· web viewhonore de balzac: otac goriot rođen 1799 – 1850 za razliku od ostalih predstavnika...

HRVATSKI NARODNI PREPOROD

- polovicom 20-tih god 19.st osjećaju se nova društvena kretanja. Na Požunskom saboru 1825. Mađari traže uvođenje mađarskog kao obvezatnog jezika u hrvatske škole, što Hrvatski sabor 1827. i usvaja.

- Potpuno odnarođivanje- Zagrebački kanonik Pavao Štoos piše elegiju Kip domovine leta 1831. uviđajući

opasnost od gubljenja nacionalne svijesti jer narod zaboravlja svoj jezik i postaje tuđi narod

- Dijalektalna književnost stagnira, zvjezdani trenuci dubrovačke književnosti završavaju, nema više toliko ni Slavonaca

Ipak nešto se pokreće. U redovima hrvatska mlada inteligencija budi se osjećaj za značaj nacionalnog i to prije svega prema kodifikaciji svoga jezika kao potvrde identifikacije naroda. Stvoreno je ozračje za narodni preporod tj ilirski pokret.

- terminom hrvatski narodni i književni preporod označava se razdoblje od 1813. (biskup Maksimilian Vrhovac poziva svećenstvo na prikupljanje nacionalnog blaga) do 1860. kad se javlja nova književna generacija na čelu s A. Šenoom.

- Sami ilirski pokret traje od 1830. do 1843. Glavni ideolog mu je bio Ljudevit Gaj. Pod ilirskim imenom želi ujediniti sve južnoslavenske narode. (uvjeren da su Hrvati izravni potomci Ilira). Ipak većini njegovih istomišljenika postaje jasno da da je pokret moguće ostvariti jedino kao hrvatski i narodni i književni bez tih slavenskih opcija

- ILIRIZAM – ideja kulturnog ujedinjavanja južnih Slavena.- 1843. Ivan Kukuljević Sakcinski održao prvi politički govor na hrvatskom jeziku u

Saboru. - 1842. Stanko Vraz pokreće časopis Kolo (Rakovac, Ljudevit Vukotinović – Vrag, Rak

i Vuk kako ih Gaj zove). koji se zasniva pretežno na književnom radu, a ne društvenoj problematici.

- 1839. prva hrvatska povijesna tragedija Juran i Sofija (u Sisku) I. K. Sakcinskog- dominantni žanr je lirika: budnice, davorije- drama: Dimitrija Demeter (Teuta, libreto prve hrvatske opere Ljubav i zloba),

Sakcinski, Ivan Trnski, Dragojla Jarnević- prvo povijesni roman: Ivan Krstitelj Tkalčević: Severilla ili slika iz progonstva

kršćanah u Sisku- putopis: Matija Mažuranić: Pogled na Bosnu- najuspjeliji spjev je Smrt Smail – age Čengića

Opće karakteristike:

- dok je u svijetu naglašen individualizam kod nas je više kolektivizam- prihvaćanje novoštokavštine kao književnog jezika- po predlošcima europske tradicije mi još tražimo vlastiti kanon- europski junaci su povućeni, introvertirani, pesimistični, a kod nas vlada polet,

optimizam, dinamika

Za internu uporabu (G. i P. Rosandić)

LJUDEVIT GAJ (Krapina 1809. – 1827)

- nije zapravo imao nikakvih književnih pretenzija, već samo političkih. Razmišlja o problemu pravopisa (onda ih je čak 6 u Hrvatskoj). Shvaća da je zajednički književni jezik osnova za političko djelovanje.

- U Pešti objavljuje 1830. Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja – prvi važniji dokument preporoda. (hrv-njem izdanje) Uvodi dijakritičke znakove za Č,Ć,Ž,Š....

- 1835. izlaze Gajeve Novine Horvatsczke s kulturno-zabavnim prilogom Danicom Horvatsczkom, Slavonszkom i Dalmatinsczkom. (Narodne novine i Danica Horvat.....)

- 1836. štokavsko narječje postaje književnim jezikom u cijeloj Hrvatskoj, a novine postaju Novine ilirske i Danica ilirska

PETAR PRERADOVIĆ

- pjesnik, pisao je domoljubnu, zavičajnu i misaonu poeziju- bio je poliglot – poznavao je njemački, talijanski i francuski jezik- prevodio je na hrvatski Dantea, Manzonija i Byrona- u svojoj poeziji progovara o svojim intimnim, društvenim, nacionalnim i

filozofskim preokupacijama- njegov lirski opus skupljen je u dvije knjige: Prvenci i Nove pjesme- pjevao je o različitim temama, od domoljubne do posve intimne i ljubavne- u njegovoj poeziji pronašla se i koja misaona pjesma, pjesma u kojoj razmatra o

životu- u svoju najintimniji poeziji Preradović je unio sva svoja gorka životna iskustva

(razočarenja i životne tragedije, smrti prve žene, gubitka djece, nesporazuma s drugom ženom), u svoje pjesme iznio je sva svoja duševno-emocionalna stanja i razmišljanja

- cjelokupna Preradovićeva poezija je nastala kao sukob emocionalnog i misaonog u njegovoj ličnosti

MRTVA LJUBAV

- je pjesma o mrtvoj ljubavi. – smrt voljene žene- temeljni osjećaj – tuga, bol zbog gubitka voljene osobe- pjesnik preko vizualnih pjesničkih slika razvija motiv mrtve ljubavi- jedna od onih pjesama u kojima Preradović pjeva o svojim intimnim dijelovima svoga života- pjesma odiše tugom , patnjom i boli zbog smrti voljene žene- pjesma odiše tjeskobom i sjetnošću pjesnika - pjesnik ističe motiv pohlepe među ljudima- motiv zvijezde kao simbola nedostižnosti je najjači motiv u pjesmi i pjesnik svoju ljubav diže daleko u zvijezde gdje je pohlepni ljudi neće moći dosegnuti

LJUDSKO SRCE- misaona pjesma- pjesnik razmišlja o sudbini pojedinca, o pohlepi ljudskog srca - ljudsko srce nikad nije zadovoljno – uvijek traži više - pohlepan čovjek je prikazan kao gladan i okrutan jastreb


- razmišlja o lošim, negativnim željama koje čovjek nosi u sebi- razmišlja i o prolaznosti - zastupljen je osjećaj nezadovoljstva- ljudsko srce je nezadovoljno

RODU O JEZIKU- temeljni osjećaj – ljubav prema jeziku- tema – pjesnik pjeva o svom materinom jeziku; osjećaj ponosa- Preradovićeve misli: jezik izgrađuje sadašnjost i budućnost, dok ima jezika bit će i naroda, ponos, to je jezik koji je Bogom dan i moramo se njemu kroz molitvu, obraćati Bogu, jezik treba ostaviti za nasljeđe, bez jezika narod nema ni identiteta

IVAN MAŽURANIĆ: Smrt smail-age Čengića

- 1873 - 1880. hrvatski ban- Mažuranić je počeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1841. do 1845. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. godine objavio je svoje najveće i najznačajnije djelo, ep Smrt Smail - age Čengica. Tim djelom, u kojem su sretno prevladali klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaji narodne poezije, Mažuranić je stvorio klasičan junački ep, koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad čitavu ilirsku poeziju.

