1

TEMA BROJA: VELIKA GOSPA – SVETIŠTE GOSPE OD UTOČIŠTA

ALJMAŠU ovome broju:

Predgovor: Velika Gospa, Uznesenje blažene djevice Marije ....................................................... 3Najava studijskih dana CIM-a Zagreb 3. -6. rujna 2012. ..................................................................... 4Gospa aljmaška (Gospa od utočišta) .................... 4MOLITVA Aljmaškoj Gospi od Utočišta ................. 6PREPORUKA Aljmaškoj Gospi od Utočišta - I. ....... 6Uvođenje u ministrantsku službu ......................... 7„Obred“ primanja u ministrante ........................... 8Daljnja izobrazba .................................................. 9Ministrantski susreti ............................................. 9

Kolovoz 2012. Broj 5.

MINISTRANTSKI VODIČ - Časopis za pastoralnu orijentaciju ministranata

Časopis izlazi 12 puta godišnje

Časopis je dostupan isključivo putem internet portala i Scribd profila

Izdavač:

Pastoral ministranata – internetski portal o ministrantskoj službi www.pastoralministranata.weebly.com

E-mail: ministrantski.vodič@gmail.com

Predgovor

Velika Gospa, Uznesenje blažene djevice Marije

Danas je svetkovina Velike Gospe. Kod nas je to crkveni i državni blagdan. To znači da je Velika Gospa ostala zapamćeni znak ne samo na putu Crkve, nego i na putu hrvatskog naroda.

Uoči Velike Gospe kreću ljudi na hodočašća u Gospina svetišta. Ljudi izlaze iz svojih kuća i ulaze u Božje kuće. Na sebe uzimaju odricanje, žeđ, glad i muku hodanja, neugodnosti noćenja, težinu i napor, uzimaju na sebe žegu

dana kako bi zadobili bogatstvo duha, kako bi se približili Mariji iz Nazareta, majci Isusa Krista, kako bi je slijedili u svetosti i povjerenju Bogu, ali i dobili zdravlje za obitelj, brak, dijete, ili za nekog bolesnika, ili pak utjehu za svoju rasplakanu dušu. Na Veliku Gospu bezbrojni ljudski stanovi ostaju prazni, a Marijini i Božji puni. To je neka vrsta preseljenja iz ljudskog u božansko, prijelaz našeg hrvatskog naroda,

njegovih vjerničkih, kršćanskih predstavnika iz nemoći ljudskog života u svemoć Božjega. To je, zapravo, izlazak iz beznađa i ulazak u nadu. To je spajanje neba i zemlje.

Naš narod pamti brojne ratne događaje i pobjede baš za blagdan Velike Gospe. Te su bitke bile dobivene zbog tog blagdana, ili bolje zbog one čiji je to blagdan. Ne možemo sumnjati u argumentiranost toga uvjerenja. Pamtimo našu neposrednu hrvatsku prošlost, u kojoj je baš utjecanje toj ženi iz Nazareta donijelo pobjedu nad premoćnim oružjem naših protivnika. Krunice o vratu naših branitelja, naše djece, mladih ljudi, te osobito krunice u rukama i na usnama majki, žena, djece i hodočasnika nadvladale su užasno oružje agresora, smutile ga i onemogućile njegove ratne planove i strategiju, odvele ga u nerazumne poteze,

2

tako da je nenaoružani puk naoružan samo duhovnom silom mogao pobijediti naoružanu armiju. Bili smo duhovno svemoćni, a materijalno nemoćni. Neprijatelj je pak, čini se, bio materijalno svemoćan, ali duhovno nemoćan. Tako smo uvidjeli da duh može pobijediti ne samo duhovno, nego i materijalno zlo. Stoga je pravo i pravedno da je Velika Gospa proglašena ne samo crkvenim, nego i državnim blagdanom.

