vsebina slovenska akademija znanosti in …kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot...

144
LJUBLJANA 2015 SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN UMETNOSTI ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLOVENICA RAZRED ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDE CLASSIS I: HISTORIA ET SOCIOLOGIA RAZPRAVE DISSERTATIONES 30 STRUKTURNE SPREMEMBE KAZENSKEGA POSTOPKA UREDNIKA ALENKA ŠELIH IN PRIMOŽ GORKIČ

Upload: others

Post on 01-Jan-2020

9 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

VSEBINA

I. del, Reforma

STANKO BEJATOVIĆ, Srbija: kraj reforme ili samo jedan korak u više godišnjem procesu?

HAJRIJA SIJERČIĆ - ČOLIĆ, Bosna i Hercegovina: strukturne promjene u bosansko–hercegovačkom krivičnom postupku

KATJA ŠUGMAN STUBBS, Slovenija: razvoj slovenskega kazenskega postopka od osamosvojitve do danes

II. del, Iskanje resnice kot osrednji dejavnik reform?

DAVOR KRAPAC, Staze prema procesnoj istini i essentialia suvremenogkaznenog postupka

MOMČILO GRUBAČ, Tužilačka istraga i njeno otvaranje

PRIMOŽ GORKIČ, Iskanje resnice in razlaga ustavnih procesnih jamstev:vloga slovenskega ustavnega sodišča

LJUBLJANA2015

SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN UMETNOSTIACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLOVENICA

RAZRED ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDECLASSIS I: HISTORIA ET SOCIOLOGIA

RAZPRAVEDISSERTATIONES

30

STRUKTURNE SPREMEMBEKAZENSKEGA POSTOPKA

UREDNIKAALENKA ŠELIH IN PRIMOŽ GORKIČ

RA

ZPR

AVE

I. R

AZR

EDA

, 30

– D

ISSE

RTA

TIO

NES

CLA

SSIS

I,

XX

X

VSEBINA

I. del, Reforma

STANKO BEJATOVIĆ, Srbija: kraj reforme ili samo jedan korak u više godišnjem procesu?

HAJRIJA SIJERČIĆ - ČOLIĆ, Bosna i Hercegovina: strukturne promjene u bosansko–hercegovačkom krivičnom postupku

KATJA ŠUGMAN STUBBS, Slovenija: razvoj slovenskega kazenskega postopka od osamosvojitve do danes

II. del, Iskanje resnice kot osrednji dejavnik reform?

DAVOR KRAPAC, Staze prema procesnoj istini i essentialia suvremenogkaznenog postupka

MOMČILO GRUBAČ, Tužilačka istraga i njeno otvaranje

PRIMOŽ GORKIČ, Iskanje resnice in razlaga ustavnih procesnih jamstev:vloga slovenskega ustavnega sodišča

LJUBLJANA2015

SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN UMETNOSTIACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLOVENICA

RAZRED ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDECLASSIS I: HISTORIA ET SOCIOLOGIA

RAZPRAVEDISSERTATIONES

30

STRUKTURNE SPREMEMBEKAZENSKEGA POSTOPKA

UREDNIKAALENKA ŠELIH IN PRIMOŽ GORKIČ

RA

ZPR

AVE

I. R

AZR

EDA

, 30

– D

ISSE

RTA

TIO

NES

CLA

SSIS

I,

XX

X

VSEBINA

I. del, Reforma

STANKO BEJATOVIĆ, Srbija: kraj reforme ili samo jedan korak u više godišnjem procesu?

HAJRIJA SIJERČIĆ - ČOLIĆ, Bosna i Hercegovina: strukturne promjene u bosansko–hercegovačkom krivičnom postupku

KATJA ŠUGMAN STUBBS, Slovenija: razvoj slovenskega kazenskega postopka od osamosvojitve do danes

II. del, Iskanje resnice kot osrednji dejavnik reform?

DAVOR KRAPAC, Staze prema procesnoj istini i essentialia suvremenogkaznenog postupka

MOMČILO GRUBAČ, Tužilačka istraga i njeno otvaranje

PRIMOŽ GORKIČ, Iskanje resnice in razlaga ustavnih procesnih jamstev:vloga slovenskega ustavnega sodišča

LJUBLJANA 2015

SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN UMETNOSTI ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLOVENICA

RAZRED ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDE CLASSIS I: HISTORIA ET SOCIOLOGIA

RAZPRAVEDISSERTATIONES

30

STRUKTURNE SPREMEMBEKAZENSKEGA POSTOPKA

UREDNIKAALENKA ŠELIH IN PRIMOŽ GORKIČ

RA

ZPR

AVE

I. R

AZR

EDA

, 30

– D

ISSE

RTA

TIO

NES

CLA

SSIS

I,

XX

X

11,00 EUR

Page 2: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,
Page 3: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

STRUKTURNE SPREMEMBE KAZENSKEGA POSTOPKA

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 1

Page 4: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

SPREJETO NA SEJI RAZREDA ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDE

SLOVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI IN UMETNOSTI DNE 22. OKTOBRA 2013

INNA SEJI IZVRŠILNEGA ODBORA PREDSEDSTVA

SLOVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI IN UMETNOSTIDNE 29. JUNIJA 2015

UREDNIKA:akad. dr. Alenka Šelih, dr. Primož Gorkič

RAZPRAVE I. RAZREDADISSERTATIONES CLASSIS I

30STRUKTURNE SPREMEMBE KAZENSKEGA POSTOPKA

IzdalaSlovenska akademija znanosti in umetnosti

Prelom in pripravaSETZER, Danilo Radanović s.p.

TiskRotosi d.o.o.

Naklada300 izvodov

Ljubljana2015

CIP – Kataložni zapis o publikaciji Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana 343.1(082)

STRUKTURNE spremembe kazenskega postopka / uredila Alenka Šelih in PrimožGorkič. - Ljubljana : Slovenska akademija znanosti in umetnosti, 2015. - (Razprave

/ Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Razred za zgodovinske in družbene vede =Dissertationes / Academia scientiarum et artium Slovenica, Classis I: Historia et sociologia ; 30)

ISBN 978-961-268-040-4 1. Šelih, Alenka281028096

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 2

Page 5: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

LJUBLJANA 2015

SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN UMETNOSTI ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLOVENICA

RAZRED ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDE CLASSIS I: HISTORIA ET SOCIOLOGIA

RAZPRAVEDISSERTATIONES

30

STRUKTURNE SPREMEMBEKAZENSKEGA POSTOPKA

UREDNIKAALENKA ŠELIH IN PRIMOŽ GORKIČ

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 3

Page 6: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 4

Page 7: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

VSEBINA

Predgovor .................................................................................. 7

O avtorjih .................................................................................. 9

I. del, Reforma .......................................................................... 11

STANKO BEJATOVIĆ, Srbija: kraj reforme ili samo jedan koraku više godišnjem procesu? .......................................................... 13

HAJRIJA SIJERČIĆ - ČOLIĆ, Bosna i Hercegovina: strukturne promjene u bosansko–hercegovačkom krivičnom postupku ....... 40

KATJA ŠUGMAN STUBBS, Slovenija: razvoj slovenskega kazenskega postopka od osamosvojitve do danes .......................................... 58

II. del, Iskanje resnice kot osrednji dejavnik reform? .................. 85

DAVOR KRAPAC, Staze prema procesnoj istini i essentialia suvremenog kaznenog postupka ................................................. 87

MOMČILO GRUBAČ, Tužilačka istraga i njeno otvaranje............... 105

PRIMOŽ GORKIČ, Iskanje resnice in razlaga ustavnih procesnih jamstev: vloga slovenskega ustavnega sodišča ............................. 122

Stvarno kazalo ........................................................................... 135

Imensko kazalo .......................................................................... 138

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 5

Page 8: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 6

Page 9: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

PREDGOVOR

Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialnokazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku, še posebej obeh strank, obdolženca in tožilca. Ta veja prava jetista, ki določa vsebino in obseg pravic obeh strank; določa vlogo in po-oblastila sodišča, pa tudi vseh drugih udeležencev v postopku – poli-cije, oškodovanca, prič, izvedencev. Rešitve na tem področju so zatozelo jasen indikator stopnje varstva in zagotavljanja človekovih pravicna eni strani, a tudi zahtev za učinkovitost kazenskega postopka nadrugi strani.

Na področju kazenskega prava je – po ustavnih spremembah v za-četku sedemdesetih let – samo kazensko procesno pravo v prejšnjidržavi Jugoslaviji ostalo v pristojnosti zvezne države in zato ostaloenako v vseh njenih delih – republikah tudi v času po razpadu države.Vsaka izmed novo nastalih držav je nato na svoj način in v skladu s svo-jimi pogledu začela to področje spreminjati, prilagajati zahtevam novepluralistične politične ureditve, zahtevam novih ustavno pravnih okvi-rov in izhodišč ter rešitvam v sodobni kazenski procesni teoriji.

Zato je bil razmislek o tem, da bi razčlenili razvoj rešitev v posamez-nih delih nekdaj skupnega pravnega prostora, svojevrsten izziv. Oddelekza družbene vede I. razreda za zgodovinske in družbene vede SAZU jezato z veseljem sprejel predlog, da skupaj s katedro za kazensko pravoPravne fakultete Univerze v Ljubljani in Društvom za kazensko pravo inkriminologijo Slovenije pripravi primerjalno študijo o tej tematiki. Prof.dr. Katja Šugman Stubbs in doc. dr. Primož Gorkič sta navezala stike spredstavniki vodilnih pravnih fakultet v novonastalih državah in predla-gala obdelavo te zanimive teme. Tako je nastala zamisel, da organizatorjipripravijo pod okriljem I. razreda SAZU posvet o vprašanjih strukturnihsprememb v kazenskem procesnem pravu Bosne in Hercegovine, Hrva-ške, Slovenije in Srbije. Posvet, ki je bil 8. 11. 2013 v Ljubljani, je nakazalvrsto zanimivih rešitev in posebnosti, hkrati pa pokazal, da tematika zah-teva poglobljeno obdelavo. Udeleženci so zato v pisnih prispevkih podalicelovito podobo razvoja sprememb kazenskega pro cesnega prava v posa-meznem pravnem sistemu in predstavili aktualne rešitve.

7

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 7

Page 10: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Pokazalo se je, da je vsak pravni sistem skušal zagotoviti takšne reši-tve, oprte tudi na primerjalno pravni razmislek, ki najbolj ustrezajonjegovemu lastnemu položaju. Pri tem so bili bolj ali manj uspešni.Večina predstavljenih sistemov je privzela nov model predhodnega po-stopka, tj. model tožilske preiskave, hkrati pa okrepila akuzatorne ele-mente v fazi obtoževanja in na glavni obravnavi, skupaj z njihovoskrajno izpeljavo, sporazumevanjem o priznanju krivde. Rezultat so po-stopki, za katere lahko ugotovimo, da imajo vgrajena precejšnja nerav-notežja, na katera se zakonodajalci, teoretiki in sodišča različno odzi-vajo. Razčlembe, ki so bile ob tem pripravljene, kažejo, kako je vsakizmed v analizo vključenih pravnih sistemov na svoj način in v skladu ssvojimi potrebami, pa tudi s svojimi dotedanjimi izkušnjami reševal (invčasih tudi rešil) probleme, ki so se pojavljali ob uporabi in snovanju(nove) kazenske procesne zakonodaje.

Publikacija, ki jo tukaj posredujemo strokovni in splošni javnosti,predstavlja poglobljeno analizo razvoja in novih rešitev kazenskega pro-cesnega prava v štirih državah – naslednicah bivše skupne države; pu-blikacija prinaša primerjavo teh rešitev v primerjalno pravni perspektiviin posreduje zanimive zaključke o tem, kako naj se posamezni sistemikazenskega procesnega prava v teh pravnih sistemih razvijajo naprej. Vtem smislu prinaša vrsto novosti in svežih pogledov na zapleteno mate-rijo kazenskega procesnega prava.

Urednika

8

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 8

Page 11: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

O AVTORJIH

Dr. Stanko Bejatović je redni profesor na Pravni fakulteti Univerzev Kragujevcu in predsednik Srbskega društva za kazenskopravno teorijoin prakso. Njegova dela sežejo na področja kazenskega procesnegaprava, primerjalnega prava in mednarodnega kazenskega prava.

Dr. Primož Gorkič je docent za kazensko pravo na Pravni fakultetiUniverze v Ljubljani. Poučuje kazensko procesno pravo na dodiplom-skem in podiplomskem študiju ter kriminalistiko. Piše in raziskuje napodročjih kazenskega procesnega prava, prava človekovih pravic in ka-zenskega prava EU.

Dr. Momčilo Grubač predava kazensko procesno pravo na Pravnifakulteti Univerze Union v Beogradu. Bil je prodekan in dekan Pravnefakultete v Novem Sadu in več let predstojnik katedre za kazenskopra-vne vede. V letih 1992–1993 je opravljal funkcijo zveznega ministraza človekove pravice, 2000–2001 pa zveznega ministra za pravosodje.Od leta 2001–2003 je bil sodnik in predsednik Zveznega ustavnegasodišča. Je avtor številnih knjig in člankov. Med njimi sta posebnegapomena Komentar Zakonika o krivičnom postupku (v soavtorstvu zdr. Tihomirjem Vasiljevićem) in učbenik Krivično procesno pravo.

Akademik Davor Krapac je redni profesor Pravne fakultete Uni-verze v Zagrebu. Je avtor številnih monografij in znanstvenih člankov,doma in v tujini. Njegova dela zajemajo področja kazenskega proces-nega prava, mednarodnega kazenskega prava, primerjalnega prava inprava človekovih pravic. Od leta 2007 je sodnik Ustavnega sodišča Re-publike Hrvaške, ob leta 2012 pa redni član Hrvaške akademije znano-sti in umetnosti.

Dr. Hajrija Sijerčić - Čolić je redna profesorica za kazensko procesnopravo Pravne fakultete Univerze v Sarajevu. Ukvarja se z vprašanji kazenskega postopka, mednarodnega kazenskega prava, penologije,mladoletnega prestopništva in človekovih pravic. Je avtorica številnih

9

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 9

Page 12: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

del, med njimi učbenika Kazensko procesno pravo (2005, 2008 in2012) in Komentarjev zakonov o kazenskem postopku v Bosni in Her-cegovini (2005).

Dr. Katja Šugman Stubbs je redna profesorica kazenskega prava inizredna profesorica kriminologije na Pravni fakulteti Univerze v Lju-bljani. Njena področja poučevanja in raziskovanja so kazensko pro -cesno pravo, kazensko pravo Evropske unije, psihologija in pravo terkriminologija. Je (so)avtorica več znanstvenih in strokovnih člankov,doma in v tujini, ter znanstvenih monografij.

10

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 10

Page 13: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

I. del

Reforma

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 11

Page 14: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 12

Page 15: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Stanko Bejatović

SRBIJA: KRAJ REFORME ILI SAMO JEDAN KORAK U VIŠE GODIŠNJEM PROCESU?

1. Opšte napomene o procesu reforme krivičnog procesnog zakonodavstva Srbije

Proces reforme krivičnog procesnog zakonodavstva Srbije započeta jedonošenjem Zakonika o krivičnom postupku iz 2001. godine.1 Stupa-njem na snagu ovog zakonskog teksta prestao je da važi Zakon o krivi-čnom postupku bivše SFRJ iz 1977. godine.2 Poslednji rezultat dosadaš-njeg, preko deset godina dugog procesa reforme je Zakonik o krivičnompostupku iz 2011. godine.3 Prema stavu zakonodavca, donošenjemovog zakonskog teksta proces reforme je završen. Da podsetimo: Zako-nik je donesen u septembru mesecu 2011. godine i trebalo je da počnesa primenom 15. 1. 2013. Izuzetak su postupci za krivična dela organi-zovanog kriminala ili ratnih zločina, koji se vode pred posebnim odele-njima nadležnog suda, u kojima je primena ovog zakonskog teksta po-čela 15. 1. 2012. Međutim, u međuvremenu ( i pre početka njegovecelovite primene) Zakonik je četiri puta menjan i njegova celovita pri-mena počela je 1. 10. 2013. Uz sve ovo, u me đuvremenu (septembrameseca 2012. godine) bio je pokrenut i zvaničan postupak na izradi Za-kona o izmenama i dopunama ZKP i njegov Nacrt smo dobili već kra-jem 2012. godine sa izuzetno obilnim predlogom izmena i dopuna.4Međutim, od istih se odustalo. Sve ovo samo po sebi više nego jasno go-vori ne samo o aktuelnosti, složenosti procesa reforme krivičnog proces-nog zakonodavstva Srbije već, i o »lutanju« zakonodavca u iznalaženjurešenja, koja su u funkciji osnovnog cilja reforme kao celine.

Uz to ovakvi potezi zakonodavca i po pitanju najnovijeg zakonikaotvaraju i pitanje ispravnosti stava, da je donošenjem Zakonika iz

13

1 Sl. list SRJ, br. 70/2001, 68 /2002, i Sl. glasnik RS, br. 58/2004, 85/2005, 115/2005,46/2006, 49/2007, 122/2007 i 20/2009.

2 Sl. list SFRJ, br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89 i 3/90, i Sl. list SRJ, br. 27/92 i 24/94.3 Sl. glasnik RS, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013 i 45/2013.4 Vidi: Ministarstvo pravde i državne uprave (2013).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 13

Page 16: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

14

2011. godine proces reforme završen. Drugim rečima, predstavljajuosnov za pitanje: da li je novi ZKP kraj procesa reforme ili samo jošjedan korak, čiji je osnovni cilj stvaranje normativne osnove za efikas-niji krivični postupak, ali da to nije na uštrb međunarodnim aktima inacionalnim zakonodavstvom zagarantovanih sloboda i prava subje-kata krivičnog postupka. Upravo polazeći od ovog cilja svojstvenog,sasvim opravdano, svim zakonodavnim intervencijama dugogodišnjegprocesa reforme, brojne su novine, koje karakterišu proces reforme, ione se tiču pre svega stalnog širenja polja mogućnosti primene pojed-nostavljenih formi postupanja u krivičnim stvarima, koji posebno do-lazi do izražaja u Zakonu o izmenama i dopunama ZKP iz septembru2009. godine, kada je u krivični postupak Srbije po prvi put uveden i jedan potpuno novi, do tada nepostojeći procesnopravni institut i mehanizam – sporazum o priznanju krivice, kao dominantna formapojednostavljenog postupanja u krivičnim stvarima. Ovakav trend jenastavljen i ZKP iz 2011. godine. Međutim, za razliku od rešenja pri-sutnih pre njegovog donošenja, Zakonik pitanja pojednostavljenihformi, i ne samo pojednostavljenih formi postupanja, reguliše u kon-ceptualnom smislu, na znatno drugačiji način. Obzirom na takav nje-gov pristup u regulisanju problematike krivičnog postupka, slobodnose može konstatovati, da ZKP iz 2011. godine predstavlja radikalan ra-skid sa dosadašnjom krivičnoprocesnom tradicijom Srbije. Istina, Za-konik sadrži i neka od ranije ustaljena krivičnoprocesna rešenja, ali nji-hova normativna razrada je znatno drugačija. Među brojnim novinamaovakvog karaktera posebno se ističu one, koje se tiču devalvacije načelaistine, potpune adverzijalne konstrukcije glavnog pretresa, značajnogminimiziranja uloge krivičnog suda i procesnog položaja okrivljenog.5

No, pre prikaza nekih od niza novina, koje donosi novi ZKP, isti-čemo tri osnovne karakteristike desetogodišnjeg procesa reformesrpskog krivičnog procesnog zakonodavstva. Prva je veoma česte inter-vencije u zakonskim tekstovima, koji čine krivičnoprocesno zakono-davstvo Srbije. Posmatrano sa aspekta ovog zakonodavstva kao celine,intervencije su, u pojedinim godinama, prisutne i po nekoliko putagodišnje.6 Opravdanost ovako čestih intervencija ozbiljno se može sta-

5 Škulić i Ilić, 2012.6 Bejatović, 2012a, 69.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 14

Page 17: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

15

viti pod znak pitanja.7 Ovo tim pre što krivičnoprocesno zakonodav-stvo, po svojoj prirodi, pripada konzervativnim granama prava. Ako seovome doda i činjenica donošenja zakonskih tekstova, koji su presta-jali da važe i pre početka primene, onda iznesena konstatacija još višedobija na svojoj aktuelnosti. Najbolji primer negativnosti ovakvejedne prakse je Zakonik o krivičnom postupku Republike Srbije iz2006. godine, koji je prestao da važi i pre početka njegove celovite pri-mene.8

Druga karakteristika procesa reforme krivičnog procesnog zakono-davstva Srbije je pojava ne malog broja novih zakonskih tekstova, ko-jima se na poseban način reguliše značajan broj pitanja, koja su prepočetka rada na reformi bila regulisana u okviru normi ZKP kao skorojedinog zakonskog teksta iz korpusa krivičnog procesnog zakonodav-stva Srbije, shvaćenog u užem smislu reči. Primera radi navodimosamo nekoliko novih zakonskih tekstova ovog karaktera. To su: Zakono maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti malo-letnih lica, Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stva-rima, Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela,Zakon o saradnji sa međunarodnim krivičnim sudom, Zakon o orga-nizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kri-minala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela, Zakon onadležnosti dr žavnih organa u postupku za ratne zločine, Zakon onadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog krimi-nala.

Treće, u krivičnom postupku, posmatrano kao celini, uvedeni su iposebni postupci i specijalizovani organi za pojedine vrste krivičnihdela (slučaj pre svega sa krivičnim delima organizovanog kriminala, ra-tnih zločina i visokotehnološkog kriminala).9

Dva su glavna cilja već poodavno započete reforme krivičnog pro-cesnog zakonodavstva Srbije. Prvi je stvaranje normativne osnove zaefikasniji krivični postupak s tim, da to ne ide na uštrb nacionalnimzakonodavstvom i relevantnim međunarodnim aktima zagarantovanihsloboda i prava čoveka i građanina uopšte. Drugi je usklađivanje kri -

7 Vidi: Srpsko udruženje (2009).8 Vidi: Grubač, 2006, 7; Lazin, 2007, 31; Revija za kriminologiju i krivično pravo 2006,

br. 2 (u celosti posvećen ovoj problematici).9 Vidi: Škulić, 2005; Važić, 2005, 257–264.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 15

Page 18: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

16

vičnog procesnog zakonodavstva Srbije sa rešenjima, prisutnim u sa -vremenom komparativnom krivičnom procesnom zakonodavstvu, itendencijama, prisutnim u savremenoj krivičnopravnoj nauci uopšte.Polazeći od ovako postavljenih ciljeva već Zakonik o krivičnom po-stupku iz 2001. godine uvodi ne mali broj izuzetno značajnih novina,kojima se stvara normativna osnova za efikasniji krivični postupak i usa-glašava krivičnoprocesno zakonodavstvo Srbije sa prednje navedenimrešenjima i tendencijama krivičnopravne nauke. U prvom redu to su:proširivanje mogućnosti primene načela oportuniteta krivičnog gonje-nja i na punoletne učinioce krivičnih dela, i to na dva načina (mogu-ćnošću odlaganja krivičnog gonjenja i mogućnošću odbacivanja krivi-čne prijave u slučaju stvarnog kajanja); uvođenje mogućnosti izricanjakrivičnih sankcija bez glavnog pretresa, i to takođe na dva načina (u po-stupku za kažnjavanje pre glavnog pretresa i u postupku za kažnjavanjei izricanje uslovne osude od strane istražnog sudije); proširivanje funk-cionalne nadležnosti sudije pojedinca; proširivanje mogućnosti vođenjaskraćenog krivičnog postupka i za krivična dela, za koja je predviđenakazna zatvora do tri godine; ograničavanje ukupnog trajanja pritvora;od ređivanje roka za veštačenje i propisivanje posledica propuštanjaodređenog roka; određivanje procesnog trenutka, do kojeg se lice, kojeuživa pravo imuniteta, može pozvati na imunitet; ograničenje broja bra-nilaca jednog okriv ljenog lica; ustanova krivičnog gonjenja po predloguoštećenog lica; nove mere prema subjektima, koji svojim ponašanjemonemogućavaju ili otežavaju održavanje glavnog pretresa; određivanjeroka za povraćaj privremeno oduzetih predmeta i sl.10

Trend novih rešenja u krivičnom procesnom zakonodavstvu Srbije za-počet donošenjem Zakonika o krivičnom postupku iz 2001. godine ucilju stvaranja normativne osnove za efikasniji krivični postupak i njego-vog usaglašavanja sa rešenjima prisutnim u komparativnom krivičnomprocesnom zakonodavstvu, nastavljen je njegovim izmenama i dopuna -ma iz maja meseca 2004. godine, odnosno izmenama i dopunama iz av-gusta meseca 2009. godine, koje donose najznačajnije novine upravo popitanju stvaranja normativne osnove za još efikasnije delovanje krivičnogpravosuđa, i to prevashodno putem ozakonjenja sporazuma o priznanjukrivice kao jedne od dominantnih formi pojednostav ljenog postupanja u

10 Vidi Bejatović, 2000, 145–155.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 16

Page 19: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

17

krivičnim stvarima.11 Međutim, i pored svih ovih novina, koje karakte-rišu krivično procesno zakonodavstvo Srbije od započinjanja njegove re-forme 2001. godine, i svim kasnijim izmenama i dopunama ZKP iz2001. godine, nije se stalo. Nasuprot. Prišlo se radu na izradi novog ZKP.Rad na tom zakonskom projektu je okončan usvajanjem novog ZKP2011. godine.

Međutim, ni tu nije kraj. Pre početka njegove celovite primene 1.10. 2013, Zakonik je je četiri puta menjan, a u međuvremenu izrađenje i Nacrt njegovih izuzetno obimnih izmena i dopuna krajem 2012.godine. No, od njih se odustalo.

2. Pojedina od niza novina ZKP

Novi ZKP donosi niz novina ne samo u odnosu na njegov prethod-nik (ZKP iz 2001. godine i njegove izmene i dopune), već i u odnosuna tradicionalno prisutna rešenja u krivičnom procesnom zakonodav-stvu Srbije, utemeljena ZKP iz 1976. godine. Među ne malim brojemnavodimo, zbog ograničenog obima rada, samo nekolike, koje se pose-bno ističu i koje samo po sebi mogu da ukažu na odgovor na pitanje,postavljeno u naslovu rada.

2.1. Regulisanje drugačijeg načina tereta dokazivanja

Jedna od važnijih novina, koju je doneo novi Zakonik, je znatno iz-menjena uloga učesnika krivičnog postupka u dokazivanju. Dokaziva-nje je stavljeno u ruke tužioca, a uloga suda u tom postupku je višenego minimizirana. Izvođenje dokaza ex officio je samo izuzetna mogu-ćnost. Teret dokazivanja optužbe je na tužiocu, a sud izvodi dokaze napredlog stranaka. Samo izuzetno sudu se daje mogućnost uticaja na po-stupak dokazivanja, i tu svoju mogućnost on po pravilu realizuje po-sredno – davanjem naloga stranci. Sud može dati nalog stranci, dapredloži dopunske dokaze ili izuzetno sam odrediti, da se takvi dokaziizvedu, ako oceni, da su izvedeni dokazi protivrečni ili nejasni i da je to

11 Bejatović, 2009, 1–40.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 17

Page 20: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

18

neophodno, da bi se predmet dokazivanja svestrano raspravio. Među -tim, nepostupanje stranke po nalogu suda ne povlači nikakve procesnekonsekvence, što dodatno devalvira ulogu suda u izvođenju dokaza (15ZKP).

2.2. Devalvacija načela istine

Da bi se postigao osnovni cilj krivičnog postupka, koji mora da osi-gura, da »neko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog delaizrekne krivična sankcija pod uslovima, koje propisuje krivični zakon,na osnovu zakonito i pravično sprovedenog postupka,« (1/1 ZKP), ukrivičnom postupku mora da se utvrdi istina o tome, da li je okrivljenikrivično odgovoran za određeno krivično delo ili ne. Društveni interes,zbog koga se inače i vodi krivični postupak, zahteva, da se utvrdi pot-puna i neosporna istina o činjenicama, koje čine osnovu krivične odgo-vornosti okrivljenog, jer kažnjen sme biti samo onaj okrivljeni, čija jekrivična odgovornost potpuno i neosporno utvrđena. Na ovom temeljuzasnovano je i pravo države na kažnjavanje – tzv. ius puniendi. Svojepravo na kažnjavanje država realizuje samo u slučajevima, kada se sa si-gurnošću utvrdi odgovornost konkretnog lica za izvršenje krivičnogdela, koje mu se stavlja na teret. Sudska odluka, kao krajnji rezultat kri-vičnog postupka, mora da počiva na istini.12

Istina, do koje se dolazi u krivičnom postupku, treba da predstavljaveran odraz krivičnog događaja u svesti sudije, preko kojeg država oži-votvoruje svoje pravo na kažnjavanje. Istina, koja se utvrđuje u krivi-čnom postupku, nije apsolutna istina, koja isključuje mogućnost suprot-nog. Istina, do koje se dolazi u krivičnom postupku, iako predstavljanajveći stepen izvesnosti, do koga se sredstvima krivičnog postupkamože doći, samo je relativna istina, koja ne isključuje mogućnost dokazi-vanja suprotnog. U krivičnom postupku, u izvesnom broju slučajeva,dolazi do kasnijeg utvrđivanja istine, koja je suprotna istini utvrđenoj upredhodnim stadijima u krivičnom postupku. Uz sve ovo, ova istina je uizvesnom smislu istovremeno i subjektivna, jer isti materijal može da

12 Zahtev za dobijanje istine o činjenicama u krivičnom postupku u najpotpunijoj mogu-ćoj meri naziva se načelom utvrđivanja istine (materijalne, realne, stvarne ).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 18

Page 21: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

ostavi različite utiske na one, koji ga cene, i dovede do različitih ocenaraznih sudova.13 U kojoj će meri odraz krivičnog događaja u svesti sudabiti veran krivičnom događaju, koji se desio, zavisi od kvaliteta i kvanti-teta dokaza. Formiranje odraza krivičnog događaja u svesti sudije vrši seu krivičnom postupku postepeno i zavisno od prikupljenih i izvedenihdokaza, putem kojih subjektivna istina treba, što je moguće više, da sepribliži objektivnoj. Tek takva istina je materijalna, realna, stvarna istina,budući da pod njom podrazumevamo najveći stepen izvesnosti, do kojesudija može doći u krivičnom postupku.

Uz ovo, neophodnost utvrđivanja potpunije istine u krivičnom po-stupku, više nego u bilo kom drugom postupku, javlja se iz više razloga.Prvo, u krivičnom postupku se odlučuje o primeni krivičnih sankcija,koje pretpostavljaju izvršenje krivičnog dela i postojanje krivice. Po-smatrano sa aspekta društvenog interesa, izricanje krivičnih sankcijabez sigurnog utvrđivanja izvršenja krivičnog dela i krivce bilo bi besmi-sleno, a posmatrano sa aspekta okrivljenog, neopravdano i predstavljalobi nasilje. Drugi razlog leži u karakteru posledica krivične presude.Naime, kazna je najteža forma pravnih sankcija, a uz to i sankcija, kojase ne može u nekim slučajevima popraviti. Osim toga, činjenica progla-šenja jednog lica krivično odgovornim povlači najteži sud moralnogneodobravanja, umanjuje socijalnu vrednost osuđenog i izaziva teškeposledice, koje ga prate i posle izdržane kazne. Obzirom na sve ovo, ut-vrđivanje istine u krivičnom postupku mora da bude prioritetan zada-tak organa postupka – pre svega suda. Međutim, i pored neophodnostiutvrđivanja istine u krivičnom postupku, i pored toga što načelo ut-vrđivanja istine u krivičnom postupku predstavlja jedno od ključnih –osnovnih načela krivičnog postupka evropskog kontinentalnog prav-nog sistema, kojem po svim objektivnim kriterijumima treba da pri-pada i naš krivičnopravni sistem, ono je, na žalost, najblaže rečeno, de-valvirano, ako ne i proterano iz krivičnog postupka Zakonikom iz2011. godine. Devalvacija, ili proterivanje načela istine iz krivičnog po-stupka na žalost predstavlja jedno od ključnih obeležja novog Zako-nika.14

19

13 Vasiljević i Grubač, 1990, 19.14 Đurđić, 2012, 74–78.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 19

Page 22: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

20

Oslobađanjem obaveze suda, da prikuplja i izvodi dokaze, oslo-bađanjem suda od odgovornosti za izvođenje dokaza i za utvrđivanjeistine – potpunog i istinitog činjeničnog stanja, nezavisno od aktivno-sti stranaka kao tradicionalnog evrokontinentalnog tipa krivičnog po-stupka, u krivični postupak Srbije uvodi se anglosaksonski-adverzi-jalni stranački postupak, a time i napušta načelo istine kao njegovodosadašnje ključno obeležje.15 Teret pružanja dokaza je sada na tu-žiocu. Na strankama je odgovornost za pribavljanje i izvođenje do-kaza, a sud je lišen obaveze, da istražuje istinu o krivičnoj stvari, i sta-vljen u položaj, da se samo stara o zakonitosti i kontinuitetu glavnogpretresa, pa i čitavog glavnog stadijuma, uz predviđanje ne malogbroja ustanova, koje treba da obezbede brzo i efikasno presuđenje kri-vične stvari, shvaćeno u kvantitativnom smislu, što za svoj rezulat imaukidanje načela istine.16 Umesto ranije predviđenih instrumenata ut-vrđivanja istine (npr. predviđanjem obaveze suda, da istinito i pot-puno utvrdi činjenice, koje su od važnosti za donošenje zakoniteodluke ili utvrđivanja sudske istine na osnovu slobodnog sudijskoguverenja i sl.) propisano je, da odluku kojom presuđuje krivičnu stvar»sud može zasnivati samo na činjenicama u čiju je izvesnost uveren«(16/4 ZKP), pošto prethodno »nepristrasno oceni izvedene dokaze«(16/2 ZKP). Sa ovakvim pristupom obaveza suda na utvrđivanje či-njenica sa stepenom izvesnosti ne može se i ne sme poistovećivati sautvrđivanjem istine. Svoje uverenje o izvesnosti postojanja neke činje-nice sud zasniva samo na dokazima, koje na glavnom pretresu izvodejedino stranke (pošto ih predhodno predlože, po pravilu na priprem-nom ročištu), iz čega dalje proizilazi, da sud može steći uverenje zah-tevanog stepena izvesnosti samo, ako stranke izvedu sve potrebne do-kaze. U protivnom – u slučaju, da stranke izvedu nedovoljno dokaza –sud nije ovlašćen da potrebne dokaze izvede po službenoj dužnosti, akao rezultat toga je nužnost primene pravila in dubio pro reo. Upravozbog ovog, što stepen uverenja sudije zavisi isključivo od stranačkihdokaza, nametanje obaveze sudu, da postojanje svake činjenice ut-vrđuje sa stepenom izvesnosti, ne znači istovremeno i obavezu suda, dapotpuno i istinito utvrđuje činjenično stanje. Ograničeno stranačkim

15 Bejatović, 2010a, 107–111.16 Đurđić, 2012, 74–78.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 20

Page 23: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

dokazima sudijsko uverenje deli sudbinu namere stranka i njihovesposobnosti da dokažu istinu. Ako se ovom doda i činjenica, da je iz-vođenje dokaza pro et contra omeđeno dokaznim predlozima i aktiv-nošću stranaka, a da sud samo izuzetno po službenoj dužnosti moženarediti izvođenje pojedinih dokaza, ali ni tada u cilju utvrđivanjaistine, već samo radi otklanjanja protivrečnosti ili nejasnoća u već iz-vedenim dokazima, problem sa istinom postaje još delikatniji, odno-sno njeno isključenje još izvesnije.

Ne upuštajući se u daljnju analizu odredaba, koje potvrđuju izne-seni stav o proterivanju istine iz krivičnog postupka Srbije,17 ističemosamo još dve sledeće stvari. Prvo, proterivanjem načela istine iz krivi-čnog postupka i oslobođanjem suda od odgovornosti za prikupljanje iizvođenje dokaza, krivični postupak postaje sličan parničnom po-stupku, u kojem stranke imaju pravo dispozicije i analogno tome snosei odgovornost za utvrđivanje istine, što je u potpunoj protivrečnosti sadominirajućim shvatanjem kontinentalno pravne doktrine o prirodi icilju krivičnog postupka. Zbog javnopravnog karaktera krivičnog po-stupka i javnog interesa, da se goni učinilac krivičnog dela, u krivičnompostupku mora da važi načelo sudskog istraživanja istine, i shodnotome u odnosu na razjašnjenje predmeta postupka sud ne može dabude vezan aktivnošću stranaka, već on »istražuje istinu« izvođenjemdokaza po službenoj dužnosti, koji su od važnosti za sudsko odlu -čivanje.18 Shodno ovom, u nemačkom StPO, kao reprezentativnompredstavniku kontinentalnog krivičnopravnog sistema, izričito je pro-pisano, da je u cilju utvrđivanja istine sud obavezan (po službenoj duž-nosti) da izvodi dokaze u pogledu svih činjenica, koje su bitne za dono-šenje odluke.19

Drugo, izbacivanje odgovornosti suda za prikupljanje i izvođenjedokaza, pa time i za utvrđivanje potpunog i istinitog činjeničnog sta-nja, dovelo je i do ne malog broja nelogičnosti drugih zakonskih reše-nja. Npr. kako objasniti, da u situaciji, kada sud nema odgovornost zaizvođenje i pribavljanje dokaza, a time ni obavezu, da utvrđuje istinu ukrivičnom postupku, postoji mogućnost pobijanja njegove presude

21

17 Vidi: Škulić, 2012.18 Roxin i Schünemann, 2009, 78.19 244 StPO.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 21

Page 24: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

22

žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tj.zbog nedostataka nastalih prevashodno radnjama krivičnoprocesnihstranaka (437(3) ZKP)? Drugim rečima: kako povezati pravo stranakana pobijanje sudske odluke zbog nedostataka, za koje su jedino oneodgovorne?

2.3. Promene procesnog položaja ključnih procesnih subjekata

Promenjena arhitektonika krivičnog postupka, kao jednog od bitni-jih obeležja novog ZKP, uticala je i na promenu statusa (prava i obavezaprocesnih subjekata – pre svega suda, tužioca, okrivljenog, branioca,policije i oštećenog). Tako npr. kada je reč o sudu, istraga nije više unadležnosti suda. Ili, tu je i njegova potpuno drugačija uloga u po-stupku dokazivanja idr. Zatim, izmenjena uloga u njegovom postupa-nju u slučaju izvršenja krivičnog dela na glavnom pretresu, u postupkuispitivanja optužnice, u fazi pripremanja glavnog pretresa, u načinu na-stavljanja odloženog glavnog pretresa, u realizaciji pojednostavljenihformi postupanja u krivičnim stvarima, u izradi izrečene presude (presvega njenog obrazloženja, koje može da izostane ili da bude samo deli-mično), izdvojenom mišljenju prilikom izricanja presude, načinu oba-veštavanja učesnika krivičnog postupka, u postupku po pravnih leko-vima i sl.

Kada je reč o javnom tužiocu, onda pre svega tu su tri osobenostiZakonika vezane za ovaj krivičnoprocesni subjekt. Prvo, kod krivičnihdela, za koja se goni po službenoj dužnosti, javni tužilac je taj, kojisprovodi istragu. Drugo, sužavanjem uloge suda u postupku dokaziva-nja težište je preneto na tužioca. Tužilac je taj, koji ima primarnu uloguu obezbeđenju dokaza (teret dokazivanja optužbe je na njemu, a sud iz-vodi dokaze samo na predlog stranaka). Treće, proširene su mogućnostiprimene pojednostavljenih formi postupanja od strane javnog tužioca.

Kod oštećenog kao procesnog subjekta, ključna novina je nemogu-ćnost sticanja svojstva supsidijarnog tužioca u svim slučajevima nepre-duzimanja krivičnog gonjenja odnosno odustanka javnog tužioca odkrivičnog gonjenja, kao i izmenjeni način njegovog uticaja na odlukujavnog tužioca o korišćenju načela oportuniteta krivičnog gonjenja.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 22

Page 25: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Slično ostalim procesnim subjektima, i ne mali broj pitanja stručneodbrane rešeno je na drugačiji način od njihove rešenosti u predhod-nom ZKP. Tu je pre svega širenje područja obavezne odbrane (doljnjagranica propisane kazne kao kriterijum obavezne odbrane sada je osamgodina zatvora). Isto tako okrivljeni mora imati branioca i prilikomprimene mere zabrane napuštanja stana i prilikom skrivljenog odsustvasa glavnog pretresa. Dalje, npr. branilac ima pravo da neposredno preprvog saslušanja pročita krivičnu prijavu, zapisnik o uviđaju i nalaz imišljenje veštaka, a nakon prvog saslušanja, da razmatra spise i razgledapredmete koji služe kao dokaz i sl.

Kada je reč o policiji kao subjektu postupka, prema novom Zako-niku može se pre svega zaključiti, da su i u ovom zakonskom tekstu tra-dicionalne operativno-taktičke mere i radnje iz ranijeg pretkrivičnog, asada predistražnog postupka, i dalje u nadležnosti policije. No, poredovog, policija je ovlašćena, da samostalno preduzima pojedine dokazneradnje u predistražnom postupku, čiji se rezultati, kao dokaz, mogu ko-ristiti u krivičnom postupku, a u istrazi, faktički bilo koju dokaznu rad-nju, koju joj poveri tužilac. Posmatrano sa aspekta odnosa policije i tu-žioca može se zaključiti, da je tužilac apsolutno dominantni subjekatprethodnog postupka, a policija aktivan saradnik javnog tužioca sve dopodizanja optužnice, ali funkcionalno potpuno podređena tužiocu.Ovlašćenja policije, iako naizgled slična u odnosu na prethodni ZKP,precizirana su, donekle proširena, ali u znatno većoj meri podvrgnutanadzoru i kontroli tužioca.

2.4. Širenje mogućnosti upotrebe načela oportuniteta krivičnog gonjenja

I u radu na reformi krivičnog procesnog zakonodavstva Srbije po-sebna pažnja bila je, sasvim opravdano, posvećena normiranju načelaoportuniteta krivičnog gonjenja i kod punoletnih učinilaca krivičnihdela. Nije mali broj pitanja, o kojima se u stručnoj javnosti vodila di-skusija oko načina njihovog rešavanja. Među ne malim brojem pitanjaposebno su se isticala ona, koja se tiču mogućeg obima njegove pri-mene, kontrole odluke javnog tužioca o primeni načela, uslova, pod

23

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 23

Page 26: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

kojima može da dođe do odlaganja krivičnog gonjenja i prava ošteće-nog lica u primeni načela i sl.20 Međutim, pre prikaza osnovnih karak-teristika novih rešenja načela u ZKP iz 2011. godine, valja još jednompodsetiti, da ni jedna stručna rasprava (a njih je bilo više) nije dovodila,niti dovodi, pod znak pitanja njegovu kriminalno-političku opravda-nost. Nasuprot. Za veoma kratko vreme nakon ozakonjenjenja mogu-ćnosti njegove primene i kod punoletnih učinilaca krivičnih dela 2001.godine,21 načelo je pokazalo svoju punu kriminalno-političku opravda-nost, i sve intervencije su išle u pravcu iznalaženja rešenja za njegovušto adekvatniju primenu uz predviđanje mehanizama kontrole isprav-nosti njegove primene u konkretnim slučajevima.

