UNIVERZITET DŽEMAL BJEDIĆ

ODSIJEK ZA MUZIČKU KULTURU

MOSTAR

PREDMET SEMINARSKI RAD IZ VOKALNE TEHNIKE

TEMA ; UMJETNOST SOLO PJEVANJA

Mostar : Student ;

9.7.2011.g Jasmin Brašnjić

UVOD

Da bi se lakše shvatili zakoni i principi na kojima se zasniva proizvodnja ljudskog glasa , potrebno je da se objasne najosnovniji principi i zakoni koji vladaju u proizvodnji zvuka upšte. Iz tog razloga prva tema ovog rada nosi naziv :

OSNOVNI POJMOVI TEORIJE ZVUKA

Zvukom se naziva sve ono što se uhom čuje . To može biti udar stakla ili drveta , šum vode ili lišća itd.. Da bi se zvuk ostvario potrbno je prisustvo elastičnog tijela koje ima sposobnost da po prestanku mehaničkog djelovanja vanjske sile poprimi prvobitni oblik . Zvuk karakterišu dva fizička elementa ; POKRET i TRAJANJE .

Zvuk karakterišu četri kvaliteta; VISINA , JAČINA , BOJA , TRAJANJE .

GRAĐA VOKALNOG INSTRUMENTA

Vokalni instrument je veoma složen organ ljudskog organizma . Sastavljen je od niza organa i niza mišićnih grupa koji u trenutku emisije glasa moraju da djeluju kao jedna jedinstvena organska zajednica. Da bi vokalni organ mogao djelovati kao govorni aparat u akciju mora stupiti čitav disaoni trkt sa velikim brojem glavnih , sporednih I pomoćnih mišića. Dok pri pjevanju pored navedenih počinje raditi I gotovo čitavo mišićje abdomena .

U muzičkoj praksi organi vokalnog instrumenta su obrađeni po grupama:

1) ORGANI ZA RESPIRACIJU ( proizvodnju i regulaciju vazduha ).

2) ORGANI ZA FONACIJU ( proizvodnju i emitovanje tona ).

3) ORGANI ZA REZONANCIJU ( oblikovanje i rasprostiranje tona ).

DIJAFRAGMA

Dijafragma je pljosnata, tanka mišićno-vezivna ploča (koja u tijelu ima oblik kupole)a koja se kod sisavaca nalazi smještena na dnu prsnog koša i odvaja prsnu šupljinu od trbušne šupljine. Dijafragma ima važnu ulogu u disanju (njena kontrakcija omogućava udisaj).

GLASNICE – GLASNE ŽICE

Glasnice su dva sluzokožna, horizontalno položena nabora bjeličaste boje, sa tri izražene stranice I sjednom ivicom.

1)Spoljašnja 2)Gornja3)Donja4)Slobodna ivica

1).Spoljašna stana glasnica je ugrađena duž bočnog zida grkljanske duplje, dok su druge dvije strane slobodne.2).Gornja strana je horizontalna I blago konkavna a sačinjava pod grkljanske komore tzv: Morganijeve komore.

3).Donja strana je nagnuta koso dole I van , te se srasta sa sluzokožom donjeg sprata larinksa.4).Slobodna ivica glasnica je oštra I lako konkavna sa svojom pericom ograđuje međuglasnički otvor tzv; glotidu.

NAČINI DISANJA U TEHNICI PJEVANJA

Tokom dugog niza godina I straživanja ustanovilo se da se može disati na četri različita načina . Neki od tih su izrazito štetni po zdravlje ljudskog organizma , a uporedo štetno djeluju na normalno I slobodno emitovanje pjevanog tona I zdravlje vokalnog instrumenta .

