Sedmi svitak star je gotovo etiri tisue godina. Izblijedjela ostavtina onkraj grobnice, no u njemu se krije klju bajoslovnog blaga iz gotovo zaboravljenog vremena Duraid al Simmu i njegova prelijepa ena Rovan, polu-Egipanka, poluEngleskinja, prvi su uli u grobnicu kraljice Lostris gdje naoe svitak na kojem je Taita zabiljeila grob faraona Mamosea s njegovim golemim bogatstvom. No tada poinje borba koja vodi du Nila pa sve do etiopskih visoravni, jer neke ljude nita ne moe zaustaviti da se doepaju Sedmog svitka1

Sumrak se dovukao iz pustinje i obojio dine crvenilom. Poput debelog barunastog ogrtaa priguio je sve zvukove pa je veer bila mirna i tiha. Sa sljemena dine promatrali su oazu i skupine malih sela koja su je okruivala. Palme datulja nadvisivale su sve bijele zgrade ravnih krovova, osim islamske damije i kranske koptske crkve. Te utvrde vjera nalazile su jedna nasuprot drugoj odijeljene jezerom. Vode jezera bile su tamne. U blizinu njegovih obala obraslih trskom obruilo se jato brzokrilih pataka i spustilo na njega uz mali pljusak. Mukarac i ena su bili par suprotnosti. On je bio visok, iako pomalo pogrbljen, a u kosi u kojoj se primjeivalo sve vie srebrnih pramenova hvatali su mu se zadnji odsjaji sunevih zraka. Ona je bila mlada, u ranim tridesetim, vitka, iva i sva je treperila. Kosa joj je bila gusta i kovrava, sada obuzdana konom trakom na potiljku. Vrijeme je za povratak. Alija e nas ekati. Osmjehnuo joj se s naklonou. Bila mu je druga ena. Kad mu je prva ena umrla, mislio je da je sa sobom odnijela svu sunevu svjetlost. Nije oekivao ovo posljednje razdoblje sree u svom ivotu. Sad je imao nju i svoj posao. Bio je sretan i zadovoljan ovjek. Ona se iznenada otrgla od njega i povukavi traku jednim potezom oslobodila kosu. Rastresla ju je, gustu i tamnu, nasmijeivi se. Bio je to ugodan zvuk. Zatim je pojurila niz strmu sklisku padinu dine dok joj je dugaka suknja vijorila oko nogu. Noge su joj bile lijepo oblikovane i preplanule. Uspjela je odrati ravnoteu do pola puta niz dinu, a onda ju je gravitacija svladala i zapoela se kotrljati. On joj se s vrha popustljivo osmjehivao. U pojedinim trenucima ponaala se poput djeteta. U drugima bi, opet, bila ozbiljna i dostojanstvena ena. Nije bio siguran koja mu se vie svia, ali ju je uvijek jednako volio bez obzira u kojem je raspoloenju bila. Zaustavila se u podnoju dine, sjela i, dalje se smijui, otresala pijesak iz kose. Ti si na redu! doviknula mu je. On staloeno krene za njom i kreui se s nekom ukoenou poodmaklog doba zadrao je ravnoteu sve do dna. Podigao ju je na noge. Nije je poljubio, iako je bio u velikom iskuenju. Arapi nemaju obiaj javno pokazivati osjeaje, ak ni prema vlastitoj eni. Poravnala je odjeu i ponovno povezala kosu prije nego su se uputili prema selu. Zaobili su polja trske u oazi, preavi preko klimavih mostia koji su premotavali kanale za navodnjavanje. U prolazu su ga seljani koji su2

se vraali s polja pozdravljali s dubokim potovanjem. Salaam aleikum, doktari! Neka je mir uz tebe, doktore. Cijenili su sve obrazovane ljude, ali njega posebno zbog ljubaznosti s kojom je postupao s njima i njihovim obiteljima tijekom svih ovih godina. Mnogi od njih radili su i za njegovog oca prije nego su poeli raditi za njega, nimalo nije bilo vano to su veina njih bili muslimani, a on kranin. Kad su stigli do vile doekala ih je Alija, njihova stara domaica, namrgoeno ih pozdravivi mrmljanjem. Kasnite. Uvijek kasnite. Zato se ne drite nekog reda kao ostali pristojan svijet? Morate misliti na svoj poloaj. Bakice, uvijek si u pravu, njeno ju je bockao, to bismo mi bez tebe? Udaljila se i dalje se mrtei kako bi prikrila svoju ljubav i brigu za njega. Svoj jednostavan obrok jeli su na terasi datulje, masline, kruh bez kvasca i kozji svjei sir. Bio je ve mrak kad su zavrili, a zvijezde nad pustinjom bile su sjajne poput plamena svijea. Rovan, cvijete moj. Posegnuo je preko stola i dodirnuo joj ruku. Vrijeme je za rad. Ustao je od stola i krenuo ispred nje prema svojoj radnoj sobi ija su otvorena vrata vodila na terasu. Rovan Al Simma se uputi ravno prema visokom elinom sefu uz suprotni zid i zapone okretati kombinaciju brojeva. Sefu nije bilo mjesto u ovoj sobi meu svim tim starim knjigama i svicima, meu drevnim kipovima, artefaktima i predmetima iz grobova koji su predstavljali ivotnu zbirku. Kad su se teka elina vrata otvorila, Rovan se na trenutak odmakne. Uvijek bi osjetila trnce strahopotovanja kad bi pogledala tu relikviju vjekova, ak i onda kad bi ga ponovno otvorila ve nakon nekog kratkog vremena. Sedmi svitak, proaptala je i dotakla ga. Bio je star gotovo etiri tisue godina, a napisao ga je genij kojem povijest nije znala premca, ovjek koji je prah ve sve ove milenije, ali kojeg je upoznala i potovala jednako kao i svoga mua. Njegove su rijei bile vjene i one su joj se razgovijetno obraale s one strane groba, s rajskih polja, iz prisustva velikog trojstva, Ozirisa, Isisa i Horusa, u koje je tako privreno vjerovao. Isto toliko privreno kao to je i ona vjerovala u jedno drugo, novije trojstvo. Odnijela je svitak do dugakog stola za kojim je njezin mu ve prionuo na posao. Podigao je pogled kad je svitak poloila na stol ispred njega i na trenutak je u njegovim oima opazila isto ono mistino raspoloenje koje je i nju obuzelo. Uvijek je elio svitak na stolu, ak i onda kad mu zapravo nije trebao. Imao je njegove fotografije i mikrofilm. Kao da mu je bila potrebna nevidljiva prisutnost drevnog autora dok je prouavao njegove tekstove. Zatim, odbacivi to raspoloenje, ponovno postane3

ravnoduni znanstvenik. Tvoje oi su bolje od mojih, cvijetu moj, ree on. to misli o ovome znaku? Ona se nagne preko njegovog ramena i zapone prouavati hijeroglife na fotografiji svitka koje joj je pokazao. Trenutak je razmiljala o tom znaku prije nego je od Duraida uzela povealo i ponovno ga pogledala kroz njega. ini mi se da je Taita ubacio jo jedan kriptogram koji je sam smislio da bi nas zbunio. Govorila je o drevnom autoru kao o nekom dragom prijatelju koji ponekad zna i te kako razljutiti ovjeka, koji je iv, koji die i koji se poigrava s njima. Onda emo to morati odgonetnuti, odgovorio je Duraid s oiglednim oduevljenjem. Volio je drevne igre. Bio je to njegov ivotni poziv. Njih je dvoje nastavilo s poslom u hladu noi. To je bilo vrijeme kad su najbolje radili. Ponekad su govorili arapski, a ponekad engleski; za njih su ta dva jezika bila kao jedan. Manje su koristili francuski, njihov trei zajedniki jezik. Oboje su stekli obrazovanje na sveuilitima u Engleskoj i SAD, tako daleko od ovog ovdje njihovog Egipta. Rovan je voljela izraz ovaj ovdje Egipat koji je Taita tako esto koristio u svicima. U mnogim stvarima je osjeala udnu naklonjenost prema tom drevnom Egipaninu. Konano, bila je njegov izravni potomak. Bila je egipatski kopt, a ne iz arapske linije koja je tek nedavno osvojila Egipat prije manje od etrnaest vjekova. Arapi su bili pridolice u njenom ovom ovdje Egiptu, a njena je krvna linija vodila porijeklo iz vremena faraona i velikih piramida. U deset sati Rovan je skuhala kavu na pei na ugljen koju im je Alija potpalila prije nego se vratila svojoj obitelji u selo. Pili su slatki, jaki napitak iz tankih alica do polovice ispunjenih gustim talogom. Dok su je pijuckali, razgovarali su poput starih prijatelja. Za Rovan je njihov odnos bio upravo to, stari prijatelji. Znala je Duraida jo iz vremena kad se vratila iz Engleske s doktoratom iz arheologije i dobila posao u Odjelu za antikvitete kojeg je on bio upravitelj. Bila mu je suradnik kad je otvorio grobnicu u Dolini Velikana, grobnicu kraljice Lostris, grobnicu koja je datirala iz oko 1780. godine prije nae ere. Razoarali su se kad su otkrili da je grobnica opljakana u davnim vremenima i sva njena blaga pokradena. Ostali su samo velianstveni murali koji su prekrivali zidove i strop grobnice. Ona je, fotografirajui murale, radila na zidu iza ploe na kojoj je neko stajao sarkofag, kad je otpao komad buke otkrivi u nii deset upova. U svakom od njih nalazio se po svitak papirusa. Sve njih je ispisao i tamo pohranio Taita, kraljiin rob. Od toga trenutka njihovi ivoti kao da su se vrtjeli oko tih komadia papirusa. Iako su pretrpjeli neka oteenja i nagrizao ih zub vremena,4

uglavnom su zadivljujue netaknuti preivjeli tih gotovo etiri tisue godina. Kakvu su samo predivnu pripovijest sadravali, pripovijest o narodu kojeg je napao jai neprijatelj, opremljen konjima i kolima koji su Egipanima toga vremena jo bili nepoznati. Razbijeni od horda Hiksa, ljudi s Nila bili su prisiljeni na izbjeglitvo. Predvoeni svojom kraljicom Lostris od grobnice, slijedili su veliku rijeku na jug gotovo do njenog izvora izmeu vrletnih planina etiopskog gorja. Ovdje, u tim odbojnim planinama, Lostris je sahranila mumificirano tijelo svoga mua, faraona Mamosea, koji je stradao u borbi protiv Hiksa. Dugo nakon toga kraljica Lostris povela je svoj narod natrag na sjever, u ovaj ovdje Egipat. Opremljeni sada vlastitim konjima i kolima i izrastavi u afrikoj divljini u prekaljene borce, sjurili su se poput oluje natrag niz brzake velike rijeke da jo jednom izazovu osvajae Hikse i pobijedivi ih povrate dvostruku krunu gornjeg i donjeg Egipta. Bila je to pria koja je godila cijelom njenom biu i kojom se oduevljavala dok su odgonetavali svaki hijeroglif kojeg je taj stari rob ispisao na papirusima. Utroili su sve te godine, radei nou u vili u oazi nakon to bi zavrili dnevni rutinski posao u muzeju u Kairu, i na kraju je deset svitaka bilo deifrirano svi osim sedmog svitka. Taj je predstavljao enigmu njega je autor zavio u slojeve teko razumljivih skraenica i tako nedokuivih aluzija da tijekom cijelog ovog vremena nisu uspjeli uhvatiti bit. Pojedini simboli koje je koristio nisu se javljali ni u jednom od tisue tekstova koje su prouili tijekom zajednikog rada. Bilo im je jasno da je Taitina namjera bila sprijeiti shvaanje tih svitaka svima drugima osim njegovoj voljenoj kraljici. Oni su predstavljali njegov zadnji dar njoj, dar kojeg e ona ponijeti sa sobom u grob. Morali su udruiti snage i iskoristiti svu svoju matu i genijalnost, ali na kraju su ipak uspjeli posao privesti gotovo do kraja. I dalje je bilo mNogo praznina u prijevodu i mNogo dijelova gdje ba nisu bili sigurni jesu li ili nisu uhvatili pravo znaenje, ali ipak su tako sloili kostur rukopisa da su bili u stanju razabrati obrise stvorenja koje je predstavljao. Duraid je pijuckao kavu i vrtio glavom kako je to esto i ranije radio. Bojim se, ree on. Odgovornosti, to uiniti s ovim spoznajama koje smo nakupili. Padnu li u krive ruke. Pijuckao je i uzdisao prije nego je ponovno progovorio. ak i ako ga predamo pravim ljudima, hoe li povjerovati da je ovaj materijal star gotovo etiri tisue godina? Zato moramo druge uvlaiti u ovo?, upita Rovan s odreenom srditosti. Zato ne uinimo sami sve to je potrebno? U ovakvim su trenucima razlike izmeu njih bile5

