala je sladak i jasan glas i waite se osmjehne. bilo je lijepo osjeati se bogatim i zaljubljenim. zaustavi se na vratima mljekare, koju su iroki kameni zidovi ostavljali svjeom i tamnom. ada je stajala leima okrenutim prema vratima, njeno se tijelo ritmiki gibalo s pjesmom. waite ju na trenutak pogleda, a zatim krene prema njoj i obuhvati ju oko struka. ada se trgne, okrene i ostane u muevljevom zagrljaju, a on joj poljubi usne. dobro jutro, moja draesna gospoo. ona mu se preda. dobro jutro, gospodine, odgovori. to ima za doruak? za kakvog sam se ja romantiara udala!, uzdahne ada. dodi da vidimo. skine pregau, ostavi ju iza vrata, popravi kosu i prui muu ruku. waite buno pomirii zrak. lijepo mirie. gdje su djeca? joseph nije govorio engleski, ali ga je razumio. podigne pogled s pei. nkosi su na prednjem balkonu. josephovo je lice bilo tipino za zulua i kada se smijao, bijeli i veliki zubi su se isticali na crnoj koi. igraju se s garrvjevom drvenom nogom. waite pocrveni. kako su je uspjeli pronai? nkoszizana sean me pitao gdje je i ja sam mu rekao da ju je ona stavila u ormar s rubljem. budalo jedna!, zarei waite. ispusti adinu ruku i potri. kada je stigao u dnevni boravak, zauje seanove povike, a odmah zatim zauje s balkona zvuk neega to je padalo. waite stane nasred sobe. nije mogao podnijeti pomisao da izie i suoi se s garrickovim strahom. osjeao je strah i bijes prema seanu. zatim zauje seana kako se smije. ustani i doi k meni, to sjedi na podu. a zatim, zauujue, i garrickov glas: ao mi je, zabila se meu drvene daske. waite krene prema prozoru i pogleda na balkon. sean i garrick leali su na drugome kraju. sean se i dalje smijao, a na garrickovom licu opazio je nervozan osmijeh. sean ustane. hajde, ustani! prui ruku garricku i podigne ga na noge. ostali su tako naslonjeni jedan na drugog, dok se garrick zadravao u ravnotei na drvenoj nozi. kladim se da bih hodao s lakoom, da sam na tvom mjestu. a ja se kladim da ne bi bilo tako. zaista je teko. sean ga ispusti i povue se natrag drei ruke prema njemu, spreman da ga uhvati. hajde. sean se povlaio pred njim, a garrick gaje nesigurno slijedio, maui rukama da bi se odrao u ravnotei, lica napetog od napora. dostigne drugi kraj balkona i vrsto se dohvati za ogradu objema rukama. ovoga se puta nasmije zajedno sa seanom. waite osjeti da je ada stajala pored njega, pogleda ju u nedoumici i na usnama opazi rijei: dodi, idemo. njegova ga ena uze pod ruku. na kraju lipnja, godine 1876. garrick se vratio u kolu zajedno sa seanom. prolo je etiri mjeseca od nesree. waite ih otprati. put prema ladvburgu prolazio je kroz umu, dvije paralelne brazde koje je dijelila gusta trava, i koja se trljala u dno koije. konji su kasali brazdama i njihova kopita nisu odzvanjala u gustoj praini. na vrhu prve uzvisine waite uspori i okrene se na sjedalu te pogleda prema imanju. jutarnje sunce davalo je okreenim zidovima theunis krala nijansu naranaste boje, a travnjaci koji su okruivali kuu bili su sjajno zelene boje. posvuda je trava bila suha na tom poetku zime, kao i lie na drveu. sunce nije jo uvijek bilo dovoljno visoko na nebu da bi svojim sjajem zasjenilo boje krajolika. lie je bilo pozlaene boje, boje hrde i crvenkasto, te smeecrvene boje krda stoke koja je pasla medu drveem. pogledaj seane, tamo je pupavac. vidio sam ga ve odavna. mujak je. ptica poleti pred konjima: bila je crne i smee boje okolade, s bijelim krilima, i glavom koju je krasila perjanica poput etruanskog ljema. kako zna?, zapita ga izazovno garrick. po bijeloj boji na krilima. svi je imaju. nije istina, samo mujaci. pa, sve koje sam vidio, imali su bijelu boju, ponovi garrick u nedoumici. moda nikada nisi vidio enku. dosta su rijetke. ne udaljavaju se mnogo od gnijezda. waite courtenev se osmjehne i okrene se na stolcu. garry je u pravu, seane, ne moe vidjeti razliku po perju. mujak je malo vei, i nita drugo. rekao sam ti, nije poputao garrick, osjetivi se jaim nakon oeve potpore. ti sve zna, promrmlja sean sarkastino.

pretpostavljam da sve to proita u knjigama, ha? garrick se osmjehne. pogledaj, dolazi vlak. sputao se s vrha ostavljajui za sobom perjanicu sivoga dima. waite potjera konje u kas. spuste se do zidanog mosta koji je prelazio baboon stroom. vidio sam utu ribu. bio je to iglun. vidio sam i ja. rijeka je predstavljala granicu waitovog posjeda. predu most i stignu na drugu obalu. pred njima se prostirao ladvburg. ulazei u grad vlak zazvidi i ispusti oblak pare koji se podigne u zrak. grad je bio raspren, budui da su sve kue bile okruene dvoritem i vrtom. krdo od trideset i est bikova moglo je proi bilo kojom od irokih cesta. kue su bile izgraene od opeke, s krovom od sijena ili valovitog lima zeleno ili crveno obojenog. u sreditu grada nalazio se trg s crkvom. kola je bila na drugoj strani. vvaite povede konje glavnom ulicom. na plonicima je bilo nekoliko osoba, koje su se jo sasvim kruto kretale zbog ranoga jutra: svaka od njih glasno pozdravi waitea, koji odgovori mukarcima pokretom bia, a enama podigavi eir na glavi, no ne previe, da ne bi otkrio elu. u sreditu grada su trgovine bile otvorene, a ispred njegove banke stajao je na svojim dugim nogama david pye. dobro jutro, waite. dobro jutro, david, odgovori waite glasno, malo previe srdano. nije prolo ni est mjeseci otkako je platio posljednju ratu za theunis kral, i u njegovom je pamenju jo uvijek bilo svjee sjeanje na dug. osjeao se nelagodno poput zarobljenika tek i putenog na slobodu, koji na cesti susretne direktora zatvora. moe li doi k meni, nakon to bude ostavio djeake? spremi kavu, sloi se waite. bilo je dobro poznato da se nikome nije nudila kava, kada bi dolazio u posjet davidu pveu. stigli su na kraj ulice, do trga s crkvom, skrenu lijevo, prou pored suda i spuste se prema kolskome domu. u dvoritu se nalazilo nekoliko koija i vozova, okruenih gomilom djeaka i djevojica koji su istovarivali kovege. na jednome kraju istine nalazili su se oevi sakupljeni u skupinu. imali su preplanula lica, paljivo obrijane brade, osjeajui se nelagodno u odjei, koja je jo uvijek bila zguvana zbog dugog stajanja u ormarima. bili su to ljudi koji su ivjeli daleko od grada da bi svakodnevno pratili djecu u kolu. njihovi posjedi su se prostirali nizinskim