- Njemačko – ilirski slovar / 1844. dopuna Osmana, 14. i 15. pjevanje (suživio se s tekstom, usvojio stil, stih i jezik)

- Smrt Smail-age Čengića (1845) – koncipirano je na osnovi jednoga, sporednog povijesnog događaja, i postalo je simbol vremena. Dojmila ga se vijest da je 1840. poginuo od osvetničke ruke hercegovački paša i turski junak Smail-aga Čengić u istočnoj Hercegovini. Događaj je bio samo podloga i on ga je dosta izmijenio.

- djelo je u osnovi scenska tvorevina: Agovanje (prolog), Noćnik , Četa, Harač ( vrhunac i rasplet) i Kob (epilog) se mogu shvatiti kao pet aktova drame.

- Agovanje: dane su značajke glavnih ličnosti i smjernice radnje. Aga muči Crnogorce. Tu je i motivacija postupka drugog aktera, Novice, koji će biti izdajnik.

- Ekspozicija: u prvom plan je Novica koji hita osvetnicima i prevaljuje put od svjetlosti i tame.

- Četa: na scenu se uvodi društvena zajednica kao cjelina- Harač: središnji sukob- Kob: simbolična slika prolaznosti sile na zemlji (teza spjeva), koja zrači vjerom u

pravdu i pobjedu dobra i zla. Kob je pjesnikova poruka. Vrsta: Umjetnički ep (antiep – jer Smail – aga nije junak)Vrsta stiha: SlobodniMjesto radnje: HercegovinaVrijeme radnje: XVI. stoljećeTema: Krvnički život Smail-age ČengićaOsnovna misao: Povijest nikad neće dobro suditi o zlikovcima ma koliko njihova djela bila velikaLica: Smail-aga Čengić, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jašar, Bank, SarukRitam : umjereno polagani


PROTOREALIZAM (predrealizam 1860 – 1881)

- početak je 60-ih i Hrvatska se još nalazi u neprestanoj borbi za očuvanjem identiteta od mađarskih presizanja. Ukinuta je diktatura Bachovog apsolutizma, Hrvatska je pod Ugarskom.

- i književnost je bila u krizi. Stari naraštaj pisaca je prestao pisati (a neki su već i umrli)- u to vrijeme posebno mjesto u književnosti zauzima dramski žanr jer je glumište bilo

mjesto gdje se pisac mogao izravnije obraćati svom slušatelju.

AUGUST ŠENOA

- August Šenoa se javio člankom Naša književnost (1865 u Glasonoši) i pesimistički govorio o stanju u književnosti. Smatra da književnost mora djelovati na socijalni život. U hrvatskoj se povijesti trebaju tražiti teme za književna djela. Taj je članak ne samo njegov program nego i program cijelog razdoblja. On je središnja književna ličnost 19. st. Tvorac je hrvatskog romana, reformator kazališta,

- On je dao pečat cijelom tom razdoblju u čijoj su sjeni ostali svi ostali

- Bio je feljtonist, urednik, pripovjedač, romanopisac, dramatičar. Označio je konačni prodor književnosti u široke čitalačke mase i oformio je prve estetske kanone u književnosti. Svu je svoju literaturu usmjerio na društvene probleme Hrvatske i Zagreba, posebno Zagreba kao kulturnog i političkog središta Hrvatske. Feudalni sloj još drži ekonomske pozicije, ali politički pada. Malograđanska sredina je sve više nezadovoljna svojim društvenim položajem.

- Šenoa se opredijelio za štokavsko narječje kao narječje na kojem piše pa ni likove ne karakterizira govorom. Ostvario je temelje u književnosti, kako jezične tako i tematske. Njegova su djela prosvjetno-didaktička. Njegov roman Zlatarovo zlato prvi je povijesni roman novije hrvatske književnosti. (1871)

- Njegovi povijesni romani imaju dvije fabule : zabavnu (obično je to ljubavna fabula) i poučnu (povijesna – Šenoa smatra da je povijest učiteljica života). To su pravi povijesni romani koji još uvijek ne dopuštaju povijesnim ličnostima slabe karakterne osobine

- Gotovo se uvijek dugo priprema za pisanje romana tako što proučava stare spise i arhive.

- Smrću Augusta Šenoe 1881. završava ovo razdoblje koje napravilo pomak od budničarstva do modela predrealističke proze i suvremene tematike.

ZLATAROVO ZLATO

- roman je tiskan u časopisu Vienac čiji je urednik sam Šenoa- roman koji se savršeno uklapa u Šenoine ideje o tome kako treba pisati- likovi su crno – bijeli (ili su pretjerano dobri ili pretjerano loši) - povijesnu fabulu iz povijesti grada Zagreba, začinjava ljubavnom pričom o ljubavi

Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca koja ne završava sretno- roman počinje obraćanjem Štiocu (čitatelju) gdje nam autor govori o čemu će pisati,

ali i time daje do znanja da mu možemo vjerovati- piše držeći se Gajevih temelja, standardnim jezikom sa štokavskom bazom, pa likovi

nemaju govornu karakterizaciju


PRIJAN LOVRO 1873 (Lovro Mahnič) – crtica po istini

- književnoteorijski stavovi Augusta Šenoe koji izviru iz ovog djela: čitaju žene, čitaju lošu literaturu, u hrv. književnosti ničeg novog ni originalnog

- Kompozicija djela (početak i kraj sadašnjost)- Pripovjedač autorski (povjerenje)- prvi put se uvodi priča o tragičnoj sudbini intelektualca seoskog podrijetla, čiji teški

životni put završava tragedijom. - Glavni junak je pohrvaćeni slovenski jezikoslovac, pripovjedačev prijatelj sa studija iz

Praga, Lovro, koji zbog materijalnih i ljubavnih nevolja život završava samoubojstvom

- Lovrino školovanje za svećenika motivirano obiteljskom željom za sigurnošću i časnim zanimanjem člana obitelji

- Lovro se bitno razlikuje od svojih vršnjaka (učenjem, pogledima na svijet)- Ženski likovi u funkciji karakterizacije Lovre (nestalan, nesiguran, naivan)- obilježja romantičnog junaka u Lovrinom odnosu prema životnim vrijednostima- Lovro ne uspijeva unatoč svojim iznimnim sposobnostima- Ono realistično (realističko prikazivanje stvarnosti, 3. l. jednine)

Pripovjedački opus Šenoe je najčešće vezan za građu iz suvremenog života Hrvatske, odnosno Zagreba. Obrađivao je teme koje će se kasnije još širiti kod njegovih sljedbenika: propadanje seljačkih zadruga, propadanje plemstva, problemi selo – grad, intelektualac u maloj sredini...