najizraenije. On je bio oprezan, to dolazi s godinama, dok je ona bila mladenaki neobuzdana. Ne shvaa, primijeti on. Uvijek ju je ivciralo kad bi joj to rekao, kad se odnosio prema njoj kao to se Arapi odnose prema svojim enama u potpuno mukom svijetu. Ona je poznavala i drukiji svijet u kojem su ene imale zahtjeve i u kojem im se priznavalo pravo jednakosti s mukarcima. Bila je uhvaena izmeu ta dva svijeta, zapadnjakog i arapskog svijeta. Rovanina majka bila je Engleskinja koja je radila u britanskom veleposlanstvu u Kairu u tekim vremenima poslije II. svjetskog rata. Upoznala je i udala se za Rovaninog oca, mladog egipatskog asnika u stoeru bojnika Nasera. Bila je to nevjerojatna veza koja nije izdrala do Rovaninih petnaestih godina. Njena se majka za Rovanino roenje eljela vratiti u Englesku, u svoj rodni grad York. eljela je da njeno dijete ima englesko dravljanstvo. Nakon rastave roditelja. Rovan se na majino nagovaranje vratila natrag u Englesku na kolovanje, ali je sve svoje odmore provodila s ocem u Kairu. Otac je vrtoglavo napredovao u karijeri i na kraju je dogurao do ministra u Mubarakovoj vladi. Zahvaljujui svojoj ljubavi prema njemu smatrala se vie Egipankom nego Engleskinjom. Otac je ugovorio njen brak sa Duraidom Al Simom. To je bilo zadnje to je uinio za nju prije svoje smrti. U to vrijeme je znala da on umire i nije ga imala srca odbiti. Njeno suvremeno obrazovanje koje je stekla tjeralo ju je na otpor njegovoj staromodnoj koptskoj tradiciji ugovorenih brakova, ali njen odgoj, obitelj i Crkva bili su protiv nje. Pokorila se. Brak s Duraidom nije ispao tako nepodnoljiv kako se ona pribojavala. Mogao je ak biti vrlo ugodan i zadovoljavajui da prije nije iskusila romantinu ljubav. No, tu vezu s Davidom je imala jo dok je bila na fakultetu. Uvukao ju je u mete, u nepromiljeni delirij, i na kraju je ostavio slomljena srca oenivi se plavokosom Engleskinjom koja je bila po volji njegovim roditeljima. Potovala je Duraida i sviao joj se, ali je ponekad nou i dalje izgarala za vrstim i mladim tijelom na sebi, tijelom poput njenog vlastitog. Duraid je i dalje govorio, no ona ga nije sluala. Ponovno mu posveti svu svoju panju. Opet sam razgovarao s ministrom, ali mislim da mi ne vjeruje. Mislim da ga je Nahoot uvjerio da sam malo aknut. Tuno se osmjehnuo. Nahoot Guddabi bio je njegov ambiciozni zamjenik s dobrim vezama. U svakom sluaju ministar kae da nema raspoloivih vladinih fondova i da u morati zatraiti vanjsku financijsku pomo. I tako sam ponovno pregledao popis moguih sponzora i sveo ga na etvoricu. Tu je i Muzej Qetty, razumije6

se, ali nikad nisam volio raditi s velikom bezlinom institucijom. Vie volim biti odgovoran jednom jedinom ovjeku. Na taj nain je uvijek lake donositi odluke. Sve joj je ovo ve bilo dobro poznato, no ipak ga je pozorno sluala. Zatim je tu Merr von Schiller. On ima novac i zanima ga ova stvar, ali ga ne poznajem dovoljno dobro da bih mu u potpunosti mogao vjerovati. Zastao je i Rovan je, esto sluajui ta razmiljanja, ve mogla naslutiti to slijedi. to je s onim Amerikancem? On je poznati kolekcionar, preduhitrila ga je. S Peterom Walshom je teko raditi. Njegova strast za gomilanjem ini ga beskrupuloznim. Pomalo me plai. Tko nam onda preostaje? upita ona. Nije joj odgovorio jer su oboje znali odgovor. Umjesto odgovora, ponovno se posvetio materijalu razbacanom po stolu. Izgleda tako nevino, tako zemaljski. Stari svitak papirusa, nekoliko fotografija i biljenica, ispis iz kompjutora. Teko je povjerovati koliko bi sve to moglo postati opasno dospije li u pogrene ruke. Ponovno je uzdahnuo. Moglo bi se ak rei da je opasno po ivot. A onda se nasmijao. Poinjem fantazirati. Moda je to zbog ovog kasnog sata. No, hoemo li nastaviti posao? O tim ostalim stvarima brinut emo kad razrijeimo sve te zagonetke koje nam je postavio ovaj stari lupe Taita i zavrimo prijevod. Podigao je fotografiju s vrha gomile ispred sebe. Bio je to izvadak iz sredinjeg dijela svitka. Nije nas mogla snai vea nesrea od tog oteenja papirusa ba na ovome dijelu. Dohvatio je naoale za itanje i stavio ih na nos prije nego je poeo itati na glas. Treba prevaliti mNogo stuba na stubitu koje vodi do Tapinog prebivalita. Uz mNogo muke i truda stigli smo do druge stube i nismo nastavili dalje, jer je upravo tu princ imao boansko privienje. U snu ga je otac, mrtvi bog faraon, posjetio i zapovjedio mu: Daleko sam putovao i umorio sam se. Ovdje u poivati za svu vjenost. Duraid je skinuo naoale i pogledao u Rovan. Druga stuba, To je naposljetku precizan opis, barem jednom. Taita ovdje nije okoliao kao obino. Vratimo se satelitskim fotografijama, predloi Rovan i povue sjajni list prema sebi. Duraid zaobie stol kako bi stao iza nje. Meni se ini sasvim loginim da je prirodna prepreka koja im se mogla preprijeiti u klancu neto poput niza brzaka ili vodopad. Ako je to bio drugi vodopad, to bi ih smjestilo ovdje. Rovan spusti prst na jednu toku na satelitskoj fotografiji gdje se uska zmija rijeke provlaila kroz tamne planinske masive s obje strane. U tom trenutku neto joj odvue panju i ona podigne glavu. uje li! Glas joj se promijenio, postavi otriji od zabrinutosti. to to? I Duraid podigne pogled. Pas,7

odvrati ona. Taj prokleti mjeanac, sloi se on. Uvijek svojim lajanjem uini no stranom. Zakleao sam se da u ga se rijeiti. U tom se trenutku svjetla ugasie. Zamrznuli su se od iznenaenja u tami. Prestalo je tiho brundanje dotrajalog diesel generatora u upi u stranjem dijelu nasada palmi. Tako je bio sastavni dio noi u oazi da su ga se sjetili tek kad je utihnuo. Oi su im se prilagodile slaboj svjetlosti zvijezda koja je dopirala kroz vrata terase. Duraid prijee preko sobe i skine uljnu svjetiljku s police pokraj vrata gdje je bila pripremljena ba za neki ovakav sluaj. Upalio ju je i pogledao u Rovan s izrazom komine pomirenosti sa sudbinom. Morat u otii dolje. Duraide, prekine ga ona, pas! Trenutak je oslukivao i njegov se izraz promijeni u izraz blage zabrinutosti. Tamo vani u noi pas je utio. Siguran sam da se ne moramo brinuti. Otiao je do vrata, a ona je bez ikakvog opravdanog razloga doviknula za njim. Duraide, budi oprezan! On samo slegne ramenima i izae na terasu. Na trenutak je pomislila da je to bila sjena vinove loze preko reetke koja se pomicala na nonom pustinjskom povjetarcu, no no je bila mirna. A onda je shvatila da je to ljudska pojava koja se tiho i brzo kree preko pijeska, zalazei Duraidu s lea dok je on zaobilazio ribnjak u sredini poploane terase. Duraide! vrisne ona u znak upozorenja i on se okrene visoko podigavi svjetiljku. Tko ste vi? povie on. to traite ovdje? Uljez mu se tiho pribliio. Tradicionalna dugaka disdasha odora vrtjela mu se oko nogu, a bijeli ghutrah mu je pokrivao glavu. Pri svjetlosti svjetiljke Duraid primijeti da je navukao rub pokrivaa glave preko lica kako bi ga sakrio od njegovog pogleda. Uljez je leima bio okrenut prema njoj pa Rovan nije vidjela no u njegovoj desnoj ruci, no nije se mogla prevariti glede kretnje usmjerene u Duraidov eludac. Duraid je zastenjao od bola i previo se od udarca, a njegov napada je izvukao otricu i ponovno udario; ovog puta Duraid je ispustio svjetiljku i zgrabio ruku koja je drala no. Plamen uljne svjetiljke koja je pala na tlo poeo se buktei iriti. Dvojica mukaraca su se borila u mraku, ali je Rovan vidjela kako se tamna mrlja iri preko prednjeg dijela bijele koulje njenog mua. Bjei! zaurlao je. Idi! Dovedi pomo! Ne mogu ga zadrati! Duraid koga je poznavala bio je njena osoba, blag, uen, ovjek od knjiga. Jasno je mogla vidjeti da e ga napada ubrzo svladati. Idi! Molim te! Spasi sebe, cvijetu moj! Osjetila je po njegovom glasu da je sve slabiji, ali i je dalje oajniki drao ruku napadaa u kojoj je ovaj drao no. Paralizirana od oka i neodlunosti u tih nekoliko pogubnih sekundi, oslobodila se arolije i8

potrala prema vratima. Gonjena uasom i elei dovesti pomo Duraidu, hitro poput make prela je preko terase dok je on zadravao uljeza da joj ne zatvori put. Preskoila je preko niskog kamenog zida u umarak i zamalo uletjela u naruje drugog ovjeka. Vrisnula je i izvijajui se uspjela mu izmai, ali su je njegovi isprueni prsti ipak zagrebli po licu; gotovo mu je umakla, meutim, njegovi prsti su uhvatili njenu tanku pamunu bluzu. Ovog puta ugledala je no u njegovoj ruci, dugaki srebrnasti bljesak pri svjetlosti zvijezda, i to ju je potaklo na jo vei napor. Pamuk se poderao i ona se oslobodila, ali ne dovoljno brzo da izbjegne otricu. Osjetila je kako joj zasijeca ruku i ona udari Nogom napadaa uloivi u taj udarac svu snagu izazvanu panikom svog vrstog mladog tijela. Osjetila je kako se njeno stopalo zabija u mekou donjeg dijela njegovog tijela, snagom od koje su joj zakripali koljeno i noni zglob, a njen je napada vrisnuo i pao na koljena. Potom je odjurila kroz nasad palmi. U poetku je trala bez cilja, eljela se samo to vie udaljiti od njih. Zatim je postupno uspjela stiati paniku. Okrenula se, ali nije primijetila da je netko prati. Stigavi do ruba jezera usporila je kako bi sauvala snagu i postala je svjesna vlastite tople krvi koja joj je curila niz ruku i potom kapala s vrhova prstiju. Zastala je i naslonila se leima o grubo deblo palme dok je trgala komad tkanine od ve rastrgane bluze i uurbano previjala nadlakticu. Tako se tresla od oka i napora da joj je ak i zdrava ruka djelovala nezgrapno i nespretno. Zubima i lijevom rukom je zavezala vor na ovom primitivnom povezu pa je krvarenje postalo sporije. Nije bila sigurna u kojem smjeru nastaviti, ali je onda ugledala nejasnu svjetlost svjetiljke u prozoru Alijine kolibe s druge strane najblieg kanala za navodnjavanje. Odgurnula se od debla palme i krenula prema njoj. Prela je manje od stotinu koraka kad je zaula glas iz gaja iza sebe; govorio je arapski: Vusufe, je li ena prola tvojim putem? Istog trena u tami ispred nje upalila se baterijska svjetiljka i odazvao se neki drugi glas: nije, nisam je vidio. Nekoliko sekundi kasnije Rovan bi naletjela ravno na njega. unula je i u oaju se okrenula oko sebe. Iza nje se putem kojim je dola kroz umarak pribliavala jo jedna baterijska svjetiljka. To je vjerojatno bio ovjek kojeg je udarila, a po kretanju snopa baterijske svjetiljke mogla je zakljuiti da se oporavio i ponovno se kree hitro i lako. Put joj je bio preprijeen s dvije strane pa se okrenula i krenula natrag du obale jezera. U tom smjeru nalazila se cesta. Moda naie koje kasno vozilo. Zapela je na neravnom tlu i pala, udarivi i oderavi koljena, ali9