predjelom rijeke tugele te prema pietermaritzburgu. waite zaustavi koiju, spusti se i odvee uzde konjima. sean skoi na tlo i potri prema jednoj gomili djeaka, dok je otac krenuo prema mukarcima, koji otvore krug, kako bi ga doekali iroko mu se osmjehujui u znak dobrodolice, i svi mu redom pruajui desnu ruku. garrick je ostao sjediti sam na prednjem sjedalu koije, s napetom nogom pred sobom i pognutim ramenima kao da se pokuavao sakriti. nakon nekog vremena waite pogleda iza sebe. opazi garricka kako sam sjedi i ve je htio otii k njemu, ali odmah se zaustavi. pogledom potrai seana medu gomilom djece, sve dok ga ne pronae. seane! djeak prekine uzbudljiv razgovor. da, tata. pomogni garricku da istovari kovege. sto mu gromova, tata, razgovaram. seane! waite se namrti. u redu, idem. sean se jo na trenutak zaustavi, a zatim krene prema koiji. hajde, garrv. dodaj mi kovege. garrick se podigne i oteano pree sjedalo. prui kovege seanu koji ih skupi na hrpu pored kotaa, zatim se obrati skupini koja ga je slijedila: karl, ti ponesi taj koveg. dennis, ti uzmi smei koveg. pazi da ne padne, stari, unutra ima etiri boice marmelade. hajde, garry, idemo! udalje se prema domu i garrick klizne s koije te krene za njima epajui. zna, seane, ree karl glasno, otac mi doputa da pucam s njegovom pukom. sean se naglo zaustavi, a zatim, vie se nadajui nego to je vjerovao u to ree: nije istina! jest, ponovno se pobuni karl. garrick ih je dostigao i svi se zajedno zagledaju u karla. koliko si metaka ispalio?, zapita ga netko iz skupine. karl je ve gotovo odgovorio est, ali se brzo ispravi. o, sve one koje sam htio. dosadit e ti oruje. moj otac kae da nikad nee postati dobar strijelac, zapone li prerano. nikada nisam promaio ni jedan hitac, odgovori mu karl suho. idemo, ree sean i ponovno nastavi hodati. nikada u svom ivotu nije osjetio takvu zavist. karl se pouri i krene za njima. seane, kladim se da nikada nisi ispalio ni metka, kladim se, nije li tako? sean se zagonetno nasmije dok je traio drugu temu razgovora. shvatio je da e karl nastaviti s hvalisanjem do besvijesti. s balkona doma potri im ususret jedna djevojka. imala je duge noge,

preplanule od sunca i dok je trala haljina joj se petljala oko nogu. imala je crnu kosu i maleno lice sa iljastom bradom. bok, seane. sean zarei. ona mu se priblii, pokuavi ostati ukorak s njime. jesi li se odmorio bez kole? sean joj ne odgovori. uvijek mu se obraala u trku, kada su i njegovi prijatelji bili prisutni. seane, imam kola od prhkog tijesta. eli li komadi? u seanovim oima bljesne zanimanje i on gotovo okrene glavu prema njoj, jer je prhko tijesto gospode van essen bilo poznato u cijelome kraju, ali se suzdri i nastavi prema domu. mogu li ove godine sjesti pored tebe, seane? sean se okrene i pogleda ju bijesno: ne, ne moe. sada odlazi, imam posla. uspne se stubama, dok je ana ostala stajati na poetku stubita. izgledalo je kao da e se rasplakati i garrick se srameljivo zaustavi pored nje. moe sjesti pored mene, ako eli, ree joj potiho. ona ga pogleda i pogleda drvenu nogu. suze nestanu i nasmije se. bila je draesna. nakloni se prema djeaku. drvena nogo, ree i ponovno se nasmije. garrick se snano zacrveni i odjednom mu se oi ispune suzama. ana stavi obje ruke na usta i nastavi se smijati, zatim se okrene i potri prema prijateljicama ispred enskog dijela doma. jo uvijek crven u licu, garrick krene za seanom, pridravajui se za rukohvat. freulein je stajala pred mukom spavaonicom. naoale s okruglim okvirima i kosa boje sivoga eljeza davali su njenom licu strog izraz, koji je ipak bio ublaen osmijehom, kojim doeka seana. seane, mladiu moj, stigao si. zapravo, ree: seane, mladiu moj, stikao si. dobar dan, freulein. sean joj odzdravi predivnim osmijehom. kako si se izduio, ree freulein, mjerei ga oima. neprestano raste, ve si najvei u cijeloj koli. sean ju pogleda oprezno, spreman da se izmakne, ako bi ga pokuala zagrliti, kao to je ponekad inila kada nije uspijevala sakriti svoju ljubav. mjeavina ljepote i djeakove prepotencije sasvim je osvojila njeno teutonsko srce. brzo, smjestite svoje stvari. zapoinje kola. ena se posveti drugim obvezama, i sean s olakanjem povede svoju skupinu u spavaonicu. tata kae da sljedei tjedan mogu ii u lov s pukom, a ne samo pucati u metu, nastavio je karl svoju staru temu. dennis ostavi garrickov koveg na njegovom krevetu, ree sean, pretvarajui se kao da nije uo. uza zid stajalo je poredano trideset kreveta i pored svakog od njih nalazio se ormari. golema soba bila je ista i ivahna kao to to moe biti zatvor ili kola. na jednom kraju sobe nalazila se skupina djeaka i ivahno avrljala. kada je sean uao, podignu pogled, no nisu se pozdravili: bili su opozicija. sean sjedne na krevet i skoi na njega. bio je tvrd poput dvske. garrickova drvena noga odzvanjala je na drvenom podu, dok je hodao spavaonicom i ronnv pye, predvodnik druge skupine, apne neto svojim prijateljima koji prasnu u smijeh. garrick se ponovno zacrveni i sjedne brzo na krevet pokuavi sakriti drvenu nogu. mislim da bih trebao pucati na duikera, prije nego to me tata pusti da pucam na kudua ili bushbucka, izjavi karl i sean se namrti. kakav je novi uitelj?, zapita. izgleda u redu, odgovori jedan od njih. jimmy i ja vidjeli smo ga juer na stanici. mrav je i ima brkove. ne smije se previe. mislim da e me tata sljedei tjedan povesti u lov na drugu obalu tugele, ree karl agresivno. nadam se da nije fanatik u rukopisu i slino, izjavi sean. nadam se da nee zapoeti s onom dosadom od decimala kao stari lizard. svi se u zboru sloie i tada se garrick prvi put ukljui u razgovor. decimale su lake. mogao bih ak pucati na lava, ree karl. veu djecu oba spola sakupili su u jedan jedini razred. klupe s dva mjesta, poneki zemljovid na zidu, ploice i slika kraljice vikotorije. s katedre gospodin antonv clark je nadzirao nove uenike. u zraku je vladala nestrpljiva tiina. jedna od djevojica se nervozno nasmije, a oi gospodina clarka potrae izvor buke, koja se ipak okona prije nego to ga je pronaao. moj je nesretni zadatak taj da vas pouim, izjavi uitelj. nije se alio. ve je dugo vremena prema mladima osjeao nesnoljivost. pouavao je samo zbog plae. a vaa je dunost da se prilagodite svim snagama koje posjedujete tome, nastavi, gledajui s gnuanjem sjajna lica uenika. o emu govori?, proape sean ne pomiui usne. pst, odgovori garrick. pogled gospodina clarka se brzo okrene zaustavivi se na garricku. polako krene medu klupama i zaustavi se pored njega. dohvati izmeu palca i kaiprsta uperak garrickove kose i povue ga uvis. garrick

