1

Istraţuje: JOSIP BLAŢEVIĆ

Preuzeto s:

http://ver.hr/arhiv/index.html

VODENJAKU USUSRET…

VIŠE OD STO VJERSKIH ZAJEDNICA, POKRETA, SLJEDBI...

HRVATSKI "AREOPAG"

Na temelju višegodišnjega neovisnog i samoinicijativnog promatranja i istraţivanja duhovnih pokreta u

Hrvatskoj, do danas sam prikupio materijale o postojanju više od sto kršćanskih (nekatoličkih) vjerskih

zajednica, Crkava, (pseudo)religioznih udruga, New age pokretâ, izdavačkih kuća, (eklektičko)

terapeutskih ustanova, poduzeća i sljedbi.

Veliki Jubilej, kojemu idemo u susret, za neke je od njih razlog apokaliptiĉkih strepnji i zlogukih

proroĉanstava, dok on za druge predstavlja optimistiĉan preokret iz zodijaĉkog znaka ribe (simbola

kršćanstva) u Novo doba, doba Vodenjaka, koje predskazuje pad institucionalnih i autoritativnih religija

i ulazak u doba punoljetnosti ĉovjeĉanstva. Vrijeme u kojem ţivimo je poroĊajno vrijeme, vrijeme

transformacije, promjene svijesti, njezinog proširenja i postizanja viših stupnjeva svijesti, što imaju

omogućiti razne (i okultne) tehnike, terapije, meditacije i (ĉesto i magijske) prakse.

Kako se na novootvorenom "sajmu religija", "duhovnih restorana" i novih ideja snašao ĉovjek

kršćanin? Je li i sâm pruţio ruku i ubrao plod s "izazovnog stabla", uz obrazloţenje da je "stablo dobro

za jelo, za oĉi zamamljivo, a za mudrost poţeljno" (usp. Post 3, 6), ili je, uz poštivanje razliĉitoga,

svoje još više znao cijeniti? Preduvjet za ovo drugo je dobro poznavanje prave cijene "robe na trţištu".

* * *

Iz prikaza koji slijedi razumljivo je da izuzimamo ionako dobro poznate i stoljećima prisutne velike

konfesije na našem tlu. Nakon uvodnog priloga o postojećim duhovnim gibanjima u Hrvatskoj, kome

posvećujemo prvi broj "Veritasa", uslijedit će prikaz uĉenja pojedinih niţe imenovanih pokreta i njihova

djelovanja, pri ĉemu ću se obilno koristiti steĉenim dojmovima u susretu s istima, kao i većini ĉitatelja

dostupnom literaturom na hrvatskom jeziku, koju su oni sami izdali. Posebno ću se osvrnuti na

okultno-magijska uĉenja, na njihove posljedice, na neka djela iz podruĉja magije, ezoterijskih uĉenja,

okultizma i sotonizma.

Spomenute pokrete promatrat ćemo u svjetlu Objave. To znaĉi da ćemo, u svjetlu Kristova uskrsnuća,

pokušati ne previdjeti njihova pozitivna nastojanja, uspostavljajući u nekim aspektima i dijalog s istima,

jer je dijalog, kako piše papa Ivan Pavao II., novo ime ljubavi. Ali isto tako nećemo prešutno zaobići ni

ona podruĉja gdje se dotiĉni udaljavaju, ili su nespojivi s objavljenom Istinom. Napose ćemo istaknuti

ona uĉenja koja su se vješto prerušila u kršćansko ruho, pa ih je prihvatio i odreĊeni broj katolika, ne

uviĊajući da njihova uĉenja potkapaju i same temelje kršćanstva.

2

Kršćanske Crkve i pokreti

U prvoj skupini kršćanskih Crkava i pokretâ kršćanske provenijencije (a dijelom i u drugoj skupini)

nazive smo uglavnom (!) rabili prema podacima "Dokumenta 25/36" Sluţbe drţavne sigurnosti (SDS),

prikupljenih na temelju istraţivanja SDS Centar Zagreb, sabranih u jedan dokument, pod

nazivom: "Pregled vjerske, klerikalne, subverzivno-propagandne i obavještajne aktivnosti pojedinaca

iz tzv. malih vjerskih zajednica i sekti",s nadnevkom od 22. veljaĉe 1990., koji obuhvaća rezultate

istraţivanja o spomenutoj temi unazad deset godina od gornjeg nadnevka. Podaci ovog dokumenta

skupljani su sa svrhom da posluţe strateškim ciljevima minulog sistema i, po našem sudu, u mnogo

ĉemu su manjkavi, a — nadasve danas, nakon mnogih promjena — i zastarjeli, što se dade zakljuĉiti

već i iz samih imena nekih Crkava i pokreta, te iz njihova jednostranog "trpanja u isti koš".

Uz minimalna razgraniĉenja (izmeĊu kršćanskih Crkava i pokretâ nasuprot nekršćanskim, ĉija

prilagodba nam je bila nuţna za naš budući prikaz) ipak smo se, ali samo kao polazišne hipoteze, u

ovom uvodu nastojali drţati zastarjelog prikaza koji donosi spomenuti Dokumenat, kome ćemo u

narednim brojevima, kod prikaza pojedinih Crkava i pokreta, nastojati suprotstaviti ĉinjeniĉno stanje.

Kršćanske Crkve i pokrete sloţili smo abecednim redom, samo zbog preglednosti.

1) Adventisti vegetari

2) Apostolska kršćanska crkva, poznata i kao Nova apostolska crkva

3) Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana — Mormoni

4) Evangelička crkva

5) Hrvatska katolička crkva

6) Hrvatska starokatolička crkva

7) Internacionalna misionarska zajednica "Navigator’s"

8) Isus Krist — Božja crkva svetih

9) Kristova crkva

10) Kristova crkva Betanija

11) Kristova crkva braće

12) Kristova duhovna crkva malokrštenih

13) Kristova duhovna crkva nogopranih

14) Kristova pentekostalna crkva (nakon rata zvala se Kristova duhovna crkva)

15) Kristovi učenici, prozvani i Smitovci

16) Kršćanska adventistička crkva (subotari)

17) Kršćanska baptistička crkva

18) Kršćanska reformatorska crkva — Kalvini

19) Kršćanska zajednica Jehovinih svjedoka

20) Menoniti

21) Metodisti

22) Nazarenci

23) Novoapostolska crkva

24) Reformni pokret adventistâ sedmog dana

25) Slobodna katolička crkva

26) Udruženje evanđeoskih vjerskih službenika u RH

27) Unija reformnog pokreta adventistâ sedmog dana

3

Nekršćanski pokreti i guru-religije

U drugom dijelu predstavljamo nekršćanske pokrete u ĉijoj se pozadini, u ulozi osnivaĉa i pokretaĉa,

nalazi neki duhovni uĉitelj ili guru, a većina njih se dade sresti i na zagrebaĉkim ezoterijskim

sajmovima, koji se odrţavaju u organizaciji "Mystik Tours d. o. o.".

1) Ananda Marga (Put blaženstva)

2) Ananda-Sanga: Kriya Yoga

3) Antropozofsko društvo

4) Baha’i

5) Centar Novog doba (CND)

6) Crkva Ujedinjenja velečasnog Moona i "CARP"

7) Društvo "Joga u svakodnevnom životu, Zagreb"

8) Hrvatska udruga umijeća življenja (The Art of Living Foundation)

9) Komaja — Društvo za razvoj ljubavi i svijesti

10) Life Design — Art of Living (Umjetnost življenja po vlastitoj volji)

11) Lotos ljubavi (sanskr. "Prem Pankaj", od 1922. prozvali su se Zajednica kršćana)

12) Međunarodno društvo za svjesnost Krišne "ISKCON"

13) Pokret "Sry Sathya Sai Baba"

14) Raya-Yoga — Misija božanske svjetlosti (Divine light Mission)

15) Scientology

16) Sry Chinmoy centar

17) Teozofsko društvo (u ĉijem krilu djeluje i Slobodna katolička crkva)

18) Transcendentalna meditacija (TM)

Alternativne terapije

U grupu alternativnih škola, terapija, glazbi..., s većim ili manjim prizvukom New age duhovnosti,

svrstali smo abecednim redom:

1) Brahma Kumaris (BKWSU) — World Spiritual University (Svjetsko duhovno učilište)

2) Biobil (odrţava razne teĉajeve o kristalima, bioenergiji, "bils" meditacije pozitivnih misli...)

3) Centar Alexander d. o. o. (vodi ga braĉni par, Vera i Branko, iscjelitelji)

4) Centar za ozdravljenje promjenom stavova (bave se alternativnim pristupima cjelovitom zdravlju,

astrologijom..., predstavljaju se i kao savjetovalište "Mareya")

5) Društvo kreativnog življenja (osposobljava reinkarnacijske terapeute)

6) Dvostruka Duga d. o. o. (odrţavaju radionice, teĉajeve... iz podruĉja duhovnosti Novog doba)

7) Free Energy Wokshop (Energizacija plesom, pjesmom i meditacijom)

8) HOLIS — Holističko transformacijski centar — Alternativna medicina Novog doba

9) IDRA d. o. o. (Posebno zapaţen proizvod "KEOPS 2001" — Biopiramida)

10) Intenziv Sunjate

11) Ji Đing

12) LAHOR — Hrvatsko društvo preporoditeljâ

13) Lotosova moć d. o. o. (dr. Giovanni Garbin)

14) Mako Centar (nudi razne alternativne tehnike iscjeljivanja)

15) Medija T

16) Ocean blaženstva— Ananda Sagara (Ansambl za new age glazbu)

17) Pamia Monti d. o. o. (Centar duhovne snage)

18) Pokret za povratak čovjeka prirodi (registriran je kao humanitarna udruga, a bavi se

iscjeliteljstvom i davanjem savjeta o uspjehu)

19) Prijateljski krug Brune Groninga

20) Ragbi-Bingo (pruţa usluge preporaĊanja)

4

21) Reiki

22) Samozvani prorok Ivica Prokić

23) Sigma — Antistresni program (pruţa pomoć u uklanjanju stresa, psihosomatskih oboljenja,

nesanica...)

24) Studio MG Kavita (još jedan od Centara s alternativnim metodama iscjeljivanja)

25) TRIGON (pruţa usluge preporaĊanja)

26) Umijeće življenja (nasljeduju uĉenje gurua Sri Sri Ravi Shankara, a na teĉajevima se inicira u

iskustvo Sudarshan Kriye, koja putem duha vraća tijelu, umu i duhu potpuni sklad)

Biblioteke Novog doba

Do danas se na hrvatskom jeziku moţe nabaviti brojna literatura s podruĉja alternatine medicine,

okultizma, magije i sotonizma. MeĊu zapaţenim djelima s podruĉja domaće alternative izdvajamo

prošlogodišnju knjigu "Enciklopedija alternative", koja donosi popis imena stotinjak domaćih

alternativaca koji se bave okultizmom, kristalima, bioenergijom... u svrhu iscjeljivanja. Brojna djela s

ovog podruĉja mogu se nabaviti i u sljedećim specijaliziranim bibliotekama:

1) Astral Vesna (privatni nakladnik, koji pod imenom "Vještica Vesna", u izdanju biblioteke Aquarius,

izdaju brojnu okultnu i magijsku literaturu)

2) Biblioteka "Novo doba" (izdaju "Knjige koje će promijeniti vaš ţivot")

3) Biovega d. o. o. (bavi se izdavanjem knjiga s podruĉja zdravog stila ţivljenja, prirodne prehrane,

orijentalne astrologije...)

4) Ivica Prekop (kupcima dostavlja "djela koja su teško dostupna za većinu ljudi")

5) OM d. o. o. (uz izdavanje "New age" oglasnika, u kojem propagiraju sliĉne sadrţaje, osnovali su i

"Centar za teorijska i praktiĉna istraţivanja graniĉnih znanosti")

6) Studio Tahuti biblioteka (predstavlja kopije "rijetkih knjiga ili skripti" iz podruĉja okultizma,

alkemije, tarota, astrologije, kabale, teozofije...)

(Vegetarijanski) restorani i odmarališta s obiljeţjem Novog doba

1) GANGA (Vedski vegetarijanski klub)

2) Makronova (posluţuju makrobiotiĉke specijalitete i vegetarijanska jela, uz velik izbor kineskih

terapija i uĉenja)

3) Oaza života (restoran u Lovranu, u kojem se odrţavaju i razni alternativni skupovi)

Budizam

1) Dharmaloka budistička zajednica (prva novoosnovana budistiĉka zajednica u Hrvatskoj)

Tehnike i terapije iz Kine

1) Centar za terapeutske i borilačke vještine (u kojemu se odrţavaju teĉajevi kineskih tehnika i

duhovnosti, od kojih smo zabiljeţili:

a) "Chi kung";

b) "Lohan Kung" (iz porodice "Chi Kung" energetskih vjeţbi);

c) "Tai-chi chuan"; d) "Chi Gon")

2) I Ching (kineska okultna metoda)

3) Shen Qi (oko nje se svojedobno u medijima digla priliĉna buka)

5

(Pseudo)religiozni pokreti i druga učenja

1) Bela gnostička crkva — BGC (Ecclesia Gnostica Alba — EGA)

2) Dark pokret i Crna ruža

3) Duhovna škola Velikih misterija ili Božanskih misterija

4) Eckankar društvo — Zagreb

5) Ezoterijanski univerzitet (iz ĉijeg uĉenja su se razvili Božja crkva svetih i [Integralni] Exkalibur)

6) Lectorium Rosicrucianum (Rozsenkreuzeri)

7) Masonerija u Hrvatskoj — Drevna i Prihvaćena masonerija

8) Mladi poklonici pokojnog pjevača Satana Panonskog

9) Nova Akropola

10) Nova Arka

11) Ordo Templi Orientis — Red orijentalnih templara (O. T. O.)

12) Occulta shop (prvi okultni dućan u Hrvatskoj)

13) Psihokibernetika esena

14) Templari

15) Udruženje građana "Univerzalni život" (nazivaju se još i "Prakršćanima")

16) Veleposlanstvo Kraljevstva Božjeg

Pozivajući se na ĉlanak u "Hrvatskom obzoru" od 1. kolovoza 1998., list "Narod" donosi i imena

sljedećih, u Hrvatsku novopridošlih, sljedbi, o kojima do sada nismo uspjeli naći nikakve podatke:

1) Anđeli dolaze

2) Božja Krila

3) Crna moć

4) Rasadnici života i smrti

5) Ugao života i smrti

6

KRISTOVA CRKVA I NOVO DOBA

VODENJAKOVE SPLETKE

Prije nego naĉinimo sljedeći korak u najavljenom prikazu, smatrali smo nuţnim iznijeti pred ĉitatelja

neka naša zapaţanja i razmišljanja nad situacijom vremena i prostora u kojima ţivimo.

Novodobna duhovnost moţe se opisati kao mreţa pojedinaca (gurua i uĉitelja), grupa, inicijativa i

mikropokreta, koja se tka i širi s namjerom globalne preobrazbe društva, transformacije ili

preporaĊanja za Novo doba. "Mreţa bez voĊa, a ipak velike snage, na djelu je da u ovaj svijet uvede

radikalnu promjenu. Njezini su ĉlanovi napustili odreĊena temeljna shvaćanja zapadne misli, i moţda

su ĉak prekinuli i kontinuitet povijesti. Ta je mreţa Blaga zavjera u znaku Vodenjaka. Zavjera bez

politiĉke doktrine. Bez proglasa." (R. Gibellini)

Dva saveza

Naše prvo zapaţanje, s obzirom na gornju temu, odnosi se na kršenje Rijeĉi Dekaloga u ovim

pokretima, tog ugovora izmeĊu Neba i Zemlje, sastavljenog u deset toĉaka, koje nazivamo deset

Boţjih zapovijedi. Ne bi li svoj narod vratio na pravi put, Bog mu je slao proroke i predavao ga u ruke

neprijateljeve. Uĉinci su, nerijetko, bili porazni, o ĉemu s dubokom boli progovara sâm Bog kroz usta

svojih proroka: "Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaĉkog, pokvarenih sinova! Jahvu

ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leĊa. Ta gdje da vas još udarim, odmetnici

tvrdokorni?" (Iz 1, 4-6)

Značenje Crkve

U krvi svoga Sina Bog je sklopio novi i vjeĉni Savez s novim Izraelom, koji se zove Crkva. Crkvu ne

ĉine zgrade, nego je ona ţivi organizam, sastavljen od Glave i Tijela. Krist je glava, a Crkva je njegovo

tijelo. Kroz ĉitavu povijest bilo je "vjernika" koji su se hvalili "viĊenjima" i "objavama" koje su primali s

neba, pa su sebe zbog toga smatrali "višima" i odbijali se pokoriti sudu onih koje su apostoli postavili

nadglednicima. Tako su nastali neredi i u Kolosima, i to već za ţivota sv. Pavla, koji u svom pismu

svemu pretpostavlja vjernost objavi koju su apostoli predali i Crkvi koja je tijelo Kristovo: "Nitko neka

vas ne potcjenjuje zato što on sâm uţiva u ‘poniznosti i u štovanju anĊela’, zadubljuje se u svoja

viĊenja, bezrazloţno se nadima tjelesnom pameću svojom, a ne drţi se Glave, Njega od kojeg sve

Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Boţjim." (Kol 2, 18-19)

Crkva i Novo doba

Za duhovnost Novog doba Crkva postaje glavni kamen spoticanja. Novo doba odbacuje svaki vid

institucija i naviješta njihov pad. Astrološka pozadina duhovnosti Novog doba pridonosi još

radikalnijem udaljavanju od kršćanstva. Prema ezoteriĉnim spekulacijama, naše Sunĉeve godine treba

unijeti u kozmiĉku godinu. Jedna kozmiĉka godina traje oko 24.000 Sunĉevih godina i oznaĉuje

vrijeme potrebno Suncu da proĊe dvanaest zodijaĉkih znakova. Kozmiĉka godina dijeli se na dvanaest

kozmiĉkih mjeseci, prema dvanaest zodijaĉkih znakova, od kojih svaki traje oko 2.000 Sunĉevih

godina. Prijelaz kozmiĉkog mjeseca Ribe u kozmiĉki znak Vodenjaka, koji se sada dogaĊa, odreĊen je

da izazove "promjenu paradigme" u ljudskoj civilizaciji, uvoĊenjem "preobrazbe svijesti" na planetarnoj

razini. Tu preobrazbu svijesti imaju ostvariti razne tehnike, meditacije, pojedinci, grupe... ĉiji će prikaz

uslijediti.