Znak Isusova uskrsnuća jest prazan grob u Jeruzalemu. Znak Marijina uznesenja na nebo je također prazan grob u Efezu. Znamo gdje je Petrov grob i grobovi svetaca. No, oni nisu prazni. Istina, za mnoge svece, pustinjake, apostole i učenike Isusove ne znamo gdje im je grob. To ne znači da su uskrsli. Za Isusa i Mariju znamo gdje su im grobovi, ali su oni prazni. Isusa su vidjeli učenici, i ta ukazanja su potvrdila činjenicu praznoga groba. Zato se Isusova biografija nastavlja i poslije njegove smrti. I Marija se ukazuje tijekom povijesti Crkve. Tako njezina ukazanja u svijetu potvrđuju činjenicu njezina prazna groba u Efezu. Ona je već uskrsnula i nalazi se u svome proslavljenom tijelu kao i Isus, dok svi drugi vjernici čekaju uskrsnuće tijela. U povijesti Crkve ne ukazuju se Bog Otac, niti Duh

Sveti. No, Isus se ukazao učenicima nakon uskrsnuća, svetom Pavlu nakon uzašašća i mnogim svecima u povijesti Crkve. Zanimljivo je, također, da se ne ukazuju apostoli i sveci, ali se ukazuje Marija. Te dvije zanimljivosti nas upućuju na uvjerljivije prianjanje uz vjeru Crkve da su Isus i Marija uskrsnuli, te su kao potpuni ljudi u nebu, Isus kao bogočovjek, a Marija kao potpun čovjek naše povijesti.

Marija ima osobito mjesto u srcu hrvatskoga puka i vjernika. U kontroverznim ukazanjima u Međugorju Marija se posvuda spominje, ali uz nju čitav svijet spominje hrvatsko ime i hrvatske riječi. Preko nje i po njoj naš narod postaje čuven. Mariji su se tijekom hrvatske povijesti podizale crkve i nju se nazivalo početkom boljega svijeta, vjernom odvjetnicom hrvatskog naroda, ili Kraljicom Hrvata. Marija se toliko približila hrvatskom puku i duši našeg čovjeka da je nekako smatramo svojom. Kraj nje učimo kritički prihvaćati Božju riječ, da bi se i o nama moglo reći: Blago vama što ste povjerovali. Od nje učimo za svaku Božju riječ reći: Neka mi bude po tvojoj riječi. Kraj nje učimo da je najveća čovjekova slava biti na službu Bogu, odnosno biti prijatelj s Bogom.

Uz Mariju, skromnu i nepoznatu ženu iz Nazareta, naš puk, relativno mali narod usred velikih nacija, spoznaje da se velik i pobjednički ne postaje ljudskom, nego Božjom snagom. Štujući Mariju doživljavamo kako nam je Bog bliz. Kraj nje, koja je samo čovjek, ne bojimo se smrti i vjerujemo da nam je domovina na nebesima. Uz nju smo sigurni da će i svi naši bolesnici, pa i moralno bolesni, ozdraviti i doći tamo kamo čeznemo svi stići.

Velika Gospa je nekako posebno naš hrvatski blagdan. To je dan našeg ponosa i naše pobjede. Na taj dan je 1991. godine naš kardinal Franjo Kuharić proglasio čitavom hrvatskom narodu da ne mrzi i da se ne osvećuje, jer ćemo samo tako pobijediti. Na Veliku Gospu je tako izišao duhovni proglas pobjede nad zlom. Kraj Marije moguće je da se promijene neprijatelji, da se obrate svi koji mrze i čine agresiju, da svi u suživotu stvaramo duhovne i materijalne uvjete blagostanja i tako otvaramo vrata koja vode tamo gdje je Marija.

Uredništvo

Najava

Glavna skupština i studijski dani Međunarodnog saveza ministranata.