zastenje i gospodin clark se polako vrati prema katedri. sada moemo zapoeti. prvi red, otvorite knjigu na prvoj stranici. drugi red, na stranicu petnaest... i svima zada zadatke. je li te boljelo?, apne sean. garrick klimne glavom gotovo neprimjetno i sean odmah osjeti duboku mrnju prema uitelju. pogleda ga u oi. gospodin clark imao je neto vie od trideset godina, i bio je mrav, to je bilo jo vidljivije zbog uskog odijela koje je nosio. bio je blijed u licu, rastuen rijetkim brkovima, a njegov je nos bio toliko prast da je otkrivao nosnice. isticale su se na licu poput rupa na dvocijevki. podigne pogled s popisa koji je drao u rukama i pogleda u seana. na trenutak se zagledaju jedan u drugog. bit e potekoa, pomisli gospodin clark. ve ih je bez dvojbe mogao nanjuiti. ti, djeae, kako se zove? sean se polako okrene i pogleda iza sebe. kada se ponovno okrene prema naprijed, lice gospodina clarka blago se zarumenilo. ustani. tko, ja? da, ti. sean ustane. kako se zove? courteney. gospodine! courteney, gospodine. pogledaju jedan drugoga. gospodin clark saeka da sean spusti pogled, ali to se ne dogodi. bit e velikih potekoa, veih nego to sam mislio, pomisli uitelj, ali naglas ree: dobro, sjedni. napetost koja je zavladala razredom polako popusti, na gotovo zamjetljiv nain. sean je osjeao potovanje drugih prema njemu: bili su ponosni zbog naina kako se ponio. osjeti da ga netko dodiruje za rame. bila je to ana. sjedila je u klupi iza njega i pribliila ju to je bilo vie mogue. inae bi ga takva gesta naljutila, ali u tom trenutku taj lagani dodir neto pridoda njegovom zadovoljstvu. za seana je sat sporo prolazio. nacrta na rubu knjige puku, a zatim ju paljivo izbrie, zatim se neko vrijeme zagleda u garricka, dok ga nain na koji se brat posveivao danom zadatku nije razdraio. treberu, ali garrick nije mario za njega. seanu je bilo dosta svega. zapone se vrpoljiti na stolcu, a zatim pogleda karlovu lubanju. na njoj je bio priti. uze ravnalo namjeravajui ga vrkom razbiti, i prije nego to je to mogao uiniti, karl podigne ruku kao da se eli poeati po ramenu, no, medu prstima je drao komad papira. sean spusti ravnalo i kriomice preuzme poruku. odloi ju u krilo: na njoj je pisala samo jedna rije: komari. sean se nasmije. nain na koji je imitirao komarce, bio je jedan od razloga zato je stari uitelj ostavio posao. est je mjeseci stari lizard mislio da je razred pun komaraca, a est sljedeih mjeseci znao je da ih nije bilo. pokuao je na sve mogue naine otkriti krivca, no na kraju je odustao. svakoga puta kada bi jednomjerno zujanje zapoinjalo, usne su mu sve vie podrhtavale. sada si sean raisti grlo i zapone zujati. odmah se razred ispuni suzdranim smijehom. sve glave, zajedno sa seanovom, bile su pognute nad knjigom. ruka gospodina clarka se na trenutak zaustavi, dok je pisao po ploi, no zatim vrsto nastavi. bila je to dobra imitacija: sputajui i podiui zvuk sean je nastavljao zujati poput komarca u letu. jedini znak njegove krivnje bio je lagano podrhtavanje njegova grla. gospodin clark dovri s pisanjem i okrene se da bi se suoio s razredom. sean nije uinio greku da prestane, ve prepusti komarcu da nastavi svoj let, prije nego to je stao. gospodin clark ostavi katedru i proe uz najdalji red klupa od seanovog. jednom ili dvaput se zaustavi i pogleda rad uenika. stigne do zadnje klupe i premjesti se u seanov red. zaustavi se pored anine klupe. nije potrebno da toliko zaokruuje slovo t, ree joj. evo, pokazat u ti. uze olovku i zapone pisati. jesi li razumjela? ekshibicionizam u rukopisu zasluuje osudu kao i onaj u svakodnevnom ponaanju. ponovno joj vrati olovku, a zatim oslanjajui se na jednu nogu, pljusne svom snagom seana i pljuska odjekne zvonko razredom. imao si komarca na uhu, ree gospodin clark. u dvije godine koje su uslijedile, u seanu i garricku se dogodio prijelaz iz djetinjstva u pubertet. izgledalo je kao da se nalaze na valu brze struje, koja ih je tjerala rijekom ivota. bilo je dijelova rijeke koji su pretjecali konstantnom brzinom. jedan od njih bila je ada. uvijek razumljiva i u stanju da iskae nepromijenjenu ljubav prema muu i porodici koja je postala njena. jo jedan bio je waite. uz nekoliko sijedih vlasi vie, ali snaan kao i uvijek tijelom, osmijehom i sreom. bilo je dijelova rijeke koji su pretjecali bre. nain na koji se garrick oslanjao na seana. bio mu je potreban sve vie, kako su mjeseci prolazili, budui da je sean

bio njegov tit. ako nije bilo seana, koji ga je titio, kada se osjeao u opasnosti, povlaio bi se u sebe, u gustu i toplu maglu njegova uma. otili su krasti breskve: blizanci, karl, dennis i jo dvojica. oko vrta gospodina pyea nalazila se gusta ivica, i breskve su rasle preko ive ograde, a bile su tako goleme, poput ljudske ake. bile su slatke poput meda, no, njihov je okus bio jo sladi, kada su ih krali. u vrt se ulazilo kroz plantau akacija. ne uzimajte ih previe s jednog te istog stabla, zapovjedi sean. inae, e stari pye opaziti. stigli su do ive ograde i sean pronae rupu kroz koju e proi. garry, ti ostani ovdje i uvaj strau. ako vidi nekoga da nailazi, zazvidi. garrick pokua ne pokazati olakanje koje je osjeao: nije imao dovoljno hrabrosti da sudjeluje u tome. sean nastavi: dodat emo ti breskve, ali ti ih nemoj jesti dok ne budemo zavrili. zato nee doi s nama?, zapita karl. jer ne moe trati, evo zato. ako ga uhvate, shvatit e da smo i mi sudjelovali i sve e nas kazniti. odgovor je bio dovoljan za karla. sean se spusti i puzei klizne kroz rupu u ivoj ogradi. ostali su ga slijedili jedan iza drugoga, dok garrick nije ostao sam. ostane pored ive ograde. vrijeme je prolazilo i garrick je postajao sve uznemireniji; trebalo im je dugo vremena. odjednom zauje glasove. netko mu se pribliavao s plantae. padne u panici i sklupa se u ivu ogradu, pokuavi se sakriti. nije ni pomislio da bi ih trebao upozoriti. glasovi se priblie i odjednom kroz ivicu prepozna ronnvja pyea. s njim su bila dva prijatelja. svi su