Pripovjedač u Pragu upoznaje profesora jezikoslovlja Lovru, s kojim uskoro postaje cimer.Lovro se rodio u seljačkoj obitelji kod Postojne, a roditelji su ga poslali na bogosloviju uLjubljanu, ali mladić nije osjećao sklonost prema celibatu (po povratku u zavičaj zaljubio se u djevojku Malvinu, a potom se i teško razbolio) pa su ga raspopili. Po povratku ne nalazi na razumijevanje oca te se mora vratiti u Ljubljanu gdje postaje odgojitelj sina vladina predsjednika. Na jednoj zabavi upoznaje Ferdinanda N. koji ga upoznaje sa svojom ženom. To je Malvina! Ona mu priznaje da je i ona njega voljela, ali se zbog nemogućnosti njihove ljubavi udala za drugoga. Predsjednik je vrlo zadovoljan s Lovrom pa mu po svojim vezama traži namještenje. Lovro se vraća kući, a nakon što mu iz Beča stiže negativno rješenje njegove molbe za posao, zapada u vrućicu.Otac ga ipak šalje u Beč na vlastiti trošak. Lovro živi bijedno, ali mnogo uči. Ipak se nakon nekoliko godina mora vratiti jer mu je otac sasvim financijski iscrpljen. Nakon toga radi kao učitelj u Hrvatskoj i u Pragu.Lovro upoznaje pripovjedača sa slovenskom obitelji, očijuka s Minkom te je odluči oženitizbog njenog imetka, nadajući se da će tako izvući vlastitu obitelj iz nevolje. Na nesreću, Minka zapravo nije imala imetka pa je vjenčanje propalo. Na nagovor Dalmatinca Ante L., Lovro odlazi u Dalmaciju da se oženi bogatom djevojkom, ali njen stric obustavlja vjenčanje kad dočuje da Lovro želi djevojku samo zbog novca. Nakon tog posljednjeg neuspjeha, nesretni Lovro prereže si grkljan.

REALIZAM

Realizam je književnopovijesno razdoblje koje se u europskim književnostima započinje 30-ih godina i traje do 80-ih / 90-ih 19. st.


- razvijaju se prirodne znanosti i filozofija. Znanost je postala ključ svega, kao neko rješenje za sve probleme čovjeka – taj pristup životu i svijetu se naziva SCIJENTIZAM (Hippolyte Taine: na čovjekovu ličnost djeluju i društvo i odgoj i nasljeđe).

- POZITIVIZAM (Auguste Comte) – vjeruje se u ono što je činjenično dokazivo. Pozitivno je ono činjenično dokazivo.

- utječu na književnostRoman postaje temeljni žanr, na kojemu se odgojila čitalačka publika još u romantizmu. Sad je popularan jer je kao «zrcalo stvarnosti»: i dobro i loše, prikazuje tipične ljude u tipičnim okolnostima – važno da je istinito.

- idealiziranih junaka iz romantizma nema- likovi su predstavnici društvenih slojeva (na njih utječe socijalni položaj)- realistički su opisane ljudske osobine (vrline i mane)- romani iznose probleme društva i po mogućnosti pružaju moguće rješenje problema

(problem braka)Kritičan – uočava probleme, kritiziraTipičan – zagrebao je u sve slojeve društva i tražio tipične predstavnike. Jedan za se.

- pripovjedač je u 3. licu jednine baš zato da se izbjegne subjektivnost.

Francuska – Stendhal (zrcalo stvarnosti) Roman Crveno i crno;G. Flaubert Gospođa Bovary; E. Zola GerminalEngleska – Charles Dickens Oliver Twist, Tom Sawyer, sestre Bronte Orkanski visoviTo je roman viktorijanskog razdoblja koji kritizira stvarnost, socijalnu nepravduRusija – rani realizam: razvoj pripovjednih oblika (Gogolj) .- srednji realizam: Ivan Sergejevič Turgenjev Lovčevi zapisi

- visoki realizam: Fjodor Mihajlovič Dostojevski i Lav Nikolajevič Tolstoj

NATURALIZAM: u razdoblju od 1870 – 1890 u europskim je zemljama prisutan kao književni pokret (slijedi nakon realizma)

- na njega je utjecao Hippolyte Taine.- svijetom zapravo vlada zakon uzročnosti zbivanja- prikazuje ružnu stranu života

HONORE DE BALZAC: OTAC GORIOT

- rođen 1799 – 1850- za razliku od ostalih predstavnika nije bio vezan za obitelj jer je odmah po rođenju bio

predan dojilji na dojenje, a kasnije i jednoj obitelji na odgoj- školuje se po internatima i namijenjen mu je pravnički poziv, ali on želi pisati. Pisao je

po 15 sati dnevno, ali je i upadao u dugove.- u svojih 51 godinu života objavio je nekih 90 romana, 5 drama i niz pripovijesti. - često se vraćao na iste likove i sredine pa je odlučio sva djela koja je napisao od 1829

do 1842 objaviti pod nazivom LJUDSKA KOMEDIJA u kojoj je želio dati zaokruženu sliku suvremenog francuskog društva. Na početku je ciklus trebao biti raspoređen na Studije iz društvenog života, Filozofske

studije, Analitičke studije što nije uspio ostvariti pa je sve nekako ostalo na Studijama iz društvenog života.


Studije iz društvenog života – podijeljene prema sredinama i temi na 6 podgrupa tj. prizora iz privatnog, provincijskog, političkog, vojničkog, seoskog životaPokazao je presjek francuskog društva početka 19 st., razvoj kapitalističkih odnosa i propadanje tradicionalnih moralnih vrijednosti

- osnovna pokretačka snaga u romanima je NOVAC (kao i u njegovom životu) pa se javlja plejada likova škrtaca, lihvara, zelenaša...

- po osnovnoj koncepciji svojih djela on pripada još romantizmu (intrige, jednostrani karakteri), ali se po izvanrednim minucioznim i točnim opisima spada u realizam.