Ovo razilaţenje od Crkve moţe biti naglašeno ili prešutno (ĉak i pod krinkom poboţnosti). Izraziti

predstavnik prvog ogranka, uz ostale, jest Red orijentalnih templara (O. T. O.), u ĉijoj svetoj "Knjizi

7

Zakona", koju je za "Novi Eon" Aleisteru Crowleyu u travnju 1904. godine u Kairu diktirao "Aiwass",

koji se predstavio kao "glasnik onih sila koje sada vladaju Zemljom", ĉitamo: "Svojom glavom

Sokolovom Isusove oĉi kljujem dok on na kriţu visi." (Knjiga Zakona, 51) "Nek’ nedirnuta Marija bude

rašĉetvorena na kotaĉima: nek’ zbog nje budu sve ĉedne ţene potpuno prezrene meĊu vama!" (Knjiga

Zakona, 55) MeĊu uputama za ţrtvovanje piše: "Ţrtvuj stoku, malu i veliku: zatim dijete." (Knjiga

Zakona, 12) "Najbolja krv je od lune, mjeseĉna; zatim svjeţa krv djeteta, ili kapljuća iz hostije nebeske;

zatim od neprijatelja; zatim od svećenika..." (Knjiga Zakona, 24)

Drugi vid vješto se prerušio u ruho poboţnosti. Time se ţeli reći kako se velik dio njihovih uĉitelja

ĉesto doimlje vrlo "poboţno": "On moli i zaziva ime Boţje kod terapije" — objašnjavaju zavedeni

vjernici. No, Bog u ovim pokretima jest bezobliĉna sila, (kozmiĉka) energija, svijest, inteligencija... Iz

ove konstatacije se ne iskljuĉuju ni vještice i vraĉári. U "poboţnosti" ih nitko ne moţe nadvisiti. Oni su

najpoboţniji. Prepoboţni. (Nepoboţni i prepoboţni najmanje su — Boţji!) Nisu im strane nikakve

privatne poboţnosti i objave (naglašavamo ovo privatne!), meditacije, hodoĉašća (napose na mjesta

ukazanja), prepriĉavanje neobiĉnih dogaĊaja, ĉudesa, molitveni "lanci" (Judi i Šimunu Tadeju, Srcu

Isusovom...), a prepoznatljivi su po klasiĉnoj magijskoj formuli: "Izrecite ovu molitvu šest puta dnevno

u tijeku devet dana i ostavite jedan njezin prijepis u crkvi svakoga dana. Vaša će molitva biti uslišana

prije devetog dana, ma koliko beznadno izgledala", i sl... Uopće nemaju problema sa spajanjem svoga

"katoliĉog uvjerenja" (ali ne i opredjeljenja!) s privatnim objavama raznih uĉitelja, istoĉnjaĉkih gurua,

vidovnjaka i magijskih praksi (jer, po njihovu mišljenju, magija i astrologija su znanost! —

Napominjemo da, unatoĉ sliĉnosti koju magija pokazuje i s religijom i sa znanošću, magija je bijedna

karikatura i religije i znanosti!). Na temelju dosadašnjeg promatranja stekli smo uvjerenje kako se iza

takvih "poboţnih" maski nerijetko skriva i otvoreno neprijateljstvo prema institucionalnoj Crkvi i

hijerarhiji...

Crkva je ustanova boţanskog porijekla koja nastavlja djelo Isusa Krista na zemlji do Njegovoga

ponovnog dolaska. Crkva je vidljiva (putujuća — ova na zemlji) inevidljiva (trpeća — ona u ĉistilištu, i

proslavljena — ona u nebu). Ona je sveta, jer je svet Krist iz ĉije se krvi ona i raĊa, ali u svome krilu

nosi i grešnike. Sljedbenici novodobnih duhovnosti raspoznaju se i po tome što nadasve istiĉu ljudska

(ne)djela u povijesti Crkvi, zla pojedinih bolesnih ĉlanova Crkve, koji su svojim ţivotom (nekad i danas)

umanjili njezino svjedoĉanstvo u svijetu. Oni to istiĉu ne zato da bi se sami obratili ili potakli druge na

obraćenje, nego da bi odvratili ĉlanove od Crkve.

Sv. Franjo je dobro znao luĉiti ljudske od boţanskih stvarnosti unutar same Crkve. Velika mistiĉarka

bl. Faustina Kowalska će zapisati rijeĉi koje posebno danas trebamo ĉešće dozivati u svijest: "Boţja

svetost izlivena je na njegovu Crkvu i na svaku dušu koja ţivi u njoj — ipak ne u istoj mjeri. Ima duša

koje su posve poboţanstvenjene, kao i duša koje jedva imaju ţivota u sebi." Na drugom mjestu

blaţenica će u zanosu kliktati: "O Crkvo Boţja, ti si najbolja majka. Samo ti moţeš odgajati i duši

darivati rast. Kako je velika moja ljubav i poštovanje prema Crkvi — toj najboljoj majci!"

* * *

Iz iskustva i sami znamo da djeca ĉesto odbijaju podloţnost autoritetu roditeljâ meĊu ostalim i zato jer

su — djeca. To je, nerijetko, samo znak nezrelosti. Ali kad sami postanu roditelji, ili kad postanu

punoljetni, onda shvate vaţnost autoriteta. Treba dobro uoĉiti da i situacija u Crkvi odraţava stanje

koje je, dobrim dijelom, daleko od "punoljetnog kršćanstva". Primili su sakramente, ali nisu usvojili duh

Kristov i logiku Boţju. Dio "vjernika" današnjeg vremena nalik je ĉovjeku koji pored velikog sata na

crkvenom tornju, koji upravo otkucava podne, zaustavlja prolaznike i pita ih za vrijeme, jer u crkveni

sat ne gleda od kada se zamjerio ţupniku. Iz ovoga se, na ţalost, ne moţe izuzeti ni one koji nose

crkveno odijelo, a svojim ţivotom i sami pridonose sablazni širokih slojeva zbog odbijanja prihvaćanja

pretpostavljenog autoriteta i zbog istjerivanja vlastite pravde. Da nam govor bude što razumljiviji,

posluţit ćemo se još jednom bilješkom spomenute blaţenice: "Jednom mi reĉe Isus: ‘PoĊi majci

8

predstojnici i zamoli je da ti dopusti nositi sedam dana pokorniĉku košulju i jednom ustati u noći i poći

u kapelu.’" Tu molbu Majka je bl. Faustini odbila, uz napomenu: "Kad Vam Isus podari orijašku snagu,

onda ću dopustiti pokorniĉke vjeţbe." Vraćajući se, ona susretne Gospodina, komu se potuţi: "Ti mi

zapovijedaš moliti za dopuštenje pokore, a Majka to ne ţeli dopustiti." Tada joj Isus odgovori: "Bio sam

nazoĉan kod ovog razgovora s predstojnicom i sve znam. Ne traţim tvoje pokorniĉke vjeţbe, nego

poslušnost. Time mi iskazuješ veliku ĉast i stjeĉeš zasluge."

Ovakav ţivotni postupak pretpostavlja vjeru, i to duboku vjeru. A danas je vjera u ozbiljnoj krizi.Vjera je

ustupila mjesto praznovjerju. Mnoštvo kršćana još uvijek udara rukom o stol — da se ne urekne!, pljuju

kad ispred njih preko puta prijeĊe crna maĉka — da bi "otcoprali", "zaviruju" u horoskop, pa makar

samo iz razonode! Duh i logika ovoga svijeta, ĉini se, probili su i tisućljetne crkvene strukture, pa se

dogaĊaju skandali o kojima s boli slušamo i u javnim medijima. I crvenimo se. Ne moţe li se na to

odnositi i još jedna Isusova objava bl. F. Kowalskoj: "Gledaj i vidi ljudski rod u sadašnjem stanju." "U

istom trenutku" — piše blaţenica — "ugledala sam strašne stvari: Krvnici se udaljiše od Isusa, a

biĉevanju pristupiše drugi. Uzeše biĉeve i nemilosrdno udarahu po Gospodinu. Bili su to svećenici,

redovnici, redovnice i najviši crkveni dostojanstvenici, što me je jako ĉudilo, a pridruţiše im se i

svjetovne osobe razliĉite starosti i razliĉitih staleţa. Svi iskališe svoj bijes na neduţnom Isusu..."

Spomenute udarce, oĉito je, Isusu zadaju naši grijesi. I tu nema razlike izmeĊu klerikâ i laikâ. Nije po

samom izboru svetiji onaj koji je odabrao Bogu posvećeni ţivot ("Poĉeti svi znaju — ustrajati samo

sveci." J. Escriva). Svatko će pred Bogom odgovarati za svoje postupke, pa i za sablazni. Tko je u

zajednici obavljao odgovorniju sluţbu, bit će stroţe prosuĊivan. No, tuĊi nemar, pa bio to nemar i

svećenikâ, biskupâ ili papâ, ostalim ĉlanovima Boţjeg naroda ne moţe i ne smije biti isprika da

opravdavaju svoj nemar u izvršavanju Njegovih zapovjedi ili svoje distanciranje od Crkve koja je tijelo

Kristovo i u kojoj on sâm prebiva.

* * *

Novim pokretima najpodloţnije su osobe koje imaju oskudno znanje o Crkvi, od koje su se udaljile i

nemaju vjerskog iskustva. A glasnici Novog doba to majstorski koriste.

Pri blagoslovu obiteljî susreli smo i katolike koji su, umjesto Biblije, na stol stavili objave koje je izdao

"Univerzalni ţivot", ili uopće ne primaju svećenika u stan, jer su postali Jehovini svjedoci. Neki drţe u

kući Sai Babinu sliku; štoviše, postoje ĉak i medaljice s likom Sai Babe s jedne strane, a s druge

strane s likom Isusa Krista. Pri tome, dakako, oni "ne vide što je u tome loše". Iz toga nam se ĉini hitno

potrebnim obnavljanje kateheze o Crkvi. Jer kad osoba pristupi nekom od spomenutih uĉenja, poĉinje

osporavati Crkvu kao autoritet, a svakom predstavniku Crkve koji bi upozoravao na sliĉna zastranjenja

ona bi odmah našla neku manu i pozivala ga da izvadi najprije "brvno iz svoga oka", da se bavi

"drugim gorućim problemima"... pokazujući pri tom "najvišu moguću ljubav i toleranciju", dokazujući

kako istih u Crkvi i kod njezinih ĉlanova jedva da i ima, ali o ĉemu oni, na koncu, "ne ţele suditi". No,

ako ipak uzmanjka dokaznih materijala, u rukavu postoji uvijek snaţan argumenat koji "sve pokriva", a

to su inkvizicija i kriţarski ratovi. Moţda bi ove dvije teme crkvene povijesti trebalo svim vjernicima

bolje osvijetliti, jer još uvijek mnogi na njih nasjedaju. U prikazu koji će uslijediti molimo ĉitatelja da ove

napomene ne izgubi iz vida, a druge ćemo pravovremeno dodavati

9

TERAPEUTSKA ILI VJERSKA ZAJEDNICA?

"SHEN QI"

Do nedavna, na svakom koraku, mogao se ĉuti smirujući i topli glas Kineskinje koji je pozivao u

Šubićevu na tretmane: "Boli duša, bole noge, boli glava, nema novca — shen qi, Šubićeva tri;

pozdravlja vas vaša Aiping Wang".

Shen Qi, metoda koju je prije desetak godina razvila ĉetrdesetgodišnja Kineskinja Aiping Wang iz

tisućgodišnjeg kineskog Qi Gong sustava, nakon djelovanja u Americi i Sloveniji, stigla je (u svibnju

1996.) i u Hrvatsku. Svoju djelatnost obavlja u poduzeću "Wangfu, d. o. o." za odrţavanje tjelesnih

sposobnosti, ugostiteljstvo, proizvodnja hrane, trgovinu i uvoz-izvoz. Vlasnici spomenutog poduzeća

su gospoĊa Wang i njezin suprug Aleksandar Fulepp, koji je ujedno i direktor poduzeća, inaĉe

Zagrepĉanin. "Sve sam to ja smislio! Sve je to moja ideja" — tvrdi Aleksandar Fulepp. Svoju ţenu

Aiping Wang upoznao je 1989. godine u Zagrebu, kamo je došla s izaslanstvom poduzeća, u kojem se

bavila osiguravajućim poslovima. Posao su sklopili i s radom zapoĉeli 1990. godine (zbog

naslućujućeg rata) u Ljubljani, gdje su postigli zapanjujući uspjeh. Dnevno je dolazilo od 6.000 do

7.000 osoba (ukupni promet bio im je oko 30.000 polaznika, s cijenom od 13,5 DEM po osobi), a radili

su samo njih dvoje. No, nakon što su neki polaznici tretmana u Sloveniji prestali uzimati svoje lijekove,

uslijed ĉega je njihov ţivot bio ugroţen, digla se oko toga priliĉna prašina; uslijedila su policijska

saslušanja i suĊenja na ljubljanskom Okruţnom sudu, koja, koliko je poznato, još nisu završena, što je

sve istima i pomoglo napustiti Sloveniju i preseliti se u Ameriku. Ondje su proveli dvije i pol godine.

* * *

Po povratku iz Amerike njih troje (treća je Fuleppova kćerka iz prvog braka) dali su se na biznis u

Hrvatskoj, gdje su dobro primljeni. Prema podacima za 1997. godinu, ostvarili su promet od pet

milijuna kuna, a izdaci na propagandu i za porez iznosili su 4,100.000 kuna. Danas je u poduzeću, uz

jedinu velemajstoricu A. Wang, uposleno i 5 majstora, 20 viših instruktora i oko 300 instruktora (ove

brojke vjerojatno ukljuĉuju i samostalne majstore u Sloveniji i Americi). Prema rijeĉima A. Fuleppa, u

toj istoj godini najniţu plaću u njihovom poduzeću imala je ĉistaĉica, 2.500 kuna, a najviše plaće

kretale su se izmeĊu 4.000 i 5.000 kuna.

Vrtoglavi uspon na ekonomskoj ljestvici u Hrvatskoj, na trenutak je omelo Ministarstvo zdravstva, na

ĉelu s bivšim ministrom Hebrangom, koje je protiv njih podnijelo kriviĉnu prijavu. Iz razgovora s bivšim

ministrom zdravstva dr. A. Hembrangom za "Veĉernji list", na pitanje o nadleţnosti kontroliranja rada

Shen Qi centra, izdvajamo: "Sam centar oglašava se u javnosti vrlo opreznim formulacijama, u kojima

izbjegava rijeĉ 'lijeĉenje'. Oĉito je to dobro smišljeno, jer u sluĉaju propagiranja ili provoĊenja bilo

kakva oblika lijeĉenja takva djelatnost podlijeţe kriviĉnoj odgovornosti na temelju Kriviĉnog zakonika, u

kojemu se nadrilijeĉništvo proglašava kriviĉnim djelom. Iako nemamo nikakvih dokaza da se u tom

centru provodi lijeĉenje, prikupili smo indicije koje na takvu mogućnost upućuju. MeĊu njima je i

nesretan sluĉaj smrti posjetiteljice takva centra, koja je bila bolesnica. Na temelju takvih indicija

Ministarstvo zdravstva je podnijelo kriviĉnu prijavu i zatraţilo istragu, pod sumnjom da je rijeĉ o

nadrilijeĉništvu."

Situacija danas?! Na besplatnim tretmanima (u svrhu propagande odrţavali su besplatno seriju

predavanja i u Zaprešiću, od 4. do 13. veljaĉe 1999., od 17 do 19 sati) u vremenu od 5. do 20. sijeĉnja

1999., od 16 do 18 sati, u dvorani Doma Sindikata u Zagrebu dnevno je na Shen Qi meditacijama bilo

prisutno oko 350 "vjernika". Hotimice koristimo ovaj izraz "vjernici", jer su na nas ostavili takav dojam.

Od voditelja tretmana doznajemo da dnevno kroz spomenutu dvoranu prolazi oko tisuću ljudi. Svima

se preporuĉuju pohodi energetskim tretmanima u pet sati ujutro, kada je "energija najsnaţnija".

Energija se, navodno, proĉišćava od 1 do 3 sata, a od 3 do 5 nastaje nova energija, te se odašilju

10

nove poruke. Od 5 do 7 sati nastavlja se rad te energije. Neki polaznik besplatnog teĉaja je na to

primijetio: "A zašto nam ne stavite besplatne tretmane u pet sati ujutro, ako je onda energija

najdjelotvornija?" Nakon što se stišao smijeh u publici, dobio je ironiĉan odgovor: "Vi ste vrlo lukavi.

Podobni ste za Shen Qi."

U vezi s plaćanjem dodajmo i obrazloţenje uĉitelja: "Da bi nešto dobili, morate nešto i dati. Najbolje

rezultate su imali oni koji su plaćali najskuplje ulaznice. Koji su najviše dali, najviše su i dobili..." Na

reakciju jednog od sudionika seanse da je prostorija, zbog neprozraĉenosti — zagušljiva, voditelj mu

smireno odgovara da je njegova ţuĉljivost reakcija njegove jetre. Neka se potpuno opusti i dopusti

energiji da djeluje na njega. Ne radi se o zagušljivosti, nego o jakom energetskom polju. To se vidi,

nastavlja voditelj, i po djeci — koja su tog trenutka ubijala dosadu trĉkarajući po dvorani... Njihova

razigranost ili plaĉ (premda je nešto ranije zbog plaĉa djece voditelj reagirao!), samo je reakcija na

snaţno energetsko polje u dvorani...! (Moţe se i tako protumaĉiti, zašto ne?! — op. a.).

"Imate probleme s jetrom", "Vaši bubrezi nisu u redu" — ovako glasi dijagnoza bar svakom drugom

pacijentu koji se ţali na bilo što. Ovi organi su — prema rijeĉima majstora — glavni uzroĉnici svih

bolesti.

* * *

Zapazili smo da je auditorij u dvorani takvog sastava da je svako kritiĉko mišljenje, najblaţe reĉeno —

nepoţeljno. Uvjerenost u uĉinkovitost ove energije je neupitna. Auditorij se hrani već poštapalicom

voditelja: "Energija je svemoćna!" Dva voditelja naizmjence uvjeravaju sve prisutne kako oni i njihove

rijeĉi nemaju nikakvu vrijednost. "Sve čini samo energija, koja počinje djelovati od trenutka kad se

stupi u dvoranu, nalik ulasku u bazen. To energetsko polje ozdravlja. Ono je u dvorani jače od svih

drugih polja. Ta ‘boţanska = kozmička energija’, koja je sve stvorila, ona je u nama. Ona nas pokreće.

Mi je ne poznajemo, kao što ne poznajemo ni svoju dušu. Shen Qi nas ţeli s njome upoznati.

Potrebno je opustiti se, jer energija odabire za nas (!). Zatim je potrebno osluhnuti."

Shen Qi se, navodno, ne kosi ni s jednom religijom, što se tvrdi skoro u svakom od sliĉnih pokreta.

Shen Qi nas — tvrdi voditelj — uĉi o odnosu s Bogom, koji nam nedostaje. Za razliku od religija koje

su neprirodne, Shen Qi je prirodna metoda; on ništa ne nareĊuje, ništa ne zabranjuje. O svemu ćete

odluĉiti sami(!)...

Ovdje svakako valja napomenuti razliku izmeĊu tzv. "prirodnih religija" i "objavljene religije" — tj.

kršćanstva! Prirodna religija je djelo mudracâ, skup narodnih mudrosti, uputâ korisnih za postizanje

ravnoteţe, zdravlja, umjerenosti… sretnog ţivota. I, što je najvaţnije, podrijetlo prirodnih religija je u

ĉovjeku. Obredi su zanemarivi — osim ako stvaraju estetski ili relaksirajući ugoĊaj. Ovo posljednje

više se odnosi na tzv. "New Age" religije, u koje svrstavamo i Shen Qi. U njima je ĉovjek sam svoj bog.

"Bog" takvih religija sluţi ĉovjeku. Nasuprot njima, kršćanstvo je "objavljena religija". Ono je puno više

od svih mudrosti prirodnih religija. U kršćanstvu inicijativa nije na ĉovjeku, nego na Bogu. U kršćanstvu

ĉovjek sluţi Bogu. Traţi i ţeli vršiti volju Boţju, a ne svoju. U kršćanstvu se Bog utjelovio i postao

ĉovjekom u Isusu iz Nazareta. Isus nam je objavio svoga Oca. Otac Isusa Krista, naš Bog, nije

nikakva bezliĉna "sila", niti "energija", niti "svijest", niti "Nirvana" — kako ga predstavljaju poneke

"prirodne" i(li) "New Age" religije. Otac Isusa Krista, i naš nebeski Otac, jest Osoba. On je Ljubav.

