Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic Kanjo Macedonovi Drama u tri dela LICA: STEVAN, ljuti, naprasiti Androvi KRSTO, pozivar i oglasnik. uje se od Praskvica do Kufina. NIKODIM, zovu ga Mrkodim RADE, eljan sveta MITAR, pametar i mudrac. Puna usta narodnih izreka. STIJEPO, najstariji sua GOLUB, pitom i lukav, na priliku svome imenu LUKA, lukaviji i od Goluba i od lisice VUKAC, najlepi, a hrabar DASKALE, ikonopisac OTAC FILIMON, kaluer, uitelj i pisar OTAC GERASIM, kaluer putnik KANJO MACEDONOVI, niska struka, opasna koraka, a mudra pogleda FURLAN, odmetnik. Raalovani zapovednik broda. FRANCISKUS FOSKARI, mletaki Dud DRUKO DI KATARO, tuma, dounik, straar i jo poneto NIKOLO DIEDO, kapetan od strae u Mlecima REKTOR ANDREA DA MOLIN, Dudev doglavnik IVKA, nekad pela, nekad osa. Bacila ini na Kanjoa. VIDOSAVA, ker Golubova koju je Vukac ugrabio KATNA, Ivkina maeha, ugledna matrona OVANA GRACIJA FOSKARI, Dudeva kerka SINJORA DE DOLI, njena dojilja SINJORINA DE DOLI, drugarica Dudeve keri Iskuenik Jovan Dudeva svita. Narod. Vojska. Ribari. Trgovci i ostali. Dogaa se u XV veku u Patroviima u Veneciji* * Kao izvori za ovu dramu korieni su mnogobrojni istorijski zagsi o Patroviima i Budvi, kao i pojedine pripovetke Stefana Mitrova Ljubie. I DEO S BRADOM ILI BEZ BRADE? (Dvorite manastira Praskvica. Vreme posle jutarnje slube. Oko Stola od pravde lagano se okuplja sudbeno vee Suda dobrih ljudi. Otac Filimon posluje oko Stola. Pripravlja pribor za pisanje, primie stolice. Stijepo, ugledan, stariji sudija" iznosi knjigu Carostavnik i sveano je polae na Sto od pravde. Pristiu ostale sue i kmetovi umolnici". Udaraju crkvena zvona. Kroz neku setnu Page 1

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic melodiju uje se pesma mlade devojke koja stoji pod drvetom u gornjem delu dvorita i peva.) VIDOSAVA (peva): I sokole iza gore, Mrsko mi je perje tvoje, Opako je oko tvoje, Tico grabljiva! Tico grabljiva! I sokole iza gore, Proleti mi mimo dvore, Lovci e te uloviti, Krila e ti salomiti, Tico grabljiva! Tico grabljiva! Ne sputaj se niz liticu i ne grabi prepelicu, Lovci e te uloviti, kande e ti zatupiti, Tico grabljiva! Tico grabljiva! (U donjem delu dvorita, na kamenoj klupi, kunja stari kaluer, isposnik, otac Gerasim. Dva mlaa noveka (Krsto i Rade) mu prilaze, paljivo ga podiu, pa ga s velikim potovanjem vode ka Stolu od pravde. Putem Rade pokuava da ga neprimetno izmeri od kamilavke do zemlje, pletenim, tankim uetom. To mu slabo polazi za rukom, jer se Kaluer stalno vrpolji, kao da se brani od muva. Iz crkve izlazi Mitar, kree prema stolu, ali se neega priseti, pa se vrati u crkvu. U dnu dvorita naoita ena neto usrdno objanjava udljivom devojetu, koje se duri i vrpolji. ena dri u ruci briljivo zamotanu daicu. Ponekad njome zamahne na devojku, ali se na vreme trgne i prekrsti. Pritee devojci haljinu oko struka, zagleda je sa svih strana i daje joj poslednja uputstva.) KATNA: Zavrni rukave, ma ne previsoko, pa plaho oplakni skaline, a da ostanu iste ko da su od stakla. A brzo da vjetar oko tebe uzigra. Onda svaku travku izmeu ploa ustro oplijevi, ali mahom, mahom, da ti ruke lete, a oi nisko obori na to to radi. I ne zaklanjaj se, no sve malo iskosa da ti se dobro vidi rad... IVKA: Ko da si me dovela na pazar! KATNA: ta u ti? Braa ti mala, a otac star, a jezik ti kolik jarbol u lae. Bjee momci od tebe... IVKA: Neka bjee, ja se neu udavati! KATNA: Mui iskopnice! IVKA: Neu! Ajde pitaj onoga kaluera, ono je putnik, neka me uzme za vodilju. S njim u po svijetu! KATNA: Savij jezik, naletnice, greota se rugati sa duhovnikom! IVKA: A ti to oe da me udari ikonom? KATNA: Oprostie Sveti Nikola! IVKA: Okle zna da je to Sveti Nikola? Jo ti nijesu presudili! Page 2

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic KATNA: Udri se po zubima, evrduljo vjetruasta! Boijega ti se lijeka ne zna, kad si osa, kad si ela! IVKA: Evo, majice po sto puta, evo dobra sam, majko majice, elica sam, oprau skale, oplijevit ploe, sve u sve, majice, samo upitaj koga za ono... (Na vratima se pojavljuje Stijepo. Ivka i Katna zastanu.) STIJEPO: Da se lagano poinje! KATNA: Vidje li ga? IVKA: E. KATNA: To je on. IVKA: Au! KATNA: Pogle kakvo mu je oruje i odijelo? to modro, modro, to crno, crno, a sve sija da se sunce zakloni od blijeska. ula sam da ima to mu i ne treba. Bave vina od dvades godina, ravne kamenice ulja. Od onoga to se preliva godinu bi se mastila jedna familija. Dva mu mlina pred kuom melju ito... Pogledaj ga malo, ali krotko i umilno... IVKA: Ako ga pogledam onako starogroljiva, samljee ga munja ovi as! KATNA: Umukni, ukletnice! Ono je umilnik i ublaga sirotinji. Hrani siromaha i potrebnika, gosti ranioca i kasnioca, a vazda mu na trpezi pogaa hljebaa i cunet rakije megarije... IVKA: A kad popije kap, poto ne dri vodu, odmah mu krene niz noge... KATNA (zasmeje se, ali pokuava da se savlada, pa strogo vikne na nju): Umukni, stida nema, zastidnice! Blago onoj koja njemu doe. Da ti oe biti te sree, jadna ti sam! IVKA: Zata bih mu kad me niti vidi, niti uje... KATNA: Ivka, jadna, godine samo mudrost dodaju! IVKA: Prekini, sad u zapjevati iz svega glasa! KATNA: Mome ljubi plaho, na mahove. Danas evo ga, sjutra nije ga. A sredovjean ovjek divno zna ta je ensko i za ta je!... IVKA: Zapjevau! KATNA: Ja sam za tvoga oca udovca dola, iako sam malo manje od njega mlaa no ti, pa ta mi je... IVKA (peva): Staro mome, suva javorina Sunce grije, a javor se sui Dad ulije, a javor se rui... KATNA: Mui, grdna, ostadosmo danas za rugu obadvije oe...! IVKA (peva): Mlado mome vita borovina Sunce grije, bor se vrhom vije Dad okreni, a bor zazeleni! (Katna joj stavlja ruku na usta, jer primeti Mitra koji ba nailazi iz crkve. Kad Mitar doe blizu, zagrli Ivku, smei se krotko.) MITAR: Lijepo grlo... KATNA: Smijaete nam se. Ovo je moja pokojna baba pjevala da nas veseli dok sam bila djevojicom, pa namolih Ivku od elje, a pokojnici za duu da zapjeva... IVKA: Pitaj ga! KATNA: Ne bih za ivot brata! Page 3