bili naoruani prakama i hodali su drei glavu visoko, pretraujui stabla u potrazi za pticama. na trenutak je izgledalo da nisu opazili garricka u ivoj ogradi, ali zatim, kada su ve bili proli, ronny se okrene i opazi ga. pogledaju jedan drugoga, na deset koraka udaljenosti: garrick je bio sklupan u ivici, a na ronnvjevu licu se polako ocrtavala iznenaenost. ogleda se brzo oko sebe kako bi se uvjerio da nema seana. to je stari epavac, izjavi i njegovi prijatelji se vrate natrag i postave se uz njega. to radi ovdje, drvena nogo?, jesu li ti mievi izglodali jezik, drvena nogo?, ma kakvi, termiti su to uinili s nogom! ale koje su ciljale da ga pogode. reci nam neto, drvena nogo. ronny pye imao je ui koje su se isticale s obje strane glave, poput ventilatora. bio je malen za svoje godine, to ga je inilo zlobnim, i imao je crvenu kosu. hajde, drvena nogo! reci nam neto. garrick navlai usne jezikom. oi su mu se ve ispunile suzama. hej, ronny, hajde, natjeraj ga da hoda. ovako. jedan od djeaka zapone imitirati garrickovo epanje. prasnu u sve jai smjeh, hrabriji, i djeaci se priblie garricku. hajde, pokai nam kako hoda. garrick se ogleda oko sebe u potrazi za mogunou bijega. tvoga brata nema, zagrake ronny. uzalud ga trai. il j dohvati garricka za koulju i izvue ga iz ive ograde. pokai nam kako hoda. garrick se pokua oteti iz ronnvjevih ruku, ali uzalud. ostavi me na miru, rei u te seanu. ako me ne pusti, rei u te seanu. u redu, ostavljam te, sloi se ronny i gurne ga objema rukama u trbuh. da mi se vie nisi pojavio pred oima, odlazi svojim putem!, gurne ga unatrag. naprave krug oko njega i zaponu ga gurati medu sobom. odlazi svojim putem!, odlazi svojim putem! sada su suze ve inile dvije dugake brazde na njegovim obrazima. prestanite, molim vas, prestanite. molim vas, molim vas, oponaali su ga. zatim, s valom olakanja, osjeti drhtaj koji je dolazio iza oiju: njihova lica postala su maglovita, gotovo i nije vie osjeao njihove ruke. padne licem okrenutim prema tlu, ali ne osjeti bol. dva djeaka se nagnu nad njim da bi ga podigli. obrazi su mu bili natopljeni suzama i blatom. sean izie kroz ivu ogradu, s kouljom nadutom od bresaka. za trenutak une, dok ne shvati to se dogaa, a zatim ponovno ustane i potri. ronnv ga zauje, ostavi garricka i okrene se. ukrao si oeve breskve, uzvikne. rei u mu. seanova aka ga pogodi u nos i ronnv padne na tlo. sean se okrene prema drugoj dvojici, ali ve su trali: slijedio ih je nekoliko koraka, a zatim se vrati k ronnvju, no bilo je prekasno. i on je bjeao, medu drveem, drei si lice rukama, dok mu se krv cijedila na koulju. jesi li dobro, garry? klekne pored brata, pokuavi mu obrisati prljavtinu s lica sjajnim rupiem. pomogne mu da ustane i garrick ostane na nogama teturajui s napola otvorenim oima, i s odsutnim osmijehom na usnama. du toka rijeke nalazili su se miljokazi; neki su bili maleni poput hrpe kamenja u

niskoj vodi waite courteney promatrao je seana na drugoj strani stola dok su dorukovali u theunis kralu. vilica puna jaja i masti se zaustavi prije nego to stigne do usta. okreni obraz prema prozoru, zapovjedi sumnjiavo. sean poslua. to ti je, do vraga, na licu? to? sean rukom proe preko obraza. kada si se posljednji put oprao? ne budi smijean, dragi. ada mu dodirne nogu ispod stola. nije prljav, to je brada. brada? waite se priblii i pogleda paljivije seana, te se zapone smijati, otvori usta kako bi progovorio, a ada odmah shvati da se eli naaliti na njegov raun, izrei laganu alu poput pobjenjelog dinosaura, koja bi povrijedila seana u dubinu due, i mukosti koja se tek zapoela oblikovati. brzo se uplete: mislim da bi mu morao kupiti ilet, waite. waite zaboravi na alu, zarei i stavi u usta jaje. ne elim ju obrijati, ree sean i pocrveni. rast e ti bre, ako ju na poetku obrije, ree mu ada. s druge strane stola garrick je melankolino dodirivao svoje obraze. neki miljokazi bili su golemi poput stijena waite ih je preuzeo iz kole na poetku boinih praznika. u brzini utovarivanja kovega i usklikivanja pozdrava freulein i prijateljima, od kojih neke ne bi vidjeli sljedeih est tjedana, blizanci nisu primijetili da se waite udnovato ponaao. samo kasnije, kada su konji dvostruko bre nego uobiajeno jurili prema imanju, sean zapita: zato tako uri, tata? vidjet e, odgovori waite, i garrick i sean ga pogledaju s pobuenim zanimanjem. waite se osmjehne pred bujicom pitanja, ali ostane zagonetan. zabavljao se. kada su stigli u theunis kral, blizanci su umirali od znatielje. waite zaustavi konje pred kuom i jedan od konjuara potri i preuze uzde. ada ih je ekala na balkonu i sean side i potri prema njoj. to se dogada?, molio je usrdno. tata mi ne eli rei, mi znamo da se neto dogaa. ne znam o emu govorite, ada se nasmije. bolje je da ponovno pitate vaeg oca. stigao je i waite, koji obavije rukom adu oko struka i privije ju uza se. ne znam kako je samo na to pomislio, ree waite, ali, zato im ne kaemo da pogledaju u spavau sobu? ove godine bi mogli dobiti boine poklone neto ranije. u dnevnom boravku sean je ve preao garricka i stigao prije njega u spavau sobu. priekaj me, uzvikne mu garrick oajan. molim te, priekaj me. sean se zaustavi na vratima. isuse kriste, promrmlja. bile su to najee rijei koje je poznavao. garrick ga dostigne i zajedno zadrhte opazivi kone futrole, koje su bile poloene na stolu nasred sobe, duge i uske futrole od sjajne koe, s kopama od mesinga. puke!, ree sean. priblii se polako stolu kao da eli zadrati futrole na tom mjestu, strahujui da bi svakog trena mogle nestati. pogledaj! sean spusti prst i dodirne zlatom ugravirana slova na poklopcu futrole koja mu je bila blie. gore su i naa imena. otvori kope i podigne poklopac. u gnijezdu zelenog platna, koje je mirisalo po ulju za oruje, sjajila se puka od drva i elika. isuse kriste, ponovi sean. zatim se okrene i pogleda garricka. ne namjerava li pogledati svoju? garrick se epajui priblii stolu i pokua sakriti razoaranje: toliko si je elio dickensova djela. u rijeci su postojali virovi bio je posljednji tjedan boinih praznika i garrick je bio u krevetu prehlaen. waite courtenev je otiao u pietermaritzburg na sjednicu drutva stoara, a tog je dana na imanju bilo malo posla. nakon to se pobrinuo za bolesne ivotinje u njihovoj tali, i