VJETAR

- nastavak -

- prosječna raspodjela tlaka → prosječno strujanje zraka

- vektorski srednjaci pri tlu → konstrukcija strujnica → strujno polje

Situacija u Hrvatskoj:

Siječanj: strujanje ima smjer bure (od kopna prema moru): u blizini obale strujnice su pretežno okomite na obalnu crtu

- idući prema moru strujnice

mijenjaju smjer i zakreću prema

srednjem i južnom Jadranu

(gdje je najčešće polje niskog

tlaka

- takvo kretanje posljedica je

hladnih prodora sa sjeverostoka

- iako je jugo zimi čest vjetar

ono ne mijenja bitno strujno polje

jer se smjer bure i juga razlikuju

za samo oko 900

Srpanj: dominacija strujanja na prednjoj strani grebena visokog tlaka

- unutrašnja Hrvatska - prevladava sjeverni smjer (etezija)

- pučina Jadranskog mora - sjeverozapadno strujanje, paralelno s uzdužnom osi Jadrana

- u navedenim primjerima opće

strujanje izračunato je pomoću

vektorskih srednjaka smjera vjetra

u pojedinim postajama

- pojednostavljeno: ne vidi se kolika

je čestina ostalih smjerova vjetra

- čestina raznih smjerova vjetra →

ruža vjetrova → pokazuje koji

vjetrovi pušu i kolika je njihova

čestina

- osim raspodjele tlaka važan je i utjecaj Alpa na strujno polje u

Hrvatskoj, jer su prodori atlantskog zraka vrlo česti

- pod utjecajem Alpa strujanje se razdvaja u dva dijela: na zapadu struja

skreće udesno pa kao SI vjetar preko središnje Hrvatske (Zagreb)

dolazi na Jadran;

- nešto dalje na istoku ta struja skreće ulijevo pa u istočnu Hrvatsku

(Osijek) stiže kao vjetar iz zapadnog kvadranta

Primjer: ruže vjetrova za Zagreb i

Osijek:

- Zagreb: dominacija SI vjetra

- Osijek: dominacija SZ vjetra

- osim vjetra važna je i tišina (zbog

izmjene topline između podloge i

atmosfere, postanka inverzije i dr.)

- usporedba Zagreba i Osijeka →

zakonomjernost: tišine su češće

u kontinentalnoj unutrašnjosti

nego bliže moru

- veliki temperaturni gradijent u

obalnom pojasu i nagomilavanje

hladnog zraka iza obalnih planina

→ vjetrovitost je mnogo jača na

obali nego u unutrašnjosti

- tišine su češće u nizinama nego

na planinama

Primjer: Usporedba strujanja

na obali i na otocima: Split -

Hvar

- Split (obala): izrazitija dominacija

dva smjera vjetra; Hvar: nema

takve polarizacije

- u siječnju dominira bura, čestina

je veća u Splitu (utjecaj reljefa -

prijevoj Klis), važan je i utjecaj

kopnenjaka; na Hvaru toga nema

- u srpnju je bitan i vjetar s mora: u

Splitu JZ vjetar (zmorac) a na

Hvaru zapadni i SZ vjetar

(maestral)

- važno je i jugo - veća čestina na

Hvaru, puše kao istočnjak; u

Splitu puše kao JI vjetar

- tišina je češća u Hvaru nego u

Splitu

Termička ruža vjetrova - osim čestine puhanja vjetra, pokazuje kakve

su njegove termičke karakteristike (termičke karakteristike određene

zračne mase)

→ pokazuje vezu između smjera vjetra i odstupanja temperature od

njezine srednje (sezonske ili mjesečne) vrijednosti

- pri određivanju odnosa temperature i vjetra potrebno je uzeti u obzir i

mjesne okolnosti (npr. reljef)

Odnos čestine vjetrova i padalina - uzročno - posljedična veza

- iz praktičnih razloga potrebno je poznavati koji vjetar “donosi” kišu

- u Hrvatskoj postoje razlike, ali u pojedinim dijelovima postoje neki

vjetrovi koji su tijesno povezani s pojavom padalina; npr. okolica

Zagreba: SZ vjetar donosi najveću količinu padalina → vlažni atlantski

zrak

- važnost pojedinog smjera

vjetra ovisi i o lokaciji ciklona →

kišonosni vjetar genetski je

vezan uz kretanje ciklona u svim

godišnjim dobima

- odnos pojedinih smjerova

vjetrova i padanja kiše ne

mijenja se bitno tijekom godine

Odnos između smjera vjetra i

padanja snijega:

- padanje snijega bitno ovisi o

temperaturi zraka, a ona je

tijesno povezana sa smjerom

vjetra (→ termički uvjeti u

područjima iz kojih puše

“snjegonosni” vjetar)

- u većini termina s padanjem

snijega dominantan je SZ

vjetar, veliki udio i SI vjetra

- jaka veza između strujanja u

ciklonama i padanja snijega →

snijeg najčešće pada nakon

prolaza hladne fronte (niska

temperatura → snijeg)

GLAVNI VJETROVI U HRVATSKOJ

Jugo

- u najvećem dijelu Jadrana jugo je JI vjetar → puše paralelno s uzdužnom osi Jadranskog mora

- spada u skupinu južnih vjetrova koji se zajednički nazivaju široko ili šilok

- trajanje: približno 3 - 9 dana, iznimno i do 3 tjedna (tada podiže razinu mora, osobito na sjevernom Jadranu, npr. Venecija)

- puše ravnomjerno,

prosječna snaga 4-5

bofora (iznimno 8-9)

- prethodi mu pad tlaka,

ako je veliki horizontalni

gradijent → orkanska

snaga

- porast temperature i

relativne vlažnosti zraka

- kad prođe frontalna ploha jugo prestaje a smijeni ga bilo koji drugi vjetar, najčešće bura

- izvorišno područje zračne mase u kojoj puše jugo: sjeverna Afrika (cT zrak)

- prelaskom preko Sredozemnog mora zrak upije vlagu - u našim krajevima: relativno topao i vlažan vjetar s padalinama

- u Jadran prodire između Dinarida i Apenina - kanaliziranje prema SZ - jače je, češće i duže traje u hladnom dijelu godine

- jugo najjače i najčešće puše na

srednjem Jadranu

- jačanje juga prati pad atmosferskog tlaka → utjecaj na visinu razine

Jadranskog mora

- jugo nastaje na dva načina ali je smjer puhanja uvijek jednak

a) anticiklonsko jugo:

- nastaje onda kad se nad JI Europom nalazi anticiklona, a ciklona je u zapadnom ili srednjem Mediteranu ili zapadnoj ili sjev. Europi

- temperatura je prilično visoka a nebo je prekriveno razbacanim oblacima, nema kiše ili je slaba i kratkotrajna

- ako je naoblaka mala → vedro (bistro) jugo

- anticiklonsko jugo = suho jugo (suši vegetaciju)

- najčešće puše na prijelazu u hladno ili toplo doba godine

b) ciklonsko jugo:

- nastaje onda kad se ciklona iz

zapadnog Sredozemlja

približava Jadranu ili je već nad

njim

- prema području niskog tlaka iz

srednjeg dijela Sredozemlja ili

iz sjev. Afrike struji jaka

jugoistočna struja zraka

- vlažna struja → oblaci i kiša;

ako je dovoljno hladno: snijeg

(dalje od obale)

- sjeverozapadno od frontalne

plohe istodobno puše ciklonska

bura

- najizrazitije promjene vremena

nastaju pri prolazu frontalne

plohe

- djelovanjem reljefa zračne struje

koje prelaze preko Dinarida prema

Panonskoj zavali poprimaju fenske

karakteristike → ciklonski ili

anticiklonski fen

- fen nastaje za vrijeme juga,

prebacivanjem toplog i vlažnog zraka

preko Dinarida u topli sektor ciklone

→ spuštanje zraka → adijabatičko

zagrijavanje → porast temperature

- naglo povišenje temperature pod

utjecajem fena, osobito u hladnom

dijelu godine kad fen u kotlinama za

podneva smijeni hladan zrak koji je

nastao noću

- npr. Ogulin: prosječno povišenje

temperature 5,40C, smanjenje

relativne vlažnosti (zbog

kondenzacije vodene pare na

privjetrini planina uz obalu)

BURA

- izrazito mahovit, relativno hladan i suh vjetar (stariji izvori: kvarnero)

- najčešće ima SI smjer

- nastanak: planine na jadranskoj obali djeluju kao barijera koja zaustavlja hladan zrak sa sjevera; bura nastaje “prelijevanjem” tog hladnog zraka iz unutrašnjosti na obalu (katabatički vjetar) → bura je posljedica modifikatorskog utjecaja reljefa