Posmatrano sa aspekta normativne razrade nekoliko je novina, kadaje reč o načelu oportuniteta krivičnog gonjenja kod punoletnih učini-laca krivičnih dela, u novom ZKP. Među njima najznačajnije su sledeće:

1. Novi ZKP zadržava više vidova načela oportuniteta krivičnoggonjenja, što je u zavisnosti od osnova, koji predstavljaju mogu-ćnost njegove primene. To su: odlaganje krivičnog gonjenja kaoposeban, dominantan vid načela oportuniteta; odbacivanje krivi-čne prijave iz razloga pravičnosti; uslovno odlaganje krivičnoggonjenja kao mogući elemenat sporazuma o priznanju krivičnogdela. 2. Došlo je do širenja mogućnosti primene načela oportunitetakrivičnog gonjenja tako, što je data mogućnost javnom tužiocu,da »odloži krivično gonjenje za krivična dela za koja je pred-viđena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina« (283/1ZKP), i to bez kontrole suda i neovisno od pristanka oštećenog. 3. Smanjen je broj mogućih obaveza, pod kojima može da dođedo odlaganja krivičnog gonjenja, a sadržina jedne obaveze je pro-menjena. Preciznije, brisana je ranije moguća obaveza osumnji-čenog, »da položi vozački ispit, obavi dodatnu vozačku obuku ilizavrši drugi odgovarajući kurs«. Zatim, umesto obaveze, »da sepodvrgne psihosocijalnoj terapiji,« predviđena je kao mogućaobaveza »podvrgavanje psihosocijalnom tretmanu radi otklanja-

24

20 Vidi: Bejatović, 2009; Kiurski, 2011.21 Bejatović, 2012b.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 24

Page 27: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

nja uzroka nasilničkog ponašanja« (283/1 ZKP). Smanjenje oba-veza, koje javni tužilac može naložiti osumnjičenom u primeniovog vida načela oportuniteta krivičnog gonjenja, može se oprav-dano staviti pod znak pitanja. Ovo tim pre, što je jedna od karak-teristika ovog zakonskog teksta i širenje ovlašćenja javnog tužiocai njegovo preuzimanje jednog dela sudske nadležnosti. Takođe semože postaviti i pitanje, zašto se obavezivanje osumnjičenog, dase podvrgne psihosocijalnom tretmanu, ograničava samo na ot-klanjanje uzroka nasilničkog ponašanja. 4. Za primenu odlaganja krivičnog gonjenja Zakonik ne tražisaglasnost suda. U vezi sa ovakvim rešenjem novog Zakonikatreba imati u vidu i sledeće. Izostavljanje saglasnosti – angažova-nja suda u primeni načela oportuniteta je opravdano, ali je neop-hodna kontrola odluke javnog tužioca u njegovoj primeni i trebaje obezbediti. Npr. mogućnosti preispitivanja takve odluke odstrane neposredno višeg ili najvišeg javnog tužioca, što je inačeuglavnom i prisutno rešenje u komparativnom krivičnom pro-cesnom zakonodavstvu. Da li ovakvu ili neku drugu adekvatnukontrolu odluke javnog tužioca o korišćenju ovog vida načelaoportuniteta krivičnog gonjenja obezbeđuje novi ZKP? Zasi-gurno ne. 5. Za odlaganje krivičnog gonjenja više se ne traži pristanakoštećenog, što je bio slučaj ranije.6. Zakonikom je rešeno pitanje forme odluke o odlaganju krivi-čnog gonjenja. To je naredba u kojoj se, pored ostalog, moraodrediti i rok, u kojem osumnjičeni mora izvršiti preuzete oba-veze (283/2 ZKP).7. Produžen je rok, u kojem »osumnjičeni mora izvršiti preuzeteobaveze« u slučaju u odlaganja krivičnog gonjenja kao posebnogvida načela oportuniteta krivičnog gonjenja i on sada može da iz-nosi i »godinu dana.« 8. Predviđen je način kontrole izvršenja naloženih obaveza tako,što je propisano, da »nadzor nad izvršenjem obaveza obavlja po-verenik iz organa uprave nadležnog za poslove izvršenja krivičnihsankcija, u skladu sa propisom koji donosi ministar nadležan zaposlove pravosuđa.«

25

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 25

Page 28: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

2.5. Promena koncepta istrage

U radu na reformi krivičnog procesnog zakonodavstva Srbije po-sebna pažnja je posvećena pitanju koncepta istrage. Naime, u tokucelog rada na reformi jedno od najaktuelnijih pitanja je pitanje kon-cepta istrage. I teorija i praksa skoro da su saglasni, da od načina rešava-nja ovog pitanja zavisi, u ne malom stepenu, pitanje efikasnosti, nesamo istrage, već i efikasnosti krivičnog postupka kao celine,22 kao jed-nog od ključnih ciljeva reforme uopšte. Upravo zahvaljujući takvompristupu jedna od krucijalnijih osobenosti procesa reforme krivičnogprocesnog zakonodavstva Srbije je napuštanje sudskog koncepta istrageu ZKP iz 2011. godine i ozakonjenje novog (po stavu zakonodavca) tu-žilačkog koncepta istrage.

U vezi sa zalaganjem stručne javnosti Srbije za promenu konceptaistrage, prisutno je i shvatanje, da tužilački koncept istrage nije bezrezer-vno u funkciji, koja se od njega očekuje. I kod tužilačkog konceptaistrage otvorena su brojna pitanja i od načina njihovog rešavanja zavisi iostvarenje ciljeva tužilačkog koncepta istrage. Među pitanjima ovog ka-raktera poseban značaj imaju ona, koja se tiču: (i) organa, koji treba dasprovode istragu; (ii) ovlašćenja aktivnih subjekata istrage, odnosno ukom obimu ista treba dati pojedinim subjektima istrage; (iii) da li susudski organi, koji sprovode istragu, dovoljno stručni iz oblasti krimina-listike, čije znanje u ovom postupku najviše dolazi do izražaja; (iv) kakoi na koji način zaštiti slobode i prava okrivljenog lica u toku istrage; (v)koji sistem/model tužilačke istrage je najprikladniji, posmatrano saaspekta kako njene efikasnosti tako i efikasnosti krivičnog postupka kaoceline, ali da to ne ide na uštrb međunarodnim aktima i nacionalnim za-konodavstvom zagarantovanih sloboda i prava subjekata istrage i dr.23 Uokviru ovih, i ne samo ovih pitanja, pitanje efikasnosti istrage je jednood njenih aktuelnijih pitanja uopšte iz razloga, što je dobro poznato i jošviše nesporno, da je efikasno sprovedena istraga jedan od veoma bitnihfaktora efikasnosti krivičnog postupka kao celine. Samo u slučajevimanormiranja tužilačkog koncepta istrage na načelima svojstvenim njemu,on je u funkciji očekivanog. U protivnom, toga nema. Obzirom na ovo,

26

22 Radulović, 2012.23 Vidi: Bejatović, 2010b; Radulović, 2012.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 26

Page 29: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

postavlja se kao ključno pitanje: kako normativno razraditi tužilačkikoncept istrage, da bi on bio u funkciji ostvarivanja cilja, koji se očekujeod njega, a to je efikasnost, uz puno poštovanje međunarodnim aktimai nacionalnim zakonodavstvom zagarantovanih sloboda i prava okrivlje-nog i drugih učesnika istražnog postupka? Postizanje ovako postavljenogcilja moguće je pod uslovom, da je tužilački koncept istrage normativnorazrađen uz puno poštovanje sledećih principa. To su: javni tužilac kaojedini ovlašćeni subjekat pokretanja istražnog postupka; osnovana sum-nja kao materijalni uslov pokretanja istrage; preciziranje uslova, pod ko-jima policija može da se pojavi u svojstvu aktivnog subjekta istrage, kaoi vrste istražnih radnji, koje ona može preduzeti u takvom svojstvu;predviđanje konkretnih mehanizama, koji obezbeđuju adekvatnu sarad-nju javnog tužioca i policije u istrazi; tačno i precizno propisivanjeuslova, pod kojim i kod kojih dokaznih radnji kao aktivni subjekat nji-hovog preduzimanja može da se pojavi sud; predviđanje instrumenata zazakonito i efikasno sprovođenje istrage, kao i načina postupanja javnogtužioca nakon okončanja istrage, i posledica ne pridržavanja tako pred-viđenih normi; zaštita osnovnih prava oštećenog lica, koja proizilaze izkrivičnog dela, za koje se sprovodi istraga; predviđanje mehanizamaobezbeđenja prikupljanja dokaza, kako na štetu tako i u korist lica, pro-tiv kojeg se sprovodi istraga.

Obzirom na izneseno, kao ključno postavlja se pitanje: da li je novikoncept istrage u ZKP iz 2011. godine razrađen u skladu sa željenim ste-penom njegove normativne razrade, odnosno u skladu sa zalaganjem ve-ćinskog dela stručne javnosti Srbija a i šire? Ozbiljnija analiza odredabaZakonika o novom konceptu istrage govori, da ne. Govori, da je SrbijaZKP iz 2011. godine dobila ne tužilački koncept istrage, već koncept pa-ralelne istrage. Ilustracije radi navodimo samo nekoliko primera:

1. Mogućnost pokretanja istrage dozvoljena je i protiv nepozna-tog učinioca.2. Za pokretanje istrage dovoljan je najniži stepen sumnje –osnov sumnje, tj. isti onaj stepen sumnje, koji se traži i za postu-panje policije u predistražnom postupku.3. Jedno od najdiskutabilnih rešenja ove faze postupka u novomZKP je 301/1 ZKP, po kojem osumnjičeni i njegov branilac mogusamostalno prikupljati dokaze i materijal u korist odbrane.

27

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 27

Page 30: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

28

4. Iako je istraga u načelu tužilačka, može da dođe do uključiva-nja policije u preduzimanju pojedinih dokaznih radnji, pod uslo-vom, da joj to javni tužilac poveri (299/4 ZKP).5. Pored policije, u istragu može da se uključi i sudija za pret-hodni postupak, ukoliko javni tužilac odbije predlog osumnjiče-nog i njegovog branioca za preduzimanje dokazne radnje ili akoo predlogu ne odluči u roku od osam dana od dana podnošenjapredloga. U tom slučaju osumnjičeni i njegov branilac mogupodneti predlog sudiji za prethodni postupak, i ako predlog us-voji, sudija za prethodni postupak nalaže javnom tužiocu, da pre-duzme dokaznu radnju u korist odbrane i određuje mu rok zato(302 ZKP).6. Predviđena je mogućnost, da se u određenim slučajevima zapreduzimanje određenih dokaznih radnji uključi i sud u smislu,što on sam ne preduzima dokaznu radnju, nego nalaže javnom tu-žiocu, da preduzme dokaznu radnju (302/1–3 ZKP). Shodno ova-kvom rešenju može se zaljučiti, da javnom tužiocu, kao rukovo-diocu ne samo predistražnog postupka, nego i istrage, neko drugi(sud) nalaže, da preduzme dokaznu radnju, i to u korist odbrane.Rešenje više nego diskutabilno.24

Ova, i ne samo ova rešenja novog koncepta istrage, predmet su, činise sasvim opravdane, ne male kritike stručne javnosti Srbije i kao takvamogu opravdano dovesti u pitanje funkcionisanje novog konceptaistrage i skladu sa očekivanim. Među njima poseban značaj imaju sle-deće:

1. Jedan od opšte prihvaćenih stavova, kako teorije tako i prakse,kada je reč o pokretanju krivičnog postupka, je i stav, da on morabiti uslovljen ispunjenjem materijalnog uslova konkretizovanog upostojanju činjenica i okolnosti konkretnog krivičnog događaja,koje osnovano upućuju na zaključak, ukazuju na to, da je od -ređeno – konkretno lice – izvršilac krivičnog dela, koje mu se sta-vlja na teret – tj. postojanjem osnovane, a ne samo osnova sum-nje. Pokretanje i vođenje krivičnog postupka ne može se zasnivati

24 Škulić, Ilić, 2012, 124–136.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 28

Page 31: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

na pretpostavkama. Mora biti zasnovano na stvarnim – konkre-tnim podacima. Pitanje je: da li je samo na osnovu osnova sumnje(kao što je to slučaj sada) ili i samo na osnovu indicija moguće po-kretanje krivičnog postupka obzirom na sve njegove implikacije?Naše je, i ne samo naše mišljenje, da ne. Ako se ovom doda i či-njenica, da se u smislu odredbe 7(1) ZKP krivični postupak sma-tra pokrenutim donošenjem naredbe o sprovođenju istrage, pita-nje postaje još aktuelnije, odnosno izneseni stav još opravdaniji.2. Shodno 295/1(2) ZKP, mogućnost pokretanja istrage postojii protiv »nepoznatog učinioca, kada postoje osnovi sumnje, da jeučinjeno krivično delo.« I ovo rešenje je, čini se više nego oprav-dano, izloženo kritici. Ono kao takvo ne samo da nema opravda-nja, već je i u direktnoj suprotnosti i sa ne malim brojem opšteprihvaćenih rešenja u krivičnom materijalnom i procesnom za-konodavstvu. Tako, na primer, u suprotnosti je sa odredbom14/1–2 KZ RS, iz koje jasno proizlazi, da »nema krivičnog delabez krivice,« a pitanje krivice moguće je posmatrati samo u kon-tekstu konkretnog, a ne nekog nepoznatog lica. Ili, opravdano semora postaviti i pitanje odnosa ove odredbe sa 286/1 ZKP, ukojoj je, sasvim ispravno, propisano postupanje policije u tzv.predistražnom postupku, koji obuhvata i slučajeve »kada postojeosnovi sumnje, da je izvršeno krivično delo, za koje se goni poslužbenoj dužnosti, a učinilac krivičnog dela je nepoznat« i sl.3. U 301/1 ZKP propisano je: »Osumnjičeni i njegov branilacmogu samostalno prikupljati dokaze u korist odbrane.« U vezi saovako datim rešenjem postavljaju se tri pitanja. Prvo, da li se naovaj način u našem krivičnom procesnom zakonodavstvu uvodine tužilački model istrage, već paralelna istraga? Da li na ovakavjedan način položaj lica, protiv kojeg se sprovodi istraga, zavisiod njegovog materijalnog statusa, odnosno, da li se na ovakav je -dan način pravi razlika među licima protiv kojih se sprovodi is -traga prema kriteriju njihovog imovnog stanja? Zatim tu je i pi-tanje: da li su dokazi, koje prikupe osumnjičeni i njegov branilac,u funkciji zadatka istrage iz 295/2 ZKP, a time i u skladu sa os-novnim razlogom prelaska sa sudskog na tužilački konceptistrage (njena efikasnost)? U tužilačkom konceptu istrage moraju

29

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 29

Page 32: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

30

da budu predviđeni mehanizmi obezbeđenja prikupljanja dokazakako na štetu tako i u korist lica, protiv kojeg se sprovodi istraga,na način, koji će biti u skladu sa njenim zadatkom i njenom efi-kasnošću. Da li je to slučaj u konkretnom? Mišljenje autora radaje – ne.4. U tužilačkom konceptu istrage osnovna – glavna funkcija su-dije za istragu (sudije za prethodni postupak) mora da bude odlu-čivanje o pitanjima vezanim za slobode i prava okrivljenog i dru-gih subjekata istrage. Preduzimanje pojedinih istražnih radnji odstrane suda treba da bude samo izuzetna mogućnost, samo ondakada se opravdano pretpostavlja, da se ta radnja neće moći pono-viti na glavnom pretresu ili da bi njeno izvođenje bilo skopčano savelikim teškoćama, a uz to neophodno je, da je ona bitna (neop-hodna) za pravilno rešenje konkretne krivične stvari, shvaćene usmislu donošenja sudske odluke o istoj. Jednom rečju, radnje do-kazivanja, koje se preduzimaju od strane suda u ovom postupku,ne bi smele da budu u funkciji ostvarivanja osnovnog zadatkaistrage. Ne bi smele, da budu u funkciji donošenja odluke javnogtužioca o podizanju optužnice ili obustavi postupka, što je slučaj ukonkretnom.5. Jedna od neizostavnih osobenosti tužilačkog koncepta istragetreba da bude i takav položaj oštećenog, koji će mu omogućiti rea-lizaciju njegovih osnovnih prava, koja se javljaju kao posledicakrivičnog dela, povodom kojeg se vodi istraga. Ozbiljnija analizarelevantnih odredaba Zakonika po ovom pitanju pokazuje, da ovaosobenost tužilačkog koncepta istrage nije ispoštovana. ZKP297/3, kao jedina odredba po ovom pitanju, daleko je od želje-nog. On samo obavezuje javnog tužioca, da obavesti oštećenog opokretanju istrage i da mu da pouku o pravima, koja mu pripa-daju u smislu 50/1 ZKP, i ništa više.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 30

Page 33: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

2.6. Širenje mogućnosti zaključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela kao reprezentativne forme pojednostavljenog postupanja u krivičnim stvarima

Ozakonjenje instituta sporazuma o priznanju krivice je jedna od važ-nijih osobenosti, koje je doneo proces reforme krivičnog procesnog za-konodavstva Srbije. Reč je o institutu, čija se suština ogleda u pret -hodnom pregovaranju o priznavanju krivičnog dela između tužioca iokrivljenog i njegovog branioca i naknadnom prihvatanju ili neprihva-tanju od strane suda postignutog sporazuma između ovih subjekata. Po-lazeći od nespornog značaja instituta sporazuma kao instrumenta efikas-nosti krivičnog postupka, u Srbiji Zakonom o izmenama i dopunamaZKP iz 2009. godine dolazi do njegovog ozakonjenja kao jedne od do-minantnih formi postupanja u krivičnim stvarima uopšte.25 Za relati-vno kratko vreme sporazum je pokazao svoju punu opravdanost i stalnoje prisutan trend širenja njegove primene.26

Posmatrano s aspekta ZKP iz 2011. godine, više je novina u vezi sasporazumom. Među njima su najznačajnije sledeće:

1. Umesto normativno ograničene mogućnosti primene pred-viđena je mogućnost primene sporazuma kod svih, pa i najtežihkrivičnih dela.27

2. Odsustvo propisivanja minimuma krivične sankcije, koja semože predložiti u ponuđenom tekstu sporazuma o priznanju kri-

31

25 Nikolić, 2009.26 Najbolji primer za ispravnost ovakve jedne konstatacije su zvanični podaci o primeni

sporazuma o u Republici Srbiji.Prema zvaničnim statističkim podacima, viša i osnovna javnatužilaštva, Tužilaštvo za organizovani kriminal i Tužilaštvo za ratne zločine tokom 2011. godinezaključila su sporazum o priznanju krivice sa ukupno 441 okrivljenim licem, što u odnosu naprethodni izveštajni period iznosi povećanje od 530%. Od ukupnog broja zaključenih spora-zuma, sud je usvojio u prvostepenom postupku 364 sporazuma, što predstavlja povećanje od420% u odnosu na prethodni izveštajni period. Na osnovu zaključenih sporazuma, na zatvor-sku kaznu osuđeno je 191 lice, na novčanu 37 lica, na uslovnu osudu 144 lica, prema 71 licu jeizrečena mera bezbednosti, a 29 lica je obavezano na ispunjenje obaveza iz 236/1 ZKP, dok je11 lica obavezano na vraćanje imovinske koristi. Prema 21 licu donete su druge odgovarajućeodluke. Sud je rešenjem odbacio 2 zaključena sporazuma a u 14 slujčajeva odlukom suda je od-bijen zaključeni sporazum. Na odluke suda izjavljeno je 7 žalbi, od kojih je odbijeno 5 žalbi, aostale su nerešene 2 žalbe. Na kraju izveštajnog perioda, ostalo je nezavršenih postupaka prema144 lica. Ako se ovi podaci uporede sa podacima za 2010. godinu, onda oni još više dobijaju nasvom značaju (citirano Kiurski, 2012, 166–180).

27 Uporedi čl. 282a predhodnog ZKP i 313/1 novog ZKP RS.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 31

Page 34: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

vičnog dela. Umesto toga propisano je samo »da je kazna ilidruga krivična sankcija, odnosno druga mera, u pogledu koje sujavni tužilac i okrivljeni zaključili sporazum, predložena u skladusa krivičnim ili drugim zakonom;« (317/1(4) ZKP).3. Kada je reč o sankciji, obavezan elemenat sporazuma jeste i»sporazum o vrsti, meri ili rasponu kazne ili druge krivične sank-cije.«4. Protiv presude, kojom je prihvaćen sporazum o priznavanjukrivičnog dela, postoji mogućnost ulaganja žalbe. Naime, shodno319/3 ZKP, protiv ove presude javni tužilac, okrivljeni i njegovbranilac mogu u roku od osam dana od dana dostavljanja pre-sude izjaviti žalbu zbog postojanja razloga, zbog kojih se postu-pak obustavlja po ispitivanju optužnice u smislu 338/1 ZKP,28

kao i u slučaju, da se presuda ne odnosi na predmet sporazuma opriznanju krivičnog dela.

Ne upuštajući se u prikaz drugih odredaba Zakonika o sporazumu,čini se, da se navedene, i ne samo navedene, odredbe, kojima je norma-tivno razrađen sporazum u ZKP iz 2011. godine, ozbiljno mogu stavitipod znak pitanja. Odnosno, skoro da se može zaključiti, da u njegovojnormativnoj razradi nisu u potrebnoj meri uzeti u obzir prevlađujućistavovi naše, i ne samo naše, stručne javnosti. Podsećanja radi treba iovde istaći, da su navedena pitanja ujedno i najaktuelnija pitanja ustručnoj javnosti, kada je reč o sporazumu uopšte. Stav autora jestepuna kriminalno-politička opravdanost ozakonjenja mogućnosti za-ključenja sporazuma o priznanju krivičnog dela. Međutim, opravdanose može staviti pod znak pitanja veći broj rešenja njegove normativnerazrade u tekstu novog ZKP. Navodimo samo najdiskutabilnija:

1. Ozbiljnija analiza radova posvećenih problematici sporazumapokazuje, da je, sasvim opravdano, prevladajuće mišljenje, dasporazum treba da bude vid pojednostavljenog postupanja, kojisvoju primenu treba da nađe pre svega kod krivičnih dela, koja

32

28 Reč je o sledećim razlozima: da delo koje je predmet optužbe nije krivično delo, a nemauslova za primenu mere bezbednosti; da je krivično gonjenje zastarelo, ili da je obuhvaćeno am-nestijom ili pomilovanjem, ili da postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonje-nje; da nema dovoljno dokaza za opravdanu sumnju da je okrivljeni učinio konkretno krivičnodelo.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 32

Page 35: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

pripadaju grupi tzv. lakšeg i srednjeg kriminaliteta. Uostalom, toje slučaj i sa drugim formama pojednostavljenog postupanja ukrivičnim stvarima. U savremenom krivičnom procesnom zako-nodavstvu pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stva-rima namenjene su rešavanju lakših krivičnih dela, krivičnih delakoja imaju manji stepen društvene opasnosti, što samo po sebi na-meće i manje angažovanje materijalnih sredstava i vremena, negou slučajevima, kada se radi o težim, a posebno najtežim krivičnimdelima. Pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarimatreba da počivaju na načelu srazmernosti između procesne forme ipredmeta suđenja, i to tako, da u toj diferencijaciji osnovna pravaprocesnih subjekata predstavljaju graničnu liniju, ispod koje se nesme ići na uprošćavanje procesne forme. S obzirom na ovo, činise, da nije u skladu sa prirodom sporazuma dozvoljavanje mogu-ćnosti njegove primene i za najteža krivična dela. Uz ovo, ova-kvim jednim rešenjem stvara se, sasvim nepotrebno, i mogućnostsumnje u njegovu eventualnu zloupotrebu, o čemu se takođemora voditi računa u njegovom normiranju.2. Rešenje, po kojem nema izričitog propisivanja minimuma,ispod kojeg ne može da se predloži krivična sankcija u ponu -đenom tekstu sporazuma o priznanju krivičnog dela, takođe oz-biljno može da se dovede u pitanje. Pored iznesenih argumenata,koji govore u prilog opravdanosti postavljanja i ovakvog jednogpitanja, treba uzeti u obzir i opštu svrhu izricanja krivične sank-cije. Potpuno je nesporno, da se ona postiže, pored ostalog, samopod uslovom adekvatno izrečene krivične sankcije. Da li takonešto garantuje rešenje, po kojem i za teška krivična dela može dabude izrečena i blaga, zašto ne reći i najblaža, krivična sankcija,što je moguće pretpostaviti, a što bi bilo u skladu sa 321/1(3)ZKP? Stav je autora, da komentar nije potreban.3. Uz izneseno, mora se postaviti i pitanje adekvatnosti zaštiteprava oštećenog lica u postupku pregovaranja o sporazumu o pri-znanju krivičnog dela. Detaljnija analiza položaja ovog subjekta upostupku sporazumevanja o priznanju krivičnog dela govori, da jeovim zakonskim tekstom njegov položaj čak i pogoršan u odnosuna predhodni ZKP. Primera radi, navodimo samo dve činjenice.

33

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 33

Page 36: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Prvo, o ročištu, na kojem se odlučuje o sporazumu o priznanjukrivičnog dela, oštećeni se čak i ne obaveštava. Drugo, oštećeninije subjekat prava na izjavljivanje žalbe protiv odluke suda o spo-razumu. Jednom rečju, Zakonik ne daje instrumente, putemkojih oštećeno lice može uspešno da brani svoje interese u po-stupku sporazumevanja o priznanju krivičnog dela.4. Obavezan elemenat teksta sporazuma je, pored ostalog, i spo-razum o vrsti, meri ili rasponu kazne ili druge krivične sankcije(314/1(3) ZKP). S obzirom na ovakvu formulaciju može se za-ključiti, da se stranke mogu sporazumeti samo o rasponu kazne uokviru zakonskog raspona kažnjavanja (npr. kazna od tri do petgodina zatvora), a da se sudu prepusti, da u okviru »dogovorenograspona« izrekne konkretnu meru kazne određene vrste. Ovakvajedna mogućnost pre svega nije u skladu sa odredbom 317 ZKP,po kojoj sud presudom prihvata sporazum, kada utvrdi, da suispunjeni određeni uslovi. S obzirom na ovo postavlja se pitanje:kako sud može prihvatiti sporazum, u kojem je u pogledu krivi-čne sankcije dogovoren samo raspon kazne? Koja se kazna u ta-kvim slučajevima izriče u osuđujućoj presudi? Pored ovog, ako seprihvati (a to je moguće prema 314/1(3) ZKP), da sud u slučaje-vima, kada je u sporazumu dogovoren samo raspon kazne, možeslobodno izreći bilo koju meru kazne u okviru »dogovorenog ra-spona,« onda se mora postaviti pitanje: kako sud može izreći bilokoju kaznu, tj. odrediti meru određene vrste kazne, ako uopštenije izvodio dokaze, koji se tiču propisanih okolnosti kao parame-tara odmeravanja kazne? Umesto bilo kakvog komentara, mišlje-nja autora jeste, da je takva jedna mogućnost više nego nelogična.Ako se po ugledu na neka druga zakonska rešenja29 želela predvi-deti mogućnost, da se stranke dogovore samo o rasponu kazne, ada se sudu prepusti, da, u slučaju prihvatanja sporazuma, u okvirutog raspona izrekne konkretnu meru kazne, onda se morala propi-sati i obaveza suda, da izvede dokaze, na osnovu kojih će utvrditičinjenice, od kojih zavisi konkretna mera kazne. 5. Jedno od rešenja novog ZKP, kada je reč o sporazumu o pri-znavanju krivičnog dela, koje se ozbiljno može staviti pod znak

34

29 Slučaj pre svega sa SAD. Vidi: Brkić, 2003; Damaška, 2006.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 34

Page 37: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

35

pitanja, jeste i rešenje, po kojem je predviđena mogućnost ulaga-nja žalbe protiv presude, kojom je prihvaćen sporazum o prizna-vanju krivičnog dela od strane javnog tužioca, okrivljenog i njego-vog branioca. Više je argumenata, koji se mogu istaći protivopravdanosti ovakvog jednog rešenja. Među njima poseban zna-čaj imaju tri. Prvo, sporazum o priznavanju krivičnog dela trebada bude institut, koji za rezultat svoje primene ima efikasniji kri-vični postupak. Da li se ovakvim jednim rešenjem to postiže? Si-gurno ne. Nasuprot, doprinosi se odugovlačenju postupka, i tobez ikakve potrebe. Drugo, razlozi za mogućnost ulaganja žalbene samo da nemaju svoje opravdanje, već mogu i da govore o ne -ozbiljnoj pripremljenosti glavnih subjekata pregovaranja i odluči-vanja o sporazumu, pre svega na ročištu, na kojem se odlučuje osporazumu, što ne bi smelo ni da se pretpostavi. Primera radi, uvezi sa ovim mora se postaviti pitanje: da li je moguće, da sud pre-sudom prihvati sporazum, a da nema dovoljno dokaza za oprav-danu sumnju, da je učinjeno krivično delo, da delo nije krivičnodelo, da je nastupila zastarelost i sl.? Da li u takvom slučaju sudpostupa suprotno 324 ZKP? Ili, da li se sme i zamisliti, da tužilacsa okrivljenim ponudi tekst sporazuma, a da ne zna, da li se radi okrivičnom delu ili da je krivično gonjenje zastarelo, odnosno dapostoje i neke druge okolnosti, koje se javljaju kasnije kao mogućiosnov ulaganja žalbe? Zatim, kako je moguće i zamisliti, da nekood subjekata prava ulaganja žalbe na okolnosti, koje predstavljajurazloge mogućeg ulaganja žalbe, ne zna na ročištu, a zna u takokratkom intervalu nakon završetka ročišta, na kojem se odlučivaloo sporazumu? Pored ovih, tu se mogu postaviti i druga pitanjaovakvog karaktera, ali odgovori su uvek isti i ukazuju na neoprav-danost ovakvog normiranja prava na ulaganje žalbe na presudu oprihvatanju sporazuma.6. Jedan od elemenata teksta sporazuma o priznanju krivičnogdela može da bude i izjava okrivljenog o prihvatanju ispunjenjaobaveze, pod kojom javni tužilac ima pravo, shodno načelu opor-tuniteta krivičnog gonjenja, da odloži krivično gonjenje, pod uslo-vom, da priroda obaveze omogućava, da se započne sa njenim iz-vršenjem pre podnošenja sporazuma sudu. I u vezi sa ovim, inače

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 35

Page 38: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

36

načelno posmatrano sasvim opravdanim elementom, mora se po-staviti pitanje: koje su posledice neispunjenja preuzetih obavezaod strane okrivljenog? Ovako postavljeno pitanje rezultat je stavazakonodavca, da je za prihvatanje teksta sporazuma od strane sudadovoljno, da okrivljeni do podnošenja sporazuma o priznanju kri-vičnog dela započne sa ispunjavanjem obaveza. Ako se ovomedoda i činjenica, da u sporazumu o priznanju krivičnog dela, čiji jesastavni deo i ovaj elemenat, ne mora da bude preciziran ni krajnjirok izvršenja preuzete obaveza, što je inače obaveza u slučaju odla-ganja krivičnog gonjenja kao ključnog vida načela oportuniteta,onda postavljeno pitanje još više dobija na svojoj aktuelnosti.

2.7. Više vidova ispitivanja svedoka na glavnom pretresu

Zakonik poznaje tri vida ispitivanja svedoka na glavnom pretresu(osnovno, unakrsno i dodatno). Osnovno je prvo ispitivanje, koje oba-vlja stranka, koja je svedoka predložila, odnosno koja ga je prva predlo-žila, dok je unakrsno ispitivanje ono, koje dolazi posle osnovnog i kojepreduzima suprotna stranka, i ono je po logici stvari usmereno na pobi-janje onih elemenata iskaza dobijenog tokom osnovnog ispitivanja,koji su negativni po suprotnu stranku. Svaka stranka ima bezuslovnopravo na osnovno ispitivanje svedoka, kojeg je ona predložila ili ga jeprvo ona predložila (ukoliko istog svedoka predlažu obe stranke). Stran -ka takođe ima bezuslovno pravo na unakrsno ispitivanje svedoka, kojegje pre toga osnovno ispitala suprotna stranka. Kada je reč o dodatnomispitivanju svedoka, u pogledu njega ne postoji pravo stranke na nje-govo preduzimanje, već je ono uslovljeno odobrenjem suda.

2.8. Završne reči

Kod završnih reči dve su novine vredne posebne napomene Prvo,tužilac u svojoj završnoj reči predlaže vrstu i meru krivične sankcije.Drugo, predsednik veća može, nakon izjašnjenja stranaka, odrediti tra-janje završnih reči.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 36

Page 39: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

2.9. Zahtev za zaštitu zakonitosti

Kod zahteva za zaštitu zakonitosti prisutno je takođe nekoliko no-vina. Najznačajnija se odnosi na titulare ovog vanrednog pravnog leka,koje je nekada bio isključivo u nadležnosti Republičkog javnog tužioca,koji sada gubi to »ekskluzivno« svojstvo. Zahtev sada može podneti iodbrana, okrivljeni ali samo »preko branioca.«

3. Umesto zaključka

Ozbiljnija analiza desetogodišnjeg procesa reforme krivičnog pro-cesnog zakonodavstva Srbije pokazuje dve ključne stvari. Prvo, veomačeste, za zakone ovog karaktera neprikladne zakonodavne intervencije,koje su za svoju posledicu imale donošenje tri Zakonika o krivičnompostupku sa većim brojem njihovih izmena i dopuna, nekada i po višeputa godišnje. Osnovi razlog ovakve pojave autor rada vidi u »lutanju«zakonodavca na putu iznalaženja rešenja, koja bi bila u funkciji prokla-movanih ciljeva reforme, koji su, uzgred rečeno, za pozdraviti. To jepre svega stvaranje normativne osnove za efikasniji krivični postupakuz vođenje računa, da to nije na uštrb međunarodnim aktima i nacio-nalnom zakonodavstvu zagarantovanih sloboda i prava učesnika krivi-čnog postupka. Druga osobenost ovog procesa reforme tiče se sadržajaZakonika o krivičnom postupka iz 2011. godine kao poslednjeg rezul-tata rada na dosadašnjem procesu reforme. Ocena kvaliteta njegovogsadržaja zavisi od načina posmatranja. Da li se on ceni sa aspekta na-čelno prisutnih osobenosti ili načina njihove konkretne normativne ra-zrade. Ako se Zakonik ceni sa aspekta njegovih načelno posmatranihkarakteristika, onda se po stavu autora može zaključiti, da je ne malibroj rešenja u skladu sa proklamovanim ciljevima reforme. Ovo se presvega odnosi na promenu koncepta istrage i pojednostavljene formapostupanja u krivičnim stvarima. Međutim, sa druge strane, ako se ovoceni sa aspekta konkretne razrade najvećeg broja rešenja novog Zako-nika, onda je to više nego daleko od očekivanog. Ogroman je brojnormi, koji po stavu autora, i ne samo autora, čini opravdanom ova-kvu jednu konstataciju. Na neke od njih ukazano je u radu. Obzirom

37

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 37

Page 40: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

na ovo, po mišljenju autora, donošenjem Zakonika iz 2011. godinenije završen proces reforme srpskog krivičnog procesnog zakonodav-stva. Nasuprot. Pre bi se moglo zaključiti da Zakonik o krivičnom po-stupku iz 2011. godine predstavlja samo jedan neuspešan korak u do-sadašnjem radu na reformi krivičnog procesnog zakonodavstva Srbije.

Literatura

Bejatović, S. (2009): Izmene i dopune Zakonika o krivičnom postupku i pojed-nostavljenje forme postupanja u krivičnim stvarima. Revija za kriminologiju i krivičnopravo 47, 2, 21–40.

Bejatović, S. (2009): Načelo oportuniteta krivičnog gonjenja u nemačkom krivi-čnom procesnom pravu. U Zbornik »Oportunitet krivičnog gonjenja«, 125–144. Beo-grad: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu.

Bejatović, S. (2010a): Krivično procesno pravo. Beograd: Sl. glasnik.Bejatović, S. (2010b): Tužilački koncept istrage kao jedno od obeležja savremenog

krivičnog procesnog zakonodavstva u zemljama bivše SFRJ i Srbiji. U Čolović, V.(ur.), Pravo u zemljama regiona, 242–266. Beograd: Institut za uporedno pravo.

Bejatović, S. (2012a): Sporazumi javnog tužioca i okrivljenog i novi ZKP RS. Re-vija za kriminologiju i krivično pravo 50, 1–2, 63–85.

Bejatović, S. (2012b): Oportunitet krivičnog gonjenja i novi ZKP. U Zbornik»Aktuelna pitanja krivičnog zakonodavstva – normativni i praktični aspekt«, 125–141.Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu.

Bejatović, S. (2000): Mere za povećanje efikasnosti i pojednostavljenje krivičnogpostupka. U Osnovne karakteristike Predloga novog jugoslovenskog krivičnog zakonodav-stva, 145–155. Beograd: Udruženje za krivično pravo i kriminologiju Jugoslavije.

Brkić, S. (2003): Dogovoreno priznanje (plea bargaining) u angloameričkompravu. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sad 37, 1–2, 177–192.

Damaška, M. (2006): Sudbina angloameričkih procesnih ideja u Italiji. Hrvatskiljetopis za kazneno pravo i praksu 13, 1, 3–15.

Đurđić, V. (2012): Izgradnja novog modela krivičnog postupka Srbije na redefini-sanim načelima krivičnog postupka. U Bejatović, S. (ur.), Aktuelna pitanja krivičnogzakonodavstva, 71–87. Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu.

Grubač, M. (2006): Kritika »Novog« Zakonika o krivičnom postupku. Revija zakriminologiju i krivično pravo 44, 2, 5–42.

Kiurski, J. (2011): Oportunitet krivičnog gonjenja i dosadašnja iskustva u njego-voj primeni. U Zbornik »Nova rešenja u krivičnom procesnom zakonodavstvu – teoretskii praktični aspekt«, 156–172. Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju ipraksu.

Kiurski, J. (2012): Sporazum o priznanju krivice (krivičnog dela). U Zbornik »Ak-tuelna pitanja krivičnog zakonodavstva (normativni i praktični aspekt), 166–179. Beo-grad: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu.

Lazin, –. (2007): Zaštita ljudskih sloboda i prava prema novom Zakoniku o krivi-čnom postupku. U Zbornik »Primena novog Zakonika o krivičnom postupku«, 29–49.Beograd: Udruženje za krivično pravo Srbije.

38

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 38

Page 41: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Nikolić, D. (2009): Stranački sporazum o krivici. Beograd: Službeni glasnik.Ministarstvo pravde i državne uprave (2013): Radna verzija Zakona o izmenama i

dopunama ZKP iz 2011. godine Beograd. Radulović, D. (2012): Koncepcija istrage u krivičnom postupku u svetlu novog

krivičnog procesnog zakonodavstva. U Zbornik »Savremene tendemcije krivičnog pro-cesnog prava u Srbiji i regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva«, 11–23. Beograd:OEBS Misija u Srbiji.

Roxin, C., Schünemann, B. (2009): Strafverfahrensrecht, 26. Auflage. München: C. H. Beck.

Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu (2009): Zbornik »Zakonoda-vni postupak i kazneno zakonodavstvo.« Beograd.

Škulić, M. (2005): Nacrt Zakona o državnim organima u postupku za krivična delaorganizovanog kriminala. U Zbornik »Novo krivično zakonodavstvo Srbije«, 217–256.Beograd: Udruženje za krivično pravo Srbije.

Škulić, M. (2012): Glavni pretres u novim Zakoniku o krivičnom postupkuSrbije. U Zbornik »Aktuelna pitanja krivičnog zakonodavstva (normativni i praktičniaspekt)«, 88–124. Beograd: Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu.

Škulić, M., Ilić, G. (2012): Reforma u stilu »Jedan korak napred – dva korakanazad.« Beograd: Udruženje javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca Srbije.

Vasiljević, T., Grubač, M. (1990): Komentar Zakona o krivičnom postupku. Beo-grad: Savremena administracija.

Važić, S. (2005): Izmene i dopune Zakona o ratnim zločinima. U Zbornik »Novokrivično zakonodavstvo Srbije.« Beograd: Udruženje za krivično pravo Srbije.

39

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 39

Page 42: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Hajrija Sijerčić - Ćolić

BOSNA I HERCEGOVINA: STRUKTURNE PROMJENE U BOSANSKOHERCEGOVAČKOM

KRIVIČNOM POSTUPKU

1. Prilike u kojima je nastajao novi model krivičnog postupka

Iako se u posljednjih 20–ak godina razvoj krivičnog procesnog zako-nodavstva u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH) prelama kroznekoliko (tačnije četiri) etapa,1 ipak se ti procesi, za potrebe rasprave ostrukturnim promjenama krivičnog procesnog prava u državama kojesu nastale disolucijom SFRJ, mogu kanalisati u dvije faze. Prvih desetakgodina (računajući od gašenja zajedničke države i formiranja novihdržavotvornih cjelina) obilježeno je prihvatanjem Zakona o krivičnompostupku SFRJ (1986) i njegovim prilagođavanjem novim prilikama(tokom 1992. i 1993), potom, ograničenim izmjenama i dopunamapreuzetog jugoslovenskog procesnog zakona u Republici Srpskoj (u da-ljem tekstu: RS) 1997. te donošenjem zakona o krivičnom postupku uFederaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: FBiH) 1998. i Brčkodistriktu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BDBiH) 2000. godine.Druga dekada donosi novi model krivičnog postupka.

Ako želimo utvrditi šta se to događalo u drugoj dekadi, najbolje jeda krenemo od Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne iHercegovine iz 2000. godine2 kojim su trasirani putevi na ovim po-dručjima novim procesnim institutima, kao što su: istraga tužioca, da-vanje imuniteta svjedoku od strane tužioca, sudsko potvrđivanje optuž-nice, prethodni prigovori na optužnicu, izjašnjenje o krivnji, sporazumo priznanju krivnje, direktno i unakrsno ispitivanje na glavnom pre-tresu, ispitivanje prvostepenih presuda samo u granicama žalbenih na-voda, nemogućnost upućivanja predmeta prvostepenom sudu na pono-vno suđenje i odluku, postupak izdavanja kaznenog naloga, postupak

40

1 Sijerčić - Ćolić, 2012.2 Ovaj zakon je stupio na pravnu snagu početkom decembra 2000, a s njegovom primje-

nom se počelo 1. 1. 2001.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 40

Page 43: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

protiv pravnih osoba.3 Riječ je o reprezentativnim primjerima budućihkrivičnoprocesnih odnosa u BiH, odnosno o institutima, koji će pred-stavljati okosnicu novog procesnog zakonodavstva iz 2003. godine.

Zašto je BiH krenula putem sistemskih i strukturnih promjena uprocesnom krivičnom pravu? U potrazi za odgovorima, naročito bismopodvukli sljedeće.

Dotadašnje krivično zakonodavstvo bilo je predmetom brojnih ana-liza i rasprava, osnovanih i neosnovanih, argumentovanih i jasnih, za-magljenih ili s političkim prizvukom. U Izvještaju Međunarodne kri-zne grupe pod naslovom »Igranje sa sudbinom: Bosna i Hercegovinabez vladavine zakona« kao glavni nedostaci označeni su: (a) dugotraj-nost sudskih postupaka; (b) nepostojanje modernih zakonskih instru-menata za efikasniji sudski postupak; (c) neefikasnost istražnog sudije;(d) nepostojanje odgovarajućih definicija krivičnih djela poput korup-cije, pranja novca i drugih vidova privrednog kriminaliteta; (e) neu-sklađenost kvalifikacija teških krivičnih djela s pravnim standardimautvrđenim u konvencijama Vijeća Evrope i UN; (f ) nepostojanje efi-kasnih krivičnopravnih mjera poput oduzimanja nezakonito stečeneimovine.4

Nije to bilo jedino, što je oblikovalo diskusije o pravcima reformekrivičnog zakonodavstva i krivičnog pravosuđa. Tu su i rasprave o: –vladavini prava kao osnovnoj vrijednosti civilizovanog društva; – suzbi-janju korupcije, organizovanog i privrednog kriminaliteta; – procesui-ranju krivičnih djela pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšuJugoslaviju; – ustupanju određenih predmeta krivičnom pravosuđu uBiH i korištenju dokaza, pribavljenih pred međunarodnim sudom upostupcima pred nacionalnim sudovima (Zakon o ustupanju predmetaod strane MKSJ Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza, pribavljenih odstrane MKSJ u postupcima pred sudovima u BiH, 2004). Konačno, aline i na zadnjem mjestu, ne treba zaboraviti ni: – političke rasprave oneefikasnosti krivičnog postupka, popraćene čestim napisima u sred-stvima javnog informisanja; – odustajanje Ureda visokog predstavnika(šire poznatog kao OHR) od reformisanja krivičnog zakonodavstvajednog po jednog entiteta; – pripremanje krivičnog zakonodavstva koje

41

3 Kaurinović, 2003. Međunarodna krizna grupa, 2002.4 Međunarodna krizna grupa, 2002.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 41

Page 44: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

42

će se primjenjivati pred Sudom BiH; – harmonizacija propisa iz oblastisubstantivnog i procesnog krivičnog prava u BiH.

2. Novi model krivičnog postupka

Za ovako važan korak u bosanskohercegovačkom krivičnom pro-cesnom pravu bilo je potrebno usaglašeno djelovanje teorije, prakse,izvršne i zakonodavne vlasti. Zašto njihovo usaglašeno djelovanje?Zato što je bilo jasno, da od toga, kako će biti postavljena krivičnopro-cesna pravila, s jedne strane, i stepena nezavisnosti i stručne ospos-obljenosti organa krivičnog pravosuđa, s druge strane, zavisi: – vlada-vina prava i zaštita prava i sloboda čovjeka; – efikasno suzbijanjekriminaliteta i procesuiranje krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijed-nosti zaštićenih međunarodnim pravom; – približavanje nacionalnogpravnog sistema međunarodnim standardima i usklađivanje unutraš-njih krivičnih propisa.