nakon to je na konju pregledao juni sektor, sean se vrati kui i zaustavi se sat vremena avrljajui s konjuarima u tali, a zatim krene kui. garrv je spavao, a ada je radila maslac u mljekari. zapita josepha i dobije doruak prije vremena, pojevi ga na nogama u kuhinji. dok je jeo, pomisli na problem kako provesti popodne. sagleda sve mogunosti. uzeti puku i pokuati uloviti duikera, na breuljku, ili otii konjem do bijelog vodopada u ribolov na jegulje. kada je zavrio s jelom, bio je jo u nedoumici, i stoga prede dvorite i pogleda u svjei mrani prostor mljekare. ada mu se osmjehne: zdravo, seane. pretpostavljam da eli dorukovati. hvala, mama. ve sam jeo. sean pomirie prostor, volio je gustu toplinu novog maslaca i miomiris kravljeg izmeta na podu. to e raditi ovog poslijepodneva? htio sam te zapitati, prija li ti vie divlja ili jegulje, ne znam bih li otiao u lov ili u ribolov. jegulje bi me obradovale, mogla bih ih pripremiti u elatini i posluiti ih sutra za ruak, kada se bude vratio tvoj otac. donijet u ti ih pun ko. osedla

ponija, objesi za sedlo kanticu s crvima i s ribikim tapom na leima krene prema ladvburgu. prede most na baboon stroomu i ostavi cestu te krene tokom rijeke do vodopada. dok je jahao uz plantau akacija pored kue van essenovih, shvati da je pogrijeio to je izabrao taj put. iza drvea pojavi se poput munje ana, sa suknjom do koljena. sean pogleda ravno pred sobom. seane, hej, seane! stajala je pred njim i trala je da bude ukorak s njime, i nije bilo naina da joj izbjegne, i stoga zaustavi ponija. dobar dan, seane. bila je zadihana i crvena u licu. dobar dan, odgovori joj otro. kamo e? odovud do tamo, da bih vidio koliko mi vremena treba. ide u ribolov, mogu li s tobom? osmjehne mu se provokativno. imala je bijele i male zube. ne, previe brblja, otjerat e sve ribe. ponovno podbode ponija. molim te, bit u mirna. zaista. slijedila ga je trei. ne. pucne uzdama i udalji se od nje. galopirao je oko stotinu metara, a zatim se okrene i opazi da ga je ona jo uvijek slijedila, s crnom kosom koja je vijorila na ramenima. zaustavi ponija i ona ga dostigne. znala sam da e se zaustaviti, odvrati mu ona. a sada, odlazi kui. ne elim da me slijedi. bit u sasvim mirna, zaista. sean je znao da e ga slijediti do vrha breuljka i preda se. u redu, ali ako progovori i jednu jedinu rije, vratit u te kui. obeajem, pomogni mi, molim te. pomogne joj da se podigne na ponija i sjedne poput jahaice, dohvativi ga oko struka. put je vodio pored bijelog vodopada i voda je stizala do njih. ana je odrala obeanje sve dok nije bila sigurna da su stigli predaleko, da ju sean poalje samu natrag. ponovno zapone avrljati. kada je htjela dobiti odgovor, to se nije esto dogaalo, stiskala ga je oko struka i sean bi reao. mladi ostavi ponija slobodnog da tri medu stablima koja su okruivala malo jezero. sakrije uzde i sedlo u malo skrovite i spuste se zajedno kroz trsku do vode. ana potri pred njim i kada je sean stigao na pjeskovitu obalu, ana je bacala kamenie u jezero. hej, prestani! otjerat e sve ribe, vikao je sean. oprosti. zaboravila sam. sjednu i ona zabije bose noge u pijesak. sean stavi jeku na udicu i baci ju u zelenu vodu. struja je pretjecala u irokom krugu ispod suprotne obale i oboje je pogledaju sveano. izgleda da ovdje nema riba, ree ana. treba imati strpljenja, ne moe ih odmah uloviti. ana zapone crtati na pijesku nogama i tako polako proe pet minuta. seane... pst! jo pet minuta. pecati je zaista glupost. nitko te nije prisilio da dode, odgovori sean. toplo je! sean ne odgovori. trska se njihala na vjetru, a bijeli pijesak reflektirao je sunevu splinu na njih. ana se podigne i nemirno zapone hodati pijeskom do ruba trske. dohvati rukom nekoliko visokih listova i zapone ih lesti. dosadno mi je, ree. ako je tako, otii kui. i toplo mi je. sean podigne ribiki tap, provjeri crve i ponovno baci. iza jega ana mu isplazi jezik. idemo plivati, predloi. sean ne odgovori. zabije drku tapa u pijesak, povue eir a elo kako bi si zaklonio oi od svjetlosti i opusti se naslonivi se na iktove i ispruivi noge. uo je kako pijesak pucketa pod aninim ogama, a zatim uslijedi tiina. zapoeo se pitati to radi, no, ako bi ogledao prema njoj, bio bi to znak slabosti. djevojke!, pomisli gorko. upravo iza njega zauje um nogu koje su trale. sjedne naglo zapone se okretati. njeno tijelo djevojke pogodi ga poput munje iz vedra neba. sean se naglo ustane. hej, to radi? kupam se, nasmije se ana, uronjena do pojasa u zelenu odu, s mokrom kosom koja joj je visjela na ramena i grudi. sean ih ogleda, te bijele grudi, poput snijega, s ruiastim, gotovo crvenim radavicama. ana se okrene na leda i zapone plivati pricajui ogama i ispunivi vodu pjenom. odlazite, ribice!, gugutala je. hej, to ne smije raditi, ree sean bez previe sranosti. itio je da se ponovno digne na noge: te grudi ostavljale su na njega udnovat dojam. ali, ana klekne u vodu do brade. sean je htio da se podigne. lijepo je. zato ne udes i ti? okrene se na trbuh i uroni u odu, dva ovala njene stranjice pojave se na povrini i sean ponovno sjeti da ga stee u prsima. hoe li ui ili nee?, zapita ga ona, briui si dlanovima odu s oiju. sean je ostao zapanjen, u nekoliko trenutaka osjeaji oje je gajio prema toj djevojci su se duboko izmijenili. elio je svim rcem biti zajedno s njom u vodi, sa svim tim zagonetnim bijelim oblinama, ali bio je srameljiv. strah te! hajde, ja u ti posuditi hrabrost da ude. ismijavala