1)VISOKO ILI KLAVIKULARNO DISANJE2)REBRENO ILI KOSTALNO DISANJE 3)PREČAŽNO ILI DIJAFRAGMALNO DISANJE ( ABDOMINALNO )4)KOMBINIRANO ILI KOSTO – ABDOMINALNO

VISOKO ILI KLAVIKULARNO DISANJEJe tipičan primjer kako se ne smije disati . Ovaj način osim što je

potpuno neprihvatljiv u pjevanju , nanosi velike štete zdravlju čitavog organizma. Pri ovakvom disanju se aktiviraju samo gornja rebra i podižu ramena ( ključne kosti ) , dok donja rebra ostaju nepomična . Prilikom ovakvog disanja trbušni zid se uvlači pa se dijafragma maksimalno visoko podiže. Visoka pozicija dijafragme tjera sve organe iznad sebe u previsoku poziciju , što znači da larinks ( grkljan ) mora zauzeti poziciju u kojoj je veoma otežana normalna proizvodnja glasa . Ovakvim načinom disanja se aktivira samo jedan mali dio pluća ( samo vrhovi ) , dok veći dio ostaje neiskorišten , te vremnom zakržlja , a kako je provjetravanje ( oksidacija ) nedovoljno dolazi do čestih oboljenja disaonih organa .

REBRENO ILI KOSTALNO DISANJE Ovim načinom disanja šire se srednji dijelovi grudnog koša i to

samo bočno , te se dijafragma opet uvlači visoko u grudnu duplju što za sobom povlači previsoke pozicije traheja ( dušnika ) i larinksa ( grkljana ) a taj način stvara nepovoljne uslove za rad glasnica . Rezonanca stiješnjena zbog podignutog larinksa nije u stanju da se oblikuje u dovoljnoj mjeri I doprinese bogaćenju proizvedenog tona , tako da pjevani ton postaje stisnut I nesadržajan . Prilikom kostalnog disanja se unosi velika količina vazduha ali pjevač nije u mogućnosti da ga iskoristi zbog nepovoljnog položaja dijafragme I svih ostalih mišića smještenih iznad dušnika .

PREČAŽNO ILI DIJAFRAGMALNO DISANJE ( ABDOMINALNO )Kod ovakvog načina disanja , dijafragma se maksimalno spušta na niže I vrši neprirodan pritisak na organe smještene ispod sebe. Ovaj neprirodan pritisak dijafragme predstavlja veliko opterećenje za trbušne organe , a posebno za donje trbušne mišiće . Širenje grudnog koša se vrši samo u donjem dijelu. Najveća mana ovakog načina udisanja leži u ukočenosti dijafragme . Udahnuta količina vazduha je dovoljna ali ukočena dijafragma nije u stanju da postepeno ispušta vazduh , pa se on naoglo izbacije van . Iz ovakvog načina disanja mogu proizaći samo tonovi negativnih kvaliteta.

KOMBINIRANO ILI KOSTO – ABDOMINALNOOvaj način disanja se vrši ujedinjenom akcijom cijelokupnog

respiratornog aparata . Svi mišići grudnog koša su podjednako angažovani , pa se grudni koš moće širiti od vrha do dna u svim mogućim pravcima . Kosto abdominalni nači disanja omogućava da se čitava pluća napune zrakom , da se teret rada mišića rasporedi na sve mišiće podjednako I da se izvrši slobodno kretanje dijafragme bez čega pjevani ton ne može postići svoje određene kvalitete.Prilikom ovakvog disanja fonatorni organ zadržava nisku poziciju odnosno onu koja karakteriše slobodnu proizvodnju pjevanog tona.

TRI OSNOVNE KVALITETE GLASA ( visina , jačina , boja )Da bi se ostvarila ova tri kvaliteta , potrebno je aktiviranje različitih funkcija pojednih djelova vokalnog instrumenta . Iako se radi o različitim radnjama u raznim područjima fonatornog aparata , one moraju biti savršene usklađene kako se pojedine mišićne grupe u akciji ne bi međusobno ometale I narušavale harmoničnost glasovne emisije.

