Deveti januar, bez „ rezervnih „ Srba i „ halal „ Hrvata ?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Rođen sam u u gradu Sarajevu, gradu moje mladosti, ljubavi i suživota, sa svojim komšijama i susjedima. Kao Bosanski Srbin, ostao sam i dalje isključivi zaljubljenik, jedne i jedine mi države Bosne i Hercegovine.

Cijenim je, poštujem sve njene vrijednosti i osjećam se, ponajmanje bilo kakvim Srbinom, već, njenim normalnim građaninom, u zajednici svih različitosti građanskog društva, sa ljudskim i karakternim vrlinama, po prirodi rođenja, roditeljskog odgoja i vaspitanja i prirodnoga davanja.

Školovan u studentskom periodu,sticanjem diplome elektrotehničkog inžinjera, na fakultetu u Beogradu, u susjednoj Republici Srbiji, a docnije i kao njen graditelj, na mnogim industrijskim gigantima, poštovao sam je i cijenio, kao i moje sunarodnjake, Srbe i njene građane, ali sam u osjećanjima i mojoj duši, ostao isključivi, Bosanski Srbin.

Moje simpatije i naklonost poštovanju, upravo tih Srba u Srbiji, nikako nisu uticale na moje istinsko rezonovanje, da su meni daleko bliži i preči, uvijek bili i ostali, moje divne komšije Bošnjaci, još iz moga djetinjstva, kao i susjedi.

Upravo, moji pogledi i trajnja saznanja, intelektualni i iskustveni dometi, od roditeljskog doma, odgoja i vaspitanja, do današnjih dana, kroz događaje, u

prostoru i vremenu bitisanja, nalažu mi , jasnu i javnu analizu sveukupnih mojih osjećanja, suživota u zajednici građana, Bosne i Hercegovine.

Ovih dana, u prazničnoj atmosferi i aktuelnoj proslavi i najvećeg našeg vjerskog i nacionalnog praznika Božića, imao sam priliku, putem medija, da se nagledam, naslušam i uvjerim, u cjelovitu situaciju, pune apsurda, laži i obmana.

Slavopojke, besjede i propovijedi, glorificiranje srpstva i poruke, velikih vjerskih vjerodostojnika, u zahtjevima svojim vjernicima i građanima, za praštanjem, mirom, ljubavlju, zajedničkim suživotom i drugim, veoma prijatnim atributima, za naše uši i za očekivana naša poimanja.

Riječi su to, veoma umiljate i poželjne, lijepo ih je i slušati, ukoliko bi, zaista, i bilo takvo naše ponašanje i težnja ka tome, međutim, lažna nam je realnost, u vremenu i prostoru, gdje zajednički živimo i djelujemo.

Evo, odmah , slijedećega dana, 09.januara,u cirkusijadi i komediografskoj ikonografiji veličanju i prikazivanju, značaja i datuma, rađanja genocidne tvorevine, tih istih Srba, tzv.“ dodikovaca „, sa svojim Srbima preko Drine. Sa svojim , agresorskim i ideološkim istomišljenicima i koalicionim partnerima, u zlodjelima udruženog agresorskog poduhvata, na ovu državu i na građane iz reda Bošnjaka i ostalih. U ime i nastanku i druge genocidne tvorevine, tzv. Herceg Bosne, te prisustva i veličanja iste, uz podršku svojim pajdašima, iz prvih redova, ove lažne i neprimjerene, „ svečarske „ i protiv ustavne ujdurme, prisutni su bili, Dragan Čović i Vjekoslav Bevanda.

Dakle, ništa neobično i čudno nije, da su se iste „ krtice i zlotvori „, rušilački i agresorski elementi, naše jedine domovine i čistači naših građana, uglavnom Bošnjaka, sa teritorija, gdje su izvodili ubilačke i zločinačke postupke, kao i genocidna nedjela.

Milorad i Dragan, su koristili i usluge svojih savjetnika, za scenarij Emira Kusturicu, a ideološke nakane u svojim govorancijama, preuzeli su od Dobrice Ćosića, iz prohujalog vremena, u doba agresije.

Mitovi i mitologija, iz prohujalog vremena, sa Gazimehstana i Kosova, paradiranje sa uniformama i muzeja Jugoslovenske vojske iz Srbije, u proteklim vremenima, kao i sveukupna ceremonijalna ikonografija, paraderstva pod dirigentskom palicom Milorada Dodika i njegove Željke, bila je cirkusna predstava za ošamućeni srpski rod i njihove prisutne istomišljenike ?

Unijeli su, zajedničku komponentu, u svojim poimanjima konstitutivnosti naših naroda i građane, kod Dodika i vladika, tzv. „ rezervne Srbe „, odnosno sve nas normalne Bosanske Srbe, koji nismo učestvovali u stvaranju genocidne RS. Dragan je uveo, svoje tzv. „ halal Hrvate „ sve sugrađane, umne i poštene Hrvate iz Sarajeva, Posavine i sa prostora gdje HDZ nije na vlasti, koji, zapravo i ne podržavaju politiku HDZ-a i njihovog čelnika , Dragana Čovića.

Zato su, kako su isticali u svojim besjedama, ovoga 09. Januara, paradirali i bili ponosni, na udarene temelje, na lobanjama i kostima, ubijenih Bošnjaka i ponekog iz redova ostalih, kao iz redova „rezervnih „ Srba ili „ halal Hrvata“, koji su i u teškim vremenima agresije, ostali i bili čuvari, svoje domovine, Bosne i Hercegovine..

