Marija Juri Zagorka

Marija Juri Zagorka

VITEZ SLAVONSKE RAVNI

TAJANSTVENI OSLOBODITELJ

trah ledeni trepti salonom dvora Retfale. S viso kog se stropa sputa luster. Na zlatnim krilima niu se stakalca. U njih se slijevaju zrake od sto-tina svijea i odsijevaju prostranom dvoranom. Zi-dovi su puni ogledala i slika starih prea. Na nis-kim pozlaenim naslonjaima sjede dame. Oko njih razapinju se suknje kao svilena zvona. Napraene friaire ureene su blistavim draguljima. Oko domaice mlade dame. Strah im se odrazuje s lica i oi-jc Kervozno okreu napraene kovraste glave.dnu dvorane, uz prozore zastrte zavjesama, desetak mladih iarrojaka poput deset pupoljaka. Glave su im pune pramova, a-haljinice vrpca, rukavi ipaka, a srca treptaja. Lijepa crnokosa ki kuedomaina uzdahne: Nikad Reftala nije doivjela takve strahote! Bacili su se na irorac kao divljaci. Ba sam pola s Adamoviem plesati, kad mrednom u dvoritu prasak za praskom. Samo sam ula viku ?nzbojnika: Otvorite i predajte novae i nakit ill emo zapaliti iW3c-1 Osjetila sam kao da ve gorimo. Bili smo predani na mien razbojnicima. Ako ne otvorimo oganj! A ako otvorimo? ... Zdmja trese mlaahna tijela u lepravim haljinama. Rije im e na sonim usnama.

Onda je s lea razbojnicima naletio on i po njima pro-suo vatru kao da taneta trcaju iz vodoskoka. Razbojnici, napad-nuti s lea, udare u bijeg. Od straha sam izgubila svijest. Zamalo, eto ovamo gospode i sluge koji javljaju: pobjegli su. On ih je potjerao i jo ih goni, sve od zapada sunca u no. Spasio nam je ivot. I djevojaku cast. Iz blijedih lica zuri tiha strava. Kao da su tek sada zagledale do dna ponora nad kojim su lebdjele. I ute kao da se samo s pri-krajka usuuju pogledati dolje niz strminu strane sudbine koja je ve pruala naotrene kande za mladim pupoljcima usred pro-ljea ivota. On je na najvei dobrotvor. Tko je zapravo on? Tko? Uistinu, ne znamo ni tko je, ni to je, ni otkuda je. To nitko ne zna, samo se o njemu pronose svakojake ne-vjerojatne price. Puk ga zove vilenjakom i vitezom Hrabrenom. Svakako, temu nazive narod nije dao bez pravog razloga.Lijepa ki domaice Magda predloi: Poslala sam slugu da pozove naeg provizora. On e sigurnoneto znati o njemu i o tome kako se sve dogodilo.Evo, sluga se vraa ali bez njega!Momak u livreji pristupa Magdi i javi: Plemeniti gospodin provizor nije dolje, ali nadglednik u-ma odmah e doi, on je bio u borbi s razbojnicima. Mukarac otmjena dranja u zelenoj odori ue u dvoranu. Kontesa Magda upravi mu nekoliko pitanja koja mlade djevojke jo potcrtavaju svojom radoznalou. Gospodin pripovijeda: Konteso, evo to znam: vraao sam se danas popodne slugarima, kad me u umi zaustavi pristao mlad ovjek u jahaemodijelu i pokae mi ikaru gdje u zasjedi ekaju panduri, jer darazbojnici kreu na imanje gospodina grofa Pejaevia u Retfalu.Zamolio sam ga neka mi barem dopusti da javim u dvorac gdjese u torn asu nalaze odlini gosti. Odgovori mi da je ve poslaomomka da obavijesti mojega gospodara, a ja sam se s lugarima pri-druio pandurima. ekali smo u zasjedi. Kako je izgledao mladi? pitaju djevojke. Lijep i pristao. Kapetan je onog neznanca kojega puk zovevilenjakom ili vitezom Hrabrenom. Ipak, poslije ste vidjeli i njegova gospodara? Mladi kapetan poveo me sa sobom i odredio da se pridru-im posljednjem odredu koji e navaliti s pandurima. Njegov go-spodar bio je daleko naprijed, predvodio je etu. I nita drugo ne znate? Sasvim nita, ali plemenite e dame sve saznati od samogkapetana i njegova gospodara. Kada? Gdje?8

Dok je kapetan pratio mene i lugare, pripovijedao mi je dasu on, njegov gospodar i svi momci itav dananji dan u zasjediekali Varnicu, te da nisu okusili ni suhog hljeba, ali se gospodar nada da e uhvatiti lupea i zato upomo eka. Smatrao samda bi me grof ukorio kad ne bih pozvao kapetana s njegovim gos-podarom k nama na veeru doekali razbojnike ili ne. Oh! iznenauju se djevojke. I doi e? Kapetan je odgovorio da vrlo rado prima poziv za gospo-dara i momke. Jo veeras mi emo ga upoznati! kliu one radosno. A niste li uli zato ljudi o njemu pripovijedaju kao o ne-em zagonetnom? pita dalje Magda. Ne bih znao nita red o tome. Mislio sam da smrtni nepri-jatelj Stojana Varnice uope ne postoji. Danas sam se uvjerio uto. Kad sam nakon napada rekao gospodinu grofu da e doi s ka-petanom i svojim momcima, odmah je gospodin grof izdao zapo-vijed da se priredi jelo i pie i da se estito pogoste. U blagovao-nici prostrijet e se za njega i kapetana. Znai, nitko od naih nije vidio junaka? Jedino provizor jer je bio u prvim redovima s njegovimkapetanom. Neka doe odmah gore da nam pripovijeda odredi Magda. Konteso, ne mogu udovoljiti vaoj elji. Mladi je plemi od-jahao u potjeru za razbojnicima zajedno s ostalim naim slugama. Da, ali svi su se nai ve vratili. Samo njega jo nema. Bojim se da ga nije stigla kakva nesrea. Meutim, damee vidjeti svojeg osloboditelja.Magda nije imala kada da nastavi razgovor. Lijepa plavua je pod ruku. Ostale djevojke se uzgibale.Onaj koji nas je spasio dolazi na veeru s kapetanom i i- svojom etom! javlja Magdina roakinja plavokosa Hela. Uskomeale se dame u dvorani. Straha je nestalo. Domaica ffldredi:Moramo obavijestiti dolje gospodu. Idem ih potraiti ponudi se Magda i ve odlazi iz salona.Vani u predvorju djevojka upita slugu: Gdje je gospoica Krasanka? Dolje je, u sobi gazdarice dvorca. Neka doe gore, ali hitno. ekam je u svojoj sobi.U svojoj djevojakoj odaji ee Magda nemirno, uzbueno. vo oslukuje. Napokon zauje hitre enske korake. Pogled rata.se pojavi mlada djevojka. Visoka, vitka, stasita. Rui-~ ':?? savreno plemenitih crta, blista od zdravija. Zagasite pla-: rvila je na zatiljku kao teki teret krasnoj glavi. Velike: tamnoplave, pune su melankolije. Lijepo skladno tijelo- jednostavna haljina s tunikom bez krinoline.

Poklonivi se duboko, djevojka upita: Zvali ste me, konteso? Jesi li se uplaila razbojnika? Nisam. ula sam u Valpovu od druine kako se od nekogvremena svaki put, kad razbojnik Varnica neto poduzme, pojavivitez Hrabren i potjera ga, pa sam se nadala doi e. I doao je! Dakle, i tebi se vrze po glavi. Uzbuenje zaokupi Magdu, hoe neto da kae, ali se smete. Promatra Krasanku i primijeti: Nisam te danas pravo ni pogle-dala. Lijepa si! Zaboravili ste na me, konteso, sasvim zaboravili. Vara se. malo te viam otkako si otila iz naeg dvor-ca. Ja koji put idem u Valpovo, a Hela i njezine kuzine gotovo uvi-jek dolaze bez tebe. Siromana djevojka svuda je na putu uzdahne Krasanka. Kakvi su to uzdasi? Prije nisi bila takva, Onda Magdanervozno prekine razgovor: Ja brbljam, a dolazim ti s prenommolbom. Meni se samo zapovijeda! Ne moe kazati da sam ti zapovijedala. Drugovale smo. Na alost, ovom je drugovanju kraj otkako sam otilaod vas. Znai, nisi zadovoljna u Valpovu? Zadovoljstvo je daleko od mene otkako mi je umro otac.Prije su me ipak smatrali nekom gospoicom, dolazila sam u dru-tvo, mogla sam prisustvovati zabavama kao to je ova danas. Sadmi je doputeno da sjedim sa sobaricama, a ako me naroito po-aste, onda me pozovu u sobu gazdarice. Razumijem. Hela je morala i tebi dopustiti da ue u salon.Napokon, ki si maloplemia koji je upravljao naim imanjima.Moj ga je otac uvijek zvao u drutvo. Rei u to svojoj sestriniHeli. Ne recite joj nita! Moram biti zadovoljna sa svojom slu-bom. Najzad, posao je lagan: briga za haljine i ljepotu gospodari-ce, a to je za siromanu djevojku velika srea. Vidi, Krasanko, dala sam te Heli, ba zato to je trailapratilicu, a htjela sam te opskrbiti i vjerovala sam da e ti bitidobro. Ne moe se djevojka s osamnaest godina osjeati dobro kadstalno provodi ivot kao pastore. Kad vidim ostale djevojke istogplemstva kao to je moje u krasnim haljinama kako se zabavljaju,onda mi je teko oko srca. I ja bih eljela veseliti se koji put, ma-kar samo nekoliko sati... Ako mi uini ono zbog ega sam te zvala, poklonit u tihaljinu koju sama odabere i odrediti da ve sutra doe u salonmeu goste. U ime place od vas, konteso, ne primam nita. to? Zove me kontesom? A bile smo drugarice.10

Baronesa Hela mi je zabranila da vas njezinu sestrinu nazivam samo Magda i odredila da vas zovem kontesom. Barem u etiri oka ostajemo drugarice kao to smo bile.Razumije li? Ja to hou i nastojat u da ti kod Hele izvojtim e-stiti poloaj. Nisam znala kako ti je ... AH joj ponestane izdrljivosti, i Magda ponovo prekine raz-govor. Moram te zamoliti, Krasanko, da mi iskae uslugu. Uvijeksi bila dobra prema meni i... Desilo ti se neto neugodno? upita Krasanka. Kako da kaem? Uvijek si mi kriomice donosila neke knji-ge od naeg provizora... Tebi je Iako razgovarati s njime zatoto je tvoj otac bio na provizor ali meni, dakako, nije. Sjeamse, jednom si mi neto rekla o sadanjem provizoru... Da, rekla sam da primjeujem kako je gospodin Zorislavbeskrajno nesretan zato to te duboko ljubi, a ti mu ne uzvraaljubav. I ja sam to opaala, makar se nikada nije usudio to poka-zati ni pogledom niti rijeju. A lijep je, muevan, poten, naobra-en plemid. Dakako, plemstvo mu je daleko ispod mog grofovskogroda. Moj bi me otac prije poslao u samostan, nego mi dopustioda... ali glupost je i pomisliti! Teko mi je samo jedno svi suse nai vratili iz potjere za razbojnicima, samo njega nema, a vedje blizu pola nodi... Otiao je da progoni razbojnike? Jest. Od sve gospode jedini je on imao odvanosti da poeu obranu svih nas. Nikako svih! Gospodin Zorislav je mislio samo na tebe isada negdje juri u nod jedino zbog tebe. to ako u toj jurnjavi zaluta? Neprestano mi je pred oi-ma slika: mrana nod, a on negdje lei ranjen, bespomodan. Otka-io sam dula da ga nema, drem od straha. Nemoj misliti da daga moda ljubim ... Zasluio bi... 5 . Priznajem. Teko mi je, Krasanko, i Magda povjerljivopride k njoj: Znam, nisam se brinula za tebe kako bih morala,il; oprosti mi i uini to du te zamoliti. Pouzdaj se u mene.Tebi ne moe nitko prigovoriti, pokae li vedi interes zaprovizora. Kad bih ja rekla samo rijed bilo bi svreno. Ako tkoi posumnja da je stekao tvoju naklonost, smatrat de to prirodnim.Ml dolje i pitaj za njega, a kad ti kau da se nije vratio, zabrini: zamoli: neka poalju nekoliko sluga sa svjetlom na poljane.fceprestano mi je u dui misao: negdje lei ranjen. Ako ga nau,du se osloboditi ove slike. Hoe li, Krasanko? zamoli ona,Ttuaiixsi ruke na ramena lijepe djevojke.Hodu, drage volje.11