- dinamičko (adijabatičko)

zagrijavanje zraka koji se

spušta (10C/100m) → na

obalu dolazi mnogo topliji

nego što je bio na

planinskim grebenima

- struja hladnog zraka

kanalizira se kroz planinske

prijevoje i riječne doline →

velike brzine (do 160 km/h)

- bura je najjača na sjevernom i srednjem Jadranu (Senj, Rijeka, Split)

- vjetar sličan buri: kod Novorossijska (obala Crnog mora), na obali Ohotskog mora, Novaje zemlje, Bajkalskog jezera, na Novom Zelandu, u srednjem Japanu itd.

- najčešće traje 2 - 3 dana a izuzetno i do 3 tjedna

- kad bura prestane, vrijeme je vedro i hladno

- ako su sve navedene značajke slabije izražene → burin

- razlika u genezi između bure i kopnenjaka (→ noćni vjetar koji ljeti u primorju puše s kopna a nastaje zbog diferenciranog hlađenja kopna i mora tijekom noći)

- bura nastaje pri odgovarajućoj

raspodjeli tlaka - dva osnovna

tipa: anticiklonska i ciklonska

bura

a) anticiklonska (vedra) bura:

puše onda kad je nad JI, I,

srednjom Europom i nad

Jadranom prostrano polje

visokog tlaka (anticiklona), a nad

Sredozemnim morem je ciklona

(ili više njih)

- zrak iz anticiklone struji preko

naših krajeva prema cikloni u

srednjem Mediteranu → hladan

zrak sa SI preplavljuje cijelo

područje naše zemlje; brzina

vjetra se na obali Jadrana naglo

povećava

- na talijansku obalu bura dolazi

oslabljena

b) ciklonska bura: nastaje onda kad

se ciklona nalazi nad Jadranskim

morem ili u njegovoj neposrednoj

blizini

- nad srednjom Europom nalazi se

greben visokog tlaka (azorska

anticiklona)

- dolazi iza hladne fronte kad se ona

pruža preko naših krajeva od SI

prema JZ

- puše na stražnjoj (SZ) strani

ciklone (hladni sektor); u toplom

sektoru istodobno puše ciklonsko

jugo

- cijeli taj sustav prati jaka naoblaka:

ciklonska bura = “tamna”, “mračna”,

“crna” bura

- traje najviše do 8 dana

- cijela je zemlja prekrivena oblacima,

u najvećem dijelu pada kiša

(ponegdje snijeg ako je jako hladno)

- modifikatorski utjecaj na buru: zmorac i kopnenjak

- zmorac smanjuje brzinu bure (jer puše u suprotnom smjeru) a kopnenjak

je povećava (jer puše u istom smjeru)

- najpovoljniji uvjeti za postanak bure: zimi; tada postiže i najveću brzinu

→ godišnji hod brzine bure

- maksimum ne mora biti u siječnju

- brzina bure naglo se smanjuje

prema pučini (na talijanskoj obali

istodobno puše slabiji sjeverni ili

SI vjetar)

- različita brzina bure na različitim

nadmorskim visinama i između

padine i obale

- na obali je u svim mjesecima

znatno brža

- brzina bure povećava se niz

padinu (kad nije velikih dimenzija)

- na padinama većih dimenzija (npr.

Velebit iznad Senja) bura je

najbrža u pojasu ispod planinskog

grebena, a onda usporava na

nižim nadmorskim visinama tj.

bliže moru

- bura je bioklimatski vrlo važna

jer ubrzava isparavanje, otpuhuje

topli zrak uz ljudsku kožu (osjet

intenzivnog hlađenja)

- korisno je poznavati srednje

mjesečne jačine (brzine) vjetra u

danima s burom i u danima bez

bure → velika razlika: u svim

mjesecima bura je u mjesečnom

prosjeku mnogo jači vjetar od

ostalih vjetrova

- prosječna snaga (brzina) veća je

u hladnim nego u toplim

mjesecima ali razlika je

najizraženija u trajanju bure (ne

toliko u snazi)

- važno svojstvo bure: mahovitost = stalna smjena jačih ili slabijih udara i

zastoja (tišina ili perioda sa slabim vjetrom)