Zagreb 3. do 6. rujna 2012. Nadbiskupijski pastoralni institut

Kaptol 29a

3

SVETIŠTE GOSPE OD UTOČIŠTA U ALJMAŠU 1332. U toj se godini – koliko je danas poznato – prvi puta spominje ime Aljmaš. Prvi puta se spominje da je Aljmaš župa. U mjestu zajedno žive hrvati i

Mađari, katolici. Bave se ratarstvom i ribarstvom, a neki su trgovci i obrtnici.

1526. Aljmaš s cijelom Slavonijom i Baranjom pada pod vlast Osmanlija. Okupacija traje 160 godina.

1687. Turci (Osmanlije) su protjerani. Duhovnu obnovu oslobođenih krajeva provode redovnici isusovci, koji su ovamo stigli iz Europe, s oslobodilačkom kršćanskom vojskom. U baranjskom selu Laško (danas Lug) isusovci podižu crkvu na čast Blaženoj Djevici Mariji, sa željom da Lug postane marijansko proštenište.

1697. Za skromnu drvenu crkvu u Lugu isusovci nabavljaju Gospin kip, koji na Veliku Gospu, u svečanoj procesiji, iz Osijeka prenose u lug. Kip je bio sličan današnjem: Gospa s krunom na glavi, na lijevoj ruci drži Dijete Isusa, a u desnoj žezlo. – Pristaše Rákóczyjeve bune protiv habsburške vlasti, kalvini, zaposijedaju i naseljavaju više mjesta u Baranji, među njima i Lug u kojem prisvajaju katoličku crkvu i preuređuju u svoju kalvinsku bogomolju.

1704. Da spase Gospin kip, isusovci ga prenose u Aljmaš. Smještaju ga u priprostu aljmašku crkvu, građenu od šiblja, omazanu blatom i pokrivenu trskom. Od sada hodočasnici o Gospinim blagdanima hodočaste u Aljmaš. Godina 1704. prva je godina aljmaškog svetišta. U Aljmaš, mjestašce nedaleko od ušća drave u Dunav, svake godine, bez prekida, napose na marijanske blagdane, dolaze hodočasnici iz Osijeka i okolice.

1708. U Aljmašu se gradi nova crkva, druga po redu. Posvetio ju je 1715. đakovački biskup Đuro Patačić.

1726. Na jednom od Aljmaških brežuljaka isusovci podižu „Kalvariju“ za pobožnost križnog puta.

1807. Aljmaš (ponovo) postaje župom, koja je zajedno s prošteništem povjerena biskupijskim svećenicima sve do danas.

1846. U veliko je požaru izgorjela crkva s Gospinim kipom, mnoge aljmaške kuće i gospodarstva. Spašena je samo kopija kipa. Ta je kopija (slika) prenesena u udolinu udaljenu od Svetišta oko kilometar puta. Tamo je, uz izvor vode, Gospi podignuta kapelica. Uokolo su posađene lipe pa je mjesto prozvano „Gospa pod lipom“. I danas to mjesto posjećuju svi hodočasnici i Gospini štovatelji i s poštovanjem uzimaju izvorsku vodu.

1847. Započima gradnja nove, treće crkve na istom mjestu.

1852. Još nedovršenu crkvu posvećuje đakovački i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.

1857. Biskup Strossmayer daruje Aljmaškom svetištu novi (današnji) Gospin kip, izrađen u Beču.. Slijede godine u kojima se hodočašća manje-više mirno nastavljaju.

1945. – 1990. vrijeme je vladavine komunističkog režima, čestog ometanja hodočasnika i zabrana hodočašćenja u

Aljmaško svetište.

1991. Započeo Domovinski rad. Srpske paravojne jedinice (četnici) uz pomoć jugoslavenske armije okupirali su ove krajeve . Iz svih sela prognani su nesrpski žitelji. Svi oni, uz smrtnu opasnost, ostavivši sve, bježe zadnjim teglenicama u Osijek, a zatim se razilaze po Hrvatskoj. Brojni su prebjegli u Mađarsku, a neki i u druge europske zemlje. Prva je opljačkana, obeščašćena i razorena aljmaška crkva, a zatim svi prognanički domovi.