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic IVKA: Zapjevau jo goru! KATNA: Ne kukavice crna! IVKA: Pa pitaj! KATNA: Vrnu li se to Kanjo iz Mletaka, neko ree? MITAR: Nije da ja znam. KATNA: Naruili smo neki lijek jednoj kumi iz Crmnice, pa... MITAR: E. IVKA: Pitaj kad mu se nadaju! KATNA: Bolje neka mi desno oko iskaplje na ovu plou! IVKA (peva): Ko e stara dvoriti magarca... KATNA: Mui, grdna... IVKA (peva): Ko e grdna prevrtati starca... KATNA: A bie da mu se nadaju brzo? (Mitar je otiao kod kaluera i momaka, pa je ne uje.) IVKA: Ne uje te! KATNA: A kad mu se nadaju? (Mitar je u razgovoru sa Krstom i Radom. Ne uje Katnu. Ivka otrgne daicu iz Katninih ruku, prisloni je sebi na grudi, pa se zagleda u nebo.) IVKA: Sveti Nikola, ili koji si da si, lijep si ko po noi zvijezda, molim ti se, ako zna za ljubav, primakni danas tu galiju neka pristane... KATNA (otima joj daicu): Dako ga e prodere kakva malahna srelica nee na more! IVKA: Zapjevau! KATNA: Ako se nae bez kape, moi e ga zaloiti odjednom, onu silu! Onu peu muku! IVKA (peva): Staru konju muve tovar ine... (Katna uri prema Stolu od pravde.) STIJEPO: Da se zapoinje suenje! Ljudi! MITAR: ta to inite od toga boijega ugodnika, to se grijeite, boga radi? KRSTO: Od lijeka se ovo ini. Oe Rade da mu uzme omjeru! MITAR: Ota lijei? KRSTO: Od svata. MITAR: Ma neka? RADE: Pomozi, Mitre, kumstva radi! Pada mi jedan mali brat s gore, pa mu u rodanik ree da mu se dobavi omjera Vitlejemskoga kaluera, te da se njome opae u prijekrst, pa bi mu se boljka makla ko bojom rukom... MITAR: Bojim se da nije grijeh, a i meni bi trebala jedna od zaduve! KRSTO: Nije grijeh kad je za lijek! Bilo bi da je za smijeh! MITAR: Pa uze li ti? RADE: Nekako ne mogu da ugodim da je prava... MITAR: Dobro pazi, ne loi se na vatru! Ne smije u kuu unositi krivu omjeru, to je gotovo zlo! RADE: Zagovori ga malo, pa u i tebi jednu uzeti... (Mitar neto pita oca Gerasima, okree ga moru i pokazuje mu rukom u daljinu. Otac Gerasim se zagleda tamo kud mu ovaj pokazuje. Ivka proleti mimo njih sa vedrom vode u rukama. Rade pogleda za njom, otac Gerasim se pomakne. Omjera opet nije Page 4

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic prava. Pokuavaju ponovo. Stijepo lupa rukom po Stolu. Muzika. Iza grma izviruje Daskale, pa sve to slika na dasci brzim potezima.) STIJEPO: Zaamasmo, ljudi! Nevolja je da se poinje! (Ljudi se okupljaju. Stijepo stavlja desnu ruku na Carostavnik, pa polagano i autoritativno otpoinje sudsko veanje.) asne sue, kmetovi umolnici, bogougodnici, plemenici i mladei! Danas se za ovijem Stolom od pravde presuuje smuenije oko ikone i grabe djevojaki. Bog je sami, slava mu zadovijek, poslao meu nas oca Gerasima, kaluera putnika i Vitlejemskoga isposnika, koji e nam ikoni biti za tumaa... GOLUB: Umolio bih Sud dobrijeh ljudi da se o mojoj tubi najprije zabavimo, prean sam doma... STIJEPO: Tvoja je tuba od vie prie. Na stvari je to to je Vukac ivkov zarobio Golubovu ker Vidosavu i trideseti je dan vjenao u turskoj zemlji. Sal Golub ovo asno sudsko kolo pita da se to krivodejstvo razrijei. Ikona jest sveta krivica, te nju najprije treba da rijeimo. MITAR: Pa neka se sud ini tijem rsdom. OTAC FILIMON: Neka! KRSTO: Neka pristupi Katna Jankova s ikonom, a s druge strane neka stoji Daskale Ikonopisac! (Katna zauzima pozu smerne i stidljive ene, gleda ispod oka i nastoji da to manje smeta. Ivka riba skale. Pljuska voda.) STIJEPO: Ispriaj, Katna, ma u najkrae, ocu Gerasimu ono to si prologa petka nama, pridaj malo glasa, ali nita drugo! KATNA: Svu sam dugu no premiljala, kukavica, lie doma, roda i kumovskije kua, kako da oplaem svoju napast, a da vama ne dosadim. Evo ti, oe sa stidom i zazorom pristupam ruci! Moj dom slavi Svetoga Nikolu zimnjega, pa, sad prije no mi domain krete na put, starinska nam ikona stade da suzi. Za tri dana roni niz nju, svaka kap ko biserovo zrno. Ree neko da je to odve zla sutuka i da se ta ikona ne smije drati u kui. Te je mi blagosjeno priloismo manastiru, uz zavjet da emo kui od prvijeh para dobaviti drugu... STIJEPO: Te ti onda kod Daskala, pa njemu pare, a on tebi ovu drugu ikonu... KATNA: E. STIJEPO: I? KATNA: Neobina mi kua bez ikone, te je prodadni dvadeset ovaca vune i tri punane ele meda, pa Daskalu po priliku. On ti onda fino uze jednu s one nasloene hrpe, natae na nos naoari, pa zapisa neto na njoj otrivom i grebuljama, a ja njemu iz ruke u ruku deset perpera, na! DASKALE: asni sude! STIJEPO: Stani, Daskale! Te ti onda, Katna, s ikonom u crkvu... KATNA: E. Valja, po redu, ikona da odstoji trideset dana u ikonostasu da se osveti... STIJEPO: Te? KATNA: Ja u crkvu, kad tamo, jad i jadilo po moju glavu. Zavika popo: To te neko, jadna, ljuto prevario, pa ti podmetnuo neko mladune umjesto Svetoga Nikole. Nije ti to Sveti Nikola! ta, jedan? Nije boga mi! A da ko je, projadih? Malo nalii Svetome Stevanu, ali isto ne bih se zakleo ni za to... (Katna se okrene Stijepu, jer otac Gerasim kunja, neto od njene duge prie, neto od Page 5