- mahovitost: posljedica turbulentnog gibanja u samom zraku koji se

prelijeva niz padine + zavjetrinski valovi i vrtlozi koji nastaju iza

orografskih prepreka (+ utjecaj kopnenjaka ili zmorca)

- valna karakteristika

bure: u početku je

slabija, zatim jačina

raste, slijedi jedan

dan s maksimalnom

brzinom, pa postupno

smirivanje

Regionalne razlike u čestini bure:

- čestina bure povećava se od južnog

prema sjevernom Jadranu

- može se povećati pod utjecajem

lokalne topografije (npr. Senj, Split ili

Dubrovnik) ili smanjiti (zbog male

energije reljefa u zaleđu promatrane

postaje, što ne pogoduje razvoju bure

(npr. Zadar)

- čestina bure smanjuje se na otocima,

na udaljenijima više ne postoji

Utjecaj bure na temperaturu zraka:

- dnevni hod: tijekom puhanja bure temperatura je niža od srednjaka kad bura ne puše

- godišnji hod: srednje mjesečne temperature izrazito su niže u vrijeme puhanja bure; razlika je osobito velika u zimskim i ljetnim mjesecima

Odnos bure i naoblake:

- nije jednostavan

- godišnji hod naoblake genetski je

povezan s tipom bure

(anticiklonska, ciklonska), tj.

čestinom prolaza ciklona i

anticiklona (frontalnih ploha i

zračnih masa)

- općenito: u proljeće i u jesen bura

donosi veću naoblaku (česti

prolazi hladnih fronti ciklona); ljeto

i zima - vedrije vrijeme

Odnos bure i relativne vlažnosti:

- relativna vlažnost gotovo u svim mjesecima manja je nego kad puše neki drugi vjetar - utjecaj nije jednostavan jer su prisutni i drugi elementi

- na hod relativne vlažnosti utječe i veća čestina juga u hladnom dijelu godine

- bitan je i utjecaj ciklonske bure s obilnim padalinama koja povećava vlažnost

- utjecaj bure na evaporaciju i evapotranspiraciju: posljedica suhoće i strujanja zraka u koji prelazi vodena para

- važnost bioklimatskog utjecaja bure: na ljude povoljnije utječe suhoća u danima s burom nego veća relativna vlažnost zraka u danima bez bure (osobito s jugom)

ZRAČNE MASE I KLIMATSKE FRONTE

- određeni dijelovi svijeta - velika područja s jednolikom podlogom - male

promjene u temperaturi → zračne mase homogenih svojstava

- horizontalne dimenzije: i po nekoliko tisuća km, ponekad zahvaćaju čitavu

troposferu

- izvorišna područja zračnih masa: prostori na Zemlji gdje se stvaraju zračne

mase

Uvjeti postanka homogene zračne mase:

a) podloga mora biti homogena

b) strujanje zraka mora omogućiti dovoljno dugo zadržavanje zračne mase

nad podlogom

Tri osnovna tipa izvorišnih područja (termički kriterij):

a) prostrane morske površine (oceani)

b) unutrašnjost kontinenata (Euroazija, sjev. Amerika, Sahara)

c) područja pokrivena snijegom i ledom (Antarktik, Grenland)

- za postanak zračnih masa najpovoljnija su prostrana anticiklonska

područja sa slabim divergentnim strujanjem, ali mogu nastati i nad

oceanima gdje je zrak u pokretu (veliko prostranstvo → dovoljno homogena

podloga)

TRANSFORMIRANJE ZRAČNIH

MASA

- zračne mase glavni su prenosioci

energije i vodene pare iz nižih u više

geografske širine

- fizička svojstva zračnih masa - određuju

tijek vremena na velikim prostranstvima ili u

zonama kontakta različitih zračnih masa

- kretanjem zračna masa dolazi iz više

geogr. širine u nižu (ili obratno) ili se

podloga nad koju dolazi bitno mijenja

(kopno - more ili obratno)

→ zračna masa počinje poprimati fizičke

kvalitete nove prirodne sredine

→ transformacija

- termodinamička transformacija -

nastaje izmjenom topline između donjih

slojeva zračne mase i podloge iznad koje

se kreće

a) hladnija zračna masa dolazi nad topliju podlogu:

- hladan kontinent → toplo more ili više geogr. širine → niže geogr. širine

- zrak se počinje zagrijavati; vertikalni gradijent temperature postaje sve veći - zrak je sve labilniji → razvoj konvekcijske naoblake