4

1992. Pod neobičnim je okolnostima u ruševinama aljmaške crkve nađen oštećeni Gospin kip i prenesen u Osijek.

1998. Završava Domovinski rat. Povratak Gospe i Aljmašana iz progonstva.

1999. Pripreme za gradnju nove župne i proštenišne crkve. U raspisanom natječaju prihvaćen je idejni nacrt zagrebačkih arhitekata Maje Furlan Zimmerman, Ive Gajšak i Mirka Buvinića.

2001. Započela gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća Aljmaškog svetišta, na istom mjestu. Investitori: Ministarstvo za obnovu i graditeljstvo, Osječko-baranjska županija, Biskupija Đakovačka i Srijemska i Župa i Svetište aljmaške Gospe. Izvođenje radova povjereno je osječkoj tvrtki „Gradnja“.

2003. U crkvenom svetištu postavljena je oltarna pala – „Marijanski triptih“ u tehnici vitraja, rad akademskog

slikara Vladimira Meglića. Motivi pale su: Navještenje, Pohod Marije Elizabeti i Isusovo rođenje. Postavljen je posebno projektirani sakristijski namještaj, liturgijska sjedišta u svetištu i klupe u crkvenoj lađi, sve rađeno u hrastovini.

Dovršena je prva etapa aljmaškog svetišta – zgrada crkve. – sveti otac Ivan Pavao II., prilikom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, u subotu 7. lipnja, u Osijeku, na svečanom euharistijskom slavlju, okrunio je kip Gospe aljmaške.

2004. Nova crkva je ukrašena trima mozaicima, koji su rad akademskog slikara Vladimira Meglića iz Zagreba. Prvi motiv je Mala Gospa. Likove Marijine majke Ane i Marije kao djevojčice, okružuje i upotpunjuje niz raznolikih i znakovitih simbola. – Tema drugog mozaika je Marijino Uznesenje (Velika Gospa). Veličanstveni događaj stavljen je u prepoznatljivi aljmaški hodočasnički okoliš. – treći mozaik ornamentima i blistavim arkanđelima, Gabrijelom i

Mihaelom, ukrašuje zidnu nišu u kojoj je trajno izložen zavjetni kip aljmaške Gospe.

2004. Navršavaju se tri stoljeća Aljmaškog svetišta (1704.-2004.). U nedjelju 1. kolovoza dijecezanski biskup mons. Marin Srakić posvetio je novu župnu i hodočasničku crkvu. –Obnovu (izgradnju) „Kalvarije“ preuzima Udruga katoličkih gospodarstvenika „S Tobom u zajedništvu“. – Postavljeni liturgijski namještaj, rađen od bračkog kamena sivca (menza, ambon, krstionica, liturgijski stolić, škropionica), dar su hodočasnika i dobročinitelja.

2005. Početkom godine potpisan je novi ugovor za izgradnju druge i treće (završne) etape cjelovitog projekta Svetišta. Investitori su: Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Osječko-baranjska županija i Biskupija Đakovačka i Srijemska. Istodobno se planira darovima hodočasnika i drugih dobročinitelja namještajem opremiti nove prateće objekte i prostore.

2006. Na brdu „Kalvarija“ izgrađena staza Križnog puta duga 480 m. popločena betonskim kockama. Postavljeno 14. velikih hrastovih križeva. Postavljeno 14. mramornih ploča s prigodnim tekstom uz svaku postaju. Uz stazu postavljena rasvjeta i odvodnja. Nabavljene klupe i korpe za smeće, te zasađeno 800 sadnica ukrasnog grmlja. Blagoslov novoizgrađene staze Križnog puta obavljen je 01. kolovoza 2006.