Zbog toga je u ovoj vrlo osjetljivoj materiji OHR, u jesen 2000. go-dine, odustao od postupne strategije reformisanja krivičnog zakono-davstva jednog po jednog entiteta i usredsredio se na izradu krivičnogzakona i zakona o krivičnom postupku na državnom nivou, koji bi po-služili kao standardi s kojima bi krivični (materijalni i procesni) zakonientiteta i BDBiH bili u potpunosti usklađeni. Nacrti, koji su nastajaliu Odjelu za borbu protiv korupcije pri OHR–u i koji su bili priprem-ljeni u velikoj mjeri po uzoru na njemačko i švedsko zakonodavstvo,predočeni su entitetskim ministarstvima pravde i državnom Ministar-stvu civilnih poslova i komunikacija za razmatranje i diskusiju u jesen2001. Bilo je planirano, da se ovi novi zakoni donesu do proljeća 2002.godine. Do usvajanja ponuđenih nacrta ipak nije došlo iz različitih ra-zloga, među njima i izraženog stava, da ponuđena rješenja ne kore-spondiraju s pravnim i posebno procesnopravnim sistemom u BiH. Umeđuvremenu, u OHR–u su zapuhali novi reformski vjetrovi (koje sudonijeli novi eksperti),5 što je omogućilo šire i intenzivnije priprema-nje novog modela krivičnog postupka. Sjećanja na to vrijeme zausta-vljaju se na Nacrtu Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercego-

5 Međunarodna krizna grupa, 2002.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 42

Page 45: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

43

vine,6 koji je predstavljen krajem ljeta 2002. godine. Ovaj tekst je pro-šao brojne konsultacije, na različitim nivoima, kako u domaćim, takoi u međunarodnim krugovima. Na osnovu toga, njegove odredbe surevidirane, kako bi odgovarale konceptualnim ali i drugim promje-nama u nacionalnom krivičnom zakonodavstvu. Svjetlost dana u za-konskom obliku novi model krivičnog postupka ugledao je na osnovuOdluke visokog predstavnika br. 100/03 od 24.1.2003, kojom jeZakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine7 proglašen na pri-vremenoj osnovi, s datumom stupanja na pravnu snagu 1. 3. 2003. Uneizmijenjenom tekstu ovaj zakon je prihvaćen u Parlamentarnojskupštini BiH 27. 6. 2003.8

Zanimljivim se čini pitanje, zašto je došlo do »nametanja« tako važ-nog zakonskog teksta od strane visokog predstavnika? Odgovor je sadr-žan u preambuli spomenute odluke, a od objašnjenja, zbog čega se pro-glašava procesni zakon na nivou BiH, izdvajamo sljedeće: – efikasnaistraga, krivično gonjenje i suđenje za djela koja su u nadležnosti državeBiH po Ustavu BiH, tako što će se uvesti principi, na osnovu kojih seta svrha može ostvariti na najbolji mogući način; – nacrt teksta Zakonao krivičnom postupku Bosne i Hercegovine pripremila je radna grupasastavljena od pravnih stručnjaka iz oba entiteta i BDBiH; – Vijeće mi-nistara BiH usvojilo je navedeni zakon na svojoj 95. sjednici od 19. 12.2002 i uputilo ga Parlamentarnoj skupštini BiH na razmatranje po hit-nom postupku; – Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, nasvojoj 7. sjednici od 13. 1. 2003, nije usvojio prijedlog Vijeća mini-stara, da postupa sa Zakonom u skladu s članom 104 Poslovnika Pred-stavničkog doma, nego je odlučio da Zakon ide po redovnom po-stupku; – potreba za postojanjem krivičnog postupka na nivou državeBiH, koji je u skladu s modernim i međunarodno priznatim standar-dima iz sfere krivičnog procesnog prava i koji je u skladu s garancijamazajamčenim Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnov-nih sloboda, koja je i sama dio Ustava BiH i ima prioritet nad svimostalim zakonima BiH; – obaveza je entiteta i BDBiH, da usklade svoje

6 Nacrt Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine pripremila je radna grupakoju su činili predstavnici domaćih pravosudnih i univerzitetskih institucija, i koja je djelovalauz podršku Odjela za reformu prava OHR–a.

7 Službeni glasnik BiH, br. 3/2003.8 Službeni glasnik BiH, br. 36/2003.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 43

Page 46: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

44

zakone o krivičnom postupku sa Zakonom o krivičnom postupkomBosne i Hercegovine, u svrhu zaštite interesa građana BiH.

Nakon proglašavanja Zakona o krivičnom postupku Bosne i Herce-govine uslijedilo je pripremanje nacrta entitetskih zakona o krivičnompostupku, kao i procesnog zakona BDBiH. Nastavljajući u istomtrendu, novi zakoni o krivičnom postupku su u BDBiH (Zakon o kri-vičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine9) i RS (Zakon okrivičnom postupku Republike Srpske,10 stupili na snagu 1. 7. 2003.godine, dok je Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Herce-govine11 stupio na snagu 1. 8. 2003. godine.12

U vrijeme donošenja i neko vrijeme nakon toga, upravo spomenutizakoni o krivičnom postupku bili su prvi među procesnim zakonimadržava, koje su nastale raspadom Jugoslavije, koji su uveli novi modelkrivičnog postupka. Na osnovu analize novog modela krivičnog po-stupka, eksperti Vijeća Evrope su istakli, da se Zakon o krivičnom po-stupku Bosne i Hercegovine može uporediti s modernim zakonodav-stvom država centralne i zapadne Evrope, u kojem su prilično izraženianglosaksonski elementi, koji (još) ne postoje u krivičnoprocesnim za-konima u državama nasljednicama bivše Jugoslavije.13

Ususret novom zakonodavstvu, prva proučavanja obuhvatila su os-novne reformske ciljeve, koji su se odnosili na: – efikasnost krivičnogpostupka i propisivanje pravnog instrumentarija za borbu protiv krimi-naliteta; – zaštitu međunarodnim pravom afirmisanih prava i sloboda

7 Službeni glasnik BiH, br. 3/2003.8 Službeni glasnik BiH, br. 36/2003. 9 Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, br. 10/2003.10 Službeni glasnik RS, br. 50/2003.11 Službene novine Federacije BiH, br. 35/2003.12 Uključujući osnovne zakonske tekstove i amandmane na njih, u radu ćemo spominjati:

Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, br. 3/2003,36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 76/2006, 29/2007, 32/2007,53/2007, 76/2007, 15/2008 i 58/2008, 12/2009, 16/2009, 93/2009, 72/13. U daljem tekstu:ZKP BiH); Zakon o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glas-nik Brčko distrikta BiH, br. 10/2003, 48/2004, 6/2005, 12/2007, 14/2007, 21/2007, 2/2008,17/2009; prečišćeni tekst 44/2010, u daljem tekstu: ZKP BDBiH); Zakon o krivičnom po-stupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH, br. 35/2003,56/2003, 78/2004, 28/2005, 55/2006, 53/2007, 9/2009, 12/2010, 8/2013, u daljem tekstu:ZKP FBiH) i Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik RS, br.50/2003, 111/2004, 115/2004, 29/2007, 68/2007, 119/2008, 55/2009, 80/2009, 88/2009,92/2009, 100/2009; prečišćeni tekst 53/2012, u daljem tekstu: ZKP RS).

13 Sijerčić - Čolić, 2003.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 44

Page 47: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

45

čovjeka; – harmonizaciju domaćih propisa s međunarodnim pravom opravima čovjeka i suzbijanju kriminaliteta; – otklanjanje dugotrajnostikrivičnih postupaka; – rasterećenje krivičnog pravosuđa pojednosta-vljenjem procesnih oblika i instituta; – harmonizaciju u okviru nacio-nalnog pravnog sistema; – uvažavanje i zadržavanje određenih segme-nata naslijeđenog krivičnog procesnog prava.14

Dočekujući novo zakonodavstvo, učinjen je još jedan korak: pri Mi-nistarstvu pravde BiH formiran je Tim za praćenje i ocjenu primjenekrivičnih zakona u Bosni i Hercegovini. Ako se uzme u obzir, da je Timformiran osamnajsti dan, nakon što je Zakon o krivičnom postupkuBosne i Hercegovine (2003) stupio na pravnu snagu, može se zaklju-čiti, da je njegov osnivač imao pred očima najmanje dva cilja: jedan sesastojao u analiziranju primjene novog krivičnog zakonodavstva upraksi, pa i novih procesnih instituta, a drugi u predlaganju načina zarješavanje poteškoća i problema, koji će nastajati tokom njihove imple-mentacije. Tako je ova odluka okarakterisana ne samo kao ispravna imudra, već i kao potvrda nastojanja, da se razdoblje korjenitih reformiu krivičnom pravosuđu i krivičnom zakonodavstvu kontinuirano pratii ocjenjuje. Nažalost, nakon jedne decenije rada,15 posljednji sastanakTima održan je 29. 1. 2013. U ovih posljednjih godinu dana, u BiH sesve rjeđe govori o harmonizaciji promjena u krivičnom zakonodavstvu(podsjećamo, da se jedan od osnovnih reformskih ciljeva odnosioupravo na harmonizaciju u okviru nacionalnog pravnog sistema) i češćeotvaraju vrata za neusaglašeno djelovanje četiri odvojena i samostalnazakonodavna, izvršna i sudska sistema. Iz perspektive reformi, započetihprije nešto više od deset godina, bez pretjerivanja, opravdano se posta-vlja pitanje: da li BiH treba ili ne harmonizirano krivično zakonodav-

14 Sijerčić - Čolić, 2003.15 Ispravnost odluke o formiranju Tima potvrdili su rezultati njegovog desetogodišnjeg

rada: – održano 100 sastanaka na kojima je razmatran veliki broj prijedloga za izmjene i do-pune krivičnog zakonodavstva; – pripremljeni opsežni setovi izmjena i dopuna krivičnog zako-nodavstva na nivou BiH, koji su stupili na snagu u julu 2008., odnosno februaru 2010. godine;– pripremljene izmjene i dopune Zakona o krivičnom postupku BiH (na sastanku održanom29.1.2013. godine); – finalizirane izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH; – pripremani po-jedinačni prijedlozi amandmana na krivično zakonodavstvo; – razmatrani i drugi zakonski pri-jedlozi (Zakon o sudovima BiH), ili iz drugih oblasti koje stoje u vezi sa krivičnim pravosuđem;– učešće članova Tima, sa predstavnicima Ministarstva pravde BiH, na konsultativnim sastan-cima o usklađenosti krivičnog zakonodavstva BiH sa predstavnicima međunarodnih institucijakoje prate provođenje međunarodnih ugovora koje je ratificirala BiH.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 45

Page 48: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

stvo? S tim u vezi, neizbježno se postavlja još jedno pitanje: da li je efi-kasna borba protiv kriminaliteta u BiH društvena aktivnost od poseb-nog značaja ili je ona ostavljena po strani do zaokruženja »postkonf-liktne tranzicije«?

3. Osvrt na strukturne promjene u novom modelu krivičnogpostupka u Bosni i Hercegovini

3.1. Priroda krivičnog postupka

Nisu samo ključni ciljevi reforme krivičnog procesnog prava privla-čili pažnju stručne javnosti u BiH i van njenih granica. Vrlo brzo nakondonošenja procesnih zakona 2003. godine, otvorile su se rasprave o slo-ženim aspektima tužilačke istrage, ostvarivanju prava na odbranu unovom modelu krivičnog postupka, dokaznom postupku na glavnompretresu, načelu utvrđivanja istine i načelu pravičnog postupka, novo-stima u sistemu pravnih lijekova, konsenzualnim procesnim ustano-vama, kao i o specifičnostima krivičnog postupka u kontekstu akuza-torskih i inkvizitorskih sadržaja u njegovoj organizacionoj strukturi.

Posmatrano iz ove posljednje perspektive potvrđeno je, da idejnu os-novu krivičnog postupka u BiH treba tražiti u širem okviru, koji uklju-čuje kontinentalno pravo mješovitog tipa i anglosaksonsko, odnosnoanglo-američko pravo akuzatorskog tipa. To se zaključuje na osnovukomparativnog posmatranja i analiziranja određenih ključnih instituta,na kojima se gradi krivičnoprocesni sistem u BiH. Naime, taj procesnisistem niti je čisti mješoviti, niti čisti akuzatorski, jer uzima oblike i ele-mente iz oba krivičnoprocesna sistema i pokušava ih spojiti u zaokru-ženu cjelinu. U daljim izlaganjima analizu ćemo usmjeriti na zakonskeodredbe u pozitivnom krivičnoprocesnom pravu i u tom okviru poku-šati ukazati na akuzatorske i inkvizitorske sadržaje koji su prihvaćeni.Poučeni iskustvom drugih, ova analiza prati tok redovnog krivičnogpostupka, jer se na toj strukturi može lijepo povući razlika između jed-nih i drugih sadržaja. S obzirom na to, da se redovni krivični postupak,kao najrazvijeniji oblik krivičnog postupka, odlikuje višeslojnošću sta-dija kroz koje prolazi, to ćemo upravo tu zakonsku kompoziciju uzeti

46

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 46

Page 49: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

47

za podlogu naše rasprave. Želimo još nešto podvući na ovom mjestu.Svjesni smo zapažanja u procesnoj literaturi, prema kojima je traganjeza sadržajima i formama koje dominiraju ili, obratno, ostaju u drugomplanu, u mješovitom krivičnom postupku određene države – složenoistraživanje. Naime, u toj aktivnosti potrebno je uzeti u obzir, da se dojednih rezultata dolazi, ako se procjenjuju akuzatorski i inkvizitorskielementi u zakonskoj organizaciji krivičnog postupka i pojedinih pro-cesnih radnji, od koji se sastoji krivični postupak, odnosno da li se pro -cjenjuju spomenuti (akuzatorski i inkvizitorski) elementi u krivičnompostupku, koji se odvija povodom određenog krivičnog djela.16

3.2. Karakteristični procesni sadržaji i forme i njihov međusobni odnos u redovnom krivičnom postupku

Uzimajući ovu zakonsku kompoziciju kao podlogu za našu ra-spravu, uporednopravna analiza pokazuje, da u prvom stadiju redov-nog krivičnog postupka – istrazi, preovladavaju inkvizitorske procesneforme, uz prisustvo i akuzatorskih procesnih sadržaja.17

Karakteristični inkvizitorski sadržaji su:

– Pravo istražnog organa, da u provođenju istrage postupa poslužbenoj dužnosti te da ima pravo ispitati osumnjičenu osobu.Istragu naređuje i provodi tužilac. Tužilac naređuje provođenjeistrage, ako postoje osnovi sumnje, da je izvršeno krivično djelo,bez obzira na to, da li je izvršilac krivičnog djela poznat. Tužilacmože preduzeti sve istražne radnje, uključujući ispitivanje osum-njičenog, saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja i rekon-strukcije događaja, preduzimanje posebnih mjera, koje obezb-

16 Damaška, 1997. Izlaganja o karakterističnim inkvizitorskim i akuzatorskim elemen-tima u redovnom krivičnom postupku u BiH u najvećoj mjeri oslanjaju se na naše istraživanjeo prirodi novog modela krivičnog postupka nakon reformskih zahvata 2003. godine. Opšir-nije: Sijerčić - Čolić 2005, 181‒213.

17 Istraga, u procesnopravnom okviru, obuhvata zakonska rješenja o prijavljivanju krivi-čnog djela i odlučivanju tužioca o prijavi, provođenju istrage, pravima i dužnostima tužioca,pravima i dužnostima ovlaštenih službenih osoba, sudskom obezbjeđivanju dokaza, te obustavii okončanju istrage. Vidi 213‒225 ZKP BiH, 213‒225 ZKP BDBiH, 228‒240 ZKP FBiH i221‒233 ZKP RS. U tekstu koji slijedi, zakonska rješenja koja nisu obuhvaćena citiranimodredbama biće posebno izdvojena.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 47

Page 50: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

48

jeđuju sigurnost svjedoka i informacija, i naređivanje potrebnihvještačenja. U cijelom toku istrage tužilac je dominus litis, jernjome rukovodi i nadzire je, te upravlja aktivnostima ovlaštenihslužbenih osoba, vezanim za pronalaženje osumnjičenog i priku-pljanje izjava i dokaza.18 Opisana uloga tužioca uklapa se u okvirnjegovih opštih prava i dužnosti, jer ima pravo i dužan je, daodmah po saznanju, da postoje osnovi sumnje, da je izvršeno kri-vično djelo, preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkriva-nja, pronalaženja osumnjičenog, prikupljanja izjava, dokaza idrugih informacija, koje mogu biti korisne u krivičnom po-stupku, a koje tužilac i ovlaštene službene osobe, nakon prijavlji-vanja krivičnog djela ili saznanja o krivičnom djelu na neki druginačin, preduzimaju s ciljem, kako bi tužilac mogao odlučiti, hoćeli podići optužnici ili odustati od krivičnog gonjenja. Uzimajućiu obzir prirodu inkvizitorskih sadržaja kontinentalnog postupkamješovitog tipa, može se zaključiti, da tužilac u toku provođenjaistrage vrši ne samo funkciju krivičnog gonjenja, već i funkcijuistraživanja krivičnog djela. – Tužilac, po službenoj dužnosti, preduzima sve istražne radnje,koje su potrebne za postizanje cilja istrage. Odbrana ima pravo,da predlaže izvođenje dokaza za koje smatra, da su u korist osum-njičenog. U slučaju, da tužilac odbije prijedlog odbrane, nastalispor se ne rješava. Pri tome, tužilac je dužan, da postupa u duhustandarda »jednakog obzira« i da u toku provođenja istrage s jed-nakom pažnjom ispituje i utvrđuje kako činjenice, koje tereteosumnjičenog, tako i one koje mu idu u korist.19 Zakonska rje-šenja, koja predviđaju, da tužilac preduzima istražne radnje ex of-ficio, predstavljaju, također, sadržaj iz inkvizitorske krivičnopra-vne tradicije, koji je u savremenim krivičnim postupcimaoplemenjen idejom tužiočevog objektivističkog pogleda na krivi-čni događaj, zbog kojeg je pokrenuta istraga.20

18 Čl. 35/2(a) ZKP BiH, 35/2(a) ZKP BDBiH, 45/2(a) ZKP FBiH i 43/2(a) ZKP RS.19 Čl. 14/2 ZKP BiH, čl. 14/2 ZKP BDBiH, čl. 15/2 ZKP FBiH i čl. 14/2 ZKP RS.20 Ispitivanje i utvrđivanje činjenica in favorem osumnjičenog je tužiočeva moralna i za-

konska obaveza, koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka. V. Sijerčić - Čolić, Hadžiome-ragić, Jurčević, Kaurinović, Simović 2005, 74‒76.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 48

Page 51: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

49

– Inkvizitorski karakter istrage ogleda se i u pravu tužioca, daispita osumnjičenog.21

– U pogledu stranačke javnosti i prava branioca, zakonom je pro-pisano, da osumnjičeni i njegov branilac imaju pravo prisustvo-vati pretresanju stana, ostalih prostorija, pokretnih stvari i osoba,odnosno, da branilac ima pravo prisustvovati ispitivanju osumnji-čenog.22 Također, u toku istrage osumnjičeni i branilac imajupravo razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete, koji idu ukorist osumnjičenom, odnosno dokaze bitne za procjenu zakoni-tosti pritvora, ukoliko je tužilac istaknuo prijedlog za određivanjepritvora.23 U odnosu na građansku javnost, istraga je tajna, odno-sno protok informacija prema sredstvima informisanja određujetužilac, koji provodi istragu, vodeći računa o interesima uspješnogvođenja postupka i pravima njegovih učesnika (posebno osumnji-čenog i žrtve krivičnog djela).

Što se tiče akuzatorskih sadržaja u istrazi, može se ukazati na sljedeće:

– Krivični postupak se ne može pokrenuti, niti voditi bez zahtje vatužioca (nemo iudex sine actore). Prihvatanje ovog akuzatorskog ele-menta ima za posljedicu, da tužilac u naredbi o provođenju istrage,između ostalog, navodi podatke o izvršiocu kri vičnog djela, ukolikosu poznati, zatim opis djela, iz kojeg proizlaze zakonska obilježjakrivičnog djela, i zakonski naziv krivičnog djela. U toku provođenjaistrage tužilac je vezan za naredbu o provođenju istrage. Ako tužilacnaredbom obustavi istragu iz zakonom propisanih raz loga, sud nemože pokrenuti i voditi krivični postupak po službenoj dužnosti.Predstavljeno zakonsko uređenje potencira, dakle, započinjanje ivođenje krivičnog postupka samo na inicijativu tužioca.– Ograničena primjena načela kontradiktornosti. Šta upućuje nazaključak o ograničenoj kontradiktornosti, te samim time o ogra-ničenoj primjeni tog akuzatorskog sadržaja u istrazi? Razlozi su

21 Pored tužioca, to pravo imaju i ovlaštene službene osobe (77 ZKP BiH, 77 ZKPBDBiH, 91 ZKP FBiH i 142 ZKP RS).

22 Čl. 58(j) i 78/2(b) ZKP BiH, 58(j) i 78/2(b) ZKP BDBiH, 72(j) i 92/2(b) ZKP FBiH,122(j) i 143/2(b) ZKP RS.

23 Čl. 47/1–2 i 78/2(d) ZKP BiH, 47/1–2 i 78/2(d) ZKP BDBiH, 61/1–2 i 92/2(d) ZKPFBiH, 55/1–2 i 143/2(d) ZKP RS.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 49

Page 52: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

50

sljedeći. Prvo, krivičnoprocesno zakonodavstvo u BiH govori ostrankama u smislu, da ih opisuje kao: tužilac, osumnjičeni i op-tuženi.24 Ako ostavimo po strani pojam »optuženi,« koji se vežeuz stadij optuživanja i kasniji razvoj krivičnog postupka sve dostupanja odluke na pravnu snagu, onda možemo zaključiti, daprocesni zakoni priznaju postojanje stranaka (tužioca i osumnji-čenog) u istrazi. Drugo, procesno zakonodavstvo ne predviđa, dasvakoj istražnoj radnji ima pravo prisustvovati osumnjičeni i daga o tome treba obavijestiti tužilac. Samo uz neke istražne radnjese veže takvo pravo, odnosno dužnost na strani tužioca. Treće, su-dija za prethodni postupak mora prije određivanja pritvora, pret-hodno saslušati osumnjičenog na okolnosti razloga, zbog kojih sepritvor predlaže (habeas corpus).25 Četvrto, na prijedlog stranakai branioca i u zakonom određenim slučajevima, izvođenje dokazaodvija se pred sudijom za prethodni postupak, a odnosi se na sa-slušanje svjedoka i vještaka uz primjenu propisa o njihovom sa-slušanju na glavnom pretresu (sudsko obezbjeđenje dokaza). – Pravo na odbranu predstavljeno je kroz pravo osumnjičenog injegovog branioca, da pod zakonskim uslovima razmatraju spisei razgledaju pribavljene predmete, zatim, usmeno i pismeno ko-municiraju u pritvorskim predmetima, predlažu izvođenje do-kaza, pregovaraju s tužiocem o uslovima priznanja krivnje zadjelo, za koje se osumnjičeni tereti, te, u okviru istražne radnjeispitivanja osumnjičenog, osumnjičeni koristi pravo, da nijedužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pita-nja (o čemu se upozorava na početku ispitivanja), a branilac rea-lizuje pravo, da prisustvuje ispitivanju osumnjičenog. – U postupku optuživanja,26 u svjetlu spajanja različitih pravnihtradicija, otkrivamo otvaranje bosanskohercegovačkog procesnogsistema u pravcu jačanja akuzatorskih elemenata. Reforme po-stupka optuživanja odvijale su se u dva pravca. S jedne strane,

24 Vidi čl. 20(f) ZKP BiH, 20(f) ZKP BDBiH, 21(f) ZKP FBiH, 20(đ) ZKP RS.25 Čl. 131/2 ZKP BiH, 131/2 ZKP BDBiH, 145/2 ZKP FBiH i 196/2 ZKP RS. 26 Postupak optuživanja obuhvata: – podizanje optužnice i sudsku kontrolu optužnice, –

izjašnjenje o krivnji, – pregovaranje o krivnji, – prethodne prigovore, – povlačenje optužnice.Zakonska rješenja koja nisu obuhvaćena opštim odredbama biće posebno izdvojena. Vidi226‒233 ZKP BiH, 226‒233 ZKP BDBiH, 231‒248 ZKP FBiH, 241‒249 ZKP RS.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 50

Page 53: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

51

one su donijele promjene u sudskoj kontroli optužnice, koju po-diže tužilac nakon završene istrage, ako nađe, da postoji dovoljnodokaza, iz kojih proizlazi osnovana sumnja, da je osumnjičeniučinio krivično djelo. Na drugoj strani, one su unijele i nove in-stitute, kao što su izjašnjenje o krivnji i pregovaranje o krivnji,kako bi se uticalo na ubrzanje krivičnog postupka i rasterećenjesistema krivičnog pravosuđa. – Osnaženi akuzatorski sadržaji: optužno načelo, prema kojemnastavljanje postupka nakon završetka istrage može biti jedino,ako tužilac optužni akt dostavi sudu. Zahtjev za suđenje iznosi seu određenoj procesnoj formi: optužni akt, kojim se osiguravaprijelaz u ovaj viši stadij krivičnog postupka, je optužnica, kojutužilac predaje sudiji za prethodno saslušanje nadležnog suda.– Nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, odnosno optuženi ibranilac, imaju pravo uvida u sve spise i dokaze. Time se šire mo-gućnosti odbrane kod ulaganja prethodnih prigovora, pripremeza ročište o izjašnjenju o krivnji i predlaganja dokaza za glavnipretres.– Izjašnjenjem o krivnji, prema ugledu na akuzatorski oblik kri-vičnog postupka, optuženi iznosi svoj stav prema onome, što muse optužnim aktom stavlja na teret. U ovom procesnom institutuneophodno je provjeriti priznanje optuženog u smislu njegovedobrovoljnosti i da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuže-nog.27 Za izjašnjenje o krivnji je značajno, da se krivični postupak,zbog izjašnjenja optuženog da je kriv, završava prije početka glav-nog pretresa.– Disponiranje stranaka predmetom konkretnog krivičnog po-stupka moguće je pregovaranjem o krivnji. Za ovaj oblik nagodbeizmeđu suprotstavljenih strana karakteristično je, da bitno dopri-nosi ubrzanju krivičnog postupka, jer se rasprava o krivičnoj stvarimože završiti kako u ranijim fazama postupka (ili prije suđenja),tako i na samom suđenju. U optici konsenzualnog upravljanjakrivičnim postupkom, optuženi i njegov branilac mogu pregova-rati s tužiocem o uslovima priznavanja krivnje za krivično djelo,

27 Provjeravanje izjave o priznanju krivnje ide i u drugim pravcima, o čemu svjedoče pret-hodno navedene zakonske odredbe.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 51

Page 54: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

52

koje mu se stavlja na teret, kao i o krivičnoj sankciji. Sporazum opriznanju krivnje dostavlja se sudu, koji ga razmatrajući u zako-nom određenim segmentima, može prihvatiti ili odbaciti. Uslovijasnoće spomenutog sporazuma traže se, između ostalog, u od -ređenim kvalitetima priznanja krivnje (koji su identični kao kodizjašnjenja o krivnji), kao i u tome, da optuženi razumije, da sesporazumom o priznanju krivnje odriče prava na suđenje i ulaga-nje žalbe na krivičnu sankciju, koja je dogovorena i koju izričesud.

Zaključimo konstatacijom, da akuzatorski sadržaji u stadiju optuži-vanja omogućavaju otvaranje i vođenje glavnog pretresa samo u po-gledu onih krivičnih predmeta, kod kojih spor između izvršioca krivi-čnog djela i države nije riješen kroz odgovarajuće oblike stranačkogdisponiranja krivičnim predmetom.

I na glavnom pretresu uočljiv je trend slabljenja inkviziciozne mak-sime i jačanje načela kontradiktornosti i nekih drugih elemenata, kojisu više svojstveni akuzatorskom sistemu, nego inkvizitorskoj koncepcijiglavnog pretresa.28 Koliko su ove promjene, u odnosu na ranija proce-sna rješenja, donijele novosti, odnosno otvoreno ili prikriveno sačuvaleranije forme postupanja?

Procesni instituti koji su promijenili izgled ovog centralnog stadijakrivičnog postupka:

– Na glavnom pretresu intenzivno se razvija spor između op-tužbe i odbrane, a na suđenje dolaze oni predmeti, u kojima senije u prethodnom stadiju, kroz skraćene ili konsenzualne forme,došlo do sudske odluke. – Reforme su donijele jasno izraženo i razvijeno načelo kontra-diktornosti. U tu svrhu pogledajmo tok glavnog pretresa te pro-cesne forme, koje su inspirisane duhom akuzatorskog krivičnogpostupanja. Glavni pretres počinje čitanjem optužnice (čime se jošjednom potencira već ranije opisano optužno načelo), iznošenjem

28 Glavni pretres s donošenjem i objavljivanjem prvostepene presude i propisima o pretpre-tresnom ročištu, obuhvata još i zakonska rješenja o javnosti glavnog pretresa, rukovođenju glav-nim pretresom, pretpostavkama za održavanje glavnog pretresa, odlaganju i prekidanju glavnogpretresa, zapisniku o glavnom pretresu, početku glavnog pretresa i dokaznom postupku(233a‒278 ZKP BiH, 233a‒278 ZKP BDBiH, 248a‒293 ZKP FBiH, 249‒305 ZKP RS).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 52

Page 55: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

(u sumarnom obliku) dokaza koji je potkrepljuju, provjeravanjemkod optuženog, da li je razumio ono, što mu se stavlja na teret.Nakon toga, optuženi ili njegov branilac mogu izložiti konceptodbrane. Uvođenje novog toka dokaznog postupka prilika je, dase daju veće prednosti načelu kontradiktornosti, nego što je to bioslu čaj ranije. Naime, izražena je težnja, da se pruži prilika suprot-stavljenim stranama u postupku, da iznesu svoje navode i kritičkise osvrnu na navode suprotne strane, odnosno pobiju ih. Zatotreba istaknuti, da se dokazi na glavnom pretresu izvode onim re -dom kojim se, prije svega, daje inicijativa suprotstavljenim stra-nama u postupku, i to: – dokazi optužbe, – dokazi odbrane, –dokazi optužbe, kojima se pobijaju navodi odbrane, odnosno –dokazi odbrane, kojima se iznose odgovori na pobijanje; zatim sli-jede: – dokazi, čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće, kaoi – svi dokazi relevantni za izricanje krivične sankcije. Spomenimojoš jednu važnu promjenu u korist načela kontradiktornosti, atime i jačanja procesnih formi iz akuzatorskog modela krivičnogpostupka. Naime, uz sudsko ispitivanje svjedoka i vještaka prihva-ćeno je i stranačko ispitivanje ovih osoba, i to na način, da seprimat daje upravo posljednje spomenutom ispitivanju. Pravoispitivanja dato je, dakle, strankama i braniocu u ob li ku direktnogispi tivanja (kad pitanja svjedoku ili vještaku neposredno postavljaona stranka, odnosno branilac, koji su ga pozvali), zatim unakrs-nog ispitivanja (stranka ili branilac ima pravo unakrsno ispitatispomenute osobe, koje je pozvala suprotstavljena strana) i ponov-nog ispitivanja (svjedoka odnosno vještaka ispituje stranka ili bra-nilac, koji su ga pozvali). Razumljivo je, da se posebna pažnjausmje rava na unakrsno ispitivanje, koje se po prvi put uvodi u ov-dašnji krivični postupak. U odnosu na unakrsno ispitivanje, ana-liza zakonskih rješenja pokazuje, npr., da je u toku ovog ispitivanjadozvoljeno postavljati »pitanja, koja navode na odgovor, koji seželi čuti«.– Opšte poznate i od ranije naslijeđene ideje akuzatorskog po-stupka su i primjena načela javnosti, neposrednosti u izvođenju iocjeni dokaza, slobodne ocjene dokaza, te usmenosti raspravlja-nja pred sudom.

53

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 53

Page 56: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

54

Bliže razmatranje organizacione strukture i procesnih institutaglavnog pretresa pokazuje, da su se u okviru ovog stadija krivičnog po-stupka sačuvali i određeni inkvizitorski sadržaji. Možemo navesti slje-deće:

– Sud ne donosi presudu isključivo na temelju dokaznog materi-jala, koji je na glavnom pretresu izveden na inicijativu stranaka. Udokaznom postupku, pored prava stranaka i branioca, da predložeispitivanje svjedoka i vještaka i izvođenje drugih dokaza, procesnozakonodavstvo propisuje i pravo suda, da naredi izvođenje do-kaza. Dakle, u toku glavnog pretresa, onda kad je to potrebno zasvestrano pretresanje predmeta, aktivnost izvođenja dokaza odvijase ex officio. Ova inicijativa suda u dokaznom postupku predsta-vlja primjenu »inkvizicione ili istražne maksime«, koja se veže uzinkvizitorski tip krivičnog postupka. Ova pozicija suda na glav-nom pretresu svjedoči o njegovoj aktivnoj ulozi pri utvrđivanjučinjenica; dakle, sud nije pasivan, jer mu zakon otvara put, da sampreuzme inicijativu za prikupljanje i izvođenje dokaznog materi-jala potrebnog za donošenje pravilne i zakonite presude.29

– O inkvizitorskim procesnim formama u ovom stadiju krivi-čnog postupka svjedoče i ona zakonska rješenja, prema kojimasud ima aktivnu poziciju tokom ispitivanja svjedoka i vještaka.Naime, sud može u svakom trenutku u toku ispitivanja postavitipitanje svjedoku ili vještaku, odnosno nakon što svjedok ili vje-štak budu ispitani, sudija, odnosno predsjednik i članovi vijeća immogu postavljati pitanja. U našem krivičnom postupku sudija,odnosno predsjednik vijeća, će u odgovarajućoj mjeri kontrolisatinačin i redoslijed ispitivanja svjedoka ili izvođenja dokaza, vodećiračuna, da ispitivanje i izvođenje dokaza bude efikasno za utvr -đivanje istine, da se izbjegne nepotrebno gubljenje vremena i za-štite svjedoci od uznemiravanja i zbunjivanja.– Dužnosti su suda, »da se stara za svestrano pretresanje pred-meta i otklanjanje svega što odugovlači krivični postupak, a nedoprinosi razjašnjenju stvari.«

29 Sijerčić - Čolić, 2012.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 54

Page 57: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

55

– Gašenje mješovitih sudećih vijeća. Sudeća vijeća se sada formi-raju samo od pozivnih sudija.30

Zaključujući ovaj dio možemo ponoviti, da akuzatorski sadržaji ifor me izbijaju u prvi plan u poređenju s inkvizitorskim elementima, tj.naglašeno ih nadvisuju. Naš zakonodavac se očito nije mogao odlučitina radikalan raskid s onim procesnim rješenjima, koja omogućavajuaktivnu ulogu suda u utvrđivanju činjenica. Desetogodišnji razvoj kri-vičnog procesnog prava u BiH, te iskustva u zadnjih nekoliko godina ukrivičnom pravosuđu i krivičnom zakonodavstvu u državama, koje suse formirale na tlu nekadašnje SFRJ, potvrđuju, da je takvo opredjelje-nje razumno i opravdano i da puno više odgovara pravnom naslijeđu ipravnoj kulturi na ovim prostorima.31

4. Zaključno o reformi krivičnog procesnog prava u Bosni i Hercegovini

Uzimajući u obzir, da su promjene 2003. godine zaista bile struk-turne i esencijalne prirode, da ih nije pratilo intenzivno i široko ospos-obljavanje učesnika u krivičnom postupku, kao ni ohrabrujući vacatiolegis (zakoni su preko noći stupali na pravnu snagu!), nije iznenađenje,da su uvođenje novih instituta pratile nejasne procesne situacije ili pita-nja, na koja su odgovori bili nesinhronizovani u praksi postupanja or-gana krivičnog postupka. Ako tome dodamo još i prilagođavanje tihnovih procesnih instituta starim navikama i djelimično izmijenjenojstrukturi organa krivičnog pravosuđa, onda nije čudo, da je od 2003.godine do danas procesno krivično zakonodavstvo prošlo kroz fragmen-tarne i opsežnije promjene, u različitim pravcima. Može se uočiti, da suprve novele skromnije, kako vrijeme odmiče i kako se uočavaju nedo-staci u zakonskim rješenjima, tako su zahvati smjeliji (posebno to pot-vrđuju zakoni o izmjenama i dopunama procesnih zakona donesenitokom 2008. i 2009. godine). Da bi se riješilo uočene probleme, iz-mjene i dopune procesnog prava usmjerene su i na »vraćanje« određenihranije važećih zakonskih rješenja (misli se na amandmane u sistemu

30 Vidi 24 ZKP BiH, 24 ZKP BDBiH, 25 ZKP FBiH i 24 ZKP RS.31 Sijerčić - Čolić, 2012.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 55

Page 58: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

pravnih lijekova). Istovremeno, uzimajući u obzir funkcije krivičnogpostupka, da na pravno uređen način riješi sukob, nastao izvršenjemkrivičnog djela, zaštiti osnovna prava i slobode čovjeka i vrijednostidruštvene zajednice, preduzeta su odgovarajuća usaglašavanja proces-nih normi s odlukama Ustavnog suda BiH. Konačno, od 2009. godinereforma procesnog zakonodavstva (odnosno krivičnog zakonodavstva uširem smislu riječi) odlikuje se izdvajanjem određene procesne materijeu poseban zakon. Ono što je do danas izdvojeno iz procesnog zakono-davstva (i krivičnog zakonodavstva u širem smislu riječi) i uređeno po-sebnim zakonima, jeste međunarodna saradnja u krivičnim stvarima ipružanje međunarodne krivičnopravne pomoći, te postupanje s malo-ljetnicima, koji su u sukobu sa zakonom i zaštita djece i maloljetnikakao žrtava krivičnih djela.

Zaključimo stoga, da su rasprave u posljednjih desetak godina omogu-ćile reformske zahvate usmjerene prije svega na: – određene neuralgičnetačke krivične procedure (struktura predloženih i u zakonodavnoj proce-duri usvojenih zakonskih amandmana omogućava njihovo povezivanje igrupisanje oko sljedećih pitanja: 1. istraga, 2. stadij optuživanja, 3. glavnipretres, 4. pravni lijekovi, 5. mjere za obezbjeđenje prisustva osumnjiče-nog odnosno optuženog i uspješno vođenje krivičnog postup ka, i 6. rad-nje dokazivanja); – »smirivanje« tenzija i uklanjanje neadekvatnih pri-stupa u primjeni novih krivičnoprocesnih instituta; – prilagođavanjetradicionalnih procesnih normi novim okvirima krivičnog postupka. Isto-vremeno, otvoren je prostor za naporan rad, kako bi se unaprijedila praksakrivičnog sudovanja, jer nije moguće izgraditi potpuno jasan i izbalansi-ran krivični postupak, koji će biti otporan na česte i duboke promjene.Pogotovo to nije moguće u ovo savremeno doba, koje prati nekontrolisanirazvoj nauke, tehnologije, ekonomije, politike ili nekog drugog oblika so-cijalnog života i postojanja. Osim toga, u kri vičnom postupku učestvujurazličiti državni organi i fizičke osobe, subjekti, koji imaju dijametralnosuprotne interese, kroz postupak se razvijaju, jačaju i konfrontiraju zaht-jevi za efikasnim suzbijanjem kriminaliteta i respektovanjem prava i slo-boda njegovih učesnika, posebno osumnjičenog, odnosno optuženog, najednoj strani, i žrtve krivičnog djela, na drugoj.

Značenje navedenih funkcija krivičnog postupka i ciljeva, do kojihse nastoji doći, neumoljivo usmjerava rad na reformi krivičnoproces-

56

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 56

Page 59: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

57

nog zakonodavstva u BiH nakon donošenja novih zakona o krivičnompostupku 2003. godine. Time se potvrđuje, da je normativni okvir kri-vičnog procesnog prava u razvoju, kao što je to slučaj i s primjenom tihpropisa u krivičnom pravosuđu, kao i da će buduće (uostalom kao iprethodne) promjene u procesnom zakonodavstvu prije svega biti pod-sticane izvana, posebno zbog promjena u evropskim integracijama i in-ternacionalizaciji krivičnog prava i krivičnog pravosuđa. Ipak, ne trebazanemariti ni unutrašnje snage, koje se koncentrišu oko zakonodavnihprocesa, razvoja prakse Ustavnog suda BiH, zatim razvoja teorije i dok-trine krivičnog prava u širem smislu i kreativnog doprinosa prakse uoblasti krivičnog pravosuđa.32

Literatura

Damaška, M. (1997): O miješanju inkvizitornih i akuzatornih procesnih formi.Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 2, 4, 381–394.

Kaurinović, D. (2003): Potvrđivanje optužnice i presude bez suđenja. U Reformakrivičnog zakonodavstva u RS, 201–214. Banja Luka: Visoka škola unutrašnjih poslova.

Međunarodna krizna grupa. (2002): Igranje sa sudbinom: Bosna i Hercegovina bezvladavine zakona: Izvještaj za Balkan. Sarajevo/Brisel: Međunarodna krizna grupa.

Sijerčić - Čolić, H. (2003): Rasprava o reformi u krivičnom pravosuđu i krivi-čnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, s posebnim osvrtom na novo krivičnoprocesno pravo. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 10, 1, 181–208.

Sijerčić - Čolić, H. (2005): Akuzatorske i inkvizitorske forme u krivičnom proces-nom pravu u Bosni i Hercegovini. Pravo i pravda: časopis za pravnu teoriju i praksu 4,1, 181–213.

Sijerčić - Čolić, H. (2012): Aktuelna pitanja krivičnog postupka u Bosni i Herce-govini: (ustavnopravni, legislativni i praktični aspekti). U Aktuelna pitanja krivičnogzakonodavstva (normativni i praktični aspekt), 288–315. Beograd: Srpsko udruženje zakrivičnopravnu teoriju i praksu/Intermex.

Sijerčić - Čolić, H. (2012): Načelo materijalne istine u krivičnom postupku. U A.Petrović & I. Jovanović (ur.), Savremene tendencije krivičnog procesnog prava uSrbiji i regionalna krivičnoprocesna zakonodavstva (normativni i praktični aspekti),169–191. Beograd: Misija OEBS u Srbiji.

Sijerčić - Čolić, H. (2013): Krivično procesno zakonodavstvo u Bosni i Hercego-vini – glavni izazovi nakon reforme krivičnog zakonodavstva 2003. godine. Pravo ipravda: časopis za pravnu teoriju i praksu 12, 1, 57–92.

Sijerčić - Čolić, H., Hadžiomeragić, M., Jurčević, M., Kaurinović, D., Simović,M. (2005): Komentari zakona o krivičnom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini.Sarajevo: Savjet/Vijeće Evrope.

32 Sijerčić - Čolić, 2013.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 57

Page 60: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Katja Šugman Stubbs

SLOVENIJA: RAZVOJ SLOVENSKEGA KAZENSKEGA POSTOPKA OD OSAMOSVOJITVE DO DANES

1. Uvodno

Prvi slovenski Zakon o kazenskem postopku (ZKP) je bil sprejet leta19941 in je bil od takrat trinajstkrat noveliran. V primerjavi z zadnjimjugoslovanskim iz leta 19772 njegova zasnova ni bistveno drugačna;ohranil je vse temeljne rešitve stare ureditve. Že samo število novel tegazakona pa nam pove, da je ZKP v zadnjih dvajsetih letih doživel šte-vilne spremembe. Namen prispevka je prikazati strukturne spremembeslovenskega kazenskega postopka od njegove uveljavitve do danes. Pritem bosta v ospredju analiza sprememb, ki so ji doživele posameznefaze kazenskega postopka, pa tudi vloge in funkcije posameznih klju-čnih organov v tem postopku. Prikazala bom tudi, kako se je spremi-njala zasnova slovenskega kazenskega postopka in kakšne spremembelahko pričakujemo v prihodnje.

2. Pregled zgodovinskega razvoja

Prvi slovenski ZKP je izhajal iz kontinentalnega evropskega3 meša-nega modela postopka,4 kot ga je poznal zadnji jugoslovanski ZKP

58

1 Uradni list RS, št. 63/94.2 Ta je bil sprejet konec leta 1976 (Uradni list SFRJ, št. 44/76), po ustavnih spremembah

iz leta 1974. 3 O dveh velikih pravnih tradicijah glej: Glendon, Gordon, Osakwe, 1994.4 Na podlagi razmišljanj Talcotta Parsonsa je Herbert Packer razvil idejo o dveh modelih

kazenskega postopka: tako imenovani crime control model in due process model. Prvi je značilenza tipe postopkov, ki jih danes označujemo kot inkvizitorne in drugi za adversarne (Packer,1964, 1–68). Drugo zelo znano delitev kazenskoprocesnih sistemov je izdelal Damaška, ki ra-zlikuje med različnimi stopnjami državnega aktivizma pri organizaciji kazenskega postopka. Pritem naj bi bili tradicionalni sistemi kontinentalne Evrope mnogo bolj aktivistični in torej orga-nizirani hierarhično, medtem ko naj bi bili common law sistemi bolj koordinativni. Glej Da-maška, 1986; tudi Volkmann–Schluck, 1981, 1–32.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 58

Page 61: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

(1976).5 Zanj so bili značilni: (1) usmerjenost k aktivnemu odkrivanjuresnice s strani sodnika, ki se izraža v načelu iskanja materialne resnices pooblastilom sodnika, da lahko tako predlaga kot izvaja dokaze (in-strukcijska maksima) in (2) dvofazna zasnova predhodnega postopka.6Obe značilnosti sta ohranjeni še danes, zato moramo, če želimo razu-meti sedanji model, pobrskati po zgodovini. Pri tem lahko ugotovimo,da je bila konceptualna zasnova, tako zakona iz leta 1976 kot tudi našesedanje ureditve, zasnovana leta 1967, ko je bila sprejeta za tedanje časeprelomna novela tedanjega ZKP.7 Zato si bomo bolj podrobno ogledalitedanjo zasnovo postopka.

2.1. Novela jugoslovanskega ZKP iz leta 1967

Večina preučevalcev kazenskega procesa, se strinja, da je bila novelaiz leta 1967 revolucionarnega pomena za razvoj kazenskega procesa prinas.8 S to novelo je bila popolnoma spremenjena zasnova predhodnegapostopka,9 predvsem pa je bil občutno izboljšan položaj obdolženega.Teoretski model tedanjega postopka je bil zgrajen na tako imenovanitezi o ločenosti predkazenskega postopkom in sodnega kazenskega po-stopka. Strukturo postopka, temelječo na ločenosti, moramo dobro po-znati, če želimo razumeti sistemske spremembe današnjega kazenskegapostopka, zato si jo podrobneje oglejmo.

V skladu z liberalnimi spremembami, ki so se kazale med drugimtudi v spremenjenem položaju tedanjih organov za notranje zadeve (vnadaljevanju: ONZ) in posledično krepitvijo vloge sodišča, je bila or-ganizacija predhodnega postopka spremenjena tako, da je bilo delova-nje ONZ izrinjeno v prvo fazo predhodnega postopka, v predkazenski

59

5 Ustavnim spremembam iz leta 1974 je sledila konec leta 1976 tudi sprememba zakona okazenskem postopku. Ur. list SFRJ, št. 44/76–1329.