Ako ja to uinim, bili bismo kompromitirani i ja i on, a otacbi ga smjesta otpustio. Znam, Magdo, i zato se odazivljem tvojoj elji. Kad se sluge vrate s potrage, onda e mi poslati glas. Evo,ostavljam ti ove haljine, odaberi koju hoe. Krasanka ne odgovori. Njezina jednostavna plava haljina ne-stade iza vrata. Nemir kontesina srca sve vise raste. Biju joj sljepooice. Po-nikne sama u sebe i pita se: Zar ga ljubim? Pri toj pomisli obuzme je zebnja. Strah ju je. Stalno je progo-ni ista slika da mladi provizor negdje lei ranjen, ostavljen od svih. Zato je progoni ta slika? Jednom joj je rekao: Kad elim da se moja majka sjeti mene, onda vrsto mislim na nju i tada mi starica pie da je u ovom ili onom danu i asu mislila o meni! Dok je to govorio Magdi, gledao ju je tamnim oima to su bile poput dva zrcala u kojima je ona nasluivala ranjenu duu. I sada ne vidi nita do ta dva oka to joj u mraku donose njegove misli stalno upravljene u nju. Jer ono o majci govorio je njoj sa-mo njoj u to je uvjerena. I toliko puta pojavio se iznenada mladi plemi u njezinim mislima poput ive slike usred noi. Probu-dila se i nastavila da misli na njega. Ali nikad nije osjetila nemira, nikad drhtaja. Godilo joj je to je oboava, primala je knjige koje bi joj slao. Kad ju je sreo iznenada, as bi problijedio as po-rumenio. U itavom njegovom biu osjeala je snagu prave muke lju-bavi. Zamijetila bi tada neko gibanje u svojoj dui, to joj je godilo, nastojala je kako bi ga svuda u dvorcu sretala ee. Ali on je bjeao od nje, krio se. Uivala je kad bi iznenada izala pred n'jega i svojom blizinom izazvala talasanje njegovih osjeaja. Ta igra ispunjavala je vei dio njezina duevnog zbivanja, ve pune dvije godine. Kad je sada nadumar izrekao nekako sumnjiavim glasom da mu se moglo dogoditi kakvo zlo, zadrhtala je. I ne moe se vise umiriti. Progoni je slutnja u obliku slike koja se zasjekla u nje-zin mozak. Prvi put se prepala sama sebe i opetovano se pita: Zar sam se neopazice bacila osjeaju u naruaj? Zar strepnja za njegov ivot znai ljubav a ne samilost prijateljsku, ljudsku? Dvije je zebnje tresu za njega i za svoje srce. Ali mora na-trag u salon jer e je traiti. Zaudila se promjeni koju je tu zatekla. S lica gospoa i mla-dih djevojaka nestalo je svake sjenke straha. Izgleda sve one do-laze ravno od zrcala. Sve su nanovo opraene, narumenjene, svaki pram kose namjeten, svaki nabor ureen, svaka ipka pomaknuta na pravo mjesto. Mlade su se djevojke povukle jo dalje od majki i teta k pro-zoru, zavirkuju iza zastora i zovu Magdu. I ona pogleda na prozor u mrak i osjea kako kroz nju struji zebnja.12

I

BaJ sam radoznala kakav je veli lijepa plavokosa Hela. Oito ne sluti da ovdje desetak lijepih, mladih barunica i kon-tesa iza zastora nestrpljivo oekuje njegov dolazak. Pozdravit aga s usMtom. Zato to misli da je mlad, lijep, visok, i crnokos? Hoeli ga odmah osvajati, Helo? pita Magda. Sve smo se spremile da osvajamo. Napokon, zar je to udo?U kasnoj noi dolazi neki nepoznati, tajanstveni ovjek, koga zovuvilenjakom, arobnjakom, vitezom Hrabrenom, sve samo divnetitule skrojene na jimatvu. Sve ste, eto, nestrpljive. Ti i nema prava na nam otima kavalira upozori jeMagda. Kad god doe iz Valpova k nama, 'kvari nae uspjehekod gospode. Ima svog zarunika ...Plava se ljepotica zagonetno smjeka: Ne boj se, Magdo, ne kanim bacati mreu kavalirima u Retfali!... Crnokosa se djevojka zamisli. Zato je to nabacila? Sluti li? Ali Hela se vise ne osvre na Magdu, ve joj druga djevojka do-bacuje: Jo nam nisi predstavila svojeg odabranika, Helo! To je sasvim nemogue. Ponajprije, nisam ga ja odabrala,nego su mi ga dekretirali iz Bea.Djevojke se nasmiju, a Hela nastavi: Da ste na mojem mjestu, ne biste se smijale. Evo, razjas-nit u vam svoju tragediju. Na cariinom dvoru moja je tetka dvor-ska dama. Ona ima kume, nekog porunika u vojsci. Svojom jehrabrou jednom zgodom stekao simpatije vojskovoe, carevogbrata. Naravno, moja se tetka odmah zauzela za njega kod caricei uspjela. Mladia su promakli u diplomatske krugove. Meutim,carica vrlo rado sklapa brakove ... Kau da nije u tome sretne ruke! upadne jedna mladadama. Tako su me carica i tetka obdarile ovom sreom. A kakav je, plav, crnomanjast, lijep? Nisam ga vidjela, a;tetka mi nije pisala kako izgleda. Kad dolazi? ekam ve osam mjeseci. Skandal! zgraaju se djevojke. I zato rekoh: svreno je. Neu dopustiti da neznani zaru-aik zatvori drugim kavalirima puteve do mene. Napokon, ne zna nije li hrom, grbav, slabouman?! upa-daju druge s primjedbama. Dakle, djeco, recite, ne bi li bilo ludo da ekam? Java tetki da se odrie zarunika kad ne dolazi predloinlada baronesa Dora Prandau. Ve sam joj sve pisala, a ona mi se stala izvinjavati dae njeno kume doi ravno na svadbu jer je to jedino moralno!13

Nae tetke i majke, uistinu, brzo zaboravljaju da su i oneneko bile mlade prigovori znaajno Magda. ekajte zaustavi Hela njihove primjedbe. Tetka mipie: Moj mladi mora prije svega stei karijeru i zato ga je caricaposlala u Rusiju kao pobonika austrijskog poslanika. Onda ga je zarobila ruska carica, draga moja! Dugo bi ti e-kala na njega! nasmije se Dora. Zato, molim, pripovijedajte svoj gospodi da im je put domene otvoren.One se smiju, a Magda draka: Cini se, preutjela si ono glavno netko drugi, valjda,postoji... I gledamo se izdaleka ... Lijep, mlad, bogat, odlina roda? Ne bih li vam ga jo objesila na nos? A tko je taj sretnik? Dok se on ne usuuje razotkriti svoje srce, dotle mudroutim. Kad sazna da sam slobodna odvait e se. Ja znam: crnomanjast je, tamnih oiju, visok, vitak ... Otkud to zna, Doro, zapanji se Hela i sumnjiavo po-gleda raladu djevojku. Ne znam tko je, ali znam tvoj ukus. Radoznala sam veli Magda. Je li moda meu gospo-dom u Retfali? Boji li se moda? apne poneto zlobno Hela Magdi, alise odmah nasmije: Sve ipak ne mogu izbrbljati. Ostavite me, ionako ne bihvie nita priznala. Radije pogledajmo dolje, moda osloboditeljve dolazi. U dvoritu je jo mirno i tamno. Obuzima ih nestrpljivost. Oko tog tajanstvenog junaka stvaraju se legende i svi ga ele vid-jeti, uti i pribliiti mu se. Svi ekaju uzbueno. Uinio je neto tci svatko ne moe ree Hela.-: I ne moe! ak ni zapovjednik osjeke tvrave grof Kegle-vi nije mogao nita protiv zloinca Varnice. Straan je taj ivot. U vlastitom domu zarobljeni smo odrazbojnika. To svijet nije nikada vidio. Do njih dopru ustri koraci na hodniku. Pogledi su puni oe-kivanja. Sluga otvori irom vrata. U sobu stupaju gospoda, kuedo-main sa svojim gostima, u odijelima od baruna i svile.Razoaranje u djevojakim pogledima. Kako? Zar oni nisu otili u potjeru? udi se Dora, aMagda s prizvukom podrugljivosti primijeti, gledajui gospodu: Ove noge u svilenim arapama i izrezanim cipelama bane pruaju iluzije snanog mukarca u izmama koji jae prekopolja i gudura i grabi za razbojnicima ...14

Nekako omalovaavajui promatraju gospodu koja im se pri-bliuju. Prvi od njih, Adamovi-Cepinski, zaustavi se i pita: Kao da ne dolazimo u pravi as? Oekujemo junaka, naeg osloboditelja veli Hela. On je, dakle, zaokupio vae romantine glavice? Radoznaosam kako e vas odueviti kad ga vidite ... Poznajete li ga? Nisam doivio tu veliku sreu ali nadam se da u danasupoznati tog junaka koji nam je mogao oteti vau panju i zavitinas u crno ... Dah mi je zapeo, sluajui ovu dugu reenicu podrai gaHela. Otmjeni kavalir pogleda Helu, strogo i uvrijeeno, i pride Dori, ali ona, kao i svi ostali, odvie jasno razabire da njegov pogled stalno trai Helu.Dora mu apne nasmijano: Upravo je izjavila da nee ekati tetkinog izabranika, dakle,otvara vam se put do njezina srca. U to srce ima odvie puteva, a, ini se, Hela ba nije strogau izboru. Oho, neto znate? Samo nasluujem, ali taj bi izbor bio sramotno nedostojannjezina imena, poloaja i ugleda i zato ne mogu vjerovati da takoesto dolazi u Retfalu radi... Sto? to? Dovrite! U Retfali je netko ...Ostavimo to, eno, nepoznati vitez uzbudio je sve dame.Ona se uputi k ostalim djevojkama koje namjetaju svoje ha-ljinice, priglauju ipke oko rukava i promatraju jedna drugu. Magda iskoristi uznemirenost da prikrije uzbuenje kojim eka vijesti o provizoru. Ali uzalud. Krasanka joj ne alje nikakvu vijest u salon. Magda se tjei. Potjera za njime jo se nije mogla vratiti. Obrazi joj gore. Nitko ne sluti da njezino uzbuenje ne pripada neznanom vitezu. Najednom se sve u idyorani pokrene. itavim dvorcem prohuji val uzbuenosti. Dolje, ipred dvora, povici, buka i topot konja. Djevojke su u tren oka kod prozora i gledaju dolje. I starije dame neprestano pogledavaju na vrata. Kuedomain teko iekuje do-lazak neznanog spasitelja. Mlada gospoda ljubomorno promatraju djevojke i vidno se izruguju njihovoj elji da pobude pozornost nepoznatog mukarca. U mranoj noi are se gorua svjetla. Duguljaste zrake titra-ju tamni se jahai trkom pojavljuju iz mraka u svjetlost i nesta-ju opet u mraku dvorita. Djevojke ne mogu razabrati njihova lica, niti raspoznavaju odore. Onda se brzo povuku s prozora i sva-ka baci kriomice pogled na zrcalo. Usne su namjetene na smijeak. Pod bijelim elom vrzu im se misli kako da doekaju znamenitog mukarca.15

Magdu podilazi nada da bi provizor mogao doi s onim kojega svi oekuju, pa se povue sasvim u pozadinu od straha da se ne izda ako ga spazi. Sa stepenica dopira snani koraci. Netko vrsto zakuca. Svi su uzbueni. Sad e vidjeti nevienog junaka osloboditelja. Sva-ije se oi upilje u vrata salona. Oba se krila rastvore. Na pragu stoji mukarac. Malen, debeo, crvena lica, sa dva gusta smea brka. Pogled mu je neto zauen. Zavladala grobna tiina, zaprepatenje, razoaranje. Gospodar dvorca isprui vrat i gleda tamo gdje stoji ovjek s izrazom sra-meljivosti, a opet u njegovu stavu ima neto ukoeno. Kao da si-lom eli svojim nastupom pobuditi dostojanstvo. Svi su ukopani na svome mjestu. Samo gospoda se podruguju lijepim djevojkama. Napokon se onaj na vratima u smeoj odori, sa irokim poja-som i udnim klobukom, nasmijei i pozdravi:Dobar veer! Nitko ne odgovori. Preneraene dame gledaju kao oparene. Kuedomain ide naprijed i pita: Tko ste vi? Junak naime, kako rekoh, vilenjak bio sam s nji-me u movari zovem se Jacko Ficulin. Tamo smo ja i slavnijunak natjerali razbojnike u movaru ... Lijepo, a to ste vi? Ja? Vaa milost me ne pozna? Ne, ne poznajem vas. Tako? A ja sam pandur iz Osijeka! Iz Donje varoi? Boe sauvaj! Kako bih ja mogao biti iz Donje varoi! Tamo ljudi, oni repanci, nosom pasu travu kad im razbojnik Var-nica zapovijeda. A niti sam tukar iz Gornje! Gospodski sam pandur iz tvrave! Jest.ba iz tvrave ponosno e on.Grof mu prie jo blie i jedva suzdri smijeh:A to elite ovdje, gospodine pandure?Ja? Pozvan sam na veeru gospodinu grofu.Preneraenost mladih dama prometnu se u tihi smijeh i pri-gueno hihotanje gospode. Ali e pandur mirno: Lako se vama smijati ali teko je meni gladovati, doksam uzvanik! Da, pozvani ste opet e kuedomain ali prije svegaima da doe va voa i njegovi kapetani.Opet se pandur isprsi i korakne blie: Ba zato eto mene! Kako da kaem... Stajao sam uvijekuz bok kapetanu. I onda mi ree: Idi gospodinu grofu i kai moj gospodar alje mu doboki poklon i zahvalu. Ne moe doi na16

gozbu jer se namjerava jo noas pogostiti razbojnikim mukama u movari a ti idi i pojedi moju veeru jer si ba estito i hra-bro vrio svoju dunost.Kod svih se pojavila mrzovolja. Gospoe neto apu s domaicom, a smrknuta se gospoda okupljaju oko grofa i prigovaraju: Cini se da je taj osloboditelj neki neotesanac. Kako smijeposlati, umjesto sebe, jednog pandura? Domain odgovori neto tiho pa se onda okrene ovjeku koji nepokolebljivo stoji na istome mjestu, gledajui ravno preda se. Idite sada lijepo dolje u kuhinju tamo ete biti podvo-reni jelom i piem. Pandur se ne mice s mjesta. mirka u drugu sobu na prostrt stol, pun peenja i pateta. U tili as pristupi grofu Magda, a za njom mlade djevojke. Oe, na osloboditelj poslao je ovoga umjesto sebe. Oitoje ovjek i zasluio. Ako onaj u movari uva strau da razbojniciponovo ne ustanu i navale na nas, duni smo izvriti njegovu poru-ku i ovoga pozvati k stolu! Gospoda se mrte, prosvjeduju. AH otac prihvaa, makar nije oduevljen eljom svoje keri. Hela se raduje i okrene se barunu Prandauu: Ujae, bit e ba zgodna zabava s ovim pandurom nakonstraha to smo ga preivjeli. I ovaj, mrmljajui, prosvjeduje, ali kuedomain Retfale prista-je i tako vlastelin Valpova kao gost mora utjeti.Dotle Magda pride debelom pandurii i potakne ga:Hajde dodite! No, samo odvano. Zapanjen, raskolaenih oiju zirne on u djevojke to stoje iza Magde pa e onda tiho: O, djevojke, materina brigo, koliko vas je? Tko e vas svepoudavati?Kontesa ga odvede u blagovaonicu i upita putem tiho: Dakle, tamo kod movare ima jo momaka? Ima nekih etrdeset, ali to je kapljica u Dravi. Je li s njima i tkogod iz naeg dvorca? Cuo sam kad je ba netko vikao: Ne tamo, gospodine pro-vizoru! Drite se desno! Dakle, to moe biti samo va provizor. Magda bi pitala dalje, ali ve su joj za leima Dora i Hela s GStalim djevojkama, eljnim da se nasmiju. Hoete li peenja ili pateta? Ili moda hladne divljai, ilibutine? pita Hela pandura.On nakrivi glavu i odgovori srameljivo:Tko mnogo nudi, malo daje! Nasmijane djevojke mu nakrcaju tanjur svakojakim mesom i primaknu srebrni pribor. Ali on ga metne daleko od sebe i ree: Da se ne bi zaprljalo. U mene su zubi kao u mladog konja.Nije mi potreban no! 2 Zagorka: Vitez slavonske ravni

