vidovi komunikacije: teorija i praksa

Download VIDOVI KOMUNIKACIJE:  TEORIJA I PRAKSA

Post on 01-Jan-2016

67 views

Category:

Documents

8 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Zbornik publikacija iz oblasti komunikologije

TRANSCRIPT

  • VIDOVI KOMUNIKACIJE:TEORIJA I PRAKSA

  • Borislav Mikuli UDK: 316.774:801.73Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Originalni nauni radZagreb, Hrvatska

    GLASOVI IZ KANTE

    McLuhan, digitalni apsoluti problem regresivnog napretka

    (Prilog materijalistikoj epistemologiji medijskog diskursa)

    From Plato to the present, in the Wes-ternworld, there has been no theorywha-tever of psychic change resulting fromtechnological change. The exception isthe work of Harold Innis and his disci-ples, Eric Havelock and McLuhan.

    Marshall McLuhan

    Apstrakt: U ovom ogledu autor pokuava na temelju primjeraka prosjenognekvalificiranog te profesionalnog i teorijskog diskursa o fenomenu i pojmu medijapredoiti momente koji nude model kako za strukturno-semiotiku tako i za sadraj-no-kritiku analizu medija socijalno-teorijske orijentacije. Ona se odnosi na medijeu striktnom (tehnolokom) i proirenom (semiolokom) znaenju termina kao teh-nikih naprava i kao semiotikih objekata poput diskurs ideologije, znanosti iknjievnosti. U prvom dijelu (I. 1-3), koji je gotovo u cijelosti posveen kratkom i le-gendarnom tekstu Marshalla McLuhana Medij je poruka, njegova osnovna teza sepodvrgava diskurzivno-logikoj analizi teksta i izokree u prividno dijametralnosuprotan oblik Poruka je medij i istrauju se daljnje mogunosti njezina razumije-vanja. U drugom dijelu (II. 1-3) ispituje se odnos McLuhanova integralnog pristu-pa analizi medija, kao partikularne teorije (teorije komunikacije), na taj nain to sedovodi u diskurzivni kontekst s tezom o kraju ideologije iz 60-ih godina te s prim-jercima humanistiko-znanstvenog diskursa o ne-tehnolokim oblicima medija (her-meneutike teorije percepcije, psihoanalize narativnih postupaka u fikcionalnimdiskursima). Cilj rasprave je iznova locirati fenomen konceptualne regresije (sadr-ajne, kulturne, ideoloke) u diskursima koji pretpostavljaju apsolutnu inovativnost inaprednost svoje medijske forme. Rezultat rasprave pokazuje da regresivnost lei usamoj formi medija, odnosno, u koncepcijama (teorijama, ideologijama) forme.

    Kljune rijei: teorija medija, forme medija, instantanost, simultanost,McLuhan, hermeneutika epistemologija percepcije, psihoanalitika hermeneutikaknjievnosti, teza o kraju ideologije, MacIntyre.

    9

    FILO

    ZOFI

    JAID

    RU

    TVO

    3/20

    05

  • I. Medij i figura apsoluta

    1. Nestajui posrednik

    Medij pojam pod kojim podrazumijevamo svaki tvarni enti-tet koji svojim tijelom slui ili moe sluiti za prenoenje, pro-putanje ili posredovanje nekog drugog, razliitog entiteta (tvarnogili duhovnog) obuhvaa najiri mogui repertoar fizikih predme-ta, od stare kante preko suptilnijih tvari koje nazivamo vodiima,ili pak od jo elementarnijih oblika tvari (estica ili valova) za kojezna samo znanost, sve do ivog tkiva, staninih i substaninih jedini-ca, i konano opet do nas, do cijelog ljudskog tijela.1 No, osim toje medij materijalan, univerzalan i ubikvitaran fiziki objekt, obilje-en je paradoksom koji je karakteristian za sve elementarne stvari nevidljivou neega to je najprisutnije u svijetu predmeta, poputsvjetla ili zraka.