VISINA GLASAI u vokalnom instrumentu kao I kod ostalih instrumenata vladaju osnovne fizikalne zakonitisti , naravno ovdje se ipak moraju imati u vidu specifične osobenosti jer se radi o instrument koj je sastanvi dio živog bića , pa je time podložan svim biološkim I fizičkim zakonitostima koje vladaju u ljudskom organizmu.Visina tona proizvedena na vokalnom instrumentu zavisi od napetosti , debljine I duljine glasnica. ( što su glasnice kraće , tanje I napetije to je ton viši , a što su glasnice duže , deblje I manje to je ton niži ).-Debljina glasnica kod muškaraca iznosi otprilike između 20-27 pa I 30 milimetara.-Debljina glasnica kod žena iznosi oko 14-20 milimetara I nešto su pokretljivije nego kod muškaraca .-Kod djece prije puberteta dužina glasnica iznosi 6-8 milimetara s još manjim larinksom.Iz ovih razlika u veličini larinsksa ( grkljana ) , dužini I debljini glasnica izlazi I ona ralika između muških I ženskih glasova , izražena u jednoj oktavi razlike .

JAČINA GLASAJačina glasa zavisi od fizičkih I fizioloških fenomena . Sa sigurnošću se može reći da jačina glasa zavisi od sledećih elemenata ; amplitude trptaja tjela koje treperi, snage izdisanog zraka , građe rezonantnih prostora , tonske visine .

1)Amplituda treptaja podrazumijeva udaljenost krajnih tačaka tijela koje treperi , što znači , ukoliko su glasnice duže to je ton jači.

2)Snaga izdahnutog zraka učestvuje u pojačavanju pjevanog glasa , jer prilikom snažnijeg pritiska zraka zvuk glasa se pojačava , dok pri slabijem ispuštanju zraka glas se stišava.

3)Građa rezonantnih prostora je uslovljena pravilnom postavkom ždrijelno – usne šupljine. Prilagođavanje ždrijelno-usne šupljine prijemu svakog tona koji proizvedu glasnice doprinosi razvitku boje , visine , pa I jačine glasa.

4)Tonska visina glasa uveliko zavisi od pravilnog rada I vježbanja , jer glas male snage pravilnim radom se može razviti u začudžujuće veliki isnažan glas I to ne samo po pitanju jačine nego I ostalih zvučnih kvaliteta. Razvijanje glasa se može usporediti sa razvojem biljke .Svako nasilno pojačavanje glasa uz pomoć velikih disaonih pritiska opterećuje ne samo glasnice nego zamara cio vokalni organ a cjelokupni rezultat toga je obično pucanje glasnica. Česta promjena ovakvog načina rada vokalnog organa , gdje su mišići I glasnice neprestano izloženi zamaranju I naprezanju dovodi do njegova uništavanja.

BOJA GLASABoja glasa predstavlja dragocijeni i gotovo najvažniji kvalitet zvuka glasa. Kao što I kod bilo kojeg muzičkog instrumenta glavnu ulogu u boji tona ima rezonator , tako i kod ljudskog glasovnog instrumenta rezonantni prostori imaju presudnu ulogu u formiranju boje glasa. Alikvotni tonovi čine da se jasno razlikuju tonovi jednog instrumenta od drugog , ili zvuk jednog glasa od drugog glasa.

Ako resonator pojačava osnovni ton I njegove prve alikvotne tonove , onda ton postiže savršenu harmoničnost boje . Ako se pojačavaju viši alikvotni tonovi , koji su najčešće u disonantnom odnosu s onovnim tonom onda je ton neprijatan I piskave boje . Bogatstvo alikvotnih tonova u nekom glasu u prvoj mjeri zavisi od urođenih kvaliteta svakog pojedinca I pravilnog obrazovanja.