17

Veselo mu djevojke nalijevaju vino. Protjerali ste Varnicu? pita Dora. Nagrajsao je razbojnik kao avo na Veliki petak i sadacaruje u movari kao guja na ledu. Priajte kako je bilo moli Magda da ipak uje neto vise. Ne trabunjam ja makar to. Zovu mene u tvravi pandurFiculin krasnorjeiv. I ne bojim se ja ni velike gospode. Hm,a to ona gospoda gube oi na meni? Zavidni su to vas dvorimo primijeti Hela, a on ogle-dava batak i mirne na djevojke. E, zavide kad se oko mene ulja areno cvijee. A gdje jecvijet, tu je i med! Gospoda se sakupila oko grofa domaina. Jedni se mrgode, drugi smiju, gledajui djevojke oko pandura koji guta zalogaje i zvjera nakolo, promatrajui kako se tko dri i vlada. Oko stola mlaahne nasmijane djevojke veselo dvore ponosnog gladnog osjekog pandura to udobno sjedi, a snanim debelim rukama kida meso i hrani se pravom nasladom. Sve se oko njega vrte kao leptirice, a on mirne okom na razgaljeni vrat, na izre-zane grudi, pogleda u vitki struk pa u sebi uzdahne. Dora i Hela sve ga vise zatrpavaju jelom i piem. Polako! veli on. Tko mnogo pije, po glavi se bije a pandur iz tvrave je gospodski ovjek. Ne smije on teturati kao kakva trlja iz Donje varoi dok oko mene vrljaju curice rumene ruice. Dvore me poput cara. Za nau podvorbu traimo plau. Plau? Od mene? Da, od vas. Morate nam pripovijedati sve to znate o vile-njaku. A tako? To hoete? E, dobro. Znam ja o vilenjaku vitezuudo toga. Kako ne bih znao? Zato sam pandur!Djevojke posjedaju oko njega, sluaju ga i pitaju. J-e li junak bio' vama u potjeri? Kako ne bi bio?! Ba sam mu se borio uz bok! Uistinu? A kako izgleda? Strano, upravo strano. On vam izgleda recimo na pri-liku kao ovjek koji nije pravi ovjek. Nije on ovjek kao drugi. Otkako se pojavio, Varnica je ve deset puta morao bjeatipred njim.Ali djevojke zanima neto drugo i one ga prekidaju: Kako izgleda? Kako da kaem izgleda strano. Zamislite: Varnica mora bjeati. To ne moe uiniti pravi ovjek. Samo arobnjak! Dakle,on je sin neke vile koja mu je dala mod za takvu aroliju. Ma kakav je? To nam recite! Kakav? Pa takav! Ba kao svaki vilenjak. On vam, na pri-18

fiku, moe ovjeka pretvoriti u to hoe u kamen, u ivotinju, pa opet u ovjeka. Na priliku, on bi sve vas mogao pretvoriti u a-bice ili guice ili ptiice i makice.Gospoda prasnu u smijeh. Pandur je uvrijeen i mrko veli: Nije to za smijeh. Moe on u asu mukarce pretvoriti uvolove ili u magarce! Sve to on moe. A tko vam je sve to rekao? Onaj tko sve zna i vidi, a to vam je crkvenjak svetog Mi-hajla. I on ga je vidio. Na glavi mu crni toranj a oko njega crnakrila i sve neto vrcaju iskre i svjetlosti. A to sam vidio noasi ja svojim oima kao to vidim vas. Da ga barem mogu vidjeti licem u lice veli Magda. Pisali biste vi po oriovim krilima da vam je do njega.I dok se one smiju, on ponovo uzima jela i peenja pa razlae: Ovako finog peenja i tako dobrog vina imaju samo visokagospoda i razbojnici. Lako njima! Uzimaju kmelovima i spahi-jama. A Varnica vam uzima dace od sela i ivea i novai momke itava sela plaaju mu desetinu i veli on: ja kraljujem u slavon-skoj ravni! I jest, tako je ba da kraljuje potvrdi Magda. Znate sve ja tako mislim robovali smo mi i carici ivabi, ali oni su bili ipak ljudi. A sada robujemo razbojnicima.Propast emo kad vlada razbojnik i ne jedan: tu su Kosi, iVarnica, i onaj lupe Jemenica. Tri cara u jednoj zemlji? udi se Dora. Eto, vidite, tako. Poteni bi ljudi jedni drugima uzimali,otimali, a razbojnici sve slono podijele. Znaju oni dok se slau,dotle i grabe! Ali sad je doao vilenjak vitez Hrabren, i bit e lju-te borbe na ivot i smrt! Vani se uzbune ljudi. Odzvanjaju koraci. Na vratima kucanje. Sluga ulazi i dovodi starijeg gospodina. Ah, va glavar, veli Magda sudac Jakob Valenti.Pandur se trgne i proape: Ah, ta, on samo sudi batine! A dijelim ih ja!Sudac pohiti dorhaici i domainu, ispriavajui se:

Nisam ni slutio da je ova nametljiva budala otila gore doksam ja bio u dvoritu s pandurskim momcima. Mi smo ga zadrali umiruje grof suca. Pandur se nastoji izvui iz neprilike pred svojim lijepim do-maicama. Brie brkove rukavom i razmilja kako bi izaao da one ne opaze njegov strah pred sucem. I stade promatrati njiho-ve svilene cipelice na visokim peticama pa veli: Samo bih jo htio znati kako moete koracati u ovim male-nim visokim potkovicama, a da ne posrnete. Tome se nikako nemogu dosjetiti. To emo vam razjasniti na buduoj veeri, ako nas zaskoerazbojnici a vi nam priteknete u pomo.2*19

Ne bojte se dok ima pandura, do tie e biti i razbojnika.Samo vi poaljite po mene! U dubini salona gospoda razjanjavaju sucu da su zadrali pandura samo zato kako bi doznali neto o njihovu osloboditelju. Tko je taj na zatitnik? Recite, gospodine sue pitaju garadoznalo. Vi sigurno neto znate o njemu? Samo se po sebi razumije vano e sudac. Juer po-podne jer je sada ve prola pono dojae k meni neki mladina konju i javi mi da se razbojnici okupljaju u Cepinu i alju svojeuhode prema Retfali dakle spremali su se napasti va dvorac i neka poaljem svoje pandure jer me za to moli gospodin grof. Ja nisam nikoga slao ree domain niti sam slutioto se sprema. Onda je slao taj vilenjak, ali ja sam vjerovao da vi trai-te pomo i odem s pandurima. Taj nas je mladi vodio ravno uumu. Kad dooh onamo, naao sam nekih etrdeset momaka, naelu im neka udna prikaza.Tihi poklici zauenja i radoznalosti salijetoe suca. Ve se bilo smrklo, kad sam naao tu prikazu u umi naelu momaka. Sjedio je na sedlu. Na glavi mu grdna kaciga. Vrloudno i neprijatno! Od vrata pa sve preko sedla visi mu crni plat.Mislio sam: ljudi izmiljaju budalatine, ali, uistinu, u ovim crnimkrilima neto je nevjerojatno sablasno. A lice? Kako izgleda? Gledao sam ga izdaleka, ovjeku je vrlo neprijatno stajatiu blizini nekakvog sumnjivca. Mistina maska sluii mu oito za to da razbojnici i njegovivlastiti momci osjete strah od njega. Svijet je praznovjeran pri-mjeuje grof. Da, vidite, to je istina zato se tako odijeva potvrujugospoda. I onda nije udo ako vele da ima nekakvu mo i da pretva-ra ljude u ivotinje, kako je to pripovijedao va pandur veli, to-boe ozbiljno, Adamovi. Ali zato nam se ne otkriva? Zato ne dolazi? navale nasuca djevojke. Zato to je neotesan upada barun Prandau i pita daljesuca: Ni va zapovjednik tvrave, ni va sud nije doznao tko jetaj ovjek! Cudnovato! A on se baca u smrtonosnu opasnost samod svoje volje i na svoj raun goni Varnicu kojemu nije doraslani vojska. Moja gospodo, ba to sam htio rei i razjasniti. Gospodinegrofe, vi ste poinili strahovitu pogreku kad ste neznanog oslobo-ditelja pozvali ovarao u dvorac. Zato? udi se grof. -Preuzvienom gospodinu je vrlo mnogo stalo do toga da seotkrije tko je taj vitez?20

Svima je stalo, ve i zbog toga to mu elim ponuditi i svoju pomo. To neete uiniti ni vi, niti tko drugi! Zato?Evo zato to o tome imam svoje miljenje.Svi nagrnu blie k njemu i sluaju ga paljivo. Oko Osijeka i u itavoj okolici sve do Vinkovaca okupiralisu Varnica i Jemenica zemlju i selita. Varnica je krvoloniji isilovitiji, pa sve polagano Jemenici oduzima njegove opljakaneposjede. Jemenica se eli obraniti, a opet boji se Varnicu ima-ti za neprijatelja. A kako je taj mladi razbojnik Jemenica lukav,kani se osloboditi Varnice na taj nain da ga svuda napada ovakoprikriven... Gospodine sue, valjda ne mislite da je taj na oslobo-ditelj ... Jeste, gospodine grofe. On je glavom voa druge bande Jemenica! Zato dolazi okrinkan da ga nitko ne prepozna, a Varni-ca misli da je to netko izmeu vas, gospodo. AH kad bi progonitelj Varnice bio njegov drug Jemenica ne bi spasavao Retfalu. On tjera Varnicu s terena na kom je prije sam gospodario.eli ga istjerati iz ovoga kraja i sebi osigurati itav posjed u svojosjekoj okolici. A dame su tako nestrpljivo ekale osloboditelja! ruga seAdamovi, ali ne gleda Helu, makar je ove rijei izrekao njoj. Onase uini da to ne opaa i slua daljnji razgovor.Gospodar dvorca sve se vise uznemiruje i dalje ispituje suca: Prema tome bi Jemenica danas doao spasavati moj dvo-rac iz ruku Varnice samo zato da me drugom zgodom sam orobi? Tako je, uzvieni gospodine. Zato se nije odazvao mojem pozivu na veeru? Poslao je, umjesto sebe, pandura, gospodine grofe. To jeJemeniin humor i njegova drskost. Gospodine sue,;, on je poslao k meni na okrepu i svojemomke!: Znam, gospodine grofe. I oni su sada dolje, zajedno s vaim pandurima na veeri? Da, gospodine grofe, vidio sam ih. Momad u mojoj kui su razbojnici haramije Jemenice? Vi ste ih pozvali i sad jedu i piju.