    tovie, u mediju ima neto vie i neto manje elementarno odzraka, barem u racionalizatorskoj koncepciji ranih predsokratovaca.Dok je zrak postao teorijski predmet (arch) po tome to je nevidlji-vo prisutan, medij se ini permanentno odsutan iz svijeta svjesnogupravo po onome to ga ini vidljivim i prisutnim to je njegova(gruba) materijalnost. Ona je taj neprekoraivi i nenadomjestivi mo-ment koji nosi funkciju posredovanja ili medijacije po kojoj je medijmedij. Paradoks medija je tako inherentan ili konstitutivan u samojstvari-mediju: njegov neizostavni moment materijalnosti proizvodiono to istiskuje i nadomijeta medij kao predmet u svijetu i to gaini predmetno nepostojeim, tj. kao predmet svijesti. Premda uvijektu, medij nestaje kao predmet jer je, poput znaka, neto drugo negoon sam; no za razliku od znaka, medij ne upuuje na neto drugo odsamoga sebe to smo nije prisutno nego je upravo njegova odsut-nost konstitutivna za znakovni odnos. Medij ne upuuje na drugo ine postaje sm vidljiv tim upuivanjem, kao to je sluaj kod znaka,nego sadri to drugo kao svoje i tim sadravanjem drugog nestaje izpolja predmetnosti. Medij jest ili postaje nevidljiv u mjeri u kojoj,

    10

    BORI

    SLAV

    MIK

    ULI

    1 Da stanini procesi nisu samo transmiteri neuronskih podraaja nego genuinikomunikacijski pa ak i interpretacijski fenomen, pretpostavka je tzv. imunosemioti-ke. Interpretacijsko-teorijsku univerzalizaciju te pretpostavke o semiozi limfocitaosporava Umberto Eco u: I limiti dellinterpretazione, Milano: Gruppo editoriale Fab-bri etc. 1990 (v. osobito pogl. 4.1, o minimalnim uvjetima interpretacije).

  • kao fiziki predmet u svijetu, posreduje (ili medijalizira) svojedrugo koje ga, sa svoje strane, nadomjeta u najmanje dvostrukomsmislu: predstavlja-zamjenjuje i potiskuje.

    Taj elementarni odnos samo-ponitavanja-kroz-drugo ne vaisamo apstraktno i openito za fizike stvari u svijetu i njihovu spo-sobnost da prenose druge stvari, ve takoer za klasu tehnikih na-prava koje nazivamo medijima: na mjesto medija u smislu materijal-ne forme ili tehnike naprave uvijek stupa, ak kad je napravaposebno vidljiva ili uoljiva, to heterogeno, drugo od njega samoga ono to zovemo sadrajem. To dobro ilustrira okolnost da se svakaintervencija na medijskom predmetu (poput pojaavanja tona natelevizoru ili nekom slinom ureaju iz klase prijemnika kojiemitiraju druge fizike predmete, poput tona i slike) odvija idoivljava kao modifikacija na (medijskom) sadraju a ne na (medij-skom) predmetu. Unos (input) koji je fiziki predmetan i osvijetenali osjetilno skroman ili oskudan (radnja pomicanja nekog dijela naaparatu koji nazivamo pojaalom) postaje takorei bespredmetanpred estetskom spektakularnou promjene u ishodu (output), predobiljem novog sadraja (zvuka koji vie ne doivljavamo kao fizikipredmet ve kao duhovni sadraj). Sve dok i sve vie to uspijeva tamodifikacija sadraja ona bolje sakriva da poiva na preskoku ilibespredmetnosti posredujuih instanci. (Tako radnja inputa kojuprati nae istinito vjerovanje da pomiemo pojaalo s nieg na viistupanj zapravo ne zna to tehniki izvodi, ona ne zna da je primarniuinak ili output samo promjena tehnikih konfiguracija, dakle, daje predmet promjene medija samo drugi medij u mediju.) To nezna-nje nije samo psiholoko premda je zanemarivanje materijalnestrane ureaja i usredotoenje prosjene-svakodnevne svijesti naoutput svakako psiholoka pojava niti je samo pitanje razlikeizmeu obine i ekspertne svijesti, koja se lako dade objasniti i timeispuniti rupe u preskoku. Naprotiv, za skokovit odnos inputa i outpu-ta karakteristina je i odluujua upravo redukcija ili prekraenostkoja proizvodi strukturni prevrat izmeu tehnike oskudnosti formei obilja sadraja; i to se vie kroz to baratanje iluzijom, kroz tobrkanje fizike forme i duhovnog sadraja, troi sm medij kao teh-nika naprava, medij nestaje iz podruja osjetilnosti, zamjetljivosti iosvijetene prisutnosti za korisnika, a time, ini se, i samo-zamjedbaili osvijetenost korisnika kao subjekta koritenja. Tek kad modifi-