OTAC GORIOT- uz Eugenea Grandeta najslavniji roman jer je za vrijeme njegovog pisanja došao na tu

ideju Studija. (Studija iz druš.životu /Prizori iz pariškog života)- Zamišljen je kao pripovijetka- Roman ima tri fabule: - 1. FABULA: sudbina glavnog junaka kao bezgranična i neuzvraćena očinska ljubav

Goriota koji je sav imetak dao svojim obožavanim i otmjeno udatim kćerima, a sam zadnje dane provodi sirotinjski i osamljeno daje i umire, a one mu ne dolaze na pogreb

- 2. FABULA – lik Eugena Ratignaca, najčešći lik u Ljudskoj komediji, on je spona između malograđanske sredine pansiona, u kojem se iz samilosti sprijateljio s Goriotom te bogataških salona u koje se želi probiti

- 3. FABULA: Lik (Jacques Collin)Vautrina koji se često javlja u Komediji, on je kao duhovni vođa mladog Rastignaca kojeg upoznaje s nesmiljenošću društvenog poretka i u tajne uspjeha unutar njega.

- Općenito bi se mogle svesti na: uspon u visoko društvo, očinsku ljubav i društveni život Pariza.

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: Zločin i kazna

- najveći predstavnik ruskog realizma uz Tolstoja. Zbog političkih sukoba je 1849. bio osuđen na smrt, zatim pomilovan i prognan u Sibir gdje je proveo 10 godina.

- počeo je kao sljedbenik Gogoljevog realizma, ali se nakon robije mijenja kao književnik pa je zaokupljen problemom morala, pitanjima dobra i zla, krivnje i odgovornosti.

- Utjecao je snažno na razvoj moderne zapadnoeuropske proze 20. stoljeća.- za života mu je Zločin i kazna omogućio slavu. - žanrovski ga je teško odrediti (kriminalistički, društveni, psihološki), ali jedno je

sigurno da je ROMAN IDEJA (raspravlja o pitanjima koja ga muče nakon Sibira: grijeh, kazna, pravda...)

- ROMAN: petrogradski student Raskoljnikov, koji se iz «viših ciljeva» odlučio na zločin...daje sliku bijede velegradske sirotinje i psihološku razradu lika i njihovih unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka. Raskoljnikov ljude dijeli na OBIČNE i NEOBIČNE pa kako bi potvrdio svoju teoriju ubija Aljonu Ivanovnu.

- Roman koji najavljuje razdoblje modernizma jer se polako mijenja pozicija pripovjedača – iz 3. lica jed. U 1. l. jd. / teme se okreću psihi pojedinca pa je roman u nekoliko navrata oblikovan kao monolog Raskoljnikova / ovo je roman o savjesti / u romanu se pojavljuju motivi snova koji govore o Raskoljnikovljevim previranjima (san je element naturalizma)

- Lik Sonje Marmeladove je lik koji u romanu nosi svijetlo i nadu. Okrenuta je Bibliji i često Raskoljnikovu čita ulomke iz evanđelja. Na kraju romana ostaje uz njega


- Roman počinje u jesen, a završava u proljeće što simbolizira da priča ipak ima sretan kraj

GUSTAVE FLAUBERT- francuski pisac iz doba realizma - on traži da pisac ukazuje na bolesno mjesto, otkriva uzroke i provodi način liječenja

bolesnog društva- tipični je predstavnik kritičkog realizma i želi dati potpunu sliku ništavila i ljudske

gluposti u provinciji- odlikuje se izvanrednim stilom, stil mu je zbijen i sažet, veliku pažnju posvećuje riječi

i strukturi rečenice- naglašavao je kako je protiv romantizma jer previše polaže na maštu i protiv realizma

jer uništava ljepotu- najznačajniji njegov roman je Gospođa Bovary koji se temelji na istinitom događaju

GOSPOĐA BOVARY- zabilježio je moralne krize društva svoga vremena, uzima istinit događaj za temu svog

djela, pisana je s nakanom da bude dokumentom o životu u provinciji s jednostavnom fabulom

- TEMA – tragična sudbina Emme koja je stradala pod težinom svojih iluzija- Emma je romantičarski lik (žudnja za pustol, snovi, gospa koja čeka svog viteza,

sentimentalna, traži zanos (u knjiž.)), ali i realistički – sebična, hladna, traga za srećom, doživljava život kao razočaranje

- LJUBAV – problem bračne nevjere, Emma ima tipičan romantičarski doživljaj lj. – čeka da dođe iznenada

- Leon i Rudolpf (trenutna sreća) – predstavljaju problem neostvarenih ljubavi i Charles (muž, bez uzbuđenja, on nije njezin princ)

- Emma želi prijeći iz jednog u drugi stalež – težnja za bogatstvom i slavom (problem novca – stalno se zadužuje – dugovi; uz neuzvraćenu ljubav uzrok njezine smrti)

- problem majčinske ljubavi – ne posvećuje pažnju i brigu svom djetetu (na tren je gruba, na tren nježna (proturječnost))

- Emma živi između neba (romantizam) i zemlje (realizam) što izaziva proturječnost u njoj

- lik Emme se pretvorio u simbol nemoguće čežnje prema visinama, neostvarenim ambicijama, zavisti i svakidašnje dosade – pojam BOVARIZAM

NIKOLAJ V. GOGOLJ

- potomak je siromašne obitelji porijeklom iz Ukrajine; začetnik ruskog realizma - završio je studij – vrlo brzo se posvećuje književnosti- pripovjedač i komediograf- realistični elementi s mnogo ironije (Gogoljevski smijeh kroz suze)- roman Mrtve duše – predstavlja temelj ruskog realizma i odigrao je važnu ulogu u

društvenom životu Rusije, dao je realističku sliku društvenih odnosa u feudalnoj Rusiji

KABANICA- najpoznatija Gogoljeva pripovijetka (ima fantastičan završetak)- TEMA – prikazuje tragičnu sudbinu mladog državnog činovnika Akakija Akakijeviča

– prepisuje spise, u odnosu sa poslom – vrlo pravedan


- ambijent je realno prikazan – siromašan dio (zadah alkohola, plijesni) – problem siromaštva

- Akakiju realan život predstavlja problem (živi u svom svijetu) – problem komunikacije

- on želi novu kabanicu – nema dovoljno novaca – odriče se nekih stvari – kabanica postaje cilj njegova života – kada je obukao novu kabanicu taj je dan za njega najsvečaniji – sretan je i ponosan

- ubrzo mu otimaju kabanicu te on umire (nitko nije ni primijetio da više nije živ – njegova beznačajnost)

- hladan odnos – nadređeni X podređeni- fantastičan završetak – prikazan je mrtvac koji Petrogradom noću otima kabanice- Gogolj se suprotstavlja romantičarskom stilu

HRVATSKI REALIZAM

Traje samo desetak godina – od šenoine smrti 1881. do 1890. Te granice treba shvatiti fleksibilno. Zapravo tek što je počeo, počeo se raspadati. Onaj pravi zreli realizam nastavit će se u razdoblje moderne.