U dvorcu imam goste razbojnike?!Svi se u dvorani pokrenuli. Zato sam rekao da ste poinili veliku greku. A vi sjedite ovdje tako mirno? A to mogu? Znai, vi ste pomogli Jemenici da tjera Varnicu? Prevario me po svojem glasniku da vi traiite pandure.21

Prekrasna situacija! Ja, grof Pejaevi, pozivam na veerurazbojnike! I meni je neugodno, gospodine grofe. A Jemenica? Zar je i on dolje? Odgovorite mi, gospodinesue. On, vjerojatno, u movari eka Varnicu jer se nada da eponovno udariti na dvorac pa se tamo pritajio. A moda i ovdjeeka na zgodan as da ue u dvoranu i od svih vas zatrai dragu-Ije i novae...Poput groma odjeknue njegove rijei. Svilene su haljine zautile. Gospoda se ushodala. Poluglasna zabrinuta pitanja idu qd usta do usta. Gospoe prestraeno gle-daju, ekaju to e biti.Grof se sporazumijeva s gostima, a onda odredi: Ako je tako onda brzo na obranu. Doekat emo gaspremni. Gospoda neka pohite u oruanu i uzmu oruje, doduesredovjeno, ali ipak oruje! Koliko imam pitolja, razdijelit emo. Savjetovao bih vam, gospodine grofe, da nita ne uinite na-padno. Ako opaze da se kanite braniti, to bi moglo razbojnikeizazvati.Ogorenje provali kod prisutnih. Tako? Jo i to? Daleko smo dotjerali! Razbojnici su zavla-dali nad nama, u naoj vlastitoj kui, jo ih zovemo i na veeru pod svoj krov, da s nama zajedno sjedaju k stolu. Jednog se raz-bojnika oslobodimo da nas drugi moe jo vise opljakati i ondajo: nemojte se braniti da ne izazovete razbojnike. To ipak prelazisvaku strpljivost! Gospodo! Hi je fantazija gospodina suca da jeosloboditelj razbojnik ili on ima pravo. A onda emo se zatvoriti,podii barikade, latiti se oruja i braniti.Sudac Valenti naglauje ponovno: Gospodo, vrsto sam uvjeren da je to Jemenica i on ejo ove noi iskoristiti svoju pobjedu nad Varnicom i odmah po-kupiti svoj plijen. Nitko ne zna kakve se misli raaju u lupekojglavi.jDomain blijedi, ali sabrano odreuje: Gospoe i gospodo, rijei suca Valentia su teko otkrie.Svaki neka ini to mu odredim.U dvorac se uvue novi strah. Dok su neki tiho razgovarali, grof najednom, kao da se neemu dosjetio, ree glasnije: Ponajprije u zatraiti savjet od naeg provizora Zorislava.On je tome vjet. Gdje je on?Gospoda nita ne znaju i odgovaraju: itavo popodne i vee nije se pojavio u salonu. Kako? Nije bio na plesu ni poslije podne? udi se grof.Onda povue zelenu svilenu vrpcu na vratima. Hodnikom odje-kne zvonce. U asu ulazi sluga u livreji. Grof mu odredi: Idi i pozovi gospodina Zorislava Morovia!22

Vaa milosti, provizor nije u dvorcu. Kamo je otiao, dok ja imam goste? Ve poslije podne dao se u potjeru za razbojnicima zajednos pandurima. Onda se valjda s njima i vratio. Sigurno je u svojem stanu.Idi dolje i pogledaj. Neka odmah doe.Sluga se neto skanjuje. Boji se rei gdje je? Vaa milosti, preuzvieni gospodine grofe, provizor se nijevratio sa epinske movare. Magda osjeti udarac u srce. Sad shvaa zato uzalud eka Kra-sankine vijesti. Kako se nije vratio? Valjda ga nisu ubili? Svi su se vratUicijeli i zdravi veli grof. Panduri su rekli da je gospodin provizor, gonei razbojni-ke, pojurio prema movari i zaglibio ... I pao u movaru? Da, gospodine grofe. Tko to veli? Momci. Vikali su mu neka se dri desno, ali je bilo prekasno provizorov konj se vise nije mogao zaustaviti i jurnuo je u mo-varu. Gospoda se uzbuuju, ene se zgrozie. Magda stoji uz Helu. Upre se o naslonja. Hela je pogleda strogo i opomene:Tvoja bi se alost mogla shvatiti krivo, Magdo!Djevojka se naglo uspravi i odreito apne: U asu, kad navjetaju groznu nesreu mladog ovjeka, te-be tare briga to e drugi rei? Briga me! Neka misle to hoe. Jasam ovjek i ao mi je ... Pazi, ovamo gledaju gospoe. Otvoren im je vidik! Hi bih morala ovdje stajati kao pagoda? Strano je to! Jedini od sve gospode ide za razbojnicima.Bila bi prava sramota da ga je stigla takva nesrea. Izgleda da ti je duboko u srcu. Ni duboko ni plitko, ve na je prijatelj, upravlja itavimimanjem, svi mi zavisimo od njega. Tamo neto govore i Hela pokae prema vratima. Na vratima stoji neki pandur kojega je sudac pozvao gore i pripovijeda: ... Nismo ga vise mogli dohvatiti jer bismo svi pali u movaru, ali dok smo se pritajili tamo u ikarju, uli smo kako dozivau pomo. Ni danju nitko ne moe u movaru. Razbojnici su tamosebi podigli neke tajne puteve i splavi, a movara je kao desetoro-struka Drava. Culi smo kako je jedan, valjda razbojnik, doviknuodrugome: Izvuci ga ... A dalje? zabrinuto pita grof. Dalje ne znam nita. U movari je zavladala tiina. Nitkose nije javljao. Razbojnici su se sklonili. Movara im pruza zaklo-23

nite uvijek kad god moraju bjeati. Tamo im nitko nita ne mo-e. Nismo vie nita uli odanle, a tada neki mladi kapetan odredi da ne pucamo vise pa smo ostali tako dok nas nisu poslali u Retfalu. I niste vise uli provizorov glas? Nismo, gospodine grofe.Sudac odredi panduru neka izie pa se onda okrene gospodi: Po onome to ste uli od pandura, va je plemeniti gospo-din provizor pao u ruke razbojnika. Ta bi otkupnina mogla biti zavas sudbonosna, gospodine grofe. Mislite da e traiti otkupninu? Varnica nee biti jeftin ako misli da vam taj plemi vrijedi. Da, on mi mnogo vrijedi veli grof. Onda e to Varnica dobro iskoristiti. Zlo e biti ako zatrai vise nego to mu mogu dati. alimnesretnika, ali u ovom asu strana je naa situacija. Ponajprije darijeimo ovo, a sutra emo vidjeti to se moe uiniti za provizora. Magda je utuena. Nitko to ne opaa. Hela je zabavljena novom opasnou od razbojnika koji su u dvorcu grofovi gosti. Svako od gostiju misli samo o razbojnicima i o njihovu gospodaru kojega negdje nasluuju kako eka najzgodniji as da provali u dvorac i da ih sve zarobi, opljaka i tko zna ta sve s njima uini...Grof smjesta odredi to je smatrao potrebnim za obranu. Gospoe neka se sklonu u modri salon. Taj je najbolje za-klonjen i udaljen od ostalih dvorana. Mi emo, gospodo, uiniti sveto moemo. Budui da su pozvani momci u druinskoj zgradi, za-tvorit emo glavha vrata u dvorac tako da oni nita ne opaze. Odmah su gospoe napustile dvoranu. Magda ide posijednja. Namjerno sve vise zaostaje, a onda se povue u uski hodnik. Kad su gospoe prele preko predvorja i nestale, Magda pohiti hodnikom. U njezinoj sobi pred zrcalom stoji Krasanka. Nije se mogla oteti napasti pa oblai Magdine haljine koje joj je ostavila na na-slonjau. Obukla je jednu, pa drugu i treu. I zanijela se, ogleda-vajui u zrcalu svoju pojavu. Sva je uzbuena od gledanja. Toliko je lijepa u tim haljinama da ne prepoznaje sama sebe. Kad je obukla i posljednju, obuze je tuga. Tek sada, u toj ot-mjenoj ukusnoj haljini, osjea svoju sudbinu. Njena ljepota u ok-viru ove haljine opominje je da je siroe bez majke i oca, bez imet-ka, bez ikoga svoga. Sama samcata na svijetu, bez ikakva izgleda da bude sretna. Beznadnost donosi bol kakvu dosele jo nije osjeti-la. Tek sada, u tim divnim haljinama, razotkrila je sama sebi ko-liko je njen poloaj jadan i alostan. Brzo svue svilu i otmjene cipele i odjene opet svoju priprostu modru haljinu. Ve davno je to uinila, kad u sobu uleti Magda. Sva blijeda i uzrujana potri k njoj. Krasanka se odmah ispria: Nisam ti imala to javiti. Oni koji su poli da trae provizora jo se nisu vratili.24

AH vratili su se drugi i donijeli stranu vijest vidjeli sukad je pao u movaru. Zar je to mogue? Uguio se? Neki misle da su ga izvukli razbojnici. I to je strana sudbina! Tko zna to e s njime uiniti? Samo kad bi bio iv! Cuj, Krasanko, strano me to potreslo.Meutim, sluaj to veli sudac: nepoznati na osloboditelj glavomje Jemenica, a njegovi momci dolje razbojnika druba. Junak koji Varnicu progoni da je njegov takmac? Ne vjeru-jem. Kako je onda mogao stei slavu junaka kome je svijet nadje-nuo ime viteza Hrabrena? Sudac tvrdi da je tako, ali to je svejedno. Bio on to mudrago, opet te elim neto zamoliti dolje su momci, moda jetamo i kapetan tog nepoznatog osloboditelj a. Bili oni razbojnici iline voe razbojnika uvijek su birali ovakvu momad za posred-nike kad je trebalo nekoga otkupiti iz razbojnikog zatoenja. Tibi mogla, bez ikakve opasnosti, toboe iz radoznalosti, sii dolje udruinsku zgradu. Glavna e vrata zatvoriti, ali moe kroz kape-licu zna ve kuda. Potrai nekog od njih i predloi mu otkup-ninu. Ne odbij me!Na vratima se pojavi stara gospoa i ree oholo: Konteso, grofica je opazila da vas nema. Smjesta izvoliteu modri salon. Nije u skladu s vaim rodom da intimno razgova-rate s komorkinjom. Nije mi bilo dobro i pozvala sam je da mi dade kapljice.Glava me boli. Uzmi me pod ruku, Krasanko, i odvedi do vrata sa-lona. Stara je gospoa pola naprijed, a one su zaostale. Magda ape Krasanki u uho svoje elje. Jo prije nego se zaustavila pred salonom, Magda moli dje-vojku:Idi smjesta bit u ti vjeno zahvalna!Magda ue za starom gospoom i vrata se zatvore.Krasanka se ogleda. Nigdje nikoga. Hitro se spusti stepenicamau prizemlje.) ; Dolje u predvorju stoje sluge pred velikim hrastovim vratima. Nitko se ne ogleda na djevojku. Svatko zna da je u slubi neaki-nje gospodara i ne brinu se kamo je vodi posao. Ona prelazi preko prizemnog predvorja i skrene nadesno, ide hodnikom sve do okru-glih vrata. Tu stane, otvori ih i ue u kapelicu. Gusti je mrak, samo pred oltarom tinja kandilo. U tmini napi-pa vrata sakristije i kroz nju side u perivoj. Samo nekih dvadeset koraaja daleko stoji gospodarska zgrada. Prozori su rasvijetljeni i vrata irom otvorena. Ue u kuu i malo odkrine vrata velike so-be za blagovanje. Oko stola sva sila momaka i pandura. Jedu i piju. Pogledom obreda sva njihova lica, rumena od vina i nasmijana pustopanim smijehom. Buka je. Svi razgovaraju, priaju, tko bi znao o emu.25

Ona i ne slua, ve gleda redom koga bi od njih izabrala za posred-nika. Ve je dva puta obila pogledom nepoznate momke, kad joj udari u oi mukarac to sjedi sasvim po strani. Podboio je gla-vu, ne razgovara ni s kim, samo zuri u neto neodreeno i daleko. Oi su mu pune ara. Lice otro. Krasanka istrauje njegovu odo-ru kako bi po njoj prosudila kome i kamo pripada. AH ne moe to nikako razabrati. Odijelo se ne razlikuje od ostalih. Svejedno ona odlui. Ode u kuhinju i zapovjedi sluzi da joj dozove onog o-vjeka. Imam od grofa jednu poruku. Neka smjesta doe ovamo uhodnik. Sluga poslua. Krasanka se povue u kut da moe nesmetano razgovarati s neznancem. Izaao je i zaueno pogledao djevojku u svijetlom odijelu bez krinoline. Ona ga upita: Pripadate li vi eti onoga koga ljudi zovu vitez Hrabren? Pripadam. Kakvu slubu vrite u toj eti? Onu koju mi gospodar dodijeli. Zamolila sam vas da iziete moram vam neto rei. Ba meni, krasna gospoice? upita on neto drsko. Promatrala sam one tamo sve redom. Uinili ste mi se kaoda ne biste odbili pronju koju bi na vas upravila mlada djevojka.Sad je on promotri indiskretno, nasmijei se i upita: to bi, dakle, mlada gospoica htjela od mene? ula sam da je s vama u potjeri za Varnicom bio i provi-zor gospodina grofa. Kau da je pao u movaru. Htio se okruniti slavom i uhvatiti Varnicu, a do takve slaveput je smrtonosan. Dok joj odgovara, promatra je pogledom mladia pustopanog i spremnog na ljubavne pustolovine. Moda su ga izvukli Varniini ljudi? I dok se on smje-ka, ona postaje sve ozbiljnija i stroa. A on odgovara: Vrijedno mu je bilo pasti u movaru kad za njim dretakva ljepotica. Niti sam lijepa, niti drem za njim, ve dolazim u ime dru-ge. Ona je vrlo mona i bogata, a mene je zamolila neka ispitamto se s njime dogodilo. Nagradit e za svaku vijest o njemu. Nevjeto prikrivate svoje osjeaje prema provizoru! Rekoh, ne zanimam se ja za njega. Odvie sam siromanada bih mogla neto uiniti za njega. Dolazim po nalogu one kojarnoe dukatima platiti uslugu ako prihvatite ponudu. Kako glasi ponuda? Sigurno poznajete sklonite Varnice? Ima ih vise. Naravno, poznajem ih sve. Ne biste li vi mogli doprijeti do njega? Ova se dama zanimajesu li razbojnici izvukli provizora ili je propao u movaru. Ope-tujem, taj e vam se posao dobro platiti.26