je ponovno skoila na noge i pohitala dalje. Kad se drugi put saplela, ispruenom lijevom rukom doekala se na okrugli, glatki kamen veliine narane, nastavivi dalje ponijela je kamen sa sobom; pruao joj je odreenu sigurnost kao oruje. Ranjena ruka poela ju je boljeti, a muila ju je i briga za Duraida. Znala je da je teko ranjen jer je vidjela u kojem smjeru i kojom snagom je napada zamahnuo noem. Morala je pronai nekog da mu pomogne. Iza nje su dvojica mukaraca s baterijskim svjetiljkama proeljavala umarak, a ona nije mogla odravati razmak. Pribliavali su joj se mogla ih je uti kako se meusobno dovikuju. naposljetku je stigla do ceste i jauknuvi od olakanja popela se iz odvodnog jarka na blijedu ljunanu povrinu, noge su joj se tako tresle da su jedva nosile njenu teinu, ali je ipak krenula u smjeru sela. Nije jo bila ni stigla do prvog zavoja kad je kroz palme ugledala par trepereih automobilskih farova koji su joj se lagano pribliavali. Potrala je sredinom puta. Pomozite mi! povikala je na arapskom. Molim vas pomozite mi! Auto proe kroz zavoj na cesti i prije nego su je farovi zaslijepili uspjela je raspoznati mali, tamni Fiat. Stajala je nasred ceste mlatarajui rukama ne bi li voza stao, osvijetljena farovima kao da se nalazi na pozornici kakvog kazalita. Fiat se zaustavio ispred nje i ona ga zaobie potravi do vozaevih vrata, a zatim povue kvaku. Molim vas, morate mi pomoi. Vrata se otvore i gurnu je s takvom snagom da je izgubila ravnoteu. Voza je iskoio na cestu i uhvatio je za zglob ozlijeene ruke. Odvukao ju je do Fiata i otvorio stranja vrata. Yusufe! Bacheete! povikao je prema umarku u tami. Imam je. Zaula je viku u znak odgovora i vidjela kako se baterijske svjetiljke okreu u njihovom smjeru. Voza joj je silom sagibao glavu i pokuavao je ugurati na stranje sjedalo, ali je ona u tom trenutku shvatila da jo dri kamen u desnoj ruci. Malo se okrenula i napela, a zatim udarila akom u kojoj je stezala kamen po njegovoj glavi. Zahvatila ga je po sljepoonici. Bez i jednog zvuka sruio se na ljunak i ostao nepomian. Rovan je ispustila kamen i pourila niz cestu, ali je otkrila da tri ravno niz automobilska svjetla koja su osvjetljavala svaki njen pokret. Dvojica mukaraca u umarku ponovno viknue i izbiju na ljunanu cestu iza nje, gotovo rame uz rame. Okrenuvi se, uvidjela je da brzo smanjuju razmak i shvatila da joj je jedina mogunost silazak s ceste i povratak u tamu. Okrenula se i sjurila niz obalu. Istog trena nala se do pojasa u vodama jezera. Zbog tame i zbrke potpuno je izgubila orijentaciju. Nije shvatila da je stigla do mjesta gdje cesta zaobilazi nasip. Znala je da se nema10

vremena ponovno popeti na cestu, a znala je i to da se ispred nje nalaze velike povrine papirusa i trske koje bi joj mogle pruiti zaklon. Gacala je dok se dno nije strmo izmaklo ispod njenih nogu pa je bila prisiljena zaplivati. Plivala je nekim udnim prsnim stilom, ometana odjeom i povrijeenom rukom. Meutim, njeni spori i neprimjetni pokreti gotovo nisu naruavali glatkou povrine pa je, prije nego su ljudi na cesti stigli do mjesta gdje se spustila niz obalu, ona ve bila dospjela do gustog podruja neponjevene trske. Prokrila si je put u gusti i potonula. Prije nego joj je voda prekrila nosnice osjetila je kako nonim prstima dodiruje meki mulj na dnu jezera. Tako je u tiini ostala stojei lica okrenutog od obale, a iznad povrine vode virio joj je samo gornji dio glave. Znala je da njena tamna kosa nee odbiti svjetlost prodornog snopa baterijske svjetiljke. Iako su joj ui bile u vodi mogla je raspoznati uzbuene glasove ljudi na cesti. Okrenuli su baterijske svjetiljke prema vodi i osvjetljavali njima trsku, traei je. Na trenutak joj je jedan snop obasjao glavu i ona duboko udahne spremna zaroniti, ali snop nastavi dalje i ona shvati da je nisu primijetili. Spoznaja da je nisu primijetili ak ni izravno osvijetljenu baterijskom svjetiljkom, ohrabrila ju je pa je malo podigla glavu tako da joj je jedno uho sada bilo iznad povrine i mogla je razabrati njihov razgovor. Govorili su arapski, a ona prepozna glas onoga po imenu Bacheet. Zakljui da je on voa jer je izdavao zapovijedi. Ulazi, Yusufe i izvuci kurvu napolje. ula je Yusufa kako klizi niz obalu i jedno pljus kad je upao u vodu. Tamo dalje, zapovijedi Bacheet. U toj trsci tamo, u pravcu snopa moje baterijske svjetiljke. Preduboko je. Dobro zna da ne znam plivati. Bit e mi iznad glave. Tamo! Ravno ispred tebe. U onoj trsci. Vidim joj glavu. Bacheet ga je ohrabrivao, a Rovan se bojala da su je primijetili. Potonula je koliko je mogla ispod povrine. Yusuf je pljuskao unaokolo iz sve snage, kreui se prema mjestu na kojem se ona sakrila u trsci, kad iznenada doe do praskavog komeanja koje je preplailo ak i Yusufa pa je na glas povikao: Djinns! Neka me Bog titi! Jato usnulih pataka jurnulo je iz vode i vinulo se put tamnog neba glasno lepeui krilima. Yusuf krene natrag prema obali i nikakve Bacheetove prijetnje nisu ga mogle natjerati da nastavi lov. Vaniji je svitak od ene, bunio se on dok se penjao natrag na cestu. Bez svitka nema novca. Znamo gdje je kasnije moemo pronai. Malo okrenuvi glavu. Rovan opazi kako se baterijske svjetiljke udaljavaju cestom u smjeru parkiranog Fiata iji su farovi i dalje bili upaljeni. ula je kako su zalupila vrata automobila11

i motor zabrundao i oni se odvezoe prema vili. Bila je previe uzdrmana i uasnuta da bi napustila svoje skrovite. Pribojavala se da nije netko od njih ostao na cesti oekujui da se pojavi. Stajala je na vrhovima prstiju dok joj je voda zapljuskivala usne, drhtei vie od oka nego od hladnoe, odluna priekati sigurnost sunevog izlaska prije nego se i pomakne. Tek je mNogo kasnije, ugledavi sjaj vatre koji je osvijetlio nebo i plamenove koji su treperili kroz debla palminog drvea, zaboravila na vlastitu sigurnost i izvukla se natrag na obalu. Kleknula je u blato na rubu vode, drhtei i tresui se, borei se doi do zraka, slaba zbog gubitka krvi, oka i reakcije na strah, zurei u plamenove kroz zastor mokre kose i jezerske vode koja joj se slijevala u oi. Kua! proape ona. Duraid! Oh molim te Boe, ne! Ne! Odgurnula se, digla i posrui krenula prema svom domu u plamenu. acheet je iskljuio farove i ugasio motor Fiata prije nego i su stigli do skretanja na prilazni put za vilu i, vozei nizbrdicom bez motora, zaustavio automobil ispod terase. Sva trojica su izila iz Fiata i popeli se kamenim stubama na poploanu terasu. Duraidovo tijelo je i dalje lealo pokraj ribnjaka, na istome mjestu gdje ga je Bacheet ostavio. Proli su pokraj njega ni ne pogledavi ga i u mraku uli u radnu sobu. Bacheet spusti na stol jeftinu plastinu torbu koju je donio sa sobom. Ve smo potroili previe vremena. Sada moramo raditi brzo. Yusuf je za to kriv, bunio se voza Fiata. On je dopustio eni da pobjegne. Ti si imao prigodu na cesti, zarei Yusuf na njega, ali se ni ti nisi iskazao. Dosta! ree Bacheet obojici, elite li dobiti novac bit e vam bolje da vie ne pravite pogreke. Bacheet je snopom baterijske svjetiljke obuhvatio svitak koji je jo leao na stolu. To je taj. Bio je siguran, jer su mu pokazali fotografije toga svitka kako ne bi dolo do zabune, ele sve karte i fotografije. Isto tako i knjige i papire, sve sa stola to su koristili u radu. Nita nemojte ostaviti. urno su sve ubacili u torbu i Becheet povue zatvara. A sada doktari. Unesite ga ovamo. Druga dvojica izaoe na terasu i nagnue se nad tijelo. Svaki ga uhvati za jedan gleanj pa ga tako dovuku preko terase u radnu sobu. Duraidova mlitava glava odskoila je od kamenog praga, a krv je ostavljala dugaki vlani i klizavi trag preko kamenih ploa blistav na svjetlu baterijske svjetiljke. Donesite svjetiljku! zapovjedio je Bacheet pa se Yusuf vrati na terasu i podigne uljanu svjetiljku koju je Duraid ispustio. Plamen se ugasio. Bacheet prinese svjetiljku uhu i protrese je. Puna je, ree on zadovoljno i otvori zatvara spremnika. U redu, obrati se ostaloj dvojici, odnesite torbu u auto. Dok su oni hitro12

izlazili, Bacheet parafinom iz svjetiljke poprska Duraidovu koulju i hlae pa otiavi do polica isprazni ostatak goriva po knjigama i rukopisima koji su se nalazili na njima. Ispustio je praznu svjetiljku i posegnuo ispod dishdashe traei kutiju ibica. Zapalivi jednu prinese je vlanom tragu parafinskog ulja koji se protezao niz policu s knjigama. Istog trena parafin je planuo, a plamenovi se proire savijajui i crnei rubove rukopisa. Bacheet se okrene i vrati do mjesta gdje je leao Duraid. Zapalivi jo jednu ibicu baci je na njegovu krvlju i parafinom natopljenu koulju. Pokrov od plaviastih plamenova zaigra iznad Duraidovih grudi. Plamenovi promijene boju dok su zahvaali pamuni materijal i meso ispod njega. Postali su naranasti, a aavi dim se zapone zavojito izvijati iz njihovih treperavih vrhova. Bacheet potri prema vratima, pretri preko terase i sie niz stube. Dok se jo uvlaio na stranje sjedite Fiata, voza je upalio motor i krenuo niz prilazni put. Morala je biti stvarno jaka kad ga je vratila s tog dalekog mjesta na samoj granici ivota do koje je otplutao. Zastenjao je. Prva stvar koju je osjetio kad se osvijestio bio je smrad vlastitog mesa u plamenu, a onda ga je agonija zahvatila u punoj snazi. Cijelo tijelo mu se estoko zatreslo, a on otvori oi i pogleda se. Odjea mu je pocrnjela i dimila se, a bol koju je osjeao nadjaala je sve ranije koje je osjetio u svom ivotu. Kao kroz maglu shvatio je da je svugdje oko njega soba u plamenu. Dim i valovi topline nadirali su preko njega pa je kroz njih jedva uspio nazrijeti obris vrata. Bol je bila toliko uasna da je poelio umrijeti kako je ne bi morao dalje podnositi. Ali, onda se sjetio Rovan. Pokuao je izgovoriti njeno ime kroz oprene i pocrnjele usne, ali iz njih nije izaao nikakav zvuk. Jedino mu je ta pomisao na nju dala snage da se pokrene. Prevrnuo se jednom, no sada mu je toplina napala lea koja su do tog trenutka bila zaklonjena. Glasno je zastenjao i ponovno se prevrnuo, pribliivi se tek malo vratima. Svaki pokret traio je od njega nadovjeni napor i izazivao nove napade agonije, ali kad se ponovno prevrnuo na lea shvatio je da je kroz otvorena vrata doao novi nalet svjeeg zraka koji je potaknuo plamen. Udah slatkog pustinjskog zraka oivio ga je i dao mu dodatnu snagu i on se baci niz stubite na hladnu kamenu terasu. Odjea i tijelo su mu i dalje bili u plamenu. Slabano se udarao po prsima ne bi li ugasio plamen, no njegove ake su bile tek crne izgorjele pande. No, onda se sjetio ribnjaka, elja da uroni svoje izmueno tijelo u tu hladnu vodu natjerala ga je na zadnji napor i on se poput zmije polomljene kraljenice zapone uvijati i koprcati preko13

kamenih ploa. Otar smrad njegovog mesa koje je i dalje gorjelo, guio ga je pa je jedva ujno kaljucao, ali je uporno nastavljao dalje. Ostavio je djelie vlastite sprene koe na povrini zida kad se otkotrljao preko njega i pljusnuo u ribnjak. Zapitala je para, a blijedi oblak mu je tako zamutio vid da je na trenutak povjerovao da je oslijepio. Bol, koju je hladna voda nanijela njegovom spaljenom mesu, bila je tako snana da je ponovno izgubio svijest. Kad se vratio u stvarnost i kroz tamne oblake podignuo glavu s koje se slijevala voda, ugledao je neku sjenu koja je dolazila iz vrta i posrtala uz stube na udaljenom kraju terase. Na trenutak je pomislio da je to privienje njegove agonije, ali kad ju je svjetlost koja se irila iz zapaljene kue u potpunosti obasjala prepoznao je Rovan. Mokra kosa visjela joj je u potpunom neredu preko lica, odjea joj je bila poderana i iz nje se cijedila voda i bila je potpuno zaprljana blatom i zelenim algama. Desna ruka bila joj je zamotana blatnjavim krpama kroz koje se probijala krv, razvodnjena prljavom vodom do ruiaste boje. Nije ga vidjela. Zastala je na sredini terase i uasnuto se zagledala u zapaljenu sobu. Je li Duraid tamo u nutra? Krenula je naprijed, ali je vruina bila poput vrstog zida i zaustavila ju je u njenoj namjeri. U tom trenutku se sruio krov, poslavi urlajui stup iskri i plamenova put nonoga neba. Ustuknula je, titei lice podignutom rukom. Duraid ju je pokuao dozvati, no nikakav zvuk nije izlazio iz njegovog dimom oprenog grla. Rovan se okrenula i pola niza stube. Sigurno je krenula po pomo, razmiljao je. Tada nadovjenim naporom uspije kroz pocrnjele usne u plikovima zagraktati poput vrane. Rovan se okrenula i pola prema njemu, a onda je vrisnula. Njegova glava vie nije bila glava nekog ljudskog bia. Nije bilo kose, bila je sprena, a koa mu je visjela u krpama s obraza i brade. Dijelovi sirovog mesa izvirivali su kroz crnu krastavu masku. Povukla se od njega kao da je neko uasno udovite. Rovan, zakrijetao je on, a glas mu je bio jedva prepoznatljiv. Podignuo je jednu ruku prema njoj preklinjui, a ona dotri do ribnjaka i prihvati je. U ime Djevice, to su ti to uinili? zajecala je, a kad ga je pokuala izvui iz ribnjaka koa s njegove ruke ostala joj je u ruci zguljena u jednom jedinom komadu, poput kakve uasne kirurke rukavice, ostavivi krvavi batrljak, gol i sirov. Rovan je pala na koljena pokraj zida i nagnula se nad ribnjak da ga prigrli u naruje. Znala je da ga ne moe izvui ne nanosei mu daljnje uasne rane. Mogla ga je samo drati i tjeiti. Shvatila je da umire, nitko ne bi mogao preivjeti takve strane povrede. Uskoro e stii pomo,14