REGISTRI LJUDSKOG GLASA

Početkom 13 st. u zapisima dominikanca Geronima da Moravie se pojavljujeIzraz “registar” ljudskog glasa, što predstavlja prvu pojavu ovog izraza vezanu za vokalni instrument. Tako se u vokalnoj muzici po prvi put javljaju izrazi ; “vox pectorius” “vox guturis” “vox capitis” što znači ; glas grudi , glas grla , glas glave. U 17 st. Giulio Caccini koga smatraju pravim majstorom pjevačke umjetnosti razlikuje ; “ voce piena “ “voce natural “ “voce finta “ tj; puni glas , prirodni glas i lažni glas.Pitanje različitih registara u ljudskom glasu dugo je predstavljalo kamen smutnje a te posljedice se I danas osjećaju. Izraz registar potiče od orgulja , odnosno mehanizma proizvodnje različitih tonskih

boja na njima, Registri na orguljama označavaju serije svirala jednakih po formi I strukturi , a različitih po veličini . Razlike u veličini svirala uvjetuju proizvodnju tonova razlčitih po veličini dok mu boja ostaje ista. Vjeruje se da je ovo navelo muzičke pedagoge da promjene u boji koje se dešavaju na određenim tonovima vokalnog opsega kod neobrađenih glasova upotrijebe izraz REGISTAR ili promjena registra. Promjene registra se ne zbivaju samo na prelasku za visoki glasovni položaj već se slične promjene dešavaju I na prelazu iz niskog n asrednji glasovni položaj isključivo kod ženskih glasovnih vrsta.

PRSNI REGISTAR ILI “ BRUSTTON “ kod ženskih I “FALSETTO” kod muških glasovaNaziv “Brustton” dolazi iz njemačke pedagoške prakse I kod nas se prevodi kao “ prsni ton “, a odnosi se na seriju tonova koji se prižaju od f-1 naniže.Da bi niski tonovi dubokih ženskih glasova ipak postizali dobar volume I plemenitu zvučnu sadržajnost a na prelazima zadržali pozitivne zvučne kvalitete, potrebno je da niski tonovi u sebi sadrže pojedine karakteritike centralnih tonova glasovne skale. Mješavina prsnog I srednjeg registra daje niskim tonovima oblinu I nosivosta što je najvažnije lako prelaženje na centralne tonove. Katkada se mislilo da su centralni tonovi ženskog glasa proizvod falzetnog načina pjevanja. To je potpuno pogrešno mišljenje.Prema podatcima kojim raspolaže nauka smatra se da je falzetni način proizvodnje glasa osobina muških glasovnih vrsta, a mogu se primjetiti samo na visokim tonovima opsega, dok ženske glasovne vrete ne mogu proizvoditi falzetne tonove.Falzet je potpuno odvojeni mehanizam rada glasnica, koje su samo trenutačno u kontaktu da bi se odma po ataki razdvojile, ostavljajući

pukotinu između svoja dva itanjena ruba , za cijelo vrijeme trajanje tona , Tako proizveden ton se ne može pojačavati . već ostaje u mezzo ili piano jačini.

KLASIFIKACIJA PJEVAČKIH GLASOVA

Moglo bi se reći da postoje dvije velike kategorije pjevačkih glasova ; visoki I niski glasovi . Međutim kako između muških I ženskih glasova postoji velika razlika prilikom podjele glasova se mora voditi računa o četri osnovne kategorije: visoki I niski ženski glasovi , s druge strane visoki I niski muški glasovi , drugim riječima ; sopran , alt , tenor , bas .