Crkva je ţiva zajednica onih koji su povjerovali objavi koju je donio Isus Krist i krenuli za Njim. Shen Qi

ne poznaje takvoga Boga.

Shen Qi se — na reklamnim lecima — predstavlja kao "potpuno nova metoda duhovnog i ţivotnog

treninga, kojoj je temeljno ishodište i naĉin rada utjecaj energije (pri ĉemu 'Shen' znaĉi 'Boţja',

'Kozmiĉka' ili 'Superkreativna' — kako tko hoće, a 'Qi' je 'energija' — op. a.). Pomaţe pri rješavanju

vaših zdravstvenih problema, problema u vezama, obrazovanju i poslu, a pri tom se u potpunosti

11

oslanja na prirodne procese. Shen Qi je spoj filozofskih disciplina, znanja i kulturâ Istoka i Zapada, a

svojim znaĉajkama je prihvatljiv svim ljudima, bez obzira na dob, spol, rasu, vjeroispovijest,

nacionalnost. Da biste prihvatili Shen Qi, nisu vam potrebni nikakvi preduvjeti...". Osim dobrog

budţeta! — Ovo posljednje bili smo slobodni sami pridodati, jer se polaznicima preporuĉa

višemjeseĉno izlaganje utjecaju ovih energija. Cjenik boravka u toj misterioznoj dvorani, koja skuplja

"svemoćnu" energiju (obiĉno u trajanju od 90 min.), za sijeĉanj 1999. izgleda otprilike ovako: obiĉni

tretman stoji 25 kn; telefonski tretman s gospoĊom Wang (koja se javlja iz Novog Zelanda) 50 kn;

dnevna ulaznica (bez tel. tretmana) 50 kn, a s telefonskim tretmanom 75 kn; mjeseĉna ulaznica (bez

tel. tretmana) 1.300 kn; a s tel. tretmanom 1.800 kn. Studenti i umirovljenici imaju popust: bez tel.

tretmana 600 kn, a s tel. tretmanom 750 kn. Osim toga, moguće su razne masaţe. Cjenik usluga

masaţe glave u vremenskom trajanju izmeĊu 20 i 45 minuta iznosi od 50 do 120 kn, ovisno o vrsti.

* * *

I, na kraju, postavimo najvaţnije pitanje: Osim što uzima puno novca i vremena, što Shen Qi "religija"

za uzvrat daje svojim "vjernicima"? Majstori istiĉu tri stvari: 1) Iscjeljenje (u tom smislu opsjenjeni ste

obećanjima: "Na Shen Qiu je apsolutno sve moguće. Mogu se dobiti rješenja svih problema. Moguće

je sve što vi vjerujete da je moguće... Nema problema. Nema bolesti."); 2) Znanje; 3) Duhovnost.

Zanimljivo je da Shen Qi, unatoĉ tome što se javno deklarira kao nereligiozno orijentirani pokret, nudi i

"duhovnost", koja je bitno svojstvo religijâ. Da bismo saznali nešto više o tipu duhovnosti što ga nudi

Shen Qi, morali smo se uputiti na plaćene termine ("jer se te informacije ne pruţaju na besplatnim

tretmanima"!). Najprije, tamo smo saznali (u prisutnosti šezdesetak osoba) za mogućnost još jedne

usluge. Za 600 kn majstori Shen Qi "religije" oĉitat će vam sve što ste bili u prijašnjim ţivotima i

spoznat ćete svoju karmu; zašto trpite, ispaštate, ili zašto vam je dobro. "Shen Qi ima svoj cilj, pozna

put. Ima vlastiti pogled na svijet i ţivot."Prema njihovom uĉenju, ljudi su na zemlji zato da proĉiste

svoju dušu (koja se sastoji od ĉetiri dijela) i da podignu svoje sposobnosti, a da bi to postigli, potrebno

je što duţe ţivjeti. Onima koji pohaĊaju Shen Qi tretmane obećava se da će umrijeti bez bolova i da će

prije smrti dobiti spoznaju skorog kraja, te kamo će poslije smrti (u nebo, ili će se ponovno roditi!).

* * *

OgraĊujući se od davanja bilo kakvih sudova o terapeutskim uĉincima ove metode (na što pozivamo

kompententnije!), slobodni smo konstatirati tri stvari: 1) Shen Qi "religija" nadilazi "ĉisto prirodne

energije", kako se predstavlja; 2) zadire u podruĉje duhovnoga; 3) upotrebom pojmova "prijašnji ţivoti"

(dakle, reinkarnacija), "karma" i sl., jasno daje do znanja da je to duhovno nespojivo s kršćanskim.

Isus Krist je jedini Spasitelj i On nam je objavio istinu o ţivotu. Ţivot je samo jedan, i nema ponovnih

raĊanja za Zemlju. Mi smo svi samo putnici u vjeĉnu domovinu na nebesima, gdje nas ĉeka naš brat i

Gospodin Isus Krist, u slavi.

Nema sumnje da će ozbiljan kršćanin vrlo brzo prozreti da se u Shen Qi ponudama radi o podvali.

Nadamo se da laka obećanja neće poljuljati ĉistu vjeru i da kršćani neće popustiti izazovu da osobnog

Boga zamijene Kozmiĉkim (energijama), ĉije je porijeklo zagonetno, a, s obzirom na iscjeliteljski

uĉinak, i upitno. Energija = Bog = Svijest predstavlja okosnicu "New age" duhovnosti, a njihovi

elementi vrlo su prepoznatljivi i u ovom eklektiĉko-filozofskom nazoru i ne bi nam bilo na ĉast ako je

istina, a za to ima indicija, da su polaznici energetskih tretmana bile i neke duhovne osobe!

12

INVAZIJA SAMOZVANIH PROROKA

IVICA PROKIĆ I "BRACO"

Svijet u kojemu ţivimo upravo vrvi od raznih "proroka". Kao da se sámo "nebo" negdje prolomilo i

poplava "objava" sruĉila se na zemlju. "Proroci" nas presreću na raskriţjima ulica, na trgovima, na

parkiralištima, u zabavištima... O njih se već spotiĉemo, povlaĉe nas za skute haljina i za rukave i

apeliraju da ih saslušamo prije nego bude prekasno... "Probudite se", jer Novo doba je stiglo!

U toj invaziji "proroka" i njihovih proturjeĉnih "objava" mnoštva su zbunjena i zavedena. Poĉinju

vjerovati svemu i svakome, ili pak — nikome! Što je najopasnije, svjetionici su zamagljeni i mnoštva

se, umjesto po zvijezdama, orijentiraju po — krijesnicama! Brodolom je neizbjeţan, posljedice su

dalekoseţne, cijene previsoke...

* * *

U našem prikazu mjerodavno polaţište je Boţja rijeĉ. U biblijskom smislu rijeĉi, proroci su ljudi pozvani

od Boga i govore u Boţje ime (iz ĉega, iako to nije u prvom planu, nije iskljuĉeno i proricanje

budućnosti i otkrivanje skrivenih stvari). U Bibliji su imenom "prophetes" nazivani najprije starozavjetni

Jahvini proroci, a u Novom zavjetu ljudi koji su na poseban naĉin u sluţbi rijeĉi Boţje u prvoj Crkvi. Po

sakramentu krštenja svaki krštenik obiljeţen je trostrukom Kristovom sluţbom: svećenika, proroka i

kralja. Prema tome, po sakramentu krštenja, a kasnije i darom Duha Svetoga u sakramentu potvrde,

svaki kršćanin je pozvan i poslan da bude prorok, tj. da zastupa (i nastavlja) Boţje djelo spasenja

širenjem kraljevstva Boţjega.

Ovaj kratki uvod bio je potreban da bismo bolje razlikovali pogansko shvaćanje pojma "prorok", bez

obzira zvao se on Nostradamus, Sai Baba ili jednostavno Ivica Prokić.

* * *

Ivica Prokić (ili Jovica?, na srpskom), spada u klan okultista i vidovnjaka pseudoreligiozne

provenijencije spiritistiĉkih vibracija. Najavljivao je Boţju "ĉistku", koja je poĉela 1992. godine,

razliĉitim prirodnim katastrofama, koje će ugroziti cijelo ĉovjeĉanstvo. Samo oni koji se sk lone pod

jednu od tri "kriţne gore" bit će spašeni. Prva je Jastrebac planina, koja se nalazi u Srbiji (izmeĊu

Kruševca i Niša; ona je mjesto zaĉetka jedne "nove civilizacije") i nju ĉuvaju sveci (s tim u vezi

prorokovao je da će Kruševac u skoroj budućnosti biti glavni grad Srbije); druga je Avala kod

Beograda i nju ĉuva Bog, a treća je Medvednica kod Zagreba, koja je povjerena njemu na ĉuvanje. To

je najopasnija gora za ĉuvanje, jer tu, navodno, ulazi podzemni vladar. Prema vlastitom kazivanju,

Prokić je svoje "objave" primao izravno iz Sunca, koje je poistovjetio s Bogom. Svrstavajući sebe uz

bok Nostradamusu, o svojim okultnim praksama Prokić piše: "… Ja sam ĉovjek koji gledam u plamen,

to prenosim na zrcalo i govorim budućnost."

O zadobivenim "moćima", kojima ni sâm nije poznavao porijeklo (ĉini se da ih povezuje s tajanstvenim

dogaĊajem iz ranog djetinjstva, kad je imao sedam godina!), sâm Prokić piše: "Kupao sam se u jednoj

rjeĉici pokraj moga rodnog sela; bilo nas je oko pedesetak djece. DogaĊaj se zbio u srpnju 1957.

godine. Leţali smo na pijesku pokraj rjeĉice. Ja sam iz sveg glasa zaviknuo i jauknuo i tog momenta

ostao nepomiĉan. Kada su djeca vidjela što se zbilo, razbjeţala su se, što sam kasnije saznao od

roditelja, a za djecu sam ostao kao mrtav na tom pijesku. Kada sam došao k svijesti, vidio sam da

nema djece, pa sam vikao sâm i traţio ih. Svi bolovi su nestali, samo iznad skoĉnog zgloba lijeve noge

bila je mala opekotina, a tu je ušao komadić Sunca i putovao tijelom sve do slabine. Nije me smetalo

sve do moje 21. godine, kada je nastala velika bol. Išao sam od lijeĉnika do lijeĉnika, sve dok mi nije

reĉeno da moram krenuti na ţivotni put."

13

Dakako, spoznaje o svom "putu" Prokić je primio od raznih bioenergetiĉara i sliĉnih osoba koje je

konzultirao. "Proreĉeno" mu je da će djelovati u Zagrebu, gdje je stigao 1971. godine i postigao golem

uspjeh kod naivnog puka. Bez obzira na njegovu grubost u postupcima s "pacijentima", kao i na

nenadane ispade agresivnosti, dnevno ga je opsjedalo i do 400 osoba, koje su slijepo vjerovale u

njegove "(sve)moći". Premda usluge nije naplaćivao, ipak je dobro ţivio od dobrovoljnih priloga svojih

"vjernika" i mogao si je nabaviti priliĉno zlata, koje mu je bilo potrebno u radu (sa Suncem?!).

Još jedan dogaĊaj u njegovom ţivotu imao je veliko znaĉenje: "Zakljuĉao sam vrata i legao u kadu. I

vrisnuo. Vidio sam ĉovjeka kako pada s kriţa. Desnicom je još bio obješen o ĉavao, ali je ipak padao!

Trgnuo je rukom, a onaj kriţ s kojeg je padao odvojio se od njegovog tijela. Proletio je zrakom i pao mi

na ĉelo. Od tog dana imam na ĉelu oţiljak u obliku kriţa. (…) Iz dlanova mi je liptala krv. Od tog

trenutka imam izraţenu moć iscjeljivanja. (…) Kriţ je došao na moju glavu 5. 11. 1989. i od tada pa do

današnjeg dana, kada bi mi došao ĉovjek pojedinac ili sa slikom, kroz moja usta bi

govorio duh (istaknuo J. B.) i kako nikad ne bih vidio osobu, ja bih tako smireno i najjednostavnije

govorio toj osobi prošlost, sadašnjost i budućnost."

Ovdje smatramo vaţnim istaknuti da duh ĉiji je medij postao Prokić, nema nikakvih dodirnih toĉaka s

Boţjim duhom, nego je nalik pseudoreligioznim iskustvima drugih okultista. Koliko god svoje

sposobnosti pripisivao Bogu, ostavivši po strani i Prokićev porušeni obiteljski ţivot i njegovo "moram

da napomenem da u crkvu slabo idem…", njegovi astralni letovi, zastupanje nauka o reinkarnaciji,

anatomiji graĊenoj na ĉakrama, nepromjenjive predodreĊenosti u smislu sudbine — sve to

isprepleteno s infantilnim vjerovanjem u vile i vodenjake, kao i puĉkim praznovjerjem — jasno

dokazuju da se ne radi o Boţjem Duhu. Svi njegovi, navodni, iscjeliteljski i ini uspjesi, materijalizacije i

bilokacije, imaju podudarnosti iskljuĉivo s drugim sliĉnim vidovnjacima, "prorocima", okultistima i

sliĉnim medijima, od kojih ćemo još neke prikazati. Kao Crowleya, Fortunu, Steinera.. tako i Prokića u

njegovom svijetu astrala, koji se isprepliće sa stvarnošću, a u kojem susreće misteriozne osobe, prati

njegov "duhovni vodič".

Prokićev svjetonazor je i animistiĉki, i šamanistiĉki, i spiritistiĉki... — samo najmanje kršćanski! Pozor!

Prema Prokićevim rijeĉima, "duhovni vodiĉi" su, zapravo, duše pokojnikâ! Sâm Prokić piše: "Bez

duhovnog vodiĉa nema nam ţivota; to je obiĉno duša nekog od naših već umrlih predaka, a prije nego

li je postala duhovni vodiĉ, morala se isprati od grijehova. Naš duhovni vodiĉ hrani se krvlju, jer je krv

ţivot, a vodiĉ svakog od nas osobito djeluje na naš mozak." Iznenadne bolesti za Prokića su znak da

je neĉiji duhovni vodiĉ opijen i da je zaspao. "Ljudske duše umrlih posvuda su oko nas. Ponekad ih

moţemo vidjeti, kad su u obliĉju neke ptiĉice, poput vrapĉića ili sjenice, ali su najĉešće nevidljive

ljudskim fiziĉkim okom. (...) Sada napominjem, sva moja astralna putovanja i vizije uspijevam ostvariti

uz pomoć svoga duhovnog vodiĉa ili snage."

Ima još jedan zanimljiv detalj u ţivotu ovog "proroka". On, sukladno Novom dobu, naviješta i novi dan

koji će biti posvećen Gospodinu, kako je to njemu objavio njegov duhovni vodiĉ. Taj dan više neće biti

nedjelja, nego ĉetvrtak! "U najskorijoj budućnosti mnogi ga budu svetkovali i slavili, baš ovako kao što

ga ja slavim. Na taj dan idem u kupovinu, odmaram se, slavim ga kao što se slavi nedjelja i mogu da

kaţem da sam jako sretan baš zato što sam prvi došao do ovog dana, borio se i izborio ga. Bogom je

dân, a ono što je Bogom dâno ne moţe se oteti. Sada ostaje da se vidi kada će i drugi sljedbenici da

prihvate ovaj dan i za koje vrijeme da ga svetkuju kao što ja danas ĉinim."

* * *

Kršćanin zna da je nedjelja vezana uz blagdan Kristova uskrsnuća, a ono je za nas kršćane novo

stvaranje. Jedino to je bio dovoljan razlog da se nedjelja poĉne slaviti umjesto starozavjetne subote.

UvoĊenjem ĉetvrtka kao dan svetkovanja, Prokić svojim vjernicima sugerira da njega prihvate kao

drugoga Krista i da slave njegov dan umjesto Kristovog. To ĉitatelj ne smije izgubiti iz vida.

14

Oĉito je o kakvim se "duhovima vodiĉima" radi u ţivotu "proroka" Prokića i sliĉnih gurua. Povratak s

astralnih putovanja i sâm ulazak u svoje tijelo Prokić opisuje kao "velike slasti, sámo spajanje duha i

mog fiziĉkog tijela; taj vrhunac moţe se samo osjetiti u orgazmu. (...) Napominjem da sam ovu slast

osjećao tri dana, a bolovi u predjelu slabine i lijevog testisa su prestali, a konstantno je po meni,

mojem tijelu, strujala slatka energija". Prokić biljeţi da je izlaske iz tijela najlakše ostvarivao pri izlazu i

zalazu sunca, a svoje parasposobnosti povezivao je uz "ĐorĊevdan", koji se slavi posebno kod Cigana

(6. svibnja), a oni se takoĊer bave gatanjem. "Ljude ne dijelim po boji... Ali, najdraţi su mi Cigani. S

njima najraĊe volim razgovarati." Ne znamo je li s Ciganima izmjenjivao svoja "vidovnjaĉka" iskustva,

ali pouzdano znamo ovo: "Moje vizije su vrlo jake. Prenosim ih na sve moje posjetitelje koji dolaze kod

mene. Mogu da predvidim zemljotres, mogu da predvidim velike ratne sukobe, mogu da predvidim sve

nesreće koje dolaze na zemlju, mogu da predvidim ono što se dešava."

Ĉini se da tek jedno Prokić ipak ne moţe: izbjeći "sudbini". To dokazuje i njegova neobiĉna smrt u

inozemstvu. Moţda je tada pao i veo sa zagonetnog proroĉanstva koje je primio na poĉetku svoga

"puta", a reklo ga je biće s one strane stvarnosti: "Ne zaboravi da ćeš zadnji saznati tko si."

Tko je bio Ivica Prokić? Umjesto odgovora, napominjemo da on spada u krug samouvjerenih ljudi, koji

su, poput Alistera Crowleya (oca modernog sotonizma), svoje "moći" pripisivali "boţanskim silama",

"energijama" ili "inteligenciji". Ipak, Crowley je, za razliku od svetaca, svoj razvratni ţivot završio

obeshrabrujućim rijeĉima: "Ništa mi nije jasno, strah me je…"

* * *

Prokićevom smrću ipak nije završeno i njegovo djelovanje. "Njegov" "duh" je nastavio svoje djelo po

novom mediju, njegovom uĉeniku prozvanom "Braco", koji nesmanjenom popularnošću nastavlja

"prorokovo" djelovanje. Prema iznesenim svjedoĉanstvima osoba koje su ga pohaĊale, snaga

njegovih okultnih moći ni po ĉemu ne zaostaje za njegovim uĉiteljem. A cvijeće koje treba donijeti kod

posjeta, i njemu kao i njegovom uĉitelju, na što drugo podsjeća nego na vid klanjanja koje vjernik

iskazuje svome Bogu kad mu prinosi dar ili kada daje svoje milodare?!