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic vruine.) STIJEPO: Oe Gerasime, ti i bog samo moete presuditi je li ova prilika Svetog Nikole prikladna, ili nije? (Katna poljubi ikonu, pa je uz duboki i smeran naklon daje u ruke ocu Gerasimu. Ovaj se malo trgne iz dremea, gleda enu, vidi u svojim rukama ikonu, pa shvati da mu je ona poklanja...) OTAC GERASIM: Zahvaljujem ti, dobra eno! No ja sam kaluer putnik, meni je dom svaki manastir e doem. Ja u ovu lijepu ikonu priloiti ovome manastiru... STIJEPO: Preasni oe Gerasime, je li ovo Sveti Nikola? OTAC GERASIM: Vidim, vidim, da je to ikona! Velim darovau je manastiru... MITAR: Je li to prilika koja oslikava Svetoga Nikolu zimnjega? OTAC GERASIM: A? MITAR: Je li to Sveti Nikola Zimski? OTAC GERASIM: Kako? RADE: Zimski! OTAC GERASIM: Ruska? A, to je lijepo. Ruske su ikone velika majstorija i ljepota. (Hoe da doda ikonu ocu Filimonu) STIJEPO (hvata Daskala za ruku, pa ga privodi ocu Gerasimu): Ova ruka, evo, oe ovom je rukom ta ikona napisana. No ti nama kai je li to Sveti Nikola? OTAC GERASIM (Daskalu): Nu vi eta zdjelali? Boljo spasibo! Krasivaja, oen krasivaja... KATNA: ta e to re, je li, ili nije? STIJEPO: Oe Gerasime, je li ovo ovdje Sveti Nikola, slava mu i milos? OTAC GERASIM: uo sam da je Rus! KRSTO: Putite mene! (Vie ocu Gerasimu na uvo.) Oe Gerasime, je li ova prilika sveti Nikola zimnji? (Otac Gerasim najzad uje ta hoe od njega. Zagleda ikonu, prinosi oima, odmie, mirka, okree, pa pripita Krsta.) OTAC GERASIM: Neto ne vidim dobro, ima li na slici dugu bradu? KRSTO: Nema! OTAC GERASIM: A je li mu ovo vladianska odeda zlatotkana do zemlje, a po njoj krsti i zvijezde kao po vedru nebu? KRSTO: Nije! OTAC GERASIM: Je li mu u jednoj ruci krst, zlatan, a u drugoj knjiga zaklopljena? KRSTO: Nije! DASKALE: Jes knjiga! OTAC GERASIM: E, onda to ti nije Sveti Nikola! MITAR: Moe li ikako da se prizna Sveti Nikola bez brade i odede do zemlje? KRSTO: uje li ta ti otac Gerasim veli? Ne moe! MITAR: Brojaju li se slova? STIJEPO: Oe Gerasime, odje pie da to jes Sveti Nikola! KRSTO: Oe Gerasime, to to slova kau, broja li se? OTAC GERASIM: Nije ovo Sveti Nikola! Sveti Nikola je stari svetac! KATNA: A, kuku da mi je! Mene je odma neto tuknulo pod rebro tek sam viela e Daskale pripisa ona nekolika slovca pokle je pare uzeo... OTAC GERASIM: Dri li u ruci strijelu, a za pasom tobolac? Page 6

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic STIJEPO (zagleda ikonu): Ne dri! OTAC GERASIM: Onda je to Sveti Todor Tiron! DASKALE: Nema strijelu ni tobolac! KATNA: Aj kuku! Da bi barem Sveti Stevan, sluala sam za njega, dala bih ikonu bratu, njemu je to crkovna slava! Ali ta u s tijem Todorom, na jad mi doo! KRSTO (vie ocu Gerasimu na uvo) Nema strijele ni tobolca! OTAC GERASIM: Djeco moja, to se vi toliko svi iza glasa derete? Ne valja da tako urlate pred vratima crkovnijem! alosti to ste svi tako mladi oglunuli. Bie da je to od ovoga vjetra. Zaludu govorim, ali ta u kad me ne ujete! Ovo oe nije Sveti Nikola. Ovo je nekakvo ae, a Sveti Nikola je starac, vladika! DASKALE: asni sude, dobri oe, blagoslovi, grean jesam! Oprostite mi najprije na mnoini rijei! Oi vide, koje vide, da ovo jes prilika mlaega sveca. No nije ni Sveti Nikola mogao ostarjeti, ni vladikovati da nije momkovao i akovao. A izmeu mene i ove ene nije bilo pogodbe u koje u ga godine pisat, no da joj bude lijepa ikona, fino obojena, da je milokrvna prilika, a da ne puta ulje... STIJEPO: uo si divno oca Gerasima: Sveti Nikola ima biti pisan sa bradom i u odedi! RADE: A ja, ljudi, gledam neto ovu priliku, pa mislim da bi svakoga sveca trebalo pisati da je mlad i lijep. Divno ih je gledati u kreposti, a vjerujem i njima bi to bilo milije... STIJEPO: Udri se, Rade, po zubima! Ima i staraca lijepijeh! RADE: Pa onako. STIJEPO: Ajde, imamo oe pree rabote! Oe li ti, Daskale, da se pravda da si ti oe napisao mladoga Svetoga Nikolu zimnjega? DASKALE: Ou! STIJEPO: Pa kako ga onda otac Gerasim nije prepoznao po neem? DASKALE: Niti gleda, niti vidi! STIJEPO: Ne laj! Ne vrijeaj boijega ugodnika! NJegove su oi i boije! Malo izdalje i udublje vide no nae! DASKALE: Niko od nas ivije nije Svetoga Nikolu gledao oi u oi da zna kakva je njegova zraka bila! Mi ga daskali grenijem rukama piemo po kazivanju i prenaamo mu nalije sa starodrevnijeh ikona... STIJEPO: Pa je li tebi iko ikad kaivao za nalije Svetoga Nikole maloljetnoga? DASKALE: Jes. KRSTO: Ko? DASKALE: Promisao boija, koja mi ruku za likom vodi... STIJEPO: Proi se, Daskale! Da to valja da se Sveti Nikola pie ko momi, sjetio bi se toga neko i prije tebe! DASKALE: Ovo je Sveti Nikola akon, a ne momi! STIJEPO: Cio vijek se taj svetac pie s bradom, a tebi to ne valja. Priznaj krivicu, bolje ti je! Manja e ti i globa biti! DASKALE: LJudi! Kakva je krivica to sam sveca napisao da je mlai i ljepi, da su boje svjetlije, a nebo iza njega modro i jasno... Page 7

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic MITAR: Pa evo da priupitamo ponovo oca Gerasima. STIJEPO: Ne, boga radi! Ko e ga dozvati! No da sudimo krivicu ko to je vidim. DASKALE: Sude dobrijeh ljudi, kakva je krivica... OTAC FILIMON: asni sude, ima crkovni ustav po kojem se ikone imaju pisat! Jes Sveti Nikola stari svetac i Jes vladika, a zakon od crkve veli da se tako treba pisat. Ali ako ga ruka majstorska napie drukije, pa ako je prilika sjaja plemenita, to jes grijeh o zakon, ali crkovni, ne ljudski! STEVAN: Daskale je ovu enu prevario! Zapisao je na ikonu da je Sveti Nikola, a nije! STIJEPO: Je li kriv? (Svi se slau da jeste i u znak zakljuka udaraju rukama po Stolu.) DASKALE: Bogougodni ljudi, ja sam boji i va! Grean jesam4 za mnogo, ali nijesam za ovo! Devet je tvrdije kora na hljebu od zanata ikonopisca kojem sam se malo sam nauio, a malo mi bog ruku vodi. To je zanat skup! U Mletke mi na godinu ode kapa srebrenjaka za boje, zlato i lipovu dasku, to mora biti iz osoja koje mora ne vidi. I sad, evo ekam Kanjoa da mi novi naru donese. A lei mi naramak prilika ni prodanijeh, ni pogoenijeh! Pozlata tamni, lipovina grinja, a ja plaam krvavu kamatu da mi veresija ne pogine... MITAR: ta kuka i ajmee, ko da ih daba dava! Tebi se ikone plaaju, te dobro! DASKALE: Od deset jadokupaca polovina ih plati koliko sami dadnu, a ostali dignu ikonu na priek, do ulja, do vune, dok bog primisli, ili putnik proputi, a ja zjam na zvijezde o zlu ruku, a goroj veeri! STIJEPO: Nemoj ni tako, Daskale, poek je trgovini dar od boga! DASKALE: Jes, pa kad se po bogu namiruje. Ali, kad rok prispije, evo ih na buljuke e nose ikone na povraaj. Jedan to mu je sjenovita, drugi to mu je odvie uta. Nekome je mrgodna, a nekome se klobui pozlata. Neki kae da mu se svetac nje po noi ruga, aaaa! Drugi kuka da mu se ena od ikone strai, jer su u sveca prevelike i odvie mrke oi. E daj ti sad ugodi svemu svijetu. A neki me, evo i sudu tue... STIJEPO: Pii ti lijepo brade e treba, a odede kako valja i bog zapovijeda, pa te nee tuiti... DASKALE: A i to je, asni sude, iva muka! Kad napiem priliku sveca koji se na primorju slavi, ovi iza planine stanu mu nalaziti stotinu mana. Te nekako su ti namrgoeni i mrki, te latinska im imena. Oni trae nekakve Lesendre, urlike, Sinije, Ognjenice! Pa poto me zamui i istroi, ne dou da otkupe sveca, a primorci nee sveca skitaa, ter mi se tako gomila slae neprodana. Zato sve svece piem kako ja ou! Malo da su ivlji likom, a bojom vie jasnijom, da su naoiti, prosvijetljeni. Da se smijee milooki, ionako su mi oni jedina utjeha u neimatini ljutoj... STIJEPO: A ime napie kako ti doe, pa priliilo ne priliilo liku! DASKALE: ta je ime, ako se kome lik dopada? STIJEPO: Eto, reko si i sam! Eto, to ti jes krivica za koju ti sudimo! DASKALE: Kriv sam to piem ikone da se dopadaju? STIJEPO: Ne, no to je tebi samo da su lijepe, a ne da su tane! Page 8