On se nasmijei kao da neto omalovaava. Vaoj je dami mnogo stalo do provizora? Samo se po sebi razumije. Koliko traite za svoj trad? Recimo: jedan cjelov od vas, gospoice. To nije mogua naplata i ostavite siromanu djevojku kojase ovdje izlae za drugu. Molim vas, koliko traite? Ponajprije mi recite zato ste ba mene odabrali za tajposao? pita on, ne brinui se za Krasankine stroge odgovore. elim to znati moda vas je na to uputio tkogod od momaka? Rekoh, promatrala sara vas s vrata sve redom i inilo mise da ba niste sasvim obian momak svoga gospodara. Svaka bidjevojka izmeu onih koje sam vidjela odabraia vas ako bi jojtrebalo zatite dli usluge. Ove laskave rijei neu vam nikada zaboraviti, lijepa dje-vojko. Dakle, izvrit u vau elju, ali pod jednim uvjetom: dami kaete to ste vi onoj zbog koje dolazite. Sluim joj. Tako lijepa gospoica ne moe sluiti. Dodue, ne nositekrinolinu, a to znai ne spadate u plemstvo. Ipak, po govoru ivladanju izgleda mi kao da ste plemikog roda. Malo mi vrijedi plemiki rod kad sam bez oca i majke, bezimetka. Evo, tako sam upuena da budem komorkinja. Ovdje na Retfali, staroj grofici? Sada sam kod neakinje vlastelina Prandaua u Valpovu. Ah, u Valpovu? Neobino ste se zaudili. Oito poznajete valpovake go-spodare? Ah, ha nasmije se on podrugljivo. Niste rekli istinu.Vidio sam jednom sve lijepe ene u Valpovu, poevi od sluavki,a vas nigdje. Traite od mene uslugu, a zavaravate me. Svejedno je, napokon, tko sam ja. Nije. Moram znati s kim sklapam posao. Hou novae do-biti na dlan ili samo u obeanju? A vi ste jamac! To je istina, samo ime bin ja jamila? Recite mi cijelii istinu: tko trai od mene posredovanje,a tko ste vi? U Valpovu niste dakle ... Jesam. Niste me mogli vidjeti u gospodara Valpova zatoto je meni itav dan sjediti uz prozor i iti. Nikad nemam slobod-nog vremena da izaem na sunce.Nekoliko trenutaka mladi je gleda sumnjiavo, a onda pita: Ona koja vas alje neakinja je valpovakog gospodara ilineka od njegovih keri? Ni jedna od njih, nego prijanja moja gospodarica kojui sada sluim. Dobro. Ona koja vas je poslala eli doznati to je s pro-vizorom? Ako je iv? Ona nudi razbojnicima otkupninu. To bi trebalo javiti Varnioi?27

Da. Moete li to uiniti to prije? Mogu. A kako u vam saopiti odgovor? Ona u ije ime govorim eli da doete u stanoviti dan uovaj dvorac, a ja bih vas priekala na vratima perivoja. Sasvim je nemogue da doem ovamo. Gospodar mi ne bidopustio. Kako u onda saznati Varniin odgovor? Cekajte. Ispod osjeke tvrave ima stari vra. Dolaze k nje-mu razliiti ljudi svih stalea. Naravno, mladoj djevojci ba nijezgodno zalaziti tamo. Sakrit u lice velom kakav nose stari je gospoe. Dakle, moete lako doi. Iz Retfale nije daleko u tvravu,a gospodar ovog dvorca grof Pejaevi ima u osjekoj tvravi utuprizemnu palau. I to znate? pita ona znatieljno. Znam i to da grofica s obitelji ide mnogo u upnu crkvusvetog Mihajla. Ako je ona koja se zanima za mladog provizora mo-na, moe vas kadgod povesti u crkvu. Dok ona boravi tamo, viete se oduljati iz crkve i potraiti vraa uz obalu Drave. Da, to se moe. Na kojoj strani tvrave stanuje vra? U blizini Vodenih vrata. Tamo lijevo mala je drvenjara nasamotnom mjestu. Lako ju je nai. Zacijelo u pogoditi. to treba da tamo kaem i tko e medoekati? Tamo je starac vra, a ja u vas kod njega ekati sakriven. Vi se skrivate? Moram sakrivatf trag do svoga gospodara. Zato se skriva kad ga svi ele vidjeti? Ba zato. On ima kapetana? Dvojicu. Vi ste sigurno prvi kapetan? Moda prvi, mqzda drugi, a moda i samo momak iopet se nasmije udno, podrugljivo. Tko je on? Zar uistinu kakav plemeniti junak? Na to bi vam smio odgovoriti samo on. Cudno je da se on izlae za ovaj dvorac i brand ga, a kadga pozivaju, ne dolazi. I na ovo pitanje moe odgovoriti samo on, ako doe. e-kam, naime, njegovu odluku. Ah, dakle, ipak dolazi pod ovaj krov? Moda jo danas? Moda, a moda i ne. Ne govorite poput obina momka. Ima obinih glava u kojima ima neobine pameti. Oprostite, radoznala sam. Znam, vi mi ne moete i neeteotkriti tko je taj na osloboditelj ipak ima ljudi koji misle daje to sam razbojnik Jemenica koji bi htio istjerati iz svoje blizineVarnicu...28

Ponovno se mladi nasmije nekim udnim smijehom i ree: I vi mislite tako? Ne vjerujem da bi razbojnik Jemenica imao takvog kape-tana kao to ste vi. Jemenica odabire samo pristale kapetane zato to je i sampristao.Odgovor je zbuni, ali se opet sabere: Znai, da biste mogli biti i Jemenica i njegov ka-petan? Ni u jednom sluaju ne bojim vas se.On korakne blie, zagleda joj se u lijepo lice, i ree nasmijano: Molim vas pourite se natrag u dvorac. Inae, to bi semoglo dogoditi? Da padnem u iskuenje i ukradem vam cjelov,a to bi bilo nedostojno prema tako draesnoj djevojci. Vidite, dobro sam pogodila kad sam odabrala vas. Vi biste mogli, vjere mi, pretvoriti u janje i razbojnikogvuka. Pripitomljeni vuci vrlo su vjerni uvari kue. Da sam ja, reoimo, razbojnikov kapetan ili sam razbojnik,biste li pokuali da me pripitomite? Tako bih uinila dobro djelo. On ne odgovori, samo je gleda dugo i pronicavo kao da bi htio vidjeti, ruga li mu se ili je rekla istinu.Njegov nijemi pogled uznemiri je i ona prekine utnju: Vraam se gore ne zbog vae prijetnje, nego zato to jevrijeme da se vratim. Vi se pouzdajete u mene, dakle, i ja u vas, i molim ne ka-zujte nikome ni rijei o naem razgovoru. Samo dami koja me je poslala moram saopiti... Recite samo to da ste nali ovjeka koji je za plau obeaoizvidjeti to je s provizorom i nita drugo. Ni jedne rijei vise.Zatim joj recite da u vas ekati kod vraa na Vodenim vratimaas prije nego ona krene na misu. Dozna li tko da vas neznanaceka kod vraa, mogli bi me uhoditi, a time bih otkrio trag do svo-jega gospodara. Gospoice, u vaim je rukama komadi tajne. Dajem rije zatajit u sve da ne bih bila povod otkriukoje bi moglo biti neugodno ... Sudbonosno! Bit e po vaoj elji. Zbogom! Do vienja, u utorak! Nestala je u mraku. Kad se obazre, opazi da on stoji na vratima i gleda za njom. Istim se putem vratila u dvorac na prvi kat. Tu sjedne k stolu i sagne glavu nad knjigom. Ali ne nastavlja itati. S obje ruke po-dupre glavu. Lijepe, velike tamnomodre oi ponijele su sa sobom siiku mladia s kojim je netom razgovarala. Jo ga uvijek proma-traju u onom hodniku, mirna pogleda i dranja, s nekim udnini podrugljivim smijehom na usnama.29

Misao joj neprestano obnavlja razgovor s njime. Svakog asa postavlja sebi pitanje: Tko li to moe biti? Razbojnik ili njegov kapetan? Ili momak, ili razbojnik, ili vitez? Momak ne bi tako skladno govorio niti se tako dobro vladao. Ipak, njemu su otvore-ni putevi do razbojnika Varnice. Pozna njegova skrovita. Skriva se kod vraa i urie joj sastanak izvan tvrave. To sve pokazuje da je vrlo blizu razbojnikom krugu... Jemenica? On sam? Ne-mogue! Nee u to da vjeruje. Osjea da bi joj bilo ao kad bi taj mladi bio on osobno. Cesto je ula da je taj voa razbojnika lijep i mlad. Ne, ne eli to. Bilo bi joj ao da je on. Ako je njegov kapetan?I onda mora misliti o njemu. Da nije kakav njegov jatak? Razbojnici su stekli ortake u naj-otmjenijim krugovima. Zna to pouzdano iz prianja pokojnog oca. Sjea se kako je pripovijedao da su razbojnici uhvatili bogatog vlastelina i prisilili ga prijetnjama da im bude jatak. Moda je taj mladi takva rtva, stisnuta klijetima razbojnika Jemenice? Da ga moe spasiti odanle? Uinila bi dobro djelo ... Iz vrele mlaahne due iskrsne stotinjak pitanja kojima nema odgovora, ve samo nagaanja, neizvjesna, nevjerojatna, a opet mogua. Hodnicima dvorca odjekuju hitri koraci slugu. Onda trka, pa opet mir i tiina koju nanovo prekida buna uurbanost mukih koraka po kamenom podu. to li se tamo dogaa? Hoe li se ponoviti napadaj na dvorac? Hoe li doi taj Jemenica o kojem je govorio sudac? Onaj mladi dolje nije to porekao. Kazao je: Na to moe on sam odgovoriti, kad doe. Zar danas jo? Ili kada? Kakvim se tajanstvenim velom pokriva taj mladi ovjek? Svaka mu je rije u magli, raza-bire samo neke obrise, a sve je tako zanimljivo tako udno, a privlano... Neto joj ape: mogao bi to biti zarobljeni jatak. Moda slu-i razbojniku da spasi Syoju majku, sestru ili ...? Djevojku? Za-cijelo ima djevojku. I da nju ne ubiju, on mora biti kapetan Je-menici. Krasanka osjeti razoaranje. Najednom joj se pojavi misao: A to ako nema djevojke? Ba sam smijena. Sva sam se izgubila. Obuzima me tajan-stvenost neizvjesnost zagonetnost. Uzbuuje me sastanak ko-ji mi je urekao. Sama samcata na pustoj obali... drvenjara ... vra on i ja ... Kako sam glupa!Ljuti se, bijui boj s mislima koje se stalno navraaju na njega. Buka i zveketanje narui mir njezina razmatranja. Ustane i pohiti iz sobe. Neto se dogaa. Poe hodnikom, izlazi u predvorje gornjeg kata. Brzo se povue natrag i promatra udne, neviene figure gostiju. Na bijelim perikama sredovjene eljezne kacige s vizirima. Na haljecima od baruna i svile, izvezenima zlatom, sre-30

dovjeni eljezni titovi. U rukama na koje su pale svilene ipke visi staro eljezo vitekih oklopa. A lica tih viteza tako su strano blijeda i spremna na sve! Posljednji silazi sudac, sav u oklopu. U iroko rastvorenim oima uas je u protimbi s njegovom vitekom odorom. Krasanki je jasno. Gospoda su se naoruala u dvorani sredo-vjenih vitezova. Pobrali su sa stijena staro oruje, titove i oklo-pe da ekaju razbojniki napadaj, onaj koji je prorekao sudac Va-lenti. Gospoda su Krasanki tako smijena u ovoj maskaradnoj kombinaciji eljeza srednjeg vijeka s ipkama i svilom da se na-smijala i sakrila u tminu i zirkala dolje u prizemno predvorje. Gospoda su se dolje poredala iza zakljuanih hrastovih vrata dvor-ca. Iz hodnika kroz crkvicu utrao je iznenada nadumar i javio: Gospodine grofe, tamo u druinskoj zgradi panduri sjede ipiju zajedno s razbojnicima. Onda smo spaeni veli grof jer ako se razbojnici na-piju mogli bismo ih lako svladati. Panduri su pijani kao sjekire, a razbojnici trijezni. Sebi na-tau jednu au, a pandurima tri! I ekaju as da navale na dvorac upada sudac. Jest.Jemenica je tu! On uvijek opija pandure, pa onda radi to hoe.To je njegova strategija. Grozna situacija! Provalit e vrata kao da su od tananihdaica. Da je moj provizor ovdje, lake bismo nali kakvu dobruzamisao. Dosjetljiv je i smion. Uvijek nae izlaza uzdie grof. Sudac, blijed i smrtno ustraen, neprestano vadi svoj veliki depni sat i opominje: Vrijeme strahovito brzo leti. Jemenica obino dolazi predzoru. To je njegov trik. On zna da u ovo doba ljudi najdublje spa-vaju. Ako je pak u kui gozba, onda su svi od vina omamljeni i ne-moni. Sad bi mogao stii svakog asa. I, vjerujte, nee mimoii tako divnu priliku! Mojoj sudakoj pronicavosti nikad nije nitaizmaklo. On e doi i oguliti kou s naeg tijela.Sueva govorljivost stavlja ih na muke. Zaustavite svoj a proroanstva razljuti se grof. Moram vas pripremiti. Radije mu dajte sve to imate, negoda nas sve ovdje ree po svojem. Ipak je ovjeku drae tijelo nego ono to ga resi... Biste li vi tako govorili da ste u svojoj kui? Ne biste liprije svega nastojali da spasite novae i dragulje? Bih kad bih imao! Gospodi izbjegne smijeh ali ve u iduem trenutku sledio se na njihovim ustima.S dvorita zaula se vika i dozivanje. Ne odgovaraju, trnu i ne miu se. Svi ute i sluaju. Jedni dre u desnici pistolj, drugi koplje. Lupaju na vrata ape sudac. To je voa razbojnikaJemenica.31