Napominjemo da je eventualna uĉinkovitost ovakvih "vidovnjaka", posebno na podruĉju iscjeljivanja,

uglavnom djelotvorna samo dok je osoba podloţna i ovisna o "vidovnjaku". Udaljavanjem od

"vidovnjakova" uĉenja i uputa, obiĉno se bolest vraća na prijašnje stanje, a nerijetko se javljaju i razni

neobiĉni fenomeni, tzv. (para)psihološke prirode. Premda je okultne fenomene ponekad

dijagnosticirao i pogaĊao "k’o ćorava kokoš zrno", Prokić je ipak jednu stvar pogodio nadasve

izvanredno. U svojoj knjizi piše: "Morate me shvatiti da ĉarku (urok — op. J. B.) moţe da skine samo

onaj koji nikada nikome ništa naţao nije uradio; dragi moji ĉitatelji, ĉarka se otkupljuje kod Boga."

* * *

Zreo vjernik zna da je Isus Krist jedini otkupitelj, a ne nikakav Ivica Prokić ili "Braco", kao ni oni koji će

poslije njih doći, bez obzira pod kojim imenom i u ĉijem krznu se skrivali. Samo Isus Krist! Nakon pada

u grijeh ni jedan ĉovjek, osim Isusa Krista (i njegove Majke), nije ovom zemljom hodao bezgrešan i

nije mogao otkupljivati od grijehâ. Isus Krist je jedini otkupitelj i spasitelj. Zato, povjerujmo konaĉno

Isusu i nemojmo zbog privremenih dobara proigrati vjeĉna.

15

KOLIJEVKA PROROKA NOVOG DOBA

TEOZOFIJA

Priprava za Novo doba odigrava se na svim razinama meĎu kojima, prema nekim autorima, posebnu

ulogu igraju autoritet Crkve (otud napadi na papinstvo, dogme i celibat), masonska bratstva, te

područje odgoja i obrazovanja. Pokret Novog doba očito poprima sve jasnije konture prave religije,

filozofije i znanosti, predstavljajući se najprije kao alternativa, a potom i kao zamjena postojećeg

poretka. Kao što pretendira na svoj "Vatikan", religija Novog doba očekuje i svoga "papu", nekog

religioznog (i političkog?!) voĎu u osobi Gospoda Maitreye, koji se, prema mišljenju pripadnika Novog

doba, još nije javno očitovao, ali je već meĎu nama. Tvrde da je on osoba koju kršćani nazivaju

Kristom, Ţidovi Mesijom, budisti Petim Budom, hindusi Krišnom, a muslimani ga zovu Imam Mahdi.

* * *

Gornje ideje ni po ĉemu nisu nove, nego su samo "podgrijane". Korijen im je u starim ezoterijskim i

hermetiĉkim društvima i organizacijama, meĊu kojima teozofiji i antropozofiji pripada istaknuto mjesto.

Izostavivši njegove prapoĉetke, koji navodno seţu u treće stoljeće, sve do Ammoniusa Sacchusa,

filozofa i Plotinovog uĉitelja, Teozofsko društvo, danas već planetarnog karaktera, okultno-magijsko-

spiritistiĉkih vibracija, ţivotno je djelo velikih medija i okultista: Ruskinje Helene Petrovne

Blavatsky (skraćeno: H. P. B.) (1831-1891.), irskog spiritista Williama Quana Judgea (1851-1896) i

pukovnika Henrya Steela Olcoltta (1832-1907) uz desetak drugih pionira duhovnosti Novog doba.

Olcoltt je bio i prvi predsjednik Teozofskog društva, sa sjedištem u Adyaru (Indija). Kao najbliţi

suradnik H. P. B., on je u svom dnevniku zapisao: "Nitko je nije poznavao tako intimno kao ja... Razni

Mahatme, kada su mi pisali o gĊi H. P. B. i njezinom tijelu, govorili su o tom tijelu kao o nekoj ljusci,

koju je zaposjeo jedan od njih."

Postoje i druga mjesta koja neoborivo potvrĊuju da je H. P. B. bila medij raznih duhova, s kojima je

stupila u kontakt bavljenjem magijom. Ne govori li već za sebe puno i ĉinjenica da su ĉlanci, upute i

komentari H. P. Blawatsky objavljivani u ĉasopisima "Lucifer" i "Path" (Put)?! Madame Blavatsky od

najranijeg djetinjstva boravi u društvu onostranih bića. Oni su joj se pokoravali i bili joj na usluzi cijelog

ţivota. "Kad sam pisala ‘Izidu’, ĉinila sam to tako lako da to sigurno nije bio napor, nego uţitak… Zato

jer mi je netko tko zna sve diktirao... Ţivim okruţena vizijama, otvorenih oĉiju. Neprekidno je vidim

preda mnom (Izidu — op. J. B.), i ona mi otkriva tajna znaĉenja njezinih davno izgubljenih tajni.

Zadrţavam dah i jedva vjerujem svojim ĉulima."

Isto potvrĊuje i oĉevidac, pukovnik Olcoltt: "Pero joj je marljivo pisalo, a onda bi iznenada stala,

zagledala se u prostor praznim pogledom vidovnjaka, skratila pogled, kao da gleda u nešto nevidljivo

u zraku ispred nje, i poĉela prepisivati na papir ono što je vidjela. (…) Sjećam se dva sluĉaja kada sam

i ja mogao vidjeti i uzeti u ruke knjige iz ĉijih je astralnih duplikata ona kopirala citate."

Blavatskyjeva je svoje neobiĉne "sposobnosti" naslijedila već od svojih predaka. Na štetu duša, danas

se nerijetko zanemaruje ĉinjenica da i postoji izvjestan broj ljudi koji podnose duhovne presije što su

im ih nanijeli njihovi preci svojim neurednim ţivotom ili bavljenjem nekom od okultnih praksi...

Iz djela "Crtice iz ţivota H. P. Blavatsky" donosimo detalj s krštenja nje kao djevojĉice: "Kumovi su se

nalazili baš u aktu odricanja od zla i od sviju njegovih djela, kada su opazili, da je plamen svijeće

djeteta zahvatio odijelo svećenika i siromašnom starom gospodinu nanio strašne opekotine." I dalje:

"Njezine dadilje… bile su uvjerene da Helena ima veze s onim nevidljivim." Prilikom igre Blavatskyjeva

je hipnotizirala djecu; jedno se dijete tako i utopilo. Svoje odnose s "nevidljivim pomagaĉima"

Blavatskyjeva je svjesno produbljivala. S tom svrhom putuje svijetom i susreće znamenite okultiste,

16

koji je upućuju u mnoga tajna umijeća. U Kairu je jedan fakir upućuje u tajne crne magije i posvećuje je

kultu Izide. U Parizu se upoznaje s Mesmerovim magnetizmom. Prouĉava voodu i haićansku magiju.

"Helena je širila uţas oko sebe." (J. Bergier) "Neka misteriozna vatra joj je palila cigarete." (M.

Monestier) Prima misteriozne posjete, kontaktira s misterioznih "sedam tibetanskih

majstora" (godine 1851. susreće u Londonu svoga uĉitelja, a 1868. skupa s njim pohaĊa Tibet), koji

joj daju upute i ţivi u njihovom društvu. Po njihovom nalogu putuje u Tibet i u Meksiko. Diktiraju joj

"Tajnu doktrinu" i odreĊuju stvaranje Teozofskog društva, koje je utemeljeno 8. rujna 1875.

O njezinoj "duhovnoj misiji za svijet" (i Đavao ima svoje misionare!) svjedoĉi C. Jinarajadasa, koji

kaţe da je ona svijetu dala podlogu jedinstva: "Naravno da je zadaća svake religije, da sjedini

ĉovjeĉanstvo, ali to ne moţe niti jedna od postojećih religija. Kršćanstvo, na primjer, ne moţe sjediniti

svijet iz jednostavnog razloga što od sviju najprije zahtijeva da postanu kršćani... Tako je to sa svakom

religijom... Sa svojim nauĉavanjem, koje je uzela iz sviju religija, pokazala je ona da je jedinstvo

ĉovjeĉanstva jedna prirodna stvar, jedna isto tako jedinstvena ĉinjenica, kao i ona, da svi narodi ţive

na površini istog planeta, usprkos razlika boje koţe i oblika drţavnog ureĊenja."

Uz pokušaj spajanja znanosti i vjere, dakle 1) poticanja komparativnog studija svih religija,

filozofija i nauka, te 2) istraţivanja nerazjašnjenih zakonitosti prirode i čovjekovih latentnih

moći (parapsihološka istraţivanja); sinkretizam, odnosno 3) teţnja za jedinstvom čovječanstva i

nadilaţenjem svih religija predstavlja srţ teozofskog nauka. Teozofija nipošto nije (kao npr.

kršćanstvo) od Boga "objavljena" religija, nego, prema teozofskim autorima, "drevna mudrost koja je

nastala kao rezultat istraţivanja prosvijetljenih mislioca i vidovnjaka".

U kolijevci Teozofskog društva, tijekom vremena, stasali su mnogi pojedinci, gurui i neke posebne

gnostiĉki orijentirane organizacije. Jedna od najznaĉajnijih, ujedno i "religiozno tijelo" teozofije,

jest "Slobodna katolička crkva", koju je 1916. godine u Londonu osnovao otpali protestantski pastor

C. W. Leadbeater. U Hrvatskoj se ĉlanovi Slobodne katoliĉke crkve sastaju na misi nedjeljom u

Mesniĉkoj ulici, gdje je 1930. godine otvorena i prva sluţbena prostorija Teozofskog društva. Osim

toga, ĉetvrtkom obavljaju zazivanje "anĊela" i vrše sluţbu "ozdravljanja". Recimo još i to da Krist

Novog doba više nije Boţji Sin - Spasitelj, nego, prije svega, terapeut, iscjelitelj i prosvjetitelj…

Unutar teozofije takoĊer djeluje i ezoterijska "Škola tajnih misterija". Iako se osjeća superiornijom od

svih religija, teozofija ipak nije mogla izbjeći institucionaliziranju i stvaranju svojih "dogmi" (a toliko se

protiv njih borila!), koje su od nje naĉinile novi (pseudo)religiozni sustav. U tom smislu mogu se

zapaziti sljedeće teozofske "dogme":

— sve je podloţno evoluciji, a posebno ĉovjek, koji je putem tehnika i duhovnog razvoja moţe skratiti;

— evolucija se odvija po zakonu uzroka i posljedice, koji se tumaĉe kao zakon karme;

— kraj evolucije jest u dosizanju "savršenstva", koje se sastoji u oslobaĊanju od zakona uzroka i

posljedice (zakona karme), povezano s prosvjetljenjem.

* * *

Nadalje, teozofi vjeruju kako su kroz sva vremena postojali ljudi koji su dosezali spomenuta evolutivna

"savršenstva", sa sposobnostima koja su ih uĉinila "svjesnim suradnicima boţanstava". Njih se naziva

"majstorima" ili "guruima", koji su svoj evolutivni put dovršili, a zatim imaju ulogu da kao "svjesni

suradnici boţanstava" pomognu ljudima na putu evolucije, kako bi svoj evolutivni put ubrzali i skratili.

Teozofski lideri oduvijek su tvrdili da se nalaze u kontaktu s tibetanskim majstorima, ĉlanovima loţe

"Velikog Bijelog Bratstva", koji predstavljaju skupinu "emancipiranih duša" (dušâ pokojnika koje se

17

sele iz jednog tijela u drugo!), koje imaju zadatak upravljanja evolucijom svijeta i ljudi. Njih nazivaju

"avatarima". Avatari nakon smrti ne odlaze u raj, već ostaju na zemlji, obavljajući svoju "misiju", a

nakon smrti ponovno se raĊaju (reinkarniraju) i u njihovoj svijesti je saĉuvano znanje o prošlim

ţivotima, kao i znanje uopće (gnoza). Prema okultno-ezoterijskim spekulacijama, oni posjeduju

sedmerostruko tijelo, a stupanj njihovog razvoja obećava se i svima koji krenu okultnom stazom i

podvrgnu se njihovim inicijacijama. Tzv. "ispiranjem mozga", koje se oĉituje u nekritiĉkoj ovisnosti o

"boţanskom", guru moţe onesposobiti osobu za normalno prosuĊivanje zdravim razumom, što

omogućava razne psihološke manipulacije. Zahtjev takve apsolutne podloţnosti nalazimo i kod Swami

Brahmajnanande u djelu "Nitya yoga, yoga za vjeĉnost", u kojemu on pouĉava: "Stoga moraš

posjedovati ogromnu opreznost, jer (eventualni) raskid sveze s tvojim guruom bit će tvoja propast,

a odanost guruu uzdići će te do Prosvjetljenja."

Kamo moţe dovesti slijepa pokornost "boţanskom" guruu (opsjednutom mesijanskom

samodostatnošću), pokazuju patološko-kriminalna djela, koja nam donose i crne kronike. Dovoljno je

samo prisjetiti se kronologije najspektakularnijih masovnih ubojstava ili samoubojstava, objavljenih u

medijima.

Moţda u ovom kontekstu nije na odmet spomenuti i ĉinjenicu koja se, uslijed poplave orijentalnih

borilaĉkih vještina, sve više potiskuje, a to je da neke od borilaĉkih vještina imaju i kultni karakter, ili

bar da predstavljaju "idealni stil ţivljenja ili put k Savršenstvu". Na putu k Savršenstvu oni veliku

vaţnost pridaju poštivanju svoga učitelja i starijih u rangu, "obuzdavaju se od nasilja i pridrţavaju se

pravila uljudnosti, s istinskom odluĉnošću njeguju duh samosvladavanja, nastoje postići smirenost

uma (ĉvrstinu ili stabilnost duha) i nepokolebljivo streme k Istini".

* * *

Danas se aktivnost teozofâ provodi putem raznih sekcija, koje predlaţu vegetarijanstvo, makrobiotiku,

zdravu prehranu i zdrav ţivot, ĉistu i zdravu ĉovjekovu okolinu, meditativne tehnike, razne vrste yoge,

autogenog treninga, razne energetske i ine duhovne tretmane, masaţe, glazbene radionice, te šíre

ekološke ideje, pacifizam i sl. Ovo posljednje sve više privlaĉi i velik broj kršćana, koji, zabljesnuti

spektakularnim obećanjima i znanstvenim kvalifikacijama osoba koje ih reklamiraju, sve se više, u

potrazi za izlaskom iz svojih ţivotnih nedaća, podvrgavaju inicijacijama i izlaţu utjecaju (nipošto

bezopasnih!) energetskih i duhovnih strujanja duhovnosti Novog doba.

Sve je više osoba koje nakon sliĉnih tretmana trpe od nesanica, noćnih mora; opterećuju ih opsesivne

(suicidalne) misli, uznemiruju razni glasovi i vizije bićâ iz "astralnih dimenzija". Nije neuobiĉajen sluĉaj

da neka osoba, nakon kontakta s okultnim silama koje je zarobe, postane i njihov prijenosnik.

* * *

Prvi sukob meĊu hrvatskim tezofima izbio je osamdesetih godina, kada je unutar mlaĊeg, liberalnijeg,

ĉlanstva poĉeo aktivnije djelovati samozvani guru i tantriĉki jogi Franjo Miličević, koji oko sebe

okuplja grupu sljedbenika u Zagrebu, te nastoji dobiti status posebne teozofske loţe. Sukob je završio

njegovim iskljuĉenjem, na što je on reagirao osnivanjem vlastitog pokreta, kojeg je prozvao "Ananda

yoga SFRJ", kojemu će kasnije dati novo ime, "Komaja". Uslijed meĊunarodnih trvenja u krugovima

teozofije, javlja se i teozofski krug "Fenix", iz kojega će se kasnije razviti "Nova akropola".

18

HOMEOPATIJA I WALDORFSKA ŠKOLA

ANTROPOZOFIJA

Grčka riječ "theosofia" (theos = bog, sofia = mudrost) moţe se prevesti kao "boţanska

mudrost". Teozofi naučavaju da su sve religije dobre za svoje vrijeme, ali istovremeno i

nesavršene. Vjeruju da se iza svih religijskih oblika skriva "boţanska mudrost", koja

predstavlja podlogu za ujedinjenje svih religija, i to njihovim nadilaţenjem. Dakle, teozofija

predstavlja religioznu mješavinu ideja preuzetih posebno iz hinduizma, budizma i kršćanstva, s

osobitim isticanjem reinkarnacije i panteizma. Posebno vjeruju u tzv. "svjetske učitelje", koji se

(re)inkarniraju kako bi svijetu objavili boţansku mudrost. Sluţbeni negativni stav prema

teozofiji od strane Katoličke crkve izrekla je Kongregacija za nauk vjere 16. srpnja 1919., jasno

upozorivši vjernike na opasnosti koje se skrivaju iza ovog nauka, koji Crkva proglašava

pogibeljnim za dušu i katolicima zabranjuje sudjelovanje u teozofskim društvima.

Godine 1897. u njemaĉko teozofsko društvo ukljuĉuje se dr. Rudolf Steiner (1861-1925), doktor

filozofije (specijalizirao je prirodoslovlje), roĊen u Hrvatskoj, u Donjem Kraljevcu, koji postaje knjiţniĉar

teozofske biblioteke u Berlinu. Pokazivao je posebnu sklonost prema Goetheu, zbog njegove sklonosti

okultizmu i mistici, te zbog navodnih Goetheovih veza s alkemijskim mistiĉnim bratstvom

Rosenkreuzeri. Na Steinerov "duhovni" razvoj takoĊer je utjecao ovaj tajanstveni red, i to svojom

alkemijskom simbologijom i numerologijom. U kasnije razvijenoj Steinerovoj spiritualnoj znanosti

posebno mjesto zauzima Goethe, kao jedan od "tajanstvenih duhovnih voĊa ĉovjeĉanstva". Imao je

susrete s teozofskom prvakinjom dr. Annie Besant, koja je nakon H. P. Blavatsky preuzela kormilo

teozofskog pokreta. Postaje generalnim sekretarom njemaĉke teozofske sekcije, da bi potom uslijedile

nesuglasice sa sluţbenom teozofskom doktrinom, kao i s vodstvom Internacionalnoga teozofskog

društva (ITD), sa sjedištem u Adyaru.

Neposredni povod za raskol zbio se na teozofskom kongresu odrţanom 1913. godine u Parizu, na

kojemu su teozofski lideri Annie Besant i C. Leadbeater proglasili jednoga indijskog djeĉaka, kasnije

mistika i teozofa, sa spiritualnim imenom Krishnamurti, za novu Kristovu inkarnaciju (zbog ĉega su

roditelji djeteta gĊu Besant tuţili i sud ju je dva puta osudio!), a s ĉijim se proglasom Steiner nikako

nije mogao pomiriti.

Nakon raskola u teozofskom društvu, Steiner je osnovao antropozofiju (anthropos= ĉovjek; sofia =

mudrost; "ĉovjeĉja mudrost"), koja se javlja kao europeizirani pandan teozofiji. Antropozofija će još

više nego teozofija nastojati postati znanstvena religija, a u tu svrhu i danas organizira brojne

simpozije, predavanja i sajmove, na kojima spajaju okultno i magijsko s religioznim i znanstvenim.

Antropozofija pokušava provesti demitologizaciju teozofije i ulaţe znatan napor da svoju disciplinu

predstavi kao "egzaktnu znanost o nadĉulnom".