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic DASKALE: Ama, Sude dobrijeh ljudi! Pogledajte kako je blagoobrazna ova prilika? Vidite li ovu pitomu, a prozirnu boju eninoga zrna, gle gustu modrinu oblaka nasuprot sveeve glave, vidi vitkost prstiju oko knjige... STIJEPO: Sve ti je to daba kad je svetac bez brade! Nije Sveti Nikola! DASKALE: Neete ga bez brade? STIJEPO: Ne! DASKALE: E, pa sudite! Udrite! Vaa je poslednja! Sam sam kriv i neka me kazna sustigne! Kome ja pokazujem boje! Ma ovi u as zavrtiljati boje i alat u more, pa piite ikone prstom po praini! Priivajte im brade i brkove do zemlje! (Daskale skuplja alat i hoe sve da baci daleko od sebe. Svi pokuavaju da ga zaustave. Otac Filimon se umea u raspravu.) OTAC FILIMON: Nije, asni sude, Katna vratila ikonu to je ona njoj grdna, ni kui neugodna, nego to joj je pop nije primio na osveenje... STIJEPO: Pa sad ne znamo... OTAC FILIMON: Pitajte je! STIJEPO: Je li tebi, Katna, ova ikona mrska? KATNA: Okle, jadan? Nije no mila, zaludu! Blijeti milokrvan ovi lijepi svetac, a nasmijan. Ma kad eto kaete da to nije Sveti Nikola, ta u ja. OTAC FILIMON: Da ti nije otac Leontije reko da ovo nije Sveti Nikola, bi li ti ikad vratila Daskalu ovu priliku? KATNA: Ne bih ja! Samo da mi se ljudi ne narugaju to mi je svetac osav! OTAC FILIMON: Evo, vidite, skladni i uesni sude! Daskalova je krivica, a opet vi kaem crkovna, a nije ljudska. Crkva jest da prata, a ljudi da se namiruju! STIJEPO: Dobro! ta ti, Katna, trai u presudu? KATNA: Priliku svojega sveca, ali da nije osav, ili pare da mi se namire! STIJEPO: To bi bilo po pravdi! (Svi udaraju rukom po Stolu u znak da se saglaavaju sa presudom.) DASKALE: Ne moe ona, asni sude, imati dvije ikone za iste pare! STIJEPO: Pii ti novu ikonu njoj, a tebi eto te bez brade! DASKALE: U koji rok? STIJEPO: Sad! GOLUB: Sude dobrijeh ljudi, da se moja tuba... STIJEPO: Stani, Golube! DASKALE: Oskudan sam u boji i pozlati, evo nema Kanjoa da donese... STIJEPO: Poni od brade i odede, to da se vidi najprije, a ostalo moe kasnije. DASKALE: Moram najprije malo da promislim priliku! MITAR: Pii kako ti mi kaemo, a ne kako ti promilja! DASKALE: Pa ljudi, ja.., MITAR: Sad e platiti globu! DASKALE: Ima li tee od ove! GOLUB: asni sude! STIJEPO: Stani, Golube! DASKALE: Nema dovoljno sunca... KRSTO: Ima, ima, evo odje. (Daskale nameta dasku da pone da slika ikonu. Svi se okupljaju i motre u detalje sve ta on radi. Daskale pokuava da dobije Page 9

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic u vremenu nadajui se da e prei na sledee suenje, ali nema nita od toga. Vidi mora da slika.) DASKALE: Kolika treba da bude brada? KRSTO: Da pitamo oca Gerasima! STIJEPO: Ne! e e sad prolamat, no udri bradu koliko njegovu! KRSTO: Neka prvo napie ime sveca, a otac Filimon neka gleda slova jesu li prava! (Daskale slika ikonu na dasci. Golub je nestrpljiv, ali na njega niko ne obraa panju. Svi zaneseno zure u Daskalov rad. uje se Vidosavina pesma.) VIDOSAVA: Oj sokole, moj sokole, Krvavo je perje tvoje, Lovci su te ulovili, Krila su ti salomili, Tico ranjena, tico ranjena! to si pao na liticu, Ugrabio prepelicu, Lovci su te ulovili, Kande su ti zatupili, Tico ranjena, tico ranjena! (Daskale vizira konture lica oca Gerasima. Crta obrise ikone.) RADE: to je toliko uzak? STIJEPO: ire, Daskale, ire ga zaponi, e e ti stati odeda? KRSTO: Je li mu ovo oko? VUKAC: Jes, to? KRSTO: Vrljav je. STIJEPO: Nekate! RADE: Vidi kako mu je zailjio glavu? MITAR: Da viu! Nije, nije, to e se rairiti! KRSTO: e e se rairiti, oe je nebo... VUKAC: Nije tu nebo, tu e biti kolut oko glave... RADE: Je li ovo uvo ili knjiga? DASKALE: LJudi, ja ne mogu ovako! Oe Filimone, reci da me pute na miru! OTAC FILIMON: Putite ga neka pie u miru... GOLUB: I dobra radi, ljudi, dajte da se, molei boga, reava i o mojoj tubi. (Daskale nastavlja da pie ikonu. Golub prilazi ocu Gerasimu i smerno hoe da mu poljubi ruku. Otac Gerasim se trgne iz dremea i onako dremovan uzvikne...) OTAC GERASIM: Nije to Sveti Nikola! Nije i nije! VIDOSAVA (peva): Oj sokole, moj sokole, Da l te rane ljuto bole, Je l ti krilo salomljeno, Je l ti oko zatvoreno, Je l ti perje poupano, Tico ranjena, tico ranjena! (Stijepo udara rukom o sto. Golub se nameta da iznese svoju tubu. Lagano Page 10