- Početak jest od Šenoe jer je on već afirmirao realističke pristupe u književnim djelima.DRUŠTVENE PRILIKE:- još traje mađarizacija (ban Hedervary 1883 – 1903) po principu zavadi pa vladaj.

Totalni je rastroj među hrvatskim strankama, plemstvo propada, agrarna kriza- pravaši na čelu s Antom Starčevićem (članovi su i Eugen Kumičić, Ante Kovačić,

K.Š.Gjalski) zalažu se za samostalnu i neovisnu državu bez doticaja s A-U. Očekuju da književnost kritički utječe na društveni i politički život

- Teme kojima se bave su: nacionalno pitanje problem propadanja plemstva socijalna problematika odnos selo – grad tj. odlazak iz sela u grad i obratno- časopisi: u njima se po prvi put predstavljaju najvažnija djela i oni su slika kulturne

atmosfere tog vremena ( Vienac; Hrvatska vila – Venceslav Novak; Balkan-A, Kovačić)

Najviše se razvijaju pripovijetka i roman, malo poezija, a najmanje drama.Više nije u centru pojedinac, već je on samo predstavnik političkih ideja i stranaka te predstavnik staleža. Zato je roman najpogodnija vrsta za rješavanje problema jer omogućava iznošenje dosta građe i širine problema. Fabula je najvažnija i nema psihologizacije junaka. Realno se iznosi život, nema previše mašte. Glavni junak je NAROD, a ne POJEDINAC.

Autori pišu najčešće o krajevima iz kojih su potekli pa se najčešće tako i dijele:Hrvatsko zagorje: A.Kovačić, K. Š. GjalskiSlavnija: Josip KozaracIstra i Hrvatsko primorje: Eugen Kumičić, Vjenceslav NovakLika: Josip Draženović


Pravaši (Starčević)su smatrali da – djelo treba prikazivati život onakav kakav zaista jest i bez uljepšavanja, ali ga treba i kritiziratiNarodnjaci(Šenoa) – treba se isticati moralni aspekt društva. Pisac mora prikazati život idealnim, a ne onakvim kakav zaista jest.

ANTE KOVAČIĆ (1854 – 1889) – U registraturi

- gorljivi pristaša Stranke prava i ideja Ante Starčevića svoje političko opredjeljenje pokazivao je u gotovo svim svojim djelima (u romanu Fiškal se izruguje ilirizmu pa je zato i napisao travestiju Mažuranićeva spjeva Smrt babe Čengićkinje)

- još u školskim klupama je počeo pisati - pisao je i poeziju, ali mu je prozni rad daleko bolji pogotovo gledajući njegov zadnji

roman U registrauri (1881). Roman izlazi u nastavcima u Viencu 1888., a cjelovito je objavljen tek nakon autorove smrti 1911. U njemu se pokušava obračunati s političkom tradicijom Hrvatske i s problemima klasnih i socijalnih odnosa u našem društvu (feudalci – građani – seljaci) te odnosa selo – grad.

- njegovi su likovi predstavnici jedne društvene sredine i društvene ideje.

DRUŠTVENO I POLITIČKO STANJE U HRVATSKOJ TADA

Hrvatsko – ugarskom nagodbom Hrvatska je došla u politički podređen položaj u odnosu prema Mađarskoj. Osiromašeni seljak je postao plijen zelenaša i trgovaca, a novac postaje jedino mjerilo. Seljaci ostavljaju zemlju i odlaze u grad kako bi bili sluge bogatijima ili bili nadničari na prvim industrijskim postrojenjima.

Tema romana: životni put i tragična sudbina Ivice Kičmanovića / moderna hrvatska inteligencija koja se, napuštajući seosku, ne uspijeva uklopiti u gradsku sredinu

Odnos romantičarskih i realističnih motiva realistički – socijalno-psihološko portretiranje likova

- opisi su konkretni i detaljizirani- govorna karakterizacija likova (jezik sredine)

romantičarski – crno – bijela tehnika u oslikavanju likova- naglašena mašta (posebno u opisu Laurina života

naturalistički – opisi zločina kojeg počinjava Laura i njena družina

Lik fatalne žene: Laura – lijepa, inteligentna, mračne prošlosti, završava tragično

VJENCESLAV NOVAK: POSLJEDNJI STIPANČIĆI

- romanopisac, novelist (Senj - Zagreb).- osam romana (Pavao Šegota, 1888; Pod Nehajem, 1892; Podgorka, 1894; Nikola

Baretić, 1896; Posljednji Stipančići, 1899; Dva svijeta, 1901; Zapreke, 1905; Tito


Dorčić, 1906) i oko stotinu novela (među kojima su najuspjelije Nezasitnosti bijeda; U glib,Iz velegradskog podzemlja,).

- Širinom tematsko-motivskih interesa i područja što ih je u svom proznome opusu obuhvatio, Novak nadvisuje sve hrvatske pripovjedače realističkoga razdoblja. Prvi u hrvatskoj književnosti tematizirao, osobito u novelama, svijet siromašnih i socijalno obespravljenih radnika, prvi se približio tzv. dnu društvene ljestvice, opisujući sirotinju, prosjake. Prvi je, također, u središte postavio hrvatsko malograđanstvo u svim njegovim aspektima.

- POSLJEDNJI STIPANČIĆI: vjerojatno najbolji hrvatski realistički roman. Propadanje »jedne senjske patricijske obitelji« analizirano je u pojedinačnim sudbinama/biografijama članova te obitelji, među kojima se napose izdvaja sudbina Lucije Stipančić, »najprodubljenijeg i najsloženijeg ženskog lika čitave hrvatske književnosti 19. stoljeća« (K. Nemec). Na pozadini raspada i odumiranja jedne aristokratske obitelji pisac prati dramu tadašnjih društvenih, političkih, kulturnih i ekonomskih prilika koji su potresali Senj i okolicu. Duboka psihološka dimenzioniranost svih likova u romanu anticipira neke značajke književnosti moderne.

- tema: propadanje senjske patricijske obitelji sredinom 19. st.- to je socijalno-psihološki roman- kompozicija romana: počinje u sadašnjosti (razgovorom Valpurge i Lucije kada

saznajemo da je Lucija bolesna, da je Anet umro, Juraj je otišao..), onda se vraćamo u prošlost obitelji da bi roman završio Lucijinom pa Valpurginom smrću.