6 Podobno je, recimo, še danes na Nizozemskem, kjer je predhodni postopek prav takorazdeljen na dva dela: predhodno preiskovanje, ki ga izvaja policija pod vodstvom javnega to-žilca, ki mu sledi, če je to potrebno, predhodna sodna preiskava pod vodstvom preiskovalnegasodnika (Tak, 2012, 142).

7 Novela iz leta 1967 (Uradni list SFRJ, št. 23/67) je novelirala ZKP iz leta 1953 (Uradnilist FNRJ, št. 40/53).

8 Glej na primer Bayer, 1967, 346–384.9 O analizi faze predhodnega postopka glej Krapac, 1989, 287–332.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 59

Page 62: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

postopek.10 Delovanje ONZ je bilo na ta način ločeno od drugega, tj.pravno-formalnega dela postopka, ki se je začel s (sodno) preiskavo, vkateri je bil dominus litis sodišče. Tako se je uresničila prva od temeljnihpremis teze o ločenosti policijskega in sodnega postopka: (1) razlikamed obema deloma postopka naj bi bila (tudi) v tem, da v predkazen-skem postopku delujejo kot dominus litis ONZ, v sodnem (fazi pre-iskave) pa sodišče (preiskovalni sodnik). Zato se je tudi oblikovalo razu-mevanje, da je kazenski postopek samo tisti del postopka, ki ga vodisodnik.11 Kazenski postopek je bil torej razumljen kot strogo sodni po-stopek (torej sodna preiskava in kasnejše postopanje sodišče), vse predtem pa naj bi bilo le postopanje policijskih organov (zato imenovanopredkazenski postopek).12 Funkcija ONZ se je s tem skrčila na delova-nje v predkazenskem postopku s ciljem odkrivanja kaznivih dejanj instorilca.13

Najvažnejše posledice je imela teza o ločenosti na dokaznopravnempodročju. Policija naj bi (in tudi v večini primerov je) delovala nefor-malno, sodišče pa formalno,14 zato pa naj bi, na podlagi teze o ločeno-sti, (2) dosledno ločili dokazno vrednost materiala, ki so ga pri svojemdelu zbrali ONZ, v primerjavi s tistim, ki ga je pridobilo sodišče. Delo-vanje ONZ naj, ravno zaradi neformalnosti njihovega postopanja, ne

60

10 Takratni Zakonik dejanj, ki so jih ONZ izvajali ob obstoju razlogov za sum, še ni ime-noval predkazenski postopek, kot temu delu rečeno danes, pač pa »kazenska ovadba«, nasled-njega pa »preiskava«. Zaradi večje razločljivosti obeh delov bom ta del kljub temu imenovala zdanašnjim imenom: predkazenski postopek. Pri tem je treba vedeti, da je današnji slovenskipredhodni postopek organiziran dvofazno: prvi del je predkazenski postopek in drugi pre-iskava.

11 V tem pogledu so tekle živahne razprave o tem, kdaj se kazenski postopek začne. Avtorjiso se med seboj razlikovali predvsem v stališčih kdaj znotraj formalnopravnega postopka naj bita začetek bil; skupno pa jim je skorajda soglasno odrekanje predkazenskemu postopku statusafaze kazenskega postopka. Ravno zaradi tako različnih razumevanj pojma »kazenski postopek«je Damaška celo trdi, da je ta pojem »lažni homonim« (Damaška, 1969, 22). Glej tudi drugerazprave na to temo v: Zobec, 1985, s. v. čl. 20; Bayer, 1982, 111; Vasiljević, 1981, 458; Kra-pac, 1989, 309–310, Zupančič, 1987, 249.

12 Podcenjevanje oz. pretvarjanje, da predkazenski postopek sploh ni del kazenskega po-stopka, je morda najbolj vidno iz sistemskega, najbolj zajetnega pregleda kazenskega procesa naobmočju bivše SFRJ – Vasiljevićevega Sistema krivičnog procesnog prava. Od skupnih 762strani, predkazenskemu postopku posveti le 12(!) strani. Vasiljević, 1981, 458–468 in 478–479.

13 Člen 140/1 ZKP/67 je tako rekoč dobesedna predhodnica današnjega 148/1 ZKP. Fišeropozarja na 44/2(1) ZKP/67, po kateri je bilo državno tožilstvo pristojno, »… da ukrene, karje potrebno v zvezi z odkrivanjem kaznivih dejanj in izsleditvijo storilcev …« To določbo bilahko razumeli tudi tako, da je državno tožilstvo pooblaščeno za odkrivanje storilcev kaznivihdejanj, vendar pa se je že tedaj teoriji takšna razlaga zdela sporna. Glej Fišer, 2006, 66.

14 Po posebej določenih pravilih postopanja, ki so praviloma zabeležena v obliki zapisnika.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 60

Page 63: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

bi imelo dokazne vrednosti na sojenju, pač pa je bilo lahko uporabljenokot podlaga za nadaljnje preiskovanje.15 Po drugi strani pa je sodnopridobljen dokazni material vedno imel dokazno vrednost.

Za takratno pravno ureditev je bil ravno ta razkol med predkazen-skim in sodnim postopkom znamenje demokratizacije postopka in iz-boljšanja položaja obdolženca.16 V tedanjem kontekstu je namreč tarez pomenil zmanjšanje vpliva ONZ na končni izid postopka ter po-udarjanja teže sodnega dela postopka. Za dosledno zagotovitev ločeno-sti je bilo treba še preprečiti, da bi rezultati neformalnega postopanjares prišli kot dokaz pred sodišče. Zato je zakonodajalec določil, damora preiskovalni sodnik izločiti iz spisa nedovoljene zapisnike o izpo-vedbi obdolženca, priče ali izvedenca, takoj ko ugotovi, da gre za takeizpovedbe (83/1 ZKP/67). Tako se je teza o ločenosti dokončno izvršilaše v tej, v evropskem prostoru unikatni rešitvi, da (3) se je moral doka-zni material, ki ga je neformalno dobila policija od obdolženca in dru-gih udeležencev predkazenskega postopka, izločiti iz sodnega kazen-skega spisa.

Četrta posledica teze ločenosti pa je imela negativen učinek na polo-žaj osumljenca: (4) ker je koncept postopka izhajal iz teze, da se pravikazenski postopek začne šele s sodno preiskavo, je zakon tudi določal,da osumljencu pravice pripadajo šele ob uvedbi tega dela postopka. Zdrugimi besedami: ravno zato, ker so ONZ delovali neformalno vpredsodnem postopku, zakon ni predvideval dolžnosti, da ONZ osum-ljenca seznanijo s pravicami.17 Ker je bil kazenski postopek razumljenkot zgolj sodni postopek, je veljalo, da je imel posameznik pravico dozagovornika šele od takrat, ko je zoper njega začela teči preiskava.

Gledanje, da se kazenski postopek začne šele kot sodni postopek, jeimelo tako pozitivne kot negativne posledice. Pozitivno je bilo, da se jena ta način policijskim dejanjem odvzela dokazna vrednost, s tem pa seje, po drugi strani, krepila vloga sodišča. Negativna posledica teze o lo-

61

15 Izjema so bila posamezna preiskovalna dejanja, ki so jih lahko ONZ po 143 ZKP/67samoiniciativno opravljali po pravilih kazenskega postopka v določenih nujnih primerih –hišna in osebna preiskava, ogled, odreditev izvedenstva in odvzem predmetov. Ker so bila ta de-janja opravljena formalno, so tudi imela dokazno vrednost pred sodiščem.

16 Kobe je že leta 1968 opozarjal na problem delitve kazenskega postopka na predhodni insodni postopek in trdil, da takšna delitev lahko pomeni prikrivanje vprašanja o pravi naravipredkazenskega postopka. Kobe, 1983; glej tudi Bayer, 1967, 346–384.

17 V obliki dikcije tedanjega 140/2 ZKP/67 ali današnjega 148/3 ZKP.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 61

Page 64: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

62

čenosti pa je bila predvsem pretvarjanje, da se pravi kazenski postopekzačne šele kot sodni postopek,18 kar je odvrnilo oči od ključnega vpra-šanja: kaj se dogaja z osumljencem v predkazenskem postopku?19 Enaod posledic je bila tudi, da je imel obdolženec pravico do seznanitve ssvojimi pravicami šele ob uvedbi formalnega sodnega postopka, v pred-kazenskem postopku pa ga s temi pravicami niso seznanili.

Prav s pomočjo razumevanja teze o ločenosti predkazenskega in sod-nega kazenskega postopka pa lahko razumemo nadaljnji razvoj sloven-skega kazenskega postopka. S postopno demokratizacijo se je namrečdogajalo dvoje: prvič, očitno je postajalo priznavanje dejstva, da jetočka začetka kazenskega postopka v mnogo bolj zgodnjih fazah po-stopka,20 in drugič, vedno manj je bilo formalnih samoiniciativnih do-kaznih dejanj policije (brez odobritve sodišča). S tem pa so seveda začelisilovito spreminjati tudi odnosi med organi, ki delujejo v kazenskempostopku.

Na kratko poglejmo ključne razvojne točke slovenskega kazenskegapostopka.

18 Tudi v takratnem času so se pojavljale kritike tega gledanja, ki so poudarjale, da je ta lo-čenost samo fiktivna in da se postopek dejansko začne že pred prvim dejanjem sodišča. Dama-ška je recimo opozarjal na to, da je na začetek kazenskega postopka mogoče gledati na dva na-čina; eno je kriminalistično in drugo formalno oziroma pravno gledanje. V nadaljevanjuugotavlja, da zakonodajalci pri določanju točke začetka pogosto pokažejo veliko mero »kapri-cioznosti in nezanesljivosti«. Pri tem izrecno ne pojasni, v čem se to izraža – sklepamo pa lahko,da misli na prikrivanje prave točke začetka kazenskega procesa v pravnem smislu (Damaška,1969, 22–24). Tudi Zobec opozarja, da je tako razumevanje začetka postopka lahko problema-tično, kar argumentira predvsem z omejitvami pravic obdolženca. Pravi, da je gornja definicijazačetne točke postopka »razmeroma pozna«, saj je lahko predkazenski postopek »na moč podo-ben preiskavi«, ki že privede do določenega razmerja med procesnimi subjekti. Zobčev komen-tar je, da so vsa ta dejanja za obdolženca neprijetna in ga lahko vznemirijo. Izhaja torej iz sub-jektivne percepcije obdolženca kot kriterija za določitev točke začetka kazenskega postopka(Zobec, 1985, s. v. čl. 20).

19 Zupančič recimo de facto začetek postopka postavlja v trenutek osredotočenosti preisko-vanja, do katerega pride praviloma v predkazenskem postopku (Zupančič, 1987, 249). V totočko bi morali, po njegovem mnenju, tudi umestiti začetek procesnopravne kontradiktornostiskupaj s poukom o pravicah. Glej tudi primer VS ZDA, Spano v. New York, 360 U.S. 315(1959).

20 Tudi v času, ko je še veljala teza o ločenosti je bilo mnogo kritikov, ki so poudarjali, daje ločenost samo fiktivna in da se postopek de facto začne že pred prvim dejanjem sodišča.»Reči, da predsodni postopek še ni kazenski postopek samo zato, ker s strani sodišča ali tožilcapodpisan papir še nima vložiščnega pečata, se pravi zatiskati si oči pred dejstvom, da se prav vpredsodnem postopku pred policijo vseh držav dogajajo za obdolženca odločilne stvari.« Zu-pančič, 1987, 250.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 62

Page 65: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

63

2.2. Prvi slovenski ZKP iz leta 1994

Kot rečeno, prvi slovenski ZKP v zasnovo in idejne rešitve zadnjegajugoslovanskega ZKP ni prinesel večjih sistemskih sprememb. Še vednoje izhajal iz sicer neizrečene, vendar jasno izražene domneve, da se ka-zenski postopek začne kot sodni kazenski postopek – torej s prvim de-janjem sodišča (v rednem postopku – z izdajo sklepa o preiskavi). Triomembe vredne spremembe, ki jih je uvedel so bile: (1) novost v oblikiobveznega pouka osumljencu ob odvzemu prostosti, (2) sistemska ure-ditev prikritih preiskovalnih ukrepov21 in (3) uvedba mehanizmov od-vračanja.22

V sistemskem pomenu je bila največja (in skrajno dobrodošla) no-vost zakonsko določilo prvega odstavka četrtega člena, s katerim je biladoločena obveznost podaje pouka o pravicah osebi, ki ji je bila vzetaprostost. Drugi odstavek istega člena je to izhodišče še dodatno potrje-val z izrecno določbo, da ima osumljenec pravico do zagovornika ododvzema prostosti dalje. Ta novost je bila ne samo pomembna v smisluizboljšanja položaja osumljenca, temveč zaznamuje tudi premik v razu-mevanju začetne točke kazenskega postopka. Kot rečeno, je stara jugo-slovanska zakonodaja določala, da je pouk o pravicah osebi, zoper ka-tero teče kazenski postopek, umestila šele v točko začetka preiskave:sistemsko gledano je to po tem, ko je že pretekel celoten kazenski po-stopek; torej pozno v postopku. Zakon iz leta 1994 pa je točko pripa -da pouka umestil v dve različni situaciji: (1) ohranil je pouk ob zasliša-nju obdolženca v preiskavi in (2) dodal obvezen pouk ob odvzemuprostost. Ker prostost praviloma odvzame policija, navadno še preduvedbo sodne preiskave, je to (1) pomenilo, da je dobil osumljenecpravico do pouka že pred začetkom sodnega kazenskega postopka in stem (2) tacite priznanje, da se kazenski postopek začne že pred uvedbosodne preiskave. Po tedanji ureditvi so namreč obdolžencu pripadlepravice že od trenutka, ko so mu vzeli prostost in ne šele od takrat, koje, po starem pojmovanju »začel teči kazenski postopek«; torej odsodne preiskave naprej. Tako se je počasi, a zanesljivo začela rušiti teza

21 Takrat imenovanjih prikrite operativne metode in sredstva (POMS). 22 Zakon je prvič uvedel institut pogojno odloženega pregona (162 ZKP/94) in omejeno

oportuniteto pri kaznivih dejanjih, z zagroženo kaznijo do enega leta zapora in pri tistih, pri ka-terih je mogoče v skladu z materialnopravno zakonodajo kazen odpustiti (163 ZKP/94).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 63

Page 66: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

64

ločenosti in z njo razumevanje kazenskega postopka kot zgolj sodnegapostopka.

Hkrati pa je uvedba celotnega sklopa posebnih operativnih metodin sredstev (POMS, 150–155 ZKP/94), ki jih je po novem lahko izva-jala policija na podlagi odredbe sodišča, znak, da se je že v predkazen-skem postopku opravljalo zelo veliko dejanj, ki so imela dokazno vred-nost. Še posebej veliko je bilo samoiniciativnih formalnih dejanj, ki jihje opravljala policija.23 Tako je s tako rešitvijo padla tudi teza o tem, dadejanja policije iz predkazenskega postopka nimajo nobene dokaznevrednosti. Teza o kriteriju razlikovanja med predkazenskim in kazen-skim postopkom glede na organ, ki je dominus litis postopka, je torejostala bolj v sferi fikcije kot realnost. S tem pa je seveda padla tudi tezao ločenosti obeh delov postopka. Enako velja za dokazno vrednost de-janj, ki jih je opravljala policija. Dejstvo je, da lahko tako po tedanji kotpo sedanji ureditvi policija opravlja dejanja, ki imajo dokazno vred-nost, in to celo v predkazenskem in kazenskem postopku. Tako tudipravne posledice dejanj policije ne morejo biti argument, na katerem selahko zasnuje teza o ločenosti obeh delov.

2.3. Kratek pregled novel kazenskega postopka od leta 1994

Kot rečeno, je bil ZKP do zdaj trinajstkrat noveliran, vendar vse no-vele v sistemskem smislu seveda niso bile pomembne, lahko pa pouda-rimo pomen novel ZKP–A,24 ZKP–E25 in ZKP–K.26 S stališča kon-kretnih rešitev so seveda pomembne tudi nekatere druge novele,27

vendar pa nas v tem prispevku zanimajo zgolj sistemske spremembe,

23 Podobno ugotavlja Kobe, ki sicer trdi, da je naša ureditev (iz leta 1977) »teoretičnovzeto najbolj dosledno izpeljana koncepcija o kazenskem postopku kot vseskozi sodnem kazen-skem postopku«, hkrati pa ugotavlja, da to načelo v pravni ureditvi ni sinhronizirano, ker»imajo organi za notranje zadeve tudi pooblastila za samostojno izvajanje določenih preiskoval-nih dejanj oziroma celo prisilnih posegov v pravice občanov.« Glej Kobe, 1985, 28.

24 Uradni list RS, št. 72/98 z dne 23. 10. 1998.25 Uradni list RS, št. 56/03 z dne 13. 6. 200326 Uradni list RS, št. 91/11 z dne 14. 11. 2011, uporabljati se je začela 15. 5. 2012. 27 Novela ZKP–F je recimo prinesla ureditev nekaterih novih prikritih preiskovalnih

ukrepov, novela ZKP–J pa preiskavo vsebine elektronskih naprav in novo, ustavno skladno ure-ditev ukrepa odvzema vozniškega dovoljenja. Vse te spremembe so bile nujne, saj gre v vsehprimerih za intenzivne posege v človekove pravice.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 64

Page 67: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

65

zato se bomo posvetili samo analizi tistih rešitev, ki so pomembno vpli-vale na naravo in idejne rešitve našega postopka.

Novela ZKP–A je prinesla novo ureditev prikritih preiskovalnihukrepov, nov postopek odvračanja (poravnavanje) in novo ureditevosebnih omejevalnih ukrepov.28 Ta novela je še posebej pomembna,ker je po intervenciji ustavnega sodišča končno prinesla ustavnoskladno ureditev celotnega sistema prikritih preiskovalnih ukrepov inosebnih omejevalnih ukrepov. Ustavno sodišče je namreč tako uredi-tev POMS kot pripora (in podredno tudi drugih podobnih omejeval-nih ukrepov) iz leta 1994 spoznalo za neskladno z ustavo. Tako so vsvoji prelomni odločbi U–I–18/9329 razveljavili velik del dotedanjezakonske ureditve priporne materije, ker je bila v nasprotju z načelomsorazmernosti, načelom zakonitosti (lex certa), zahtevi po konkretiza-ciji sodne odločbe in tudi nekaterih postopkovnih rešitev.30 Z dru-gima dvema pomembnima odločbama (U–I–25/95 in U–I–158/9531

ter kasneje U–I–272/9832) pa so razveljavili ureditev t. i. POMS, takotistih, ki so bili urejeni v Zakonu o kazenskem postopku, kot tistih iz11. in 19.a člena tedanjega Zakona o notranjih zadevah.33 Ponovno sougotovili kršitvi zahteve po konkretizirani zakonski ureditvi (lex certa)in načela sorazmernosti.

Druga sistemsko pomembna novela ZKP–E je prinesla popolnomanov režim pridobivanja izjav od osumljenca, kaznovalni nalog in reši-tve, po katerih državni tožilec še bolj postaja dominus litis predkazen-skega postopka. Do novele slovenskega ZKP–E34 je pri nas glede pri-dobivanja izjav od osumljenca veljal še jugoslovanski režim, po kateremje smela policija v predkazenskem postopku pridobivati izjave odosumljenca samo neformalno, kar je pomenilo, da osumljenec ni bil se-znanjen ne s svojim statusom (da je osumljenec) in ne s svojimi pravi-

28 Skoraj popolnoma na novo je bilo urejeno poglavje, ki ureja ukrepe za zagotovitev ob-dolženčeve navzočnosti in odpravo ponovitvene nevarnosti.

29 Odločba US RS, št. U–I–18/93 z dne 11. 4. 1996.30 Več o tem glej Šugman, 2003, 469–502.31 Odločbi US RS, št. U–I–25/95 z dne 17. 11. 1997, in št. U–I–158/95, z dne 2. 4.

1998. 32 Odločba US RS, št. U–I–272/98, z dne 8. 5. 2003.33 Uradni list SRS, št. 28/80, 38/88, 27/89 in Uradi list RS, št. 19/91, 4/92, 58/93 in

87/97.34 Začela je veljati 13. 7. 2004.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 65

Page 68: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

66

cami (148/3 ZKP). Zato njegove izjave osumljenca niso imele dokaznevrednosti in jih je moral preiskovalni sodnik izločiti iz spisa, enako pa jeveljalo za dokaze, ki so bili izvedeni na podlagi takega dokaza. V resniciso pogosto ostajale v spisih še do konca postopka, vemo pa, da se je so-deči sodnik z njimi seznanjal tudi na drugačne načine.35

Odločilen vpliv na spremembo režima pridobivanja izjav od dom-nevnega storilca je imelo Ustavno sodišče, saj je v svoji odmevni od -ločbi U–I–92/06–2736 ugotovilo, da je bil ZKP v neskladju z ustavo,ker ni določal učinkovitega načina, da se sodnik, ki odloča v glavnistvari, ne bi bil seznanil z obvestili, pridobljenimi v predkazenskem po-stopku (148/3 ZKP in 83/3 ZKP).37 US je tako pritrdilo tistim, kis(m)o že desetletja opozarjali ne samo na to, da prihaja do t. i. psiholo-ške okužbe,38 temveč tudi na to, da je smisel izločitve dokazov v tem,da se sodeče sodišče ne seznani z njimi.39 Poudarim naj, da je bil na -men US v zvezi s to odločbo izrazito garantističen, saj iz celotnega duhaodločbe veje želja po izboljšanju položaja osumljenca in kritika tedanjeureditve, ki tega ni omogočala.

Na podlagi odločbe US se je slovenski zakonodajalec po dobrih 35letih odločil, da preide na povsem drug način pridobivanja izjav odosumljenca;40 policija je namreč ponovno dobila pooblastilo, da doka-zno polnovredno zaslišuje osumljenca kaznivega dejanja. Preden sozoper določeno osebo podani razlogi za sum, da je storila kaznivo de-janj, sme policija od take osebe (neformalno) zbirati obvestila, ki jih za-piše v obliki uradnega zaznamka. Če se kasneje taka oseba prelevi vosumljenca, mora državni tožilec te zaznamke izločiti iz spisa, še predenga pošlje preiskovalnemu sodniku.41

V hipu, ko »policija pri zbiranju obvestil ugotovi, da za določenoosebo obstajajo razlogi za sum, da je storila ali sodelovala pri storitvi

35 Recimo, ko je kot član zunajobravnavanega senata odločal o priporu, še preden je postalsodeči sodnik v zadevi.

36 Odločba US RS, št. U–I–92/06, z dne 31. 3. 2002.37 Pritožnik je v tem primeru zatrjeval neskladnost zakonske ureditve s 23 URS, ki ureja

pravico do nepristranskega sodišča in neskladnost s četrto alinejo 29 URS ‒ privilegijem zopersamoobtožbo.

38 Šugman, 2000, 264–267.39 Za podroben komentar te odločbe glej Šugman, 2003, 492‒498.40 Novela ZKP–E Ur. list RS 56–2770/2003. 41 To je tudi edini primer v naši ureditvi, ko dokazni material izloča državni tožilec.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 66

Page 69: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

67

kaznivega dejanja«, jo mora seznaniti z njenimi pravicami.42 Od poukadalje je nadaljevanje postopanja odvisno od izbire osumljenca, ali bozahteval pomoč zagovornika in njegovo navzočnost pri zaslišanju ali ne.Če osumljenec zahteva prisotnost zagovornika, potem lahko policija iz-vede formalno dejanje zaslišanja (227 ZKP), če pa ne, potem zakon do-loča, da policija o izjavi osumljenca sestavi zgolj posebne vrste uradnizaznamek (148/6 ZKP). V primeru, da pride do zaslišanja, se o tem na-pravi zapisnik, ki je lahko uporabljen kot dokaz na sodišču. Kadar paosumljenec po podanem pouku ne zahteva pomoči zagovornika, potempolicija o izjavi osumljenca sestavi uradni zaznamek (148/6 ZKP), vkaterega vnese podani pravni pouk ter izjavo osumljenca.43 ZKP o pra-vni naravi takega uradnega zaznamka molči, samo sklepamo lahko, dagre v tem primeru za dokazni material nove vrste; pogojno rečeno, takmaterial lahko imenujemo »pol-dokaz«, za katerega je zakonodajalecpredvidel, da ostane v spisu (saj se ne izloči), na njegovi podlagi selahko zbirajo drugi dokazi, z njim se lahko seznani celo sodeči sodnik,sodna odločba pa se kljub temu ne sme opirati na tak dokaz.

Taka rešitev je sporna in je bila deležna kritik.44 Če dokazna praviladopuščajo obstoj dokaznega materiala, s katerim se sodnik sicer lahkoseznani, ne more pa nanj opreti sodne odločbe, gre za nesprejemljivorešitev, ki krši načelo kontradiktornosti in pravico do učinkovite ob -rambe, posredno pa tudi načelo neposrednosti. Najbolj ironično pa je,da je takšna zakonodajna rešitev tudi v nasprotju z odločbo US, ki jebila povod za zakonodajno spremembo, saj v svojih posledicah ni ga-rantistična.45

42 V skladu s 148/4 ZKP mora osumljencu povedati, katerega dejanja je osumljen in kaj jepodlaga za sum, opozoriti ga mora na pravico do molka in ‒ ključno ‒ na pravico do zagovor-nika, ki je lahko navzoč pri njegovem zaslišanju. Opozoriti ga mora tudi na to, da se bo lahkovse, kar bo izpovedal, na sojenju uporabilo zoper njega. S tako dikcijo se je naš zakonodajalecnajbolj približal izvornemu besedilu ameriških pravil Miranda, ki izvirajo iz primera ameri-škega Vrhovnega sodišča Miranda v. Arizona, 384 U.S. 436 (1966). Zadnjega dostavka, da bovse, kar bo osumljenec izjavil, na sodišču lahko uporabljeno zoper njega, do sedaj namreč šenismo poznali v zakonodajni različici.3 Zakon je na tem mestu nekoliko nejasen; zdi se, da seizjava nanaša na to, da si ne bo vzel zagovornika.

44 Glej Erbežnik, 2003, I–VII, in celostno kritiko režima pridobivanja izjav v Šugman,2006, 287–306.

45 Glej Fišerjevo analizo tega vprašanja, kjer izrecno pravi: »Tega, kar so pripravili avtorjinovele, nikakor ni mogoče nasloniti na odločitev Ustavnega sodišča, ne na citirano [U–I–92/96, op. avtorice], ne na katero drugo.«, Fišer, 2003, 87‒101.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 67

Page 70: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

68

Novela ZKP–K je gotovo najbolj radikalno spremenila zasnovoZKP, saj je uvedla dve novi rešitvi, ki naš postopek potiskata globoko vadversarno smer: možnost sporazumevanja o priznanju krivde in pred-obravnavni narok. S tem pa je spremenila temeljno, po svoji naravi»mešano« rešitev našega postopka, po kateri je moralo sodišče pred tonovelo, kljub priznanju obdolženca, na glavni obravnavi zbirati še drugedokaze in voditi kazenski postopek v celoti.46

Prva velika novost, prenesena iz adversarnih sistemov, je rešitev, pokateri lahko obdolženec sam razpolaga z nekaterimi svojimi procesnimijamstvi;47 predvsem pa se lahko v primeru priznanja tem jamstvom od-pove. Slovenski zakonodajalec je pri naši različici pogajanj o priznanjukrivde izhajal iz izhodišča, da se o pogojih, pod katerimi bi bil obdolže-nec pripravljen priznati krivdo res pogajata stranki,48 vendar pa sodiščeohrani močno vlogo sodne kontrole nad dogovorjenim sporazumom.Trdimo lahko, da naš zakonodajalec, kljub uvedbi morda najbolj zna-čilnega instituta adversarnega postopka – pogajanj o priznanju krivde –ni želel odstopiti od modela mešanega kazenskega postopka, zasnova-nega na trdem temelju iskanja materialne resnice.49

3. Analiza spremembe vlog različnih organov postopka

Gotovo se je v zadnjih dvajsetih letih med obstoječimi fazami po-stopka najbolj spremenila zasnova predhodnega postopka.50 Seveda jedo sprememb prihajalo tudi v fazi glavne obravnave in pri pravnihsredstvih, vendar pa je šlo za manjše spremembe. Odpravljeno je bilorecimo izredno pravno sredstvo izredne omilitve kazni, uveden je bilinstitut napovedi pritožbe in sprejeta možnosti snemanja glavnihobravnav ipd., vendar pa bi težko trdili, da so bile te spremembe si-stemske narave. Do največjih sprememb v teh dveh fazah postopka jeprišlo predvsem posredno, zaradi uvedbe predobravnavnega naroka in

46 Bivši 330 ZKP. 47 Glej Gorkič, 2009, 95–171.48 Pri tem je pri pogajanjih uzakonjena obvezna prisotnost zagovornika (450a/2 ZKP). 49 Žal v praksi prihaja do hudih odstopov od zakonske ureditve. Več o tem v Šugman

Stubbs, 2015, I–VII.50 Glede problemov glavne obravnave, glej Mozetič, 2010.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 68

Page 71: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

69

sporazuma o priznanju krivde. Obe novosti namreč zmanjšujeta po -men glavne obravnave, hkrati pa omejujeta vlaganje pravnih sredstev.51

Spremembe v fazi glavne obravnave in pravnih sredstev so torej pred-vsem nastopile kot posledica sprejema nekih drugih rešitev in ne kotpremišljen zakonodajni prijem.

Glede na to, da je do največjih sprememb prišlo prav v fazi predhod-nega postopka, ki v vseh tipih sistemov temelji na prefinjenem ravnove-sju moči treh organov, policije, tožilstva in sodišča, si bomo najprej ogle-dali spremembe vlog teh treh ključnih organov predhodnega postopka.

3.1. Sprememba vloge preiskovalnega sodnika

Še do leta 1994 je bil preiskovalni sodnik še v pretežni meri preisko-valni organ, aktiven preiskovalec, odgovoren za izid preiskave,52 idejnidedič instituta inkvirenta iz inkvizitornega postopka.53 Poleg vsega jeimela faza preiskave malo kontradiktornih elementov in neizrečenapredpostavka je bila, da preiskovalni sodnik tožilcu pomaga preiskovati.To se je kazalo tudi v ex officio pooblastilih, ki jih je preiskovalni sodnikimel: samoiniciativno je, na primer, odrejal pripor ali hišno preiskavo.Deloval je torej kot podaljšana roka funkcije preiskovanja. V zadnjihletih se je njegova vloga vedno bolj spreminjala v garantno smer.54

Na prvem mestu lahko poudarimo, da se je spreminjal predvsemnačin odrejanja ukrepov, ki posegajo v ustavne pravice. Tako se po klju-čni odločbi Ustavnega sodišča U–I–18/9355 pripor odreja samo napredlog državnega tožilca na kontradiktornem naroku. Podobno uredi-tev je zakonodajalec, prav tako na podlagi prelomnih odločb Ustavnegasodišča (U–I–25/95 in U–I–158/9556 ter kasneje U–I–272/9857) spre-jel glede prikritih preiskovalnih ukrepov (le da tam velja naknadnakontradiktornost).58 Tak način odločanja potiska preiskovalnega sodnika

51 Gorkič, 2012a, 21–23.52 Glej npr. Kobe, 1985, 17–37.53 Bayer, 1995.54 Šugman Stubbs, 2014, 87–96. 55 Odločba US RS, št. U–I–18/93, z dne 11. 4. 1996.56 Odločbi US RS, št. U–I–25/95, z dne 17. 11. 1997, in št. U–I–158/95, z dne 2. 4. 1998. 57 Odločba US RS, št. U–I–272/98, z dne 8. 5. 2003.58 V zadnjih letih tak način odrejanja velja tudi za hišno in osebno preiskavo.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 69

Page 72: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

70

v pravo sodno vlogo, saj mora odločiti o sporu med dvema strankama.59

Ne gre torej več za preiskovanje ali, lahko bi celo rekli, uradovanje, tegadržavnega organa, temveč dobiva tudi preiskava (in celo predkazenskipostopek), kadar se v njej odrejajo navedeni ukrepi, kontradiktorni zna-čaj, preiskovalni sodnik pa začenja prevzemati pravo sodno vlogo.60

Res pa je, da je s spremembo vloge preiskovalnega sodnika prišlo tudido negativnih učinkov: preiskovalni sodniki imajo danes namreč vednobolj nejasno identiteto. Še pred nekaj desetletji so bili predvsem preisko-valci, z jasno oblikovano vlogo, z leti pa se je krepila njihova sodna vloga,ki bi, glede na zakonsko ureditev, danes morala prevladovati. Garantna(sodna) in preiskovalna funkcija pa sta si v popolnem nasprotju.61 Če šeenkrat ponovim že znano dejstvo: tisti, ki preiskuje, ne more hkrati opra-vljati objektivne in nepristranske sodne presoje, potrebne, na primer, zaodločanje o uvedbi posegov v osebnostno integriteto.62 Za preiskovalcaje namreč naravno, da želi (z)vedeti, in nerazumno je od njega pričako-vati, da se bo pri tem samoomejeval. Tako prihaja v funkciji preiskoval-nega sodnika do globokega in nepremostljivega notranjega razkola.

Zaradi vseh navedenih sprememb pa se je zgodil v prej relativno čistiteoretski shemi iz leta 1967 še en premik: delovanje preiskovalnegasodnika se je začelo prenašati vedno bolj v zgodnji predkazenski posto-pek.63 Ta premik predstavlja odstop od sheme, ki jo je po vzoruZKP/67 povzemal ZKP/94, in sicer, da v predkazenskem postopku de-luje predvsem policija in da se kazenski postopek začne šele kot sodnikazenski postopek, torej s prvim dejanjem sodišča.64 Preiskovalni sod-nik vedno bolj nastopa kot garant že zgodaj v predkazenskem postop -ku. To je razumljivo, saj se je, kot rečeno, spremenil model odločanja opreiskovalnih dejanjih: namesto ex officio preiskovanja bodisi policije,

59 Ta trenutek pustimo ob strani mentaliteto organa: ta je seveda še vedno lahko pretežnopreiskovalna oz. tožilska, ali pa ne.

60 Fišer, 1997, 24–28.61 Ne nazadnje o tem priča tudi njun izvor; garantna funkcija magistrata je značilna za ad-

versarne postopke, medtem ko je preiskovalna funkcija podedovana od inkvirenta v inkvizitor-nem postopku.

62 Vogler recimo govori o dveh kontradiktornih vlogah preiskovalnega sodnika. Vogler,2005, 633.

63 Značilen primer takega delovanja je na primer odrejanje prikritih preiskovalnih ukrepov.64 Tako na primer Zobec trdi, da se kazenski postopek, če ga pojmujemo kot sodni posto-

pek, začne z odločbo sodišča; v rednem postopku torej z izdajo sklepa o preiskavi. Zobec, 1985,čl. 20.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 70

Page 73: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

71

bodisi preiskovalnega sodnika, zdaj v ta model vstopa pre isko valni sod-nik v vlogi varuha pravic.

Že samo dejstvo, da je spremenjena vloga preiskovalnega sodnika,pomeni, da se spreminjajo tudi vloge drugih organov (predvsem) vpredkazenskem postopku. Takšna sprememba pa prinese tudi druga-čno ravnotežje teh odnosov med organi v predhodnem postopku in fazipreiskave65 in se tem seveda sistemske spremembe.

3.2. Sprememba vloge državnega tožilca

Od vseh vlog v kazenskem postopku se je v zadnjih dvajsetih letihnašega postopka brez dvoma najbolj spremenila vloga državnega to-žilca.66 Iz pretežno pasivnega državnega organa67 se tako rekoč z vsakonovelo spreminja v aktivnejšega usmerjevalca postopka, ki vedno boljprevzema strankarsko naravo.

Po stari jugoslovanski ureditvi je imel tožilec pri odločanju o pre-gonu razmeroma malo možnosti; skorajda pa ni imel možnosti vplivatina odkrivanje kriminalitete ali na nadziranje in vodenje predkazenskegapostopka.68 Potem ko je sprejel odločitev, ali bo ovadbo zavrgel ali ne,ga je strogo načelo legalitete odvezovalo odgovornosti za odločitev o na-daljnji usodi zadeve; ta je v celoti pripadla sodišču.69 Bližali smo se sko-rajda čisti legalitetni ureditvi,70 po kateri je bil tožilec po stavljen v rela-tivno pasiven položaj, saj ni imel možnosti vplivanja na vodenje politikekazenskega pregona. S spremembami procesne zakonodaje, ki so uvedle

65 Gorkič, 2012b, 1343–1350.66 O sistemski umeščenosti tega organa v strukturo oblasti in (morebitni) povezavi med

organizacijo tožilstva in modelom kazenskega postopka, glej Fišer, 2002, 1293–1307.67 Fišer navaja, da je zgradba postopka iz leta 1967 pasivizirala tožilstvo predvsem v fazi

predkazenskega postopka in ga zaprlo v »slonokoščeni stolp udobnega kabinetnega uradova-nja«. Fišer, 2006, 66.

68 Kobe, 1975, 214–217.69 Izjema od tega je bila samo njegova pravica, da odstopi od pregona tekom kazenskega

postopka, vendar je bila tudi ta zelo omejena. Teorija je stala na stališču, da lahko tožilec od-stopi od pregona le v primeru obstoja okoliščin, zaradi katerih je lahko zunajobravnavnisenat ustavil preiskavo (tedanji 171/1 ZKP/77, danes 181/1 ZKP) oziroma ustavil postopek(tedanji 270/1 ZKP/77, danes 277/1 ZKP). Glej Zobec, 1985, s. v. 171. člen.

70 Strožje legalitetno načelo bi pojmovno obstajalo samo še v sistemih, kjer tožilec medtekom kazenskega postopka ne more več odstopiti od pregona. Razen prve iniciative za sproži-tev pregona, je takšno odločanje v celoti prepuščeno sodišču.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 71

Page 74: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

72

selekcijske mehanizme:71 možnosti pogojne odložitve pregona (ZKP/94)in poravnave (ZKP/98), deloma pa tudi v primeru opuščanja pregona(163 ZKP/94), se je vloga tožilca močno spremenila.72 Ob načelno ševedno veljavnem načelu legalitete, je tožilec dobil možnosti, s katerimije lahko preusmerjal tek postopka. Njegova odločitev pa je bila, vsaj vprimeru, da se je postopek odvračanja uspešno končal, tudi dokončna.Lahko bi rekli, da je tožilec v tem segmentu dobil v roke pravico, dameritorno odloča o zadevi; deloma je torej začel prevzemati sodnofunkcijo.73

Drugo polje sprememb, pri katerih lahko zaznavamo spremenjenovlogo državnega tožilstva, je bilo postopno pridobivanje pooblastil zapredlaganje uvedbe preiskovalnih dejanj in omejevalnih ukrepov. Tatrend se je začel z močno povečano vlogo državnega tožilca pri uvedbipripora in nadaljeval z njegovo aktivno vlogo pri uvedbi bolj invazivnihpreiskovalnih dejanj. Vedno več je namreč preiskovalnih dejanj, pri ka-terih mora podati predlog za njihovo izvedbo državni tožilec.74 Ta spre-memba nam kaže ne samo na sistemski odmik od inkvitornega modelakazenskega postopka,75 temveč tudi na aktivno vlogo tožilca, ki v polnimeri prevzema odgovornost za sprožitev in vodenje kazenskega pregona.S tem pa se tudi v zgodnejše faze postopka uvaja načelo akuzatornosti:brez iniciative državnega tožilca se ta preiskovalna dejanja ali omejevalniukrepi ne morejo uvesti. Tako te rešitve prispevajo k povečani adversar-nosti (predvsem predhodnega) postopka, hkrati pa pomembno spremi-njajo sistemsko vlogo državnega tožilstva: kot rečeno, to postaja vednobolj odgovorno za pregon in pri tem hkrati tudi vedno bolj aktivno.

71 Fišer, 2002, 1293–1307.72 Prvi zametki, v katerih lahko zaznamo spremembo položaja državnega tožilstva, se ka-

žejo že v tožilski zakonodaji iz leta 1994 (Fišer, 2006, 67), znanilec sprememb njihove vloge vkazenskem postopku pa je leta 2001 uvedena zahteva, da je policija dolžna na zahtevo držav-nega tožilca po zbiranju dodatnih obvestil v predkazenskem postopku reagirati v določenemroku (148 in 149 ZKP). Zaznamo lahko idejo po tem, da je državni tožilec dominus litis pred-kazenskega postopka.

73 Kadar namreč odloča o tem, da bo uporabil pogojno odložitev pregona ali poravnavo,(deloma pa tudi v primeru 163 ZKP) pravzaprav presodi, da je oseba, ki jo ima pred seboj resstorilec kaznivega dejanja. Hkrati tudi presodi, da je kazensko odgovorna in da obstajajo dokazi– vsaj na nivoju verjetnosti utemeljenega suma – ki potrjujejo krivdo.

74 Pri tem očitno izstopa ureditev prikritih preiskovalnih ukrepov, katerih uvedbo lahkoskorajda izključno zahteva tožilec (npr. 152 in 156 ZKP).

75 V skladu s tem modelom je imel invkirent (predhodnik preiskovalnega sodnika) vrokah vse funkcije kazenskega postopka in je bil odgovoren za raziskovanje zadeve.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 72

Page 75: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

73

Hkrati pa je in mora biti tožilec vedno bolj aktiven tudi v predka-zenskem postopku. Od takrat, ko je policija leta 2001 podpisala spora-zum z državnim tožilstvom, po katerem je državno tožilstvo dobilojasno napisano pravico, da nadzoruje in usmerja potek predkazenskegapostopka,76 in po tem, ko je takšno spremembo uvedel še ZKP,77 jejasno, da je pravi dominus litis predkazenskega postopka državni toži-lec. Takšna ureditev je dokončno utrdila razmerja med policijo indržavnimi tožilstvom v predkazenskem postopku in postavila na čelotega postopanja državnega tožilca.

Tretjo prelomno spremembo je v tožilsko delo prinesla novela ZKP–K, ki je uvedla pogajanja o priznanju krivde in predobravnavni narok.78

Po novem lahko tožilec iniciira pogajanja o priznanju krivde ali pasprejme predlog obdolženca, ki se je pripravljen o tem pogajati. Zuvedbo pogajanj o priznanju krivde tožilec tako aktivno prevzema vlogoprocesne stranke v kazenskem postopku, postaja avtonomen akter po-stopka in hkrati stopa še korak proti večji aktivnosti.79 Časi, ko je samopresojal pogoje za vložitev obtožnice, so res daleč!

Naš zakonodajalec je še vedno ohranil idejo, da državni tožilec delujekot državni organ, saj ohranja načelo iskanja materialne resnice (17 ZKP).Tako tudi za državnega tožilca velja, da mora po resnici in popolnomaugotavljati dejstva, pomembna za izdajo zakonite odločbe. Ali z drugimibesedami: naš tožilec, kljub uvedbi pogajanj, po naravi še vedno nima vlo -ge adversarnega tožilca iz teoretskega modela čistega adversarnega postop -ka,80 saj mora še vedno skrbeti za iskanje resnice (tudi kadar se pogaja).81

76 Strokovno navodilo o sodelovanju policije in državnega tožilstva pri odkrivanju in pre-gonu storilcev kaznivih dejanj, podpisano 10. 12. 2001.

77 Člen 160a ZKP, sledila pa je še Uredba o sodelovanju državnega tožilstva, policije indrugih pristojnih državnih organov in institucij pri odkrivanju in pregonu storilcev kaznivihdejanj ter delovanju specializiranih in skupnih preiskovalnih skupin (Uradni list RS, št. 83/10).

78 Tako se z eno od obeh oblik priznanja krivde v letu 2013 končala približno tretjina zadev,od tega samo 1% celotnega števila zadev s sporazumom o priznanjem krivde oz. samo 5% od vsehzadev, ki se končajo s priznanjem krivde. Podatki so povzeti iz Vrhovno državno tožilstvo (2014).

79 Več o tem glej Šugman Stubbs, 2015, I–VII.80 Takšna poenostavitev oz. redukcija adversarnega tožilca zgolj na vlogo stranke je seveda

nekoliko poenostavljena in je namenjena razumevanju teoretskega modela adversarnega kazen-skega postopka. V realnosti, kot pravi Alschuler, je ameriški tožilec, ko deluje v procesu plea bar-gaining tako administrator, kot tudi odvetnik, sodnik in zakonodajalec. Alschuler, 1968, 52–53.

81 Kot pravi Jörg o sistemu, kjer tožilec vodi preiskavo: »Ni preiskovalnega sodnika, ki biiskal ‘resnico’ in, kljub naši uradni retoriki o nepristranskosti in pregonu, se konkretne pravnedolžnosti policije in tožilcev ne raztezajo na iskanje razbremenilnih dokazov.« (prevod K. Š. S.)Brants, Field, Jörg, 1995, 48.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 73

Page 76: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

74

3.3. Sprememba vloge policije

Policija je bila z zakonom leta 1994 zasnovana predvsem kot organodkrivanja kriminalitete in je pri tem lahko opravljala neformalna deja-nja. Še vedno je veljalo osnovno pravilo, da policija ni smela pridobivatiformalnih personalnih dokazov,82 hkrati pa kljub temu lahko ugoto-vimo, da je bil položaj policije v predkazenskem postopku avtonomen,saj formalno ni bila podrejena državnemu tožilstvu.83 Idejna zasnovaorgana je bila torej predvsem kot prva bojna linija odkrivanja krimina-litete in zbiranja dokaznega gradiva.84 Do ključne spremembe v od-nosu policije in tožilstva je prišlo s podpisom Strokovnega navodila osodelovanju policije in državnega tožilstva (2001), po katerem je drža-vno tožilstvo dobilo pravico, da nadzoruje in usmerja potek predkazen-skega postopka.85 Od tedaj je sistemska podrejenost policije držav-nemu tožilstvu neizpodbitna.