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic se svi umiruju. Daskale slika. Ivka plevi travu. Katna izdaleka nadgleda slikanje ikone.) STIJEPO: Neka pristupi Vukac ivkov! Ajde, Golube! GOLUB: Gospodo, asno sjeli, a poteno ustali! Da sam imao devet sinova, svakoga kao Relju krilatoga, pa da sam ih sve devet u jednu grobnicu sloio, daleko bilo, ne ae mi srce biti emernije no kad mi Vukac ugrabi ovu, po grijehu jedinu ker od prve ene... I za to ga duim oe pred vama za tri mrtve glave...! STIJEPO: Neka pristupi Vukac ivkov! VUKAC: Ja danas oe tonem u crnu zemlju kad pomislim oko ta se okupilo ovoliko svijetlije obraza... STIJEPO: to si grabio evojku, a sad se toboe udi kad ti se sudi! VUKAC: Da oprostite, asni Sude, grabio sam je, to mi se svidjela, i to dobro! (Stevan sedi sa strane, kao i za sve vreme suenja. LJutito i snudeno gleda nekuda u stranu. Ponekad ustane i malo prohoda, ne dri ga mesto. Vidi se da mu po pameti kola neka crna misao.) STIJEPO: Pa to je nijesi lijepo prosio, no tako ko ajduk u tursko! VUKAC: Prosio sam je! Evo iva Goluba, pa neka kae! No on neto zatego, te selo mi daleko, te u mene mnogo rada, a njegova evojka nije vina poslovanju, pa u ga prekoriti. Tamo si, vamo si, ne dade je! GOLUB: Nijesam ba propito odbio! VUKAC: Niti si je ba propito dao! STIJEPO: Trebalo je da poprieka! VUKAC: Pa... STIJEPO: Pa, to nijesi? VUKAC: A, to nijesam! STIJEPO: to? VUKAC: Reko bih no ete mi se narugati! GOLUB: Nita mu se neu rugati, no ja njega za tu sramotu i rugu koju je on meni nanio duim za tri mrtve glave! MITAR: Da to nije malo preveliko duenje! STEVAN: Nije, no je ak i malo! Nije ala dohvatati tue evojke putem i silimice ih vjenavati! Ako mu grabe sad oe oprostite, hiljade otaca e po danas u strahu ivjeti ekajui ko e im dijete pored puta ugrabiti! STIJEPO: uje li, Vukac! STEVAN: Ovi sud danas ima da dosudi da se evojka kui, ocu vrati, a ugrabnik da se globi! STIJEPO: uje li, Vukac! VUKAC: To i kad bi presudili, asni Sude, pod bogom nije mogue izvriti! Da oprosti svijetlo lice Suda, ona vie nije djevojka, no nevjesta! STEVAN: Ovo je izrugivanje Suda! STIJEPO: Stanite! Ako se grabe dokae, taman je namir kao to Golub trai! Tri mrtve glave! GOLUB: Jes! MITAR: A ako je meu njima bio dogovor da je on ugrabi? STEVAN: To bi bilo jo gore i crnje! enska je pamet providna, lako je na Page 11

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic svato namamiti! A smije li se to doputiti? STIJEPO: Da pitamo djevojku! MITAR: Vidosava, jesi li uroila Vukca da doe da te ugrabi? VIDOSAVA: Ja? Okle? Ja bih i danas, nevjestom, prije gubavu abu izjela nego to bih s mukijem razgovor zametnula, a kamoli djevojkom? STEVAN: Pa ona mora kako joj mu kae! No neka se zakune! (Vidosava stavi ruku na ikonu koja je na stolu, pa se prekrsti.) VIDOSAVA: Onako mi pomogao ovaj boji ugodnik! KRSTO: Pa ta vredi zakletva na osava sveca! (Svi se smeju. Vidosava savije glavu i promrmlja.) VIDOSAVA: Mui! (Stijepo ih umiruje, mada se i sam smeje. Ivka pronosi vodu. Rade je uhvati za ruku, hoe da zatrai vode, ona krikne. Svi se okrenu na tu stranu. Ivka stidljivo zahvata vode i prua Radu. Svi je gledaju.) STEVAN: Neka se zakune fino! VUKAC: Ne treba oe nikakve zakletve, ljudi! U nas je bilo dobre volje mimo svakoga dogovora! Iako mi je sramota oe pred vama priati besposlice ali vi kaem da sile nije bilo druge do da je ugrabim! Znate i sami da za tu silu oek nije kriv! MITAR: Nema sile osim boije, za koju sud ne vai! VUKAC: Ima i ova, a i ona jes od boga! STEVAN: Koja je to sila? Kako joj je ime? Kai? VUKAC: Proimo se, ljudi, toga! STEVAN: to ne kae, jadove! Umije grabit djevojke, to te nije stid! VUKAC: to u govorit neto to svi znate? STEVAN: Pa neka kae Vidosava! GOLUB: Okle ona zna? STEVAN: Pa ta je sila iz kue ponijela! MITAR: Vidosava, je li ti Vukac ranije govorio da e doi da te ugrabi? VIDOSAVA: Nije. Samo me jes gledo. KRSTO: Kako? VIDOSAVA: Ovako. (Muzika. Ivka zapeva. Vidosava prihvata pesmu. Svetlo se menja.) IVKA: Grliica proso bira, Trai zrno biserovo, Droban biser, sitno proso Kljunom, kljunom, krilom, krilom, Ovako, ovako, ovakooo! MITAR: A jesi li ti njega gledala? VIDOSAVA: Jesam. KRSTO: Kako? VIDOSAVA: Ovako. (Muzika. Ivka nastavlja pesmu. Vidosava prihvata.) IVKA: Pitala je drubenica, to prebira sitno proso, Grliice radilice, Page 12

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic Droban biser nai nee, Biser ti je u zubima, Nasmjei se pokai ga, Biser ti je u njedrima, Okreni se pokai ga, Kljunom, kljunom, krilom, krilom, Ovako, ovako, ovakooo! STEVAN: Pa ti si to njega, Vidosava, namamila gledajui! VIDOSAVA: Nijesam! STEVAN: Nije sva ta sila nadola od gledanja! VIDOSAVA: Ne znam! STEVAN: ta ne zna? to si gledala, mogla si oima u zemlju! (Promena svetla. Muzika. Ivka peva) IVKA: Moje suze prokapale, Biserom se pretvorile, Punano ih sitno proso, Plakala sam dugo ljeto, Suzom, suzom, jadom, jadom, Ovako, ovako, ovakoooo! VUKAC: to nijesi oborila oi u zemlju, uje li? VUKAC: Oboje da smo u zemlju, oima i tijelom do grla, i tako bismo se sastali tom silom! Daba je sad ta pria... STEVAN: Kai, enetino, koja je to sila! VUKAC: Nemoj oe da krv line! STEVAN: Kad ti nije muke da grabi tue evojke, to ti je zor da kae koja te to sila naerala... VUKAC: Nijesam grabio tuu evojku, no svoju! STEVAN: Vidosava, kai ti koja je to sila! VUKAC: Prekini! STEVAN: to, kad je umjela namamiti grabljenika pogledom, moe oe re i to je... OTAC FILIMON: Ovo je greota! GOLUB: Ne muite mi danas oe ovo eljade! Ako mi je Vukac ugrabio, nije mi je odrodio! STEVAN: Nije joj od toga vie muka! Svikla se, sad je nevjesta! GOLUB: O pas ti se pasjega mesa nagulio, enski junae... STIJEPO: Stanite... Stanite...! OTAC FILIMON: Ti si kriv, Golube! Da je Vidosavi Vukac mrzak, imala je kad od njega bjeat, a tebi je Vukac zet, pa ta e! To je crkva vezala, pa sad kad bi ti puko! No pritvrdi to, pa mi da smo danas oe Vukcu svatovi a u tebe doma na ruak! STEVAN: Ne moe se oe presuivati sve na kaluersku! STIJEPO: Moe! Taman ovako kako otac Filimon veli... Golube, oemo li? GOLUB: Pa, velite li? Ja sam kako bog zapovijeda! STEVAN: Mi smo njemu oe za makare! Vukca je on i podgovorio da ugrabi Page 13