aptala mu je na arapskom. Sigurno je netko primijetio plamen. Budi hrabar, muu moj, pomo e uskoro stii. On se trzao i grio u njenom naruju, muen smrtnim povredama i naporom da progovori. Svitak? Glas mu je bio jedva ujan. Rovan pogleda holokaust koji je zahvatio njihov dom i odmahne glavom. Propao, ree ona. Izgorio ili ukraden. Nemoj odustati, promrmlja on. Sav na rad. Propao, ponovi ona. nitko nam nee povjerovati bez. Ne! Glas mu je bio slab, ali divlji. Za mene, moja zadnja. Ne govori to, preklinjala ga je ona. Bit e dobro. Obeaj, zahtijevao je on. Obeaj mi! Nemamo sponzora. Sama sam. Ne mogu to obaviti sama. Harper! izgovori on. Rovan se nagne blie tako da je njeno uho dodirivalo njegove spaljene usne. Harper, ponovi on. Snaan teak pametan ovjek. Harper, razumije se, bilo je etvrto i zadnje ime na popisu sponzora kojeg je on napravio. Iako je bio zadnji na popisu, nekako je oduvijek znala da su Duraidovi prioriteti izokrenuti. Nicholas QuentonHarper bio je njegov izbor. O tom je ovjeku esto govorio s potovanjem i toplinom, a ponekad ak i sa strahopotovanjem. Ali to da mu kaem? On me ne pozna. Kako da ga uvjerim? Sedmog svitka vie nema. Vjeruj mu, proape on. Dobar je ovjek. Imaj u njega povjerenja. Njegovo obeaj mi! sadravalo je uasnu molbu. Tada se sjetila biljenice u njihovom stanu u kairskom predgrau Gizi i Titinog materijala na tvrdom disku u njenom PC-u. Nije sve izgubljeno. Da, pristane ona, obeavam ti, muu moj, obeavam. Iako te unakaene crte lica nisu bile u stanju pokazati nikakav ljudski izraz, zauo se slabi odjek zadovoljstva u njegovome glasu kad je proaptao: Cvijetu moj! Zatim mu je glava klonula naprijed i on umre u njenom naruju. Seljaci iz sela zatekli su Rovan kako klei pokraj ribnjaka, drei ga, apui mu. Do tada su plamenovi ve poeli jenjavati, a slaba svjetlost zore postala je jaa od njihovog sve bljeeg sjaja. Sve starije osobe iz muzeja i odjela antikviteta dole su na misu u crkvu u oazi. ak je iz Kaira, u svom slubenom Mercedesu s klima ureajem, doao i Atalan Abou Sin, ministar za kulturu i turizam, Duraidov prvi nadreeni. Stajao je iza Rovan i, iako je bio musliman, sudjelovao je u molitvi. Nahoot Guddabi je stajao pokraj svog ujaka. Nahootova mati bila je ministrova najmlaa sestra, to je potpuno, kako je to Duraid sarkastino naglaavao, ponitavalo neakove nedovoljne kvalifikacije i iskustvo kad je arheologija bila u pitanju, kao i njegovu administrativnu nesposobnost. Dan je bio vrlo sparan. Vani je temperatura prelazila trideset stupnjeva pa ak ni u ovom mranom okruju koptske crkve15

nije bilo zraka. U gustim oblacima dima od tamjana i mumljanju sveenika odjevenog u crno koji je pjevajui sluio drevnu misu, Rovan je imala osjeaj da se gui. Kope na desnoj ruci su je zatezale i pekle, a svaki put kad bi pogledala dugaki crni koveg koji je stajao ispred ukraenog i pozlaenog oltara uasni prizor Duraidove elave i sprene glave pojavljivao joj se pred oima pa bi se zaljuljala na sjedalu i morala se pridrati kako ne bi pala. Konano je misa bila gotova pa je mogla pobjei na svjei zrak i pustinjsko sunce. No, ni to nije bio kraj njenih dunosti. Kao glavnoj oaloenoj osobi, dok su meu nasadima palmi ili prema groblju gdje su Duraida ekali roaci u obiteljskom mauzoleju, mjesto joj je bilo neposredno iza kovega u procesiji. Prije nego se vratio u Kairo, Atalan Abou Sin priao joj je stegnuti ruku i ponuditi nekoliko rijei suuti. Kakva uasna tragedija, Rovan. Osobno sam razgovarao s ministrom unutarnjih poslova. Uhvatit e oni te ivotinje odgovorne za ovo zlodjelo, vjeruj mi. Molim te, odmori se koliko god treba prije nego se vrati u muzej, rekao joj je. Vraam se na posao u ponedjeljak, odgovori ona, a on izvadi mali rokovnik iz unutranjeg depa svog tamnog odijela na dvostruko kopanje. Pogledao je raspored obveza i neto si pribiljeio prije nego ju je ponovno pogledao. Doi me onda posjetiti u ministarstvo poslijepodne. U etiri sata, ree joj on. Potom ode do Mercedesa koji ga je ekao, a Nahoot Guddabi joj prie i prui ruku. Iako mu je koa bila bolesno uta i iako je imao mrlje boje kave ispod tamnih oiju, bio je visok i elegantan, guste valovite kose i izrazito bijelih zubi. Odijelo mu je bilo besprijekorno i cijeli je blago mirisao po skupoj toaletnoj vodi. Djelovao je ozbiljno i tuno. Duraid je bio dobar ovjek. Vrlo sam ga potovao, ree on Rovan, a ona kimne nita ne odgovorivi na ovu oitu la. Duraid i njegov zamjenik nisu ba bili meusobno naklonjeni. Duraid nikada nije dopustio Nahootu rad na Taititnim svicima; nikada mu nije dopustio ni da prie sedmom svitku, to je i bio razlog ogorenog neprijateljstva izmeu njih dvojice. Nadam se da e se natjecati za mjesto upravitelja. Rovan, ree joj on. Ti si kvalificirana za taj posao. Hvala ti, Nahoote, vrlo si ljubazan. Jo nisam stigla razmiljati o budunosti, no, zar se nee ti natjecati? Svakako, kimne on. Ali to ne znai da se nitko drugi ne bi trebao natjecati. Moda mi uspije ispred nosa preoteti posao. Samozadovoljno se osmjehnuo. Ona je bila ena u arapskom svijetu, a on ministrov neak. Nahoot je dobro znao u kakvoj je prednosti. Prijateljsko suparnitvo? upita on. Rovan se tuno osmjehne. Barem16

prijatelji. Bit e mi i te kako potrebni svi do kojih u u budue moi doi. Dobro zna da ima mNogo prijatelja. Svi u odjelu te vole, Rovan. Pretpostavljala je da je barem to istina. S lakoom je nastavio. Mogu li ti ponuditi prijevoz natrag do Kaira? Siguran sam da ujak nee imati nita protiv. Hvala ti, Nahoote, ali ovdje mi je auto, a i tako moram prenoiti u oazi kako bih se pobrinula oko nekih Duraidovih poslova. To nije bila istina. Rovan je planirala jo veeras otputovati natrag do stana u Gizi, ali iz nekog razloga koji ni njoj samoj nije bio ba najjasniji nije eljela da Nahoot zna za taj njen plan. Vidimo se onda u muzeju u ponedjeljak. Rovan je napustila oazu im je uspjela pobjei roacima, obiteljskim prijateljima i seljacima, od kojih su mnogi najvei dio svojeg ivota radili za Duraidovu obitelj. Osjeala se tupo i izolirano, tako da su svi njihovi izrazi suuti i plemenitih namjera bili beznaajni i nisu joj donosili utjehu. ak i u ove kasne sate je promet na asfaltiranoj cesti koja je vodila kroz pustinju bio gust nizovi automobila postojano su se kretali u oba smjera, jer sutra je bio petak i sabat. Izvukla je ranjenu desnu ruku iz ome oko vrata i nije joj smetalo da njome dri upravlja. Mogla bi stii za razumno vrijeme. No, ipak, ve je prolo pet poslijepodne kad je nazrela zelenu liniju, nasuprot utosmee pustoi pustinje, koja je obiljeavala poetak uskog pojasa navodnjavane i obraivane zemlje uzdu Nila, glavne arterije Egipta. Kao i uvijek promet je postajao sve gui to se vie pribliavala metropoli pa je ve gotovo bio pao mrak kad je stigla do svog stana u Gizi koji je gledao i na rijeku i na velike kamene spomenike koji su se tako visoko i masivno uzdizali nasuprot veernjeg neba, a koji su njoj znaili, u malome, srce i povijest njene zemlje. Ostavila je Duraidov stari zeleni Renault u podzemnoj garai zgrade i odvezla se dizalom do zadnjeg kata. Ula je u stan i sledila se na vratima. Dnevna soba bila je ispremetana ak su i tepisi bili podignuti, a slike otrgnute sa zidova. Oamueno se kretala kroz ostatke polomljenog namjetaja i razbijenih ukrasa. Idui hodnikom, bacila je pogled u dnevnu sobu i vidjela da ni ona nije bila poteena. Njena i Duraidova odjea bila je porazbacana po podu, a vrata ormara zjapila su otvorena. Jedna od njih bila su otrgnuta. Krevet je bio prevrnut, a jastuci razbacani unaokolo. Mogla je osjetiti miris polupanih boica s kozmetikim sredstvima i parfema iz kupaone, ali jo se nije usudila ui onamo. Znala je to e zatei. Nastavila je hodnikom do velike sobe koju su koristili kao studio i radnu sobu. Prva stvar koju je primijetila u tom kaosu, i koje joj je bilo ao, bila je17

antikna ahovska garnitura koju joj je Duraid poklonio za vjenanje. Tabla s kvadratima od ahata i slonovae bila je razbijena popola, a figure razbacane po sobi s osvetoljubivom i nepotrebnom estinom. Sagnula se i podigla bijelu kraljicu. Glava joj je bila otkinuta. Drei kraljicu u zdravoj ruci uputila se poput mjeseara prema svom radnom stolu ispod prozora. Njen PC bio je razbijen. Smrskali su ekran i razlomili kuite, vjerojatno sjekirom. Ve na prvi pogled je mogla zakljuiti da nikakvi podaci nisu ostali na tvrdom disku; bilo ga je nemogue popraviti. Bacila je pogled na ladicu u kojoj je drala diskete. Ta, a i sve ostale ladice bile su izvuene i baene na pod. Bile su, razumije se, prazne, a osim diskova nije bilo i svih njenih biljenica i fotografija. Njena zadnja veza sa sedmim svitkom bila je izgubljena. Poslije tri godine rada nestao je dokaz da je on ikada postojao. Sruila se na pod, iscrpljena i kao pretuena. Ruka ju je ponovno poela boljeti bila je sama i ranjiva kao nikada dosad. Nikad joj nije palo na pamet da e joj Duraid tako oajno nedostajati. Ramena su joj se poela tresti i osjetila je kako joj suze naviru iz najskrivenijih dubina njenog bia. Pokuala ih je zadrati, ali su joj opekle kapke i ona ih pusti tei. Sjedila je izmeu ruevina svoga ivota i plakala dok u njoj nije ostalo vie nita pa se sklupala na tepihu prekrivenom razbacanim stvarima i zapala u san iscrpljenosti i oaja. Od ponedjeljka ujutro uspjela je ponovno uspostaviti ka kakav takav red u svome ivotu. Policija je dola u stan i uzela njenu izjavu, a ona je uspjela poistiti i najvei dio kra. ak je bijeloj kraljici zalijepila glavu. Kad je izala iz stana i ula u zeleni Renault, ruka joj vie nije bila onako teka i, iako se ba nije moglo rei da je vesela, osjeala je mNogo vie optimizma i vjere u ono to je morala uiniti. Stigavi u muzej prvo je otila do Duraidovog ureda i uzrujala se kad je vidjela da je Nahoot tamo stigao prije nje. nadzirao je dvojicu slubenika osiguranja koji su odnosili sve Duraidove osobne stvari. Mogao si imati barem toliko obzira i meni to prepustiti, rekla mu je hladno, a on joj je uzvrati svojim najprivlanijim osmijehom. Oprosti, Rovan. Htio sam ti pomoi. Puio je jednu od svojih debelih turskih cigareta. Bilo joj je muka od njenog tekog, mousnog mirisa. Otila je do Duraidovog radnog stola i otvorila gornju desnu ladicu. Ovdje je bio dnevnik rada mog mua. Sad ga nema. Jesi li ga vidio? Ne, nieg nije bilo u toj ladici. Nahoot je pogledao u dvojicu straara traei od njih potvrdu, a oni se zaponu premjetati s noge na nogu i odmahivati glavama. U stvari i nije vano, pomisli ona. U njemu nije bilo nieg18