Ako razbiju vrata i uu, sluge e ih sve postrijeljati veligrof. A jeste li sigurni, grofe, da e vae sluge biti vama odanei da nee zajedno s njima udariti na vas? Znoj oblije grofovo elo, ispod bijele vlasulje cure debele ka-plje. Gospoda oajnim pogledom ekaju grofov odgovor. Nemogue je to, gospodine sue. Moji su ljudi vjerni. Upamtite, otkako su se u naoj zemlji ugnijezdili razbojni-ci, ne moete vise oekivati vjernost. Zarazili su ljude lupetinom,uinili su od njih robove, uhode, jatake svojih zloina. Moda baraunaju na svoje jatake u dvorcu govori sudac, a iz oiju muviri strava.On se povue u mali hodnik.Od buke na vratima ini se svima kao da je oluja zavitlala nad dvorcem. Nitko se ne nada da e iv izai. Sluga dohiti k sucu u mali hodnik: Neka bi se gospodin sudac vratio u predvorje zovu vasizvana. Mene? Kako Jemenica zna da sam ja ovdje? cikne sudaci odluno se protivi da poe u predvorje k ostalima. Ali grof i gospoda ga nutkaju: Brzo, gospodine sue, zovu vas. Morate uti to hoe! To moe i vama rei. Ali zovu ba vas! Odabire ba mene drznik! I grof i oni drugi vuku suca iz njegova skrovita u predvorje gdje udaraju nekim drvetom po vratima. Jedan glas izvana zove njegovo ime. On se trese i zausti: Znao sam ja, ove noi zaokrenut e Jemenica mojimvratom ... Snilo mi se to u sam petak, a u petak i utorak proriuvrai i sni! ... Gospoda ga vuku u predvorje. Na tekim hrastovim vratima, okovanim eljezom, udaraju izvana sve jae, upornije. Gospodina suca Valentia trebarn! ujete li? Otvarajte! Tko je vani? ? pita sudac drhtavim glasom. Ja sam! Otvorite.Sudac dre. Smrknula se sva lica gospode. Otvorite! Pustite ga smilovat e se navali sudac drhtavim glasom. Dajte mu sve blago svoje, grofe!Vani se opetuje vika: Otvarajte i netko prokune. Tko je tamo vani? napokon pita Valenti. Ja ja! Tko? Jacko Ficulin, prvi pandur u tvravi osjekoj. Lae! Nije on ape sudac drhtavo. Jest, gospodine sue uvjerava sluga. On je. Ficulin ne govori tako piskutljivo.32m

Toliko je brbljao da je izgubio glas tvrdi sluga. Grof ide da pogleda tko je onkraj vrata. Sudac ga zaustavi i opominje: Nemojte, pucat e na vas, to se razbojnik samo pretvarada je pandur. Nekoliko trenutaka grof oklijeva. Ipak otvori prozori i pogleda u tminu. Vani stoji pandur s bakljom u ruci. Oko njega su njegovi drugovi. Sto hoe? Zato lupa na vrata? okosi se na njega grof. Molim prrepokorno molim uzvieni grofe opro-tenje moram pitati gospodina suca ... Sto ga mora pitati? Moram pitati to e biti s nama. Hoemo li dobiti konak to? ... Sto rade vilenjakovi momci? Oni su otili... Otili?! iznenade se gore iza ograde. Krasanki zakucasrce.Gospodi odlane. Samo se sudac jo vise ustrai: Naloili su pijanom psetu da tako govori dok oni ekajusakriveni. Gospodin sudac nareuje da se vratite u gospodarsku zgradui tamo doekate jutro vikne grof na prozori. S-s-sluam prrepo-korno!! Na ovu zapovijed okrene se ovjek s bakljom u ruci i otetura, a za njim ostali. Grof zatvori prozori. Sad uistinu ne znam da li su oni drugi zaista otili, ili imapravo sudac. Pandur je bio poslan da bi mu otvorili. Moe navaliti svakogasa uvjerava Valenti.ekali su. Prolo je pola sata, a nitko se ne javlja. Vani je tiho. Kako to? udi se sudac. Zato bi Jemenica odjednomodustao od navale na dvorac. Nije njegov obiaj propustiti takvupriliku. Nego, recite, nema li tamo u druinskoj zgradi kakva lijepadjevojka koja se mogla %yidjeti njemu ili kojem njegovom ka-petanu? Zar bi ga ona mogla sklonuti da propusti takvu priliku? enskar je da ga nije majka takvog rodila! A moda i njegovi kapetani imaju oi. Ima dosta zgodnih djevojaka meu druinom. Tko zna koja mu je zapela za oko! tumai Adamovi. Valjda nije meni za volju odustao od napadaja? trgne se Krasanka, strese glavom da se okani ove misli. A opet, ne moe drugo, ve stalno misli na mladog ovjeka.Odozdo dopre do nje razgovor gospode. Tko zna kojoj emo ljepotici biti duni zahvalnost ako nasne napadne uvjerava sudac. 3 Zagorka: Vitez slavonske ravni

33

3#!&2

Meni? opetuje Krasanka. Moda je onaj dolje ipak rtva razbojnika? Njegov jatak? Onda bi poinio vratolomnu neposlu-nost da je zbog mene odustao!Zamalo se Krasanka turobno nasmijei: Jadna ja! Nemam misliti ni na koga drugoga pa se zadovo-Ijavam razbojnikom! Odluno se uspravi da ode, kad s druge strane opazi Magdu kako joj domahuje. Brzo joj se odazove i pohita za njom.Uli su u kontesinu sobu. Cekam te u groznici veli ona. Jesi li bila dolje? Jesam i govorila s jednim od njih. Sto je rekao? U utorak moram doi po odgovor. Kamo? U perivoj? Dala sam rije da u utjeti sve do asa kad budem ila nasastanak po odgovor. Zato to? To je njegova stvar, glavno je da saznamo to trai Varnica. Meni moe kazati sve. I siromana djevojka mora odrati obeanje, osobito kadga je dala u tvoju korist. Dakle, u utorak u doznati odgovor. U utorak moram biti u osjekoj tvravi. All, baronesa Helaprotivit e se da me povede u tvravu. Zato bi se protivila? Zar je ti ne prati svuda?. Samo kad ide u Retfalu. Inae ostajem kod kue, a dok sevrati, imam dovriti njezine haljine. I sada mi je dala posao i akoga ne dovrim bit e zla.

Ona s tobom postupa vrlo lose?Djevojka slegne ramenima. Nikome nije dobrostiva.

Neka se protivi koliko hoe mora sa mnom u tvravu.A u koje doba e saznati odgovor? Poslije mise. i Dobro. Moja je briga da poe sa mnom. A red kakav jeposrednik. Star. Mlad? Vrlo mlad, moda mu je dvadeset i etiri-pet godina. sto ti se inilo? Je li ono dolje bila razbojnika eta ili nije? Nisam mogla razabrati. Momci neznanog osloboditelja nisuse niim razlikovali od pandura, nego samo odorom. Lica odaju sas-vim prirodne ljude. Zapravo, razbojnicima nije uvijek na obrazuupisan njihov krvavi zanat. Istina je. A kako si odabrala posrednika? Prepustila sam se prvom dojmu, odabrala sam onoga kojimi se inio najozbiljnijim. Kad si s njime razgovarala, to ti se inilo? Nee li me pre-variti i sebi uzeti novae? Ne barem tako izgleda.34

i ?

Cesto se dogaa, kad nekog otkupljuju, da uzmu novae, alinita ne urade. Ne, taj ne nalikuje na lupea. Moda, ipak, na osloboditelj nije Jemenica? Ve sam rekla: ne vjerujem u sueve fantazije. Meutim,ako jest onda na posrednik mora biti njegova rtva. Tako slu-tim. A da je i razbojnik, ne moe biti potpuno propao ovjek. Imaneto u njegovim oeima to izaziva pouzdanje. Nadajmo se da se nisi prevarila. Zorislav bi bio izgubljen,a ja osjeam da on nosi u srcu nadu u moju pomo. A koliko traitaj posrednik za svoj trud? Jo nije odmjerio svotu. Naravno, rekla sam, bit e dobronagraen. Ali od grofa ne moe traiti, posudi novae od Hele ona nakon smrti svoje majke raspolae novcem, a tutor e joj datikoliko hoe. Ne bih posuivala od nje. Ve mi je danas prigovorila tose toliko zauzimam za provizora. Novae u nai negdje drugdje. Raspravljale su sve dok nije u sobu ula gazdarica i obavije-stila da je sve prolo mirno. Momci viteza ostavili su dvorac jo u mraku i nitko ne znakojim putem. A sudac je uvjeravao da e nas orobiti.Gazdarica se nasmijei podrugljivo: Gospoda misle da se tu uplelo jedno ensko bie, znate,konteso, gospoda uvijek misle na to ... Da, ula sam njihov razgovor. Sve je to ludost. Nitko odnas ne zna ni tko je osloboditelj, pa otkuda bi mogli znati zato jeotiao, a da se nije ni javio? Magdin se pogled zaustavi na Krasanki. Kao da se neemu dosjetila, povue je daleko od gazdarice i apne: Da nije moda tvoja pojava donijela ovaj spasonosni pre-okret? Njoj zakuca sree, ali odmahne rukom i odbije od sebe te misli:Moda su otili zato to jednostavno nisu razbojnici...Tko bi znao?! Jedino znam da u teko doekati utorak.Krasanki se uini da-i.ona osjea tako. Zaspali su stanovnici movare. Umuklo kreketanje. Zemlja sviai crnu haljinu noi i zaodijeva se bjelinom. Radoznalo se ogledava istok u zelenoj movari. Miruje oko njeraska ikara. Na vodi se nabire bijela abljaa kao koica na pro-fcthanom mlijeku. Iz vode vire naslage blata, granja i panjeva,fcj su in oito naslagale neije ruke i stvorile otoie. Po njimaposjedae mukarci. Blatni, mokri, odijelo im svakovrsna kroja iwakakvih boja. Oko pojasa oruje svake vrste. Na nekim su ka-lposlagane puke oprezno i briljivo. Tridesetak muka- 35

na broju. Svi su bradati i brkati. Svi ute i gledaju na splav. Po njoj je isprueno tijelo mukarca, odjeveno u odoru od crnog sukna. Crveni je prsluk otkopan i razgaljuje jaka dlakava prsa. Odaje sliku ovjeka visokog rasta, ve postarije dobi. Crna je brada neuredno obrasla, tamnoputno lice s neobino napadnim du-gim zavinutim nosom. Razbaruena crna kosa pada mu na elo. Razabiru se prosijede vlasi. Crne guste obrve kao dvije zmije do-tiu se nad nosom i daju mu izraz okrutnosti. Tvrdo spava. Oni drugi pogledavaju na njega briljivo, s nekim potovanjem, kao da bde nad njegovim snom. I ute. Samo jedan snajni jedri mukarac ape pokraj sebe mladom momku to su ga tek posuli crni brii i ogledava njegovu povezanu ruku. Zna li tvoj ako da si ranjen? Kad smo noas puzali movarom, rekoh mu ali on i nehaje za to. Volio bin da nisam stigao iv, nego li to smo iz Retfalemorali bjeati. E, bit e oluje zbog toga. Sve me kaklja u kostima. Neeni tebe mimoii. Budi se. utimo! Kao da ih je sve dotakla munja, trzaju se, okreu prema spla-vi. U lieu im strah. Isprueno tijelo se makne, glava se die, crne oi u mranom lieu zaokrue ih sve redom. Kao da ih je sve iibao pogledom. e-kaju preplaeni, spremni na oluju to e se skotrljati niz mrka sti-snuta usta. Voa razbojnika se uspravio. Osjeaju ga nad sobom kao pri-jetei bi. Gurne nogom splav, upre. se o motku pa se primakne drugima to sjede po umjetnim otoiima. Celo mu je puno nabora, oi sijevaju od prijetnje. Gleda ih, promatra, a oni trnu.Onda se on uspravi i bijesnim grubim glasom promrmlja: Adaja vas je vodila u Retfalu! I blagoslovila vas da obru-kate ime najslavnije drube hajduka Varnice! A Jemenica i Kosi,to vode svoje ete po slavonskoj ravni, rugat e se do smrti jue-ranjem vaem pohodu.na Retfalu.I on grdno prokune. Spustili su glave i oborili oi. Samo mladi s crnim briima i povezanom rukom gleda ocu drsko u oi kao da ga podsjea da je on tu i ne boji se. Ali mu to ne koristi. Voa razbojnika bjesni, grdi, psuje sve redom, a onda se obara na sina. Ele mi junaka! Nosi moje ime i ime moje ete pred kojimdre itav kraj od roba do grofa. A ono tamo u Retfali to je bilosino? Gdje si, tene pasje? Govori! Opravdaj se ako moe. Mladi, povrijeen, sav porumeni, ali nema odvanosti da pri-govori nego uti. ekam samo dotle dok ova aba ispred mojih nogu skoi ubaru i on makne nogu prema ivotinji to se rastegla na rubusplavi.36

Brzo mladi isprsi svoje vitko tijelo pred ocem: Mi smo se o zapadu sunca prikrali retfaiskom spahiluku,iza perivoja, onako straga, kako ste naredili. Bilo nas je trideseto-rica. Onda smo sa svih strana opkolili dvor. Pozvao sam grofa daotvori kuu i preda sve: sebe, novae i druge dragocjenosti. Tekto to rekoh, umjesto odgovora, sa svih strana prosuli su po namametke iz puaka. Uzvratili smo. I bili bismo prodrli i sve ih pri-gnjeili, unato tome to su oni bili u zaklonitu, a mi njima na ni-anu kao stablo gromu. Ne bismo se mi ni maknuli da odjednom nepadne meu nas onaj prokletnik. Vilenjak na svojem konju paklenom primjeuje uz nje-ga snani razbojnik.

uti, Atanacko, neka govori Stjepko.Mladic nastavlja: I vatra mu pada iz drijela, a grive su mu zmije ognjene.