- s porastom temperature u donjim slojevima relativna vlaga opada pa je vidljivost dobra; izmjena naoblake i vedrine, povremeni pljuskovi

b) toplija zračna masa dolazi nad hladniju podlogu:

- niže geogr. širine → više geogr. širine ili zrak s toplijeg oceana dolazi nad hladniji kontinent

- u kontaktu s hladnom podlogom zrak se hladi, vertikalni gradijent temperature se smanjuje → zračna masa u donjim slojevima postaje stabilnija, nestaju uvjeti za razvoj termičke konvekcije

- pad temperature → porast relativne vlage → povoljni uvjeti za kondenzaciju → nastanak magle ili stratusa, rosulje ili snijega

- česta je inverzija temperature → porast stabilnosti

- velika relativna vlaga → slaba vidljivost

c) topla zračna masa dolazi s

toplog oceana na još topliji

kontinent:

- npr. ljeti nad zagrijanom Europom

dolazi do prodora zračne mase s

Atlantika

- zrak koji struji s oceana vrlo je

vlažan; naglim zagrijavanjem od

toplije podloge i prenošenjem

vodene pare u veće visine nastaje

nagla termička konvekcija →

stvaranje frontalne plohe između

zračne mase s oceana i zračne

mase iznad kopna → nastanak

grmljavinskih nepogoda na

frontalnim plohama

d) topli kontinentski zrak dolazi

nad hladan ocean (ili dio oceana

gdje teče hladna morska struja):

- turbulentnom izmjenom topline

topli se zrak ohlađuje od hladne

podloge tj. toplina iz kontinentskog

zraka prelazi u hladniju vodu →

hlađenje i stabilizacija toplog

kontinentskog zraka

- nestaju mogućnosti za razvoj

naoblake

- povećanje relativne vlage (pad

temperature uz hladnu površinu

vode) → magla ili stratus

e) vlažan zrak s toplog oceana

struji prema obalnom pojasu u

kojem teče hladna morska struja:

- turbulentna izmjena topline:

ohlađuju se donji slojevi toplog i

vlažnog oceanskog zraka

- povećanje relativne vlage → uz

obalu i na stanovitoj udaljenosti od

nje nastaju magla ili stratus

KLASIFIKACIJA ZRAČNIH MASA

a) termodinamička, b) geografska

a) termodinamička klasifikacija: da li toplina iz podloge prelazi na zračnu masu ili obratno

- ako je zračna masa hladnija od podloge (tj. ako se zagrijava od podloge): hladna zračna masa (K)

- ako se podloga zagrijava od zračne mase (zrak je topliji od podloge): topla zračna masa (W)

- toplina i hladnoća - relativno značenje

b) geografska klasifikacija: temelji se na geografskoj raspodjeli izvorišnih područja;

- starija i novija klasifikacija:

a) arktičke ili antarktičke zračne mase (A, AA) = zapravo polarni zrak

b) polarne zračne mase (P) = zračne mase umjerenih širina

c) tropske zračne mase (T) = suptropske zračne mase

d) ekvatorske zračne mase (E) = nestabilne tropske zračne mase

- još jedan kriterij geografske klasifikacije zračnih masa: da li zračna

masa potječe s mora ili s kopna (različita fizička svojstva zraka):

- kontinentske zračne mase (c)

- maritimne (oceanske) zračne mase (m)

Simbolično prikazivanje:

a) hladna maritimna arktička (antarktička) zračna masa = mAK

b) hladna kontinentska arktička (antarktička) zračna masa = cAK

c) hladna i topla maritimna polarna zračna masa = mPK i mPW

d) hladna i topla kontinentska polarna zračna masa = cPK i cPW

e) hladna i topla maritimna tropska zračna masa = mTK i mTW

f) hladna i topla kontinentska tropska zračna masa = cTK i cTW

g) ekvatorska zračna masa - uvijek topla

FRONTALNE PLOHE I FRONTE

- različite zračne mase dolaze u direktan kontakt - nastaje frontalna zona

- sužena frontalna zona (na oko 10 km debeo sloj) = frontalna ploha → svojstva jedne zračne mase naglo prelaze u svojstva druge zračne mase → veliki horizontalni gradijent temperature i vlage zraka, smjera vjetra itd.