Steiner će napustiti teozofsku ovisnost o milosti misterioznih "tibetanskih majstora" (navodnih

nadnaravnih bića u ljudskom tijelu, obdarenih tajnim znanjima i sposobnostima) i, ostavši u kontaktu s

brojnim "višim bićima", razvojem svijesti putem meditacija, doći će u doticaj s famoznom "Akasha

kronikom". (Akasha kronika je neka magiĉna knjiţnica koja predstavlja uvid u sva saznanja, a

navodno postoji u eteru, kao u petom elementu, u kojoj je sadrţano apsolutno znanje o svim stvarima

koje su se ikada dogodile, mislile, ili se tek imaju dogoditi). Do te kronike dolazi se putem inicijacija u

"mistiĉna istraţivanja" — što predstavlja okosnicu antropozofije. Cilj svega je, kao i u

teozofiji, poboţanstvenjenje čovjeka!, "Biti kao Bog!". To je davno uspjela podvala (iz doba

praskozorja ĉovjeĉanstva), koju New Age pokušava prodati upakiranu u novu ambalaţu i s

promijenjenim datumom!

* * *

19

Steiner je takoĊer pripadao i rozenkrojcerskom mistiĉnom bratstvu od 1905. godine, koje je na

njemaĉkom tlu 1902. godine obnovio jedan od lidera tajnoga ĉarobnjaĉkog društva O.T.O., po imenu

Theodor Reuss. Steinerova antropozofija razvila se u tri pravca:

1. Religijsko-duhovni — koji predstavlja "posebnu verziju kršćanstva, upućenu ‘nadĉulnoj

stvarnosti’", koja je nastala kao plod Steinerova susreta s otpalim evangeliĉkim ţupnikom F.

Rittelmeyerom, koji je u Berlinu vodio "Novu crkvu". Konfesija danas broji 20.000 sljedbenika, a ima

ih i u Hrvatskoj. Naziv "Zajednica kršćana" uzeli su nakon što je Rittelmeyer 17. rujna 1922. posvetio

prve sljedbenike nove vjere u antropozofskom hramu. Ĉlanom postaju punoljetne osobe koje to ţele, a

na obredu sliĉnom misi umjesto vina koriste mošt.

Treba jasno reći da ova zajednica svoj korijen ima u gnozi, a ne u kršćanstvu, kako se

predstavlja. Sustav se zasniva na Steinerovim objavama i na duhovnom treningu, koji jednog

antropozofa osposobljava za odnose s bićima u "višim razinama". U svom djelu "Kako se stiĉu

saznanja viših svetova", Steiner kao metode duhovnog nauka (gnozis) navodi tri stupnja:

1) priprema — kojom se razvijaju duhovna osjetila (odn. tzv. "lotosovi cvjetovi" ili "ĉakre";

2) prosvjetljenje — koje pali duhovnu svjetlost; 3) posvećenje — koje omogućava općenje s "višim

bićima" iz "duhovnog svijeta". Sve to postiţe se putem raznih oblika meditacije."Kad čovjek jednom

stekne sposobnost gledanja duhovnim očima, on tada pre ili posle nailazi na gore pomenuta bića, od

kojih su neka po rangu viša a neka su i niţa od čoveka; to su bića koja nikada ne dolaze u fizičku

stvarnost" — misli Steiner.

Ova Steinerova ideja, iako ni po ĉemu nije nova, nipošto nije bezopasna! Svratimo pozornost na sve

veću prisutnost tzv. "uĉitelja" (ĉitaj: ubojica duša!) koji vjeruju da kontaktiraju s "anĊelima", "duhovnim

vodiĉima", "uzašlim majstorima"… u "astralnim razinama", te tako putem meditacija iniciraju svoje

slušatelje (lukavo im ubrizgavajući spiritistiĉke ideje pod krinkom molitve i poboţnosti — ali daleko od

crkvenog prostora i od crkvenog autoriteta!).

2. Antropozofska medicina, koja je kasnije ugraĊena u sustav alternativne medicine, ĉije je

obiljeţje holistiĉko gledanje na ĉovjeka u kozmiĉkom ambijentu i pojednostavljeni alkemijski postulati,

a svoje temelje ima u homeopatskim naĉelima koje je proteţirao Samuel Hahenmann (1775-1843),

lijeĉnik iz Beĉa. "U Hahenmannovoj medicinskoj praksi pronalazimo saţetak drevnije simpatiĉke

magije, koja je poĉivala na praznovjerju da ‘sliĉno proizvodi sliĉno’." Potvrdu ove Grakaliĉeve tvrdnje

moţemo naći i u knjizi "Homeopatija" Davida Andrewsa i Petera Chappella (osnivaĉa i ĉlana

Kraljevskog udruţenja homeopata u Londonu). Spomenuti autori pišu: "Homeopati vjeruju (dakle, nije

riječ o znanosti, nego o vjeri! — apostrofirao J. B.) da u svakom čovjeku postoji inteligentna

energija, koja odraţava ravnoteţu izmeĎu tijela, duha i osjećaja i koja upravlja sposobnošću za

liječenje i odrţavanje organizma. Ta se energija zove vitalna snaga, pojam koji je zajednički

kulturama širom svijeta. U akupunkturi ona se zove 'chi', a u indijskoj kulturi 'prana'. U homeopatskoj

praksi za spravljanje lijekova koristi se iscjeljujuća energija ţivih bića, poput orlova, lavova, delfina i

škorpiona, i to pored one koja je već dugo u upotrebi: energija zmija, riba i paukova. Tamo gdje je

dostupno, potentizira se i mlijeko ţivotinja; u slučaju orla, korištena je krv na peru koja je slučajno

iscurila."

Isti autori od presudne vaţnosti za uĉinkovitost ove metode — zanimljivo je uoĉiti! — ne smatraju

samu tvar koja se koristi, nego prije svega njezino razrjeĊivanje, popraćeno "ţestokim trešenjem" (!),

tzv. "potentiziranjem", bez kojega je ona potpuno bezvrijedna. ("Trešnja je vrlo bitna, budući da bez

nje razblaţene tekućine gube svu svoju ljekovitu vrijednost"). A tko moţe tresti? "Svatko tko posjeduje

pravo znanje i kome je stalo do toga, moţe potentizirati neku tvar i proizvesti lijek." Vrhunac njihovih

razmišljanja je u tvrdnji: "Zbog čega ovaj postupak uspijeva, još uvijek je tajna…"

20

Slobodni smo iznijeti svoj zakljuĉak: OgraĊujući se od davanja bilo kakvih sudova o moţebitnoj

(ne)uĉinkovitosti homeopatije, napominjemo da je ona, gledano samo s aspekta razuma i vjere, više

od do sada poznatih prirodnih zakona, koji su temelj svake znanosti. Homeopatija se upušta

u duhovno podruĉje, te u anatomiju i kozmogoniju graĊenu na "objavama" koje je primio dr. Steiner, a

koje su, iako prikriveno, protivne kršćanskoj objavi. Stoga je ova metoda lijeĉenja — pa makar

(moţda!) i pokazivala izvjesne rezultate — s kršćanskog gledišta vrlo upitna.

3. Obrazovni sustav, koji svoj najistaknutiji izraz nalazi u "waldorfskim školama", zasnovanim na

Steinerovim "objavama", koje su se institucionalizirale i u Hrvatskoj. Steiner je u svom sustavu spojio

osnovnu i srednju školu i podijelio je u 12 obrazovnih stupnjeva. (Nedavno je waldorfska škola "Sv.

Juraj" na Cvjetnom trgu u Zagrebu organizirala skup na kome je traţila podršku graĊana da bi i ona

dobila financijsku potporu Drţave.) Steiner je razvio i poseban teĉaj "eurythmije", kao neki vid

zapadnjaĉke yoge, ali koji ima meditativni i kultni karakter.

* * *

Antropozofi su u Zagreb stigli poĉetkom dvadesetih godina 20. stoljeća i do danas su (kao i teozofi)

iznjedrili velik broj gurua, vidovnjaka, raznih uĉitelja, raznih organizacija i akcija. Poĉeci antropozofije

padaju izmeĊu dva rata, a vezani su uz više društvene slojeve, meĊu kojima je i poznata zagrebaĉka

spiritistica barunica Anka Gvozdanović.

Prvi predsjednik antropozofskog društva u Jugoslaviji bio je dr. Stanislav Ţupić, koji je sa svojom

suprugom Klarom roĊ. Dajĉev (preminula 1984.) dugi niz godina obavljao privatnu lijeĉniĉku praksu

antropozofskog profila na adresi Baruna Trenka 4, gdje se i danas nalazi sjedište Antropozofskog

društva. Nakon njihove smrti naslijedili su ih dvojica mlaĊih lijeĉnika dr. Aleksandar Soltyšik i dr.

Ratimir Šimetin. Društvo je upisano u Registar udrugâ Republike Hrvatske 9. oţujka 1998., pod punim

nazivom Antropozofsko društvo "Marija Sofija", sa sjedištem u Zagrebu.

Sadašnji predsjednik društva je Radovan Subotić, dopredsjednica Dunja Gojković, a tajnica Senija

Grĉić. MeĊu djelatnostima društva navode se: "njegovanje znanstvenih, umjetničkih i odgojnih

nastojanja antropozofske duhovne znanosti, koju je utemeljio Rudolf Steiner; stvaranje prostora gdje

će čovjek susresti čovjeka na općeljudskoj razini i tako primati poticaje za sva područja svog

djelovanja; razvijanje suradnje s Goetheanumom (Visokom školom za duhovnu znanost u Dornachu) i

drugim ustanovama i udrugama čija se djelatnost temelji na načelima antropozofski orijentirane

znanosti…". Mesijanske spekulacije meĊu antropozofima govore da bi se na hrvatskom prostoru

uskoro morao pojaviti "novi prorok", Steinerova inkarnacija.

* * *

Nedavno se u hrvatskim katoliĉkim medijima vodila polemika o mogućnosti sudjelovanja katolikâ u

waldorfskom školskom sustavu. IzmeĊu redaka, meĊu polemiĉarima moglo se naslutiti da ima i onih

"vjernika" koji bi ţeljeli sjediti na dvije stolice: ostati katolici i biti antropozofi. Takav stav, smatramo,

plod je neznanja. Steinerova "duhovna znanost" ("objava") nipošto nije manje pogibeljna za dušu od

teozofske. A ako su temelji loši, ludo je na njima dizati zdanje. Hoćemo reći, temelj antropozofije su

Steinerove "objave", a one su za dušu smrtonosne. Ludo je oĉekivati da će njihovi derivati uroditi

dobrim plodom sve dok se ne presade na drugi temelj. Nitko ne poriĉe vrijednosti koje nudi waldorfski

sustav školstva, ali dokle god on poĉiva na Steinerovoj "duhovnoj znanosti" — iz kršćanskog kuta

gledanja — nije prihvatljiv!

Stoga je razumljivo da iz osude teozofije iz 1919. ne bi trebalo izuzimati ni njezinu kćerku —

antropozofiju.

21

PRIJATELJSKI KRUG BRUNE GRÖNINGA

DR. RATIMIR ŠIMETIN

Dr. Ratimir Šimetin roĊen je 6. lipnja 1953. u Zagrebu, a po zvanju je lijeĉnik opće prakse. Njegovo

zanimanje za icjeliteljske sposobnosti vodilo ga je u potragu za iscjeliteljskim energijama, koje su ga

uvele u svijet okultnoga. Nakon osnivaĉke skupštine antropozofskog društva, tijekom lipnja 1985.

godine, u Zagrebu, na kojoj je kao ĉlan sudjelovao i dr. Šimetin, izabran je za njezinog predsjednika.

Posebno se posvetio homeopatskoj praksi i razvijao svoje "iscjeliteljske" sposobnosti, te preuzeo

ordinaciju obitelji Ţupić.

Unatoĉ tome što odrţava veze s ĉlanovima teozofskog društva, sudjeluje na obredima "Slobodne

katoličke crkve" i vodi tajno okultno-ezoteriĉno društvo "sv. Mihaela"; isti se deklarira katolikom i

povremeno ima udjela u sakramentalnim slavljima. Vjeruje da su njegove "iscjeliteljske" sposobnosti

plod djelovanja Duha Svetoga i povezao se sa zbivanjima u MeĊugorju. Nerijetko vodi "hodoĉašća" u

MeĊugorje i širi poboţnost privatnih objava.

Iako se u svojim nastupima priziva na neke kontakte s prof. Tomislavom Ivanĉićem, treba jasno

istaknuti da njegova "duhovnost" nema nikakav crkveni karakter i da iza njega ne stoji ni jedan crkveni

autoritet. Prema tome, svatko tko pristupi "molitvenoj zajednici" dr. Šimetina, to ĉini na vlastitu

odgovornost i bez suglasnosti s bilo kojim crkvenim autoritetom. Upozoravamo vjernike neka se

ĉuvaju kojekakvih "molitvenih zajednica" koje šire razliĉite privatne poboţnosti pod kršćanskim ruhom,

i pokušavaju pridobiti za svoje ĉlanstvo sve veći broj sljedbenika.

Ako molitvena zajednica djeluje izvan ţupnih prostora, potiĉemo svakoga tko je za nju zainteresiran da

se prethodno posavjetuje sa ţupnikom ţupe na ĉijem teritoriju ona djeluje. Bez prethodne provjere

neka nipošto ne vjeruje rijeĉima pripadnikâ takvih grupa kako oni imaju suglasnost ovog ili onog

autoriteta…

Dr. Šimetin u molitvi "Zdravo, Marijo..." obiĉno izostavlja rijeĉi "moli za nas grešnike", ĉemu daje

vlastito obrazloţenje. On se zauzima za jednu univerzalnu Crkvu, osloboĊenu od svih dogmi. Pod

utjecajem Phyllis Krystal, koja je u Sai Babinom ašramu stupila u kontakt s "višom svijesti", koja joj je

postala "unutarnjim vodiĉem", a prozvala ju je "visoko C", dr. Šimetin se na temelju njezinih spoznaja

poĉeo baviti tzv. "kidanjem vezâ". Tehnika se sastoji u oslobaĊanju od svih "simbola sigurnosti", kao

što su roditelji, religija, tradicija… i prepuštanju iskljuĉivom vodstvu "visokog C". Metoda predstavlja

konglomerat psihologije, istoĉnjaĉkih religija, Sai Babinog nauka, vjerovanja u prošle ţivote, tumaĉenja

snova i drugoga.

Dr. Šimetin je povremeno i u kontaktu sa svećenikom neke Crkve iz Graza, zvane

"Christgemeinschaft". On je njegovoj zajednici raspoloţiv za pruţanje "sakramentalnih" usluga.

TakoĊer je u bliskoj vezi s duhovnom "uĉiteljicom"Jasmuheeninom, koja se od 1993. "zapoĉela

hraniti iskljuĉivo tekućom svjetlošću" i poĉela "kanalizirati poruke svjetlosnih bića od 1993. godine,

nakon što je mnogo godina primala telepatske poruke od preminulih prijatelja i roĊaka. Nadahnuta

uzašlima, ona sada blisko suraĊuje s Arcturiusom, Gospodom Sanandom (koji je vodio utemeljenje S.

E. A.), te odnedavna s Kuthumijem, St. Germainom i Uzašlom Gospom, koji su sada aktivno ukljuĉeni

u usidrenje boţanske energije i 11. i 12. razine obrasca svjetlosnog tijela za novo tisućljeće".

Zbog cjelovitosti prikaza, treba istaknuti da dr. Šimetin ţivi visokim ćudorednim i asketskim ţivotom i

da se duboko uţivio u ulogu "duhovnog uĉitelja", ĉime još više uţiva naklonost svojih "pacijenata", ili,

preciznije — "vjernikâ". U posljednje vrijeme uoĉeno je njegovo povlaĉenje s mjesta predsjednika

antropozofskog društva, kako bi preuzeo vodstvo "slobodnoga natkonfesionalnog

22

udruţenja" "Prijatelji Brune Gröninga", koje vodi Greta Häusler, a koje i u Hrvatskoj stjeĉe sve veći

broj pristaša.

Pristaše pokojnog Brune Gröninga (1906-1959) "osjećaju se spojeni s (njegovim) duhom" i u njemu

prepoznaju jednog od velikih uĉitelja ĉovjeĉanstva, na kojega, iako neizravno, primjenjuju mesijanske

atribute. Ĉesto je prikazan s glavom i obruĉem koji opasuje zemlju. Predstavljaju ga kao planetarnog

spasitelja. Povod tome dao je on sam, rijeĉima: "Prijeti opasnost da se Zemlja raspukne. Zbog toga

stavljam oko nje jedan obruĉ i onda se to ne moţe dogoditi!".

U njegovim predavanjima i mislima zrcali se duh karizmatskog lidera i mesije, koji pouĉava o

onostranom, u svrhu iscjeljivanja. U tom smislu u djelu "Ţivotne mudrosti" sam se predstavio kao novi

"mesija": "Ja sam ovdje i svuda u isto vrijeme!" "Ja sam tu za sve ljude!" "Ja nisam Gröning. Ljudi su

to ime dali mom sadašnjem tijelu. A tko sam stvarno, to će ljudi spoznati tek onda kada ja svojim

tijelom više ne budem tu." "Razumom me se sigurno ne moţe shvatiti." "Ja sam odašiljač koji šalje

iscjeljujući val, a vi ste prijemnik koji taj iscjeljujući val prima."

Zanimljivo je uoĉiti da u svim iskazima i djelima o Bruni Gröningu nema ni traga o podrijetlu njegovih

iscijeliteljskih sposobnosti, što je primijetila i jedna njegova suvremenica i sljedbenica, Monika

Schmitte, koja piše: "Nikad nije priĉao o tome kako je došao do sposobnosti da iscjeljuje, nego je

samo rekao: 'Ja to mogu!'. Ista napominje da je Gröning "bio kršćanin, slobodan kršćanin, u pravom

smislu rijeĉi" i "da je on imao izravnu vezu s višim duhovnim svijetom".

Njegovi sljedbenici obiĉno uza se nose "ţivotne talismane", tzv. "nagovorene predmete", kao što je

kuglica naĉinjena od staniola, koje, prema njihovom vjerovanju, pomaţu u odrţavanju kontakata s

njegovim duhom i vrše ulogu prijemnika iscjeljujuće energije. Ista moć se pripisuje i drugim

predmetima, koji su na bilo koji naĉin bili u dodiru s Brunom Gröningom, kao i s njegovom slikom. U

njegove iscjeliteljske sposobnosti, sve do granica divinizacije, nitko od njegovih sljedbenika ni ne

sumnja, jer: "Njegova rijeĉ progoni bolest!" "Bez prisutnosti Brune Gröninga to se ne moţe dogoditi.

On ja taj dotiĉni, koji vaše molbe prima i Bogu dalje šalje."

U krug "vjernikâ" Brune Gröninga ukljuĉen je i odreĊeni broj lijeĉnika "i pripadnika iscjeliteljskog

poziva", koji "u prijateljskom krugu Brune Gröninga" tvore tim pod nazivom "Medicinsko-znanstvena

stručna grupa (MZSG) Međunarodni forum iscjeliteljskih zvanja". Povremeno se pojavljuju

njihove publikacije o "uspješnim izvještajima", pod raznim naslovima. Društvo u Hrvatskoj ima više

stotina ĉlanova, a sastaju se u Zagrebu, Splitu, Belišću, Kutini, Ivanovom Selu, Poţegi, Ilirskoj Bistrici

(Slovenija) i drugdje.

Što na sve ovo reći? Umjesto komentara, donosimo izvatke iz dvaju dopisa koje smo nedavno primili,

a koji su samo dio ĉesto prešućenih svjedoĉanstava.