Kljub podrejenosti državnemu tožilstvu, pa so se nekatere funkcijepolicije okrepile. To se predvsem kaže v dveh trendih: na prvega kažejoštevilne nove možnosti, da policija opravlja formalna procesna dejanja,na drugega pa rešitve, ki delovanju policije dajejo dokazno vrednost. Zailustracijo prve težnje lahko nedvomno navedemo uvedbo številnihpreiskovalnih dejanj, ki jih policija opravlja samostojno: recimo pre-kriti preiskovalni ukrepi. Ta sklop ukrepov sicer odreja sodišče, vendarpa je policija pri njihovi izvedbi samostojna. Tako ta dejanja kot leta2003 uvedena možnost, da policija pod določenimi pogoji (formalno)zaslišuje osumljenca,86 pa nam kažejo na drug trend; da imajo namrečpolicijska dejanja (predvsem osebni dokazi, kar je novost!) polno doka-zno vrednost. Oba trenda med drugim tudi ponazarjata rušenje teze oločenosti predkazenskega in sodnega kazenskega postopka tako gledeorgana, ki določen del postopka vodi, kot glede delitve na formalna inneformalna preiskovalna dejanja in njihove dokazne vrednosti.

82 V obliki dikcije tedanjega 140/2 ZKP/67 ali današnjega 148/3 ZKP. 83 Fišer, 2006, 61.84 Uvedena je bila »mehka« možnost, da državno tožilstvo vendarle lahko vpliva na delo

ONZ, kadar samo zve za sum storitve določenega kaznivega dejanja, ali kadar zahteva dodatneinformacije. Fišer, 2006, 62.

85 Strokovno navodilo o sodelovanju policije in državnega tožilstva pri odkrivanju in pre-gonu storilcev kaznivih dejanj, podpisano 10. 12. 2001.

86 Šugman, 2006, 287–306.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 74

Page 77: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

3.4. Sprememba strukture postopka

3.4.1. Postopno odpravljanje preiskave87

V zadnjih dvajsetih letih lahko zasledimo tako v Evropi kot tudi vSloveniji trend odpravljanja faze preiskave.88 Ne samo, da je bil ta ciljvečkrat izrecno naveden v nekaterih slovenskih političnih dokumentih,pač pa je ta težnja razvidna tudi iz razvoja našega kazenskega po-stopka.89 Najprej je prišlo do zvišanja meje zagrožene kazni za vložitevneposredne obtožnice iz petih let na osem let zapora (ZKP–E),90 kar jepomenilo razširjeno možnost vložitve neposredne obtožnice brez pre-iskave. Očiten znak, da preiskava izgublja pomen, je tudi spremembanarave preiskovalnega sodnika in krepitev njegove garantne vloge (glejzgoraj). Logično je, da se ob krepitvi varovalne vloge izgublja njegovapreiskovalna vloga in s tem tudi funkcija preiskave kot preiskovalnefaze kazenskega postopka. Eden od znakov, ki nam govorijo o »samo-odpravi« preiskave, je tudi povečevanje števila preiskovalnih dejanj, kise odredijo na iniciativo tožilca, kjer mora preiskovalni sodnik v maniripravega sodnega delovanja omejevati (morebitno) pretirano preisko-valno zagnanost tožilca; to pa je ravno nasprotno njegovi izvorni pre-iskovalni vlogi. Prav tako drži, da se takšni ukrepi pogosto izvajajo žepred uvedbo faze preiskave, kar prav tako zmanjšuje njen pomen. Vtem smislu ni nobenega posebnega razloga, da faza preiskave obstaja.91

Drugi znak odmiranja preiskave pa je uvajanje vedno večjega številanovih preiskovalnih dejanj, ki so bila že od začetka urejena tako, da jepreiskovalni sodnik v njih igral varovalno vlogo. Ta trend se povezuje zvedno večjim prodorom tehnologije v kazenske postopke.92 Tehnolo-gija postaja nov akter kazenskega postopka, saj naj bi govorila sama

75

87 O podrobnem opisu trenda. glej Šugman Stubbs, 2014, 87–96.88 Nemčija na primer, je odpravila institut preiskovalnega sodnika v sedemdesetih letih

prejšnjega stoletja (Dubber, 1997, 547–605). Italija pa ga je odpravil, ko je uvedla svojo velikoreform kazenskega postopka in ga transformirala v skorajda popolnoma adversarni postopek nakoncu osemdesetih let prejšnjega stoletja (Li, 2008, 13–21).

89 Gorkič, 2012b, 1343–1350. 90 Kobe je recimo še leta 1975 svaril pred pretirano uporabo neposredne obtožnice in to v

času, ko je bila še razmeroma redko v uporabi (Kobe, 1975, 219).91 To pa ne pomeni, da ne obstajajo drugi razlogi, ki opravičujejo obstoj preiskave: recimo

izvajanje dokazov v korist obrambe. 92 Glej, npr. Kovačič idr., 2010, ali Savona, 2004.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 75

Page 78: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

76

zase, objektivno in s pridihom neizpodbitne in nepristranske dokaznevrednosti, kar prav tako zmanjšuje vlogo (človeka) preiskovalca. Mordanavzven najbolj viden znak postopnega odpravljanja preiskave pa jebrez dvoma uvedba predobravnavnega naroka.

3.4.2. Uvedba predobravnavnega naroka

Uvedba predobravnavnega naroka je velika sistemska sprememba, kipo vzoru adversarnih postopkov prinaša v našo klasično kontinentalnozgradbo postopka novo fazo, ki poteka po vložitvi obtožnice in po nje-nem preizkusu. Gre za kontradiktorno organiziran narok, ki mora po-tekati v prisotnosti obeh strank. Glavni nameni uvedbe predobravnav-nega naroka so bili skrajšanje in poenostavljanje postopka ter ideja, daje treba še pred glavno obravnavo omogočiti, da obdolženec morebitiprizna krivdo in se s tem postopek konča. Če obdolženec krivde ne pri-zna, pa ima predobravnavni narok predvsem namen začrtanja pravnegain dejanskega obsega spora v obliki organizacije dokaznega gradiva zaglavno obravnavo. Tako mora recimo najkasneje v tej točki priti do raz-kritja dokazov,93 stranki pa morata predlagati dokaze, ki naj bi seobravnavali na glavni obravnavi, hkrati je to trenutek, ko naj bi se od-prlo tudi vprašanje izločitve dokazov in razprava o morebitnih skrajša-vah ali poenostavitvah teka glavne obravnave.

Uvedba predobravnavnega naroka pomeni tako veliko sistemskospremembo. Gre za poskus aktivacije procesnih strank še pred glavnoobravnavo z namenom skrajšati in osredotočiti postopek. Do skrajšanjalahko pride bodisi zaradi tega, ker obdolženec prizna krivdo, bodisizato, ker so sporna vprašanja že pred glavno obravnavo začrtana. V vsa-kem primeru pa je to korak proti avtonomnemu in aktivnemu delova-nju strank, ki naj bi ne čakale na uradovanje sodnih organov, temvečkazale iniciativo že v zgodnejših fazah postopka.

93 Do tega pride, če prej ni bilo faze preiskave.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 76

Page 79: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

77

4. Sistemska analiza trendov

4.1. Premik v adversarno smer

Nobenega dvoma ne more biti o tem, da se je od svojih začetkov leta1994 slovenski kazenski postopek po svoji zasnovi vedno bolj premikalv adversarno smer;94 večina najpomembnejših novih rešitev je po svojinaravi adversarna. Takšna je gotovo uvedba Miranda pouka v zgodnjefaze postopka, takšna so pooblastila tožilcu, s katerimi lahko bolj učin-kovito vpliva na potek kazenskega postopka (postopki odvračanja), inključno: takšna je možnost, da se kazenski postopek konča s prizna-njem krivde.

Kako recimo Miranda pouk v zgodnejših fazah postopka prispeva kadversarnosti? Jasno je, da je v celotnem kazenskem postopku (v širšemsmislu) oseba, zoper katero teče ta postopek, najbolj ranljiva v predka-zenskem postopku, ko ima opravka z njim policija. Vemo, da do največ-jih zlorab postopka prihaja ravno v njegovih zgodnjih fazah, hkrati pa soskomine po pridobivanju izjav v tej fazi največje, saj velja, da ljudje iz ra-zličnih razlogov podajajo najbolj zanesljive izjave takoj po storjenemkaznivem dejanju.95 Tako nam nič ne pomaga brezhibno organiziransodni kazenski postopek, če je ključni dokazni material pri dobljen zuporabo prisile ali groženj v predkazenskem postopku.96 Tako namnačin pridobivanja izjav od osumljenca v tisti, najbolj zgodnji fazi po-stopka govori o naravi kazenskega postopka kot celote in o naravi druž -be, ki takšno ravnanje vrednostno in pravno regulira.

Zato mora biti točka, ko obdolžencu pripadejo njegove pravice (pred -vsem pravica do seznanitve s predmetom obtožbe, pravica do molka inpravica do zagovornika) postavljena v natančno določeno fazo postopka;tj. v točko osredotočenosti preiskave. To je točka, v kateri se preiskova-

94 Slovenski kazenski postopek v tej težnji še zdaleč ni osamljen; v to smer se premikajoštevilni evropski, celo svetovni postopki. Vogler tako recimo govori o »premiku svetovnih raz-sežnosti proti adversarnostiî. Vogler, 2005, 631.

95 Nimajo še časa, da razmislijo o zanje ugodnejših različicah ªresnice´, nimajo časa, dasvoje zgodbe uskladijo z drugimi, spomin na dogodek bledi, spominske vrzeli začnejo zapolnje-vati s svojimi domnevami in razlagami ipd. Glej tudi Maver, 1997, 186‒189.

96 Kot pravi Zupančič, je dogajanje v sodni dvorani le šibak in zapoznel odmev na nekokritično predhodno dogajanje na policijski postaji, če so tam prišle na dan odločilne informa-cije o kazenski zadevi. Zupančič, 1987, 195.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 77

Page 80: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

78

nje prevesi iz splošnega poizvedovanja in preiskovanja v iskanje dokazovzoper določenega storilca.97 Do tega trenutka pa vedno pride v predka-zenskem postopku. Samo, če osumljenca seznanimo s pravicami v temtrenutku, se lahko zagotovi vsaj približna enakost orožja,98 ki edina za-gotavlja kontradiktornost in s tem pošten postopek.99 V vseh drugih re-šitvah je obdolženec objekt postopka, predmet preiskovanja, in o kakšnienakosti orožja ne moremo govoriti, tako se takoj znajdemo v inkvizi-tornem postopku.

Adversarni sta tudi drugi dve zgoraj omenjeni rešitvi: aktiven toži-lec, ki lahko vpliva na potek postopka, in priznanje krivde, ki privededo hitrega zaključka zadeve. Za akuzatorno razumevanje je namreč boljpomembno, da se spor razreši, kot pa to, da je rešitev osnovana naaktivnem iskanju materialne resnice s strani sodišča. Drug ključni de-javnik adversarnosti pa je enakost orožja; torej enakost pravnega polo-žaja obdolženca na eni strani in tožilca na drugi.100 Takšno gledanje seše povezuje z manjšim vmešavanjem države v kazenski pregon in posle-dično pasivnim sodiščem, večjim interesom za razrešitev spora, kot paza ugotovitev vsebinske resnice o stvari, ter prevlado procesnopravnelogike nad materialnopravno.101 Jasno je, kako v tak model padejotako pogajanja o krivdi kot ideja predobravnavnega naroka: obdolženecje razumljen kot enakopraven, avtonomen sogovornik, ki lahko in celomora prispeva k hitri rešitvi spora.102 Sodišče je pri preverjanju spora-

97 Glej Zupančič, 1991, 249.98 Zupančič, 1988, 232. 99 Pouk bi lahko osebi pripadel pojmovno tudi že pred točko osredotočenosti, vendar pa

kaj takega ne bi bilo smiselno. To bi pomenilo, da bi o teh pravicah morali obvestiti tako rekočvsakogar, zoper kogar bi obstajala minimalna verjetnost, da je storilec kaznivega dejanja. Takobi prišlo bi do hipertrofije kontradiktornosti, kar bi lahko privedlo do onemogočanja delovanjapolicije (Zupančič, 1987, 197). Eden od razlogov je tudi pravica do vpogleda v spis, ki ne smenastopiti prezgodaj v postopku.

100 Damaška povezuje značilnosti akuzatornega sistema z reaktivno državo (v nasprotju zaktivistično), s postopkom, ki je usmerjen na reševanje konflikta (v nasprotju s postopkom, kiišče resnico), enakostjo obeh strani (aktivnostjo sodišča), močnim konceptom avtonomnosti (vnasprotju z vrednostnim paternalizmom) ipd. Glej Damaška, 1986, 97–109.

101 »Pomembno je, da podtalna filozofija reaktivne vlade ustvarja ozračje, ki podpira pro-cesno legitimacijo sodb. Kjer je cilj sojenja to, da se razrešuje spore in kje naj sodnik ne bi vna-šal neodvisnih politik ali vrednot, vztrajanje pri materialnopravni pravilnosti sodb izgubi svojraison d’être. Če je odločitev sposobna vsrkati spor, potem odklon te sodbe od rezultata, ki gazahteva materialno pravo povzroča le malo skrbi: konec koncev je bil procesni cilj dosežen po-šteno.« (prevod K. Š. S) Prav tam, 102.

102 Kovačič, 2006, 47–51.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 78

Page 81: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

79

zuma oz. priznanja na predobravnavnem naroku mnogo bolj pasivnokot prej in ugotavljanje, kaj se je v resnici zgodilo, postaja sekundar-nega pomena.

4.2. Začetek kazenskega postopka se premika globlje v predkazenski postopek in se s tem ruši teze o ločenosti predkazenskega in (sodnega) kazenskega postopka

Kot že rečeno, je naš kazenski postopek s številnimi spremembamipočasi krhal tezo o ločenosti predkazenskega in sodnega kazenskega po-stopka. Prvič se je to zgodilo z uvedbo pouka o pravicah v trenutkuodvzema prostosti osumljencu. V nadaljevanju je postalo priznanje, dase kazenski postopek začne že veliko prej, še posebej izrazito pri ureja-nju režima pridobivanja izjav od osumljenca. ZKP v tem pogledu nam-reč »priznava«, da prihaja do osredotočenosti preiskave že pri prvemstiku policije z osumljencem. Ne samo, da ga je treba seznaniti z njego-vimi pravicami že ob odvzemu prostosti (4 ZKP), pač pa tudi v tre-nutku, ko zoper določeno osebo obstajajo razlogi za sum (148/4 ZKP).Tako zakon implicitno priznava, da pride že v trenutku osredotočenostipreiskave do spora med posameznikom in državo in da ima osumljenecv tej točki pravico do molka, pravico do seznanjenosti s predmetomobtožbe in pravico do zagovornika.103 Logična posledica rešitve, ki za-četek postopka prenaša v zgodnejšo fazo postopka, je na primer tudidokaznopravna rešitev, ki izjavam osumljenca podaja dokazno vred-nost. Če namreč priznavamo, da se kazenski postopek začne že v pred-kazenskem postopku in je osumljenec seznanjen s svojimi pravicami injih lahko udejanja, namreč ni nobenega razloga, zakaj njegovi izjavi (obdoločenih pogojih) ne bi dali dokazne vrednosti.

Kljub temu, da sta zasnova postopka (recimo dvofaznost predhod-nega postopka) in terminologija ZKP še vedno zasnovani na tezi o loče-nosti, je s spremembo točke, v kateri osumljencu pripadejo procesnepravice jasno, da ZKP »tiho priznava«, da se spor med posameznikomin državo začne že mnogo pred tem, ko se začne formalni sodni posto-

103 Pojem, ki ga je uvedlo Vrhovno sodišče ZDA, s primeri Escobedo v. Illinois, 378 U.S.478 (1964). Glej Zupančič idr., 2000.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 79

Page 82: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

80

pek. Tako je presežen ena od temeljnih in najbolj problematičnih ele-mentov teze o ločenosti, saj pridobi osumljenec pravico do pouka osvojih pravicah že v predkazenskem postopku in ne šele v sodnem ka-zenskem postopku.

Potrditev preseganja teze o ločenosti lahko vidimo tudi v tem, (1) daima preiskovalni sodnik že pred uvedbo preiskave garantno vlogo in setorej njegovo delovanje razteza v zgodnejšo fazo postopka in, po drugistrani, (2) da mnogo dokaznega materiala, ki ga zbere policija najde pot dosodečega sodnika. To pomeni, da je tudi vedno več preiskovalnih dejanj, kiimajo dokazno vrednost in jih opravlja policija. Tako lahko vidimo, da jeodpravljen še en element teze o ločenosti policijskega predkazenskega insodnega kazenskega postopka: formalna preiskovalna dejanja se izvajajotako pred uvedbo faze preiskave kot po njej, tako tista dejanja iz predka-zenskega postopka kot tista iz faze preiskave imajo lahko dokazno vred-nost.104 Tako ponovno vidimo, da ločnica predkazenski postopek – nefor-malno delovanje policije na eni strani – in sodni kazenski postopek –formalno delovanje preiskovalnega sodnika – ne zdrži več.

5. Sklepne misli

Slovenski postopek v zadnjih dvajsetih letih ni bil celovito preno-vljen. Doživel je številne spremembe, na kar kaže kar trinajst noveli,vendar pa ni mogoče zanikati dediščine v temelju mešanega tipa kazen-skega postopka, ki jo nosimo s seboj še dandanes. Trendi sprememb soočitni; med njimi v sistemskem smislu izstopa postopno rušenje teze oločenosti predkazenskega in sodnega kazenskega postopka. Kot posle-dica te težnje pa prihaja do postopnega odpravljanje preiskave in pre-iskovalnega sodnika ter prehoda na enofazni predhodni postopek.Predvsem pa vstopa v naš sistem vedno več adversarnih rešitev, ki vpli-vajo na vloge vseh udeležencev: izstopajo uvedba selekcijskih mehaniz-mov, predobravnavnega naroka in sporazuma o priznanju krivde.

V zadnjih dvajsetih letih se je gotovo najbolj spremenila zasnovapredhodnega postopka in s tem povezane spremembe vlog posameznihorganov te faze postopka. Če je bil še do leta 1994 preiskovalni sodnik

104 Ta razlika dandanes obstaja samo še glede pričevanja prič in izvedencev.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 80

Page 83: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

še v pretežni meri preiskovalni organ, je v zadnjih dvajsetih letih vednobolj poudarjena njegova garantna, sodna vloga. S spremembo vlogepreiskovalnega sodnika pa je prišlo tudi do negativnih učinkov: pre-iskovalni sodniki imajo danes namreč vedno bolj nejasno identiteto. Česo bili v izhodišču predvsem preiskovalci, se je z leti krepila njihovasodna vloga. Garantna (sodna) in preiskovalna funkcija pa sta si v po-polnem nasprotju, tako je njihova vloga zaznamovana s shizmo.

Od vseh vlog v kazenskem postopku, se je v zadnjih dvajsetih letihnašega postopka brez dvoma najbolj spremenila vloga državnega tožilca.Iz pretežno pasivnega državnega organa se tako rekoč z vsako novelo boljspreminja v aktivnega usmerjevalca postopka, ki hkrati vedno bolj prev-zema strankarsko naravo. Njegovo vlogo je najprej spremenila uvedbaselekcijskih mehanizmov: možnosti pogojne odložitve pregona in porav-nave, s katerimi je dobil v roke pravico, da meritorno odloča o zadevi;deloma je torej začel prevzemati sodno funkcijo. Analiza spremembstrukture postopka pokaže, da se je tudi v Sloveniji odrazil vseevropskitrend odpravljanja faze preiskave. Največji sistemski premik sta pomeniliuvedba predobravnavnega naroka in instituta sporazumevanja o krivdi.Ravno z uvedbo teh dveh institutov se je ne samo silovito zmanjšalo šte-vilo glavnih obravnav, ampak bi moralo biti dokazno osredotočenje izve-deno že na predobravnavnem naroku, stranki pa (praviloma) prekludi-rani, če dokazov na tem naroku ne bi bili predlagali. Ti dve spremembista posledično tudi najbolj vplivali na fazo sojenja, saj ta izgublja pomen.

Kljub številnim, nekaterim tudi radikalnim spremembam, je temeljnašega postopka brez dvoma in očitno še vedno tisti iz leta 1967, z vsemisvojimi pomanjkljivostmi vred. Nekatere sestavne faze so med seboj tudiizrazito disonantne: tako imamo, recimo, interes po skrajševanju postop-kov, pa imamo še vedno mnogo preobsežne možnosti kasatornih poobla-stil pritožbenih sodišč. Tako se ni moč ubraniti vtisu, da so bile spre-membe ZKP do sedaj večinoma reaktivne, kot odraz odločb ustavnegaso dišča, stihijske zaradi implementacije evropske zakonodaje ali pač tre -nut nih muh zakonodajalca. Zelo malo pa je zaslediti želje in idej po si -stem ski viziji sprememb, ki je pri tako občutljivem sistemu brez dvomanujna.

Za konec lahko ugotovimo, da je naš postopek danes brez dvomaadversarno-mešanega tipa in da se v svojih novih rešitvah, kot skoraj vsi

81

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 81

Page 84: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

drugi evropski sistemi, skoraj dosledno zgleduje po common law siste-mih. Vendar pa kot vodilno načelo ostaja instrukcijska maksima, ki na-rekuje ritem vsem drugih rešitvam, in imajo zato tudi adversarne rešitvev našem sistemu povsem drugačen izid kot v sistemih, ki te osnovnepremise ne pozna. Priznanje krivde, na primer, je ravno zaradi močnesodne kontrole (temelječe na instrukcijski maksimi), zasnovano precejdrugače kot v common law sistemih, od koder ta institut prihaja. Enakovelja za vloge različnih organov.

Literatura

Alschuler, Albert (1968: The Procesutor’s role in the Plea Bargaining. University ofChicago Law Review, 36, 52–53.

Bayer, Vladimir (1967): Osnovne karakteristike novog uređenja krivičnog po-stupka prema noveli od godine 1967. JRKK, 5, 3, 346–384.

Bayer, Vladimir (1982): Jugoslavensko krivično procesno pravo, I. knjiga. Zagreb:Pravni fakultet u Zagrebu.

Bayer, Vladimir (1995): Kazneno procesno pravo: odabrana poglavlja (Povjesni raz-voj kaznenog procesnog prava). Zagreb: MUP.

Brants, Chrisje; Field, Stewart; Jörg, Nico (1995): Are Adversarial and Inquisito-rial Systems Converging?, V: Criminal Justice in Europe: A Comparative Study, 41–56.Oxford: Clarendon Press.

Damaška, Mirjan (1969): Napomene o početku krivičnog postupka i početkuprimjene krivične forme. Zbornik PF u Zagrebu, 19, 1, 21–36.

Damaška, Mirjan (1986): The Faces of Justice and State Authority. New Haven:Yale University Press.

Dubber, Markus D. (1997): American Plea Bargains, German Lay Judges, andthe Crisis of Criminal Procedure. Stanford Law Review, 49, 547–605.

Erbežnik, Anže (2003): Nekaj pogledov na predlagano novelo zakona o kazen-skem postopku. Pravna praksa, 22, 14, I–VII.

Fišer, Zvonko (1997): Posebne operativne metode in sredstva ter delitev proces-nih funkcij v predhodnem postopku. Pravna praksa, 16, 17–18, 24–28.

Fišer, Zvonko (2002): Ustavnopravni položaj državnega tožilstva in spremembekazenske procesne zakonodaje. Podjetje in delo (Dnevi slovenskih pravnikov), 28, 6–7,1293–1307.

Fišer, Zvonko (2006): Predkazenski postopek, V: Izhodišča za nov model kazen-skega postopka, 57–148. Ljubljana: Inštitut za kriminologijo pri PF v Ljubljani.

Fišer, Zvonko (2003): Nekateri ustavnopravni problemi predkazenskega po-stopka. V: Deveti dnevi javnega prava, 87–101. Ljubljana: Inštitut za javno upravo.

Glendon, Mary Ann; Gordon, Wallace Michael; Osakwe, Christopher (1994):Texts, materials and cases on the civil and common law traditions with special reference toFrench, German, English and European Law. St. Paul: West Publishing.

Gorkič, Primož (2012a): Pritožba zoper prvostopenjsko sodbo po noveli ZKP–K.Odvetnik, 14, 3, 21–23

82

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 82

Page 85: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Gorkič, Primož (2009): Procesna dejanja obdolženca v kazenskem postopku: doktor-ska disertacija. Ljubljana: Pravna fakulteta v Ljubljani.

Gorkič, Primož (2012b): Nova ravnotežja med organi kazenskega postopka. V:Podjetje in delo (Dnevi slovenskih pravnikov), 38, 6/7, 1343–1350.

Kobe, Peter (1975): Vloga javnega tožilstva pri uvedbi kazenskega postopka. Prav-nik, 30, 7–9, 211–222.

Kobe, Peter (1983): Kazensko procesno pravo (izbrane teme). Ljubljana: Pravna fa-kulteta v Ljubljani.

Kobe, Peter (1985): Preiskovalni sodnik. Pravnik, 40, 1–2, 17–37.Kovačič, Blaž (2006): Razmišljanja o teoretičnih izhodiščih novega modela slo-

venskega kazenskega postopka. V: Izhodišča za nov model kazenskega postopka, 27–56.Ljubljana: Inštitut za kriminologijo pri PF v Ljubljani.

Kovačič, Matej idr. (2010): Kriminaliteta in tehnologija: kako računalniki spremi-njajo nadzor in zasebnost, ter kriminaliteto in kazenski pregon? Ljubljana: Inštitut zakriminologijo pri PF v Ljubljani.

Krapac, Davor (1989): Suvremeni prethodni krivični postupak – nastanak i gla-vne značajke. Naša Zakonitost, 43, 2–3, 287–332.

Li, Changsheng (2008): Adversary System Experiment in Continental Euro-pe: Several Lessons from the Italian Experience. Journal of Politics and Law, 1, 4,13–21.

Maver, Darko (1997): Kriminalistika. Ljubljana: Uradni list.Mozetič, Polona (2010): Glavna obravnava v kazenskem postopku: dokaznopravni

in organizacijski vidiki. Ljubljana: GV Založba.Packer, Herbert, L. (1964): Two Models of the Criminal Process. University of

Pennsylvania Law Review, 113, 1, 1–68. Savona, Ernesto Ugo, ur. (2004): Crime and Technology: New frontiers for Regula-

tion, Law Enforcement and Research. Dordrecht: Springer.Šugman, Katja (2000): Dokazne prepovedi v kazenskem postopku: meje (samo)ome-

jevanja države. Ljubljana: Bonex. Šugman, Katja (2003): Kazenskoprocesna doktrina v luči odločb Ustavnega so-

dišča RS. Zbornik znanstvenih razprav, 63, 469–502.Šugman, Katja (2006): Režim pridobivanja izjav od domnevnega storilca kazni-

vega dejanja. Zbornik znanstvenih razprav, 66, 287–306.Šugman Stubbs, Katja (2015): Anomalije pri uporabi instituta pogajanj o prizna-

nju krivde v slovenskem kazenskem postopku. Pravna praksa, 34, 3/4, I–VII.Šugman Stubbs, Katja (2014): The Concept of the Phase of Investigation in

Slovenian Criminal Procedure Legislation. V: Prosecutorial Investigation: regional criminal procedure legislation and experiences in application, 87–96. Beograd: OSCE.

Tak, Peter Johan Paul (2012): The Dutch Prosecutor: A Prosecution and Senten-cing Officer. V: The Prosecutor in Transnational Perspective, 135–155. Oxford: OxfordUniversity Press.

Vasiljević, Tihomir (1981): Sistem krivičnog procesnog prava SFRJ. Beograd: Savre-mena administracija.

Vogler, Richard (2005): Reform Trends in Criminal Justice: Spain, France andEngland & Wels. Washington University Global Studies Law Review, 4, 631–637.

Volkmann–Schluck, Thomas (1981): Continental European Criminal Procedu-res: True or Illusive Model? American Journal of Criminal Law, 9, 1–32.

83

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 83

Page 86: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Vrhovno državno tožilstvo (2014): Skupno poročilo o delu državnih tožilstev za leto2013. Dostopno na http://www.dt–rs.si/uploads/documents/letno%20porocilo/po-rocilo–2013.pdf.

Zobec, Živko (1985): Komentar zakona o kazenskem postopku s sodno prakso. Lju-bljana: ČGP Delo.

Zupančič, Boštjan M. (1987): Legitimatio ad causam: primerjava med kazenskimin pravdnim postopkom. Zbornik znanstvenih razprav 47, 191–218.

Zupančič, Boštjan M. (1988): Pravica zoper samoobtožbo. Zbornik znanstvenihrazprav 48, 221–237.

Zupančič, Boštjan M. (1991): Kazensko procesno pravo: odločbe in razprave. Lju-bljana: Uradni list.

Zupančič, Boštjan M., idr. (2000): Ustavno kazensko procesno pravo, 3. izd.. Lju-bljana, Pasadena.

84

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 84

Page 87: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

II. del

Iskanje resnice kot osrednji dejavnik reform?

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 85

Page 88: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 86

Page 89: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

87

Davor Krapac

STAZE PREMA PROCESNOJ ISTINI I ESSENTIALIASUVREMENOG KAZNENOG

POSTUPKA

Temeljno pitanje uređenja svakog racionalnog kaznenog postupkamoglo bi biti: ako je netko optužen za kazneno djelo, jamči li mu po-stupanje državnih tijela protiv njega, oblikovano danas (u državamačlanicama Vijeća Europe) kao strukturalni model mješovitog akuza-torno-inkvizitornog postupka, pravični postupak i donošenje zakonitei pravilne presude?

I.

Premda je pitanje jednostavno, odgovori na nj jesu složeni. Središnjipojmovi kaznenog procesnog prava, u koje spada definicija kaznenog po-stupka i njegovog cilja i svrhe, danas su iz više razloga pod znakom pita-nja. S jedne strane, nakon pada Berlinskog zida, sve su tranzicijske zemljeušle u reforme kaznenog procesnog prava pod snažnim utje cajem anglo-američkog modela »čistog« akuzatornog (ili bolje: adver sarnog) postupka(kojeg, prema teoriji profesora Damaške,1 možemo nazivati modelompostupka za rješavanje sporova), koji je trebao zamijeniti stari, isluženikontinentalni inkvizitorni postupak (ili po Damaški, model postupka zaprovođenje državne politike). Tranzicijske zemlje su u svoje postojećekaznene procedure implantirale ideologiju, po kojoj je javna glavna ra-sprava između stranaka – optužbe i obrane, pred neovisnim i nepristra-nim sucem – temeljna značajka demokratskog, otvorenog i slobodnogdruštva. Zajedno s takvim prenaglašenim značenjem stadija glavne ra-sprave prihvaćeno je i mišljenje, da pokretanje, vođenje i okončanje sta-dija prethodnog kaznenog postupka također treba biti povjereno stran-kama, poglavito državnom odvjetništvu. Ono je, tijekom reforme, u

1 Damaška, 2008.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 87

Page 90: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

88

organizacijskom i funkcionalnom smislu postalo pravi dominus litis: ovla-šteno, da zahtijeva kriminalističku pomoć policije i drugih državnih ti-jela, ono sada provodi sve izvide, potrebne za odluku o optužnici odno-sno izvođenju okrivljenika na glavnu raspra vu. Pri tome nije toliko bitno,ima li obrana u tom stadiju postupka jamstva ravnopravne stranke, negoje bitno samo to, da okrivljenik ima zaštitu prava na dostojanstvo i oso -bnu slobodu; što se tiče dokaza, državno odvjetništvo je to, koje će se,kao »najobjektivniji državni organ na svijetu,«2 pobrinuti, da se s jedna-kom pažnjom istraže i prikupe dokazi na štetu i u korist okrivljenika.

S druge strane, zakonodavci tranzicijskih zemalja kao da su zabora-vili na to, da svojim procedurama ne samo da normativno regulirajukazneni postupak, nego i da rješavaju socijalni konflikt, koji je nastaoizmeđu društva i oštećenika s jedne te počinitelja kaznenog djela od -nosno okrivljenika s druge strane. To se dobro vidi u proliferaciji za-konskih normi o konsenzualnom okončanju kaznenog postupka bezglavne rasprave: danas posvuda susrećemo različite oblike sporazumije-vanja stranaka o optužbi ili o vrsti i visini kazne, koji strankama služe zabrzo okončanje ili čak izbjegavanje kaznenog postupka. Pri tome segubi iz vida, da je tzv. materijalna svrha kaznenog postupka ostvaritiopće i posebne svrhe kažnjavanja3. Dispozitivne i konsenzualne formeokončanja kaznenog postupka često puta onemogućavaju potpuno ipravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, a brzina postupanja, koju one

2 To je stajalište većine njemačkih komentatora (usp. Schaefer, 2002, 491–506). No i teo-rija angloameričkog kaznenog procesnog prava također smatra, da javni tužitelj ima »duty totruth«, pa ako nakon »aktivnog i savjesnog« pripremanja slučaja kod njega ostane »razumnasumnja«, reasonable doubt, u pogledu počiniteljeve krivnje, mora poduzeti dodatne napore, datu sumnju raščisti, te ukoliko u tome ne uspije, »and no alternative course of action is available.«treba odustati od progona (to dismiss the case), kako ne bi ušao u »neprihvatljivi rizik«, da na ra-spravi bude osuđena nedužna osoba (Gershman, 2001, 309–354). Kao postupke javnog tužite-lja, protivne etičkim kodeksima javnih tužiteljstava u SAD, koji postupci »odmažu« utvrđiva-nju istine, autor (koji je i sam javni tužitelj) navodi: iskorištavanje pogrešaka i loših postupakaosumnjičenikovog branitelja te podnošenje formalističkih prigovora na dokazne prijedlogeobrane (npr. alibi, prijašnje ponašanje žrtve seksualnog delikta) i naglašava pozitivne obvezejavnog tužitelja prema osumnjičenikovoj obrani (npr. pomaganje branitelju u pronalaženju ek-skulpatornih dokaza te odbijanje davanja »oprosnice« [tj. parcijalnog procesnog imuniteta]svjedocima, koji su potencijalno važni za obranu ).

3 Krapac, 2012, r. br. 11. Prema 41 KZ (Kazneni zakon, Narodne novine, br. 125/11,144/12) svrha kažnjavanja je »..izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačatipovjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i svedruge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i opravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo«.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 88

Page 91: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

89

donose, zanemaruje potrebu djelotvorne zaštite prava trećih osoba upostupku, poglavito oštećenika, koji s počiniteljem kaznenog djela stojiu posebnom odnosu. Konačno, one okrivljenika dovode u situaciju, dase odrekne svojih ustavnih prava obrane (npr. prava na šutnju, prava naaktivnu obranu putem raznih prigovora optužbi, prava na podnošenjepravnog lijeka pa čak i prava na branitelja), da bi zauzvrat dobio osudusa sniženom vrstom i mjerom kazne, pri čemu novi, široki opseg okri-vljenikove procesne autonomije pretvara ustavni katalog prava obraneu jednu trgovačku listu proizvoda na polici, s koje okrivljenik po svojojvolji uzima što hoće, da bi mu ukupna cijena, koju mora platiti dru-štvenoj zajednici za počinjeno nepravo, bila što manja.4 Time se kažnja-vanje u javnom interesu zamjenjuje s obligacijskim pravom privatnihugovora, što doprinosi frivolnoj postmodernističkoj tendenciji privati-zacije kaznenog pravosuđa i izvršenja kaznenih sankcija uopće.

Za mene, cilj kaznenog postupka, koji svojom konačnom presudomtreba ostvariti svrhe kažnjavanja iz kaznenog zakona, nije samo »reduk-cija kompleksne stvarnosti kriminalnog djela« prema Luhmannovoj »Le-gitimaciji kroz proceduru,«5 nego i istinito razlučivanje krivih od neduž-nih. Pri tome je lako uočiti važnost istine, koja se mora u kaznenompostupku utvrditi. Ne ulazeći u pitanje, što znači osuđujuća presuda(konstataciju, da je optuženik kriv, ili konstataciju, da je dokazano, da jeoptuženik kriv), a posebno ne ulazeći u tradicionalno suprotstavljanjedvije filozofijske teorije o istini – korespondencijske i konsenzualne (poHabermasu diskurzivne) i njihovoj reperkusiji na »istinu« u sudskom po-stupku6 – želim reći samo to, da je pojam »istine« u kaznenom postupku

4 Najžešći kritičar sporazumijevanja stranaka u njemačkom kaznenom postupku jeugledni profesor Bernd Sch¸nemann. Usp. jedan od njegovih istaknutih radova na tu temu:Schünemann, 2002, 525–546.

5 Usp. Luhmann, 1992, 26 i sl. Prema Luhmannu sudski postupci ne mogu se temeljiti namaksimi traženja istine u smislu kakvo je ono u prirodnim znanostima. Stoga, čak i kada bi seu njima odvijala nesmetana komunikacija procesnih sudionika, sudske se odluke u njima ne bimogle automatski smatrati istinitima jer uvijek postoji mogućnost pogreške koja bi ih pretvo-rila u »neistinite« odluke – bez obzira na to što i potonje kroz institut pravomoćnosti stječu va-ljanost te zaštitu pravnog poretka (koja se pak može isključiti samo u iznimnim slučajevima).

6 O tome v. Uzelac, 1997. Umjesto priklanjanja jednoj ili drugoj teoriji istine u sudskompostupku, neki autori (npr. Foster, 2006, 533) smatraju da bi bolje bilo u njemu razlikovati ne-koliko vrsta istine: forenzičku (koja putem metoda i sredstava znanosti i iskustva dolazi do ut-vrđenja činjenica čije se postojanje može tim metodama preispitivati), narativnu (koja se sastojiu individualnim iskazima ispitanika u postupku ovisnim od psihološkim crtama njihove osob-nosti), dijalošku (koja nastaje socijalnom interakcijom procesnih sudionika) te u posebnim

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 89

Page 92: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

važniji od njezinog instrumentalnog opravdanja kao sredstva za donoše-nje ispravne presude (koje opravdava troškove suđenja). Postulat istinitepresude naime, koliko god kazneni sud raspolaže s nesavršenim sred-stvima njezinog donošenja, znači i to, da se u onim slučajevima, u ko-jima se s izvjesnošću nije mogla utvrditi istina o krivnji ili nedužnosti,mora donijeti presuda, u kojoj će se izbjeći moguća neistina – osudomnedužnog okrivljenika. U normativnom smislu, to se ograničenje, pre -ma Duffu,7 može izraziti pojmom prava građanina, koje ga štiti od po-grešne osude: to nije pravo, koje jamči oslobađajuću presudu svakomokrivljeniku, nego pravo, koje jamči proces s pravičnom i jednakom za-štitom od pogrešne osude. U epistemološkom smislu postulat istinitepresude je pozitivni cilj – društvo treba imati kazneni postupak, kojiteži istini, ne samo zato, što bi istinito utvrđivanje činjenica služiloostvarenju ciljeva kaznenog (materijalnog) prava i kriminalne politike,nego zato, što je utvrđivanje istine važno samo po sebi: ako je kaznenipostupak postupanje s autonomnim građaninom kao subjektom prav-nog poretka (u cilju utvrđivanja njegove kaznene odgovornosti), ondakazneni postupak nije samo utvrđivanje istine o kaznenom djelu i poči-nitelju, nego postupanje zajedno s okrivljenikom, u kojem ga pozi-vamo na odgovornost, postupanje u kojem ga tretiramo kao samostal-nog i odgovornog agenta za svoje postupke, koji doprinosi pravilnomutvrđivanju činjeničnog stanja konkretnog slučaja.

Tranzicijski zakonodavci kao da su se natjecali u tome, da što boljeodgovore na pitanje, koji je od dva modela kaznenog postupka »bolji«u pogledu realizacije jedne od dvije tendencije u njihovom uređenju:8tendencije za efikasnošću (koja traži takvo uređenje postupka, koje ćespriječiti, da krivac izbjegne kažnjavanje, makar po cijenu prekomjer-nog ograničavanja okrivljenikovih prava) i tendencije zaštite pravagrađana – pri čemu, zbog novog političkog ustroja i novih ustavnih vri-jednosti u tranzicijskim zemljama, druga je tendencija nad prvom

90

oblicima postupka, tzv. »restaurativnu« ili »ozdravljujuću« istinu koja se utvrđuje u interakcijižrtve, počinitelja i/ili njihove društvene okoline u cilju razrješenja društvenog konflikta koji jegenerirao kazneno djelo.

7 Duff, Farmer, Marshall, Tadros, 2004, 22.8 Učenje o dvije tendencije u uređenju racionalnog kaznenog postupka iznio je kod nas

Bayer (1995). U starijoj američkoj procesnoj literaturi bila je utjecajna teorija Herberta Packera(Packer, 1964), prema kojoj kazneni postupak, od početka do konačne presude, uređuje sjedne strane, due process model, a s druge strane crime control model.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 90

Page 93: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

91

ostvarila značajnu prednost. Zakonski nacrti kaznenog procesnog pravau tranzicijskim zemljama oslanjali su se na »akuzatorni«, adversarni an-gloamerički model stranački strukturiranog postupka, za koji se sma-tralo, da je »presadiv« i na kontinentalno europsko tlo. Kao dokaz za tonavodio se talijanski ZKP iz 1978. godine, ali se pri tome često zabora-vljalo na intervencije talijanskog Corte costituzionale, koje su vratileodređene inkvizitorne elemente u taj novi zakon.9

Štoviše, prema starom »inkvizitornom« modelu reforma kontinental-nog kaznenog procesnog prava iskazala je otvoreno neprijateljstvo, uzobrazloženje, da je taj model nespojiv s postulatima zaštite individualnihprava i sloboda u novim ustavima i s jurisprudencijom Europskog sudaza ljudska prava. Pri tome su zanemarena upozorenja na velike struktu-ralne nedostatke kaznenog postupka u SAD, sadržane u glavnom instru-mentu, koji ga u ekonomskom pogledu »održavaju na životu,« kao što sunedostaci čuvenog plea bargaininga: ako kazneni postupak ne znači samonormativno oblikovani kazneni progon delinkventa do njegove osude,nego znači i proces komunikacije s okrivljenikom radi ispravnog razluči-vanja krivog od nedužnog, onda je američki oblik sporazumijevanja stra-naka radi »okončanja postupka prije njegovog započinjanja« nelegiti-man, ne samo zato što krši postulat osude na temelju krivnje dokazane»iznad razumne sumnje,« nego i zato, što kazneno pravosuđe nije polje»trgovine s pravednošću,« u kojoj se okrivljenika na različite načine prisi-ljava, da pristane na verziju optužbe i odrekne se zaštite, koja mu pripadapo ustavu i međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobo-dama.10 U SAD, okrivljenikovo priznanje krivnje bilo bi sukladno s po-stulatom njegove procesne autonomije samo, kada bi raspodjela moći iz-među stranaka u kaznenom postupku bila jednaka (to je već ranije uočioFederalni vrhovni sud SAD izrekavši u odluci US vs. Alford,11 da okri-vljenikovo očitovanje o optužbi (guilty plea) treba na primjereni načiniskazati okrivljenikovo priznanje djela i dragovoljnu izjavu o krivnji.«12

9 Vidi Damaška, 2006.10 Duff i dr., 2004, 14.11 400 US 25 (1970).12 McEwan, 2004, 58. Prema Federal rules of Criminal Procedure sudac nakon podnošenja

okrivljenikove izjave, da pristaje na nagodbu s tužiteljstvom, mora provjeriti, da je izjava drago-voljna, ima činjeničnu osnovicu (tj. ne smije se odnositi na »hipotetičko djelo« – ali ne mora činjenično »pokrivati« obilježja stvarno počinjenog djela), te se mora uvjeriti, da je »pravična« u odnosu na (druge) okrivljenike kao i da je u skladu s javnim interesom (tj. da ne proturječi

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 91

Page 94: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

92

Unatoč toga, među europskim kontinentalnim kaznenim postup-cima danas nema gotovo niti jednoga, koji ne pozna oblike plea bargai-ning,13 pa čak on postoji od 2009. i u konzervativnom (u pozitivnomsmislu!) njemačkom kaznenom procesnom pravu (267c StPO),14 zakoji je njemački Savezni ustavni sud nedavno izrekao da ga, zasad, sma-tra sukladnim ustavnom postulatu zaštite ljudskog dostojanstva, temelj-noj vrijednosti tamošnjeg ustava. Vrijedi li dakle i dalje ulagati teorijskenapore na kritici europskih modela plea bargaininga ili se trebamo po-miriti s njegovim nezaustavljivim prodorom u europsku kontinentalnuproceduru, pa i proceduru međunarodnih kaznenih sudova?

U raspravi o »presađivanju« elemenata jednog strukturalnog proces-nog modela u drugi često zaboravljamo, da funkcioniranje bilo kojegprocesnog modela i procedure, koja ga oblikuje, ovisi od međusobnog

javnom interesu, da se okrivljenik ipak izvede na javnu raspravu pred porotni sud). Tako širokiokvir diskrecijske ocjene suca o valjanosti okrivljenikove izjave kritizira Goldstein (1996, 567–577).