    11

    FILO

    ZOFI

    JAID

    RU

    TVO

    3/20

    05

  • kacija (vie) ne uspijeva, kad radnja inputa ne donosi oekivani out-put, pojavljuje se medij u svome istom ali potroenom, ne-funkcio-nalnom i ne-medijskom obliku radio ili televizor kao stara kanta.Medij postaje prisutan u trenutku svoje disfunkcionalnosti. ini seda to vrijedi i za subjekt: on se pojavljuje kao frustrirani korisnik.

    Danas vladajua i navodno opeprihvaena spoznaja o tomeda se ljudska kultura zapravo sastoji od medija, a da civilizacijskiproces nije nita drugo do tehnoloko usavravanje i sadrajno pro-irivanje oblika reprezentacije, medijacije svijeta i razmjene spozna-ja, nije ni tako opa ni tako samorazumljiva, kako se moda ini natemelju zasienja okolnog svijeta novom i najnovijom medijskomtehnikom koja se reproducira u sve savrenijim tehnikim oblicima isve kraim vremenskim sekvencama. Odatle se izvodi pretpostavkao medijskoj osvijetenosti suvremenog ovjeanstva, tj. medij-skoj svijesti koja navodno iz temelja karakterizira dananju prosje-nu svijest. Moda je, prividno paradoksalno s obzirom na svepri-sustvo visoke tehnologije, prije rije o nesvjesnoj proetostisvakidanjice medijima koja stvara nov, tehnoloki i intelektualnosloeniji tip spontane pismenosti, a ne osvijetenost, a socijalna ipolitika posljedica te pismenosti jest stvaranje vee (ili barem iste)intelektualne razlike izmeu specijalista i obinih korisnika nego toje ikad postojala u povijesti. Povijest pismenosti na srednjevjekov-nom Zapadu prije izuma tiska ui nas da se opseg drutvene klaseproizvoaa pisma (pisaca i prepisivaa) vie-manje podudarao skoliinom itaa; obje su kategorije ograniene na usku klasu dru-tveno izdvojenih specijalista. Upravo to se smatra historijskim itipolokim pragom nastanka pisca u modernom smislu rijei. 2

    Za ilustraciju posljedica nove masovne pismenosti, u tomsmislu karakteristina je jedna pojedinost iz jedne tzv. velikedrutvene afere u Hrvatskoj, s kraja 2004., povodom objavljivanjaprivatnog porno-filma najistaknutije hrvatske pop-zvijezde 90-ih,pjevaice lake glazbe, Severine Vukovi, na internetskom portalu

    12

    BORI

    SLAV

    MIK

    ULI

    2 Ta se specifina epohalna struktura smatra odreujuim drutvenim i kultu-ralnim uvjetom za nastajanje figure i institucije autora, izoliranog i uzvienog pis-ca, koju inae smatramo specifino modernom. Usp. James J. ODonnell, Avatars ofthe Word. From Papyrus to Cyberspace, Cambridge (MA), London (UK): HarvardUP, 1998, Introduction. Za ovu tematiku upuujem na URL-adresu http://www.en-glish.uga.edu/~rmenke/6830/, s daljnjim linkovima prema opirnoj i analitinoj bi-bliografiji o historiji i sociologiji knjige.

  • Index.hr; ta je afera pos