naroito vanog. Duraid se uvijek oslanjao na nju znajui da e ona snimiti i pohraniti sve vane podatke pa je veina njih bila na njenom PC-u. Hvala, Nahoote, otpremila ga je. Dalje u sama obaviti sve to jo treba. Me elim te zadravati. Molim te, Rovan, bude li zatrebala bilo kakvu pomo, obavijesti me. Izlazei se nakloni. Nije joj trebalo mNogo vremena da isprazni Duraidov ured. Kutije s njegovim stvarima prenijeli su straari do njene sobe niz hodnik i nagomilali ih uza zid. nije koristila stanku za ruak elei to prije obaviti sve svoje poslove kad je zavrila, preostao joj je jo jedan sat do zakazanog sastanka s Atalanom Abou Sinom. eli li odrati obeanje dano Duraidu, morat e neko vrijeme biti odsutna. elei se oprostiti od svih svojih omiljenih dragocjenosti, spustila se u dio te goleme zgrade otvoren za javnost. Ponedjeljkom je uvijek bila guva i muzejske dvorane s izlocima bile su popunjene skupinama turista. Okupljali su se iza svojih vodia poput ovaca koje prate pastira. Kretali su se oko najuvenijih izloaka. Sluali su svoje vodie kako recitiraju dobro uvjebane govore na svim jezicima babilonskim. Prostorije na drugome katu u kojima se nalazilo Tutankhamonovno blago bile su prepune pa je tamo provela tek kratko vrijeme. Uspjela je doi do vitrine u kojoj se nalazila velianstvena zlatna posmrtna maska 'faraona djeteta'. Kao i obino, njena joj velianstvenost i arobnost ubrza disanje i puls. Stajala je ispred nje i, dok su je dvije sredovjene prsate turistkinje bezobzirno gurale, razmiljala je poput mNogo puta ranije ako je jedan beznaajni 'kralj slabi' mogao otii u grobnicu s tako velianstvenim ostvarenjem koje je prekrivalo njegove mumificirane crte lica, a u kakvom su tek onda stanju bili ostavljeni u svojim pogrebnim hramovima veliki Ramsesi. Ramses II, najvei od svih njih, vladao je ezdeset sedam godina i sve to vrijeme proveo u gomilanju svoga pogrebnog blaga iz svih prostranih podruja koje je osvojio. Potom je Rovan otila odati poast starome kralju. I poslije trideset vjekova, Ramses II. je i dalje spavao, ushienog i vedrog izraza na svom izmodenom licu. Koa mu je bila prozrana, sjajna poput mramora. Rijetki pramenovi kose bili su plavi i obojeni kanom, njegove ruke, obojene istom tvari, bile su dugake i elegantne. Meutim, odjeven je bio samo u lanenu tkaninu. Pljakai grobova su ak odmotali njegovu mumiju kako bi stigli do talismana i skarabeja ispod platnenih zavoja pa mu je tijelo bilo gotovo golo. Kad su 1881. godine ovi ostaci otkriveni u tajnom skrovitu kraljevskih mumija u peini u Deir El Bahariu, tek je komadi papirusa privren za njegove grudi upuivao na njegovo porijeklo. Pretpostavljala je da je to19

moralno, no dok je stajala ispred tih jadnih ostataka ponovno se upitala, kao to su to ona i Duraid dosad tako esto inili, je li Taita napisao istinu i poiva li stvarno negdje u dalekim divljim afrikim planinama jo jedan veliki faraon sa svim svojim netaknutim blagom oko sebe. I sama ta pomisao natjerala ju je da zadrhti od uzbuenja, da se najei i da joj se nakostrijei tamna kosa na potiljku. Obeala sam ti, muu moj, proaptala je na arapskom. Ovo e biti za tebe i sjeanje na tebe, jer ti si to predvodio. Bacila je pogled na uru i krenula glavnim stubitem. Imala je jo petnaest minuta vremena do sastanka s ministrom i tono je znala na to e ih potroiti, namjeravala je jo posjetiti neto to se nalazilo u jednoj od manje posjeenih dvorana. Vodii su rijetko vodili svoje skupine u tu dvoranu, osim kad su je koristili kao preicu do kipa Amenhotepa. U toj uskoj prostoriji Rovan je zastala ispred staklene vitrine koja se uzdizala od poda do stropa. Bila je pretrpana malim artefaktima, oruem i orujem, talismanima, posudama i priborom; najmlai od njih je potjecao iz dvadesete dinastije Novog kraljevstva, iz 1100. godine prije Krista, dok je najstariji dolazio iz zamagljenih vremena Starog kraljevstva prije gotovo pet tisua godina. Katalogiziranje ove zbirke bilo je tek na poetku. Mnogi primjerci nisu bili jo ni opisani. Na najudaljenijem kraju, na donjoj polici, nalazila se zbirka nakita, prstenja i peata. Pokraj svakog peata nalazio se i njegov otisak u vosku. Rovan je kleknula kako bi iz blizine pogledala jedan od ovih artefakta. Siuni plavi peat od lapis lazulija u sredini zbirke bio je prekrasno izrezbaren. Lapis lazuli je bio rijedak i dragocjen materijal kod tih drevnih predaka, jer ga nije bilo u egipatskom carstvu. Otisak u vosku prikazivao je sokola slomljenog krila, a jednostavni natpis ispod njega Rovan je mogla lako proitati: 'TAITA, PISAR VELIKE KRALJICE'. Znala je da se radilo o istom ovjeku, jer je i u svicima koristio ranjenog sokola kao svoj potpis. Stalno se pitala tko je pronaao tu sitnicu i gdje. Moda ju je opljakao kakav seljak iz izgubljene grobnice tog starog roba i pisara, ali to ona nikad nee doznati. Drai li ti to mene, Taita? Je li sve ovo neka sloena neslana ala? Smije li mi se ak i sada iz svoje grobnice, ma gdje god ona bila? Nagnula se jo blie, dok nije elom dodirnula hladno staklo. Jesi li mi prijatelj, Taita, ili si moj neumoljivi protivnik? Ustala je i oistila prainu sa suknje. No, vidjet emo. Odigrat u ovu igru s tobom i vidjet emo tko e koga nadmudriti.

20

Morala je ekati tek nekoliko minuta prije nego ju je ministrov tajnik pozvao. Atalan Abou Sin je na sebi imao tamno, sjajno svileno odijelo i sjedio je za svojim stolom, iako je Rovan znala da vie voli udobniju odjeu i sjediti na jastuku na tepisima prekrivenom podu. Primijetio je njen pogled i susretljivo se osmjehnuo. Danas poslijepodne imam sastanak s nekim Amerikancima. Sviao joj se. Uvijek je bio ljubazan s njom i njemu je dugovala posao u muzeju. Veina drugih mukaraca na njegovom poloaju odbila bi Duraidov zahtjev da mu pomonik bude neka ena, a pogotovo kad je to njegova vlastita ena. Upitao ju je za zdravlje i ona mu pokae previjenu ruku. Konce e izvaditi za desetak dana. Krae vrijeme su uljudno pripovijedali o svemu i svaemu. Samo bi zapadnjaci bili toliko netaktini pa odmah preli na stvar. Ipak, da bi ga potedjela neugodnosti, Rovan je iskoristila prvu prigodu i ree: Osjeam da neko vrijeme moram biti sama. Sada kad sam udovica, moram se oporaviti od gubitka koji me snaao i odluiti to u raditi ostatak ivota. Bila bih vam zahvalna ako biste mi odobrili barem est mjeseci neplaenog dopusta. eljela bih otii do majke u Englesku i tamo s njom provesti neko vrijeme. Atalan se pokazao stvarno zabrinutim i poeo je nagovarati: Molim te nemoj previe dugo izbivati. Posao koji si obavila bio je neprocjenjiv. Mora nastaviti Duraidov rad. No, ipak nije uspio u potpunosti sakriti olakanje. Znala je da je oekivao da e mu predati svoju molbu za mjesto upravitelja. Vjerojatno je o tome razgovarao sa svojim neakom. Meutim, bio je i previe pristojan da bi uivao u tome to e je morati odbiti. Stvari su se u Egiptu mijenjale i ene su naputale svoje tradicionalne uloge, ali to nije bilo nita veliko niti je teklo glatko. Oboje su bili svjesni toga da posao upravitelja mora dobiti Nahoot Guddabi. Atalan ju je ispratio do vrata svoga ureda i na rastanku se rukovao s njom. Dok se vozila dizalom ispunio ju je osjeaj olakanja i slobode. Ostavila je Renault na suncu parkiralita ministarstva. Kad je otvorila vrata u nutra je bilo tako vrue da bi u njemu mogla ispei kruh. Otvorila je sve prozore i zapoela mahati vozaevim vratima ne bi li izbacila pregrijani zrak, ali joj je ipak sjedalo peklo stranjicu kad je sjela za upravlja. im je izala s parkiralita uhvatio ju je mete kairskog prometa. Vukla se za prepunim autobusom koji je preko Renaulta neumorno ispljuvavao cijeli oblak dizelskog smrada. Problem prometa je bio jedan od onih za koje, kako se inilo, nije bilo rjeenja. Bilo je tako malo prostora za parkiranje da su se tri ili etiri reda vozila nizala paralelno uzdu bankine pa se protok u centru svodio na puko21

kapanje. Kad je autobus ispred nje zakoio i prisilio je da se zaustavi. Rovan se osmjehnula sjetivi se stare ale o tome kako su neki vozai koji su parkirali na zavoju morali ostaviti svoja vozila tamo, jer ih nikako nisu mogli izvui iz nastale zbrke. Moda je u tome i bilo neto istine, jer pojedina vozila koja je ovdje vidjela nisu bila pomaknuta ve tjednima. Vjetrobrani su im bili potpuno prekriveni prainom, a mnogima su bile ispranjene gume. Pogledala je u retrovizor. Na svega nekoliko centimetara od njenog stranjeg branika zaustavio se jedan taksi, a iza njega je promet stalno postajao sve gui. Samo su se motociklisti slobodno kretali. Dok je gledala u retrovizor, jedan od njih pristigao je samoubilaki vijugajui kroz guvu. Bila je to slupana crvena Honda 200 i toliko pranjava da se boja jedva nazirala, Na motoru su se vozila dvojica i obojica su prekrila donji dio lica rubovima svojih bijelih turbana ne bi li se zatitili od ispunih plinova i praine. Pretiui krivom stranom, Honda se provukla kroz uski prolaz izmeu taksija i vozila parkiranih na zavoju kao kroz iglene ui. Taksist je napravio nepristojan pokret akom s podignutim srednjim prstom i pozvao Alaha da mu bude svjedok da je voza i lud i glup. Honda je neznatno usporila kad je stigla do Rovaninog Renaulta, a suvoza se nagnuo u stranu i ispustio neto kroz otvoreni prozor na sjedalo pokraj nje. Voza je istog trena tako naglo ubrzao da se na trenutak prednji kota podignuo u vis. Otro je zaokrenuo i urno se udaljio niz usku uliicu koja se odvajala od glavne, jedva izbjegavi neku staricu koja mu se nala na putu. Kad se suvoza na motociklu okrenuo i pogledao u nju vjetar mu je strgnuo bijelo platno s lica i ona je u oku prepoznala mukarca kojeg je zadnji put vidjela u svjetlosti farova Fiata na cesti pokraj oaze. Yusuf! im je Honda nestala pogledala je predmet koji je bacio na sjedalo pokraj nje. Bio je jajastog oblika, izrezbarene povrine u segmente i bio je obojen vojniki zeleno. Viala je istu tu stvar esto u starim televizijskim ratnim filmovima pa ju je istog trena prepoznala; bila je to runa bomba i istodobno je shvatila da je osigura izvaen pa e za nekoliko trenutaka eksplodirati. Bez razmiljanja je posegnula za ruicom na vratima pokraj sebe i svom snagom se bacila na njih. Otvorila su se i ona je ispala na cestu. Otpustila je kvailo i Renault je poskakujui krenuo naprijed i zabio se u stranji dio autobusa. Dok je Rovan leala na cesti ispred taksija koji je naiao iza nje, granata je eksplodirala. Kroz otvorena vozaeva vrata briznuli su plamen, dim i otpaci. Zadnji prozor se rasprsnuo i obasuo je dijamantnim krhotinama stakla, a od detonacije su je22