13 Vidi komparativnu studiju Thaman, 2010. Od te činjenice polazi ESLJP u svojoj pre-sudi od 6. 7. 2010 u predmetu Babar Ahmad i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva u kojoj, iz-među ostalog navodi da je common feature europskih sustava kaznenog pravosuđa, da na teme-lju sporazumijevanja okrivljenika s optužbom, okrivljenik dobije smanjenje kazne prije suđenjaza svoje priznanje ili za »substantial co-operation to the police or prosecution.« Pri tome, sama či-njenica, da optužba ili sudac okrivljeniku predoče, koju i kakvu bi kaznu dobio nakon pri -znanja, sama po sebi nije »oppressive conduct« pa u procesu plea bargaininga nema ničeg nezako-nitog ili nepravilnog, što bi postavilo neko pitanje povrede članka 6 Konvencije. To bi sedogodilo samo, ako bi (a) diskrepanca između dviju osuda [tj. potencijalne bez priznanja istvarne, nakon priznanja] bila tako velika, da bi predstavljala improper pressure on a defendant toplead guilty when in fact he was innocent; (b) postupak pogađanja oko optužbe među strankamabio tako coercive, da bi u cijelosti dokinuo okrivljenikovo pravo na slobodu od samooptuženja,i (c) okrivljenikovo priznanje u plea bargainingu bilo jedini način da izbjegne osudu, čija bi te-žina po sebi značila povredu 3 EKLJP.

14 Sporazumijevanje u kaznenom postupku u njemačkom se pravu kroz duže vrijeme raz-vijalo kroz praksu. Mišljenja autora razlikuju se u odgovoru na pitanje, kada se takva praksa po-čela javljati, prema nekima, bilo je to u 70-im, a prema drugima, u 80-im godinama. U praksisu se razvili različiti oblici sporazumijevanja, koji su prihvaćeni kroz praksu Saveznog vrhovnogsuda (Bundesgerichtshof). U nedostatku zakonskih odredaba, Savezni je vrhovni sud razvio nizopćih načela, koja su nadležnim sudovima služila kao uputa za postupanje. Sporazumijevanje ukaznenom postupku prvi je put uređeno na zakonskoj razini donošenjem Zakona o uređenjusporazuma u kaznenom postupku (Gesetz zur Regelung der Verständigung im Strafverfahren),koji je usvojen 28. 5. 2009, a stupio je na snagu 4. 8. iste godine. Njemačkom je zakonodavcutrebalo dugo vremena, da, nakon uočene potrebe, sporazumijevanje u kaznenom postupkuuredi na zakonodavnoj razini. Odlučujući poticaj stigao je od Saveznog vrhovnog suda 2005.godine, nakon što je taj sud utvrdio, da je vrijeme, da zakonodavac preuzme svoj dio odgovor-nosti u vezi sa sporazumijevanjem stranaka u kaznenom postupku i na taj način okonča pravnunesigurnost. Navedeni zakon je u osnovi preuzeo uređenje do tada razvijeno u praksi. Detalj-nije: Roxin i Schünemann, 2012.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 92

Page 95: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

93

djelovanja mnogo čimbenika: normativnih standarda, sadržanih u pro-ceduri, koji se primjenjuju pri donošenju odluka, načina, na koji suprocesni sudionici obrazovani u percipiranju i tretiranju predmeta kaz-nenog postupka, kontrole nad procesnim radnjama i odlukama, kojesudionici postupka donose na »strateškim« točkama pokretanja, vođe -nja i okončanja postupaka u konkretnom slučaju, i sredstvima, koja sunamijenjena, da se u kaznenom pravosuđu implementiraju javne poli-tike i nadzor.15

Ako to imamo na umu, možemo se, kao procesnopravni »realisti,«složiti s Jungom, koji za razmatranje pitanja o tome, koji strukturalnimodel kaznenog postupka proizvodi bolje socijalne efekte i iskazujeveći regulatorni potencijal u »traženju«16 istine, navodi nekoliko »staza.«To su (paths to truth):17

1. »Traženje« istine u inkvizitorno strukturiranom postupku čestose ne razlikuje od rezultata u adversatorno strukturiranom po-stupku. On je zapravo samo djelomična istina stvarnog događaja,koja se sastoji od narativne prezentacije, koju iznose stranke i drugisudionici postupka. To nije, dakako, bilo koja ljudska naracija(koju bi inače, pristaše postmodernog diskursa smatrali relevant-nom), već normativno strukturirana naracija radi ostvarenja ciljakaznenog postupka. No, pri tome sama struktura kaznenog po-stupka i pitanja njegova uređenja, koja se postavljaju, ne utječusami po sebi na kvalitetu sučeve spoznaje činjenica, na kojima ćeutemeljiti presudu. Na tu kvalitetu utječu različite »metakolizije«socijalnih interesa, koje susrećemo u osiguranju pravičnog postu-panja, osiguranju uzajamnog ograničenja i nadzora sudionika uprocesu, osiguranju transparentnosti postupka i dr.2. U korištenju termina »akuzatorni« i »inkvizitorni« model tre-bamo biti svjesni, da teorijski »čistog« modela, koji bi poslužio

15 Goldstein (1971, 1021) piše: »Ultimately, the operation of any model and of the procedurereflecting it will depend upon the interaction of many factors: the normative content of the standardsto be applied in making decisions, how the participants are perceived and trained, the controls intro-duced at strategic points, and the ressources assigned to implement policies and controls.«

16 Bayer (1995) među načela kaznenog procesnog prava svrstava i načelo traženja materi-jalne istine, tj. takve do koje se dolazi prema odredbama kaznene procedure koja je doduše, sjedne strane, »odbacila« forme koje bi bile štetne saznanju istine u postupku, ali s druge stranei zadržala takve forme, zbog uvažavanja drugih važnih interesa u kaznenom pravosuđu.

17 Jung, 2004, 152 i sl.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 93

Page 96: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

94

kao korisno mjerilo pojedinog konkretnog kaznenog postupka,danas nema, jer se analitička obilježja konkretnih postupaka mi-ješaju (vidljivo npr. na njemačkom Beweisantragsrecht kao stro-gom dokaznom pravu, koje veže inače inkvizitorno impostiraniraspravni sud). Toga trebamo biti svjesni u reformama kaznenogprocesnog prava. 3. U preuzimanju participatornih formi iz akuzatornog postupkane smijemo zaboraviti, da nakon »presađivanja« one moraju bitioptimalizirane, jer forme, koje ne osiguravaju suzdržanost držav-nog odvjetništva u kaznenom progonu ili kompenzatorne mehan-izme, kojima sud treba reagirati na slabiji položaj obrane, u suvre-menom ustavnom poretku neće udovoljiti standardima pravičnogpostupka i tendenciji zaštite temeljnih prava građana i pravaobrane.4. Ako prihvatimo iskustvo, da je u kontinentalnom kaznenompostupku stadij prethodnog postupka zapravo odlučujući stadijkaznenog postupka, u kojem se sudbinski postavljaju parametriglavne rasprave, trebamo u reformi kaznenog postupka stavitiposebni naglasak na participatorna prava obrane u njemu.5. Konačna staza u »traženju« istine u kaznenom postupku leži,po Jungu, u zahtjevu, da zakonodavac u strukturalnoj reformikaznenog postupka zabaci tradicionalno »mitološko« razlikova-nje američkog čistog akuzatornog postupka od europskog konti-nentalnog, koje često rezultira i transplantacijom18 »mitskih,« ane stvarnih odredbi akuzatornog postupka. Umjesto toga, tre-balo bi pojedine elemente, koje po tradiciji povezujemo s akuza-tornim postupkom, preuzeti iz definicija, kakve nam o njima

18 U poredbenom pravu druge polovine XX. stoljeća pojavile su se teorije o »transplanta-ciji«, prijenosu pravnih normi iz pravnog poretka jedne u pravni poredak druge države (Wat-son, 1976) prema kojima bi takav »nomadski« karakter prava opovrgavao tezu o uskoj poveza-nosti pravne norme i društvene sredine u kojoj je ponikla. Stoga bi, prema tim teorijama, bilomoguće konstruirati jedinstvene pravne kodekse (npr. privatnog prava) za čitav (zapadni) svi-jet. Za pravne »transplante« bitni su: pravničko obrazovanje aktera koji prenose norme;»uzorci« normi koje se prenose; teškoće u formiranju čvrstih jurisprudencijskih teorija na baziprenesenih normi; (samo)vezivanje operatora primjene prenesenih normi na autoritet vlastikoja ih je prenijela. No, te su teorije ubrzo naišle na žestoku kritiku s aspekta filozofije i socio-logije prava: usp. Lagrand, 2001, 55–70). Kritike polaze od problema definicije »pravne kul-ture«, njezine identifikacije i od tumačenja agregacijskih elemenata u europskoj tradiciji (usp.Cotterrell, 2008, 709–736). Usp. neke Watsonove odgovore u: Watson, 1996.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 94

Page 97: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

95

daje judikatura Europskog suda za ljudska prava, kao što su kon-cept pravičnog postupka, funkcionalni elementi pojma »vlada-vine prava« i slično.

Upravo od toga polazi nedavna odluka Ustavnog suda RepublikeHrvatske (skraćeno: Ustavni sud) o ukidanju 43 ZKP/08 kao nesuglas-nih s Ustavom Republike Hrvatske.19 Nakon što je u odluci naglasionačelo »samoograničenja ustavnog suda« (self-restraint doctrine) tako,što je izrekao, da je isključiva ovlast zakonodavca, da pojedine kazneno-procesne institute prihvati, zadrži ili ukloni iz prihvaćenog modela kaz-nenog procesa odnosno promijeni sam model (pri čemu s ustavnoprav-nog aspekta zakonodavac mora jedino uvažavati zahtjeve iz Ustava teosobito one, koji proizlaze iz načela vladavine prava, i one, kojima seštite određena ustavna dobra i vrednote), Ustavni je sud posebnu paž-nju posvetio unutarnjoj strukturi novog kaznenoprocesnog modelauvedenog ZKP/08. U tim je okvirima utvrdio njegove strukturalne ne-dostatke i manjkavosti te naložio zakonodavcu, da ih otkloni do 15.12. 2013. godine. Tri su glavne ustavne obaveze zakonodavca u tompogledu konstruirane u ovoj odluci Ustavnog suda:

1. Ukloniti strukturalne manjkavosti u normativnoj strukturiprethodnog postupka. Zakonodavac je obvezan da to uklanjanjeizvrši tako što će: a.) u strukturu prethodnog postupka ugraditimehanizam djelotvorne sudske zaštite od nezakonitog (arbitrar-nog) kaznenog progona i istrage od trenutka, kad je osoba obavi-ještena, da je u statusu osumnjičenika (2/5 i 217/2 ZKP/08); b.)propisati zakonsku obvezu određivanja trenutka i obavještavanjaosobe, da je u statusu osumnjičenika u slučajevima, kad se neprovodi istraga (2/5 i 217/1–2 ZKP/08); c.) propisati rokove zarješavanje kaznene prijave (odbačaj ili optuženje) u slučajevima,kad se ne provodi istraga (230/3–5 ZKP/08).2. Ukloniti strukturalne manjkavosti u normativnom uređenjudjelotvornosti prethodnog postupka (230/3–5 ZKP/08). Zako-nodavac je obvezan, da to učini tako, što će: a.) u okviru držav-nog odvjetništva urediti instancijsko pravno sredstvo protiv odu-govlačenja postupka i drugih nepravilnosti u radu državnih

19 U–I–448 i dr./2009, 19. 7. 2012, Narodne novine, br. 91/12.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 95

Page 98: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

96

odvjetnika, koje dovode do nedjelotvornosti prethodnog po-stupka ili pojedinih predistražnih i istražnih radnji i mjera, takoda to sredstvo ispunjava zahtjeve djelotvornog domaćeg pravnogsredstva prema kriterijima iz 13 EKLJP; te b.) u okviru suda ure-diti odgovarajuće pravno sredstvo protiv odugovlačenja postupkai drugih nepravilnosti u radu suca istrage, koje dovode do nedje-lotvornosti istražnog postupka odnosno pojedinih istražnih rad-nji i mjera tako, da to sredstvo ispunjava zahtjeve djelotvornogdomaćeg pravnog sredstva iz 13 EKLJP.3. Uravnotežiti kaznenu proceduru tako, da dosljedno počiva naodređenim, preciznim i predvidljivim općim pravilima, pri čemusva odstupanja od tih pravila moraju činiti jasno naznačene iz-nimke, iz kojih je razvidna njihova ustavnopravna opravdanost,što se osobito tiče kaznenih djela, koja prijete organiziranom ži-votu u zajednici i koja su povezana s važnim javnim interesom(353/2 i dr. ZKP/08).20

Odluka Ustavnog suda imala je pozitivni odjek u općoj i stručnojjavnosti. Hrvatski zakonodavac je najprije četvrtom novelom ZKP/08iz prosinca 2012. uskladio sedamnajst članaka s Ustavom, a u pogleduostalih, čije je usklađivanje bilo puno zahtjevnije, utemeljio je većuradnu grupu, koja je nakon donošenja »Smjernica za izradu nacrta pri-jedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom po-stupku,« koje su postavile pravni okvir i ciljeve reforme, tijekom pro-ljeća pripremila nacrt prijedloga opsežne, pete novele ZKP/08, čiji seprijedlog u času pisanja ovoga rada nalazio pred Hrvatskim saborom naprvom čitanju.21

Da zaključimo: razmatranje strukturalnih promjena kaznenog po-stupka ne smije nas voditi u puku taksonomsku klasifikaciju modelasuvremenog kaznenog procesa. Na temelju dobrog poznavanja anglo-američkog i kontinentalnog kaznenog pravosuđa ono nam mora poka-zati, kako suvremeni zakonodavci uče na vlastitim pogreškama i potom

20 Vidi također: Krapac, 2012b, 40–92.21 O pripremanju novele ZKP i njezinoj kritici usp. članak predsjednice radne skupine,

profesorice Zlate Đurđević s Pravnog fakulteta u Zagrebu (Đurđević, 2013). Hrvatski sabor jeprihvatio tu novelu u drugom čitanju 29. 11. 2013. Proglašena je 4. 12. 2013, a stupila nasnagu 15. 12. 2013. (Narodne novine, br. 145/2013).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 96

Page 99: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

97

ih izbjegavaju u svojim novelama kaznenoprocesnih zakona. Ako oninisu u stanju izbjeći pogreške, smjer strukturalnih promjena morajuocrtati ustavni sudovi svojim odlukama, koje određuju okvir raznihnormativnih proceduralnih »staza« prema istinitoj i pravednoj presudiu kaznenom postupku, kao što su to svojim odlukama činili npr. Save-zni ustavni sud Republike Njemačke, Ustavno sodišče Republike Slo-venije, a od nedavno i Ustavni sud Republike Hrvatske (unatoč toga,što bi im se možda moglo prigovoriti, da se tako pretvaraju u »nadzako-nodavca« u kaznenoj proceduri).

II.

Jedino na taj način moguće je očuvati bitne konstruktivne elementemodernog kaznenog postupka – bez obzira na teoretski model, iz kojegih izvodimo – koji izviru iz načela vladavine prava te zaštite ljudskihprava i temeljnih sloboda. Ti bitni elementi – ili substantialia odnosnoessentialia (prema Damaški)22 – kaznenog postupka, ne mogu biti uvi-jek na raspolaganju zakonodavčevim intervencijama ili stranačkim di-spozicijama u konkretnim postupcima, jer cilj kaznenog pravosuđa nijesamo zaštita individualnog, nego i društvenog interesa. Esencijalni (bit -ni konstruktivni) elementi kaznenog postupka važni su danas ne tolikoza strukturu redovnog oblika kaznenog postupka, nego za prosudbukaraktera posebnih načina postupanja prema okrivljeniku, npr. za po-stupak sporazumijevanja stranaka o okončanju postupka bez su đenja,za postupak oduzimanja kriminalno stečene imovine, za postupak tzv.posebnih izvida kaznenih djela organiziranog kriminaliteta, postupakdavanja parcijalnog procesnog imuniteta važnim svjedocima optužbe isl. Osim toga, oni su važni u europskom kaznenom procesnom pravuza svrhe harmoniziranja nacionalnih kaznenih procesnih prava s europ-skom pravnom stečevinom te kod izgradnje novih institucija – kao štoje nedavno (u srpnju 2013 od Europske komisije) predložena uspostavaeuropskog javnog tužitelja (predviđenog inače u 86 Ugovora o funkcio-niranju EU).

22 Krapac, 2012, r. br. 31.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 97

Page 100: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

98

Iako do esencijalnih elemenata dolaze na različiti način i različito ihklasificiraju,23 teoretičari procesnog prava danas su suglasni oko toga, dau kaznenom procesnom pravu moraju biti zajamčene neke forme postu-panja, koje su nedisponibilne čak i obrani, premda se radi o formamapropisanim u njezinu korist.24 Riječ nije o skraćenim oblicima kazne-nog postupka, u kojima zakonodavac, vodeći se načelom ekonomično-sti, može izostavljati pojedine forme postupanja – ili čitave stadije po-stupka – uvažavajući pri tome načelo razmjernosti, prema kojem što jelakša zaprijećena kazna ili druga kaznena sankcija, to su blaži zahtjevi upogledu točnosti činjenične podloge za presudu i dopuštena ograničenjaprava obrane u cilju bržeg i ekonomičnijeg postupanja. Riječ je naprotiv,o formama, bez kojih kazneni postupak ne samo što ne bi imao obilježjapravičnog postupka s pravednim završetkom, nego bi izgubio obilježjaprimjerene organizirane reakcije države na kriminalitet i otklizao u nekedruge socijalne ili političke konstrukte za tretiranje socijalnog ili poli-tički devijantnog ponašanja. Oni bi možda, u očima nekih društvenihskupina, čak i imali legitimitet, ali bi ih druge skupine, možda čak i dru-štvena većina, odbacivale kao nelegitimne (primjeri za to su brojni u po-vijesti kaznenog procesa: od progona vještica pred crkvenim i svjetov-nim sudovima, preko djelovanja ad hoc revolucionarnih sudova odfran cuske Revolucije, pa do »narodnih sudova« u totalitarnim režimima20. stoljeća).

Polazeći od podjele ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenihEKLJP i njezinim protokolima na nederogabilna i derogabilna prava,25

23 Učenje o esencijalijama kaznenog postupka ima stare historijske korijene u radovimaglosatora i postglosatora o rimsko-kanonskom građanskom postupku koji je nastao u XII. sto-ljeću kao ishod nastojanja Rimokatoličke crkve da prijašnje srednjevjekovne mehanizma rješa-vanja sporova prilagodi hijerarhijskom pravosudnom aparatu (Damaška, 2008, 218–219). Ti-jekom razvitka, povrede esencijalnih elemenata sudskog postupka dovele su do učenja oništavosti akata u procesu, u kojem su počinjene, i o pravnim sredstvima kojima se ta ništavostmogla isticati (ništovna žalba, die Nichtigkeitsbeschwerde u austrijskom pravu), koja su u svojemsuvremenom obliku utjecala na propisivanje apsolutno bitnih procesnih povreda u našim zako-nima. Vidi za parnični postupak: Triva i Dika, 2004, § 152/3.

24 Opsežni rad o esencijalnim, nederogabilnim elementima adversarnog kaznenog po-stupka, vidi kod King, 1999, 113–181. Za kontinentalno europsko kazneno procesno pravousp. Weigend, 2001, 271–304.

25 Prva su: zabrana mučenja, nečovječnog postupanja ili kažnjavanja (3 EKLJP), zabranaropstva (4/1 EKLJP), načelo pravne određenosti kaznenog djela (7/1 EKLJP), ne bis idem (4 Pro-tokola br. 7 EKLJP) i ukinuće smrtne kazne (1 Protokola 13 EKLJP). Druga se dijele na: a) rela-tivno zaštićena derogabilna konvencijska prava (koja se mogu derogirati pod pretpostavkama

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 98

Page 101: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

99

možemo postaviti sljedeći provizorni zaključak: u strukturi kaznenogpostupka, bez obzira o kojem je tipu riječ, moraju postojati sljedećibitni konstruktivni elementi:

1. Zabrana mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja:zakonodavac ne smije propisati načine istraživanja činjenica i priku-pljanja dokaza, koji su protivni toj zabrani, a niti ju stranke u kaz-nenom postupku smiju sporazumno derogirati. Zakonitost okri-vljenikovog iskaza pribavljenog povredom ovoga načela mora bitiuvijek izričito isključena (npr. kada bi okrivljenik tražio podvrgava-nje »blagoj« torturi prilikom ispitivanja26 kao modusu eruendae ve-ritatis), a njegovo korištenje u dokaznoj osnovici presude uvijekonemogućeno (tzv. apsolutna dokazna zabrana, čije je kršenje sank-cionirano kao apsolutna procesna povreda iz 468/2 ZKP/08).2. Zakonodavac ne bi smio propisati, da se u istoj kaznenojstvari može višekratno suditi (ne bis in idem);27 okrivljenik bi seprava na obnovu kaznenog postupka u svoju korist mogao odrećisamo za sebe, a ne i svoje rođake; okrivljenik se ne bi mogaoodreći učinaka načela ne bis in idem.3. Zakonodavac ne bi smio bez posebnog razloga, predviđenogmeđunarodnim pravom, oduzeti strankama jurisdikciju doma-ćeg kaznenog suda u konkretnom slučaju. U kaznenom postup -ku ne bi smjelo biti stranačkog pregovaranja o sudbenosti doma-

iz 15/1 EKLJP, kao što su pravo na slobodu i sigurnost (5 EKLJP); pravo na pravični postupak(6 EKLJP); pravo na sklapanje braka (12 EKLJP); pravo na djelotvorno domaće pravno sred-stvo (13 EKLJP); zabrana diskriminacije (14 EKLJP); zaštita vlasništva (1 Protokola br. 1EKLJP); pravo na obrazovanje (2 Protokola 1 EKLJP); pravo na slobodne izbore (3 Protokolabr. 1 EKLJP); sloboda kretanja (2 Protokola br. 4 EKLJP; zabrana protjerivanja stranca (1 Pro-tokola br. 7 EKLJP); pravo na žalbu u kaznenim predmetima (2 Protokola br. 7 EKLJP); pravona naknadu štete zbog pogrešne presude (3 Protokola br. 7 EKLJP) i jednakost među bračnimdrugovima ( 5 Protokola br. 7 EKLJP)) te b) relativno zaštićena nederogabilna konvencijskaprava (koja se mogu derogirati samo u taksativno navedenim slučajevima u Konvenciji: pravona život (prva reč., 2/1 EKLJP); zabrana prisilnog rada (4/2 EKLJP u v. sa 4/3 EKLJP); zabranadužničkog zatvora (1 Protokola br. 4 EKLJP); zabrana protjerivanja vlastitog državljana (3 Pro-tokola br. 4 EKLJP) i zabrana kolektivnog protjerivanja stranaca (4 Protokola br. 4 EKLJP). V.o tome: Omejec, 2013, 844–852.

26 Psihološke presije, inherentne »običnom« ispitivanju okrivljenika od strane državnih ti-jela, smatraju se dopuštenima, ako okrivljenik pristane odgovarati na pitanja i tako odustane odzaštite, koju mu pruža poznato načelo nemo tenetur se ipsum accusare. Inače, neki smatraju daovo načelo ima »tvrdu jezgru«, koja počiva na ustavnom načelu nepovredivosti ljudskog dosto-janstva (Weigend, 2001, 294).

27 Povreda kaznenog zakona iz 469 ZKP/08. Usp. Krapac, 2012, 384.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 99

Page 102: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

100

ćih sudova i njihovoj stvarnoj nadležnosti i o zastari kaznenogprogona. 4. Zakonodavac ne bi smio propisati pokretanje kaznenog pro-gona bez razloga, a niti bi stranke mogle pregovarati o postojanjuosnovane sumnje (probable cause) kao pretpostavke za pokre tanjekaznenog progona. Stoga u redovnom kaznenom postupku nesmije izostati prethodni stadij, u kojem se prikupljaju dokazi, izkojih će ili proizaći »osnovana sumnja« ili pak situacija, da takvihdokaza nema, pa se postupak ne smije nastaviti; taj stadij, zbogsvoje dvostruke valentnosti (prikupljanja dokaza pro et contrareum) mora biti pod nadzorom neovisnog i nepristranog suda.5. Zakonodavac u Republici Hrvatskoj ne bi mogao propisati za-počinjanje kaznenog postupka proprio motu od strane suda: 29/5Ustava Republike Hrvatske propisuje, da se »kazneni postupakmože pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužite-lja.«28 Stoga 468/1(5,7,9) hrvatskog ZKP/08 povrede ovog načelastrogo sankcionira kao bitne povrede odredaba kaznenog postupka.6. Zakonodavac ne bi mogao osobama, optuženim za kaznenodjelo, oduzeti pravo na zakonskog suca (spomenuti 29/5 UstavaRepublike Hrvatske) s prerogativama neovisnosti i nepristrano-sti, s čime je povezano pravo okrivljenika, da bude saslušan prijedonošenja sudske odluke, u kojoj se razmatra pitanje okrivljeni-kove krivnje.29

7. Zakonodavac bi mogao ograničiti pojedine elemente ustavnogi konvencijskog prava na pravični postupak30 odnosno pojedinaprava obrane zbog postojanja javnog ili drugog legitimnog interesa(npr. uvesti zakonska ograničenja konstruktivnih načela glavne ra-

28 Načelo akuzatornosti je esencijalni element kaznenog postupka, ne samo zato, da bi seodredio točan okvir predmeta sudskog raspravljanja, nego zato, da bi se osigurao nepristranipoložaj suda, a okrivljeniku zajamčilo, da će biti osuđen samo, ako dva međusobno neovisna ti-jela državnog pravosuđa – državni odvjetnik i sud – dođu do jednakog zaključka o njegovojkrivnji (Weigend, 2001, 283).

29 Stoga sve procesne forme, koje znače okončanje kaznenog postupka s aspekta okrivlje-nikove krivnje, moraju biti pod nadzorom ili u nadležnosti suda.

30 Pravo na pravični postupak jamči okrivljeniku pravo na učinkovito sudjelovanje u kaz-nenom suđenju (ESLJP, Rowe & Davis protiv Ujedinjenog Kraljevstva, § 60) što znači da moraimati mogućnost prikladno organizirati svoju obranu bez ograničenja u iznošenju svih relevan-tnih argumenata pred sud, kako bi tako utjecao na ishod postupka (ESLJP, Luchaninova protivUkrajine, § 62).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 100

Page 103: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

101

sprave, kao što je načelo neposrednosti, načelo javnosti ili načelokontradiktornosti, ako za to postoji »snažan« javni interes31); okri-vljenik bi se mogao odreći pojedinih prava zajamčenih načelompravičnog postupka (ali ne svih; npr. reputacijskog aspek ta pretpo-stavke okrivljenikove nedužnosti;32 pravila in dubio pro reo;33

prava na obaveznu34 formalnu obranu). Među pravima, kojih bi semogao odreći, kao što je npr. pravo na raspravu pred sudom, pravona obrazloženu presudu te pravo na žalbu protiv presude, svakakoje najzanimljivije pravo na donošenje presude, koja se temelji nazakonitim dokazima: okrivljenik bi naime, mogao zatražiti, da sena raspravi koriste zapisnici o dokazima, pribavljenim u prethod-nom postupku na način, koji ih čine ex judicio35 nezakonitim do-kazima. U svakom slučaju, test ustavnog suda ili ESLJP bio bi utome, da se provjeri, jesu li prava, koja su sastavnice načela pravi-čnog postupka (prilikom zakonodavčeve intervencije ili prilikomokrivljenikovog odricanja) bila odgovarajuće zaštićena, a ne jesu linad tim pravima prevagnuli drugi legitimni interesi – u teoriji se toispitivanje karakterizira tehnikom, koja se naziva testom »same bitiprava« (test of the very essence of rights).36

31 Presuda ESLJP u predmetu A. i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, § 205.32 O tome: Krapac, 2012, r. br. 568–573.33 O njemu: Krapac, 2012, r. br. 174–177, 571, 584, 682.34 Pravo svakoga tko je optužen za kazneno djelo da ga učinkovito brani odvjetnik predsta-

vlja jednu od temeljnih značajki pravičnog suđenja. to je dio standardne judikature ESLJP(Krombach protiv Francuske, § 89) a optuženik koji se ne želi sam braniti mora moći angažiratipravnu pomoć prema svojem izboru (Campbell & Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, § 99); tose doduše, ne može se smatrati apsolutnim pravom (Prehn protiv Njemačke). Nacionalne vlastimogu odrediti obveznu obranu ako postoje relevantni i dostatni razlozi za ocjenu da je to u in-teresu pravde (Croissant protiv Njemačke, §§ 29 i 30) te imaju pozitivnu obvezu da u slučaju»očigledno propalog zastupanja branitelja određenog po službenoj dužnosti« kao i, pododređenim okolnostima, izabranog branitelja, interveniraju postavljenjem novog branitelja(Güvec protiv Turske, §§ 130–131). Odricanje od prava na pomoć branitelja mora biti »kno-wing and intelligent« (Pischchalnikov protiv Rusije, §§ 77–79). Međutim, iako okrivljenik nijeimao formalnu obranu putem slobodnog i potpuno informiranog izbora tijekom policijskogispitivanja, ta činjenica ne čini postupak u cjelini nepravičnim (O’Kane protiv Ujedinjenog Kra-ljevstva) ako su mu ta prava bila poštivana tijekom suđenja i njegovo priznanje pred policijomnije bilo jedini dokaz za osudu (Gäfgen protiv Njemačke, [GC], § 187), suprotno: Martin protivEstonije, §§ 95–96.

35 O razlici između ex lege i ex judicio nezakonitih dokaza prema hrvatskom pravu, usp.Krapac, 2012, r. br. 618 i sl.

36 Taj je test ESLJP formulirao u presudi Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz1985. naznačujući, da »... primijenjena ograničenja ne smiju ograničiti ili smanjiti pristupostavljen pojedincu na takav način ili do te mjere, da bude narušena sama bit (the very essence)

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 101

Page 104: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

102

8. Zakonodavac bi mogao ograničiti pojedina ustavna i (kvalifi-cirana, tj. uvjetovana općim ili javnim interesom) konvencijskaprava – kao što su pravo na tajnost privatnog i obiteljskog života,doma i korespondencije, ako je to: propisano zakonom ili uskladu sa zakonom; ako je poduzeto radi zaštite dobara, koja su umjerodavnoj odredbi 8 EKLJP taksativno navedena (u kojemslučaju ograničenje ima legitimni cilj) i ako je nužno, prijeko po-trebno u demokratskom društvu. Stoga bi se okrivljenik mogaoodreći zaštite ovog ustavnog i konvencijskog prava uz normati-vno regulirani odustanak (npr. informiranim pristankom na pre-tragu doma, bankovnog depozita ili internetskog poštanskogsandučića bez sudskog naloga).

Suglasnošću oko tih (ili još nekih drugih!) nederogabilnih eleme-nata strukture kaznenog postupka postigli bismo to, da se prilikomzakonskih novela kaznene procedure ne dogodi da se, s jedne strane,kazneni postupak ne izmetne u puki instrument za provođenje drža-vne politike, a s druge strane, da ga ne progutaju konsenzualne formepostupanja, koje će zakonodavci sve više favorizirati pod krinkom»ubrzavanja i racionaliziranja postupka.« Konsenzualne oblike vo -đenja i okončanja postupka danas moramo prihvatiti kao načelno do-puštene samo, ako im se pažljivo propiše forma procesnih radnji,kojom će se povećavati sigurnost u pregovaranju i sporazumijevanjustranaka te smanjivati disparatni tretman okrivljenika u sličnoj pro-cesnoj situaciji – propisivanjem jasnih i standardnih pravila o tome,kada se sklopljeni sporazum smatra valjanim i na koji način okrivlje-nik mora biti informiran, prije njegovog odricanja od procesnihprava, koje supstancijalno mijenja njegov položaj u kaznenom pro-cesu. U suprotnom moglo bi se dogoditi, da će adversarni procesnielementi gubiti svoj legitimitet, kao što je bio slučaj u Rusiji: jedno jeistraživanje tamo pokazalo, da adversarne elemente podupire samo27,5% građana, dok je 72,5% smatralo, da je unošenje takvih eleme-

prava. Nadalje, ograničenje neće biti suglasno s 6/1 Konvencije, ako ne teži legitimnom cilju iako ne postoji razuman odnos razmjernosti između primijenjenih sredstava i cilja koji se nasto-jao postići« (sve cit. kod Omejec, 2013, 847–48).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 102

Page 105: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

nata u kazneni postupak prema ZKP Ruske Federacije iz 2001. go-dine bilo suprotno »ključnim vrijednostima suvremene ruske kul-ture«37.

Literatura

Bayer, V. (1995): Kazneno procesno pravo, odabrana poglavlja, knjiga I: Uvod u teo-riju kaznenog procesnog prava. Zagreb: MUP RH.

Cotterrell, R. (2008): Comparative law and legal culture. U Reimann, M., Zim-mermann R. (ur.), The Oxford Handbook of Comparative Law, 709–736. Oxford: Ox-ford University Press.

Damaška, M. (2006): Sudbina angloameričkih procesnih ideja u Italiji. Hrvatskiljetopis za kazneno pravo i praksu 13, 1, 3–15.

Damaška, M. (2008): Lica pravosuđa i državna vlast: usporedni prikaz pravosudnihsustava. Zagreb: Nakladni zavod Globus.

Duff, A., Farmer, L., Marshall, S., Tadros, V. (2004): Towards a NormativeTheory of the Criminal Trial. U: isti (ur.), The Trial on Trial, Vol. 1: Truth and DueProcess, 1–29. Oxford: Hart Publishing.

Đurđević, Z. (2013): Osvrt na rezultate rada skupine Ministarstva pravosuđa zausklađivanje Zakona o kaznenom postupku s Ustavom Republike Hrvatske. Hrvatskiljetopis za kazneno pravo i praksu 20, 1, 3–100.

Foster, Don (2006): Evaluating the Truth and Reconciliation Commission ofSouth Africa. Social Justice Research 19, 4, 527–540.

Gershman, B. K. (2001): The Prosecutor’s Duty To Truth. Georgetown Journal ofLegal Ethics 14, 309–354.

Goldstein, A.S. (1971): Reflections on Two Models, Inquisitorial Themes inAmerican Criminal Procedure. Stanford Law Review 26, 5, 1009 in sl.

Goldstein, A. S. (1996): Converging Criminal Justice Systems: Guilty Pleas andthe Public Interest. Southern Methodist University Law Review 49, 567–577.

Jung, H. (2004): Nothing But the Truth? Some Facts, Impressions and Confes-sions about Truth in Criminal Procedure. U Duff, A., Farmer, L., Marshall, S., Ta-dros, V. (ur.), The Trial on Trial, Vol. 1: Truth and Due Process, 152 i sl.. Oxford: HartPublishing.

King, N. J. (1999): »Priceless Process: Nonnegotiable Features of Criminal Litiga-tion.« UCLA Law Review 47, 113–181.

Krapac, D. (2012): Kazneno procesno pravo, prva knjiga: Institucije, V. izd. Zagreb:Narodne novine.

Krapac, D. (ur.) (2012b): Izbor odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske. Zagreb:Narodne novine.

Lagrand, P. (2001): What »Legal Transplants«? U Nelken, D., Fest, J. (ur.), Adap-ting Legal Cultures, 55–70. Oxford: Hart.

103

37 Semukhina, O. B., Russian cultural factors related to perceived criminal procedure fair-ness: the juxtaposition of policy and practice; (doctoral dissertation at the University of CentralFlorida, Fall 2007, on file with the author).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 103

Page 106: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Luhmann, N. (1992): Legitimacija kroz proceduru (Ivan Glaser, prev.). Zagreb:Naprijed.

McEwan, Jenny (2004): Ritual, Fairness and Truth: The Adversarial and Inquisi-torial Models of Criminal Trial. U Duff, A., Farmer, L., Marshall, S., Tadros, V. (ur.),The Trial on Trial, Vol. 1: Truth and Due Process, 51–71. Oxford: Hart Publishing.

Omejec, J. (2013): Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u praksiEuropskog suda za ljudska prava – Strasbourški acquis. Zagreb: Novi informator.

Packer, H. (1964): Two Models of the Criminal Process. University of Pennsylva-nia Law Review 113, 1, 1–68.

Roxin, C., Schünemann, B. (2012): Strafverfahrensrecht, Ein Studienbuch. Münc-hen: Verlag C. H. Beck.

Schaefer, A. C. (2002): Das Fairnessgebot für den Staatsanwalt. U Hanack, E. W.,Hilger H., Mehle, V., Widmaier G. (ur.), Festschrift für Peter Riess zum 70. Geburtstag,491–506. Berlin: de Gruyter.

Schünemann, B. (2002): Die Absprachen im Strafverfahren. U Hanack, E. W.,Hilger H., Mehle, V., Widmaier G. (ur.), Festschrift für Peter Riess zum 70. Geburtstag,525–546. Berlin: de Gruyter.

Semukhina, O. B. (2007): Russian Cultural Factors Related to Perceived CriminalProcedure Fairness: The Juxtaposition of Policy and Practice (doktorska disertacija).

Thaman, S. (Ur.). (2010): World Plea Bargaining: Consensual Procedures and theAvoidance of the Full Criminal Trial. Durham: Carolina Academic Press.

Triva, S., Dika, M. (2004): Građansko parnično procesno pravo, VII. izd. Zagreb:Narodne novine.

Uzelac, A. (1997): Istina u sudskom postupku. Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu/Zavod za građanskopravne znanosti i obiteljsko pravo.

Watson, A. (1976): Legal Transplants and Law Reform. Law Quarterly Review 92,79 in sl.

Watson, A. (1996): Aspects of Reception of Law. The American Journal of Compa-rative Law 44, 335–351.

Weigend, T. (2001): Unverzichtbares im Strafverfahrensrecht? Zeitschrift für diegesamte Strafrechtswissenschaft 113, 2, 271–304.

104

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 104

Page 107: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

105

Momčilo Grubač

TUŽILAČKA ISTRAGA I NJENO OTVARANJE: PRIMER SRBIJE

1. Uvod

Prema novom Zakoniku o krivičnom postupku Srbije1 istraga jeprva faza prethodnog krivičnog postupka, koju naredbom otvara nad-ležni javni tužilac protiv određenog lica ili protiv nepoznatog učinioca,kad postoje osnovi sumnje, da je učinjeno krivično delo, za koje se go-njenje preduzima po službenoj dužnosti (295/1 ZKP). Iz definicijeproizlaze glavna obeležja istrage: a.) ona je nesudska (tužilačka) delat-nost, b.) otvara se odlukom (naredbom) javnog tužioca, koja se donosipre ili neposredno posle prve dokazne radnje u predistražnom po-stupku i dostavlja osumnjičenom zajedno sa pozivom za preduzimanjedokazne radnje, kojoj ima pravo da prisustvuje, c.) saslušanje osumnji-čenog nije uslov za njeno otvaranje, d.) vodi se protiv određenog puno-letnog lica, kad postoje osnovi sumnje, da je učinilac krivičnog dela,koje se goni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena kazna teža odosam godina zatvora, e.) pod uslovom, da postoje osnovi sumnje, da jeizvršeno takvo krivično delo, pokreće se i protiv nepoznatog učinioca, if.) njeno otvaranje i vođenje nikad nije obavezno, već samo moguće;istraga je fakultativna.

2. Istraga je delatnost javnog tužioca i policije

Najvažnija izmena, koju je doneo novi ZKP, jeste prelazak na novimodel istražnog postupka. Umesto sudske istrage, koju je do skorovodio istražni sudija i koja je bila organski deo sudskog krivičnog po-

1 Zakonik je donet 2011. godine (Sl. glasnik RS, br. 72/2011) i posle stupanja na snagujedno vreme je primenjivan samo u postupcima za dela organizovanog kriminala i ratne zlo-čine, a u ostalim predmetima tek od 1. 10. 2013. Pre nego što je počela njegova opšta primenaZakonik je nekoliko puta menjan i dopunjavan (Sl. glasnik RS, br. 101/2011, 121/2012,32/2013. i 45/2013) i još jednom posle 1. 10. 2013 (Sl. glasnik RS, br. 55/2014).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 105

Page 108: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

stupka, uvedena je nesudska istraga, koju vodi javni tužilac, pa se zbogtoga uobičajeno naziva »tužilačkom istragom«. Taj naziv nije potpunotačan i adekvatan, jer javni tužilac, nominalno rukovodilac istrage,mnogobrojne istražne radnje (koje se u Zakoniku nazivaju dokaznimradnjama), neće moći da preduzima sam, s obzirom na ograničene ka-drovske kapacitete javno-tužilačke službe, već će ih radi vršenja širokopoveravati policiji na osnovu zakonskog ovlašćenja, koje mu dajeodredba 299/4 ZKP. Zbog toga bi prirodi nove istrage više odgovaraonaziv »tužilačko-policijska istraga«, u koju će se nesumnjivo pretvoriti upraksi. Nesudska istraga bi se mogla organizovati i kao delatnost obeprocesne stranke, tužioca i okrivljenog (stranačka istraga), ali taj modelistražnog postupka zakonodavac nije prihvatio. U odredbama 301 ZKPpredviđena je mogućnost, da osumnjičeni i njegov branilac samostalnoprikupljaju dokazni materijal u korist odbrane, ali se on na glavnompretresu može koristiti u toku ispitivanja svedoka samo za proveru ve-rodostojnosti njegovog iskaza i za odlučivanje, da li će određeno lice odstrane javnog tužioca ili suda biti ispitano kao svedok.

Od pravila, da je istraga delatnost nadležnog javnog tužioca, koji jeotvara i sprovodi, u ZKP nema odstupanja, osim što preduzimanje po-jedinih dokaznih radnji nadležni javni tužilac u istrazi može poveritinenadležnom javnom tužiocu ili policiji (299/1,4 ZKP). Nenadlež-nom javnom tužiocu ih poverava, ako radnju treba preduzeti na po-dručju toga tužioca, a policiji bez ikakvih posebnih uslova u pogleduvrste krivičnog dela, težine propisane kazne, vrste istražne radnje i sl.Poveravanje dokaznih radnji policiji javni tužilac će zbog toga širokokoristiti, pa će u praksi istraga biti više policijska nego tužilačka delat-nost. Javni tužilac i policija nemaju pravo, da odlučuju o radnjama,koje zadiru u osnovna ljudska prava i slobode osumnjičenog (pritvor,pretresanje stana, jemstvo, kućni pritvor, tajni nadzor komunikacija idr.). O preduzimanju tih radnji odluku uvek donosi sudija za pret-hodni postupak.

Rešenje opšteg pitanja, kojim će organima biti povereno vođenjeprethodnog postupka, sudskim ili upravnim, zavisi u načelu od shva-tanja pravne prirode tog dela krivičnog postupka, tačnije od shvatanjaprirode istrage, jer se kontrola podignutog optužnog akta ne da druga-čije zamisliti nego kao sudska delatnost. Ako se stane na stanovište, da

106

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 106

Page 109: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

107

je istraga prema svojoj pravnoj prirodi sudska delatnost, prethodni po-stupak treba da vode sudski organi. Međutim, može se tvrditi i da rad-nje, koje se preduzimaju u istrazi, nisu sudske radnje, izuzev odlučiva-nja o pravima građana, već da pripadaju upravnom pravu, pa da ihzbog toga treba da vrše upravni organi. Prema tom shvatanju, istragatreba da bude briga javnog tužioca, jer služi da bi se prikupili dokazi zanjegovu optužbu, a u taj posao, prema optužnom načelu, sud ne bitrebalo da se meša. Kao i u pretkrivičnom postupku, sud bi u istrazinastupao samo, kad treba izvesti istražne radnje, koje se kasnije naglavnom pretresu ne bi mogle ponoviti,2 i kad treba doneti odluku oograničenju ličnih prava i sloboda okrivljenog. U raznim zemljama iraznim vremenima pitanje je rešavano različito, osim u anglosakson-skom pravu, gde je istraživanje krivičnih dela uvek shvatano kao delat-nost, koju obavlja policija. U evropskim demokratskim zemljama odsredine pretprošloga veka prethodni krivični postupak je shvatan kaosudska delatnost i radi vođenja poveravan sudskim organima. Među -tim, u poslednje vreme primetna je suprotna tendencija sve šireg pove-ravanja istrage nesudskim organima. Sudska istraga je ukinuta u Ne-mačkoj (1974), Danskoj (1978), Italiji (1989) i u mnogim drugimevropskim državama.