2007. Dovršena izgradnja 2. i 3. faze aljmaškog svetišta. Izgrađen je tzv. „Hodočasnički plato“, brojne ispovijedaonice, prostor za hodočasnike, kapelica, dvorana, suvenirnica te sanitarni čvor. Uređen je sav okoliš oko svetišta, popločen, zasađeno ukrasno grmlje i cvijeće. Svetište je u potpunosti izgrađeno na radost štovatelja Gospe Aljmaške.

5

MOLITVA Aljmaškoj Gospi od Utočišta

Aljmaška Gospo od Utočišta,

Isusova i moja Majko,

iz dna duše i srca povjeravam se tebi!

Isprosi mi milost

da živim u jednostavnosti,

služenju i radu,

kao što si ti živjela u Nazaretu.

Daj da rado slušam Božje riječi,

u sebi ih pomno razmatram,

i tako napredujem na putu vjere.

Čuvaj me, da u teškoćama

ne izgubim pouzdanje,

već živim dostojno

svoga kršćanskog poziva.

Upućuj me, da već ovdje na zemlji

Ostvarujem osobnu svetost:

u mladosti, u zreloj dobi

i u starosti.

A u trenutku smrti,

u posljednjem čišćenju,

što ga je pripravila

milosrdna Božja ljubav,

da se po Božjoj milosti

pridružim tebi

i svim svetima u vječnosti.

Amen.

PREPORUKA Aljmaškoj Gospi od Utočišta - I.

Aljmaška Gospo od Utočišta,

preporučujem se tebi,

svojoj nebeskoj Majci

i pouzdanoj odvjetnici.

Ti si utočište grešnika,

isprosi mi milost obraćenja!

Ti si Utočište žalosnih,

vrati mojem srcu radost!

Ti si Utočište očajnih,

probudi u meni novu nadu!

To si Utočište ucviljenih,

budi moja moćna tješiteljica!

Ti si Utočište razočaranih,

ispuni moju dušu svojim mirom!

Ti si Utočište bolesnih,

nauči me velikoj strpljivosti!

Ti si Utočište u svakoj potrebi,

uslišaj moje izrečene

i neizrečene preporuke!

Amen.

Uvođenje u ministrantsku službu

Način na koji se prikuplja ministrante različit je od župe do župe. Dobro je već nakon prve pričesti ponuditi djeci da se uključe u pojedine skupine u župi. Tako npr. u dječiji pjevački zbor, u grupu svirača ili ministrantsku skupinu. U nekim se župama još neko vrijeme prvopričesnike drži na okupu kao zasebnu skupinu, da bi ih se tek kao odraslije uključilo u druge grupe. U svakom slučaju, ako postoji prevelik broj djece koja bi se htjela uključiti u ministrantsku skupinu, prednost treba dati starijima. Oni će već moći svoju službu ozbiljnije shvaćati i s njima se onda može sustavnije raditi.

Vrijeme priprave

Ministriranje je važna služba. Tu se radi o službi Božjoj za koju se treba temeljito pripremiti. U nekim je krajevima već uvedeno vrijeme priprave za ministrantsku službu. Kroz to se vrijeme kandidati za ministrante ozbiljno

pripremaju, da bi se na kraju sami odlučili hoće li prihvatiti ovo služenje u zajednici ili ne.

Ministranta treba postupno uvoditi u službu. Zato bi bilo pametno da ga se najprije upoznaje s prostorom u kojem će se kretati (crkva, oltarski prostor, sakristija). Trebat će ga polagano dovesti do toga da se sigurno i pravilno kreće u ovom za njega još novom i neobičnom prostoru. Za to je

6

potrebno pojedinačno i zajedničko vježbanje u osnovnim liturgijskim pokretima.

Mladi kandidati će sse tako postepeno upoznavati sa svim onim što je potrebno za njihovu službu. Oni to moraju razumjeti i usvojiti. Postupno, uz često ponavljanje, širit će se krug njihovih dužnosti. To će im već biti jedan poticaj sa se srcem i dušom unose u svoj posao.