- u središtu romana su otac Ante Stipančić (osoba koja upravlja životima svoje obitelji i lik koji fizički i psihički propada jer ne uspijeva u životu ostvariti svoje ciljeve), majka Valpurga (pravedna žena koja predstavlja lik tihe patnice), kćer Lucija (lik zapostavljene žene i žrtve očevih presuda) te sin Juraj (ciničan i egoističan lik koji se pod utjecajem grada moralno izopačuje)

- prikazuje realističku sliku propadanja ugledne senjske obitelji, siromaštvo i bijedu- problemi koje prikazuje Novak su vezani za društvo i obitelj

DRUŠTVENO EKONOMSKA PROBLEMATIKA je vezana za političke prilike u Hrvatskoj, odnosno kako narod nema pobuđenu svijest i oni ne pristaju na promjene (Ante – odbija se prilagoditi) i zbog toga propadaju

OBITELJSKA PROBLEMATIKA je vezana za odnose u obitelji. - to je patrijarhalna obitelj u kojoj su svi lišeni ljubavi - sin se stavlja na prvo mjesto, a obitelji vlada "glava kuće" Ante i njega svi trebaju slušati- majka i kćer nemaju nikakva prava

JOSIP KOZARAC- novelist i romanopisac- bavio se šumarstvom- pisao je psihološka i moralno-društvena djela- nadahnjivao se ljepotom prirode, zemlje i odnosa svojih likova prema njoj- u svojim djelima iznosi putem svojih likova i analize slavonskog sela i života gospodarske probleme onog doba

TENA- pripovijetka, tema: sudbina ženskog lika Tene - u ovoj pripovijetci Kozarac zapravo kroz sam lik Tene razrađuje niz problema:


SOCIJALNO-GOSPODARSKE PROBLEME:-došlo je do raspadanja zadruga i osamostaljena seljaka -Tein otac Jerko nije mogao na takva način (samostalno) funkcionirati pa je propao -motiv propasti je POREZ PROBLEM BRAČNE NEVJERE:-Tena je ljubavnica mnogih muškaraca-svoju nesreću je pronalazila u njima i "ljubavi"PROBLEM DOLASKA STRANOG KAPITALA:-preko lika Leona K. Progovara o tom problemu-oni su došli da obogate i iskoriste slavonske šume-Leon je iskorištavao i šume i ljude (muškarcima je vrlo malo plaćao za njihov rad)

PROBLEM NEISKRENE LJUBAVI -Tena je zbog novca moralno propala-Leon je kupovao ljubav, iskorištavao je žene

SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

- hrvatski pjesnik iz razdoblja realizma- njegova je poezija inspirirana nacionalno-rodoljubnim, intimnim, socijalnim i

univerzalnim motivima- mnoge njegove pjesme inspirirane su i biblijskim motivima- Kranjčevićevo stvaralaštvo pokazalo je da je hrv. knjiž. dobila pjesnika koji se svojim

talentom, pjesničkim nadahnućem, vidovitošću i vizijama izdigao visoko iznad tadašnjih tokova hrv. poezije

- opjevao je čovjeka neomeđenog vremenom i prostorom, a iz klasične naobrazbe s jedne strane te religioznog opterećenja s druge izrasle su njegove pjesničke vizije, metafore i izraz uopće

- Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme

MOJSIJE- lirsko-epska, misaono-rodoljubna pjesma- okosnicu radnje čini Mojsije kao predstavnik svojeg naroda- podtema je izlazak iz ropstva- obraćanje Jehovi – Mojsijeva molba za izbavljenje naroda- Jehova po riječima prepoznaje svoj duh u Mojsiju kojeg je dao ljudima po prvom

čovjeku- isticanje temeljnog zakona – slobode- božansko-ljudska perspektiva; pitanja pravde, nepravde, jednakosti, pitanje slobode;

čovjek je bespomoćan, čovjekov položaj u svemiru- čovjeku je urođeno biti slobodan i ponosan- gradacijom se razvija događaj, čovjek želi promjeniti svoj položaj, želi doći do Boga- problem :čovjekova želja za ljepšim, smislenijim životom- narod je zadivljen i zaboravlja pravi smisao izlaska – bespomoćan je, egoističan,

neprilagodljiv- refleksivna pjesma s univerzalnim motivima- lirski elementi – iskazivanje individualnosti (Mojsijeve), razmišljanja o čovjekovim

težnjama


- stih se ističe epskom širinom, uzvišen ton, sama dužina pjesme, radnja, likovi, dijalog (dramatski el.) – prerasta u lirsko-epsku. Pjesmu

- odnos duhovnog i materijalnog (zlatno tele)- antologijski stih : …mrijeti ti ćeš kad u ideale svoje počneš sumnjati….

GOSPODSKOM KASTORU

- satirička pjesma u epskom dvostihu- u ovom tekstu ime Kastor označuje ime psa- inače je Kastor jedan od dvojice Dioskura, Zeusovih sinova, a drugi je Poluks- oni su bili blizanci i označavaju totalnu suprotnost i zato se međusobno savršeno

nadopunjuju – oni su jedna nerazdvojna cjelina- Kranjčević piše ovu pjesmu kao da se obraća psu, ali on zapravo tu oštro osuđuje

ljude, tj. društvo u kojem živi- Kastor je pas bogate obitelji i pjesnik mu predbacuje kako je od samog rođenja bio

ulizica- međutim, pjesnik mu to uopće ne zamjera jer kaže da je to ustvari jedina metoda

opstanka i da samo ljudi tomu skloni uspjevaju u životu- na kraju Kranjčević zaključuje – “Ipak vam – nehteć uditi daljem napretku vašem -/U

uho nešto šapnuti moram:/ Sve mi se čini, da ste – uglavnom – svojom metodom,/ Kastore, malko slijediti ljude!”

MODERNIZAM U EUR. KNJIŽEVNOSTI

- modernizam je naziv za umjetničke stihove u drugoj polovici 19 st. Pojam moderno označava najčešće sukob različitih književnih poetika.- početak- 1857 g. kada su se dogodila dva važna događaja. Charles Baudelaire objavljuje svoju zbirku pjesama Cvjetovi zla, a Gustave Flaubert svoj roman Gospođa Bovary. Zbirka znači prekretnicu u razvoju pjesništva.

- javljaju se različiti stilovi, zajedničko im je uzdizanje ljepote kao zadaće i svrhe umjetničkog stvaranja.- umjetnost treba postojati radi same sebe, l'art pour l'art- umjetnost radi umjetnosti.

Tradicionalno pjesništvo-pjesništvo je subjektivno, pjesnik izražava svoje osjećaje-intimne i suvremene teme-pazi se na formu, stih, strofu-želi se djelovati na društvo ili se pjesmom opjevaju neke društvene pojave

Moderno pjesništvo-poezija i pjesnikova osoba moraju se odvojiti, poezija je impersonalna, pjesnik ne izražava svoje osjećaje i svoje ja u pjesmi-treba izbjegavati suvremenu tematiku i pjevati o univerzalnim temama i temama iz prošlosti-pazi se na formu, ona mora biti savršena-umjetnost postoji radi umjetnosti i sama je sebi svrhom.