* * *

"UsuĎujem se i ja iznijeti iskustvo dodira s antropozofijom i homeopatskom medicinom, kao

svjedočanstvo o zabludi. (…) Sve mi je govorilo da tu nema mjesta kršćanskome Bogu, iako se često

spominjao, a okretale su se i stranice Svetoga pisma. Sada vidim kako duh tame vješto oblači haljine

anĎela svjetla. (…) Svi elementi homeopatskog i alternativnog liječenja koji se u njoj (antropozofiji)

nalaze oduševili su me. Već sam tada osjećala krhkost ţivaca, te sam posezala za lijekovima koji su

mi se nudili kao jedini spasioci, a dr. Šimetin kao idealni duhovni voditelj. I u braku, trpeći od

postporoĎajnih sindroma, uvelike sam koristila lijekove i duhovne savjete toga liječnika i pridavala sam

im puno povjerenje. Rezultati liječenja bili su vrlo blagi, rekla bih da su više počivali na snazi sugestije i

vlastite volje nego stvarne djelotvornosti. (…) K tome sam imala potrebu isprobati sve najnovije

23

lijekove i sve više sam se navezivala na duhovne poticaje dr. Šimetina. To je bio razlog moje najdublje

tame.

(…) Nekome je stalo da moj ţivot uništi, učini ga ovisnim o ljudima, predmetima, lijekovima, idejama.

Vjerovanje u sveopću kozmičku energiju, koja je pripomoć u samoiscjeljenju, vjera u moć stvorenja, a

ne u moć Stvoritelja, jasno mi je otkrila ohologa starog neprijatelja, kojemu je interes "non serviam", a

kojemu sam ja iskazala veliko povjerenje. Bilo mi je jasno da primjena viska, način pripreme lijekova,

te takoĎer način na koji se provjerava koji lijek pacijentu odgovara, ima u sebi magijsku podlogu. (…)

Nakon molitava otklinjanja, okretanja od duha laţi i odluke vratiti svoje povjerenje jedinom spasitelju,

Isusu Kristu — vratili su mi se duhovno i tjelesno zdravlje, vjera, radost i mir u potpunoj slobodi djeteta

Boţjeg." (Y. iz Zagreba)

* * *

"Moja bolest se sastojala u tome da nisam mogla iznijeti trudnoću do kraja. Odlučila sam ići kod dr.

Ratka na liječenje. Prihvaćala sam njegove savjete i dala se voditi u tretmanu liječenja kako je

on zahtijevao. Na prsa mi je stavljao kutiju s ampulama lijeka i tako odreĎivao terapiju za moju bolest.

Bilo mi je to vrlo čudno i smiješno, ali nisam o tome dalje razmišljala. Injekcije sam si sama davala, jer

sam medicinska sestra, i to tako da sam si najprije vadila krv iz vene i miješala je s tim lijekom od dr.

Ratka, te davala sebi injekcije u debelo meso. Tijekom liječenja on je na mene polagao ruke i molio

nadamnom. Kad mi je poloţio ruke na glavu, osjećala sam se kao da me je netko uspavao, tj. da mi je

tijelo tu, a duh negdje izvan mene. Nakon svega toga opet sam imala spontani pobačaj. Kroz to

vrijeme molila sam se Bogu. U meĎuvremenu sam ponovno zanijela i rodila zdravu djevojčicu. Nakon

kratke radosti, počela sam imati psihičke smetnje. I dalje sam išla kod dr. Šimetina. Nisam više mogla

moliti, mučila me nesanica, te noćne more; grčevi u trbuhu su postajali nepodnošljivi, pogotovo od

kada sam trbuh počela mazati mašću koju mi je dao dr. Šimetin. Neprestano sam bila pod njegovom

terapijom i bivalo mi je sve lošije. Jedne večeri vidjela sam da dr. Ratko u ruci drţi sliku nekog Brune

Gröninga.

Sa zaprepaštenjem sam u sebi otkrila odbojnost prema Bogu i Majci Boţjoj. Postala sam agresivna

prema muţu i djetetu. Potraţila sam pomoć kod svećenika. Dok je o. Z. molio nada mnom, moja

utroba je počela poskakivati, a iz mene su izlazili neki čudni krikovi. Nešto me je bacalo naprijed. Da

me o. Z. nije drţao, pala bih na pod. Ne shvaćajući još ništa, ponovno sam se obratila dr. Ratku, koji

me je poslao psihijatrici, svojoj prijateljici, koja se bavi i hipnozom (tako piše na njezinoj posjetnici).

Ona mi je odredila neku tešku terapiju, od koje sam bila sva smućena, i poslala me na bolničko

liječenje. Bivalo mi je sve lošije. Nisam jela, ni spavala, i imala sam stalni nemir. Boţjom providnošću

dospjela sam na Rebro, psihijatru dr. M., koji me je izričito upozorio da se nisam smjela liječiti kod dr.

Šimetina. Odredio mi je jednostavnu terapiju, u trajanju od tri mjeseca. Odmah sam prekinula s

liječenjem i s metodama iscjeljivanja kod dr. Ratka. Konačno sam se počela osjećati bolje. Osjetila

sam se kao preporoĎena. Moja vjera je ojačala. Osjećala sam sve više prisutnost Boţju. Polako sam

se vraćala u ţivot. Danas sam opet sretna i radosna, jer ponovno ţivim s Bogom i za

Boga."(Medicinska sestra)

24

ISKUSTVA JEDNOG EGZORCISTA (I)

SOTONIZAM U NEW AGEU?!

U prikazima New agea mogu se sresti dva veoma opreĉna stava: ili se New age potpuno sotonizira, ili

se u njemu previĊaju bilo kakvi sotonski utjecaji. Slobodno moţemo reći da oba ova stava proizlaze

bilo iz nepoznavanja strukture New agea, bilo iz nepoznavanja naravi sotonizma. Ispravan stav, kao i

obiĉno, nalazi se negdje u sredini. Ne iznenaĊuje nas što su sotonske vibracije u New ageu teško

prepoznatljive, nego nas zaĉuĊuje što ih i neki katoliĉki kritiĉari previĊaju.

Umjesto upuštanja u spekulativno argumentiranje našega stava, nasuprot onima racionalistiĉki

orijentiranima, koji nijeĉu bilo kakav sotonski utjecaj na New age, donosimo i jedan drugaĉiji stav,

utemeljen na iskustvu dr. Rufusa Pereira, jednog od najpoznatijih svjetskih egzorcista. Od 22. do 26.

srpnja 1999. dr. Rufus je u Zagrebu odrţao seminar, zatvorenog tipa, za duhovnu obnovu i unutarnja

ozdravljenja, a na njemu je sudjelovalo oko 140 osoba. Posljednji dan susreta bio je rezerviran

iskljuĉivo za svećenike. Teme koje je dr. Rufus posebno razradio vezane su uz ulogu ozdravljanja i

oslobaĊanja u Crkvi danas, uz New age, uz metode meditacije Dalekog istoka, uz alternativne vidove

lijeĉenja i sliĉno.

Dr. Rufus Pereira je indijski svećenik iz nadbiskupije Mumbaj. Studirao je teologiju i filozofiju na

Papinskom sveuĉilištu Urbaniana u Rimu. Nakon susreta s pokretom Obnove u Duhu 1972., koji je u

potpunosti izmijenio njegov ţivot, potpuno se stavlja u sluţbu duhovne obnove karizmatskog tipa.

Preuzima vodstvo Obnove u Duhu u Indiji, te je širi po Aziji i Africi. Uz brojne druge sluţbe bio je i

direktor Narodnoga katoličkoga karizmatičkog instituta za Sveto pismo u Indiji. Kao profesor Svetog

pisma voditelj je poslijediplomskog studija na tri teološka instituta. Naslijedio je nedavno preminulog o.

Emilijana Tardifa u vodstvu MeĎunarodnog savjeta katoličke karizmatske obnove, sa sjedištem u

Rimu, s posebnom odgovornošću za sluţbu ozdravljanja i oslobaĊanja, te je i

potpredsjednik MeĎunarodne udruge katoličkih egzorcista, kojoj predsjeda don Gabriel Amort.

Dr. Pereireu u njegovoj sluţbi pomaţe i gĊa Erica Gibello, tajnica International Association for

Deliverance, po struci farmaceut i vrsna poznavateljica duhovnosti New agea i alternativnih metoda

iscjeljivanja. Putuje svijetom i više puta je posjetila razne gurue, meĊu kojima i Sai Babu. Dr. Rufus u

šali istiĉe da ga je gĊa Erica nadmašila u poznavanju Indije, iako je on Indijac, a ona Australijanka.

U ovom prilogu, kao i u prilogu koji ćemo objaviti u sljedećem broju, donosimo njihove odgovore na

neka od mnogobrojnih pitanja koja su im upućena za vrijeme odrţavanja seminara.

* * *

— Don Gabrijel Amort je u jednoj od svojih knjiga Sai Babu nazvao "prvorođenim sinom

Sotone". S druge strane, neki ga prosuđuju kroz njegov humanitarni rad (gradnje bolnica,

škola i sl.), što im je nespojivo sa sotonskim djelovanjem. Kako Vi kvalificirate Sai Babu i

možete li obrazložiti svoj stav?

Dr. Rufus: Dobra djela nisu kriterij po kojem se moţe prosuĊivati da je neka osoba pozitivna. Baš

nasuprot, dogaĊa se ĉesto da se Sotona upravo prikriva iza dobrih djela. Samo mogu reći da svi oni

koji su u kontaktu sa Sai Babom, koji s njim na bilo koji naĉin dolaze u dodir, izlaţu se velikoj

opasnosti. Jedan od naĉina da saznate o ĉemu se radi jest taj da proĉitate knjigu jednog od njegovih

sljedbenika. Ta knjiga je tiskana na engleskom jeziku, a govori o pravoj naravi toga ĉovjeka.

Gđa Erica: "Lord of Air" ("Gospodar zraka") je naslov te knjige, a napisao ju je jedan od Sai Babinih

uĉenika. Sai Baba se nastojao domoći što većeg broja ovih knjiga i nastojao ih je spaliti. Strogo su

25

kaţnjeni svi ljudi koji su knjigu kupovali i ĉitali, a osobito se nastojalo doći do onih koji su to pisali.

Navodno su ĉak dvije osobe i ubijene zbog te knjige.

— Kakav stav treba zauzeti prema poplavi raznih proroka, kao što je Maharishi Mahesh Yogi, te

njegova transcendentalna meditacija, ili kao što su okultist Sri Chinmoya?

Dr. Rufus: Isti onaj stav na koji nas upućuje sv. Pavao u svojim pismima: U posljednja vremena doći

će mnogi koji će za sebe reći da su Krist, da su oni poslani od Boga. I pretvarat će se da nam donose

dobru vijest sa sobom. Izgleda da ljude više privlaĉe "neĉim novim". Iz iskustva moţemo reći da su ti

tzv. "proroci" laţni proroci. Naše iskustvo govori da je svim ljudima koji su nam došli na molitvu a bili

su ukljuĉeni u transcendentalnu meditaciju, trebala molitva oslobaĊanja i otklinjanja.

— Što nam pobliže možete reći o iščekivanju nekog proroka ("Gospoda Maitreye") čiji skori

dolazak najavljuju glasnici New agea?

Dr. Rufus: Biblija nas jasno uĉi da će na svršetku svijeta Isus ponovo doći i to će biti njegov drugi

dolazak. Odgovor je isti kao i na prethodno pitanje; u posljednja vremena mnogi će doći i reći: ja sam

taj. A kriterij po kojemu moţete provjeriti svakoga tko se ovako pojavljuje jesu njegovi plodovi. Ja ĉesto

tvrdim ovako kategoriĉki: Ako postoji osoba koja je otišla svakome drugom, a ne Isusu, i doţivjela

doista potpuno ozdravljenje, ja ću prestati propovijedati! Ne bojte se, ne postoji takva osoba. Moţe

ĉovjek reći: "O, nestala je moja glavobolja!" Postavit ću mu jednostavno pitanje: Moţete li sada dobro

spavati? "Ne mogu više spavati" — odgovorit će. Kakav vam je obiteljski ţivot? "U njemu su mnogi

nemiri" — reći će. Kako se osjećate u mislima? "Potpuno sam zbunjen." Što osjećate u srcu? "Nemir

je u mome srcu..."

— Mogu li se iz duhovnosti New agea isključiti bilo kakvi sotonistički elementi?

Dr. Rufus: Sotona se ponaša na dva naĉina. Pokazuje svoje boje na vrlo dramatiĉan i spekulativan

naĉin. Ali mnogo suptilniji naĉin na koji nas napada jest u skrovitosti. Nemojte misliti da su oni koji to

pokazuju više opsjednuti nego drugi. Ali neki drugi ne mogu pokazati znakove opsjednutosti. Oni koji

ne pokazuju znakove opsjednutosti mogu biti opsjednutiji od onih koji ih pokazuju. Ja mislim da je

danas jedno od najsnaţnijih sredstava kojima se Ċavao u svijetu sluţi upravo New age, jer sve što

New age nudi, izvana gledano, tako je lijepo, pozitivno, dobrodošlo. Upotrebljava takve izraze, takve

pojmove i ideje da ĉak i svećenici, i katolici općenito, mogu biti lako zavedeni da povjeruju da je to

dobro. Sotonski utjecaji u New ageu su prikriveni, nevidljivi i mogu ih prepoznati samo oni koji imaju

dar razlikovanja duhova.

Gđa Erica: New age je samo druga grana sotonske mreţe i prikazuje se kao anĊeo svjetla. Ĉini se da

pomaţe ljudima kroz lijeĉenje, po neznanstvenoj medicini, metodama meditacije koje nisu kršćanske,

npr. autogeni trening, transcendentalna meditacija... Temeljno u svima njima je okrenutost prema sebi

samima, samoostvarenje, samoozdravljenje, sreća... Ni jedan od njih ne otvara put prema Bogu. To

nije istinito duhovno znanje, nego prije psihiĉki trening, razvoj latentnih moći (vidovnjaštvo...).

U Hrvatskoj su mi ljudi postavili mnoga pitanja o reikiju... U principu bismo trebali pratiti te razne

pokrete i metode lijeĉenja koje govore da se sluţe "univerzalnim energijama". Bilo da se radi o

bioenergiji, ili o univerzalnoj ţivotnoj snazi, koja se na japanskom zove "ki"... za kršćanina bi trebalo

biti potpuno jasno da je ţivotna snaga jedino Duh Sveti. A samo po kriţu mi imamo pristup Duhu

Svetom... Postoje stvari poput "kanaliziranja", ali to ukazuje uvijek na isto, na ono što je već u Starom

zavjetu bilo zabranjeno, spiritizam u bilo kojem obliku, razni mediji. "Kanaliziranje" je samo druga rijeĉ

za "biti medij". Reiki majstori su mediji. Na Istoku ih zovu šamani. U zemljama u kojima kršćanstvo još

nije naviješteno, moderni New age i poganski spiritizam, kao npr. medija u Africi, rado se susreću.

26

— Kakva su Vaša iskustva s bioenergijom, reikijem, pranom, chi, akupunkturom,

homeopatijom i sličnim praksama?

Dr. Rufus: Erica po svom zvanju zna više o tim stvarima nego ja. Ja ne ţelim ništa znati o tim

stvarima. Samo se obraĉunavam s njima! Nemam vremena da bih ga gubio na prouĉavanje Ċavla.

Draţe mi je vrijeme provoditi s Isusom. Jedno od dobrih svjedoĉanstava o zlu u bioenergiji je ono koje

sam ĉuo juĉer i danas, kako je osoba koja je otišla bioenergetiĉaru iz njegovih usta ĉula: "Ja sam Isus,

pusti Isusa, mene gledaj!" U EvanĊelju ĉitamo sluĉaj o Barabi. Zašto je Matej donio taj primjer? Pilat je

ljudima ponudio dvije osobe. Obje su imale isto ime. Obje su bile roĊene s imenom Isus. Obje su imale

i isto prezime. Obje su nazvane "Barabas". Baraba na aramejskom znaĉi sin Boţji, sin Oĉev. A Isus na

hebrejskom znaĉi spasitelj. Jedan je bio istinski Isus, istinski Spasitelj, dok je drugi imao isto ime, ali

nije bio Spasitelj. Jedan doista govori istinu kada tvrdi da je Sin Boţji, Sin Oĉev, a drugi se zove

Baraba, ali nije Sin Boţji. Ja prepuštam Vašoj mašti da zakljuĉite nije li Baraba bio sin sotonin.

Danas se pruţa ista mogućnost izbora. Pilat je pitao narod: Kojega Isusa, kojega Barabu hoćete? I

narod je odgovorio: Raspni ovoga pravoga istinskoga Isusa, Barabasa. Mi hoćemo onoga drugoga.

Danas je svijet ispunjen laţnim Isusima, laţnim Barabama.

Gđa Erica: Na duhovnoj razini nema neutralnog podruĉja. Ili pripadamo Isusu, ili Ċavlu. Na Vaše

pitanje trebalo bi moţda pojasniti postoji li neka neutralna energija. Bît energije, za koju mediji kaţu da

je daju, ne moţe se znanstveno dokazati kao energija. Moţda postoje neke bitne manifestacije, što

smo znali primijetiti, ali mi se ĉini da se radi o demonskom drhtanju pred Bogom. Ne biste trebali imati

nikakvog posla s tim stvarima. Svi ljudi koje smo samo ovdje sreli, a koji su konaĉno tek na kraju

priznali da su se bavili bioenergijom, trebali su potpuno oslobaĊanje.

Prevele: MARIJA ŢNIDARŠIĆ i ALEKSANDRA CHWALOWSHY

27

ISKUSTVA JEDNOG EGZORCISTA (2)

PARALELNI SVJETOVI

— Kako gledate na najnoviju poplavu kontaktiranja s onostranim i kanaliziranja poruka od bićâ

iz drugih dimenzija? Kakva su to bića koja se predstavljaju kao anđeli, St. Germain, Uzašla

Gospa, a govore o reinkarnaciji i sl.?

Dr. Rufus: Odgovorit ću vam na ovo pitanje kao i Isus, u usporedbi. U centralnoj Indiji upoznao sam

mladu ţenu koja je prorokovala u Isusovo ime i polagala ruke na ljude i molila za njih. Poznavao sam

je dobro. Ona je bila pod utjecajem Sotone. Došla je na našu duhovnu obnovu, molio sam nad njom i

bila je osloboĊena. Poslije toga sam ĉuo da mnogi ljudi idu k njoj da moli za njih. Ĉak su joj išli i

svećenici i redovnice. A bila je obiĉna uĉiteljica u osnovnoj školi. Netko me je zamolio da doĊem u to

podruĉje, da vidim i razluĉim o kakvoj se stvari radi. Kaţu da se, kada ona moli Duhu Svetome i kada

moli Oĉenaš, Duh Sveti spušta na nju. I da ona tada izgovara prekrasna proroštva, da polaţe ruke na

ljude i moli za njihova ozdravljenja. I kada sam otišao na susret s njom, bila je puna poštovanja prema

meni i jako sam joj bio drag. Rekao sam joj: "Ĉujem da Bog po Vama radi prekrasne stvari." Ona

odgovori: "Da, ja donosim ozdravljenje i spoznanja drugim ljudima." Onda sam joj predloţio da

zajedno molimo. Ja sam poĉeo moliti himan "DoĊi, Duše Presveti". Tada je i ta ţena poĉela uzdizati

svoje ruke, zatvorila je oĉi, i izvana je izgledalo kao da se Duh Sveti spušta na nju i poĉela je

prorokovati: "Rufuse, sine moj", itd. Ja sam je gledao i rekao joj: "Znam tko si!" Otvorila je oĉi i rekla:

"Znala sam da Vas ne mogu prevariti."

