Prijevod govora

Premijer je, u onome što ja smatram da nije u mojoj ovlasti da opisujem kao dobar govor, postavio pred nas, naime, kako spriječiti rat. Država, kao što je naša, koja posjeduje ogromni teritorij i bogatstvo, čija obrana je zanemarena, ne može izbjeći rat šireći svijest o njegovim strahotama, ili čak kontinuiranim prikazom pacifističkih kvaliteta, ili ignoriranjem sudbine žrtava drugdje. Rat će biti izbjegnut, u sadašnjim okolnostima, samo zastrašivanjem agresora. Ako su nam obrane slabe, mi moramo tražiti saveznika; i naravno, ako tražimo saveznike, savezi uključuju obveze. No, povećanje obaveza može biti opravdano samo ako ga slijedi još veće zastrašivanje agresora.

Bilo mi je jako drago čuti premijera kako ponovno potvrđuje naše dogovore za zajedničku obranu s Francuskom republikom. Očito oni ciljaju na obrambeni savez. Zašto ne reći tako? Zašto to ne učiniti učikovitim pomoću najčvršće vojne konvencije? Hoćemo li još jednom imati sve nedostatke saveza bez njegovih prednosti i imati obveze bez pune sigurnosti? Velika Britanija i Francuska moraju stati zajedno radi uzajamne zaštite. Zašto ne bi uvjeti bili precizno izrađeni, činjenice javno iznesene? Svatko zna, na primjer, da naše ratno zrakoplovstvo utrostručuje učinkovitost ako djeluje iz francuskih baza. Kako sam istaknuo u Bijeloj kući prije tri tjedna, činjenica da bi napad na ovu zemlju doveo napadače u sukob s Francuskom vojskom je dodatna sigurnost za nas ovdje. Mi smo dužni uzvratiti pomoć Francuskoj i do sada smo se uvijek držali svojih obećanja.

Ovdje je onda velika sigurnost za ove dvije zemlje. Nemojte to skrivati. Proglasite je, provedite je, razradite je u detalje. Tretirajte probleme obrane dviju zemalja kao jedan. Tada ćete imati pravo neisprovocirano odvraćanje od agresije i ako zastrašivanje ne uspije imat ćete vrlo organizirani način suočavanja s agresorom. Sadašnji vladari u Njemačkoj će dugo oklijevati prije nego napadnu Britansko carstvo i Francusku republiku ako su oni udruženi u obrambene svrhe u jednu jaku cjelinu. Nakon toga, neće biti sigurne stanice kratko nakon obrambenog saveza s Francuskom i ne sa nejasnim, već definiranim obvezama obiju strana i potpunim unutarnjim dogovorima. Čak bi i izolacionist, mislim, otišao tako daleko kad bi rekao: Ako se moramo umiješati sa kontinentom, neka, u svakom slučaju, izvučemo maksimalnu sigornost od naših obveza.

*Vlada je djelovala u tom smislu i mjeseca dana poslije pozvala Daladiera i Bonneta u London kako bi raspravili o metodama udruživanja obrambenih dogovora dviju zemalja.

Onda dolazimo do slučaja Čehoslovačke. Bilo je dosta govora o davanju garancije, ali bit će mi žao ako veliki problem, stvoren u Europi, počne isljučivati ostale, u tom trenutku bit će poprilično teško. Daljnje odluke se traže, daleko veći interesi su u igri. Slušao sam s najvećom pozornošću sve što je premijer rekao o našim odnosima s Čehoslovačkom, i čini mi se da je dugo razmišljao o obvezivanju. Prvo, bilo mi je jako drago čuti kako ponovno potvrđuje svoju poklonost i da se vlada obvezala Ligi naroda. Prema sporazumu Lige nismo obavezni ići u rat za Čehoslovačku. Ali mi smo