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic Vidosavu da mu svadba proe omanje troka... Sad se odje bije buvama... GOLUB: O, preguljeno, mrtvo kopile... ja u ti... RADE: Ma, ljudi, boga radi! Je li ono Kanjo?! (Svi skoe na noge i zagledaju u pravcu kuda Rade pokazuje. Penju se na podzide i stolice, premetaju se da bolje vide. Ivka se uzvrpoljila. Popne se na zid, zagleda. Zatim se zaleti, zagrli Vidosavu. Onda se umiva i ureuje. Krsto zagleda paljivo.) KRSTO: Nije, jadan, ono je neko dijete! RADE: ta bi djetetu onolika elenka i ma o pasu? STIJEPO: e vidi ma? KRSTO: Ma ba ono jes Kanjo! MITAR: Nije. KRSTO: Ja bih po visini reko da jes! RADE: Kakvoj crnoj visini! Oe rei po nizini! STIJEPO: Jes Kanjo! VUKAC: Jes, jes! GOLUB: Ma nije, ljudi! VUKAC: Pa ba nije! RADE: Ma ta priate tu! Ko bi drugi mogo biti onako okretan i ivuljast! Niska struka, a iv i eperan, da bi se na igli vrtio! STIJEPO: Ja bih reko da jes! OTAC FILIMON: Isto se nekako ini da je neko dijete! STEVAN: Jes dijete! VUKAC: E nije dijete, nego jes Kanjo! RADE: Kanjo! KRSTO: Kanjo, pozno bih ga u iljadu! STIJEPO: Ako je Kanjo, on i jes jedan u iljadu! KATNA: Jes ono Kanjo, ako ga ie ima! STIJEPO: Okle ti zna! KRSTO: Jes. STIJEPO: Dobar te glas donio, o Kanjou! Bie prvjenac od svatova Vukca ivkovaaa! (Pristie Kanjo. Susreu ga mladii, zagledaju ga, pomau mu da unese bisage. Kanjo je odeven na mletaki nain. Ivka i Vidosava pevaju.) IVKA, VIDOSAVA: Galija se morem ljulja, Laka, lagana. Val je valu nadodaje, Vetar vetru zaokree, Sad e dolje, Sad e gore, Laka, lagana... Molim ti se, sinje more, Molim ti se, plahi vjetre I valovi bjelogrli, Ne dajte je morskoj vili! To je vila zamamnica, Page 14

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic Na dno e je odmamiti, Dragog e mi zaarati. Lako, lagano, lako lagano... (Kanjo se sa svima pozdravio, pa seda na ponuenu stolicu u vrhu stola. Ivka mu prinosi bocu sa rakijom, plaljivo je spusti pored njega, pa stidljivo pobegne. Kanjo je ozbiljan.) STIJEPO: Dalek put! KANJO: E. STIJEPO: Ti, bogami, zatraja! KANJO: A. MITAR: Ne bi te zadugo, miljasmo ostade s onijem posranijem Mleiima! KANJO: Ouf! KRSTO: Kako bi na put? KANJO: A kako! Svakako! MITAR: Prodade li trgovinu? KANJO: Ih. STIJEPO: A ta rade prefrigani Mleii? KANJO: Nita, ako ne rade kome o glavi. MITAR: A isto ive lijepo, ja mislim! KANJO: Blenu u onu mutnu vodurinu, a seru im se golubovi za vrat. STIJEPO: Jesu li odvie vjerolomni? KANJO: Kurve. DASKALE: A bi li ti odvie skup oni lijepi klobuk? KANJO: Bi, ama sam i tebi jedan donio na dar. Pa e mi za to napisat jednu ikonu... (Daje Daskalu eir slian onome koji je sam doneo na glavi. Daskale stavlja eir. Svi gledaju i odobravaju. Daskale se smeje.) STIJEPO: A ima li prie? KANJO: I to dosta, a prea jes velika. STIJEPO: Je li za zbora? KANJO: Jes! Ozbiljno je! Velika je prea i teka odluka! STIJEPO; Pa, ajde, Krsto, oglasi za ujutru! KANJO: Ne, no za noas! I to e zadocniti! STIJEPO: Nije zar tolika vatra? KANJO: Jes, ljudi, iva vatra i prea mimo pree! Nosim poruku od Duda lino svijem Patroviima na odluku! STIJEPO: E onda nema druge, no... GOLUB: Kod mene na ruak i sretan mi zet, pa na zbor veeras... MITAR: Lijepo. (Uurbano se rastaju. Kanjo potegne malo iz boce koja je kraj njega pa nasloni glavu na naslon stolice. Otac Filimon vue konopac od crkvenog zvona. Zvono odjekne. Vukac, Rade i Krsto se penju na uzviicu i oglaavaju zbor. Kanjo sklapa oi. Stevan umie preko brda. Oko stola na prstima promiu Ivka, Katna i Vidosava, pune im ruke cvea i trave. Ivka uvezuje u pero maramice cveti. Krsto, Rade i Vukac dozivaju.) KRSTO, RADE, VUKAC: Aj na znanje vi: Beii, Vitovdol, Vrijesno, Slavnjina, uuci, elobrdo, enai, Blizikue, Sveti Stefan! Na znanjeee! Veeras zbor na Patrovia aluuu! Vratio se iz Mletaka Kanjo Macedonoviii! (Vidosava Page 15

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic svija venac od trave. Ivka dri maramicu sa listom olijandra.) IVKA: Kako sad? VIDOSAVA: Poljubi rubac tri puta, okreni se na sve etiri strane svijeta! Propni se na prste da dalje pogleda, da ti nikad ne ide s oiju, pa mu lagano sputi rubac pored glave, a vijenac baci prema njemu ispod ruke. Ako pane blizu, ugrabie te brzo, ako daleko, poekae malo... IVKA: Uh, kako u ugodit da je to blie... VIDOSAVA: Lagano, lagano... (Ivka baci venac, ali ovaj ne padne dovoljno brlizu. Vidosava pritri pa brzo primakne malo rubac. Kanjo spava.) KATNA: Na malo rumarina, da se ne probudi... (Katna daje Ivki rumarin, ona ga sipa lagano na Kanjoevu glavu. Kanjo se budi od golicanja. Ivka pobegne od Katne.) KRSTO, RADE, VUKAC: Aj na znanje vi Kuljae, Dabkovii, Vojni, Tudorovi, Vrba i esminovo, pa Novoselje, Brda, ukovica, Reevii, Krstac, Katun, Rijeka, Drobnii i amin do! Hitajte na zbor na aluuuu! VIDOSAVA: Ivka, jadna, ma isto je nekako odvie mao! IVKA: Vama je mao, a meni mio! KATNA: Kokoti! IVKA: Nemoj! KATNA: Dopupak! IVKA: I varnica je mala, ali progori trbuh! KATNA: Treina dobra mukarca! IVKA: Bolje treina dobra no cio da ne valja! VIDOSAVA: Ma ima za te viijeh i ljepijeh! IVKA: A koji to? VIDOSAVA: Daj da sloimo Stevana! Delija je Stevan, to! IVKA: Da su ljestve za enidbu, uzela bi ga ti, ne bi bjeala Vukcu silom! KATNA: Ja joj namiem oko na Krsta, ama ona oi nema! VIDOSAVA: Uuu! Delija je Krsto, a lako bi doao na vijenac! IVKA: Svirala, upalj, a dug, pa kroz njega vazduh iti! KRSTO, VUKAC, RADE: Aj na znanje vi Podliak, Rustovo, Prno, Marovii, urane, Dukljan-brijeg, Podbabac, Lukanje brdo i ostaliii! Veeras zbor na aluuu! (Kanjo se malo promekolji, pa pogleda devojke oko sebe. Ivka ba hoe da mu skloni rumarin sa lica i da jo malo poprimakne venac, kad je on uhvati za ruku. Vidosava se ukoi uza zid, Katna se okrene ka crkvi. Ivka stoji kao ukopana.) KANJO: Koja si ti? IVKA: to? KANJO: Onako. IVKA: Eno ono mi je maija, pa pitaj nju. Ja ne priam s mukijem. KANJO: to? IVKA: Stid me. (Kanjo uti, dri Ivku za ruku. Ivka gleda oko sebe, trai Vidosavin pogled.) KANJO: A poznaje li ti mene? IVKA: Ne ja, okle? (Kanjo lagano sputa glavu na naslon stolice i nastavlja da spava. Ivka bespomono gleda u Katnu i u Vidosavu. Ova joj daje znak da se Page 16