Simbolisti- preteča simbolizma je Charles Baudelaire


- značajke- upotreba simbola, u pjesništvu nema izravnog govora već samo nagovještaj, pjesnik mora ostati nedorečen. Javljaju se 80-ih god. 19.st. – predstavljaju pravi početak europske moderne- predstavnici: Paul Verlaine, Arthur Rimbaud- figura sinestezije: u pjesničkoj slici se spajaju slike različitih osjetila

Drama- predstavnici: Henrik Ibsen - kritičan stav prema društvu, prostor u kojem se radnja odvija je sužen, mali broj likova, piše psihološke drame, analizira moralne probleme, psihološki analizira likove, bavi se ženskim likovima, postavlja pitanja, li ne daje odgovore nego ostavlja otvorenim za čitatelje i gledatelje- Antun Pavlovič Čehov - piše lirske drame bez glavnog junaka, radnje i dramskog sukoba. Težište drame je na ugođaju

HENRIK IBSEN

- 1828 – 1906; najveći norveški dramatičar. Otac je napustio njega i majku. Od 14 se brine za obitelj, a u 18 postaje otac vanbračnog djeteta. Nezadovoljan političkim i društvenim prilikama u Norveškoj proveo je veliki dio života u inozemstvu gdje je i napisao svoja najbolja djela.

- prva faza njegovog stvaranja je izrazito romantična – drame su mu pisane u stihu, teme uzete iz nacionalne povijesti, a junaci jake ličnosti uvjerene u svoj povijesni značaj

- zatim odlazi u inozemstvo jer se zatvorilo kazalište u kojem je radio i tada nekako prelazi na drame u kojima reagira na norveške prilike i približava se tzv. drami ideja. Prelazi na prozni izraz i suvremenu tehniku te daje kritiku malograđanskog društva i njegovog lažnog morala. Uzdiže čovjeka koji se suprotstavlja društvenim normama, a osobito mu je zanimljiva tema braka i društveni položaj žene

- u zadnjim se dramama opet udaljava od aktualnih društvenih problema i bavi se psihom junaka te tajnom nekih ljudskih postupaka

- svojim je dramama jako utjecao na europsku dramu koja se krajem 19. st razvija upravo pod utjecajem skandinavskog kazališta

- drame: Brand; Lutkina kuća (Nora); Sablasti...

- Nora: prekretnica u razvoju europske dramaturgije jer nakon tipične salonske ljubavne tematike na scenu dolazi društveno angažirana drama čiji se zaplet usredotočuje na sukob ličnosti unutar obitelji

- radnja se odvija unutar građanske kuće

- težište drame je na položaju žene u malograđanskom društvu, a sukob se odvija između Nore i njena muža Torvalda Helmera


- tri čina, a sva tri u istoj sobi

- Obrađuje prerastanje Nore iz uloge voljene obiteljske lutke (koju su joj namijenili muž i otac) do samostalne ličnosti. Ona doslovno evoluira i toj drami.

- služi se retrospektivnom tehnikom: što radnja više odmiče, više se otkriva prošlost koja zapravo motivira likove u postupcima.

HRVATSKA MODERNA KNJIŽEVNOST

- povijesni početak : 1895. spaljivanjem mađarske zastave (studenti odlaze u Prag i Beč)- književni početak: 1892. kada Matoš objavljuje pripovijetku Moć savjesti - završava 1914. godine (smrt Matoša, pojavljuje se Krleža i A.B.Šimić, počinje

1.svjetski rat, izlazi antologija Hrvatska mlada lirika) - NOVOST je odnos prema tradicionalnom shvaćanju umjetnosti (simbolizam,

ekspresionizam)

- treba osigurati potpunu slobodu razvoja individualnih talenata. Novi naraštaj mladih pisaca se obračunava s tradicijom

- ostvarena su najpoznatija lirska, prozna i dramska djela moderne- kako su studenti otišli u Prag i Beč tamo se javljaju u časopisima Hrvatska misao

(Prag) i Mladost (Beč)- prekida se s tradicijom i prodire se u najdublje sfere ljudske intime (san, java, stvarno i

nestvarno) umjetnost je izraz ljudske ličnosti- modernu je obilježio stilski pluralizam: impresionizam

ekspresionizam (Galović, Kamov) naturalizam simbolizam

- 1900. osniva se DHK- još izlazi Vienac- LIRIKA: A.G.Matoš; Vidrić, Nazor, Fran Galović, D.Domjanić,- PROZA: novela (J.Leskovar, D.Šimunović, Matoš, Cihlar Nehajev-roman Bijeg, Polić

Kamov) roman (I.Kozarac, Milan Begović, izašao je tada i Šegrt Hlapić, ali je on van okvira)- DRAMA: Josip Kosor, Ivo Vojnović...

A. G. MATOŠ- 1873. – 1914- pjesnik, pripovjedač, kritičar, esejist, putopisac- 1894. dezertirao iz vojske i sve do 1908. živi u Beogradu,te u Ženevi i Parizu- pripovijetke: Iverje, Novo iverje, Umorne priče- pjesme- putopisi: Vidici i putovi; Naši ljudi i krajevi- simbol je hrvatske moderne- od svega, poeziju je počeo najkasnije pisati kao već zreo pisac. Teme su mu od ljubavi

do smrti. Uzor mu je Baudelaire.- po formi su to većinom soneti, vrlo muzikalan stih, sinestezije,...- Njegova je lirika odraz sukoba u sebi, odvojenosti od domovine,


- dva možda najčešća pojma u njegovom stvaralaštvu su „ljubav” i „cvijet” – ljubav kao apstraktan osjećaj, a cvijet kao konkretizacija ljubavi.

UTJEHA KOSE- TEMA: uzvišenost boli i vedrina utjehe- Vrsta: ljubavna lirska pjesma, pisana je u obliku soneta- isprepliću se dva osnovna motiva – motiv smrti (Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu.

Mrtvu.) i motiv ljubavi (Gotov da ti predam život kao žrtvu.) – žrtva svoga života zbog ljubavi i jedinstva smrti

- motiv vječnog začaranog kruga koji prolazi svatko od nas – život, nada, smrt- očaj i beznađe- kosa je u pjesmi simbol života, ona ostaje jedini vizualni znak da je u nekome postojao

život i pjesniku daje poruku da ne tuguje, da njegova draga sada živi ljepotu koja postoji samo u snovima (Miruj! U smrti se sniva!)