Zato nije razborito da se »novajlija« čim prije pripusti euharistijskoj službi i upiše u »raspored ministriranja«. Čak

niti onda ako ih nema dovoljno za ministriranje, kao npr. za vrijeme ljetnih praznika. Treba poštivati i sačuvati vrijeme kušnje. No, to ne znači da se oni upravo kroz ovo vrijeme ne mogu okušati na jednostavnijim bogoslužjima, kao što su to recimo blagoslovi. S obzirom na sadržaj ovog »vremena priprave« postoji mnogo različitih prijedloga. U svakoj bi župi skupina odraslih ministranata mogla zajedno sa župnikom ili kapelanom izraditi za svoje prilike prikladan plan.

Svečanost primanja u ministrante

Na kraju probnog vremena novi ministranti se službeno primaju među župne ministrante. Prije toga bi župnik ili netko drugi tko je odgovoran za ministrante trebao razgovarati sa svakim kandidatom osobno o smislu njegovog primanja u službu koju preuzima. Tada će ujedno provjeriti dali se ministrant za to temeljito pripravio, da li je usvojio određeno znanje i stekao već neku vještinu, te dali je kroz vrijeme priprave pokazao izvjesnu ozbiljnost. Primanjem u službu on izražava svoju spremnost da će pouzdano služiti zajednici kao ministrant.

Bilo bi dobro organizirati posebnu službu Riječi za primanje novih ministranata, na koju će se pozvati sve ministrante, nihove roditelje, braću, sestre. Novim ministrantima se tada mogu predati određeni liturgijski

predmeti kao simbol njihove službe. Može se također upriličiti jedno obiteljsko bogoslužje, recimo na temu: »Službe i zadaci u misnom slavlju«. U tom bi euharistijskom slavlju novi ministranti već mogli ministrirati, a u propovijedi bi se, uz tumačenje ostalih liturgijskih službi, više pažnje moglo posvetiti upravo ministrantskoj. Prikladan oblik za prvi nastup novih ministranata može biti i zajednička nedjeljnja večernja (vespere). Bilo koji oblik primanja u ministrante da se izabere na njega treba pozvati sve ministrante, potom bi bilo dobro da svi zajedno ostanu na maloj zakusci u župnoj dvorani, u prisustvu svojih roditelja i rodbine. To produbljuje zajedništvo među ministrantima, a i među odraslima, te doprinosi življenju zajedništva u župi.

»Obreda« primanja u ministrante

Dobro je da se svečanost uvođenja novih ministranata u službu slavi nedjeljom ili blagdanom kada je okupljen veći broj članova župne zajednice. Ministrantski pripravnici ulaze svečano u crkvu u pratnji starijih ministranata. Na prikladnom mjestu uz oltar nalaze se odijela za nove ministrante. Dok oni prolaze kroz crkvu, pjeva se koja prikladna pjesma. Kada se ministranti smjeste u prezbiterij i nakon svećenikova pozdrava, svećenik poimence proziva nove ministrantske kandidate. Svaki od njih odaziva se sa: »Evo me!«

S: Danas ćete obući ministrantska odijela i postati službenici oltara ove crkve. Jeste li dovoljno shvatili svoje dužnosti i jeste li spremni preuzeti ovu službu?

M: (Zajedno, ali svaki odgovara za sebe): Jesam!

S: Hoćete li svojim ponašanjem, pobožnošću i revnošću biti i drugima na poticaj da se s poštovanjem odnose prema domu Gospodnjem?

M: Hoću!

S: Gospodin blagoslovio vaše iskreno nastojanje i dao vam milost da ostanete vjerni svojoj odluci, te da budete na čast i ponos ovoj vjerničkoj zajednici.

M: Amen!

Blagoslov ministrantske odjeće

7

S: Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste, blagoslovi ova ministrantska odjela i one koji će ih nositi, da se zaodjenu tobom, koji s Ocem i Duhom Svetim, živiš i kraljuješ u vjeke vjekova.