Neosporno je, da je i izvjesni broj nevinih žrtava, iz redova bosanskohercegovačkih Srba, stradao u dvostrukoj agresiji, sa istoka iz Srbije i sa zapada iz Hrvatske, ali su neosporne činjenice, dokazane i Haškim sudom, da je i postojeći entitet, Republika srpska, kao i famozni, fantazirajući i željeni teritorij Herceg Bosne, nastali su etničkim čišćenjem, ubistvima i progonima, u najvećem broju, naših komšija Bošnjaka.

Svoje prisustvo, činili su i sljedbenici, veliko srpske, Slobine i veliko hrvatske, Franjine, zacrtane, ali nedovršene zločinačke politike, kao što su ambasador

Hrvatske u BiH, premijerka Ana Brnabić i njeni ministri u Vladi Srbije, kao i druga „ svita „.

Laži su i obmane, naše sveukupne javnosti, da se niti Srbija, niti Hrvatska, miješaju u unutrašnje interese naše države, Bosne i Hercegovine, da redovno, udaraju na njen integritet i suverenitet, ne poštujući i ovoga puta , legalnu i legitimnu odluku Ustavnog suda BiH, da je datum 09.januar, neustavan i neprihvatljiva kategorija u državi, našoj i priznatoj, Bosni i Hercegovini ?.

Kao, biber po pilavu, kako bi to naši stari govorili, ništa se nije moglo i bez vjerskih vjerodostojnika i Božijih izaslanika, u ovozemaljskom životu, od patrijarha Irineja, vladika i popova, čiji su sljedbenici i u agresorskim neprilikama blagoslovili, odlazeće ubice i teroriste, na bojišta i progone, u sramnim zločinima, znanim i neznanim.

Zato i njihove, naprijed navedene, slavopojke i poruke, obična su farsa i laži, za mir, ljubav i zajedništvo, jer to ako i misle, tako i ne rade ?

Da li su se, ovom prilikom, veliki i lažni „ borci“ za svoj narod, „ čistokrvni Srbin i Hrvat „ , guslar iz Laktaša, Milorad Dodik i orguljaš iz Mostara, Dragan Čović, osjećali i neprikoslovenim diktatorima , vladarima i čuvarima, soga imetka i sospstvenih fotelja.

Ljubeći i ruke, vjerskih velikodostojnika, patrijarha Irineja i Pape Franje, kao „ kavzi vjernici „ sa „ komunjarskim „ stažom, iz prvih redova sa misa u katedralama ili Crkvama u Bogosluženjima, ili svojim prisustvom, na ovoj cirkusnoj predstavi.

Ovom prilokom, molimo Sv. Oca Irineja i Sv. Oca Papu, da nam blagosiljaju i osvješćuju i naše, milionske hacijende, teškom mukom i znojem, stečene u „ jamadžijskim „ kriminalno- lopovskim aktivnostima, za sreću svoga „ čistoga „ roda ?

Ako bude trebalo, guslar Mićo, promjeniće i tok rijeke Drine, kako bi se sačuvali interesi i „ buduće „ velike Srbije i njenoga Vučka ?

Za sospstvene interese, orguljaš Dragan iz Mostara, već je promjenio tok rijeke Radobolje, a sve u intresu njegovih „ ugroženih „ ali čistokrvnih Hrvata ?

Nažalost, svi su oni zaboravili, jedinog velikog državnika, koji je gradio i čuvao interese svojih naroda i svih svojih građana, kojima je obezbjedio dostojanstven, human i civilizovan život, u zajednici, sa ljubavlju ali ne i mržnjom. Školovao i zdravstveno štitio, bez bilo kakvih markica, gradio i

otvarao nova radna mjesta, da mu školovani kadrovi i dobri majistori svoga zanata, nisu morali ići u druge zemlje.

Da, bio mje to, naš idol i ideal, naš drug TITO, kojem su ruke ljubili i ovakvi visoki vjerodostojnici, iz poštovanja i slave veličine, ali se nikada i nikome i sam nije, povijao i savijao i ljubio ruke, kao ovi naši uljezi, klimoglavci, podanici, ulizice i diktatori nad svojim narodima?

Da, NEKADA je on, mislio na državu i njene građane, njihovu egzistenciju i budućnost.

Gradio je fabrike, razvijao industriju i mislio je na ekonomiju zemlje i dobro svome narodu, a posebno i našoj radničkoj klasi ?

Danas su nam, naši vlastodršci, i borci za sospstvene interese, kako na Dedinju isto i u Mostaru, guslar Milorad i orguljaš Dragan, ali uz pomoć i Crkve i njenih vjerodostojnika, radničku klasu, kao penzionere doveli do kontejnera, uništili su i opljačkali državne i naše radničke firme, a intezivno su posvećeni vjeri i izgradnji vjerskih objekata, kako njihove zatrovane duše, na onome, Božijem svijetu, ne odu u pakao, gdje im je i mjesto?

Da imaju i mrvicu „ obraza „, a pamet su poodavno izgubili, Milorad i Dragan i njihovi istomišljenici, od stida i sramote, zaboravili bi i ovaj 09, januar, guslanje i orguljanje.

Uz pozive svoga „ Vučka „ i njegove Ane, provodili bi ove Božične praznične dane, na Jahorini, Bjelašnici ili Kopaoniku, da se malo odmore, izbistre svoje sospstvene lude pomisli, te da nas povedu u bolje sutra, ako je to uopšte moguće , uz pomoć njihovog Boga i njegovih izaslanika na ovoj zemlji ?