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic umiri.) KRSTO, RADE, VUKAC: Na znanje vi: Lastva i Golubovii, Popova njiva, Buljarica, Magazin, Kaluderac i urovci! Noas je zbor Patrovia na aluu! Donio nam je Kanjo Macedonovi poruku iz Mletaka od Duda linooo! KANJO (Ivki): Eno, ono sam ti ja. Oni to sam donio poruku! IVKA: To se ti neto sa mnom ali. KANJO: uje. IVKA: E. KANJO: Reci tvojoj drubenici da u je ugrabiti za enu, noas na zboru, pred svijem Patroviima! IVKA: A kako e? KANJO: Lijepo. IVKA: A ne moe! Ona ti je ugrabljena, jadan! KANJO: Neka je! Nije kako treba! Ja u je pregrabiti, da se zapamti! KRSTO, RADE, VUKAC: Nemoj da ko ne doe! Neto su nam odve vano poruili oni laljivi, preguljeni mletaki krivokuriiii! (Kanjo se nasloni naruku i ponovo utoneu san". Muzika. Ivka zapanjeno gleda u Vidosavu. Katna se osvre, zna bie vriske.) IVKA: To si mu ti podmetnula nee tvoj rubac, vjetice! Malo ti je to si najljepega zamanijala, no bi svakoga! VIDOSAVA: Ostala bez oba brata, ako sam! IVKA: Ne laj i ne lai! Ne kuni se krivo! Ono su ti polubraa! VIDOSAVA: Ivka, jadna, ta ti je! Vidi li da to on, vidra kakav je, tebi poruuje da e te ugrabiti! Zna on dobro ija sam ja! IVKA: ta u, jadna ti sam i tavna! VIDOSAVA: On to tebi znaka daje, Ivka... IVKA: Smela me ova osava ikona, ako se neu strmoglaviti s one stijene u more, ako preko mojega rupca za tobom krene! A ti e me zadovijek nositi na dui, vjetice, pritvornice ona repata...! VIDOSAVA: U kam udarilo! IVKA (zgrabi Katnu za ruku, paje okrene ka moru): Vidi li, Katna, onu stijenu! E, vidi je dobro, zagledaj i pogledaj, ono e ti biti skoidjevojka! (Katna se uplai i hoe da zagrli Ivku. Ova pobegne iza crkve. Kanjo spava. Muzika sve glasnija. Svetlo lagano gasne.) II DEO ILI NAJBOLJEGA ILI NAJGOREGA? (Peano alo na obali mora. Na mestu gde e se odrati zbor, kamenje poreano u polukrug. Otac Gerasim stoji meu kamenjem. Gleda u daljinu, nekuda prema puini. Na zbor pristiu Patrovii. Upravo dolaze i svatovi". Oni su veseliji od ostalih, iako su malo umorni. Krsto prilazi da poljubi oca Gerasima u ruku, pa se zaljulja, padne i skoro obori i kaluera. Daskale pridrava obojicu. Vukac prihvata Krsta i vodi ga do sedita. Katna, Ivka, Vidosava i jo nekoliko ena i devojaka donose vedra sa vodom, rakiju i suvo Page 17

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic voe. ire arav i na pesku prave trpezu. Stijepo i Mitar lagano kreu ka zaelju mesta odreenog za zbor. Ozbiljni i duboki tonovi muzike pokrivaju dolazak na zbor. Odjednom Krsto zapeva iz sveg glasa.) KRSTO: Ili momku po evojku, Oj javore, zelen bore! MITAR: Ajde, da se posjeda i omanje galame! VUKAC: Doi Krsto! KRSTO: Ili momku po evojku, Oj javore, zelen boreee! STEVAN (negde iz daljine): Ne evojku, no nevjestu, Oj javore, kud e gore! (Vukac poleti da se obrauna sa Stevanom. Rade ga zaustavlja. Prilaze i ostali.) MITAR: Posjedajmo, posjedajmo! to manje dangube, to vie ljetine! STIJEPO: Je li nas mnozina na okupu? MITAR: Ima ih da nijesu, ali po nevolji! KRSTO: Ili momku po evojku, Oj javore, zelen... bo... STIJEPO: Ma stani, Krda... (Na zbor upravo pristiu Luka i Nikodim iz razliitih pravaca. Nikodim prolazi i seda na jedan kamen, dok seLuka pozdravlja sa Mitrom i ostalima.) STIJEPO: Oemo li se brojati po porodicama, ili to se vidimo? MITAR: To nas je, to nas je! STIJEPO: E, Patrovski Zbore! Okupili smo se po velikoj prei! Kanjo Macedonovi nam je donio prijeku poruku od duda iz Venecije!... DASKALE: e je Kanjo, meni su boje kod njega? MITAR: Pa zar nije doao Kanjo? STIJEPO: Jes, tu je nee. (Muk. Svi se nekako nelagodno osvru.) NIKODIM: e? LUKA: Fino ti se kae, Niko! Nee. KRSTO: O Kanjouuu! Kaaa...njo...uuu! STIJEPO: Odocnio malo! Nije ala toliko more preljuljati! MITAR: to ne posjedamo, vidite li da poinjemo. (Neki sednu. Ostali stoje. Nikodim mrko gleda u daljinu.) NIKODIM: Pa to ne poinjemo? STIJEPO: Evo da doe Kanjo. (Svi ute. Muk.) KRSTO: Ili momku po evojku, Oj javore, zelen boreee... RADE: O Krstooo! KRSTO: Oooj! RADE: Nita nas ti ne ali! Pridaj ti glasa. Neka mi svi oe oglunemo, samo nam se ti lijepo ispjevaj... KRSTO: Je li kakva ta evojka, Oj javore... MITAR: Stani malo, Krsto, dani duom... DASKALE: Nema ni oca Filimona... Page 18

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic NIKODIM: Lijepo bogami, ni pisara, ni glasnika, a zbor okupljen po noi! LUKA: Ko zna, Niko, moe biti da je to po mletaki... MITAR: Da poljemo koga po glasnika, Stijepo? STIJEPO: Trebalo bi. NIKODIM: A zna li iko, osim Kanjoa, ta li to lukavi Mleii trae od nas? STIJEPO: Okle zna da trae, moda nam neto nude, ili alju? NIKODIM: to oni nama alju, ono njima bog dao! RADE: Zna li, Nikodime, da nije bez neke to tebe zovu Mrkodim. Glednite neto, ljudi, ovoga naega Nikodima, je li da je mrk ko dim? Sve mu suklja dim iz oiju, evo, dimi li, dimi... KRSTO: Nikodime, mrkodime, Oj javore, Zelen boreee... NIKODIM: Zbilja, ljudi, to bi ovako preno da se kupi zbor? Zar se ne moga saekati do ujutru? KRSTO: to to nita ne pijemo, Ko da krvi dugujemo! MITAR: Ma, Krsto, oe li malo uminuti... LUKA: Ni po jada to se okupismo ovako po noi. no to smo ovoliko veseli, zna li iko? NIKODIM: Veseli su koji ne znaju za bolje! KRSTO: A je li? E, pa dobro... Napijam ovu au u zdravlje preasnoga oca Gerasima! Zdrav si oe Gerasime, isposnie, duhovnie, putnie i melemnie! Od mene ti svaka lijepa hvala to si nas polazio! ivio i po zemlji hodio, sad i na mnoga ljeta, amin! MITAR: Amin i dosta prie! VUKAC: Doi, Krsto! KRSTO: Ko se danas oenio, Svaka dobra poelio...! STIJEPO: evojke, zapjevajte vi, za boije ime, a neto lijepo. Sad e Kanjo! Odmori se malo, Krda! IVKA, VIDOSAVA, KATNA: Gora do gore, No je do zore, Cvijet do cvijeta, elja do elje, Svatovi gaze i konje more, Stanite, stante, nemojte dalje... Djevojka smjerna darove alje. Darovi njeni, gorsko su bilje, Vrijesak, ukva i garofilje... Ona je jutros u goru zala, Sokola dragog u gori... nala. (Zastanu usred pesme. Muzika prati pojavu oca Filimona koji na leima nosi Kanjoa. Prilazi zboru, spusti Kanjoa na pesak, pa obrie znojavo elo. Kanjo se lagano budi, trlja oi, osvre se okolo. Podigne ga otac Filimon, a on se jedva dri nogu. Skoro ponovo padne u pesak.) Page 19