Svi: Amen.

Svećenik poškropi odjela blagoslovljenom vodom, a potom stoji ispred oltara. Ministrantski kandidati pristupaju pojedinačno ili po dvojica da iz njegovih ruku prime odijelo. Dok predaje odijela svećenik govori:

S: Ovim odijelom zaodjenuo te Bog u novog čovjeka na sliku Kristovu.

M: Amen!

Za vrijeme predavanja odijela neka župna zajednica pjeva prikladnu pjesmu ili psalam 84, odnosno 89. Kada se svi obuku, stanu pred oltar, a svećenik nad njima moli slijedeću molitvu:

S: Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste, pogledaj na ovu djecu naše župne zajednice koja danas stoje pred tobom svečano obučena u odjeću tvoje službe. Molimo te, daj im

snage da ostanu vjerni ovoj službi, koju su sada s oduševljenjem prihvatili.

Svi: Amen!

Slijedi služba Riječi. Ministriraju još uvijek stari ministranti. Za vrijeme propovijedi svećenik će uputiti vjerničkoj zajednici nekoliko riječi o mjestu i ulozi ministranata u liturgiji Crkve. Nakon homilije slijedi predavanje znakova liturgijskih predmeta novim ministrantima.

S: Za vrijeme priprave vi ste se pripremili za ministrantsku službu i pokazali se dostojnima pridružiti se ministrantima naše crkve i župne zajednice. Kao vanjski znak svoje službe oltaru primit ćete iz ruku svećenika predmete kojima ćete se služiti. Neka vam Bog pomogne da svoju ministrantsku službu dobro i savjesno obavljate.

Stariji ministranti dodaju svećeniku liturgijske predmete, a on ih pruža novim ministrantima uz ove riječi:

Biblija ili Lekcionar

S: Uzmi knjigu Riječi Božje, čitaj je i po njoj živi! U svojoj ministrantskoj službi nosi je i postupaj s njom kao s dragocjenim blagom!

M: Amen!

(Ako je kandidata više, onda znakove ministrantske službe preuzimaju kandidati stariji po godištu rođenja, a ukoliko je kandidata manje znakove ministrantske službe preuzimaju pojedinačno).

Ampulice (vrčići) i (ili) posuda za hostije

S: Od sada ćeš donositi darove kruha i vina za svetu žrtvu. Oni će postati Kristovim tijelom i krvlju, nama za hranu. S poštovanjem i pobožnošću nosi ove posude s darovima, jer si tako blizu velikom otajstvu svete vjere.

M: Amen!

Svijećnjak sa svijećom

S: Od sada ćeš biti i svjećonoša. U službi oltara izgaraj s revnošću poput ove svijeće tako da svojim dobrim primjerom možeš svjetliti svim ljudima.

M: Amen!

Kadionica

S: Primi kadionicu i nosi je na slavu Božju. Kao što se iz nje diže ugodan kad, tako neka se iz tvoje duše diže ugodan miris na slavu Krista Gospodina!

M: Amen!

Lađica s tamjanom

S: Primi ovu lađicu. U svojoj službi nosi je uvijek s onim poštovanjem s kojim su sveti mudraci s Istoka nosili tamjan malome kralju, Isusu Kristu, našem Gospodinu!

M: Amen!

Zvonce

S: Primi oltarsko zvonce. Njime ćeš zvoniti na slavu Božju i pozivati na pažnju i nutarnje sudjelovanje u službi Božjoj. Neka ti njegovi zvuci budu poticaj na osluškivanje Božjih nadahnuća.

8

M: Amen!

Završna molitva

S: Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste, ova su djeca predstavljena cijeloj kršćanskoj zajednici da budu od pomoći svećeniku za vrijeme bogoslužja. Molimo te, podaj im milost da tako služe u liturgiji kako ti to od njih

očekuješ. Koji živiš i kraljuješ s Ocem i Duho Svetim Bog po sve vijeke vjekova.