ga je i on se osjeti uvrijeen. nije me strah. onda udi. sean se jo nekoliko trenutaka dvoumio, a zatim skine eir i otkopa koulju. okrene joj leda, dok si je skidao hlae, a zatim se okrene oko samoga sebe i skoi u jezero, sretan to ga je pokrilo. njegova glava izroni iz vode i ana ju ponovno gurne ispod. sean ju uhvati za nogu, i ponovno izroni, te ju okrene na leda. zatim ju povue prema mjestu gdje ju voda ne bi pokrila. ana je mlatarala rukama, nastojei ostaviti glavu izvan vode draesno viui. sean se spotakne o kamen i ispusti ju. prije nego to je uspio doi k sebi, bila je ve pored njega i sjela na njegova lea rairenih nogu. mogao ju je otresti sa sebe, ali mu je godilo osjeati to tijelo na njegovom, toplo u svjeoj vodi, vlano i klizavo. ana podigne aku pijeska i utrlja ga medu kosu. sean se njeno pobuni. ana ga rukama obuhvati za vrat i on osjeti to tijelo cijelom povrinom na njemu. stiska u trbuhu pree na grudni ko i osjeti poriv daju zagrli. okrene se oko sebe i pokuaju dohvatiti, ali ana mu se ote iz ruku i ponovno uroni u duboku vodu. sean ju je slijedio, ali ona se drala izvan njegova dometa, smijui se. konano se nadu jedno pred drugim, jo uvijek uronjeni do brade i sean se zapone mrtiti. htio ju je zagrliti. ana opazi njegovu promjenu raspoloenja i krene prema obali, stigne do seanove odjee podigne svoju koulju i obrie si lice, ostavi na nogama, gola, bez srama. imala je previe muke brae da bi se sramila. sean je gledao kako njene grudi mijenjaju oblik, dok je podizala ruke, pogleda obline njena tijela i opazi da su se njene noge, koje su nekada bile mrave, sada oblikovale: bedra su se dodirivala u svoj duini do tamnoga trokuta enstvenosti. ana prostre koulju na pijesak i sjedne na nju, a zatim ga pogleda. nee li izii? sean nespretno izie, prekrivi se rukama. ana se nagne na koulji. moe sjesti, ako eli. na brzinu sjedne i podigne koljena do brade. gledao ju je krajikom oka. oko bradavica se zbog hladnoe koa malo najeila. maje bila svjesna njegova pogleda i isprsi se, uivajui u tome. sean e ponovno osjeao udnovato, a sada je ana jasno vladala sobom, rije nekoliko trenutaka bila je netko za kojim je reao, a sada je ona apovijedala, a on je morao sluati. ima dlake na prsima, ree ana, okrenuvi se pogledavi a. iako su bile rijetke, sean je bio sretan to ih je imao. izdui noge. i mnogo je vei od frikkiejevog. sean ponovno pokua odignuti koljena, ali ana mu stavi ruku na nogu i zadra ga. sean pokua rei neto, ali grlo mu se zatvorilo i nije ispustio i glasa. ana ne saeka odgovor. o, pogledaj! poveava se, poput caribuovog. caribu je bio pastuh gospodina van essena. uvijek znam, kada tata namjerava pariti pastuha s kobilom. ae mi da odem k teti lettie. ali, ja se sakrijem u plantai. od tamo ograeni prostor dobro vidi. anina ruka bila je mekana i nije dala mira. sean nije uspijevao dsliti ni na to drugo. zna da ljudi ine isto, kao i konji?, zapita ana. sean potvrdi. pohaao je nastavu biologije, koju su drala spoda daffel i co. u zahodima kole. na trenutak su ostali mirni, zatim ana proape: seane, bi li me htio uzjahati? ne znam kako se to radi, grakne sean kao odgovor. kladim se da ne znaju ni konji, prvoga puta. a ni ljudi, islim, ree ana. mogli bismo to otkriti. vrate se kui naveer. ana je sjedila iza seana i drala mu je ike vrsto oko pasa, pritisnuvi lice o njegova lea. na poetku plantae sean ju spusti s konja. vidimo se u ponedjeljak u koli, ree ana i okrene se. ana. da? boli li te jo uvijek? ne, a nakon to je razmislila na trenutak, ree: lijepo je. okrene se i potri polako kui. osjeao se praznim, bio je to dnovat osjeaj, koji ga je zbunjivao. gdje je riba?, zapita ada. nije zagrizla. ni jedna? sean zavrti glavom i prede kuhinju. seane. da, mama. neto nije u redu? ne, glasio je njegov odgovor izreen na brzinu. ne, dobro mi je. i izvue se iz kuhinje. garrick je sjedio na krevetu. imao je crvenu i iritiranu kou oko nosnica; spusti knjigu koju je itao i osmjehne se seanu, dok je ulazio u sobu. sean dostigne svoj krevet i sjedne. gdje si bio? garrickov glas bio je pun prehlade. gore, na jezeru, pored vodopada. jesi li pecao? sean ne odgovori, polegne se na krevet, pridravajui se na lakovima i koljenima. susreo sam anu. dola je sa mnom. zauvi to ime garrickovo se zanimanje povea. pogleda brata u lice. sean je jo uvijek imao pomalo zbunjen izraz lica. garry. dvoumio se, ali morao se nekom povjeriti. garry, bio sam s anom. garrick udahne uz mali

zviduk. problijedi, samo mu je nos jo ostao crven i izgledao je bolesno. elim rei, ree polako sean, kao da je pokuavao objasniti i samome sebi, elim rei, da sam zaista bio s njom, kao to smo meusobno razgovarali. kao..., pokae rukom, u nemogunosti da pronae rijei. zatim se baci na krevet. i ona ti je to dopustila?, zapita garrick gotovo apatom. ona me pitala, odgovori sean. bila je skliska, topla i skliska. kasnije, kada su obojica bili u krevetu i kada je svjetlo bilo ugaeno, sean osjeti tamu i lagane garrickove pokrete. osluhne na trenutak, dok nije bio siguran. garry!, optui ga glasno. nisam nita radio, nisam nita radio. zna to nam je rekao tata. past e ti zubi i poludjet e. nisam nita radio, nisam nita radio. garrickov glas bio je priguen prehladom i suzama. uo sam te, ree sean. samo sam si eao nogu. zaista, zaista. konano, rijeka se izgubi u posljednjem vodopadu i povede ih u more mukosti gospodin clark nije uspio slomiti seana. uzrokovao je tvrdo suprotstavljanje te se polako morao povlaiti, i sada se bojao djeaka. nije mu vie govorio da ustane, jer je bio velik kao i on. ve su se dvije godine sukobljavali. istraili su reciprono slabosti i znali su ih iskoristiti. gospodin clark nije mogao podnijeti zvuk mrkanja nosom, moda je nesvjesno vidio u tome ismijavanje njegova krivoga nosa. sean je posjedovao cijeli repertoar koji je iao od laganog zvuka, jedva v;ujnog, do dubokog koji je iao do grla. oprostite, gospodine, ne mogu se suzdrati. malo sam rehlaen. tada bi poravnao raune; gospodin clark je shvatio da je lean ranjiv preko garricka. bilo je dovoljno samo malo povrijediti dnoga, da bi uzrokovao nepodnoljivu bol drugome. gospodin clark je imao teak tjedan. jetra, oslabljena lalarijom, ga je boljela. ve ga je tri dana boljela glava. porjekao se gradskim vlastima zbog ugovora, dan ranije. sean je bio u savrenoj formi s nosom, a gospodin clark je obio vie nego to je mogao podnijeti. ude u razred, smjesti se za katedrom. pogleda uenike, a itim mu se pogled zaustavi na seanu. zapoinje,pomisli gospodin clark. zapoinje, ubituga. u posljednje dvije godine smjetaj u klupama se promijenio. ana i garricka je odvojio, i sada je garrick sjedio u prvoj klupi, je ga je gospodin clark mogao s lakoom dostii. sean je bio pak u zadini. itanje engleskih tekstova, ree gospodin clark. prvi redovi otvorite knjigu na stranici pet. drugi redovi... proklet bio!, ree potiho, a zatim ponovno, neto glasnije: proklet bio! sada se tresao od bijesa i nosnice su mu bile bijele i razdvojene. side s katedre i krene prema garrickovoj klupi. proklet bio! proklet bio! odvratni bogalju!, vikao