zaboljeli bubnjii. Poslije prvog oka nastala je mrtva tiina, naruavalo ju je jedino bubnjanje krhotina stakla, a onda je odjednom nastupila strka ispunjena stenjanjem i vritanjem. Rovan je sjela i privila povrijeenu ruku na grudi. Svom teinom pala je na nju pa su je avovi sada strano boljeli. Renault je bio uniten, ali je primijetila da je njena kona torba izletjela kroz vrata i lei joj na dohvat ruke. Nesigurno je ustala i odepala do torbe. Svuda oko nje vladala je zbrka. Nekoliko putnika iz autobusa bilo je povrijeeno, a komad rapnela ili dijela olupine ranio je djevojicu na pjeakom hodniku. Njena majka je vritala i brisala djetetovo okrvavljeno lice svojim rupcem. Djevojica se tuno cvilei otimala iz majinog zagrljaja. Nitko nije primjeivao Rovan, ali je ona znala da e policija stii za nekoliko minuta. Bili su obueni za brzi odgovor na teroristike napade fundamentalistikih skupina. Znala je da e je, zateknu li je ovdje, danima ispitivati. Prebacila je torbu preko ramena i uputila se najbre to joj je natuena noga doputala prema uliici niz koju je nestala Honda. Na kraju ulice nalazio se javni zahod. Zakljuala se u jednoj kabini i naslonivi se na vrata zatvorila oi pokuavajui doi k sebi od oka i srediti zbrkane misli. U uasu i oaju zbog Duraidove smrti dosad uope nije razmiljala o vlastitoj sigurnosti. Spoznala je opasnost na najgori mogui nain. Sjetila se rijei jednog od ubojica izgovorenih u tami pokraj oaze: Uvijek emo znati gdje je kasnije moemo pronai! Za dlaku je izbjegla smrt. Znala je da e slinih pokuaja biti jo. Ne smijem se vratiti u stan, shvati ona. Vile vie nema, a ionako bi me potraili tamo. Unato odvratnoj atmosferi ostala je zakljuana u zahodu vie od jednog sata razmiljajui to uiniti dalje. Konano je izala i uputila se do niza prljavih i napuklih umivaonika. Umila se hladnom vodom. Zatim se, gledajui se u zrcalu, poeljala i popravila minku i koliko je mogla poravnala i uredila odjeu. Prola je nekoliko stambenih blokova, vraajui se istim putem i osvrui se elei biti sigurna da je nitko ne prati, prije nego je zaustavila taksi. Rekla je vozau da je ostavi u ulici iza njene banke pa je pjeice prola ostatak puta. Kad su je uveli u ured jednog od viih raunovoa, preostalo je tek nekoliko minuta do zatvaranja. Povukla je sav preostali novac s rauna, neto manje od pet tisua egipatskih funti. Nije to bila neka velika suma, ali je imala jo neto malo na raunu u Lloyd banci u Yorku, a imala je i Mastercard karticu. Trebali ste nam javiti da elite isprazniti sef, grubo joj je rekao slubenik banke. Ponizno se ispriala i tako uvjerljivo odigrala23

bespomonu izgubljenu djevojicu da je popustio. Predao joj je paket u kojem se nalazila njena britanska putovnica i bankovni papiri iz Lloyda. Duraid je imao brojne roake i prijatelje kojima bi bilo drago kad bi odsjela kod njih, ali ona je eljela ostati neprimijeena i izvan mjesta koja je obino posjeivala. Odabrala je jedan turistiki hotel s dvije zvjezdice podalje od rijeke, u kojem se nadala ostati anonimna meu mNogobrojnim turistima. U ovakvim hotelima je bio veliki protok gostiju, jer je veina ostajala tek nekoliko noi prije nego bi nastavili za Luksor i Asuan razgledavati spomenike. im se nala sama u svojoj jednokrevetnoj sobi, nazvala je British Airways radi rezervacije. U deset sati u jutro imali su let za Heathrow. Rezervirala je kartu u jednom smjeru u ekonomskoj klasi davi im broj svoje Mastercard kartice. Bilo je ve prolo est, ali zahvaljujui vremenskoj razlici izmeu Egipta i Ujedinjenog Kraljevstva tamo je jo bilo radno vrijeme. Potraila je broj u notesu. Studij je zavrila na sveuilitu u Leedsu. Poslije treeg zvona netko je podignuo slualicu. Katedra za arheologiju. Kancelarija profesora Dixona, izgovorio je kolski engleski glas. Jeste li to vi, gospoice Higgins? Da, ja sam. S kim razgovaram? S Rovan. Rovan Al Sima, koja se nekad zvala Rovan Said. Rovan! Nismo uli nita o tebi itavo stoljee. Kako si? Kratko su popriale, iako je Rovan bila svjesna koliko to kota. Je li profesor tu? presjekla ju je Rovan. Profesor Percival Docon imao je preko sedamdeset godina i trebao je ve odavno otii u mirovinu. Rovan, jesi li to stvarno ti? Moja omiljena studentica. Osmjehnula se. ak i u poodmakloj dobi bio je razuzdani stari jarac. Sve lijepe studentice bile su mu omiljene. Ovo je meunarodni poziv, profesore. Samo me zanima vrijedi li ona ponuda i dalje? Ali, pa rekla si da nas ne moe ubaciti u svoj raspored? Okolnosti su se promijenile. Priat u vam kad emo se vidjeti, ako se uope vidimo. Razumije se, eljeli bismo da doe i porazgovara s nama. Kad e se moi izvui? Bit u sutra u Engleskoj. Blagi boe, to je pravo iznenaenje. Ne znam moemo li sve pripremiti tako brzo. Bit u kod majke u blizini Yorka. Dajte mi ponovno gospoicu Higgins i dat u joj broj maminog telefona. Bio je to jedan od najbrilijantnijih ljudi koje je poznavala, ali nije vjerovala da je u stanju tono zapisati broj telefona. Nazvat u za nekoliko dana. Spustila je slualicu i legla u krevet. Bila je iscrpljena, a ruka ju je i dalje boljela, ali je ipak pokuala napraviti plan koji e pokriti sve mogunosti. Prije dva mjeseca profesor Dixon ju je pozvao da odri predavanje o otkriu i iskopavanju grobnice kraljice Lostris i24

otkriu svitaka. Knjiga, a posebno fusnota na kraju, pobudili su njegovo zanimanje. Njeno objavljivanje je uope izazvalo veliku zainteresiranost. Poeli su im se obraati egiptolozi, kako amateri tako i profesionalci, iz cijelog svijeta i svi su dovodili u sumnju autentinost romana i injenica na kojima se temeljio. U jednom trenutku suprotstavila se dopustiti pristup prijepisima svitaka nekom piscu romana, jer na njima jo nisu bili zavrili rad. Osjeala je da je zbog toga u akademskom pogledu umanjena ozbiljnost i vrijednost cijele stvari i da je sve to svedeno na popularnu zabavu, dosta slino onome to je Spielberg uinio paleontologiji sa svojim parkom punim dinosaurusa. Na kraju je bila nadglasana. ak je i Duraid bio protiv nje. Odjelu su uvijek nedostajala sredstva za manje spektakularne radove. Kad je u pitanju bio neki velianstven pothvat poput premjetanja cijelog hrama Abu Simbel na novu lokaciju iznad voda Asuanske brane koje bi ga preplavile, onda su nacije svijeta darivale desetine milijuna dolara. Meutim, svakodnevni operativni trokovi odjela nisu privlaili takvu podrku. Njihova polovica honorara za Boga rijeke to je bio naslov knjige financirala je gotovo jedNogodinji istraivaki rad, ali to nije bilo dovoljno da Rovan oprosti. Autor si je dopustio previe slobode u svezi sadraja svitaka i podijelio je povijesnim likovima karaktere i slabosti za koje nije bilo ni najmanjeg dokaza. Posebno ju je smetalo to je drevnog pisara Titu prikazao kao razmetljivca i umiljenog ovjeka. Ona se s tim nije slagala. No morala je priznati da je autorova zadaa bila uiniti injenice to prihvatljivijim i to itljivijim irokom itateljstvu i nevoljko se sloila da je u tome uspio. Meutim, sve njeno znanstveno obrazovanje bunilo se protiv takve popularizacije neeg toliko jedinstvenog i divnog. Uzdahnula je i odagnala te misli iz glave. teta je poinjena i razmiljanje o njoj samo ju je ivciralo. Okrenula se mNogo hitnijim problemima. Prihvati li odrati predavanje zbog kojeg ju je profesor pozvao, bit e joj potrebni dijapozitivi, a oni su se nalazili u njenom uredu u muzeju. Dok je jo razmiljala o tome kako da doe do njih bez odlaska u ured, iscrpljenost ju je svladala i ona potpuno odjevena zaspi na krevetnom pokrivau. Rjeenje njenog problema moralo je biti to jednostavnije. Zato je telefonirala u raunovodstvo i dogovorila se da oni uzmu kutiju s dijapozitivima iz njenog ureda i poalju je po nekom od tajnika taksijem u zranu luku. Prilikom predaje kutije na alteru za prijavu British Airwaysa, tajnik joj ree: Policija je ve bila u muzeju kad smo jutros doli. eljeli su razgovarati s vama, doktorice.25

Oigledno su je pronali preko registracije unitenog Renaulta. Bilo joj je drago to je imala britansku putovnicu. Da je pokuala napustiti zemlju sa svojim egipatskim dokumentima, mogli su je zadrati; policija e vjerojatno na svim mjestima gdje se obavlja pregled putovnica zatraiti njeno zadravanje. Ovako je prola pregled bez ikakvih potekoa i kad se konano nala u zadnjoj prostoriji pred ulazak u zrakoplov uputila se do kioska s novinama i poela prouavati gomilu dnevnih izdanja. Sve lokalne novine donijele su izvjee o bombi ubaenoj u njezino vozilo, a veina je ponovno prenijela vijest o Duraidovom ubojstvu i povezala ta dva dogaaja. Jedne su novine ak nagovijestile da su u to umijeani fundamentalisti. El Arab je na naslovnoj strani donio njenu i Duraidovu fotografiju snimljenu prolog mjeseca na prijemu u ast skupine francuskih turistikih agenata koji su bili u posjetu Egiptu. Stegnulo joj se srce kad je ugledala muevu fotografiju, na kojoj je bio vrlo zgodan i dostojanstven, i sebe kako mu se osmjehuje u njegovom naruju. Kupila je po primjerak svih ponuenih novina i ponijela ih u zrakoplov British Airwaysa. Vrijeme tijekom leta iskoristila je za zapisivanje svega ega se mogla sjetiti to joj je Duraid govorio o ovjeku kojeg je trebala nai. Stavila je naslov: Sir Nicholas Quenton Harper Bart. Duraid joj je rekao da je Nicholasov pradjed dobio titulu baroneta za svoje zasluge kao profesionalni asnik u britanskoj kolonijalnoj slubi. Tijekom tri generacije obitelj je zadrala najtjenje mogue veze s Afrikom, a posebno s britanskim kolonijama i sferama utjecaja u Sjevernoj Africi: Egiptu i Sudanu, Ugandi i Keniji. Prema Duraidovim rijeima, sam sir Nicholas je sluio u britanskoj vojsci u Africi i Zaljevskim dravama. Teno je govorio arapski i Svahili i bio je poznati amater arheolog i zoolog. Poput svog oca, djeda i pradjeda, sudjelovao je u brojnim ekspedicijama u Sjevernoj Africi, prigodom kojih je prikupljao uzorke i istraivao najudaljenije predjele. Napisao je veliki broj lanaka za razne znanstvene asopise i ak je odrao vie predavanja u Kraljevskom geografskom drutvu. Kad je umro njegov stariji brat, ne ostavivi iza sebe potomka, sir Nicholas je naslijedio titulu i obiteljsko imanje u Quenton Parku Napustio je vojsku kako bi upravljao imanjem, ali jo vie zbog voenja obiteljskog muzeja kojeg je njegov pradjed, prvi baronet, osnovao 1885. Sadravao je jednu od najveih privatnih zbirki afrike faune, a nita manje slavna nije bila ni zbirka drevnih egipatskih i Srednjeistonih artefakata. Meutim, iz Duraidovih izvjetaja je zakljuila da je sir Nicholas po svom karakteru26

neobuzdan, a katkad radi ak na granici zakona. Bilo je oigledno da se nije bojao izloiti izuzetnim rizicima kako bi obogatio zbirku u Quenton Parku. Duraid ga je prvi put susreo prije mNogo godina kad ga je sir Nicholas regrutirao kao obavjetajnog asnika u nezakonitoj ekspediciji iji je cilj bio osloboditi odreeni broj punskih bronanih odljevaka iz Gadaffijeve Libije. Sir Nicholas je neke od njih prodao kako bi podmirio trokove ekspedicije, ali je najbolje zadrao za svoju privatnu zbirku. Nedavno je organizirao jo jednu ekspediciju, ovoga puta radilo se o ilegalnom prelasku irake granice, kako bi se odnijelo par kamenih bareljefnih frizova ispred nosa Saddama Husseina. Duraid joj je rekao da je sir Nicholas jednog prodao za veliku sumu novca; spomenuo je iznos od pet milijuna amerikih dolara i da je novac upotrijebio za voenje muzeja, ali da je onaj drugi ljepi friz i dalje u vlasnitvu sir Nicholasa. Obje ekspedicije zbile su se znatno prije nego je Rovan srela Duraida. udila se Duraidovoj spremnosti da se povjeri Englezu na ovaj nain. Sir Nicholas je vjerojatno imao jedinstvenu mo uvjeravanja, jer da su ih uhvatili obojicu bi nedvojbeno pogubili po kratkom postupku. Kao to joj je Duraid objasnio, iz svih nedaa izvlaili su se samo zahvaljujui Nicholasovoj dosjetljivosti i njegovoj mrei prijatelja i oboavatelja diljem Srednjeg Istoka i Sjeverne Afrike od kojih je uvijek mogao zatraiti pomo. On je pomalo vraji, zakimao bi Duraid glavom sjeajui se tih dana s oiglednom nostalgijom, ali ovjek kojeg je dobro imati uza se kad si u tekoj situaciji. Svi ti su dani su bili vrlo uzbudljivi, ali kad se sada osvrnem na njih stresem se pri samoj pomisli na rizike koje smo poduzimali. esto je razmiljala o tome koliki rizik je spreman preuzeti kolekcionar kojem je to u krvi, a da bi zadovoljio svoju strast. inilo joj se da rizik nije razmjeran nagradi kad se dodaje ve sakupljenom; a onda se osmjehnula svojim vlastitim savjesnim osjeajima. Pustolovinu, u koju se nadala uvui sir Nicholasa, nije se ba moglo nazvati malim rizikom i znala je da bi o njenoj legalnosti elokventni pravnici mogli beskrajno raspravljati. Zaspala je s osmijehom na licu, jer je napetost prethodnih dana konano naplatila dug. Stjuardesa ju je probudila, opomenuvi je neka vee pojas, jer su se sputali na Heathrow. Rovan je nazvala majku iz zrane luke. Bok, mama. To sam ja. Da, to znam. Gdje si, ljubavi? Njena mama je zvuala smireno kao i uvijek. Na Heathrowu. Ostat u neko vrijeme kod tebe. Mogu li? Ba dobro, zahihoe njena majka. Idem ti raspremiti krevet. Kojim vlakom dolazi? Pogledala sam u red vonje.27