- Matoš ovom pjesmom izražava vrijednost ljepote – ljepota ostaje ljepota, a čak je niti smrt ne može uništiti

1909.- TEMA: Hrvatska kao mučenik- Vrsta: domoljubna lirska pjesma, pisana u obliku soneta- Matoš osjeća prilike koje se događaju u Hrvatskoj- pjesma ima malo proračunski karakter – zato što se boji sudbine koja prijeti Hrvatskoj- pjesnik prepoznaje Hrvatsku kroz svoju majku, majku kao simbol najveće povezanosti s

njim, čime i želi pokazati koliko mu je stalo do njegove domovine – Jer takvo lice ima moja mama.

- pjesnik izražava svoje domoljublje i spremnost da u svakom trenutku bude uz svoju domovinu i pomogne joj

- ključni stih u pjesmi je –Jer Hrvatsku mi moju objesiše. – i baš tim stihom pjesnik želi reći koliko njegova domovina pati i koliko on sam želi njoj pomoći, koliko je tužan zbog situacije u njoj

VLADIMIR VIDRIĆ- pjesnik omiljen među svojom generacijom, obrazovan, fizički privlačan i duhovno bogat- umro je u umobolnici; sudjelovao je u političkim događajima kada car Franjo Josip II

dolazi u Zagreb i kada se pali mađarska zastava- velik dio pjesama mu je ispunjen osjećajima kakve je mogao imati samo čovjek koji je u

svoje tijelo mogao primiti svu raskoš boje, svjetla, mirisa i slika- svoja raspoloženja i duševna stanja izražava bojom- u njegovim pjesmama očituje se kontrast između svijetla i tame- u primanju životnih dojmova nije bio ni jednostavan ni uzak, nego je upijao različite

dojmove- iz Vidrićeve poezije kao pozadine sveg doživljavanja izvire bol kao pokretna snaga i

zaglušuje sve ostalo- DVA LEVITA – prolaznost svega; žar pritajene strasti; sladostrasna mekoća i

zavodljivost mjesečne noći – snažni i cjeloviti osjećaj života; sjetno raspoloženje (tuga); misao o prolaznosti

- MRTVAC – ideja – ljudska prolaznost u vječnost; osjećaj životne radosti i mir zbog povezanosti s prirodom; oblak – simbol goleme sile; život je vječan, sva su njegova očitovanja samo izražaj jedne sile koja se vječno pokreče stvarajući nova lica; smrt – nužna, prirodna, treba je primiti radosno jer ona znači promjenu u egzistenciji – povratak u onaj izvor iz kojeg je život počeo


- DVA PEJZAŽA – I. sklad između pjesnika i prirode tj. osjećaj sreće i zanosa, te potpunog unutrašnjeg mira; II. pejzaž (noć puna mjesečine), zanos (nad svim što priroda daje), nesigurnost, uznemirenost i neizvjesnost (jer osjeća zid između sebe i prirode) – odan joj je i ne pomišlja o nikakvoj opasnosti u onome što ne poznaje

- ADIEU – pjesnikov oproštaj od života i pjesništva; tuga; vjetar, sunce, vino – pjesnikovo životno veselje; silazak stubama – simbol prestanka života; epilog

-

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV: BIJEG

Roman kojega je kritika, a i Matoš, ocijenila najboljim romanom moderne. Podnaslov je „Povijest jednog našeg čovjeka“. To je primjer romana lika jer je u cijelosti roman posvećen liku Đuri Andriješeviću, njegovoj psihi, stanju svijesti, ponašanju, položaju u društvu. Svi ostali likovi imaju funkciju octravanja karaktera glavnog lika. On je kao moderna varijanta suvišnog čovjeka realizma. Svi su ti likovi sanjari, talenti, velikog intelektualnog potencijala i nisu dorasli zahtijevima okoline. Osnovna im je značajka pasivnost, preosjetljivost, nesposobnost socijalizacije ( klonuli intelektualci u sudaru s okolinom i sa samim sobom)..U trenutku kad s od njih očekuje akcija, Andrijaševiću ponestaje volje i energije. Osnovni sukob je unutar lika.Autorsko pripovijedanje isprekidano je monološkim djelovima glavnog lika, pismmima, stranicama iz dnevnika. Roman karakterizira izrazita defabularizacija, pri čemu se autor poslužio modernom tehnikom pisanja, odnosno pokušajem zatvaranja interesnog kruga na čovjeku bitne probleme. Pri tome sve ostalo stavlja se u drugi plan, posebno nacionalna i socijalna motivacija.Roman ima autobiografskih crta, pa bi se moglo kazati da je to opis života i osobnosti mladog Milutina Cihlara Nehajeva. Najvećim se djelom zbiva u Senju. Lik mladog i nadarenog Đure Andrijaševića slama se u sukobu s okolinom i zbiljom, te život završava alkoholizmom i samoubojstvom.

MILAN BEGOVIĆ: BEZ TREĆEGA

- Moderna drama (usporedba s Norom)- ovo je psihološka drama jer prati psihološki razvoj likova- Naslov«Bez trećega»…… Tko je treći?- Odnos muškarca i žene koji se mijenjaju prema kraju drame- odnos muškarca i žene Marko doživljava kroz godine zarobljeništva (otišao je prve bračne

noći)- Markova pojava u Giginom finom salonu narušava njen svijet (fizički i psihički se

promijenio i strši među tim finim namještajem, lusterima...)- Giga je na početku smirena, a na kraju izbezumljena, a Marko na početku ljubomoran i

paranoičan- Giga trpi Markovo mučenje i predstavu u zadnjem činu do trenutka kada nasrće na nju- duboko je povrijeđena u svom dostojanstvu- odbija Markovu blizinu pa i pod cijenu života- zapravo tragičan nesporazum između dvoje ljudi koji su čeznuli za ponovnim susretom


DIJALEKTALNA POEZIJA- u ovom razdoblju hrvatska književnost ponovno oživljava dijalektalnu poeziju- uz Matoša (Hrastovački nokturno) koji se smatra njenim začetnikom najizrazitiji su

pjesnici kajkavci Dragutin Domjanić i Fran Galović te čakavski pjesnik Vladimir Nazor- Dragutin Domjanić – Kipci i popevke, U suncu i senci, Po dragom kraju – njegova je

poezija tragična i iskrena ispovijed čovjeka koji nije imao snage suprotstaviti se realnom životu već je radije pobjegao od ljudi u svijet vlastitih snova i maštanja u koje vjeruje kao u stvarnost

- Fran Galović – Z mojih bregov – zbirka pisana podravsko kajkavskim dijalektom, s mnogo svijetlih boja i zvukova koji označuju pjesnikov povratak prirodi i njenim bogatstvima


· web viewhonore de balzac: otac goriot rođen 1799 – 1850 za razliku od ostalih predstavnika...

Documents