je udarivi garricka po licu otvorenim dlanom. garrick prekrije obraze objema rukama i pogleda ga razrogaenim oima. mala prljava svinjo, ree mu gospodin clark naglaavajui svaki slog. sada i ti zapoinje. dohvati uperak garrickove kose i povue mu glavu do klupe. nauit u te ja. tako mi boga, nauit u te. pokazat u ti ja. i zabije mu elo u klupu. nauit u te. ponovno mu zabije elo u klupu. bilo je to dovoljno da se sean stvori pored njih. dohvati gospodina clarka za ruku i povue ju unatrag. ostavite ga na miru. nije nita napravio. gospodin clark opazi pred sobom seanovo lice, koje ga je duge dvije godine stalno muilo. bio je izvan sebe. stisne aku i udari. sean skoi unatrag od udarca, a bol mu ispuni oi suzama. na trenutak je ostao leati na jednoj od klupa, gledajui u clarka, a zatim zarei. na taj zvuk clark se osvijesti i povue se dva koraka, pokuavi izbjei seana, ali sean ga dohvati za ovratnik koulje i povue natrag; ovratnik se podere u njegovim rukama, i sean udari uitelja. clark klizne na pod, a sean se nagne nad njegovim tijelom. van!, ree clark. zubi su mu bili zamrljani krvlju koja mu je tekla iz usta i nekoliko kapi zamau koulju. ovratnik mu je udno strio ispod uiju. i ti, ree clark pokazavi na garricka. van i da se nikada vie niste vratili. hajdemo, garry, ree sean. garrick ustane i epajui dostigne seana, te zajedno iziu u dvorite. to emo sad? na garrickovom elu narasla je velika crvena kvrga. mislim da je bolje da odemo kui. a nae stvari?, zapita garrick. ne moemo ih sve ponijeti sa sobom, poslat emo nekoga po njih. hajde, idemo. predu grad i krenu putem koji je vodio k imanju. stigli su gotovo do mosta baboon stroom, i ni jedan nije progovorio. to misli, to e uiniti tata?, zapita garrick. tim je rijeima iznio problem

koji je muio obojicu, otkako su ostavili kolu. hm, to god uinio, isplatilo se, ree sean. jesi li vidio kako sam mu vratio, ha? ravno po gubici. nisi to smio uiniti, seane. tata e nas ubiti. i mene, a ja nisam nita napravio. mrknuo si nosom, podsjeti ga sean. stignu do mosta i naslone se na ogradu te ostanu promatrati vodu. kako noga?, zapita sean. boli, mislim da bismo se trebali malo odmoriti. u redu, sloi se sean. uslijedio je dugi trenutak tiine, a zatim: htio bih da to nisi uinio, seane. htjeti niemu ne slui. stari rupice-na-nosu ih je osjetio i to toliko, da ih nikada vie nee toliko dobiti u svom ivotu, i jedino to moemo uiniti, jest razmisliti to emo rei tati. udario me, ree garrick. mogao me ubiti. da, sloi se sean. a udario je i mene. malo razmisle. moda bismo trebali jednostavno pobjei, predloi garrick. eli rei, bez da ita kaemo tati? zamisao nije bila bez cara. da, mogli bismo otii na more, ili slino, ree garrick ozarivi se. jo se jednom posvete problemu. zatim sean pogleda 3arricka, garrick pogleda seana i gotovo se tihim dogovorom obojica astanu istodobno i krenu prema theunis kralu. pred kuom je stajala ada. na glavi je imala slamnati eir iiroka oboda, koji joj je drao lice u sjeni, a ispod druge ruke drala je koaru s cvijeem. zaposlena vrtlarskim poslovima, nije primijetila djeake, sve dok nisu bili na polovici travnjaka. kada ih opazi, ostane nepomina. pokua biti hladna, zadrati hladnokrvnost. iskustvo ju je pouilo da moe oekivati najgore od svoje usvojene djece i zahvaliti nebu kada stvari nisu krenule previe na zlo. dok su joj dolazili ususret, djeaci su poeli usporavati i konano se zaustave, poput satnih opruga koje su se blokirale. bok, ree ada. bok, odgovore joj u zboru. garrick potrai u depu i izvue rupi te obrie nos. sean se zagleda u strmi krov theunis krala, kao da ga nikada prije nije vidio. dakle?, zapita ada, zadravi mirnou u glasu. gospodin clark je rekao da se moramo vratiti kui, izjavi garrick. zato?, adina smirenost ju je polako poinjala naputati. hm.. garrick pogleda znaajno seana, traei od njega potporu i pomo. bratova panja jo je uvijek bila usmjerena krovu. hm... vidi, sean ga je udario u glavu od ega je pao. ja nisam nita uinio. ada zastenje. o, ne! duboko udahne. u redu. zaponite iz poetka i sve mi ispriajte. ispriali su joj na dijelove, nerazgovjetno, meusobno se ispravljajui na detaljima. kada su zavrili, ada ree: bolje je da se povuete u sobu. va otac radi pored kue i vratit e se brzo na ruak. nastojat u ga malo pripremiti. soba je bila ispunjena atmosferom zatvorske elije osuenika na smrt. to misli, koliko e nas tui? sve dok ne bude umoran, mislim. zatim e se odmoriti, pa e nas nastaviti tui, odgovori sean. zauju waiteovog konja koji je ulazio u dvorite ree neto slugi u tali i zauju ga kako se smije: kuhinjska vrata se zatvore, a zatim uslijedi pola minute nesigurnosti, prije nego to je prasnulo oevo rezanje. garrick se nervozno trgne. jo deset minuta uli su waitea i adu kako raspravljaju u kuhinji, a zatim zvuk adinih koraka u dvoritu, i ona ue u sobu. va vas otac eli vidjeti, u svojem je kabinetu. waite je stajao pred kaminom. brada mu je bila pranjava, a elo namrteno. udite, promrmlja kada je sean pokucao na vrata, i oni udu te se smjeste pred njim. waite pucne biem po jednoj nozi i s hlaa se podigne oblak praine. dodi, ree garricku. uhvati ga za uperak kose, iskrivi mu glavu prema gore i pogleda mu vrgu na elu. hm, ree. ostavi garrickov uperak, koji ostane podignut poput perjanice. baci bi na drveni stol. dodi, ree seanu. isprui ruke, ne, s dlanovima prema dolje. hm, ponovi. okrene se prema polici pored kamina i uzme lulu te ju napuni duhanom. pravi ste par vrajih budala, ree, ali, elim vas iskusiti. zapoljavam vas za pet ilinga tjedno. idite na ruak, danas poslije podne morate raditi. zagledaju se u njega u nedoumici, a potom se okrenu prema vratima. seane. djeak se zaustavi, znao je da je prelijepo da bi bila istina. gdje si ga pogodio? posvuda, tata, svudagdje sam dostigao. tako ne ide, ree waite. mora ciljati u stranu glave... ovdje, i pokae s lulom na sljepoonicu, i drati stisnute ake, inae e si polomiti sve prste, prije nego to bude narastao. da, tata. vrata se njeno zatvore iza njega i vvaite se osmjehne. dodue, dovoljno su uili, ree glasno i ibicom proaka lulu. kada je savreno vukla,