Ima jedan iz King Crossa koji stie u York u sedam naveer. ekat u te na stanici. to se dogodilo? Jeste li se ti i Duraid porjekali? Moe ti biti otac. Rekla sam ja da to nee ii. Rovan je trenutak utjela. Nije bio trenutak za objanjenje. Sve u ti ispriati veeras kad se vidimo. Georgina Lumley, njena majka, ekala je na hladnoi veernjeg mraka mjeseca studenog, umotana u svoj stari zeleni Barbour kaput, s koker panijelom Magicom, koji je posluno sjedio do njenih nogu. Njih dvoje su bili nerazdvojni par, ak i kad nisu pobjeivali na lovakim utakmicama. Rovan su oni predstavljali obiteljsku sliku njenog engleskog porijekla koja je donosila smirenje. Georgina je povrno poljubila Rovan u obraz. Nikad nisam bila za sve to sentimentalno izmotavanje, imala je obiaj rei, a zatim je uzela jednu Rovaninu torbu i ponijela je prema starom blatnjavom Land Roveru na parkiralitu. Magic je onjuio Rovaninu ruku i zamahao repom u znak prepoznavanja. Zatim joj je na dostojanstven i popustljiv nain dopustio da ga potape po glavi, ali poput svoje gazdarice ni on nije bio posebno sentimentalan. Neko vrijeme vozile su se utei, a Georgina je zapalila cigaretu. to se dogodilo s Duraidom? Rovan joj nije mogla odmah odgovoriti, a onda su zabrane u njoj popustile i ona izbaci sve iz sebe. Do malog sela Brandsburyja, sjeverno od Yorka, trebalo im je dvadeset minuta, a Rovan je sve vrijeme govorila. Njena majka ju je samo s vremena na vrijeme hrabrila i tjeila, ispustivi po koji kratki uzdah, a kad je Rovan zaplakala iznosei pojedinosti vezane uz Duraidovu smrt i pogreb, Georgina ju je potapala po ruci. Sve je bilo gotovo prije nego su stigle do mamine kue u selu. Rovan se isplakala i sada dok su veerale oi su joj bile suhe i ponovno je vladala sobom. Rovan se nije mogla sjetiti kad je zadnji put okusila domai odrezak i pitu od bubrega. I to e sada? upitala je Georgina dok je u svoju au toila ostatke Guinnesa iz crne boce. Iskreno govorei, ne znam. Kad je to izgovorila, Rovan se pokajniki upitala zato toliko ljudi koristi upravo tu frazu da bi prikrilo la. U muzeju sam dobila est mjeseci odmora, a profesor Dixon mi je ugovorio da odrim predavanje ovdje na fakultetu. Toliko za sada. Dobro, zausti Georgina dok je ustajala, boca s toplom vodom ti je u krevetu, a soba ti je na raspolaganju koliko god eli ostati. Za nju je to bilo poput strasne izjave majinske ljubavi. Tijekom sljedeih nekoliko dana Rovan je sreivala dijapozitive i biljeke za predavanja i svakog poslijepodneva je odlazila s Georginom i Magicom u duge etnje po28

okolici. Poznaje li Quentom Park? upitala je majku tijekom jednog od tih tumaranja. Prilino, oduevljeno je odgovorila Georgina. Magic i ja lovimo tamo etiri do pet puta tijekom sezone. Prvoklasno lovite. Sigurno najbolji fazani i ljuke u Yorkshireu. Tamo je lovite koje zovu Visoki arii i koje je nadaleko poznato. Ptice lete tako visoko da zbunjuju i najbolje strijelce u Engleskoj. Poznaje li vlasnika, sir Nicholasa Quenton Harpera? upita Rovan. Viala sam ga tijekom lova. Ne poznajem ga. Dobar strijelac, odgovori Georgina. Poznavala sam njegovog oca davno prije nego sam se udala za tvog oca. Osmjehnula se znaajno to je zaudilo Rovan. Dobar plesa. Otplesali smo nekoliko veselih plesova i to ne samo na plesnom podiju. Mama, nemogua si! nasmije se Rovan. Bila sam nekada, spremno se suglasi Georgina. Danas za to ba i nemam mNogo prigoda. Kad ete ti i Magic ponovno ii u Quenton Park? Za dva tjedna. Mogu li i ja s vama? Svakako lovouvar uvijek trai hajkae. Dvadeset funti i ruak, plus boca piva na dan. Zastala je i zagonetno pogledala ker. O emu se tu radi? ula sam da se na imanju nalazi privatni muzej. Imaju svjetski poznatu egipatsku zbirku. eljela bih je pogledati. Vie nije otvoren za javnost. Samo s pozivnicom. Sir Nicholas je udan tip, tajanstven i tome slino. Zar mi ti ne bi mogla pribaviti pozivnicu? upita Rovan, ali Georgina odmahne glavom. Zato ne zamoli profesora Dixona? On je esti gost u Quenton Parku. Veliki je kuni prijatelj Quenton Harpera. I prolo je deset dana prije nego ju je profesor Dixon primio. Posudila je majin Land Rover i odvezla se do Leedsa. Profesor ju je prigrlio u svoj medvjei zagrljaj, a zatim odveo u svoju radnu sobu na aj. Sada kad se ponovno nala u pretrpanoj sobi punoj knjiga, papira i drevnih artefakata, s nostalgijom se sjetila studentskih dana. Rovan mu je ispriala o Duraidovom ubojstvu, to je zaprepastilo i uznemirilo Dixona, ali je brzo promijenila temu i poela raspravljati o diapozitivima koje je pripremila za predavanje. Bio je zadivljen svime to e pokazati. Ve je gotovo bila spremna krenuti kad je konano uspjela spomenuti muzej u Quenton Parku, na to je on odmah reagirao. Jako me udi da ga nisi obila dok si ovdje studirala. To je zadivljujua zbirka. Obitelj se time bavi preko sto godina. Sljedeeg utorka idem tamo u lov. Porazgovarat u s Nicholasom. Meutim, njemu jadnom trenutno nije ba do toga. Prole godine je doivio teku osobnu tragediju. Izgubio je u automobilskoj nesrei enu i dvije curice. Odmahnuo je glavom. Strano. Nicholas je vozio. Mislim da se29

okrivljuje. Otpratio ju je do Land Rovera. Znai, vidimo se dvadeset treeg, rekao je Rovan na rastanku. Mislim da e se okupiti barem stotinu sluatelja, a nazvao me je ak i izvjestitelj iz Yorkshire Posta. uli su za tvoje predavanje i ele ugovoriti razgovor s tobom. To je vrlo dobar publicitet za katedru. Ti e pristati, nadam se. Moe li doi nekoliko sati ranije i porazgovarati s njim? Zapravo, vjerojatno emo se vidjeti i prije dvadeset treeg, izvijesti ga ona. Mama i njen pas u utorak sudjeluju u lovu u Quenton Parku pa mi je u hajci toga dana ugovorila posao gonia. Potrait u te, obea on i mahne joj kad je krenula ostavivi iza sebe oblak ispunih plinova. Puhao je hladni sjeverni vjetar. Oblaci su se kotrljali jedni preko drugih, teki, plavi i sivi, a tako blizu tla da su se eali o prijevoje brda dok su hitali pred olujom. Rovan je ispod stare Georginine zelene jakne, imala tri sloja odjee, ali se ipak tresla od hladnoe dok je s ostalim hajkaima prelazila preko niza obronka. Krv joj se razrijedila na toplini koja je vladala u dolini Mila. Dva para vunenih ribarskih arapa nisu uspjela sprijeiti ukoenje prstiju na nogama od hladnoe. Za ovaj pohod, posljednji danas, glavni lovouvar je premjestio Georginu s njenog uobiajenog mjesta iza linije puaka, gdje su ona i Magic skupljali ranjene ptice koje bi se probile do njih, u liniju hajkaa. najbolje su ostavili za kraj pa su sada lovili u Visokim ariima. uvaru su trebali svi koje je mogao okupiti kako bi istjerali fazane s velikog podruja na vrhu brda i natjerali ih da niz padinu nadlete ravnicu gdje su daleko dolje ekali lovci kod svojih iskolenih oznaka. Rovan je sve to smatrala potpuno neloginim ponaanjem uzgajati i hraniti fazane od izlijeganja i zatim, kad odrastu, ulagati toliko napora da budu to neuhvatljiviji lovcima. Meutim, Georgina joj je objasnila da je ptice tee pogoditi prelijeu li na veoj visini pa su pravi sportai zadovoljniji, a time i spremniji vie platiti za pucanje na njih. Ti ni ne pojmi koliko e platiti za cjelodnevno gaanje, rekla joj je Georgina. Dananji dan e donijeti imanju gotovo 14.000 funti. Ove sezone lovit e dvadeset dana. Izraunaj to pa e vidjeti da lov donosi najvei prihod imanju. Da ne spominjemo zabavljanje oko dresure pasa i hajke, a i nama lokalnim iteljima donosi vrlo potreban dodatni novac. Poslije dananjeg dana. Rovan vie nije bila ba sigurna je li posao gonia ba zabavan. Teko je bilo hodati kroz guste preplete kupina i vie puta se okliznula. Laktovi i koljena bili su joj blatnjavi. Jarak ispred nje bio je do polovice ispunjen vodom, a po povrini se uhvatila tanka ledena kora. Pribliila mu se oprezno, podupirui se30

tapom. Bila je umorna, jer je ve prola pet izgona u Visokim ariima, a svi su bili jednako naporni kao i ovaj. Pogledala je majku divei joj se; ona je po svemu sudei uivala u ovome muenju. Georgina je hodala sretna, zapovijedajui Magicu fukanjem i kretnjama ruku. Osmjehnula se prema Rovan: Zadnji krug, duo. Jo malo pa je gotovo. Rovan je osjetila ponienje to su njene muke bile toliko vidljive pa je upotrijebila tap za pomo pri preskoku blatnjavog jarka. Meutim, pogreno je procijenila njegovu irinu i nije dohvatila suprotnu obalu. Pala je do koljena u ledenu vodu koja joj se poela prelijevati preko izama. Georgina joj se nasmijala i pruila svoj tap kako bi je izvukla iz ljepljivog blata. Ako zastane isprazniti natopljene izme. Rovan ne bi mogla ostati u hajkakoj liniji pa je hrabro nastavila dalje, ljapui pri svakome koraku. Oprez na lijevome krilu! izdao je zapovijed glavni lovouvar preko voki-tokija i linija se posluno zaustavila. Umijee i vjetina lovouvara ogledala se u izgonu ptica iz zaraslog raslinja. Nikada ne cijelo jato odjednom. Ptice moraju stalno, pojedinano ili u parovima, pristizati i prolijetati iznad lovaca zapetih puaka, pruajui im na taj nain mogunost da, nakon to ispale obje cijevi, uzmu drugu puku od ovjeka koji ih puni i budu spremni za sljedeu pticu koja e se pojaviti visoko na nebu iznad njih. Veliina lovouvara i njegovog ugleda ovisili su od naina na koji je on gonio ptice prema zapetim pukama. Tijekom ovog odmora Rovan je uspjela doi do daha i pogledati oko sebe. Kroz otvor u umarku aria, po kojem je gonjenje i dobilo ime, mogla je vidjeti dolinu. Tamo se u podnoju brda nalazila otvorena livada. Bilo je to prostranstvo glatke zelene trave ispresijecano mrljama prljavog sivog snijega koji je pao prolog tjedna. Po toj livadi lovouvar je postavio niz kolia. na poetku dana lovci su izvlaili brojeve tih kolia kako bi doznali pokraj kojeg e pojedini od njih pucati. Sada je svaki ovjek stajao pokraj svog kolia, s ovjekom iza sebe koji je punio puke i drao drugu puku spremnu kad lovac prvu ispuca. Svi su oekujui gledali u vie predjele odakle e se pojaviti fazani. Koji od njih je sir Nicholas? dovikne Rovan majci, a Georgina joj pokae na sam kraj niza puaka. Onaj visoki, odgovori ona, a u tom trenutku lovouvarev glas progovori preko radija. Lagano na lijevo. Zaponite ponovno udarati. Gonii su posluno poeli udarati svojim tapovima. Tijekom ovog profinjenog i potpuno kontroliranog postupka nije bilo vike ni dozivanja. Polako naprijed. Zaustavite se im ptice polete. Korak po korak linija se pomicala naprijed, a u kupinama i paprati31