ELEMENTI NA OSNOVU KOJIH SE VRŠI KLASIFIKACIJA PJEVAČKIH GLASOVAPri klasifikaciji glasova treba voditi računa o četri osnovna elementa:

1)Lična boja ili tembr glasa 2)Opseg ili obim glasa3)Tessitura glasa 4)Način upotrebe prelaznih tonova

LIČNA BOJA ILI TEMBR GLASALična boja ili tembr čije prisustvo u glasu prestavlja glavnu draž

živog muzičkog instrumenta zavisi od kvalitete I količine alikvotnih tonova. Količina I kvalitet tonova su vezani za građu svakog pojedinog instrumenta , a posebno za građu rezonantnih prostora. Razlika u gađi koje mogu varirati u malim procentima , dovode do toga da ni dva glasa iste vrste ne samo da nisu jednake boje , već se ponekad I dijametralno ralikuju. Tembr urođena boja glasa podsvjesno stečena govornom navikom jaoš u ranom djetinstvu I

modificirana pubertetom nije nešto što se ne može mijenjati. Naprotiv boja glasa se može mijenjati kako korjenito tako I trenutačno, a jasan primjer toga su imitatori , koji gotovo idetično dočaraju tuđi glas.

OPSEG ILI OBIM GLASAPod opsegom ili obimom glasa se podrazumijeva tonski raspon

od najdubljeg do najvišeg tona koji može proizvesti vokalni instrument. Opseg pojedinog ljudskog glasa je uslovljen anatomskom strukturom , fiziološkom pokretljivosti mišića I stupnjem sposobnosti nervnog sistema da stimulira mehanizam koji stavlja u funkciju složenu aparaturu fonatornog organa. Opseg ili obim svih kategorija ljudskog glasa podrazumijeva onaj razmak u kojem se kreću sve vrte ljudskih glasova , a on obuhvata približno raspon od velikog C ( dubokog basa ) do E3 ( koloraturnog soprana ). Ovaj razmak preko četri octave uzima se kao prosječan opseg ljudskih glasovnih instrumenata ali ove granice I gonje I donje mogu biti prekoračene kod nadarenih pojedinaca.

TESITURA GLASAČesto se termin tessitura glasa miješa sa terminom ospeg ili

obim glasa. Za objašnjenje pojam tessitura glasa mogla bi se izvesti sledeća definicija: tesitura glasa predstavlja seriju tonova jednog glasovnog opsega – različitog na različite glasovne kompozicije pa čak I za pojedine glasove iste kategorije na kojima se pjevač kreće sa savršenom lakoćom. Pomicanje gornje granice tessitura kod visokih glasova može se prihvatiti u izvijesnoj mjeri, dok pomicanje njihove donje granice naniže teško se može prihvatiti I opravdati.

PODJELA PJEVAČKIH GLASOVA Podjela pjevačkih glasova se u osnovi vrši na tri osnovna principa:1)Rod muških glasova 2)Rod ženskih glasova3)Rod dječijih glasova

ROD MUŠKIH gl. obuhvata tri različite kategorije ili vrste gl;

- Vrsta basova s opsegom od velikog E-f1- Vrsta baritona s opsegom od velikog A-g1- Vrsra tenora s opegom od velikog H-d2

ROD ŽENSKIH gl. sa tri različite kategorije ili vrste gl:

-Vrsta soprana s opsegom od malog h-a3

-Vrsta mecosoprana s opsegom od malog a-h2

-Vrsta altova s opsegom od malog f-f2 ilig2

ROD DJEČIJIH gl. koji se dijele na glasove dječaka i djevojčica:

-Soprani s opsegom od c1-f2 ili fis2

-Mecosoprani s opsegom od malog a – c2 ili d2

-Altovi s opsegom od malog g- g1 ili a1 nekada i b1.

VJEŽBANJE PJEVAČKOG GLASA

Postoji nekoliko načina vokalnog vježbanja, a to su ;

-Zagrijavanje glasa

-Proširavanje vokalnog raspona

-Gornja linija glas horizontalno i vertikalno

-Korištenje vokalnih tehnika kao što su povezivanje,stakato,kontrola dinamike,brza figurativnost,pjevanje u širokim intervalima,triler pjevanje,pjevanje melisma i ispravljanje vokalnih grešaka.