- presjek frontalne plohe s površinom Zemlje = fronta

- frontalna ploha: dizanje i

adijabatičko hlađenje zraka

(→ kondenzacija, oblaci)

- prijelaz fronte preko nekog

područja → intenzivne

promjene vremena, nagle i

jake promjene temperature,

padalina, tlaka i vjetra

- na Zemlji postoji nekoliko vrsta

frontalnih ploha (fronti) koje odvajaju

četiri vrste zračnih masa

(generalizacija):

a) arktička ili antarktička fronta (AF,

AAF): između arktičkog ili

antarktičkog i polarnog zraka

b) polarna fronta (PF): između

polarnog i tropskog zraka

c) intertropska fronta (ili tropska

fronta, ekvatorska fronta, intertropska

konvergencija): između tropskog i

ekvatorskog zraka

- to su klimatske fronte (srednji položaj

u dužem razdoblju), za razliku od

sinoptičkih (trenutno stanje u

atmosferi)

GEOGRAFSKA RASPODJELA ZRAČNIH MASA I KLIMATSKIH FRONTALNIH PLOHA

- maritimni polarni zrak nastaje

nad sjevernim Pacifikom i

Atlantikom

- kontinentski polarni zrak

nastaje nad Skandinavijom,

sjevernom i unutrašnjom

Rusijom, Kanadom, SAD. Ljeti ga

je teško razlikovati od

kontinentskog tropskog zraka

(cT), a zimi od kontinentskog

arktičkog zraka (cA)

- tropske zračne mase najveće

prostiranje imaju ljeti

- maritimni tropski zrak (mT)

nastaje na područjima maksimuma

(azorskog, južnoatlantskog,

mauricijskog, sjevernopacifičkog i

južnopacifičkog) i Sredozemlja

- kontinentski tropski zrak (cT)

nastaje na područjima sjeverne

Afrike, JZ Azije, stepske Euroazije,

SAD

- zona intertropske konvergencije

odvaja nešto hladniji pasat sa

zimske hemisfere od onog toplijeg s

ljetne hemisfere

- za područje ekvatora karakteristični

su zapadni vjetrovi nastali kao

posljedica skretanja pasata

Arktičke i antarktičke fronte:

- kanadska arktička fronta - na

krajnjem sjeveru sj. Amerike

- atlantska arktička fronta - pred ist.

obalom Grenlanda - Svalbard -

centralni Arktik

- azijska arktička fronta - nastavak

atlantske a.f.

- pacifička arktička fronta – zimi se

pruža od Ohotskog mora preko

aleutskog minimuma do južne

Aljaske

- zimi iznad kontinenata fronte se

nalaze južnije; ljeti sjevernije (sjev.

hemisfera)

- na Antarktiku razlike su male

Polarne fronte (umjerene g.š.):

- atlantska polarna fronta,

sredozemna p.f. (zimi), iranska

p.f. (zimi), pacifička p.f.,

istočnoeuropska p.f. (ljeti),

mongolska p.f. (ljeti),

sjevernoamerička p.f.

- sezonsko meridionalno migriranje

pojedinih grana polarne fronte →

ljeti se povlače prema polovima a

zimi prema ekvatoru

- izrazitije su nad kontinentima (u

vezi sa zimskim strujanjima sa

sjevera)

Ekvatorska fronta (tropska

fronta, intertropska

konvergencija):

- sezonsko meridionalno

migriranje: ljeti prelazi na ljetnu

hemisferu; puno se više udaljuje

od ekvatora iznad kontinenata

nego iznad oceana (osim

Indijskog oceana → utjecaj

kontinenata); poklapa se s

temičkim ekvatorom

- nad većim dijelom Pacifika i nad

cijelim Atlantikom ekvatorska je

fronta cijele godine na sjev.

hemisferi (utjecaj hladnog

Antarktika i veće maritimnosti

južne hemisfere)

- raspodjela kopna i mora utječe na raspodjelu temperature → utjecaj na

lokaciju tropske fronte

- ne postoji opća shema za Zemlju kao cjelinu; dvije sheme (Flohn, 1951.)

a) raspodjela ekvatorske zračne mase i intertropske fronte nad prostranim

oceanima

b) raspodjela ekvatorske zračne mase i intertropske fronte nad kontinentima

i dijelovima oceana koji su pod njihovim utjecajem - zona ekvatorskog

zapadnog vjetra između dviju konvergencija