Od 1967. godine prethodni postupak je u Jugoslaviji, sa izvesnim od-stupanjima, postao čisto sudska delatnost. Prema Zakonu iz 1948. go-dine, a jedno vreme i prema Zakoniku o krivičnom postupku iz 1953.godine, istragu su vodili organi javnog tužilaštva i policije. Promena iz1967. godine, kojom je ponovo uvedena sudska istraga, izvršena je sapuno razloga:

a.) Nezavisni sud je najbolji garant građanskih prava i sloboda,mnogo bolji od bilo kog upravnog organa. Ta se prava u istrazi ograni-čavaju u većoj meri i češće, nego u drugim stadijumima krivičnog po-stupka, i zbog toga potreba njihove zaštite, koju može da pruži samonezavisni sud, nije ništa manja nego u glavnom postupku, već samoveća. Odlučivanje o pravima i slobodama građana ni po Ustavu ne

2 Te se radnje preduzimaju na tzv. dokaznom ročištu pred sudijom za prethodni postupak,koje Zakonik nije predvideo, iako to ročište predviđaju svi drugi zakoni koji su prihvatili tuži-lačku istragu (vidi 235–238 hrvatskog ZKP, 312–318 makedonskog ZKP, 269 crnogorskogZKP, 223 ZKP BiH i 392–404 italijanskog ZKP).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 107

Page 110: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

108

može biti prepušteno upravnim organima. U tome poslu sudski organibi u istrazi morali biti zadržani i kad bi se ona u svom tehničkom delupoverila organima uprave. Da se ne bi cepala na dva dela, istraga zbogtoga treba da bude u celini sudska.

b.) Istražni sudija je u isto vreme i najobjektivniji istražitelj. Sa jav-nim tužiocem i policijom ne bi mogao biti ispunjen osnovni cilj istrage,koji je u Zakoniku određen: da se prikupe podaci i dokazi, koji su po-trebni, da bi se moglo odlučiti, da li će se podići optužnica ili obustavitipostupak. Ispunjenje toga cilja pretpostavlja prikupljanje dokaza nesamo na štetu, već i u korist okrivljenog. Tužilac, koji je stranka u po-stupku, na takva istraživanja nije spreman po prirodi stvari. I nekadruga istraživanja uspešno mogu da obave samo sudski organi, npr. pri-kupljanje podataka o ličnosti okrivljenog.

c.) Neosporan je uticaj, koji vrši istraga na glavni pretres i presudu.Uspeh glavnog pretresa i kvalitet krivične presude često zavise od radaobavljenog u istrazi. Pokazalo se, da su greške u istrazi važan uzrok po-grešnih presuda.3 Kad je istraga sudska, ovi uticaji na sudeći sud i nje-govu presudu po pravilu su slučajni, a kad je ona u rukama upravnevlasti, oni mogu biti i namerni, što dovodi u pitanje sudsku nezavis-nost. Istraga je u totalitarnim i policijskim državama upravo i oduzi-mana od suda, da bi se drugoj vlasti van postupka omogućilo, da pri-premi materijal, koji će kasnije sudija samo pretakati u presudu.

d.) Nepoverenje u sudsku istragu formirano je zbog brojnih slabo-sti, ispoljenih u vršenju istražne službe. Za te slabosti, međutim, ni uprvom redu nije kriva sama sudska istraga, već činioci, koji stoje izvannje. Kadrovski i tehnički slabo opremljena, neorganizovana i uopšte za-nemarena, prirodno je, da je istražni sudija neefikasniji u poređenju sapolicijom, u koju je oduvek više ulagano. Ali to nije razlog za ukidanjesudske istrage, već za promenu stanja, da bi postala efikasnija. Osimtoga, ukazivanjem samo na veću efikasnost jedne organizacije u odnosuna drugu, gubi se iz vida interes zaštite ljudskih prava, koji se isto takou istrazi mora obezbediti. Ravnoteža tih interesa najlakše se uspostavljau sudskoj istrazi. Neuporedivo je lakše nju učiniti efikasnijom, negoobezbediti ljudska prava u nesudskom postupku.

3 Peters, 1970.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 108

Page 111: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

e.) Na kraju, izuzimanje istrage iz sudske nadležnosti zahteva, da seprethodno sprovede temeljna i skupa reforma policije i javnog tužila-štva.4

Sa druge strane, tužilačka istraga se opravdava i hvali brzinom, ope-rativnošću i većim stepenom efikasnosti. Pod jakim uticajem anglo -američkog prava, sudska istraga se danas u Evropi sve više napušta i za-menjuje tužilačkom istragom. Od zemalja u okruženju sudska istraga jeukinuta i zamenjena nesudskom u Bosni i Hercegovini (2003), Hrvat-skoj (2008), Crnoj Gori (2009), Makedoniji (2010) i Srbiji (2011). USloveniji, koja još ima sudsku istragu, vrše se pripreme, da se ona za-meni novim modelom nesudskog istražnog postupka.

3. Istraga se otvara naredbom javnog tužioca

Odredba Zakonika, da se istraga otvara naredbom javnog tužioca(296/1 ZKP), ima značaj za pravni položaj okrivljenog samo toliko, štose tim aktom on obaveštava, da se protiv njega vodi krivični postupak,ali kako protiv naredbe nema žalbe, okrivljeni nije u mogućnosti, da seotvaranju istrage suprotstavi i da zatraži sudsku zaštitu od arbitrarnogpokretanja krivičnog postupka. Umesto sudske zaštite osumnjičeni imasamo pravo prigovora višem javnom tužiocu zbog odugovlačenja po-stupka i drugih nepravilnosti u toku istrage (312 ZKP). Istraga je takopostala monopol javnog tužioca bez ikakve sudske kontrole. Sudskakontrola je predviđena tek u narednoj fazi prethodnog postupka, tj. upostupku stavljanja okrivljenog pod optužbu.

Postavlja se pitanje, da li je zakonodavac imao ustavnu obavezu, dapredvidi pravno sredstvo protiv neosnovanog otvaranja istrage i da timeokrivljenom obezbedi sudsku zaštitu od takvog akta javnog tužioca.Rešenja toga pitanja u uporednom pravu su različita. Nemački zakono-davac osumnjičenom, protiv koga se vodi istraga, ne priznaje čak nipravo da o tome bude obavešten, dok mu austrijski zakonodavac pri-znaje određena sredstva sudske zaštite i u prethodnom postupku (zah-tev okrivljenog, da sud obustavi istražni postupak, ako delo nije krivi-čno delo, ako postoje okolnosti, koje isključuju krivično gonjenje, ili

109

4 Za ove i slične argumente vidi: Vasiljević, 1981, 478. i sl.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 109

Page 112: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

110

ako postupak traje nesrazmerno dugo).5 Ni Evropski sud za ljudskaprava za sad ne zahteva sudsku kontrolu predistražnog i istražnog po-stupka, pa se na osnovu toga može zaključiti, da je reč o pitanju, nakoje odgovor mogu dati samo nacionalni ustavi. Zakoni Makedonije,Crne Gore i BiH ne predviđaju nikakvo pravno sredstvo protiv odlukejavnog tužioca o otvaranju i vođenju istrage. Takvo rešenje je imao iZKP Hrvatske, ali je Ustavni sud te zemlje utvrdio, da s obzirom naduh Ustava »postoji ustavna obaveza zakonodavca, da u normativnustrukturu prethodnog postupka ugradi sudski mehanizam zaštite protivnezakonitog (arbitrarnog) kaznenog progona i istrage«.6 Nakon odlukeUstavnog suda usledila je izmena ZKP, kojom je predviđeno, da seistraga otvara rešenjem javnog tužioca, koje okrivljeni može pobijatižalbom o kojoj odlučuje sudija istrage.7 Argumentacija, koju je koristioUS Hrvatske, mogla bi se koristiti i prilikom ocene ustavnosti odre-daba o otvaranju istrage ZKP Srbije. I Ustav Srbije garantuje svakomepravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv akta, kojim se odlučujeo njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (36/2Ustava). Nesumnjivo je, da se odlukom, kojom se otvara krivični po-stupak osumnjičenom, ustanovljavaju određene obaveze i ograničavajuneka od njegovih osnovnih prava i sloboda, te da bi protiv tog aktagrađanin morao da ima pravo na žalbu i sudsku zaštitu od arbitrarnoggonjenja. U suštini, i sam krivični postupak predstavlja represivnumeru države prema pojedincu. Zbog toga i odluka o pokretanju krivi-čnog postupka mora da bude podvrgnuta sudskoj kontroli. Dok je po-stojala sudska istraga, otvaranje istrage je bilo podvrgnuto dvostepenojsudskoj kontroli: istragu je otvarao istražni sudija, a okrivljeni je imaopravo da se žali protiv njegove odluke o otvaranju istrage veću nadlež-nog suda (243/5 ZKP/2001). Osim toga, veće je moglo da obustaviistragu i kad bi u njenom toku, odlučujući o bilo kom drugom pitanju,našlo da postoji neki zakonom predviđeni razlog za obustavu istrage

5 Đurđević, 2010, 7–24. Austrijski ZKP ne predviđa formalnu odluku o otvaranju istragejer uzima, da je ona započeta čim kriminalistička policija ili javni tužilac preduzmu prvu istra-žnu radnju usmerenu na proveravanje sumnje, da je učinjeno krivično delo ili kad bude prime-njena neka prinudna mera prema okrivljenom.

6 Odluka Ustavnog suda Hrvatske, br. U I 448/2009. i dr. od 19. 7. 2012. (Narodne no-vine, br. 143/2012).

7 Vidi Zakon o izmenama i dopunama ZKP, Narodne novine, br. 145/2013. PrikazOdluke i rada na usklađivanju ZKP sa Ustavom, vidi u radu: Đurđević, 2013, 3–99.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 110

Page 113: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

111

(254/1 ZKP/2001). Suprotno tome, otvaranje i sprovođenje tužilačkeistraga je ostalo bez ikakve sudske kontrole, iako je ta kontrola u tomslučaju mnogo potrebnija s obzirom na to, da su u pitanju odluke i rad-nje nesudskih organa. Rešenje pitanja ne sme da zavisi od prirode i pro-cesnog značaja radnji, koje se preduzimaju u tužilačkoj istrazi (da li suone formalne ili neformalne, da li su procesne ili vanprocesne, da li sena njima može ili ne može zasnovati sudska odluka), već od toga, da liotvaranje tog postupka i radnje, koje se u njemu preduzimaju, zadiru uljudska prava lica protiv koga je taj postupak pokrenut.

4. Za otvaranje istrage dovoljno je, da postoje osnovi sumnje,da je osumnjičeni ili nepoznati učinilac izvršio krivično delo,za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti

Materijalni uslov za donošenje naredbe o pokretanju istrage jeste, dapostoje osnovi sumnje, da je određeno punoletno lice izvršilo krivičnodelo ili da je učinjeno krivično delo od strane nepoznatog učinioca(295/1 ZKP). Šta se razume pod osnovom sumnje, određeno je u članu2/1(17) ZKP. To je »skup činjenica, koje posredno ukazuju, da je uči-njeno krivično delo ili da je određeno lice učinilac krivičnog dela,«8 štojavnom tužiocu omogućuje, da istragu otvara mnogo komotnije, negošto je to mogao istražni sudija, kome je za otvaranje sudske istrage bilapotrebna osnovana sumnja, da je određeno lice učinilo krivično delo(241/1 ZKP/2001).9 Tvrdi se, da pošto sud više ne ocenjuje uslove zaotvaranje istrage, osnovana sumnja nije legitimacijski uslov za njenopokretanje. Zbog toga sumnja ne mora više biti osnovana, dakle pro-verljiva, već je dovoljan najniži mogući stepen uverenja u pogledu či-njenice, da je punoletni osumnjičeni učinio krivično delo, za koje jepredviđena kazna teža od osam godina zatvora, odnosno, da je nepo-znati učinilac izvršio takvo krivično delo, za koje se gonjenje preduzimapo službenoj dužnosti.10 Prema tom obeležju između istrage i predi-stražnog postupka nema nikakve razlike. Hrvatski ZKP iz 2008, koji je

8 Za kritiku te definicije, vidi: Grubač i Vasiljević, 2013, 34.9 O razlici između tih oblika sumnje vidi: Vodinelić, 1977, 65–81; Lazin, 1984.

10 Vidi: Pavišić, 2011, 448.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 111

Page 114: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

u početku imao isto rešenje, izmenjen je, tako da se od 2013. godine zaotvaranje istrage traži osnovana sumnja, da je određeno lice počinilokrivično delo (217/1 hrvatskog ZKP).

Istraga je moguća samo za krivična dela, za koja se gonjenje predu-zima po službenoj dužnosti javnog tužioca, tako da je taj tužilac jediniovlašćeni subjekt za njeno pokretanje i vođenje. Oštećeni u prethod-nom postupku, tj. pre potvrđivanja optužnice, ne može nastupiti kaosupsidijarni tužilac (52 ZKP), a privatni tužilac svoju tužbu uvek morada podnese neposredno, iako prema KZ ima krivičnih dela u nadležno-sti privatnog tužioca, za koja je predviđena kazna zatvora teža od osamgodina.

5. U Zakoniku je određeno, kad se donosi naredba o sprovođenju istrage i kad se ona dostavlja osumnjičenom

Odredbe o tome, kad javni tužilac donosi naredbu o sprovođenjuistrage i kad tu naredbu dostavlja osumnjičenom, ne samo što su nepo-trebno komplikovane, već su date tako, da njihova primena lako možedovesti do povrede ustavnog prava okrivljenog na odbranu.

a.) Prema odredbi 296/2 ZKP naredba o sprovođenju istrage se do-nosi pre ili neposredno posle prve dokazne radnje, koju su u predistraž-nom postupku preduzeli javni tužilac ili policija, a najkasnije u roku odtrideset dana od kad je javni tužilac obavešten o prvoj dokaznoj radnji,koju je preduzela policija. Iz te odredbe izlazi: a) da se dokazne radnje(koje su se prema ZKP/2001 nazivale istražnim radnjama) redovnopreduzimaju posle donošenja naredbe o sprovođenju istrage, ali izu-zetno i anticipirano, pre nego što je ta naredba doneta.

b.) Pre naredbe javni tužilac ili policija može preduzeti samo jednudokaznu radnju, a da svaka naredna mora biti »pokrivena« naredbom osprovođenju istrage. Zbog toga može doći do određenih teškoća u opera-tivnom radu javnog tužioca i policije: ako osumnjičeni u predistražnompostupku bude saslušan po 289 ZKP, svaka naredna dokazna radnja (npr.oduzimanje predmeta) mogla bi se preduzeti tek posle otva ranja istrage.Naravno, dokazna radnja preduzeta u predistražnom postupku od poli-cije ili njega samog ne obavezuje javnog tužioca, da donese naredbu o

112

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 112

Page 115: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

113

sprovođenju istrage. On o tome odlučuje posebno i samostalno, jer otva-ranje istrage nije obavezno ni u jednom slučaju.11 Anticipirano se nemogu ispitivati svedoci ili veštaci, jer tim radnjama ima pravo da prisu-stvuje osumnjičeni, tako da bi javni tužilac u tom slučaju prvo morao dadonese odluku o sprovođenju istrage, pa da je zajedno sa pozivom za pri-sustvovanje ispitivanju dostavi osumnjičenom. Ako je dokazna radnjapreduzeta pre nego što je doneta naredba o otvaranju istrage, naredbatreba da bude doneta neposredno posle preduzimanja radnje, odnosno uroku od trideset dana, od kad je javni tužilac obavešten o prvoj dokaznojradnji, koju je preduzela policija. Ti su rokovi instrukcioni. Rok određenizrazom »neposredno posle« je neodređen, pa može da sadrži različite du-žine vremena.

Donošenje naredbe o sprovođenju istrage nije uslovljeno sasluša-njem osumnjičenog. Saslušanje osumnjičenog ne mora da prethodi do-nošenju te naredbe, osim ako je ono već obavljeno u predistražnom po-stupku po članu 289 ZKP. Saslušanje osumnjičenog ne mora da bude niprva dokazna radnja u otvorenoj istrazi, već ga javni tužilac može ostavitiza kasnije, a ZKP saslušanje okrivljenog u istrazi ne čini obaveznim, većprepušta javnom tužiocu, da odluči, kad će osumnjičenog saslušati i da liće ga uopšte saslušati.12 Posle donošenja naredbe o sprovođenju istrage,javni tužilac preduzima dokazne radnje za koje smatra, da su potrebne zaostvarivanje cilja istrage. Redosled preduzimanja dokaznih radnji u ZKPnije određen, već zavisi od nahođenja javnog tužioca i njegovog planarada. Saslušanje okrivljenog, naročito kad je obavljeno pre otvaranjaistrage, ne mora se ponoviti u istrazi. Prema ZKP/2001, saslušanje osum-njičenog pre donošenja rešenja o sprovođenju istrage moglo je da izo-stane samo u slučaju opasnosti od odlaganja (243/2 ZKP/2001).

11 Zbog toga dokazna radnja policije, o kojoj je obavešten, ne obavezuje javnog tužioca,da u roku od trideset dana otvori istragu u svakom slučaju, ali ga shodno principu legalitetaobavezuje, da preduzme gonjenje, ako su ispunjeni uslovi za otvaranje istrage ili podnošenje ne-posredne optužnice, pa bi se moglo zaključiti, da vlast odlučivanja o pokretanju istrage ne pri-pada samo javnom tužiocu, nego i policiji. Vidi: Grubač, 2011, 492; Brkić, 2013, 89.

12 Hrvatski ZKP ima odredbu, prema kojoj okrivljeni mora biti ispitan pre okončanjaistrage (233/1 ZKP). ZKP Srbije nema ni takvu odredbu, ali bi se posredno ipak moglo zaklju-čiti, da se okrivljeni u istrazi mora saslušati, jer je u 332/1(6) ZKP predviđeno, da javni tužilacu optužnici mora izneti odbranu okrivljenog i svoje stanovište o navodima odbrane, a to biteško mogao učiniti bez saslušanja okrivljenog.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 113

Page 116: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

114

To ima posledice na procesni položaj osumnjičenog u tom postupku,jer ako javni tužilac otvori istragu bez saslušanja osumnjičenog, osum-njičenom je uskraćeno pravo na ličnu odbranu, a ako iz taktičkih ra-zloga saslušanje pomeri za kraj istrage, osumnjičeni u toku skoro čitaveistrage ostaje bez ikakvih prava, koja mu inače u krivičnom postupkupripadaju po odredbi 68 ZKP (da bude obavešten o delu, koje mu sestavlja na teret, da razmatra spise i razgleda dokazne predmete,13 da pri-kuplja dokaze za svoju odbranu itd.). U predistražnom postupku osum-njičeni nema nikakvo procesnopravno svojstvo, već status subjekta jed-nostranačkog krivičnog postupka, koji sprovodi javni tužilac, stiče tekod donošenja i dostavljanja naredbe o sprovođenju istrage. Zbog toga jemomenat, u kome će ta naredba biti doneta, i momenat, u kome će onjenom donošenju osumnjičeni biti obavešten, od izuzetne važnosti.

Naredba o sprovođenju istrage dostavlja se osumnjičenom i njego-vom braniocu uz poziv na ročište za preduzimanje prve dokazne radnje,kojoj mogu prisustvovati. Istovremeno, javni tužilac o pokretanjuistrage obaveštava i oštećenog i poučava ga o pravima iz 50/1 ZKP. Do-stavljanje naredbe o sprovođenju istrage osumnjičenom i njegovombraniocu je važno, prvenstveno zbog pripremanja odbrane. Da bi bla-govremeno otpočeo sa pripremanjem odbrane, osumnjičeni mora znati,da se protiv njega vodi istraga. To saznanje stiče najčešće i najsigurnijeslužbenim obaveštavanjem od strane javnog tužioca odnosno dostavlja-njem naredbe o sprovođenju istrage. Odredbe 301 i 302 ZKP, koje od-brani omogućuju, da sama prikuplja dokaze i da predlaže javnom tu-žiocu, da preduzme određene dokazne radnje u njenu korist, ne značeništa, ako osumnjičeni ne zna, da je javni tužilac otvorio istragu.

Vreme dostavljanja naredbe osumnjičenom i njegovom braniocu,onako kako je određeno u 297/1 ZKP, potpuno je neodređeno i ostavljamogućnost za zloupotrebe. Naredba o sprovođenju istrage se osum -njičenom i braniocu dostavlja zajedno sa pozivom ili obaveštenjem oprvoj dokaznoj radnji, kojoj mogu prisustvovati. To znači, da jedan deootvorene istrage može da bude sproveden, a da okrivljeni o tome nije niobavešten. Time se krši njegovo pravo, da u najkraćem roku bude oba-

13 Okrivljeni stiče pravo na razmatranje spisa i razgledanje dokaznih predmeta tek poslesaslušanja (251/1 i 303/1 ZKP), iako u odredbi 68/1 ZKP, u kojoj se nabrajaju prava okrivlje-nog u krivičnom postupku, to pravo ničim nije uslovljeno.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 114

Page 117: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

vešten o razlozima optužbe,14 koja se podiže protiv njega iz člana 6/1EKLJP i člana 33/1 Ustava Srbije. Osim toga, kad je u pitanju postupakza krivično delo, za koje se gonjenje preduzima po inicijativi javnog tu-žilaštva posebne nadležnosti, javni tužilac može otvoriti istragu i ispitatisvedoke bez pozivanja osumnjičenog i njegovog branioca, dakle i bezdostavljanja naredbe o otvaranju istrage (300/2 ZKP). Ta odredba se ob-razlaže nastojanjem, da se osumnjičenom onemogući, da osujeti istragui ugrozi ostvarivanje njenog cilja. Smatramo da taj argument nije dovo-ljan, jer za sprečavanje opstrukcije istrage javni tužilac ima na raspolaga-nju više drugih i efikasnijih instrumenata, uključujući i mogućnost da seprema osumnjičenom odredi pritvor. Ta je odredba suprotna članu68/1(10) ZKP (koja okrivljenom priznaje pravo, da ispituje svedoke op-tužbe, i zahteva, da se pod istim uslovima kao svedoci optužbe, u njego-vom prisustvu ispitaju svedoci odbrane), koja važi i za osumnjičenog utužilačkoj istrazi.

Odredbe 296/2 ZKP o vremenu donošenja naredbe o otvaranjuistrage i 297/1 ZKP o dostavljanju te naredbe osumnjičenom i njego-vom braniocu toliko su neodređene, da omogućuju zloupotrebe i izigra-vanje prava odbrane. One nisu u skladu sa pravom okrivljenog na pravi-čan postupak, a nisu prihvatljive ni sa etičkog aspekta. Ako javni tužilacblagovremeno ne obavesti osumnjičenog, da protiv njega vodi istragu,on mu time negira ustavna i zakonska prava na odbranu: da razmatraspise i razgleda dokazne predmete, da prikuplja dokaze u svoju korist, daima dovoljno vremena za pripremanje odbrane, da bude prisutan predu-zimanju dokaznih radnji itd. I prema EKLJP osumnjičeni se mora bezodlaganja obavestiti o optužbi, koja je podignuta protiv njega, pri čemuse pojam optužbe shvata u širem smislu, ne kao formalni optužni akt,nego svaka radnja usmerena na krivično gonjenje (hapšenje, otvaranjeistrage i td.). Zbog toga ove odredbe nisu u saglasnosti ni sa standardimautvrđenima u članu 6/3(a) EKLJP. Pravo okrivljenog, da u najkraćemroku bude obavešten o delu za koje se tereti, predviđa i 33/1 UstavaSrbije. Osumnjičenom bi se odluka o otvaranju istrage (zajedno sa po-ukom o pravnom leku), morala dostaviti u kratkom roku od nekolikodana, koju bi se računao od dana donošenja odluke.

115

14 U smislu Konvencije pod optužbom se razume i odluka o otvaranju istrage.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 115

Page 118: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

116

6. Istraga se otvara i prema nepoznatom učiniocu krivičnog dela

Ako je učinilac krivičnog dela ostao nepoznat, neposredno podiza-nje optužnog akta je isključeno po prirodi stvari, ali javni tužilac možeda povede istragu. Istraga može biti pokrenuta i prema nepoznatomučiniocu krivičnog dela, kao i prema alternativno određenim licima, dabi se utvrdilo, koje je od više mogućih stvarni učinilac krivičnog dela.Prema tome, krivični postupak se može započeti i ako ličnost okrivlje-nog nije određena (295/1(2) ZKP), iako se u tom slučaju mogu predu-zimati i policijske radnje predistražnog postupka usmerene na otkriva-nje i pronalaženje osumnjičenog. Protek vremena do eventualnogpronalaska učinioca mogao bi učiniti, da se potrebne dokazne radnjeviše ne mogu preduzeti ili da se umanji njihova unutrašnju vrednost, iotud ovlašćenje javnom tužiocu, da otvori i vodi istragu i u slučaju dokje učinilac krivičnog dela još nepoznat.15 Prema ZKP/2001 javni tuži-lac je u tom slučaju mogao da traži samo sprovođenje pojedinih istraž-nih radnji, ne i otvaranje istrage.

U takvoj istrazi preduzimaju se sve potrebne dokazne radnje, na pri-mer ispitivanje svedoka (saslušanje okrivljenog ne dolazi u obzir po pri-rodi stvari), uviđaj, veštačenje, uključujući obdukciju i ekshumacijuleša. Obavljanje ovih radnji nema nikakve veze sa prikupljanjem obave-štenja, koje policija preduzima po članu 288 ZKP. Postupak javnog tu-žioca bi bio pravno nedopušten, ako bi krivični slučaj, u kome postojiodređeno osumnjičeno lice, predstavio kao slučaj nepoznatog učinioca,da bi dokazne radnje obavio bez učešća osumnjičenog i branioca, aosumnjičenog ispitao kao svedoka, jer bi tako bila izigrana prava okri-vljenog na odbranu. U istrazi, koja se vodi protiv nepoznatog učinioca,nema branioca, jer nema ni okrivljenog, a branilac je vezan za odre -đenog okrivljenog, a ne za krivično delo.

Javni tužilac nije obavezan, da otvara i vodi istragu po svakom kri-vičnom delu, čiji je izvršilac nepoznat, već samo kad smatra, da je to

15 Cilj te istrage ne uklapa se u osnovni cilj istrage definisan u 295/3 ZKP (da se prikupedokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti da li će se podići optužnica ili obusta-viti postupak), pa je protumačeno da je osnovni cilj te istrage prikupljanje podataka koji su po-trebni da se utvrdi identitet učinioca krivičnog dela (vidi Majić, u: Ilić, Majić, Beljanski, Treš-njev, 2012, 632), iako taj čisto policijski posao može biti obavljen u predistražnom postupku.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 116

Page 119: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

celishodno. Većinu dokaznih radnji on može da preduzme i bez otva-ranja istrage, sam ili preko policije. Procesne radnje preduzete uistrazi, koja se vodi povodom krivičnog dela, čiji je učinilac nepoznat,prekidaju zastarelost krivičnog gonjenja. Po članu 104/3 KZ, zastare-lost prekidaju procesne radnje, koje se preduzimaju radi otkrivanjakrivičnog dela ili radi otkrivanja i gonjenja učinioca krivičnog dela.Čim učinilac krivičnog dela postane poznat, javni tužilac treba da do-puni naredbu o sprovođenju istrage ličnim podacima osumnjičenog iokolnostima, iz kojih proizilaze osnovi sumnje, da je učinilac krivi-čnog dela.

Istraga se može otvoriti i ako je okrivljeni u bekstvu ili nedostižandržavnim organima, jer ako se može voditi, kad je učinilac nepoznat,može se voditi i u tom slučaju. Po članu 74/1(4) ZKP, takav okrivljenimora imati branioca od donošenja rešenja veća o suđenju u odsustvu(381 ZKP), ali to ne znači, da ga po službenoj dužnosti ne možeimati i ranije, ako je potrebno. Optužnica se dostavlja tom braniocu,i ako bude potvrđena, javni tužilac stavlja predlog veću, pred kojim sedrži glavni pretres, da ga održi u odsustvu okrivljenog (381 ZKP).

Pokretanje istrage protiv nepoznatog učinioca krivičnog dela uve-deno je po ugledu na hrvatski ZKP iz 2008. godine. Kasnije (2013), toje rešenje u hrvatskom Zakonu napušteno, tako da se istraga može po-krenuti i sprovesti samo protiv određenog lica (217/1 hrvatskog ZKP).Protiv nepoznatog učinioca moguće je samo, da budu preduzete doka-zne radnje, ako su celishodne za otkrivanje učinioca i ako postoji opas-nost od odlaganja (214 hrvatskog ZKP).

7. Otvaranje i vođenje istrage nikad nije obavezno

Opravdanje prethodnog postupka se izvodi iz njegovog cilja. Zaistaje neophodno, da pre definitivnog optuženja i suđenja postoji jedanstadijum postupka za »prvu ocenu slučaja,« u kome će biti pouzdanoutvrđeno, da li optuženju i suđenju uopšte ima mesta. To podjednakozahtevaju razlozi javnog interesa i interesi okrivljenog. Da nema pret-hodnog postupka, optužbe bi se zasnivale na veoma nepouzdanim po-dacima krivične prijave i zbog toga bi u mnogim slučajevima bile proiz-

117

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 117

Page 120: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

118

voljne i neosnovane. Bez prethodnog postupka optužba bi stupala napravnu snagu i proizvodila svoje pravne posledice bez ikakve kontrole.Glavni pretres, na koji bi bio iznet takav neselektirani materijal, postaobi preterano težak za vođenje, veoma spor i haotičan. On bi bio zatrpanizvođenjem ogromnog broja dokaza, među njima i onima, za koje bi seu prethodnom postupku, da je sproveden, pokazalo, da su potpuno ne-potrebni. Bez prethodnog postupka, krivični postupak ne bi bio ništabrži, ali bi bio znatno teži i nesigurniji. Osim toga, direktno optuženjei iznošenje stvari pred sudeći sud značajno bi pogoršalo i položaj okri-vljenog, koji u prethodnom postupku ima zaštitu, jer mu garantuje, daneće biti optužen i izveden pred sud bez prethodne provere dokaza isudske kontrole optužnog akta.

Neke od tih opasnosti prete i novom krivičnom postupku, jeristraga u njemu nije zamišljena kao redovna i obavezna, već samo kaomoguća. Ona je potpuno isključena u skraćenom postupku, tj. za krivi-čna dela, za koja je propisana novčana kazna i kazna zatvora do osamgodina. Za ta krivična dela optužba (optužni predlog) se podiže uvekneposredno, na osnovu krivične prijave. U tom postupku javni tužilacmože, po svojoj inicijativi (499/2 ZKP) ili po naredbi sudije (501/5ZKP), da preduzme određene dokazne radnje, ali ne i da otvori i vodikompletnu istragu. Istraga po zakonu nije obavezna ni za krivična dela,za koja je predviđena kazna zatvora teža od osam godina. Optužnica sei za ta krivična dela može podneti bez sprovođenja istrage, ako priku-pljeni podaci o krivičnom delu i učiniocu (sadržani u krivičnoj prijavi iprikupljeni u predistražnom postupku) pružaju dovoljno osnova za op-tuženje (331/5 ZKP). Nikakvi drugi uslovi za podizanje neposredneoptužnice u Zakoniku nisu predviđeni. Istrage nema ni u krivičnompostupku prema maloletnicima, gde je zamenjena sudskim priprem-nim postupkom.

Nova tužilačka istraga nije obavezna ni za najteža krivična dela16

(sudska je bila po pravilu obavezna za krivična dela, za koja je pred-viđena kazna zatvora teža od pet godina). Dakle, istraga je mogućasamo za krivična dela, za koja je predviđena kazna zatvora teža od osam

16 U preporuci ministara Saveta Evrope R (87)18 ističe se da istraga ne treba da bude uni-verzalna i obavezna (should not be universal or compulsory) za sva krivična dela. Vidi: Pavišić,2011, 450.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 118

Page 121: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

119

godina, a da li će je i tada biti, zavisi od javnog tužioca.17 Ako oceni, dana osnovu krivične prijave, sprovedenih izviđaja i prikupljenih obavešte-nja u predistražnom postupku, ima dovoljno materijala za optuženje, onistragu neće ni otvarati, već će podići optužnicu neposredno bez ikakvihposebnih uslova. Iz ovoga se vidi, da će javni tužilac istragu otvarati i vo-diti vrlo retko. Ona njemu neće biti potrebna, jer ima neformalni predi-stražni postupak, u kome može da preduzima skoro sve dokazne radnje,kao i u istrazi, a od potencijalnih svedoka, koje tada ne može da ispitujeu tom svojstvu, može da prikuplja obaveštenja. Neki autori tvrde, da ćese u Hrvatskoj u kojoj postoji obavezna istraga (za krivična dela, za kojaje propisana kazna zatvora teža od petnaest godina ili kazna dugotrajnogzatvora, ili ako je okrivljeni učinio delo u stanju neuračunljivosti), onasprovoditi samo u 4–5% krivičnih predmeta. U Srbiji, u kojoj nemaobavezne istrage, taj procenat bi mogao da bude još i manji. Kako je po-stupak sudske kontrole podignute optužnice u novom ZKP postavljentako, da ne predstavlja nikakvo ozbiljno i stvarno »suđenje optužnici«(optužnica se ispituje u sednici veća, bez prisustva stranaka, u postupkukoji nije kontradiktoran – 337 ZKP), već se može obavljati potpuno ru-tinski, kao posao, u kome će vanraspravno veće često izbegavati suštinskoodlučivanje i nastojati da odgovornost za odluku prebaci na veće za gla-vni pretres, kao što se dešavalo i ranijem postupku po prigovoru protivoptužnice, treba očekivati, da će novi glavni pretres biti zatrpan velikimbrojem neosnovanih optužnica.

8. Zaključak

Odredbe o otvaranju istrage u novom Zakoniku o krivičnom po-stupku Srbije značajno su pogoršale položaj okrivljenog u krivičnompostupku u odnosu na onaj, koji ga je imao po prethodnom Zakonikuiz 2001. godine. Te odredbe karakteriše veliki deficit garancija za za -konit i pravičan postupak. Zakonodavac je pošao od shvatanja, da je

17 Ipak, istraga može da postane obavezna po naredbi suda: kad u postupku ispitivanja op-tužnice veće utvrdi da je potrebno bolje razjašnjenje stvari da bi se ispitala osnovanost optuž-nice, narediće da se istraga dopuni, odnosno sprovede ili da se prikupe određeni dokazi (337/3ZKP).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 119

Page 122: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

istražni postupak isključivo stvar javnog tužioca, da je taj postupak pot-puno neformalan, da se u njemu ni o čemu ne odlučuje, nego samopriprema optužnica i da on zbog toga nikako ne dotiče okrivljenog injegova ljudska prava, pa da zbog toga u njemu nije neophodno usta-noviti eksternu (sudsku) kontrolu, osim u slučaju primene mera proce-sne prinude, niti mehanizme zaštite ljudskih prava okrivljenog odproizvoljnih i nezakonitih postupaka i radnji javnog tužioca. To seshvatanje ne može prihvatiti, jer je i nova tužilačka istraga za okrivlje-nog prinudna, pa mu se njenim otvaranjem i sprovođenjem ustanovlja-vaju određene obaveze i dovode u pitanje mnoga njegova prava i inte-resi. Zbog toga otvaranje i vođenje tužilačke istrage treba da budepodvrgnuto sudskoj kontroli, a okrivljeni mora da ima pravna sredstvaza zaštitu od proizvoljnih radnji istražnih organa. I ostale odredbe Za-konika (o uslovima za donošenje odluke o sprovođenju istrage, o vre-menu njenog donošenju i dostavljanja i dr.) moraju biti usklađene sapravima, koja prema Ustavu i zakonima pripadaju okrivljenom u krivi-čnom postupku. Odredbu člana 300/2 ZKP, prema kojoj svedok uistrazi može biti ispitan, a da se okrivljeni i njegov branilac o tome i neobaveste, ako javni tužilac oceni, da bi njihovo prisustvo moglo uticatina svedoka, trebalo bi bezuslovno izostaviti. Nikada ne treba zaboraviti,da krivični postupak ima dva zadatka: da omogući delotvorno gonjenjei kažnjavanje učinilaca krivičnih dela, ali istovremeno i da zaštiti pravaokrivljenog od nezakonitih i arbitrarnih postupaka organa gonjenja.

Novoj istrazi dat je karakter postupka sa izrazitim elementima inkvi-zitornosti, koji javni tužilac pokreće i vodi potpuno samostalno, bezučešća druge stranke, bez kontradiktornosti i bez ikakve kontrole suda.Reforma procesnog zakonodavstva u Srbiji je započeta sa ciljem, da sepostojeći mešoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) krivični postupak očistielemenata inkvizitornosti. Taj je cilj ostvaren samo u glavnom (sud-skom) postupku, ali istraga, koja je do skoro u dobroj meri bila zastranke javna i kontradiktorna, postala je u potpunosti inkvizitorska.Sve procesne funkcije u toj fazi krivičnog postupka vrši javni tužilac: onodlučuje, optužuje i stara se o odbrani okrivljenog, slično kao što je ne-kada radio inkvizitor. Prava okrivljenog, kao što smo videli, drastičnosu redukovana: on nema nikakvo pravno sredstvo protiv odluke o spro-vođenju istrage, čak ne mora ni da bude saslušan, ne samo u početku,

120

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 120

Page 123: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

da bi bila doneta naredba o otvaranju istrage, nego u istrazi uopšte, paje, dakle, ostao bez prava na odbranu itd. Od procesnog subjekta uistrazi pretvoren je u objekt postupka, kao što je bio u čistom inkvizi-torskom postupku. Zakonodavac je ustanovio jedan potpuno novi tipkrivičnog postupka. Umesto mešovitog, koji je bio pretežno optužni saelementima inkvizitornosti uravnoteženo raspoređenim kroz ceo po-stupak, prethodni i glavni, konstruisan je krivični postupak, koji je idalje mešoviti, akuzatorsko–inkvizitorski, ali sa potpuno drugačijim ra-sporedom inkvizitorskih elemenata u njemu. Taj je postupak u stadi-jumu istrage skoro čisto inkvizitorski, a u stadijumu glavnog postupkaadversatorni.

Literatura

Brkić, S. (2013): Krivično procesno pravo II. Novi Sad: Centar za izdavačku delat-nost Pravnog fakulteta.

Đurđević, Z. (2010): Sudska kontrola državno-odvjetničkog kaznenog progona iistrage: poredbeno-pravni i ustavni aspekt. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu17, 1, 7–24.

Đurđević, Z. (2013): Osvrt na rezultate rada skupine Ministarstva pravosuđa zausklađivanje Zakona o kaznenom postupku s Ustavom Republike Hrvatske. Hrvatskiljetopis za kazneno pravo i praksu 20, 1, 3–100.

Grubač, M. (2011): Nove ustanove i nova rešenja Zakonika o krivičnom po-stupku Srbije od 26. septembra 2011. godine. Pravni zapisi 2, 2, 467–514.

Grubač, M., Vasiljević, T. (2013): Komentar Zakonika o krivičnom postupku. Beo-grad: Projuris.

Ilić, G., Majić, M., Beljanski, Sl., Trešnjev, A. (2012): Komentar Zakonika o krivi-čnom postupku. Beograd: Službeni glasnik.

Lazin, –. (1984): Pojam i stepenovanje sumnje u krivičnom postupku. Zbornikpravnog fakulteta u Zagrebu 34, 1–2, 115–127.

Pavišić, B. (2011): Komentar Zakona o kaznenom postupku. Rijeka : Dušević &Keršovnik.

Peters, K. (1970): Fehlerquellen im Strafprozess. Karlsruhe: C.F. Mueller.Vasiljević, T. (1981): Sistem krivičnog procesnog prava SFRJ. Beograd: Savremena

administracija. Vodinelić, V. (1977): »Osnovi sumnje« i »osnovana sumnja« u nauci krivičnog

procesnog prava. Naša zakonitost 9, 65–81.

121

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 121

Page 124: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

122

Primož Gorkič

ISKANJE RESNICE IN RAZLAGA USTAVNIH PROCESNIH JAMSTEV: VLOGA SLOVENSKEGA

USTAVNEGA SODIŠČA

1. Uvod

Vpliv judikature slovenskega Ustavnega sodišča na strukturne spre-membe slovenskega kazenskega postopka je bil predmet številnih raz-prav. Nesporno je, da so nekatere odločbe vodile v nekatere novele Za-kona o kazenskem postopku (v nadaljevanju: ZKP).1 Vendar pa je v tejmedigri Ustavnega sodišča in zakonodajalca težko prepoznati dejanski,vsebinski prispevek Ustavnega sodišča, morda celo zametke ustavne ka-zenskoprocesne doktrine. Če bi želeli narediti to, potem moramo po-iskati tiste vsebinske poteze, ki so stalnica v ustavnosodnem odločanjuin ki izražajo avtonomno ustavnosodno razumevanje in razlago (usta-vno)pravnih okvirjev slovenskega kazenskega postopka. Teh pa, vsekaže, kljub občasnemu aktivizmu Ustavnega sodišča v kazenskih zade-vah, ne bomo našli.

2. Navidezni aktivizem

Ni dvoma, da so nekatere odločbe Ustavnega sodišča korenito zao-rale po slovenskem kazenskoprocesnem zemljevidu. Odločbi št. U–I–18/93 z dne 11. 4. 1996 in št. U–I–296/02 z dne 20. 5. 2004 sta vodiliv korenito spremembo ureditve pripora in drugih osebnih omejevalnihukrepov ter stvarnih omejevalnih ukrepov, tako po vsebinski kot tudipo postopkovni plati. Odločbi št. U–I–25/95 z dne 25. 11. 1997 in št.U–I–272/98 z dne 8. 5. 2003 sta povzročili preoblikovanje ureditve inprakse prikritih preiskovalnih ukrepov, odločba št. U–I–92/96 z dne21. 3. 2002 pa preoblikovanje ureditve ravnanja z nedovoljenimi do-

1 Uradni list RS, št. 32/12 – uradno prečiščeno besedilo, 47/13 in 87/14.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 122

Page 125: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

123

kazi, ureditve izločitvenih razlogov in režima pridobivanja izjav odosumljenca.

V celoti gledano je Ustavno sodišče na ta način poseglo v razmerjamed udeleženci predkazenskega postopka, zlasti v razmerja med organipredkazenskega postopka, tj. preiskovalnim sodnikom, državnim tožil-cem in policijo. S temi posegi je Ustavno sodišče začrtalo temeljneobrise pogojev in postopkov odločanja o posegih v integriteto posa-meznika (zlasti domnevnega storilca), vzpostavilo v bistvu akuzatornimodel sodne kontrole nad temi posegi in s tem okrepilo jamstvenovlogo kazenskega procesnega prava.2 Učinek teh posegov je predvsemgarantističen in treba je pritrditi Šugmanovi,3 ko je zapisala, da je Usta-vno sodišče v nosilnih odločbah prevzelo vlogo protiuteži vedno bolj iz-raziti represivnim težnjam na področju kazenskega prava.

Vendar pa Ustavno sodišče po sprejetju nove Ustave leta 1991 nikolini terjalo korenitejšega strukturnega reza v slovenski kazenski postopek.Prej obratno: v njegovih odločbah je zaznati poudarjeno skrb za ohrani-tev »strukturnega« statusa quo – in to kljub zelo jasnim pozivom in sta-liščem, da znotraj novih ustavnih okvirov kazenski postopek, temelječna izhodiščih, ki so bila vzpostavljena z reformami iz leta 1967, nimačesa iskati.

Od kod ti pozivi? Verjetno je treba najprej izpostaviti poziv Držav-nega zbora, ki je od snovalcev (takrat) novega Zakona o kazenskem po-stopku pričakoval akuzatorno zasnovani kazenski postopek.4 Kljubtemu pozivu je zakonsko besedilo, sprejeto leta 1994, še vedno teme-ljilo na konceptualnih rešitvah nekdanjih jugoslovanskih zakonov o ka-zenskih postopkih. Kot »olajševalno« okoliščino bi bilo mogoče šteti,da naj bi ZKP iz leta 1994 bil le »začasni« zakon – ki pa bo 1. 1. 2015štel že 20 let od njegove uveljavitve v prvotnem besedilu.

2 Kot primer lahko navedemo veljavno ureditev ti. pripornega naroka v 204.a ZKP: »(1)Takoj po zaslišanju mora državni tožilec izjaviti, ali bo zahteval uvedbo kazenskega postopkater predlagal pripor ali katerega od nadomestnih ukrepov iz tega poglavja. (2) Če državni toži-lec napove postopanje v smislu prejšnjega odstavka, mora obrazložiti okoliščine, ki lahko vpli-vajo na odločitev o posameznih ukrepih. Obdolženec in njegov zagovornik lahko pri odgovoruna izvajanje državnega tožilca podajata svoje predloge in stališča. (3) Ko se stranke izjavijo ovseh vprašanjih, ki lahko vplivajo na odločitev o uporabi ukrepov iz tega poglavja, preiskovalnisodnik odloči o predlogih strank.«

3 Šugman, 2003.4 Glej Penko, 1998, 10.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 123

Page 126: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

124

Še odločnejši poziv k premiku v akuzatorno smer je oblikoval in več-krat ponovil nekdanji ustavni sodnik B. M. Zupančič.5 Zanj Ustava RSzelo jasno zahteva kontradiktorno (akuzatorno) koncepcijo kazenskegapostopka. To Zupančič utemeljuje opirajoč se zlasti na ustavno zapove-dano nepristranskost sodnika in enakost orožij. Po Zupančičevi razlagije instrukcijska maksima povsem nezdružljiva z zahtevo po nepristran-skem sodniku. Tudi sicer je iz celote ustavnih določb, kolikor urejajovprašanja kazenskega postopka, razbrati težnje k omejevanju represije, stem pa se ustavno besedilo odmika od vrednot, s katerimi običajno po-vezujemo inkvizitorni model kazenskega postopka.

Tem pozivom se je pridružila tudi teorija kazenskega procesnegaprava. Zavzemanje za preoblikovanje kazenskega postopka je bilo go-tovo najmočnejše v času, ko so se opravljale teoretične6 in empirične7

raziskave delovanja kazenskega postopka in kazenskega pravosodja.Tako teoretična izhodišča prenove kazenskega postopka kot tudi reši-tve, ki so temeljile na empiričnih spoznanjih, so predpostavljale prehodv poudarjeno akuzatorno strukturo kazenskega postopka. Zanimivo je,da so se pri tem avtorji sklicevali prav na judikaturo Ustavnega sodiščain njegove garantistične poudarke.