STAV TIJELA

Proces pjevanja najbolje funkcionira kada se tijelo fizički nalazi u određenom položaju. Na sposobnost slobodnog kretanja zraka u tijelo i iz tijela te na dobivanje potrebne količine zraka mogu ozbiljno uticati položaji različitih dijelova disaonog mehanizma. Ako se tijelo nalazi u savijenom položaju, ograničit će se kapacitet pluća, a napeti trbušni zid onemogućit će kretanje zraka naniže od dijafragme. Dobro držanje tijela omogućava disaonom mehanizmu da efikasno ispuni svoju osnovnu funkciju bez nepotrebnog trošenja energije. Dobro držanje takođe olakšava iniciranje fonacije i podešavanje pravilnog poravnavanja rezonancije, kao i sprečavanje nepotrebne napetosti u tijelu. Vokalni pedagozi takođe navode da zauzimanjem dobrog stava kod učenika javlja veća doza samopouzdanja i staloženosti prilikom izvedbe. Publici također više odgovaraju pjevači s dobrim držanjem. Dobro držanje koje je prešlo u naviku na kraju poboljšava cjelo tjelesno zdravlje

zato što omogućava bolju cirkulaciju krvi i sprečavanje umora i stresa.

LJUDSKI GLAS I PJEVANJE

U svom fizičkom aspektu,pjevanje ima dobro definisan način da zavisi od uportrebe pluća,koja djeluju na način da ždrijelo obezbjeđuju vazduhom.Vazduhom iz pluća dobiva se pisak i vibracija tona,koji imaju funkciju pojačala kao što su cijevi u duhačkih instrumenata,a jezik,zajedno s nepcem,zubima i usnama, artikulira konstantni vokal na pojačani zvuk. Iako ova četiri ljudska mehanizma funkcionišu samostalno, oni se ipak kordiniraju u osnivanju vokalne tehnike i načina za interakciju jedan na drugome. Za vrijeme pasivnog disanja,zrak se udiše pomoću dijafragme, a izdisanje se događa bez napora. Inhalacija je potpomognuta korištenjem vanjskog međurebrenog mišića, nakrivnog mišića i vratnih mišića. Visina tona mijenja se sa glasnim žilama.Artikuliranje sa zatvorenim ustima zove se pjevušenje ili zujanje.

Glas kod svakog pojedinca se razlikuje i prilikom izvedbe pjevanja,njegov ton je jedinstven i to ne samo zbog stvarne veličine pojedinca,nego i zbog glasnih žila na koje utieče veličina i oblik te osobe. Čovjek ima sposobnost vokalnog zavijanja, kojeg može opustiti, zategnuti ili mu promijeniti njegovu čvrstoću i gustoću, a tom prilikom dah može biti prenesen na različite pritiske. Izgled prsa, vratnih mišića, položaj jezika i zatvorenost inače nepovezanih mišića može biti promjenjiv. Bilo koja izmjena tih dijelova tijela, rezultira promjenom u glasnoći, boji ili tonu proizvedenog zvuka. Zvuk je takođe rezonantan u

različitim dijelovima tijela,pa stoga pojedinačne veličine i struktura kostiju može utjecati na zvuk kojeg proizvodi pojedinac.

Pjevač takođe može izvoditi zvuk na određeni način tako da je rezonantniji unutar njegovog vokalnog prostora. To je poznato i kao vokalna rezonancija. Još jedan veliki uticaj na izvođenje vokalnog zvuka i njegovu izradu je funkcija grkljana, kojim ljudi mogu manipulirati na razne načine, čime proizvode različite zvukove. Te razne funkcije vrsta ždrijela, opisane su kao različiti vokalni registri.Primarna metoda kod pjevanja je korištenje vokalnog formanta, koji na spektrogramu prikazuje akustičnu rezonanciju za najosjetljivije dijelove uha.