Svi: Amen!

Ako je »obred« uklopljen u misu, misa se nastavlja. Ukoliko se odvija u obliku službe Riječi, onda slijedi vjernička molitva, a zatim se zapjeva koja prikladna pjesma.

Daljnja izobrazba

Jedna njemačka izreka kaže: »Tko prestane veslati, toga će voda odnijeti.« Tko misli da nakon primanja u ministrante ne treba više ništa učiti i da sada ponovno može sve slobodno vrijeme provesti u igri, taj stavlja na kocku i svoju službu i svoje obećanje pred zajednicom. Ministrant treba daljnu izobrazbu i produbljivanje svoga služenja. On mora naučiti i teže službe, kod podjeljivanja sakramenata i kod posebnih slavlja u crkvenoj godini. Sve će ga to poticati na produbljivanje i bolje shvaćanje svoje službe. Odrasliji će ministrant u svom služenju zajednici biti odgovorniji, te će se zanimati za daljnje liturgijske službe i polagano preuzimati službu lektora. Ministrantska služba ne bi smjela svršavati s osnovnom školom. Ona ga, naprotiv, mora pripremati i za preuzimanje drugih zadataka u zajednici, sukladno njegovoj dobi. Tako se npr. služba djelitelja svete pričesti može prepustiti jednom osamnaestogodišnjem ministrantu, ali svakako tek nakon određene izobrazbe i uvođenja. Da bi produbio i proširio svoje znanje ministrant će posegnuti za prikladnim knjigama i vjerskim časopisima.

Ministrantski susreti

Grupa je za djecu i mladež najprikladniji oblik za učenje i uvođenje u neku aktivnost. Ministrant svoju službu također treba učiti u grupi. U isto vrijeme upravo ministrantska služba po svojoj naravi utječe na stvaranje dobrih odnosa u grupi. Ministrant se u grupi susreće s drugima i ne osjeća se osamljenim u svojoj službi. Tu on može zajedno s drugima razmišljati o svojoj ulozi u zajednici i uvijek iznova produbljivati smisao i značenje svoga služenja. U skupini će ministrant doživjeti zajedništvo s drugim ministrantima. Njihovo zajedničko služenje međusobno ih zbližuje i sprijateljuje. To je prijateljstvo prirodni nastavak zajedništva u bogoslužju. Grupa, dakle, omogućuje ministrantu vježbanje, doživljavanje i življenje kršćanskog zajedništva. Daljnja izobrazba ministranata bit će otežana ukoliko im se ne omoguće redoviti tjedni ministrantski susreti.

Nakon primanja u službu novi ministranti bi trebali – možda zajedno s godištem ispred sebe – sačinjavati jednu grupu, koja će se i dalje redovito sastajati. Vodit će ih jedan stariji ministrant, kao što i starija godišta vodi jedan od službenika odgovornih za ministrante. Kao što se priprava za ministrantsku službu odvija kroz razne aktivnosti, kroz igru i susrete na određenu temu, isto se tako trebaju održavati susreti u svrhu daljnje izobrazbe. Ovo, naravno, predpostavlja, da postoje jedan ili više osposobljenih voditelja ministranata. Možda se u župi također nađe jedan odrasli suradnik, koji bi se – ako to svećenik ne stigne – brinuo za voditelje ministranata, pratio njihov rad, pozvao ih na redovite susrete te poticao njihovo zalaganje. Za to bi se moglo osposobiti i sakristana ili lektora ili, pak, pomoćnog djelitelja svete pričesti. Ukoliko ništa od ovoga nije moguće, onda svećenik mora nastojati da sam, barem jednom mjesečno, priredi susrete s ministrantima prema uzrastu, u svrhu njihove daljnje izobrazbe.Također će iskoristiti priliku da im u sakristiji, prije ili poslije službe, dade nekoliko poticaja kako bi bolje i dublje razumjeli liturgiju i u njoj sudjelovali.

9

10

11