Jedanput sam se molio za jednu ţenu u juţnoj Indiji, a ona ne zna engleski, jer govori lokalnim

jezikom. Na engleskom sam ju pitao: "Tko ste Vi?" "Zašto me to pitate?" — odgovorila je engleskim

jezikom. "Zato jer smo se ĉesto prije toga susretali." "Vi me poznajete, drugi ne!" — rekla mi je.

I ona je rekla: "Znala sam da Vas ne mogu prevariti." I onda su joj se otvorile oĉi i shvatila je da je ona

jedna obiĉna mala uĉiteljica. Onda me je pitala: "Oĉe, zašto se to meni dogaĊa?" "Zato što ste ĉuli da

se ljudi Vama obraćaju kao jednoj koja je opsjednuta i tada ste bili vrlo povrijeĊeni. I Vi ste iznutra

ĉeznuli za nekom utjehom. Htjeli ste se drugima predstaviti kao netko tko nije opsjednut, nego,

naprotiv, kao netko tko moţe lijeĉiti i prorokovati. I kroz to ste se otvorili demonskom utjecaju."

Jeste li sad shvatili? I ne brinite se. Bog se moţe posluţiti vama jednostavnima kakvi jeste. Biblija ne

govori o tome da je Marija ikoga lijeĉila ili propovijedala i ne znam da li je Majka Terezija ikoga izlijeĉila

na ovakav naĉin, ali svi znamo da je bila veliki svjedok za Isusa. Koliko ljudi poznajem u svijetu koji su

rekli da su veliki duhovni ljudi i veliki izljeĉitelji, a u bîti je Sotona bio u njima. On je "lijeĉio".

— Hrvatsku je posjetila Jasmuheen, žena koja tvrdi da od 1993. živi isključivo o "prani", bez

konzumiranja bilo kakve hrane. Ona kontaktira s onostranim bićima i majstorica je reikija. Je li

to moguće i kako to komentirate?

Dr. Rufus: Isus je rekao po plodovima ćete ih prepoznati. Bog vas neće suditi po spektakularnim

stvarima koje izvodite. Isus kaţe: U posljednji dan ljudi će mi reći: U tvoje smo ime prorokovali, u tvoje

smo ime zloduhe izgonili. Bili smo famozni reiki majstori (ovo posljednje nije, doduše, iz Biblije...!). A

što Isus kaţe da će im odgovoriti: "Ne poznajem vas. Ne znam tko ste." Rekao je: "Odlazite od mene

zlotvori." Zamislite da Isus vas kao velike propovjednike, velike iscjelitelje naziva "zlotvori". Nadam se

da to neće reći meni! Ali nam je Isus unaprijed rekao koja će nam pitanja postaviti u posljednji dan.

Već su nam pitanja za test poslana. Pitat će nas: Kad sam bio gladan, jeste li mi dali jesti? Kad sam

bio ţedan, jeste li mi dali piti? Kad sam bio bolestan, jeste li me posjetili? Neće vas pitati: Kad sam bio

bolestan, jeste li me izlijeĉili, nego jeste li me posjetili. To nisu pitanja o našem socijalnom angaţmanu,

28

već su to pitanja o našem odnosu prema našim najbliţima u obitelji i u društvu. Pitat će nas kada je

pokraj nas bila supruga ili dijete u potrebi jesmo li ostavili sve drugo i pomogli im?

— Kako pomoći osobama koje su pohađale razne iscjelitelje, vračare i sl.?

Dr. Rufus: Samo je jedan naĉin: volite ih. Nemojte ih osuĊivati, već ih zavolite. Sa smiješkom i s

radošću... Otvorite im oĉi za zlo koje su radili i ne znajući. Zato Erica i ja nastojimo informirati ljude o

svemu što nas okruţuje (o sektama i o kultovima). Ali, to nije dosta. Moramo im pruţiti još jednu

priliku. Moramo im reći: U našoj Crkvi imamo nešto daleko, daleko bolje nego bilo tko drugi moţe

ponuditi. Ljudi će nam dolaziti samo ako vide da mi molimo nad ljudima koji onda ozdravljaju, bivaju

osloboĊeni i obnovljeni.

— Kako postupiti s osobama koje se tuže da vide onostrana bića (nakon doticaja s okultnim) i

čuju glasove, strujanja, trnce po tijelu, nečije dodire, te im se događaju neobični fenomeni, tzv.

"parapsihološke prirode"?

Dr. Rufus: Mnoge od ovih manifestacija mogu biti posljedica psiholoških tegoba. Npr., alkoholiĉar koji

doţivi "delirium tremens" imat će razna priviĊenja. No, jasno nam je i iz iskustva znamo da su

manifestacije koje ste spomenuli posljedica demonske aktivnosti u ĉovjeku. Takvu osobu treba

prihvatiti u ljubavi i moliti za njezino ozdravljenje i osloboĊenje.

— Možete li objasniti značenje "energetskih žarišta" (tzv. "čakri") u organizmu i kako putem

njih iscjelitelji vrše ozdravljenja i razvijaju okultne moći?

Dr. Rufus: Što god da bio realitet tih ţarišta što ih zovu "ĉakre", naše iskustvo nam pokazuje da

postoje odreĊena mjesta u tijelu gdje Ċavao posebno napada ljude. On će upotrijebiti bilo koji otvor da

uĊe u nas. Upotrijebit će oĉi, uši... I kada molimo za osloboĊenje, osoba će reći: Kao da je nešto izašlo

iz mene, izgledalo mi je kao da mi vrući zrak izlazi iz ušiju i kao da je nešto izašlo — nešto je izišlo

kroz moja usta, ili kroz vaginu... Što god da je u pozadini stava te filozofske teorije, sve — naš duh,

duša i tijelo — moţe se otvoriti tim utjecajima, ali, hvala dragom Bogu, moţe se otvoriti i Duhu

Svetom. Vi trebate odluĉiti koji duh ţelite da utjeĉe na vaš um i na vaš duh, dušu i tijelo.

— U Hrvatskoj se pojavilo neko društvo sv. Hildegarde iz Bringena. To društvo sada naveliko

širi nekakve krunice koje su napravljene od raznobojnog kamenja. Svaka boja kamena je za

neku bolest, jedna vrsta je, recimo, za bubrege, itd. Znate li nešto o tome i što je to?

Gđa Erica: Prije svega morali bismo biti svjesni da Hildegarda potjeĉe iz vremena prije srednjeg

vijeka. Iako je u narodu uţivala glas svetosti, sluţbena Crkva nikada je nije proglasila svetom, ali je

vjerojatno bila vrlo dobra osoba. Nastojala je pomoći znanjem koje joj je bilo poznato u njezinom

vremenu, koje je iskljuĉivalo modernu farmakologiju i nije imalo pojma o kemiji. Ja sam farmaceut i

znam da lijekovi mogu biti od velike pomoći. Shvatila sam, ĉitajući njezinu knjigu, da je najvjerojatnije

upotrebljavala kristale i kamenje, da ih je mljela i davala ljudima, a oni su osjećali izvjesnu pomoć.

Dakle, ona im tako nije pruţala neke magijske moći, a da je danas ţiva i da je suvremeni farmakolog,

vjerojatno bi im davala kalcij, magnezij i druge ljekovite tvari. Ono što ljudi ĉine od nje, tipiĉno je za

New age: preuzimaju dobru i zdravu ideju, npr. lijeĉenje travama ili mineralima, i umjesto da to bude i

ostane obiĉno lijeĉenje, od toga naprave neku vrstu kulta ili religije. U svoj alternativnoj medicini na

površini ćete naći iskustvenu, odnosno empiriĉku istinu. Ali ipak gotovo svi predstavnici alternativne

medicine odbijaju znanstveno istraţivanje. Znanost je sredstvo koje je Bog dao ljudskom razumu. Ona

nije bez nedostataka, ali je u velikoj mjeri pomogla ĉovjeĉanstvu.

29

— Možete li nam pojasniti značenje tzv. "padanja u Duhu"?

Dr. Rufus: To je veliko i kompleksno pitanje. Prokomentirat ću ga ukratko. Kao i kod svega drugoga,

postoje dva ekstrema. MeĊu pentekostalcima postoje osobito neki koji kaţu: to je normalna aktivnost

Duha Svetoga, te kaţu da ako ne govorite u jezicima, nemate Duha Svetoga. I ako nemate iskustvo,

nemate Duha Svetoga. I to je utjecalo na neke dijelove karizmatske obnove. Tako postoje famozni

karizmatski nauĉitelji u svijetu i jedan od njih kaţe da svaka osoba za koju se moli i na koju se polaţu

ruke mora pasti. I ako nad nekim molite dvadeset puta na dan, dvadeset puta treba pasti na pod. Ja to

ne prihvaćam. Postoje, pak, s druge strane, vrlo konzervativni karizmatici katolici, koji kaţu da to

"poĉivanje u Duhu" na podu ne smije uopće postojati u Katoliĉkoj crkvi. To su samo psihološke

manifestacije. A ni to ne prihvaćam.

Ispravan stav je uvijek negdje u sredini. To je samo jedan od naĉina na koji Duh Sveti djeluje. I to nije

najvaţniji naĉin. U ovoj stvari neka vas vode dva naĉela, kako biste bili sigurni da se radi o

autentiĉnom iskustvu. Prvo, vaţan je naĉin na koji je padanje uĉinjeno; drugo su posljedice. Ako

postoji bilo kakva manipulacija, osobito fiziĉka, da npr. ĉovjek gura ljude na pod, ili psihološke

manipulacije, npr. ljudi oĉekuju da se to dogodi, a onaj koji moli nada se da će se to dogoditi i osoba

se moli Bogu: "Boţe, daj sruši me dolje!", a nije joj toliko vaţno hoće li joj se ţivot promijeniti, hoće li

ozdraviti, nego je vaţno samo da se baci na pod... to nije to. Potpuno autentiĉno "odmaranje u Duhu"

dogaĊa se ĉak i kad nema nikakvoga fiziĉkog kontakta, ili vrlo njeţan dodir, osobito ako ste daleko.

Stvari se dogaĊaju i dok propovijedate. A osobito ako se radi o osobama koje su u drugoj zgradi. Vi

propovijedate ovdje, a oni popadaju tamo. A u mojoj višegodišnjoj sluţbi to se dogaĊalo. Tada je to

autentiĉno.

Kad god molim, uvijek kaţem: "Boţe, molim te da padnu samo oni za koje ti ţeliš da stvarno padnu.

Ako primijetim da osoba sama ĉini neke namjere da bi pala, onda je zadrţim u tom padanju. Jedino

kada osjetim da se dogaĊa djelo Duha Boţjega, koje je u tom smjeru tako snaţno, onda kaţem neka

padne. Ali ja to doista sam po sebi ne ţelim. U nekim situacijama vam se uĉini da zbog nekog razloga

svi trebaju pasti i ništa se ne dogodi. A u nekoj drugoj situaciji, npr., ĉini vam se da nitko neće pasti, jer

su to sve zreli karizmatici, kao što mi se dogodilo na Filipinima: dok sam molio nad njima, svi su redom

padali. Zašto?! Ne znam. Ali crkva je bila puna ljudi po podu. Svi redom. I u Sloveniji, npr., nisam

oĉekivao da će toliki popadati. A program se odrţavao u hotelu... Svako djelovanje Duha Svetoga

treba biti provjereno po plodovima. Ne zanima me što se s ljudima dogaĊa, da li oni padaju po podu ili

vise sa stropova; zanima me je li njihov ţivot znaĉajno promijenjen. Da ta osoba postane pravi vjernik,

pravi Isusov uĉenik i onaj koji sa sobom nosi svjedoĉanstvo svoje vjere, to je ono što mene zanima.

Postoje uglavnom tri razloga zašto ljudi "padaju u Duhu". Prvi je najvaţniji — osoba koja pada vrlo

duboko doţivljava unutarnje ozdravljenje. Kad mi ljudi doĊu na ispovijed sa svim svojim povredama,

već unaprijed znam što će se dogoditi kad se pomolim nad njima. To je kao neka vrsta preĉaca koji

Bog rabi da bi brzo dobio unutrašnje ozdravljenje. Osobito se to dogaĊa kad ja ne znam zašto trebam

moliti, a osoba se ne zna precizno izraziti. Drugi razlog je iskustvo osloboĊenja. U EvanĊelju piše kad

je duh napustio neku osobu da je ona ostala leţati kao mrtva. A treći razlog je što Duh Sveti ispunja tu

osobu.

Prevele: MARIJA ŢNIDARŠIĆ i ALEKSANDRA CHWALOWSHY

30

"LOTUSOVA MOĆ" I "UNIVERZALNA LJUBAV"

"DR." GIOVANNI GARBIN

"Inkognito. DoĊite inkognito i sami prosudite je li istina ono što se o meni govori i piše" — glasio je

telefonski poziv kojeg je samozvani doktor, Giovanni Garbin, upravio potpisniku ovih redaka...

Interes za Giovannia Garbina proteklih godina bio je doista velik. Na velikim plakatima moglo se

proĉitati: "Poznati svjetski Bioterapeut iz Rima — Ĉudesna ozdravljenja s Bioenergijom", a u dodatku:

"Bioterapeut Giovanni postiţe zapanjujuće efekte svojom jedinstvenom metodom TERAPIJE svih

takozvanih neizljeĉivih bolesti, u što se moţete i sami uvjeriti. Teško bolesni mogu ozdraviti preko

druge osobe bez razlike na daljinu."

Da se radi o šamanu prije nego o lijeĉniku, potvrĊuje i sljedeća tvrdnja: "Hodao je po uţarenom

ugljenu, suprotstavljajući svoju unutarnju ‘vatru’ fiziĉkoj vatri i tako nedvojbeno dokazao moć svoje

mantre." Ovdje nije na odmet napomenuti da — prema Riffardovom rijeĉniku ezoterizma — "mantra" u

vedizmu oznaĉava neku ţrtvenu formulu, a u hinduizmu i budizmu — zazivanje: "Priroda mantre je

Gospod kao masa glasovne energije..."; u indijskim i tibetanskim inicijacijama (koje je prošao i Garbin)

ona je "kratka, sveta moćna formula što je Uĉitelj prenosi na uĉenika". Mantra je, dakle, neka tajna

rijeĉ koja skriva magijsku moć...

Nadalje, Garbin je dugogodišnji vegetarijanac i radiestezist, koji "iscjeljuje slušatelje radio-emisija i

televizijskih programa, što svjedoĉe na stotine ljudi. Radiestezijski dijagnosticira (i na daljinu)

podzemne energije tamo gdje pacijent stanuje i spava..."

* * *

Ovako bombastiĉna obećanja bila su dovoljno golicava da privuku našu pozornost i bila su dodatni

poticaj da se prerušimo i uvuĉemo meĊu njegove klijente, te pokušamo doznati što se krije u pozadini.

Radi jasnoće, treba istaknuti da okultist Giovanni Garbin ni s jednog naslova nema titulu doktora. Po

struci je brodski kapetan. RoĊen je 1931. u Liţnjanu, nedaleko Pule, a deklarira se kao "doktor

ezoterije i duhovni iscjelitelj Novoga doba", o ĉemu svjedoĉi i njegova biografija. Prouĉavao je

ayurvedu, tibetansku meditaciju, astrologiju, homeopatiju, piramidologiju, termodinamiku... Tako je

prodro i u svijet okultnoga, posebno razvijanjem "ĉakri". Inicijaciju u ezoterijska umijeća primio je u

kontaktu "sa svojim duhovnim uĉiteljem iz Tibeta — Djwalom Koolom".

Njegova ezoterijska metoda iscjeljivanja poĉiva na okultnoj anatomiji i na kozmogoniji u kojoj je

(preuzeto iz moderne fizike) sva egzistencija ĉista energija. Sistemom "ĉakri", posebno meditacijom na

tzv. "srĉanu ĉakru", te uporabom glazbe i boja, Garbin vjeruje da moţe utjecati na postizanje

harmonije u ĉovjekovom organizmu i na povratak zdravlja. U tom smislu olako daje spektakularna

obećanja i nudi pomoć: "Za pacijente kojima sluţbena medicina ne moţe pomoći, kod kojih uobiĉajena

terapija ne daje oĉekivane rezultate, kod kroniĉnih i konaĉnih bolesti — metoda koja je kroz

sposobnost i tridesetogodišnje iskustvo dr. Garbina dala izvanredne rezultate, a dokazana je i

znanstvenim istraţivanjima."

Ova posljednja Garbinova tvrdnja ponukala nas je da se obratimo na adresu lijeĉnikâ koji su doista

zapoĉeli znanstveno istraţivanje o mogućoj djelotvornosti njegove terapije. Iz sluţbene izjave, koju su

nam oni velikodušno ustupili, izdvajamo: "Da bi se dokazali eventualni stvarani učinci terapije

gospodina Garbina na poboljšanje zdravlja i izlječenje osnovne bolesti, trebalo bi dovesti istraţivanje

do kraja i sada, nakon dvije godine, ponovno upitati ispitanike da li još uvijek koriste metode

gospodina Garbina i da li i danas svoje stanje procjenjuju poboljšanim ili izliječenim zahvaljujući

31

njegovoj terapiji. TakoĎer, trebalo bi u novom istraţivanju usporediti novije medicinske nalaze

ispitanika s onima od prije, te u pojedinim slučajevima obaviti kliničke i laboratorijske preglede

ispitanika.

Svako tumačenje iznesenih rezultata u smislu izlječenja ili poboljšanja osnovne bolesti u ispitanika,

nije niti znanstveno, niti stručno utemeljeno. Proizvoljno pretjerivanje i preuveličavanje rezultata

istraţivanja kojima gospodin Garbin radi sebi reklamu jedan je od razloga prekida našega daljnjeg

istraţivanja." (mr. sc. dr. med. Ranko Stevanović; mr. sc. dr. med. Hrvoje Tiljak)

Osim što Giovani Garbin preuveličava rezultate liječničkih istraţivanja, uvjerili smo se da ne

govori istinu ni na drugim područjima. Tako npr. u svom priručniku "Univerzalnom Ljubavi do

blagostanja" navodi: "Giovanni ima pismeno priznanje iz Vatikana o egzorcizmu koji prakticira

nad opsjednutim pacijentima." Potkrepu ovoj besmislici Giovanni Garbin nalazi u odgovoru na

svoje pismo upravljeno i don Gabrijelu Amorthu, čiji sadrţaj najbolje prezentira sljedeća

rečenica iz njegova odgovora: "Ne razumijem što hoćete od mene." Usput napominjemo da

dopuštenje za vršenje egzorcizama nekome moţe dati samo mjerodavni biskup, a nipošto neki

svećenik, pa bio to i don Gabriel Amorth, i moţe ga dati jedino — svećeniku.

Pod optuţbom da je prilikom jednoga tzv. "egzorcizma" nad jednoipol godišnjim Karlom Mikićem

djetetu nanio lakše tjelesne ozljede, Giovanni Garbin je uvjetno osuĊen na pet mjeseci zatvora.

MeĊutim, svega deset dana nakon izricanja ove osude, Giovanni Garbin je iste 1997. godine pretukao

i svoju asistenticu, koju je "izudarao šakama, zbog ĉega je dobila potres mozga, hematome po licu i

rasjekotinu usne".