ispred sebe Rovan je mogla uti potajno ukanje velikog broja fazana koji su se kretali naprijed, nevoljni vinuti se u zrak sve dok ih na to ne natjeraju. Na svome putu naili su na jo jedan jarak, potpuno zarastao gotovo neprobojnim gustiem kupina. Neki psi, poput labradora, nisu ba bili spremni ui u takvu trnovitu prepreku. Georgina je otro funula i Magic je naulio ui. Bio je mokar i sva dlaka mu je bila zamrena od blata i trnja. Ruiasti jezik mu je visio iz kuta otvorene gubice, a mokri batrljak njegovog repa veselo je mahao. U tom trenutku bio je najsretniji pas u Engleskoj. Radio je ono za to je bio odgajan. Hajde, Magic, zapovjedi Georgina. Magic je uronio u najgui i najtrnovitiji dio i potpuno nestao s vidika. Prola je minuta njukanja i kopanja unaokolo u dubinama jarka, a zatim je uslijedilo divlje kvocanje i lepet krila. Par ptica izletio je iz grmlja. enka je bila prva. Bila je smeesiva, neugledno stvorenje veliine domae kokoi, ali je zato mujak koji ju je slijedio na maloj udaljenosti bio velianstven. Na glavi je imao krestu zelenih nijansi, a obrazi i brada bili su mu grimizni. Njegov prugasti rep, boje cimeta i crn, bio je gotovo jednako dugaak kao i njegovo tijelo, a ostatak perja bila je zbirka velianstvenih boja. Dok se dizao u zrak, svjetlucao je nasuprot sputenog sivila neba poput neprocjenjivog dragulja kojeg je bacio u zrak neki car. Rovan je zastao dah od ljepote tog prizora. Gledaj ih samo! Georginin glas je odavao uzbuenje. Kakav prekrasan par. Najbolji par danas. Kladim se da nijedan lovac nee ni okrznuti nijedno od njih. Te dvije ptice su se uzdizale sve vie i vie; enka je vukla mujaka za sobom, dok ih iznenada nije zahvatio nalet vjetra, koji je vitlao preko brda poput uzavrelog mlijeka, i bacio ih dalje nad ravnicu. Linija gonia uivala je u tom trenutku. Naporno su radili za ovo. Glasovi na vjetru su im bili tihi i slabi dok su bodrili ptice. eljeli su vidjeti fazana tako visoko i tako brzog da bi pobijedio lovce. Naprijed! likovali su. Preletite! i ovog puta gonii spontano stanu dok su pratili let para koji je vijugao na vjetru. U ravnici su lovci okrenuli lica prema gore; blijede mrlje na zelenoj pozadini. Njihovo uzbuenje se moglo gotovo opipati dok su promatrali fazane koji su dostigli najveu brzinu pa vie nisu mahali krilima. Privukli su ih poevi se sputati u dolinu. Ovo je najtea zadaa s kojom se bilo koji lovac moe suoiti. Par fazana, visoko sa slabim vjetrom u lea, dolazi u domet puaka u zavrnoj dionici leta, a nai e se na idealnoj udaljenosti upravo u trenutku kad e izmjenina paljba iz dvanaest puaka imati najubojitiju mo. Za ljude tamo dolje to je znailo proraunati njihovu32

brzinu i kretanje u sve tri dimenzije, najbolji strijelci mogli su se nadati pogoditi jedno od njih, ali tko bi se usudio pomisliti na oboje? Dajem funtu! uzvikne Georgina. Funtu da e oboje proi. Ali nijedan od gonia koji su je uli nije prihvatio okladu. Vjetar je njeno gurao ptice u stranu. Krenule su prema sredini linije, ali sada su plovile prema udaljenijem kraju. Kako se kut mijenjao, Rovan je mogla primijetiti kako se ljudi kod kolia u nizini jedan za drugim pripremaju kad je izgledalo da ptice idu ravno na njih, a zatim se oputaju kad bi ih vjetar odnio dalje. Njihovo je olakanje bilo vidljivo, jer su jedan za drugim bili osloboeni izazova tog nemogueg podviga dok su sve oi uprte u njih. Na kraju je samo visoka pojava na samome kraju streljake linije ostala uz njihovu putanju. Vaa ptica, sir, doviknuo mu je posprdno jedan strijelac, a Rovan se uhvati kako instinktivno zadrava dah u iekivanju. Nicholas Quenton Harper kao da uope nije bio svjestan pribliavanja tog para fazana. Stajao je potpuno oputen, pomalo pogrbljen, s pukom u desnoj ruci ija je cijev bila uperena u tlo. U trenutku kad se enka, koja je letjela prva, nala na ezdesetak stupnjeva ispred njega on se prvi put pomaknuo. Nonalantnom gracioznou podignuo je puku u uzlaznom luku. im mu je kundak dodirnuo obraz i rame, opalio je, ali se puka nije prestala kretati te je do kraja opisala zapoeti luk. Zbog udaljenosti zvuk pucnja je stigao do Rovan neto kasnije. Vidjela je puku kako se trza i blijedi oblaak dima koji je izaao iz nje. Nicholas ju je spustio kad je enka iznenada zabacila glavu i sklopila krila. Perje se nije razletjelo s njenog tijela, jer je bila pogoena ravno u glavu i istog trena bila mrtva. Dok je zapoinjala svoj dugi pad prema tlu. Rovan je zaula pucanj. A onda se mujak naao visoko iznad Nicholasove glave. Ovoga puta, podiui puku onim nonalantnim potezom u vis, onako dugaak povio je lea iz struka poput zategnutog luka. Stigavi u najviu toku, oruje se u njegovim rukama ponovno trgnulo. Promaio je! pomislila je Rovan s mjeavinom zadovoljstva i razoaranja, dok je mujak nastavljao ploviti naizgled neokrznut. Jedan dio nje elio je da prekrasna ptica umakne, dok je drugi elio da taj ovjek uspije. Postupno se obris mujaka u visini promijenio kad je savio krila i on se u letu prevrne. Rovan nije mogla znati da mu je metak proao kroz srce, sve dok nekoliko sekundi kasnije nije uginuo u zraku i skupljena krila nisu izgubila svoju krutost. Dok se mujak prevrtao padajui, spontani uzvici oduevljenja prooe linijom gonia, tihi ali radosni na hladnom sjevercu. ak su im se i drugi strijelci33

pridruili uzvicima: Oh, odlian pogodak, sir! Rovan im se nije pridruila u veselju, ali je na trenutak zaboravila umor i hladnou. Tek je neodreeno mogla ocijeniti vjetinu koja je bila potrebna za ova dva hica, ali je bila zadivljena i osjetila ak odreeno strahopotovanje. Prvi pogled na tog ovjeka ispunio je sva njena oekivanja koja su bila potaknuta Duraidovim pripovijedanjima. Kad je zavren posljednji izgon bio je ve mrak. Tandrui stazom kroz umu, uzdu koje su ekali umorni gonii i njihovi psi, stigao je neki stari vojni kamion. Kad je stao, sa stranje strane su se popeli na njega. Prije nego su se ona i Magic popeli, Georgina je pomaui pogurnula Rovan. Sa zahvalnou su sjele na jednu od dugakih tvrdih klupa, a Georgina je zapalila cigaretu pridruivi se ostalima u avrljanju i zadirkivanju pomonika lovouvara i gonia oko sebe. Rovan je utei sjedila na kraju klupe, uivajui u tome to je uspjela izdrati tako naporan dan. Bila je umorna i oputena, ali neobino zadovoljna. Cijeli jedan dan nije razmiljala ni o krai svitka ni o Duraidovom ubojstvu, a ni o nepoznatom i neprimjetnom neprijatelju koji joj je prijetio nasilnom smrti. Kamion je hitao nizbrdo usporivi u podnoju da bi se maknuo u stranu i propustio zeleni Range Rover. Kad su se dva vozila nala jedno uz drugo. Rovan je okrenula glavu i pogledala kroz otvoreni prozor skupog vozila s imanja ravno u oi Nicholasa Quenton Harpera za volanom. To je bilo prvi put da se nala tako blizu njega i mogla vidjeti crte njegovog lica. Iznenadila se kako je mlad. Oekivala je ovjeka Duraidovih godina. Sada je vidjela da nema vie od etrdeset, jer su mu tek prve sjedine krasile zaliske guste zamrene kose. Bio je preplanuo i vidjelo se da esto boravi izvan kue. Imao je zelene prodorne oi ispod tamnih, nakostrijeenih obrva. Usta iroka i izraajna i upravo se osmjehivao nekoj dosjetki koju mu je doviknuo voza kamiona tekim jorkirskim naglaskom, ali u oima su mu se primjeivale tuga i tragedija. Rovan se sjetila sto joj je profesor rekao o njegovom nedavnom gubitku i osjetila je suut. Nije samo ona pretrpjela gubitak i nije samo ona bila u alosti. Pogledao ju je ravno u oi i vidjela je kako mu se izraz mijenja. Bila je privlana ena i bila je svjesna kad bi mukarac to primijetio. Ostavila je dojam na njega, ali nije uivala u tome. Njena tuga za Duraidom bila je jo previe svjea i bolna. Skrenula je pogled, a Range Rover je nastavio dalje.

34

Njeno predavanje na fakultetu proteklo je vrlo dobro. Bila je dobar govornik, a temu je potpuno poznavala. Plijenila je njihovu panju priajui im o otvaranju grobnice kraljice Lostris i otkriu svitaka. Mnogi od prisutnih proitali su knjigu i, kad su poslije predavanja zapoela pitanja, veinu je zanimalo koliko ima istine od svega toga iznijetog u njoj. Morala je biti vrlo oprezna u svojim odgovorima kako ne bi ispala preotra prema autoru. Kasnije je profesor Dixon odveo Rovan i Georginu na veeru. Bio je oduevljen njenim uspjehom i u to ime naruio je bocu najskupljeg clareta. Tek se malo zbunio kad je odbila. Oh, boe, zaboravio sam da si muslimanka, ispriao se. Kopt, ispravi ga ona, i nema to nikakve veze s religijom. Jednostavno ne volim okus vina. Ne brinite, utjei ga Georgina, ja nisam sklona udnom mazohizmu moje keri. Vjerojatno je to naslijedila od oca. Pomoi u vam popiti ovo dobro vino. Pod blagim utjecajem clareta profesor je postao otvoren i zabavljao ih je pripovijestima s mNogobrojnih arheolokih iskopavanja na kojima je bio tijekom vie desetljea. Vratio se na Rovan tek kod kave. Oh, boe, gotovo sam ti zaboravio rei, dogovorio sam ti posjet muzeju u Quenton Parku bilo kojeg poslijepodneva ovog tjedna. Samo dan ranije nazovi gospou Street i ona e te priekati i pusti unutra. Ona je Nicholasova osobna tajnica. Rovan se sjeala puta do Quenton Parka jer ju je tamo odvezla Georgina kad su ile u lov, ali sada je bila sama u Roveru. Masivne glavne dveri imanja bile su od oblikovanog kovanog eljeza. Malo dalje se cesta granala, a gomila znakova pokazivala je smjer do razliitih odredita: Quenton Hali. Privatno, Uredi imanja i Muzej. Cestica do muzeja je vijugala kroz park sa srnama u kojem su stada smeeutih srna pasla pod golim hrastovima. Kroz magliasti predio ugledala je na trenutak neku veliku kuu. Prema vodiu kojeg joj je profesor dao, kuu je projektirao sir Christofer Wren 1693. godine, a vrhunski hortikulturist Capability Brown uredio je vrtove ezdeset godina kasnije. Rezultat toga bilo je savrenstvo. Muzej se nalazio u umici crvenih bukvi oko kilometar iza kue. Bila je to dugaka zgrada, oigledno mNogo puta dograivana tijekom godina. Gospoa Street je Rovan doekala kod pomonog ulaza i predstavila se dok ju je uvodila u nutra. Bila je sredovjena, sjedokosa i samouvjerena. Bila sam na vaem predavanju u ponedjeljak naveer. Zadivljujue! Imam vodi za vas, ali uvjerit ete se da su izloeni predmeti dobro katalogizirani i opisani. Utroila sam na to gotovo dvadeset godina. Osim vas, danas35

nee biti drugih posjetitelja. Imat ete cijeli prostor samo za sebe. Moete jednostavno lutati unaokolo i uivati. Neu otii prije pet poslijepodne pa imate dosta vremena. Ako vam na bilo koji nain mogu pomoi, moj ured se nalazi na kraju prolaza. I molim vas, nemojte se ustruavati. im je ula u odjel s afrikim sisavcima, bila je oarana. Prostorija s primatima je bila potpuna zbirka svih vrsta ovjekolikih i ostalih majmuna s tog kontinenta: od velikog mujaka gorile srebrnih lea do slabunjavog Colobusa u dugakom lepravom ogrtau od crnog i bijelog krzna svi su bili zastupljeni. Iako su neki od izloenih primjeraka bili stari i vie od stotinu godina, bili su savreno ouvani i predstavljeni, smjeteni u obojenim dioramama naslikanom krajoliku izloenom igri. Bilo je oigledno da u muzeju rade vjeti umjetnici i preparatori. Mogla je samo nasluivati koliko to