Eto, rekoh ala te je urekla, smutila ti oi. Jadni sine,to li si to sve vidio? Kakve ognjene zmije? Pitajte, ako, druge, eno naih kapetana, Kozloderia, Sto-janovia i Atanacka, neka kau je li bilo tako. Vidjeli smo sve to svojim oima veli opet Atanacko, a ko-tunjavi Stojanovi dodaje: Konj mu ima krila kao dva crna oblaka. A oko njega avli pakleni nadovee sin. Kakvi avli? Kukavni panduri su to bili naljuti se Var-nica. Ludom privienja lukavom radovanje! Jao tebi! Komandante, vara se upadne u rije kapetan Stojano-vi. Sve je onako kako veli tvoj sin. Svi smo to vidjeli. Pred sto-tinama maeva, kubura i puaka ne bismo uzmaknuli ali predtakvom spodobom pred zloduhom, to li je nema borbe. Ba-cio se na nas. Prava strahota! S njegova konja sve samo iskri iplamti, tako mi oinjeg vida! I pred paklenim ognjem nije moj sin smio uzmai. Zatosi bjeao, sine? To pitam. Odgovori mi na to!Sin odgovara: Kao da je pakao fastvorio vrata, a tane me ba zahvatilo uruku... Ne pozna puka kumstva ni strieva, a najvoli zeca u bi-jegu... I tako ste vi uzmakli ispred bogatog dvorca praznih ruku? Praznih ruku, ali smo donijeli ivot da ponovno idemo. A ja ekam tu ponosan kako e mi sin napuniti logor bla-gom i bogatstvom, a on gotovo na mene navue potjeru. Prokune grdno. Iz oka mu suklja bijes. Onda se isprsi i pro-mrmlja: Eto, Varnica je gospodario gradovima, selima, gospodskimdvorcima, svi ga se boje u Osijeku, u tvravi, u Gornjoj varoi! UDonjoj sjedim poput gospodara, nitko ne smije da mi se ne poklo-ni kad doem tamo. Vladam itavom akovtinom i valpovakim inaikim spahilukom. Sve dre preda mnom kao trstika na vjetru.37

1

Vinkovakom cestom ne moe proi nitko kome ja to milostivo ne dopustim. Ni laa ne moe pod Dravom kojoj ja ne bih zavirio u utrobu. Bog je zasadio u Andrijevcima guste ume da mi dadu za-klonite. U Iloku, Brodu, u Vrbanji dokle moe okom dosei svuda je moje carstvo. Je li tako? Brzo potvrdi krupni Atanacko: Jest, na vlas tako kao to veli, gospodaru. Svi smo ivjeli kako treba, imali smo to obuti, odjenuti,to popiti i pojesti. Imali smo u izobilju svega, nas etrdesetorica,i lijepo bismo doivjeli starost. Je li tako? Jest. Sve je tako kao to veli ti odgovaraju svi. A veliki i mali upan pa kapetani gradski, knezovi i grofovi jesu li smjeli samo primirisati kad mi idemo u hara? Nisu nisu, gdje bi oni smjeli! A sad, eto, meni, slavnom Varnici i drubi pada odjednom.na putove neki vilenjak kako ga vi zovete! Vitez Hrabren kau ljudi. E sad amo s tim retfalskim zarobljenikom. Pripravite ua-rena klijeta da mu vadim iz gubice rijei. Eno, pokrili smo ga kabanicom da ne umre od straha pri-je nego ti odredi to e biti s njim odgovori kapetan Atanackoi pokae na izboinu nasred njihova logora. Dok jedni pooe da slamom i granjem hitno naloe vatru i uare klijeta, drugi skinu kabanicu sa ovjeka koji lei u blatu i granju, svezanih ruku i nogu. Zelen je kao movara oko njega. Sav blatan. Varnica ga pro-matra, prekrstivi ruke na prsima. Ti si? Provizor vlastelinstva u Retfali. elim uti tvoje ime. Zorislav Morovi. Usudio si se u potjeru za mojim ljudima i pao nama u kri-lo. Pravo ti je a meni jo pravije. Ovamo uarena klijeta! Ne ei me, rei u ti sve to eli. Dakle, u dvorcu su unaprijed znali da mi dolazimo? Znalo se negdje predveer. Tko je to javio tvojem gospodaru? Zvali su me iz majura. Tamo sam naao u zasjedi pandurei neke momke iz Valpova to su dopratili vlastelina u goste mojemgospodaru. Gle, i oni pomau! Dobro dobro. A dalje? Tu mi rekoe da vilenjak eka Varnicu. Ha, tu smo! veselo usklikne razbojnik. Izvojevao jeovaj naziv zato to svuda progoni mene i moju drubu. Ve nasje deset puta natjerao u bijeg. Zato mu se dive. Ali, jao njemu! Azna li tko je on? Plemi, barun, grof? To nitko ne zna, pa ni moj gospodar.38

Ako uzmem uarena klijeta, znat e ti vise nego tvoj go-spodar. Svi su u dvorcu ispitivali jedan drugoga tko je i otkud i kako on to vodi vojnu na razbojnike i tko ga je slao. Zna, kako jeto u dvorcu, sjede ljudi pa razgovaraju, propitkuju svi i gospoiceispituju. Cije gospoice? One to su dole u goste. A nema domaih?Mladom mukarcu neto zapne u grlu, ali hitro ree: Nema tamo su samo grofove neakinje i one iz Valpova. Dobro. A kako izgleda taj vitez vilenjak? Kako bih znao kad ga nisam vidio. Ali mora biti mlad kadjae cestama od grada do grada poput vilenjaka. Po torn se ne moe suditi je li mlad. Eto, i ja skaem nasedlo i jurim kao pero od ptice hvali se razbojnik. A, evo,sjedine su mi protkale bradu i kosu od muke i brige za svoju dru-bu i njen ivot. Lagan sam, gibak, eh ene bi to potvrdile da ihpitas hvali se dalje i gleda oko sebe drugove, traei potvrdu.Odmah se javi Atanacko da zadovolji gospodarevu tatinu: Laganiji je na gospodar nego sin mu roeni, i mlai odsvih mladia. Ni ono ne moe namiriti Varniinu tatinu pa e samodopad-no: Ali na to bi mi bila onda mladost da nije ovolike mudrostiu glavi? Mudrost i mladost rukom o ruku! ulaguje se Atanacko, a oni drugi potvruju, makar se gdje kojemu pod sputenimbrcima skriva podrugljivost. Ali to ne vidi tati Varnica i uzvikne kao da sam uiva u snazi svojeg glasa, pograbi provizora za svezane ruke i svine ih: Ne kae li to te pitam, platit e svojom koom kao kur-jak! Tko je on? Kako mu je ime? Gdje mu je kua? Kunem se na iysu na sve sveto u dvorcu ne znajunita. Sve to znam, ub sam iz razgovora nekog pandura koji jedoveo vise momaka iz tvrave. On je rekao da taj va progoniteljzalazi u tvravu, u franjevaki samostan to li. Kad nita drugo ne zna, onda i ne vrijedi. Poslat u temeu abe u movaru. Stresite ga u glib naredi razbojnicima. Cuj, Varnice, ako moram umrijeti, ubij me kao ovjeka.ivine se potapaju. Ustrijeli me! Ba zato u te zagnjuriti u kaljuu. Pazi, Varnica, da ti se ne vrati to meni ini. Ne boji se Varnica ni Boga. Nad ovom sam zemljom zavla-dao ja. Uzimam to hou i robim koga hou, potapljam onoga kojimi ne treba, strijeljam onoga koji mi je na putu, vjeam onogakoji mi se protivi a uzimam u slubu onoga koji mi treba. Upo-39

II

' i*

korio sam sve do nogu svojih. Razumije li to? I poto sam ovog asa od tebe uo sve to zna i uvidio da vise ne zna jasno mi je to treba da radim s tobom. Oni drugi sluaju, utei ekaju, spremni da izvre svaku zapo-vijed. Provizore, moe spasiti ivot ako ga poloi pred mojenoge! Ha? Cuje li? Kako da poloim ivot pred tvoje noge? Budi mi jatak. to je to? Gle ti gospodina koji ne zna to je jatak! Velika je to castu kraljevanju mojemu! Velika i slavna! Blijedi, ukoeni provizor, oekujui ponudu koju mu stavlja razbojnik na raskru ivota i smrti, pita: to mi je initi? Sve to ja zapovijedam pa makar traio da sam sebeovjesi navrh movare. Jatak mora dobavljati mojoj drubi hranu,oruje, ito, brano, ubirati hara u naim selima koja su otkupilasvoj ivot. Jatak mora za mene i moju drubu spremati konak kadnegdje najavim svoj dolazak i odgovarati za nae glave. Nikadmi ne idemo svi zajedno, podijelimo se u dvadesetak ljudi, a dru-ba itava broji stotinu i dvadeset glava. Zinuo si? Zijao bi jo triputa da zna to ne smije znati. Dakle, uj: jatak je moj tijelom iduom na ovom i drugom svijetu. A imam svakakvih jataka sedamnaest. Gospoda zovu jataka uhodom razumije li? Asad ti ide u onu vrstu jataka koji ima veliku cast i zadau.Nesvjesno je provizor zadrhtao od onoga to e uti. Tebi je dunost da ode u osjeku tvravu i tamo doznato se radi protiv nas tko radi i kako. Dunost ti je da javljato e vlastelin uraditi protiv mene. Znam, u nedjelju e u Valpo-vu odrati dogovor gdje i kako bi mi postavili zamku. Hou daznam gdje tvoj gospodar dri novce, dragocjenosti. Tvoja je du-nost da mi sve javi. ' " Uinit u kako eli.Razbojnik mu pogleda u lice, bilo je nasmrt blijedo. Ima li enu i djecu? Nemam nikoga. Onda ima curu? Provizorove oi izgube i posljednji ivotni sjaj. Sa blijedih usnica pade odgovor: Nemam. Odvie si glasno viknuo, a da bih ti vjerovao. Gle lisice sluti zato te pitam. Znam, enu, djecu, mater, sve se pregazi kaogrm bazgovine na putu ali curu ne! ... Znam ja to bolje odsvih. A gdje ti je cura? U Beu.40

Lijo! Tamo, misli, ne bih je mogao dosei! Da hou, izvukaobih je carici ispod svilenih skutova. Ona ne mo/.e biti daleko. URetfali je? Tamo su samo grofice i barunice, a ja sam siromani pro-vizor. Mudar si, Varnice, i lako ti je domisliti da sam njima samosluga. emu gubim vrijeme? Ne treba mi kazati nita. Nego za-rei pero i pii po svojoj pameti: svake srijede mora se stvoritiu Cepinu, u onoj maloj drvenjari, seoskoj krmici, koja je sva ob-rasla bazgovinom. Tamo e nai mene ili moje ljude. Upamtio sam. Tako. A sad, moj gospodine provizore, ti si moj jatak. Znam odgovori ovjek zamiruim glasom. Jo ne zna sve. Kad si jatak, onda to znai: ako neto za-taji, ne javi, ili ako bi se usudio izdati one koji e doi po tvojevijesti, znaj: sudit u ti strahovito!Zorislav zuri u njega kao u ivu sablast. Poubijat u tvoju rodbinu nadaleko i iroko popalitisela i mjesta gdje stanuju. A dvorac tvog gospodara spaliti dotemelja, Nou, dok svi spavaju pod krovom, spei u ih kao pilieu krunoj pei. Razbojnik malo prieka i uiva u provizorovoj stravi pa tada naglasi: Tvoja cura bit e peena na ranju pred dvorcem i tebi zaveeru, a ti, svezan o stablo, mora sve to gledati. Tek onda odvestemo te u movaru za hranu gamadi. Paljivo motri provizorovo lice kao da u njemu umije itati. A kad ga se nagledao, zagrmi: Znam ta misli. Nada se: Znat u se ja izvui i prevaritiVarnicu. E, nee. Znaj, na grofovskom imanju ve ima jedan mojjatak ... Razbojnik osjea kako tim rijeima gui mladog ovjeka i na-stavlja svjesno mu zadavajui udarac za udarcem: Taj jatak slui imi za novae. On sve zna pitat u ja njega sve o tebi i doznati kakva i tko ti je cura koja e mi na raanjza tvoju nevjeru. Znaj, provizore, svuda imam svojih robova, i dokti ee dvorcem u Retfali vozi se u koiji tvravom osjekom,jae imanjima znanaca i roaka svojega gospodara svuda nadtobom bde oi mojih jataka i piu na raun tvoje propuste i tvojelai koje mi donosi. A zna, sigurno si uo, ni jedan jatak jo nijeutekao mojoj osveti. Sad odlui hoe li ili nee? Nesretnik kao da je ostao bez ivota. Ne osjea ni srca ni daha u grudima. Samo gleda u krvnika ije se usne podruguju, a glas prijeti: Biraj! Ili u movaru ili se predaj na robiju meni! Odluiu ovom trenutku. Pazi, odbije li nakon smrti donijet u ti umovaru i tvoju djevojku da se zdrui s njome.41