Kakšen je bil odziv Ustavnega sodišča RS? V neposredni dialog seUstavno sodišče seveda ni spustilo. Zato pa je bilo toliko bolj zanimivospremljati njegova stališča, ki se nanašajo neposredno na vprašanjastrukture slovenskega kazenskega postopka. Za Ustavno sodišče je bilogotovo odločilno leto 2002 in že omenjena odločba št. U–I–92/96–27z dne 21. 3. 2002. Po več kot desetih letih od sprejema te odločbe soodzivi nanjo še vedno mešani. Po eni strani je v njej Ustavno sodiščenadaljevalo svojo garantistično usmeritev in ugotovilo, da sodnik, ki seseznani z nedovoljenim dokazom, ne more ohraniti videza nepristran-skosti.8 Posledica te odločbe je bila tudi preureditev sistema izločanja

5 Glej zlasti njegovi ločeni mnenji k odločbama št. U–I–18/93 in št. U–I–27/95.6 Šugman idr., 2006.7 Bošnjak idr., 2005.8 Iz odločbe: »Če se sodnik seznani z gradivom, ki ga ne sme uporabiti, se izpostavlja ne-

varnosti, da bo spoznanje o tem vplivalo na njegovo odločitev. Dejstvo, da mora svojo odloči-tev obrazložiti, v določeni meri to nevarnost zmanjšuje, ne more pa je popolnoma preprečiti.Zato zgolj prepoved opiranja sodne odločbe na obvestila, ki bi morala biti izločena, ne zadošča,da bi se dosegla njihova izključitev. Navedena prepoved preprečuje le, da bi se sodišče v obraz-ložitvi sklicevalo na takšna obvestila. Da bi bila sankcija res učinkovita, je treba preprečiti, da se

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 124

Page 127: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

nedovoljenih dokazov, režimov pridobivanja izjav od domnevnega sto-rilca in razlogov za izločitev sodnika.

Na drugi strani pa je Ustavno sodišče dalo tudi jasno sporočilo, dana strukturne odločitve na področju kazenskega postopka ne želi vpli-vati. V odločbi št. U–I– 92/96–27 je zapisalo tudi: »/.../ ZKP uzakonjakazenski postopek, ki se uvršča med t.i. kontinentalne (mešane) kazen-ske postopke. Izbira vrste kazenskega postopka sodi v polje proste pre-soje zakonodajalca. Ustavno sodišče lahko njegovo ureditev presoja le zvidika tega, ali ureditev posameznih vprašanj ustreza ustavnim zahte-vam, ne more pa se spuščati v vprašanje, kakšen sistem kazenskega po-stopka naj se uzakoni. Zato je tudi pri presoji v tej zadevi izhajalo iz zas-nove postopka, ki je uveljavljena.«

Kako razumeti to stališče? Na prvi pogled se zdi, da je aktivizemUstavnega sodišča, tako značilen za odločbi št. U–I–18/93 in št. U–I–25/95, usahnil. Zdi se, da je Ustavno sodišče dalo zakonodajalcu prosteroke pri urejanju strukturnih vprašanj kazenskega postopka, pa čepravje prav v te vidike kazenskega postopka že poseglo in temeljito preobli-kovalo razmerja med udeleženci predkazenskega postopka. Vendar paje ta »prelom« v pristopu Ustavnega sodišča RS le navidezen. Ustavnosodišče nikoli ni imelo ambicij ponuditi ustavno–avtonomno koncep-cijo kazenskega postopka. V odločbi št. U–I–92/96–27 je to le zelojasno povedalo.

Zakaj je mogoče trditi, da je aktivizem slovenskega Ustavnega so-dišča le navidezen? Mar ni v odločbi št. U–I–18/93, preprosto pove-dano, odločno začrtalo garantistično (tj. akuzatorno) smer ustavno-sodne presoje vprašanj kazenskega postopka? Sporočilo v odločbi št.U–I–18/93 je bilo jasno: »/.../ Kazenski postopek ni samo sredstvo zaudejanjanje materialnega kazenskega prava. /.../ Pravna je v kontekstukazenskega postopka torej tista država, ki procesnih pravic posamez-nika ne obravnava relativno in ki jih ni pripravljena žrtvovati v interesuučinkovitosti uporabe materialnega kazenskega prava. Kršenje človeko-vih pravic, pa naj gre za mučenje ali za neutemeljen odvzem prostosti,ne more biti sredstvo za udejanjanje materialnega kazenskega prava /.../Pravna država se mora ob ustavno danem spoštovanju človekovih

125

sodnik z njimi seznani, ker že to, ne glede na njegovo voljo, da jih uporabi, vpliva na procesodločanja – zato je potrebna njihova dejanska izločitev iz procesnega gradiva.«

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 125

Page 128: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

126

ustavnih pravic s poklicno učinkovitostjo policije truditi, da bi uspelaudejanjiti določbe materialnega prava. Spregled kršenja ustavnih pravicposameznika v imenu učinkovitosti kazenske represije je torej negacijapravnosti države. Ustavno varovane integritete posameznika ni mogočežrtvovati za dosego policijske učinkovitosti države.«

V tem garantističnem duhu obrazložitve odločbe je nemogoče spre-gledati vpliv stališč (tedanjega) ustavnega sodnika Zupančiča, ki se jeupiral ideji kazenskega postopka kot preprostega sredstva za udejanja-nje kazenskega materialnega prava.9 To pa je mogoče udejanjiti le zvečjo avtonomnostjo kazenskega postopka, odmikom od inkvizitornoprežetih postopkov in od iskanja resnice. Z drugimi besedami, odločbašt. U–I–18/93 se v največji meri približa konceptu akuzatornega po-stopka – ki pa ga Ustavno sodišče nikoli ne uresniči. Ustavno sodiščeteh stališč nikoli ni prelilo v stališča, ki bi terjala korenite strukturnespremembe slovenskega kazenskega postopka.

Zato je mogoče tudi za Ustavno sodišče in njegovo judikaturo v 90.letih prejšnjega stoletja trditi, da je le navidez aktivistično. Njegovadoktrina, če jo sploh lahko prepoznamo, je večji del doktrina podreja-nja zakonodajalčevim rešitvam, brez prevzemanja iniciative in brez am-bicij vzpostavitve avtonomnega ustavnega okvirja kazenskemu po-stopku v Sloveniji. Takšna ugotovitev se morda zdi pretirana, zlasti čeupoštevamo, da je bil slovenski ZKP noveliran v največji meri prav za-radi posegov Ustavnega sodišča. V nadaljevanju bo zato predstavljentisti del judikature Ustavnega sodišča, ki je slovenski kazenski postopekna ustavni ravni trdno zasidral v tradicijo akuzatorno–inkvizitornih ka-zenskih postopkov.

3. Materialno procesno vodstvo ostaja trdno v rokahkazenskega sodišča

Temeljno vprašanje, ki narekuje različne strukturne rešitve v razli-čnih (konkretnih) kazenskih postopkov, je gotovo vprašanje »delitvedela« med udeleženci postopka pri zbiranju procesnega (dokaznega)

9 Npr. Zupančič, 1986.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 126

Page 129: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

127

gradiva.10 Če je za mešani kazenski postopek značilno, da ima prevla-dujočo vlogo sodišče, je za akuzatorno zasnovane kazenske postopkeznačilno, da je dotok dokaznega gradiva v prvi vrsti zaupan strankama.Ustava RS je v tem pogledu prinesla vsaj eno – za »kontinentalno« ka-zenskoprocesno okolje presenetljivo – novost. V 29. členu Ustave RS jeustavodajalec med minimalna procesna jamstva uvrstil tudi pravicovsakogar, ki je obdolžen kaznivega dejanja, »da mu je zagotovljeno izva-janje dokazov v njegovo korist.«

3.1. Obljube

Če si to jamstvo natančneje pogledamo, bomo – vsaj na ravni jezi-kovne razlage – ugotovili, da obljublja zelo veliko. Jamstvo obdolžencunamreč ne zagotavlja zgolj pravice »predlagati« izvedbo dokazov,11 pačpa obdolžencu jamči njihovo »izvajanje.« S strukturnega vidika bilahko to jamstvo prineslo vsaj dve pomembni spremembi. Prvič, o tem,kateri dokazi naj se izvedejo, bi imel možnost odločati domnevni stori-lec v kazenskem postopku. Z drugimi besedami, obdolženec (in sevedanjemu prirejena nasprotna stranka, upravičeni tožilec), naj bi imela vrokah vsaj del materialnega procesnega vodstva in s tem odločilnovlogo pri odločanju, kateri dokazi naj bi se izvedli. In drugič, določboje mogoče razumeti tudi kot jamstvo, da bo obdolženec (sam) izvajaldokaze. To bi pomenilo, da bi obdolženec (in njemu nasprotna stran -ka) dejansko prevzela dokazni postopek v svoje roke. Takšna interpreta-cija bi terjala uzakonitev izrazito adversarnega kazenskega postopka, vkaterem ima sodišče v rokah kvečjemu formalno procesno vodstvo, nje-gova vloga v kontekstu materialnega procesnega vodstva pa bi bila zre-ducirana na odločanje o vprašanji relevantnosti in dovoljenosti doka-zov, ki jih predlagata stranki.

Obljube, ki vejejo iz take razlage jamstva izvajanja dokazov, somorda še bolj vidne, če to določbo primerjamo z jamstvi člena 6 Evrop-ske konvencije o človekovih pravicah (EKČP). EKČP v tč. d) tretjega

10 Damaška 1974/75, 1088 in sl.11 Če bi želel ustavodajalec zagotoviti zgolj »pravico predlagati izvedbo dokaza«, potem

mu tega niti ne bi bilo treba posebej urejati. Ta pravica je že vsebovana v jamstvu 22. členaUstave RS (Galič, 2004, 224).

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 127

Page 130: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

128

odstavka 6. člena glede dokazov, ki so obdolžencu v korist, zagotavlja lepravico obdolženca, »da doseže navzočnost in zaslišanje razbremenilnihprič ob enakih pogojih, kot veljajo za obremenilne priče.«12 Primerjavas členom 29 Ustave RS hitro pokaže, da je – vsaj na jezikovni ravni –slovenska ureditev splošnejša: jamči izvajanje kateregakoli dokaza v ko-rist obdolženca, ne le zasliševanje prič.13 Hkrati je razvidno, da EKČPobdolžencu ne jamči, da bi dokaze izvajal sam – pač pa le, da doseženjihovo izvajanje. To pomeni dvoje: prvič, da je namen EKČP jamčitile pravico predlagati izvedbo dokaza;14 drugič, da zasliševanje, torej iz-vedba dokazov, v sistemu EKČP ostaja trdno v rokah organa, ki posto-pek vodi – tipično bo to sodišče. In končno, določba EKČP zagotavljale enakost obravnavanja obrambnih in tožilskih predlogov. Ideja adver-sarnosti kazenskega postopka, ki jo ESČP pogosto poudari v svojihodločbah, zato ne pomeni dejanske akuzatorne strukture kazenskegapostopka, pač pa le postopek, v katerem imate stranki prirejen, enako-praven procesni položaj.15 EKČP torej nikakor ne obljublja postopka,v katerem bi vlogo zagotavljanja dokaznega gradiva prevzeli (izključno)stranki. Materialno procesno vodstvo je v sistemu EKČP – ob kontra-diktorni naravi razmerja med obdolžencem in tožilcem – lahko ševedno trdno v rokah sodišča.

Če upoštevamo zgoraj podano razlago jamstva izvajanja dokazov vkorist obdolženca, lahko sklepamo, da ima to jamstvo dejansko izje-men »strukturni potencial« v slovenskem kazenskem procesnem pravu.Zato je način, kako ga je razlagalo Ustavno sodišče, morda tudi najboljsimptomatičen in najbolje izraža »doktrino podrejanja zakonodajalcu.«Z besedami sodnika Zupančiča,16 Ustavno sodišče je pri soočenju stem jamstvo zaznalo »kontradiktorno nevarnost« – in se ji tudi izo-gnilo. Kako?

12 Geneza 29 URS pokaže, da se je prvotni predlog minimalnih jamstev v kazenskem po-stopku v celoti zgledoval po 6/3 EKČP – vendar v taki obliki ni bil sprejet. Glej Cerar, Perenič,2001, 396–397.

13 Judikatura ESČP je sicer v tem delu domet jamstva 6/3 EKČP – poleg prič – razširilatudi na druge dokaze.

14 Prim. Galič, 2004, 164.15 Prim. Trechsel, 2005, 324 in sl. 16 Odklonilno ločeno mnenje sodnika Zupančiča k odločbi št. U–I–27/95.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 128

Page 131: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

129

3.2. Jamstvo izvajanja dokazov v korist obdolženca skozi razlago Ustavnega sodišča RS

Ustavno sodišče je bilo v več zadevah soočeno z zgoraj opisano za-drego, kako razlagati domet pravice do izvajanja dokazov v korist obdol-ženca. Na eni strani se je moralo opredeliti do stališč ustavnih pritožni-kov (obdolžencev oziroma njihovih zagovornikov). Ti so zatrje vali, dapravica do izvajanja dokazov v korist obdolženega pomeni, da »pristoj-nost« odločati o tem, ali bo dokaz izveden ali ne, pripada izključnoobrambi, tj. obdolžencu ali njegovemu zagovorniku. To skrajno stališčeje Ustavno sodišče povzelo v odločbi U–I–27/95 z dne 24. 10. 1996.:»Pobudnik zatrjuje, da je določba 177. člena Zakona o kazenskem po-stopku /.../ v nasprotju s 6. členom evropske Konvencije o varstvu člove-kovih pravic in temeljnih svoboščin /.../ ker dopušča odločanje preisko-valnega sodnika in izvenobravnavnega senata glede predlogov strank zaopravljanje preiskovalnih dejanj. Meni namreč, da določba 6. členaEKČP ne daje sodišču možnosti, da odloča oziroma arbitrira glede izva-janja dokazov, temveč mu nalaga, da izvede dokaze, ki so v prid obdol-žencu.« S takšnimi stališči – ta se nanašajo celo na člen 6 EKČP – se jeUstavno sodišče redno srečevalo in jih tudi – povsem utemeljeno – zavr-nilo. Takšna stališča so napačna zato, ker odrekajo sodišču v kazenskempostopku vsakršno možnost odločanja o dokaznih predlogih. Tudi v po-udarjeno adversarnih sistemih je sodišču pridržana najmanj pristojnostodločati o relevantnosti in o dovoljenosti predlaganega dokaza.

Na drugi strani pa Ustavno sodišče preprosto ni moglo spregledati,da je v slovenskem kazenskem postopku trdno zakoreninjeno mate-rialno procesno vodstvo sodišča, ki pri tem sledi načelu iskanja resnice,preiskovalnemu načelu (instrukcijski maksimi) in načelu proste presojedokazov. To pomeni, da slovenska sodišča – že tradicionalno – v prvivrsti sledijo lastnim spoznavnim potrebam in glede na te odločajo, kajbo predmet dokazovanja17 in kako se bodo ta dejstva dokazovala. Do-kazni predlog, ki se ni ujemal s sodnikovim dojemanjem »stanja stvari«,tudi obrambni dokazni predlog, je sodišče običajno zavrnilo. Tipičnopojasnilo k zavrnitvi dokaznega predloga jasno odraža to vlogo kazen-

17 ZKP 329/2: »Dokazovanje obsega vsa dejstva, za katera sodišče misli, da so pomembnaza pravilno razsojo.«

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 129

Page 132: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

130

skega sodišča: »Sodišče namreč ni dolžno izvesti (vseh) predlaganih do-kazov, če na podlagi dokazne presoje že izvedenih dokazov oceni, da sorazjasnjena vsa vprašanja, ki so pomembna za odločitev o obtožbi in dapredlagani dokaz očitno ne bi bil uspešen ter vse to tudi prepričljivoobrazloži.«

Pri oblikovanju svojih odločitev v zvezi z jamstvom izvajanja doka-zov je imelo Ustavno sodišče vsaj dve možnosti. Med ti – iz zgoraj opi-sanih razlogov – gotovo ne sodi skrajna interpretacija člena 29 UstaveRS, ki so jo ponujali ustavni pritožniki. Prva realna možnost, ki jo jeimelo Ustavno sodišče, je potrditev (ustaljenega) procesnega položajasodišča kot nosilca materialnega procesnega vodstva in tistega proces-nega udeleženca, ki mu je zaupano odločanja o izvajanju in izvajanjedokazov. Druga možnost, za katero se je pri odločanju o zadevi U–I–27/95 zavzemal sodnik Zupančič18 in jo je Ustavno sodišče sprejelo vzadevi št. Up–34/93 z dne 8.6.1995, pa je predvidevala oblikovanjemeril, v skladu s katerimi bi sodišče moralo ugoditi obrambnemu do-kaznemu predlogu – če obramba tem merilom seveda zadosti. Kasnejeje v svojih odločbah ta merila povzelo takole: »/.../ (1) sodišče glede nanačelo proste presoje dokazov samo odloča o tem, katere dokaze bo iz-vedlo in kako bo presojalo njihovo verodostojnost; (2) sodišče ni dol-žno izvesti vsakega dokaza, ki ga predlaga obramba; (3) predlagani do-kazi morajo biti pravno relevantni; (4) obramba mora obstoj in pravnorelevantnost predlaganega dokaza utemeljiti s potrebno stopnjo verjet-nosti; (5) v dvomu je vsak dokazni predlog v korist obdolženca, sodiščega mora izvesti, razen če je očitno, da dokaz ne more biti uspešen.«19

Ta merila naj bi na abstraktni ravni razrešila vprašanje izvrševanjapravice do izvajanja dokazov v korist obrambe, na konkretni ravni pakonflikt (o izvedbi dokaza), ki v kazenskem postopku – paradoksalno –nastane med obrambo in – sodiščem. Ustavno sodišče namreč v oblast

18 Iz ločenega odklonilnega mnenja sodnika Zupančiča: »V predmetni zadevi sem zago-varjal stališče, da bi bil izrek sledeč: ‘Določba 177. člena ZKP ni v neskladju s Konvencijo ovarstvu človekovih pravic in temeljnih svoboščin (Uradni list RS, št. 33/94) in ni v neskladju zUstavo, če se razume tako, da je preiskovalni sodnik dolžan izvesti vsako preiskovalno dejanje,glede katerega je stranka (tožilec ali obramba) z verjetnostjo izkazala, da bi utegnilo biti v njenokorist, in če se razume tako, da je sodišče v dvomu dolžno domnevati, da je dokaz v korist ob-dolženca.’«

19 Iz odločbe Ustavnega sodišča RS, št. Up–207/99 z dne 4 .7. 2002.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 130

Page 133: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

kazenskega sodnika ni poseglo. Nasprotno, pritrdilo je zakonskim rešit-vam, ki sodniku na podlagi načela proste presoje dokazov in instrukcij-ske maksime dajejo v roke oblast nad izvajanjem dokazov.

Rešitev, ki jo je sprejelo Ustavno sodišče, se na prvi pogled pribli-žuje rešitvam, kot jih poznajo v adversarnih sistemih: stranka naj biimela (vsaj deloma) oblast nad tem, kateri dokazi naj se izvedejo naglavni obravnavi. Vendar pa je nadaljnji razvoj v sodni praksi pokazal,da je takšno sklepanje napačno. Prvič, Ustavno sodišče je različnooblikovalo merila za odločanje o dokaznih predlogih obrambe v fazisodne preiskave (pravilneje, o predlogih za izvedbo preiskovalnih de-janj) in merila za odločanje o dokaznih predlogih v fazi glavne obrav-nave. V fazi sodne preiskave je – sledeč odločbi U–I–27/95 – preisko-valni sodnik brez dvoma zadržal niti preiskave trdno v svojih rokah.Ključno sporočilo te odločbe je namreč: preiskovalni sodnik »nosi od-govornost za to, da se izpolni namen preiskave, s tem da upošteva po-trebe celotnega postopka, predhodnega in glavnega. Kateri dokazi inpodatki so nujno potrebni, da se lahko odloči o tem, ali bo vložena ob-tožnica ali postopek ustavljen, pa je dejansko vprašanje v vsakem posa-meznem primeru.«

Merila, ki naj preiskovalnega sodnika vodijo pri odločanju o ob -rambnih predlogih za izvajanje preiskovalnih dejanj, so torej v prvi vrstirelevantnost dejstev in okoliščin, ki naj se preiščejo – o tem pa odločaizključno preiskovalni sodnik.

Drugi razlog, zakaj je Ustavno sodišče le navidezno dalo obrambioblast nad izvajanjem dokazov na glavni obravnavi, pa leži v struktur-nem neskladju med merili, ki jih je oblikovalo Ustavno sodišče, in za-konsko ureditvijo vprašanj materialnega procesnega vodstva. Kot re-čeno, merila na konkretni ravni razrešujejo konflikt med obrambo insodišče glede vprašanja, ali naj se konkretni dokaz izvede ali ne. Le vtakem primeru jih tudi zares potrebujemo, v drugih primerih bi sodiščev okviru svojih pristojnosti tak dokaz že izvedlo. Strukturno neskladjese kaže v tem, da o izvedbi dokaza odloča prav tisti sodnik, ki je izvedbiizvorno nenaklonjen. Ta sodnik presoja, ali je obramba zadostno ute-meljila obstoj in relevantnost dokaza, on tudi presoja, ali bo dokazuspešen ali ne. To pa pomeni, da mora obramba v izvedbo dokaza pre-pričati prav tistega sodnika, s katerim je v konfliktu.

131

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 131

Page 134: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

132

Kasnejši razvoj v judikaturi slovenskih, tudi Ustavnega sodišča, jeoblast sodnika nad postopkom izvajanja dokazov še utrdil. Merila, kijih je Ustavno sodišče oblikovalo, so namreč omogočila kazenskemusodniku, da dokazni predlog obrambe zavrnejo preprosto zato, ker neustreza njihovemu videnju stanja stvari. Kako sodišča oblikujejo takšnoodločitev? Zgoraj navedeno stališče Vrhovnega sodišča RS v zadevi I Ips11/95 tudi po skoraj dveh desetletjih razvoja meril odločanja o dokaz-nih predlogih ostaja nedvomno aktualno. Kazenski sodnik bo pri odlo-čanju o dokaznih predlogih izhajala tako iz ocene že izvedenih dokazov,kot tudi iz ocene, ali bo predlagani dokaz uspešen. Z drugimi bese-dami, kazenski sodnik bo – še pred koncem dokaznega postopka, torejvnaprej – ocenil tako dokaze, ki so bili izvedeni, kot tudi (nikoli) izve-deni dokaz, ki ga predlaga stranka.20 Četudi bi bil predlagani dokaz re-levanten, sme kazensko sodišče dokazni predlog zavrniti – tudi če gre zadokaz, ki naj bi ovrgel dejstvo, ki bi ga sodišče štelo za dokazano. Tak-šna vnaprejšnja dokazna ocena je očitno nelogična in iz več razlogovnesprejemljiva, a se ji kljub temu ne da izogniti. Vse dokler ima sodiščev kazenskem postopku materialno procesno vodstvo trdno v svojihrokah, se takšni »retrospektivni prognozi« pri odločanju o dokaznempredlogu pravzaprav ne bo mogoče izogniti. Vnaprejšnji dokazni ocenise bo mogoče – pa tudi ne povsem – izogniti le, če dosledno ločimo ti-stega, ki ima v rokah oblast nad izvajanjem dokazov, in tistega, ki bo tedokaze ocenjeval.21

Ustavno sodišče je vnaprejšnji dokazni oceni bolj ali manj očitnopritrdilo. To je morda najbolj prepoznavno v zadevi Up–88/01 z dne14.6.2007, ko je zavrnitev obrambnega dokaznega predloga za zasliša-nje priče pospremilo z naslednjimi ugotvitvami: »/.../ Možno je sicer,da bi ta oseba ob morebitnem pričevanju potrdila pritožnikove na-vedbe iz dokaznega predloga (torej da ji je oškodovančeva mati zatrdila,da se med pritožnikom in oškodovancem ni zgodilo nič) in tako prispe-vala k omajanju verodostojnosti izjav, ki jih je dala oškodovančeva

20 Podrobneje o vnaprejšnji dokazni oceni: Hribar 2013, in Gorkič, Šugman, 2011, 92–93.V civilnem procesnem pravu, glej Galič, 2004, 228 in sl.

21 Verjetno tudi takšen poseg v strukturo kazenskega postopka ne bi bil dovolj. Tudi tistipostopki, v katerih je takšna ločitev dosledno izvedena, poznajo drugačne, skoraj tehnične me-hanizme, kako zaokrožiti obseg dokaznega gradiva – npr. s prekluzijo. To pomeni, da spozna-vne potrebe sodišča še očitneje stopajo v ozadje.

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 132

Page 135: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

mati. Vendar gre iz sodbe Okrožnega sodišča razumeti, da so bili drugi,pred tem izvedeni dokazi, za to sodišče prepričljivi do te mere, da nje-govega prepričanja o pritožnikovi krivdi ne bi mogel spremeniti nitinavedeni dokaz. V tem smislu predlagani dokaz za pritožnika očitno nebi bil uspešen. Zato /.../ Okrožno sodišče s tem, ko ni zaslišalo predla-gane priče /.../ ni kršilo pritožnikove pravice do izvajanja dokazov vnjegovo korist iz tretje alineje 29. člena Ustave.«

4. Namesto sklepa: strukturna neskladja

Končna podoba strukture slovenskega kazenskega postopka daneskaže očitna neskladja. Na splošno gotovo drži, da postaja slovenski ka-zenski postopek nekakšen amalgam akuzatornih in inkvizitornih ele-mentov, ki se prepletajo brez posebnega koncepta in smisla. Nekolikokonkretneje pa lahko trdimo, da takšna zadržanost Ustavnega sodiščavodi v negotovost in nejasnost glavnih procesnih udeležencev in izvrše-vanja temeljnih procesnih funkcij. Ustavno sodišče namreč procesnimudeležencem daje povsem mešane signale.

Na eni strani vztraja pri dosledni delitvi procesnih funkcij in s temtudi procesnih bremen v predkazenskem postopku. Že omenjeni pri-porni narok, kot prototip odločanja o omejevalnih ukrepih in pre-iskovalnih dejanjih, namreč odraža strogo porazdelitev procesnih bremen, ob pasivnem, »ambivalentnem« preiskovalnem sodniku. Do-sledna akuzatorna struktura pripornega naroka daje državnemu to-žilcu in ob ram bi jasno sporočilo: breme dokazovanja pogojev za od -reditev pripora nosi tožilec, s tem pa mu je prepuščena tudi nalogazagotavljanja procesnega gradiva (dokazov), s katerimi bo utemeljilpriporni predlog.

Na drugi strani pa se položaj procesnih udeležencev v celoti spre-meni, ko vodenje kazenskega postopka prevzame sodišče. Preiskovalnisodnik in kasnejši sodnik na glavni obravnavi vodita preiskavo in doka-zni postopek sledeč načelu proste presoje dokazov in instrukcijski mak-simi. Breme državnega tožilca je zato bistveno »olajšano«, obramba pa stem vstopa v nenavaden konflikt s sodiščem, s katerim »tekmuje« priuveljavljanju svojega (obrambnega) videnja historičnega dogodka.

133

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 133

Page 136: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

Judikaturo Ustavnega sodišča RS zato lahko upravičeno označimokot reakcionarno, nenaklonjeno strukturnim spremembam sloven-skega kazenskega postopka, s katerimi bi dosledno porazdelili bremenaglavnih procesnih udeležencev in s tem tudi jasneje porazdelili odgo-vornost za uspeh v kazenskem postopku.

Literatura

Bošnjak, M., idr. (2005): Potek kazenskih postopkov v Sloveniji: analiza stanja inpredlogi za spremembe. Ljubljana: GV revije.

Cerar, M., Perenič, G., (ur.). (2001): Nastajanje slovenske ustave: izbor gradiv Ko-misije za ustavna vprašanja 1990–1991, II. zvezek. Ljubljana: Državni zbor RS.

Damaška, M. (1974/75): Presentation of Evidence and Factfinding Precision.University of Pennsilvania Law Review 123, 1083–1106.

Galič, A. (2004): Ustavno civilno procesno pravo. Ljubljana: GV Založba.Gorkič, P., Šugman Stubbs, K. (2011): Dokazovanje v kazenskem postopku. Lju-

bljana: GV Založba.Hribar, M. (2013): Vnaprejšnja dokazna ocena v slovenskem kazenskem po-

stopku. Pravnik 68, 11/12, 835–865. Penko, B. (1998): Uvodna pojasnila. V Zakon o kazenskem postopku z uvodnimi

pojasnili Boštjana Penka in stvarnim kazalom Vida Jakulina, 9–48. Ljubljana: Uradnilist RS,.

Trechsel, S. (1995): Human Rights in Criminal Proceedings. Oxford: Oxford Uni-versity Press.

Šugman, K. (2003): Kazenskoprocesna doktrina v luči odločb Ustavnega sodišča.Zbornik znanstvenih razprav 63, 469–502.

Šugman, K., idr. (2006): Izhodišča za nov model kazenskega postopka. Ljubljana:Inštitut za kriminologijo pri Pravni fakulteti.

Zupančič, B. M. (1986): Odnos med procesnim in materialnim (kazenskim) pra-vom : primerjalno–pravni prikaz. Zbornik znanstvenih razprav 46, 179–211.

134

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 134

Page 137: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

STVARNO KAZALO(sestavil Primož Gorkič)

135

A

adversarni postopek 73, 75, 76, 87, 91,93, 98, 127

adversarnost 14, 20, 58, 68, 72, 73, 75,76–78, 80, 81, 102, 121, 128, 129,131

aktivacija procesnih strank 76akuzatorne prvine kazenskega postopka

8, 47, 49, 50, 51, 52, 55, 124akuzatorni model kazenskega postopka

46, 53, 78, 87, 91, 93, 94, 123, 124akuzatorni postopek, gl. akuzatorni

model kazenskega postopkaakuzatorno-inkvizitorni postopek, gl.

mešani kazenski postopekavtonomnost kazenskega postopka 78,

125, 126

B

bistvene prvine kazenskega postopka 87,97

breme dokazovanja 17–18, 20, 22, 133

Č

človekove pravice in svoboščine 42, 44,56, 91, 106, 107, 110

D

dejanja dokazovanja 23, 27, 28, 29, 56,105, 106, 112, 113, 114, 115, 116,117, 118, 119

dejansko stanje 20, 21, 22, 88, 90, direktno zasliševanje priče 40, 53dodatno zaslišanje 36, gl. tudi ponovno

zaslišanjedokazni postopek 17, 22, 47, 53, 127dokazni predlog 21, 22, 28, 36, 48, 54,

88, 128, 129, 130, 131, 132

dokazno breme, gl. breme dokazovanjadokazovanje, gl. dokazni postopekdržavni tožilec 22, 23, 24, 25, 27, 28,

31, 30, 32, 35, 36, 37, 40, 47, 48,49, 50, 51, 52, 66, 71, 72, 73, 105–120, 123, 127, 130, 133

državno tožilstvo 31, 41, 60, 69, 71, 72,73, 74, 88, 107

E

enakost orožja 78, 124essentialia kazenskega postopka, gl.

bistvene prvine kazenskega postopka

F

formalno procesno vodstvo 127funkcija preiskovanja 69, 70

G

garantna funkcija 69, 70, 75, 80, 81, 107glavna obravnava 14, 20, 22, 23, 30, 36,

46, 50, 51, 52, 53, 54, 56, 68, 69,76, 87, 88, 92, 94, 101, 106, 107,108, 117, 118, 119, 131, 133

H

habeas corpus 50hišna preiskava 49, 61, 69, 106

I

imuniteta 16, 88, imuniteta priče 40, 97in dubio pro reo 20, 101inkvizitorne prvine kazenskega postopka

46, 47, 48, 49, 54, 55, 91, 93, 94,120, 121, 133

inkvizitorni model kazenskega postopka52, 58, 69, 70, 78, 87, 91, 93, 124, 126

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 135

Page 138: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

inkvizitorni postopek, gl. inkvizitornimodel kazenskega postopka

instrukcijska maksima 54, 59, 82, 89,124, 129, 133

izjava o krivdi 40, 50, 51, 52, 91izločitev dokazov 61, 66, 76, 101, 122,

124, 125izvajanje dokazov ex officio 17, 19, 20,

54, 69, 70, gl. tudi instrukcijskamaksima

izvedenec 16, 23, 48, 50, 53, 54, 61,80, 113, 116

izvedenstvo, gl. izvedenec

J

javni tožilec, gl. državni tožilecjavno tožilstvo, gl. državno tožilstvo

K

kaznovalni nalog 40, 65kontradiktornost, gl. načelo kontradik-

tornosti

M

materialno procesno vodstvo 126mešani kazenski postopek 46, 47, 48,

68, 80, 81, 87, 124, 125, 126, 127Miranda pouk 67, 77model preiskovalnega postopka 105

N

načelo akuzatornosti 51, 53, 72, 100, 107načelo iskanje resnice 20, 21, 46, 54,

59, 68, 73, 77, 78, 85, 88, 89, 90,93, 94, 122, 126, 129

načelo javnosti 49, 52, 53, 101načelo kontradiktornosti 49, 52, 53, 62,

67, 69, 70, 76, 78, 101, 120, 124,128

načelo legalitete 71, 72, 113načelo oportunitete 16, 22, 23, 24, 25,

36, 63načelo proste presoje dokazov 20, 54načelo sorazmernosti 33, 65, načelo ustnosti 54 načelo vladavine prava 41, 88, 95, 97

narok za izjavljanje o krivdi 51navzkrižno zaslišanje 36, 40, 53ne bis in idem 99nedovoljeni dokazi, gl. izločitev dokazovnemo iudex sine actore 49neposredna obtožnica 118nerazpoložljive pravice 99-100nezakoniti dokazi, gl. izločitev dokazov

O

obdolženec 18, 23, 31, 32, 35, 36, 37,59, 61, 62, 63, 68, 73, 76, 77, 78,88, 89, 90, 91, 92, 97, 99, 100, 101,102, 109, 110, 113, 114, 117, 119,120, 123, 127, 128, 129, 130

obtožba 17, 22, 115obtoženec 49, 50, 51, 52, 53, 89, 100,

101obtožni akt 51, gl. tudi obtožnicaobtožnica 22, 23, 30, 32, 40, 48, 50, 51,

53, 73, 75, 76, 88, 108, 112,113,116, 117, 118, 119, 120, 131

obtožno načelo, gl. načelo akuzatornostiobvezna formalna obramba 23, 101 ogled 23, 47, 116 osnovno zaslišanje 36, gl. tudi direktno

zaslišanjeosredotočenost preiskave 62, 77, 78, 79osumljenec 25, 27, 28, 29, 47, 48, 49,

50, 51, 56, 61, 62, 63, 65, 66, 67,74, 77, 78, 79, 80, 88, 95, 105, 106,109, 110, 111, 112, 113, 114, 115,116, 117, 123

oškodovanec 16, 22, 24, 25, 27, 30, 33,34, 47, 88, 89, 112, 114, 132

P

plea bargaining 91, 92poenostavljene oblike postopka 14, 16,

22, 31, 32, 33, 76pogajanja o (priznanju) krivde 31, 33,

35, 50, 51, 52, 68, 73, 102pogajanja o priznanju kaznivega dejanja,

gl. pogajanje o priznaju krivdepogojna odložitev pregona 24, 25policija 22, 23, 27, 28, 29, 59, 60, 61,

62, 63, 64, 65, 66, 67, 69, 70, 72,

136

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 136

Page 139: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

73, 74, 77, 78, 79, 80, 88, 101, 105,106, 107, 108, 109, 110, 112, 113,116, 117, 123, 126

ponovno zaslišanje 53, gl. tudi dodatnozaslišanje

poravnavanje 65postopek obtoževanja 50, 51, 56pravica do molka 67, 77, 79, 89pravica do zagovornika, gl. zagovornikpravice obrambe 89, 94, 98, 100predhodni postopek 23, 28, 30, 50, 59,

60, 61, 80, 87, 94, 95, 96, 100, 101,105, 106, 107, 109, 110, 112, 117,118, 121

predkazenski postopek 59, 60, 61, 62,64, 65, 66, 70, 71, 72, 73, 74, 77,79, 80

predobravnavni narok 68, 73, 76, 78,79, 80

predpreiskovalni postopek 23, 27, 28,29, 105, 110, 112, 113, 114, 116,118, 119

preiskava stanovanja, gl. hišna preiskavapreiskovalna dejanja 27, 30, 47, 48, 50,

96, 106, 107preiskovalni sodnik 16, 41, 66, 69, 70,

75, 80, 105, 108, 110, 111, 130,131

preiskovalno načelo, gl. instrukcijskamaksima

priča 36, 40, 47, 48, 50, 53, 54, 61,80, 106, 115, 116, 119, 120, 128,132

prikriti preiskovalni ukrepi 63, 64, 65,69, 70, 72, 97, 122

pripor 16, 49, 50, 65, 66, 69, 72, 106,115, 122, 123, 133

pritožba zoper odredbo o uvedbipreiskave 109, 110

pritožba zoper sodbo 22, 31, 32, 34,35, 40, 52, 68, 81, 99, 101

priznanje krivde 14, 16, 24, 31, 32, 33,34, 35, 36, 50, 51, 52, 68, 69, 73,78, 79, 80, 82, 91, 92, 101

procesna avtonomija obdolženca 89, 91

psihološka okužba 66

R

razlogi za sum 27, 29, 47, 48, 105, 111,117,

rekonstrukcija 47resnica, gl. načelo iskanja resnice

S

kontrola obtožnice 50, 51, 106, 119, gl.tudi ugovor zoper obtožnico

skrajšani kazenski postopek 16, 52, 98,118

sodna potrditev obtožnice 40, 112sodna preiskava 59, 63, 105, 108, 109,

111, 131sodnik preiskave 30, 110, gl. tudi sod-

nik za predhodni postopeksodnik za predhodni narok 51sodnik za predhodni postopek 28, 30,

50, 107sporazum o priznanju kaznivega de-

janja, gl. sporazum o priznanjukrivde

sporazum o priznanju krivde 31–36, 40,52, 68, 69, 73, 80, 81, 88, 89, 91,92, 97, 102

strankarska preiskava 106svobodna dokazna ocena, gl. načelo

proste presoje dokazov

T

test bistvenih prvin pravice 101teza o ločenosti 59, 60, 61, 62, 64, 74,

79, 80tožilko-policijska preiskava 106tožilska preiskava 27, 29, 30, 46, 105,

106, 109, 111, 115, 118, 120tožilski koncept preiskave, gl. tožilska

preiskava

U

ugotavljanje resnice, gl. načelo iskanjaresnice

ugovor zoper obtožnico 40, 50, 51, 89,119

usmerjanje predkazenskega postopka73, 74

137

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 137

Page 140: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

utemeljeni sum 27, 28, 51, 100, 111,112, 72

V

vnaprejšnja dokazna ocena 132vzporedna preiskava 27, 29

Z

zagovornik 23, 27, 28, 29, 31, 32, 35,37, 49, 50, 51, 53, 54, 63, 67, 68,77, 106, 114, 116, 120, 123, 129,

zahteva za varstvo zakonitosti 37zasebni tožilec 112zavarovanje dokazovanja 22, 27, 30, 47,

50zbiranje obvestil 66, 72, 119

138

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 138

Page 141: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

B

Bayer 59, 60, 61, 69, 90, 93Bejatović 9, 13, 14, 16, 17, 20, 24, 26Beljanski 116Bošnjak 124Brkić 34, 113

C

Cerar 128Cotterrell 94

D

Damaška 34, 47, 58, 60, 62, 78, 87, 91,98, 127

Dika 98Duff 90, 91Đurđević 96, 110, Đurđić 19, 20

F

Farmer 90Foster 89

G

Galič 127, 128, 132Gershman 88Goldstein 92, 93Gorkič 7, 9, 68, 69, 71, 75, 122, 132 Grubač 9, 15, 19, 105, 111, 113

H

Habermas 89Hribar 132Hadžiomeragić 57

I

Ilić 14, 28, 116

J

Jung 93, 94Jurčević 48

K

Kaurinović 41, 48King 98Kiurski 24, 31Krapac 9, 59, 87, 88, 96, 97, 99, 101

L

Lagrand 94Lazin 15, 111Luhmann 98

M

Majić 116Marshall 90McEwan 91

N

Nikolić 31

O

Omejec 99, 102

P

Packer 58, 90Pavišić 111, 118Penko 123Perenič 128Peters 108

R

Radulović 26Roxin 21, 92

139

IMENSKO KAZALO(sestavil Primož Gorkič)

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 139

Page 142: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

S

Schaefer 88Schünemann 89, 92Sijerčić-Čolić 9, 40, 44, 45, 47, 48, 54,

55, 57Simović 48

Š

Škulić 14, 15, 21, 28Šugman 7, 10, 58, 65, 66, 67, 68, 69,

73, 74, 75, 123, 124, 132

T

Tadros 90Thaman 92Trechsel 128Trešnjev 121Triva 98

U

Uzelac 89

V

Vasiljević 9, 19, 60, 109, 111Važić 15Vodinelić 111

W

Watson 94, Weigend 98, 99, 100

Z

Zupančič 60, 62, 77, 78, 79, 124, 126,128, 130

140

strukturne - prelom_Layout 1 14.9.15 18:27 Page 140

Page 143: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,
Page 144: VSEBINA SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN …Kazensko procesno pravo morda še bolj odločilno kot materialno kazensko pravo opredeljuje položaj udeležencev v kazenskem po-stopku,

VSEBINA

I. del, Reforma

STANKO BEJATOVIĆ, Srbija: kraj reforme ili samo jedan korak u više godišnjem procesu?

HAJRIJA SIJERČIĆ - ČOLIĆ, Bosna i Hercegovina: strukturne promjene u bosansko–hercegovačkom krivičnom postupku

KATJA ŠUGMAN STUBBS, Slovenija: razvoj slovenskega kazenskega postopka od osamosvojitve do danes

II. del, Iskanje resnice kot osrednji dejavnik reform?

DAVOR KRAPAC, Staze prema procesnoj istini i essentialia suvremenogkaznenog postupka

MOMČILO GRUBAČ, Tužilačka istraga i njeno otvaranje

PRIMOŽ GORKIČ, Iskanje resnice in razlaga ustavnih procesnih jamstev:vloga slovenskega ustavnega sodišča

LJUBLJANA2015

SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN UMETNOSTIACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLOVENICA

RAZRED ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDECLASSIS I: HISTORIA ET SOCIOLOGIA

RAZPRAVEDISSERTATIONES

30

STRUKTURNE SPREMEMBEKAZENSKEGA POSTOPKA

UREDNIKAALENKA ŠELIH IN PRIMOŽ GORKIČ

RA

ZPR

AVE

I. R

AZR

EDA

, 30

– D

ISSE

RTA

TIO

NES

CLA

SSIS

I,

XX

X

VSEBINA

I. del, Reforma

STANKO BEJATOVIĆ, Srbija: kraj reforme ili samo jedan korak u više godišnjem procesu?

HAJRIJA SIJERČIĆ - ČOLIĆ, Bosna i Hercegovina: strukturne promjene u bosansko–hercegovačkom krivičnom postupku

KATJA ŠUGMAN STUBBS, Slovenija: razvoj slovenskega kazenskega postopka od osamosvojitve do danes

II. del, Iskanje resnice kot osrednji dejavnik reform?

DAVOR KRAPAC, Staze prema procesnoj istini i essentialia suvremenogkaznenog postupka

MOMČILO GRUBAČ, Tužilačka istraga i njeno otvaranje

PRIMOŽ GORKIČ, Iskanje resnice in razlaga ustavnih procesnih jamstev:vloga slovenskega ustavnega sodišča

LJUBLJANA2015

SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN UMETNOSTIACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLOVENICA

RAZRED ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDECLASSIS I: HISTORIA ET SOCIOLOGIA

RAZPRAVEDISSERTATIONES

30

STRUKTURNE SPREMEMBEKAZENSKEGA POSTOPKA

UREDNIKAALENKA ŠELIH IN PRIMOŽ GORKIČ

RA

ZPR

AVE

I. R

AZR

EDA

, 30

– D

ISSE

RTA

TIO

NES

CLA

SSIS

I,

XX

X

VSEBINA

I. del, Reforma

STANKO BEJATOVIĆ, Srbija: kraj reforme ili samo jedan korak u više godišnjem procesu?

HAJRIJA SIJERČIĆ - ČOLIĆ, Bosna i Hercegovina: strukturne promjene u bosansko–hercegovačkom krivičnom postupku

KATJA ŠUGMAN STUBBS, Slovenija: razvoj slovenskega kazenskega postopka od osamosvojitve do danes

II. del, Iskanje resnice kot osrednji dejavnik reform?

DAVOR KRAPAC, Staze prema procesnoj istini i essentialia suvremenogkaznenog postupka

MOMČILO GRUBAČ, Tužilačka istraga i njeno otvaranje

PRIMOŽ GORKIČ, Iskanje resnice in razlaga ustavnih procesnih jamstev:vloga slovenskega ustavnega sodišča

LJUBLJANA 2015

SLOVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI IN UMETNOSTIACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLOVENICA

RAZRED ZA ZGODOVINSKE IN DRUŽBENE VEDECLASSIS I: HISTORIA ET SOCIOLOGIA

RAZPRAVEDISSERTATIONES

30

STRUKTURNE SPREMEMBEKAZENSKEGA POSTOPKA

UREDNIKAALENKA ŠELIH IN PRIMOŽ GORKIČ

RA

ZPR

AVE

I. R

AZR

EDA

, 30

– D

ISSE

RTA

TIO

NES

CLA

SSIS

I,

XX

X