TakoĊer smo doznali da je u više navrata, kad bi se vršili društveni pritisci na njegovu osobu, Giovanni

Garbin od svoje tajnice zahtijevao da naziva neke od pacijenata te da oni u medijima interveniraju

svjedoĉeći njemu u prilog. Svojom insinuiranim "odvjetnicima" i vlastitim dopisima Garbin je uspio

dobiti pismene odgovore od više medijski eksponiranih osoba, ĉijim pismima dovitljivo manipulira (npr.

pismima veleposlanika Montgomerya i ministra zdravstva Reinera). Hvali se kako su "zajedniĉkom

tromjeseĉnom meditacijom uspjeli ĉak ukloniti i ‘vratiti u školske klupe’ velikog protivnika

nekonvencionalnih naĉina lijeĉenja — ministra Hebranga!". Spomenuti bivši ministar zdravstva je

digao svoj glas protiv Nade Bolić. Bioenergetiĉarka iz Osijeka Nada Bolić odgovorna je za ţivot

devetnaestogodišnje rakom oboljele djevojke, kojoj je naplatila preko 10.000 kuna za svoje

bezuspješne tretmane i sprijeĉila je da se pravovremeno podvrgne kirurškim zahvatima.

Iako bez odgovora, Garbin je pisao i Papi, predsjednicima Clintonu i TuĊmanu, bivšem ministru

zdravstva dr. Hebrangu, ministru Peniću, bivšem premijeru Graniću, dr. Sakomanu, vodstvu HTV-a,

Obiteljskom radiju... Razmahuje se imenima i nekih katoliĉkih svećenika kojima je on "pomogao" da

shvate svoj poziv, pouĉio ih egzorcizmima, slavljenju mise "iz srca", itd.

* * *

Bjelodano je da iza svega stoje veliki komercijalni interesi. U doba svojih najvećih uspjeha Garbin je

dnevno imao po više od 500 pacijenata, koji su po tretmanu plaćali 50 kuna, ne raĉunajući u to

njegovu "energiziranu" vodu, "talismane Univerzalne ljubavi" i sliĉne proizvode, ĉija se nabava

dodatno plaćala.

Uza sve navedeno, odjenuo se i u kršćansko ruho. U tu svrhu tiskao je sliku Srca Isusova, na ĉiju

pozadinu je otisnuo obećanja Srca Isusova onako kako ih je primila sv. M. Alacoque, no pri tome je

meĊu njima izostavio ispovijed i priĉest, uz obrazloţenje da se treba priĉešćivati svaki dan, ali

duhovno, "meditacijom na energetsko srce u srĉanu ĉakru".

32

Bezobzirno se ubacuje i u katoliĉke krugove, propagirajući svoje metode. Tako se prošlog mjeseca,

odjeven u bijelo, pojavio i u ţupnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu, dijeleći svoje

propagandne materijale i pokušavajući stupiti u kontakt sa slovenskim egzorcistom koji se tog trenutka

bavio razgovorom s osobama koje su traţile izbavljenje od onostranih bića koja ih opsjedaju od

trenutka kad su zatraţile pomoć osoba sliĉnih Garbinu.

U posljednje vrijeme, uslijed smanjenog broja "pacijenata", Giovanni Garbin svoje duge sate ubija po

raznim sudovima. Kada bi postojalo kakvo nadmetanje po broju voĊenih sudskih parnica, nagrada bi,

najvjerojatnije, pripala Giovanniu Garbinu. Uz već navedene sudske parnice, do sada je to uĉinio i

protiv "Veĉernjeg lista", "Imperial media", d. d., protiv svoje bivše tajnice, i tko zna protiv koga sve još

ne. U tom smislu moţda mu i ovaj naš prilog dade povod za novu parnicu?!

Svjedočanstvo D. J. iz Jastrebarskog o zločinu Giovannia Garbina:

Saznavši za postojanje bioenergetičara Giovannia Garbina, zajedno s mnogim neupućenim osobama,

doveo sam na tretman i svoju sada već pokojnu suprugu B. J., koja je u vremenu od studenoga 1995.

do svibnja 1996. bila stalni "pacijent" gore navedenog "dr. ezoterije".

Dijagnoza moje pokojne supruge bila je karcinom dojke, koji je metastazirao na pluća, za koji je

navodni "doktor" obećavao stopostotno izlječenje.

Kod prvog tretmana zabranio je uzimanje bilo kojeg lijeka što ga je preporučila medicinska ustanova, a

primijenio je svoj način tzv. "liječenja", uz prezentiranje "univerzalne ljubavi".

Nakon nekoliko mjeseci navedenog tretmana, supruzi je bolest rapidno uznapredovala, a vidljiva je

bila i velika izraslina na samom potiljku glave.

I pored vidljivih znakova pogoršanja tako teške bolesti, gore navedeni samozvani dr. medicine je i

dalje obećavao sigurno izlječenje bez primjene medicinskih lijekova.

Kako je vrijeme odmicalo, a vidljivih znakova poboljšanja postojeće bolesti moje supruge nije bilo, isti

je u kratkom vremenu (da opravda svoje djelovanje — prevaru) čak i fizičkim putem odvojio moju

suprugu od mene osobno, tvrdeći kod toga da sam ja "negativna osoba" i da se zbog toga ona ne

moţe više izliječiti.

Osobno smatram da je prema meni i mojoj pokojnoj supruzi učinjeno teško krivično djelo, jer sam ja

suprugu sve vrijeme našeg 29-godišnjega zajedničkog ţivota volio i cijenio, a da ni ne spominjem s

kakvom briţljivošću sam je pazio i dvorio.

U svojoj velikoj ţelji da joj pomognem, naletio sam na okultnog PREVARANTA, a poslije si više nisam

mogao pomoći, a niti izaći iz toga ZLA, koje gore navedeni čini, ne spominjući pri tome velike novčane

izdatke koje je traţio za učinjenu tzv. "MEDVJEĐU USLUGU".

Ovo izvješće neka posluţi za dobrobit svih koji će ubuduće imati sličnih problema, ili ih već imaju;

neka budu oprezni, da se ne dozvole na takav pokvareni — SOTONSKI — način prevariti.

Za gore navedenog "doktora" inzistiram što skorije zatvaranje i zabranu djelatnosti, uz progonjenje iz

područja naše drage nam domovine HRVATSKE!

33

MOĆ PROKLETSTVA I NADMOĆ BLAGOSLOVA

UROCI

Prema nekim piscima, broj ţrtava od urokâ, napose voodoo magije, u nekim je krajevima u stalnom

porastu. Koliki strah vlada od istih pokazuje i rasprostranjenost ponuda magijskih usluga u javnim

medijima. Kod nekih se glasovitijih vraĉeva ĉeka na red i do šest mjeseci. Otvorimo li i makar samo

nasumce prelistamo dnevni tisak, uz brojeve telefona naići ćemo na rukovet reklamâ, poput: "Vrhunski

majstor magije brzo, učinkovito, povoljno i diskretno rješava sve Vaše probleme. Nazovite s

povjerenjem." I tako bismo mogli redati do u nedogled!

* * *

Budući da će ovih dana svećenici posjetiti obitelji svojih ţupljana i ponegdje naići i na priĉe o urocima,

odluĉili smo ovaj prilog posvetiti spomenutoj temi.

Što su uroci?! Pod pojmom čaranje, predsjednik Svjetske udruge katoliĉkih egzorcista don Gabriel

Amorth podrazumijeva "škoditi drugima posredstvom Ďavla" i pod tu kapu stavlja Ċavolije koje je sam

susreo u praksi istjerivanja zloduha: 1) crna magija ili vraĉanje (koji vrhunac svojih obreda doseţu u

crnim misama); 2) proklinjanje; 3) zlo oko; 4) uroci (ili "ĉîni").

U istom smislu P. Riffard u svom "Ezoterijskom rječniku" donosi: "Čîni su izvorno oblik usmenog

magičnog obreda, što se sastoji u opisivanju postanka i nabrajanju svojstava pojedinog predmeta,

kako bi se postigla vlast nad njim." A T. Gavrić, u svom "Rečniku okultizma", kaţe o ĉaranju da je

ono "misteriozna sila i moć pomoću koje veštac ili veštica mogu nekoga da izbave od zla ili da mu zlo

nanesu." O ĉînima se sliĉno izjašnjava i magijski pojmovnik "Index magiae", u kojemu piše da su oni

"učinak rada demona i zlih prizvanih sila u crnomagijskim obredima. TakoĎer, pod tim pojmom

podrazumijevaju se i učinci napada obredima i pomagalima na neku osobu, obitelj, stambeni i poslovni

prostor ili zemljište."

Katekizam Katoliĉke crkve osuĊuje svaki vid magije i ĉaranja: "Sva djela magije i ĉaranja, kojima bi se

htjelo podloţiti tajne moći i staviti ih u vlastitu sluţbu, te steći nadnaravnu moć nad bliţnjim - pa bilo i

zato da mu se pribavi zdravlje - teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi

kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traţi zahvat zloduha."

Od svih vrsta ĉaranja, kaţe don Amorth, "uroci" su najĉešći uzrok koji on susreće kod onih koji su

pogoĊeni opsjednućem ili drugim zlokobnim utjecajem, te dodaje: "Ne znam nikako kako se mogu

opravdati oni klerici koji kaţu da ne vjeruju u ‘ĉîne’, a još manje mogu protumaĉiti kako su u stanju

braniti svoje vjernike ako su pogoĊeni ovim zlima." Moţda, prije nego se upustimo u analizu, treba

napomenuti kako je don Amorth mišljenja da "i brojni svećenici potcjenjuju opasnosti od magije", a

demonolog mons. Balducci u djelu "Il diavolo", navodi da "svećenici gotovo nikada ne upotrebljavaju

svoju moć egzorcista, jer im nedostaje vjera i plaše se, u bîti, da ne izazovu Ďavla". Problematiku je

još više dramatizirao afriĉki nadbiskup u Rimu, egzorcist Emanuel Milingo, koji teolozima spoĉitava

neupućenost u strategije Zloga, te kaţe: "Teolozi koji nisu proučavali strategije Ďavola i zlih duhova

koje oni upotrebljavaju da bi uništili ljudska bića, nemaju pravo diktirati nam što treba reći o Ďavlu i o

zlodusima. Namjerno su ih stavili postrance, pod izlikom da ne treba plašiti ljude. Plod je toga da su

premnoge osobe, zbog svojeg nepoznavanja Ďavla, od njega zarobljene."

* * *

34

Vrste urokâ - Razni pisci i egzorcisti, jednako kao i vraĉevi, poznaju razne vrste urokâ. Mi

preuzimamo don Amorthovu, koji na temelju vlastitog iskustva uroke dijeli po naĉinu njihova

djelovanja:

1. Uroci koji djeluju izravno - Djeluju preko hrane i pića. Sastojci koji se obiĉno umiješaju u hranu ili

piće su: menstrulna krv, mrtvaĉke kosti, srce neke ţivotinje, razni prašci, posebne trave…, a uzrokuju

karakteristiĉnu bol u ţelucu.

2. Uroci koji djeluju neizravno - Djeluju putem transfera (nekog posrednika ili prijenosnika), ili preko

nekog predmeta koji pripada osobi kojoj se ţeli naškoditi (preko fotografije, odjeće, njezinih stvari…).

Ili se uĉine zlokobnima likovi koji predstavljaju tu osobu (lutke, ţivotinje…) i njima se ĉine zle stvari

kojima se ţeli napakostiti odreĊenoj osobi (npr. zabadanjem iglica u glavu lutke ili ţivotinje za vrijeme

sotonskih obreda).

3. Uroci koji djeluju povezivanjem - Zaustavljaju razvoj pojedinih dijelova tijela ili mentalni razvoj

(plod ĉega su smetnje u uĉenju, radu, ponašanju…). Drugi ĉîni idu za uništenjem neĉijeg braka, za

izazivanjem bolesti, neki i za uništenjem osobe. Ĉînima tzv. "crvene magije" ţeli se steći neĉija ljubav.

* * *

Način djelovanja urokâ - Zavirimo li u djelo okultisitice D. Fortune, u njemu ćemo naći jedan opis

napada crnog maga: "Ţeli li izvesti psihiĉko ubojstvo, strast za uništenjem mora preplaviti njegov duh.

Ţeli li izvršiti psihiĉko silovanje, mora svoj duh napuniti pohotom i okrutnošću. Hladna ţudnja za

okrutnošću je osnova za uspjeh operacija ovakve vrste. Što se dogaĊa kad napadaĉ ovako postupi?

Pokrenut će zvona koja se nalaze u paklu. Odgovor neće izostati. Sva bića u ĉijoj prirodi titra isti ton

odgovorit će na ovaj poziv - ‘Mraĉni Uriel i Azrael i Amon’ će doletjeti - i pridruţiti se ovoj operaciji. Ali

oni ne djeluju direktno na ţrtvu, već preko operatora." Spomenute magijske tehnike doista su opasne i

mogu biti pogubne za onoga tko ih izvodi daleko više nego za samu ţrtvu protiv koje su uperene.

Na temelju prouĉene literature, ĉini nam se da bi objašnjenje djelovanja urokâ trebalo traţiti na nekom

od sljedeća tri naĉina, koji su i kombinirani:

1. Fizički - jakom koncentracijom negativnih misaonih energija (sudjeluju misao, rijeĉ i energija);

2. Psihički - upotrebom raznih metoda izluĊivanja ţrtve i buĊenja tzv. "magijske svijesti", uĉinak ĉega

je veliki strah. Ţrtva stradava od straha prije negoli od snage urokâ, iako se kasnije sve pripisuje moći

urokâ;

3. Duhovni - pokretanjem lavine paklenih sila.

* * *

Potencijalno ugrožene osobe

Na uroke su prirodno imuni jedino sveci - kaţe D. Fortune. Svetac, u kršćanskom smislu rijeĉi, je

ĉovjek koji se ravna po Boţjim zapovijedima, kao što se suncokret okreće za Suncem. Biblija nam

daje najpouzdaniji naĉin zaštite od svih magijskih utjecaja, nebrojeno puta provjeren: "Gledaj! Danas

preda te stavljam: ţivot i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti

danas dajem - ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove

zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, ţivjet ćeš… Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš,

nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas

izjavljujem da ćete zaista propasti…" (Pnz 30, 15-20) Propast pojedinaca ili cijele nacije poĉinje

35

kršenjem Boţjeg zakona. Grijehom ĉovjek Neprijatelju otvara vrata svoje duše. Upravo navedene rijeĉi

kljuĉ su za izlazak iz labirinta urokâ.

Ţrtve urokâ uzalud rasipaju svoje imanje na razne mage koji "skidaju uroke" (ĉitaj: prazne novĉarke!)

ovom ili onom tehnikom, ĉije cijene u nekim sluĉajevima nadmašuju tisuću i više njemaĉkih maraka, a

eventualni uĉinci su samo privremenog karaktera. Ţrtva upada u zaĉarani labirint, koji je dovodi do

gubitka veze sa stvarnošću, a nerijetko moţe završiti i na psihijatriji. Skidanje urokâ ne postiţe se

nikakvim tehnikama ni ritualima, nego iskljuĉivo obraćenjem ţivome Bogu i neopozivim odreknućem

od svih grijeha i njegovog zaĉetnika i voĊe - Sotone.

Sigurno nije pretjerana izjava sv. Augustina, koji veli da kada bi Sotona dobio od Boga dopuštenje,

"nitko od nas ne bi ostao na ţivotu". Najbolja i najsigurnija zaštita od urokâ je ţivljenje u stanju milosti,

a to znaĉi u stanju bez smrtnoga grijeha. A prvi preduvjet da bi se nekome moglo nauditi ĉaranjem jest

stanje smrtnoga grijeha. Padom u grijeh ĉovjek se od pravoga Boga okreće i klanja se bogovima.

Upada u idolopoklonstvo, praznovjerje, iracionalizam. Zajedno s grijehom Ċavao oduzima i onu

nutarnju radost duše. Da bi mogao duši nauditi, Ċavao nastoji oduzeti radost. Protiv toga savjetuje

nam sv. Pavao: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" (Fil 4, 4)

Uroci i magija najrasprostranjeniji su u onim predjelima gdje je vjera u Krista najslabija. Gdje postoji

ţiva vjera, tamo magija nema moć. Stoga je domet vraĉeva ograniĉen. Njihova se moć prostire samo

nad onima nad kojima se već nadvilo prokletstvo, jer oni ţive u grijehu i u sjeni smrtnoj. I kada se nad

njima izvrše magijski rituali, oni samo izvode na vidljivu razinu posljedice prokletstava kojima je ĉovjek

već bio zatoĉen, ali im nije pridavao nikakvu vaţnost i, eventualno, ubrzavaju njihove uĉinke. Usudili

bismo se reći da magijski fenomeni (nesreće, bolesti nepoznatog uzroka, ĉudni miris, nepoznati

glasovi…) koji prate osobe, mjesta i predmete zahvaćene ĉaranjem igraju onu ulogu koju bol igra u

organizmu. Bol je indikator da s organizmom nešto nije u redu i diţe uzbunu. Kada boli ne bi bilo,

organizam bi i dalje bio u smrtnoj opasnosti uslijed povrede, samo ga nitko na to ne bi upozoravao.

Isto je i s urocima. Ako se ţrtva urokâ obrati za pomoć na pravo mjesto, uroci će imati i pozitivan,

suprotan, uĉinak! Ali, ako se ona za pomoć obrati na adresu vraĉeva, uĉinak je, prije ili kasnije -

poguban! Iznimke od ovog pravila su toliko rijetke da ih u ovom prikazu nećemo ni spominjati.

* * *

Koliko je Boţji blagoslov moćniji od magijskog djelovanja priznaje i sam vraĉ Bileam, kojeg je naruĉio

moapski kralj Balak da mu prokune izabrani Boţji narod, kako bi ga mogao pobijediti. Kad Bileam

spozna da Bog bdije nad tim narodom, reĉe Balaku: "Gatanja nema protiv Jakova, nit’ protiv Izraela

vraĉanja... Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara?"

(Br 23, 8. 23) Svjestan nadmoći Boţjeg blagoslova i starozavjetni kralj David moli blagoslov od

Gospodina: "Zato se udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti,

Jahve, blagosloviš, bit će blagoslovljen za svagda." (1 Ljet 17, 27)

“Skidanje urokâ" - pružanje prve pomoći u slučaju napada urocima:

1) Odreknuće od svih zala, magije, okultizma, te s njima povezanih terapija i drugih izvora teškoga

grijeha;

2) Dobra ispovijed i ĉesto (najmanje nedjeljno) pristupanje sv. misi, na kojoj je uvijek potrebno priĉestiti

se;

3) Od srca oprostiti osobi koja nam je nanijela zlo i moliti za nju;

36

4) Otkrivene magijske predmete poškropiti blagoslovljenom vodom i spaliti ih negdje na otvorenom, uz

obveznu molitvu za vrijeme njihovog izgaranja. Predmete koji ne mogu sagorjeti, kao i pepeo

sagorjelih predmeta, baciti u tekuću vodu, a ruke oprati u blagoslovljenoj vodi. Spomenute stvari

nipošto ne bacati u zahod vlastite kuće;

5) U sluĉaju karakteristiĉne boli u ţelucu prouzroĉene konzumiranjem hrane ili pića u kojima su bili

pomiješani uroci, kao sredstvo zaštite neka osoba pije egzorciziranu vodu, egzorcizirano ulje ili

egzorciziranu sol. Reakcija će biti izbacivanje istih, bilo fiziološkim putem, bilo povraćanjem.

Obratiti se za pomoć svećeniku radi dodatnih uputa ili egzorcistu u svrhu molitava

oslobađanja!