Mladi ovjek gubi snagu. Pred duom mu magla, u njoj lik Magde, njene, s tamnim oima i milim osmijehom. Nita nema vise, samo djevojka u bijeloj haljinici koja lepra perivojem ispred dvorca u Retfali. ivot gine u mladom ovjeku. rtva je avla a s one strane slika djevojke.Odgovaraj! vice razbojnik. Kroz maglu gleda ga plahi Magdin pogled, pun neizreene brige. Predajem se! muklo odgovori Zorislav. Eh, valja ti! I ovako i onako si moj! A ovako moe imatidukata, bude li znao uhvatiti vijest kuda idu trgovci s robom, nov-cima, vaardije s blagom, gdje bogate spahije skrivaju svoje bla-go. Dakle, uli ste i" vi okrene se razbojnicima. On je na!Odveite ga! Mladia zebe u dnu srca. Haramija mu poklanja ivot, ali ga ini svojim robom. Ne zna to ga vise ispunjava jezom: smrt ili dobivena cast. Svejedno mu je. I doputa da ine s njime to ih volja, a Varnica mu pria: Po svoj slavonskoj ravni imam takvih jataka. Velikaki go-spodari i njihovi sluge jednako mi slue kad mi dopadnu aka. Vi-di, Jemenica je okrutniji od mene. On bi te zarobio i uinio svojim kapetanom. Ja sam mudriji i ne uzimam jatake u svoj logor.A sada da ujem jesi li dosjetljiv: ostat e uz mene jo koji dan.Reci kako e prikazati gospodaru gdje si i zato izostao. Bude likazao da si bio moj gost, odmah mora posumnjati da sam te uzeoza jataka. Rei u grofu: najprije sam gonio razbojnike, pao u mova-ru, ali sam se uhvatio negdje za grane, pritajio i otiao u epinda javim vlastelinu dolazak bekog broda. Gle, jo nisi uinio korak i ve mi ini uslugu. Dolazi be-ki brod? Vozi tovar? Rije se mladiu kotrlja u grlu. Prestraio se od onoga to je nehotice otkrio i sad ne moe vise natrag, a da ne pobudi sumnju: Obian brod putniki. emu onda javlj'a epinskom spahiji dolazak broda? grmi Varnica, a provizor mirno odgovara: Zato to e brodom stii odlini kraljiin izaslanik, a go-spoda u epinu, u Retfali i Valpovu moraju ga po dunosti zvati ugoste. I moraju ga doekati na dolasku da se s njime upoznaju ipozovu na gozbu. Tako? A zato dolazi kraljiin izaslanik? Zbog toga da bi se tri osjeke opine udruile. Protiv mene? Ne protiv tebe, nego tako uope ujedinile. Sjekira mi pada u med! Niti ga znaju, a moraju uzeti nakonak carskog ovjeka? Dakle brod dolazi iz Bea? Kad?Pitanje zadere Zorislava u duu, ali mora odgovoriti:Morao bi stii sutra pred zoru.42

Dobro. Budui da tako vri svoju dunost, bit e mi gostjo danas. A sada, brao, ostavimo movaru. Peckaju me komarcii gladan sam. Hajdemo sada u selo Dopsin. Tamo nas eka ruak.Sunce je ve visoko. Bit e odvie svjetlosti, gospodaru veli Atanacko. to ti bunca? otrese se Varnica podrugljivo. Ako nas gdje ekaju? Kome se hoe pod moj no, bit e mu dosta svjetla, a ijije trbuh gladan metaka iz moje kubure, i tome e sunce posluiti. Ne ljuti se, komandira, samo sam mislio ... Znam kud niani, trljo kukavna! Svi se bojite vilenjaka!Ej, Varnice, propade tvoje kraljevstvo kad ti eta poklekne prednekim gicanom! Hajdemo! Nabost u ga na no kao peeno pae! Nitko se ne usuuje odgovoriti. Ne smiju prekinuti Varnicu. On rado pripovijeda, uiva u sebi, u govoru i u svojoj vlasti. A sin, kisela lica, nosi svoju povezanu ruku. Muka mi je, nee biti dobro od ovog taneta. Kad komarcu skine nogu, odmah su mu crijeva vami!Sram te bilo, toliko bruke zbog jednog taneta. Ili se boji da ga jetvoj vilenjak zaarao? Ne bih se ja podrugivao, oe ... Uh, pala muha na medvjeda! i on se posprdno iskesi. Zabost u mu ja papke u ledinu malim prstom. Samo ekaj! Onda odredi nekolicini da idu u izvide. Ukrcali se u amac pa se povlae zelenom vodom. Nadaleko i iroko protee se movara. Palaa kao beskrajna utvrda od kaljue koja se razlila samo zato da u njoj razbojnici nau svoje bedeme. Ponosito gleda voa razbojnika u irinu i smije se i razjanjava provizoru koji je sav utuen: Ni kraljica nema toliko vojnika da bi mogla opkoliti Varnicu u epinskoj movari. Moje kraljevstvo i jest movara, ka-ljua, puna gamadi od kojih bi uginule i svetake due, a kamoline bi ti, moj provizore. Tko zagnjuri svojom njukom u blato mo-jega kraljevstva nikada vise ne izlazi ist. Nemoj, dakle, tugo-vati za onim to si pjridao meni. U mojem se kraljevstvu ne moeostati djevica. Svaku rije razbojnika Zorislav osjea kao bode to mu pro-bada nabrekle rane due. Hajdemo naredi Varnica da se ide iz movare putem tosu ga sami izgradili, da se sklonu kad bi se zadravali u bliziniOsijeka. Doskora stigoe do obale. Opaze kako ravnicom prema movari dolazi sedmoro ljudi. To se vraaju nai upozori Atanacko vode sa sobomnovake. Samo petoricu vode, a ja ekam barem pedesetoricu bi-jesno e Varnica, preskakujui lagano preko podignutihi nogostupai psujui one koji dolaze.43W&A.

Stigli su na rub bare. Pred njima puca daleka stepa, obasjana jutarnjim suncem. Varnica zaustavi svoje ljude pa gleda niz ravnicu. Htio bih vidjeti vilenjaka da me zaskoi ovdje! Eno, gle,nadaleko i iroko ravno. Jaha se u daljini priinja kao mrav, aipak ga zapaa. Drugo je u akovtini, gdje breuljkasta zemljakao da ima grudi pa se protivnik moe zavui u skrovite i doe-kati me u zasjedi, ali odavle u ga istresti kao gnjilu kruku sastabla. Dvojica razbojnika stigoe do movare, vodei petoricu seljaka. Prvi, jaka kotunjava ljudeskara, pozdravi i javi: U epinu su mi nai rekli gdje se nalazi, komandiru! Do-lazim, eto, iz akovtine. Gdje su novaci? Ovdje su petorica. Vise nisam mogao dovui. Zar su tamo pomrli mukarci? Sluaj to je bilo i sudi. Ve je tome sedmicu dana kadja u akovo. Narod ba u crkvu, propovijeda biskup. Pogani tebei sve nas, a ljudima prijeti paklom ako bi se novaili u tvoju etuili da nam budu jataci. Prikazuje nas kao zloduhe. Zove nas gusa-rima, krvnicima, i jo kojeim. Nakon mise narod pred crkvom,oslukujem to govori svijet. I tako sluam gdje ljudi priaju o vi-tezu Hrabrenu, vilenjaku, arobnjaku, koji se bratimi u umi s vila-ma, ima veliku mod i tebe e unititi, pa nikome nita. uvi to, jai desetorica tvojih ljudi odemo u selo novaiti u nae ete. I todoivjeh? Usudi se ispriavati? Utaman tvoje prijetnje osvetom. Kad sam poao selom danovaim, nitko nee kau, duu izgubiti. A mi tada ugemo selokao lojanicu pa idemo u drugo. Kad najednom dojuri na konjuneka grdna prikaza. Sve mu lete krila, a na glavi tuljac i udri nanas! S njim dvadeset momaka. Bijemo se. Njegovom konju ivioganj iz drijela skae. Ljudi se nai prepali i neki padoe kao mr-tvi, a ostali pobjegnu netragom. Seljaci nam se oprli i tako sam,eto, prisilio samo petoricu kukavica da nas slijede. Zubima kripi razbojniki voa, kune i punom pregrti sipa prijetnje: Oj, ti, zemljo, na kojoj stojim, nee se osloboditi Varnice!Deset godina gospodarim tu ja i nitko mi nee rasuti moje carstvo!A sad pogledajmo ovu raju i okrene se prema seljacima.Blijedi, uplaeni, izmoreni, beznadni. Varnica prie k njima. Sada stupate u moju etu i znajte: pokoriti se valja mojojzapovijedi. Dobit ete kubure i sutra sa mnom na plijen.Premda im strah koi usta, ipak se jedan odvai: Pusti nas kui djeca, ene ekaju nas. Ne moemo miubiti ovjeka! Bogatiji je suhi kruac nego oteto blago ... Gamad prokleta, kukavna, znate tko je doao do mene,ne moe vie natrag.44

Smiluj se mole oni. Eno, cestom idu trgovci upozori jedan iz izvidnice, do-travi sav zadihan. Dajte im oruje da vidim kakvi su na djelu. Udrite trgovceako se usprotive da izrue svoje novce! Seljaci poniknuli, spustili glave. Tijela im klonue, samo due prosvjeduju protiv zapovijedi. Ne primaju oruje i mole: Ne moem razbojnikovati, ogrijeiti duu. Bacite ih u movaru! A vas desetorica hitro na trgovce.Seljaci padaju na koljena. Smiluj se, sluit emo ti ali pokloni nam ivot. Nema ivota nikome tko nije moj rob! Neu ove kukavice!Cim se prui prva prilika, oni e nas iznevjeriti. U movaru snjima! Razbojnici vuku ljude to se hvataju o stabla i ikarje, stra-hovito vritei. Mole, viu, zaklinju zovu pomo. Uzalud. Okrut-ne ruke hvataju njihova tijela, zaljuljaju ih i odbacuju zrakom u glib movare. Jezivi glasovi hroptavi krikovi ljudi to se gue, tonu, hvataju se za bilje, po koji grmi movare i opet tonu, bacaju se uvis kao uhvaene ribe, opet se pomaljaju u groznoj borbi za ivot i nestaju ... Mladi je provizor okrenuo glavu od movare. Smuuju ga glasovi nesretnika. Varnica im podvikuje kao da gleda plesacie u kolu i onda veli: Ovako emo odsad s ovom gamadi. Poderanci, prosjaci, tre-bali bi mi zahvaliti to ih uzimam u etovanje da deru i piju.Gladna raja, ni krpe nema pod sobom, ni itne petljike nad gla-vom, a ljude ubijati ne moe! Neka crknu da im dua to prijeue u nebo!I nasmije se okrutno. Ovakvu gamad ne treba novaiti. Samo takve koji su veokusili peenje. Bit e im krivo ostaviti pun stol i gladni lei uzemlju. Jesi li razumio? Jesam, komandiru veli ovaj to je doveo novake. Trai ljude koji imaju i ele imati na ovom svijetu blagai lagodnog ivota, a ne ljude slabe pameti koji trabunjaju o pote-nju. Hajdemo! Na jatak u Dopsinu eka nas sa itavim selom.Tamo nam je prespavati i opremiti se za sutranju no. Zar ima neto novo, oe? progovori napokon harami-jin sin. Ima, ali onamo u voditi ja. Tebi bi ispalo kroz prste kaoprole noi.A jatak ide s nama?- Trebam ga. Svjetlost sunca udara u oi mladom provizoru. eir mu je ostao negdje u movari. Njegova odora je blatna, rastrgana, hla-e su se prilijepile uz noge. Haljetak je pun kaljue, sui se na nje-45

govu tijelu. Lice mu je pokriveno blatom iz kojega vire samo oi. Tako iznakaen, ide pokraj njih beutno. Prola je no ubila u nje-mu ivot. Tonuo je u movari u sigurnu smrt, a on da su ga izvu-kli razbojnici i spasili mu ivot da mu ga uzmu na najsramniji na-in. Jo mu itavu duu potresaju grozoviti krikovi nesretnika nad kojima je zlo u ljudskom tijelu izvelo strahoviti sud. Ne osjea niega, ni boli, ni straha. Nastupio je osjeaj potpune ravnoduno-sti prema svemu svijetu i samom sebi. Osjea se poput ive leine. Jedva razabere da su stigli u selo. Ljudi im dolaze u susret. Svat-ko neto dri u ruci zdjelu, barilac, sud, lonac, koaru. Tako ljudi doekuju razbojnike. Ovo pobudi njegovu panju i stade gle-dati oko sebe. Prvi pogled pade mu na Varnicu. Isprsio se, dignuo glavu, poprimio izraaj vanosti, strogosti, dostojanstva. ini se da, ujstinu, sebe smatra kraljem, a ovdje ga doekuju njegovi podanici. S poitanjem i strahom gledaju u njegovo okrutno lice. Donose njemu i njegovoj drubi peenja svake vrste, svjee peenog kru-ha, kolaa, vina, voa, Svatko nastoji da privue njegov pogled da vidi tko mu je koliko spremio. Prima on sve to milostivim kima-njem glave, ali .ne udostoji nikoga pogledom ni jednom rijeju. Praen od dvojice najboljih seljaka ue u jednu kuu. Za nji-me kapetani: Atanacko, Stojanovi i Kozloderi. Ostale su pozvali k sebi drugi seljaci. Netko spazi provizora pa se nasmije:Gledajte ovjeka od suhog blata. to emo s njim?Odoe upitati u Varniino sklonite. Odmah izie Atanacko iodredi gdje e ukonaiti provizora i kako ga seljaci imaju uvati dok razbojnici spavaju. Provizor osjetj kako mu se lice stee od blata i zamoli da mu dopuste da se oisti. Atanacko mu dovikuje: Ej, gospodine, ne mirii ti uspomena na movarno tloiHajde, operi se! Stajao je kraj njega dok je skidao blato s lica, vrata i nogu. Na ienje odijela ne bi mogao ni pomisliti. Hladna voda ga osvjeila i oivjela mu misli koje su ve zastale kao da su i one oblijepljene kaljuom. Atanacko odjednonV stade da ga pozorno promatra. Onda ga preda dvojici seljaka i odredi neka mu dadu jela i leaj, ali da bude pod straom.Zorislav pita razbojnika: Zar nije komandant odredio da idem u epin. Dakako da je odredio, ali jo priekaj. Moda jo togod eli od mene? uri ti se? Zato? Jedva ekam da promijenim odijelo, a valjda i konak. Komandir te je neto trebao a dotle bit e ti sna i na si-jenu. I ode opet u kuu k voi razbojnika. Taj se ve svlaio kraj postelje od perine. Atanacko klekne pre