povue dim. kriste, da sam bar to vidio. to piskaralo sada zna to treba raditi, umjesto da iskaljuje bijes na mojim sinovima. sada je sean morao sudjelovati na natjecanju. bio je roen za tranje i waite courtenev ga je izvukao iz mrtve toke u kojoj se nalazio i pokazao mu put. sean je trao, ne znajui koja je nagrada, ne znajui udaljenost, no trao je s radou, trao je svim svojim snagama. prije zore, dok je stojei na nogama s ocem i garrickom u kuhinji ispijao alicu kave, sean je osjeao svakoga puta uzbuenost zbog dana koji je stajao pred njim. seane, povedi sa sobom zamu i ndutija, i uvjeri se da nema ratrkanih ivotinja u blatu du rijeke. uzet u samo jednoga pastira, tata, nduti e trebati tebi. u redu. pokuaj nam se pridruiti prije podneva, danas moramo proi tisuu grla stoke. sean ispije ostatak kave i zakopa si jaknu. dakle, ja idem. konjuar mu je pridravao konja na kuhinjskim vratima. sean uvue puku u korice i uzjai s lakoom. podigne ruku u znak pozdrava, a zatim okrene konja i krene dvoritem. jutro je jo bilo mrano i hladno. waite ga pogleda s praga. kakoje, do vraga, siguran u sebe, pomisli otac. imao je sina, kojemu se nadao i bio je ponosan. to eli da ja radim, oe?, zapita ga garrick pored njega. hm, par je kobila bolesno... waite se prekine. ne. bolje je da doe sa mnom, garry. sean je radio rano ujutro, kada je svjetlost dana bila obojena poput kazalinog prizora, pozlaena i-svjea, dok su sjene bile duge i crne. radio je na podnevnom suncu i znojio se od topline, na kii, u magli, koja je svoje sivilo irila zemljom, za kratkog zalaza afrikog sunca. zatim, kada je padao mrak, vraao bi se kui. volio je svaki trenutak dana. nauio je poznavati stoku. ne poimence, jer su samo bikovi za vuu imali ime, ve po veliini, boji i broju, te bi pogledavi stado odmah znao koje su ivotinje nedostajale. zama, stara koza s krivim rogom, gdje je? nkosi, ne vie umanjenica nkosizana, gospodii. nkosi, odnio sam je juer na njegu, ima crva na oku. nauio je prepoznati bolesti, prije nego to su se razvile. po nainu na koji se ivotinja kretala i drala glavu. nauio je i lijekove: uliti kerozin u ranu, dok larve ne izvire van, poput kie rie; oftalmija isprati s permanganatom; zli metak i paljenje trupla. za prvog janjenja bio je medu drveem akacije na obali tugele. sve je sam uinio, s rukavima podignutim do lakata i sapunastim osjeajem blata na rukama. poslije je majka lizala mlado koje je teturalo nakon svakog pokreta jezika. sve to mu nije bilo dovoljno da ispuca svoju energiju. radei se igrao. uvjebavao se u jahanju: skoio bi na sedlo i trao pored konja, ponovno bi skoio na sedlo s druge strane, drei se u sedlu stojei, dok je konj bio u galopu, a zatim bi rairio noge i pao na sedlo, dok su mu noge pronalazile stremene. uvjebavao se i s pukom, dok nije uspijevao pogoditi akala u trku na udaljenosti od stotinu i pedeset koraka, uspjevi ga pogoditi u sredite tijela veliine foksterijera, s tekim metkom. zatim, esto je obavljao i garrickov posao. seane, ne osjeam se dobro. to je? boli me noga, zna kako se nadrai kada dugo jaim. zato onda ne ode kui? tata je rekao da moram popraviti ogradu oko kade broj tri. garrick se nagne na konju i izmasira si nogu, hrabro se osmjehnuvi. ve si ju popravio proli tjedan, pobuni se sean. da, ali eljezna ica je ponovno popustila. svi popravci, koje bi garrick napravio, bili su nesigurni. ima li avle? i garrick ih izvue iz vree na sedlu. popravit u ju ja, ree sean. hej, brate, hvala ti, a zatim dvoumei se na trenutak, nastavi: nee nita rei tati, nije li tako? ne, nisi ti kriv, ako te boli noga, i garrick bi se vraao kui, kliznuo u sobu i bjeao s jimom hawkinsom u stranice otoka s blagom. posao je seanu pruao novo uzbuenje. kada bi kia zasjajila zelenu travu i ispunila vodom doline, bio je to znak da je zapoelo razdoblje za mree za lov ptica i ribolov u baboon stroomu, koji bi dao bolje rezultate. no, znailo je to i da je mogao povesti stoku do doline, znailo je da e povesti stoku na sajmove u ladvburgu, znailo da se jo jedna zima bliila kraju i da je ponovno zemlja bila bogata ivotom i novim ivotima. bilo je to novo uzbuenje, koje se prenijelo na stoku. za njega bio je to jak osjeaj, gotovo divljaki, osjeaj posjedovanja. bilo je kasno poslijepodne. sean je bio na konju medu drveem i gledao je otvoreni prostor, malo krdo stoke ispred njega. pasli su, pognute glave, s repovima koji su se polako njihali. izmeu Seana i veeg djela krda nalazilo se janje, imalo je tri

dana, svjetlosmede boje i jedva se dralo na nogama. pokuavalo ih je koristiti i tralo je nespretno u krug na kratkoj travi. iz krda se podigne mukanje koze i janje se odjednom zaustavi, ostavi s nogama ispod tijela i nauljenih uiju. sean se osmjehne i podigne uzde na vrat konja. bilo je vrijeme da se vrate kui. u tom trenutku opazi kragulja. poeo se sputati na janje, golem i taman s neba, rairenih krila i spreman da ga epa. vjetar mu je razbaruio perje u brzini sputanja. sean je ostao nepomino sjediti i gledati. kragulj se srui na janje i sean osjeti zvuk polomljenih kostiju, jak poput lomljenja suhoga tapa. zatim se janje slabano borilo u travi, s pticom grabljivicom na leima. sean ostane sjediti jo trenutak, zgranut brzinom kojom se sve dogodilo. osjeti mrnju. tako ga snano uhvati da ga stisne u srcu. podbode konja i skoi prema kragulju, a dok se pribliavao, urlikao je, snano, s grem mrnje na licu. ptica grabljivica okrene glavu, pogledavi ga zbunjeno jednim okom. otvori uti kljun i odgovori na njegov krik, zatim ispusti janje i poleti. krila su umjela u zraku i kragulj se udalji, letei blizu tla, i ubrzavajui, te se podigne, i pobjegne seanu. sean dohvati puku iz korica i baci se iz sedla te se pripremi. grabljivica je ve bila na pedeset metara od njega i hitro se podigla. sean ubaci metak u puku, zatvori ju i podigne. ispali. puka mu se odbije od ramena a dim hica se raspri u zraku, tako da je mogao vidjeti putanju metka. kragulj prsne u zraku, poput jastuka, u oblak perja, i srui se rairenih krila na tlo. prije nego to je dodirnuo tlo, sean je ve trao. kada ga dostigne, bio je ve krepan, ali sean okrene puku. uze ju za cijev i zapone udarati rukohvatom o glavu i tijelo. nakon treeg udarca rukohvat prsne, ali je sean nastavio udarati. jecao je od bijesa. kada se zaustavio, bio je zadihan, a znoj mu se cijedio niz lice i tijelo mu je podrhtavalo. kragulj je bio razmrskana hrpa mesa i perja. jan