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic STIJEPO: ta bi? OTAC FILIMON: Ne moe da se probudi! Kae ima mjesec dana nije zaspao kako valja. KATNA: Kuku, da nije e mirisao rumarin? IVKA: Mui! MITAR: Daj vode! (Ivka donosi abar sa vodom, pa uzmakne kad je Kanjo pogleda. Nespretno dodaje abar Vidosavi. Vukac i Rade pridignu Kanjoa. Vidosava mu posipa da se umije. Kanjo pljuska vodom lice, a zatim nagne abrom i izrui vodu na glavu. Stoji onako mokar i gleda Ivku. Ona okree pogled od njega, ali joj se oi same vraaju. Vidosava vadi veliku belu maramicu i prua je Kanjou da se obrie.) VIDOSAVA: Evo rubac! (Kanjo uti i gleda je. Ivka je pretrnula. Kanjo se zatim okrene u Ivkinom pravcu. Onda vadi iz depa maramicu koju mu je Ivka stavila kraj glave, kojoj je jedan kraj zavezan, pa njime dugo brie lice. Muzika. Vidosava proe pored Ivke i blago je gurne. Ivka se smei. Muzika.) STIJEPO: Patrovski zbore! Dizanjem ruku otponite ovo vijeanje! (Svi tako uine. Kanjo digne ruku sa Ivkinom maramicom.) Blagoslovi oe Gerasime. (Otac Gerasim gleda u daljinu. Svi se okrenu prema Krstu.) LUKA: Oe Gerasime! KRSTO: Blagoslovi, oe Gerasime! (Otac Gerasim izae, stane na sredinu i blagoslovi zbor.) OTAC GERASIM: Vijeali s bojim blagoslovom, s mirom i razborom... Amin! SVI: Dabogda! STIJEPO: E, Kanjou, evo sad kai ovome skupu poruku prevedroga duda Franeska Foskarija! KRSTO: Popili je morni konji, Oj javore, zelen boreeee! STIJEPO: Krsto, ni jednu vie! (Rade povue Krsta nazad i prisili ga da sedne.) KANJO: Morau da ponem malo poizdalje. Pria je poduga, a od nevolje, jer mi je veliki zor kad se sjetim koje sam muke promuio... Ne zamjerite mi i ako mi suza krene u prii... Brao moja, da se poljubimo od elje. Otkad nijesmo... (Zagrli Krsta, pa Vukca i Rada. I oni se sa njim grle. Golub malo irkne, kao da e zaplakati.) KRSTO: E dobri na Kanjou! LUKA: I dobri i umjeni.., NIKODIM: Zapoinji! KANJO: Ne znam prosto okle da ponem! A ima prie, a i no je duga, ako imate kad sluat... NIKODIM: Poinji! KANJO: A niti mi je lako da priam, niti da utim, no mi se sve oe svelo pod grlo, pa samo to ne zagrcam od zapta... NIKODIM: O, Kanjou! KANJO: Moe li vam oti pamet na oni dan kad smo na ovome istome mjestu sklapali pogodbu s Mleanima? Ima tri etiri godine, nije ni to davno bilo. Pamtite li koliko je more zacukrio priom oni njihov izaslanik Bembo. Sve e da bi nas pogodbi privolio. A znate li koliko njima ta pogodba znai? Koliko maki Page 20

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic mu! NIKODIM: Sve ovo pii, oe Filimone! Valjae nekome nekad da zna! STIJEPO: E, pii. KANJO: Najprije zapii ovo: Nas je Venecija prevarila! LUKA: Kako to oe re? KANJO: Svi fino znate kako je bilo u onoj pogodbi tvrdo reeno da nam nee dabine na trgovinu uzimati, jer smo, zaboga, jedno i zajedno?... LUKA: Pa, tako otprilike... KANJO: Tako otprilike? Evo, neka otac Filimon proita kako je tano reeno od rijei do rijei... OTAC FILIMON (ita): Item putent et requirunt suprascripti nobilem et homines se nihil solvere velle pro datis doane Venetia vel KANJO: A to e na naki re...? OTAC FILIMON: Isto tako mole i trae gorepotpisani plemii i ljudi dapoto nikad nijesu davali dabine mletakoj carini od svojijeh proizvoda, da ne plaaju iste... KANJO: Eto, Luka, nije otprilike, nego taman tako! Da ne plaaju iste! A evo kako ine: Svi znate da sam zimus napunio brod uljem, vinom, lojem i aprama i sve to odvezo u Mletke da prodam. A na samom ulazu me doekae biri i naredie da od svakijeh sto perpera trgovine, trideset imam dati Svetome Marku. A nama, teke, odvie pie", dodade jedan naki, a bih ' se zakleo da zanosi po kotorski. RADE: Napomenu li im ti, psima, ugovor? KANJO: E, da bi ikakve koristi. e trideset na sto, boga radi! To je uz putninu i dangubu taman polovina! A Sveti Marko, slava mu i milos, niti jede, niti pije! A ja sam se dudu predao sa vascijelijem plemenom, da mu ne dajem drugu dabinu, osim to mu ruku celivam, a on da nas brani pred Turinom. Poee se oni podrugivati: Ako oe trgovinu bez poreza, valjalo bi ti da ga celiva u guzicu i da ti jeftino bude"! veli onaj to zanosi po kotorski, pa sve ki, ki, ki, ki... STEVAN: A ti nita? KANJO: Ma kako nita! Kako nita! Da mi ne ukampa u dvor, hoah ga maem predvostruiti! STEVAN: Pa to ga ne stie, skakave! MITAR: Stevane! STEVAN: ta, Stevane! Oni mu zabadaju nos u govna, a on tancuje dok mu uteku u dvor! KANJO: Ne bilo tebe, zeji drobikure, da ih zgromi! STEVAN: Bjei tamo, mrnelice etinja! KANJO: E, niti u vie priat, niti imam kome! MITAR: ta je tebi, Stevane, danas! STEVAN: Nita mi nije! STIJEPO: Puti, Kanjou, besposlice! KANJO: A, nijesu to besposlice, ne! STIJEPO: Evo, nee vie niko bijeliti zuba! RADE: Ajde, Kanjou! Page 21

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic KANJO: Neu! GOLUB: Eto, Stevane, ta uini! RADE: Ajde, Kanjou! KANJO: Neu! LUKA: Ajde, Kanjou, polako! KANJO: Ne! STIJEPO: Eto ti sad zbora! (Svi ute i iekuju. Kanjo uti. Onda odjednom nastavi kao da nita nije bilo.) KANJO: Te ja onako pomamljen i ljutit obijaj i vratolominjaj onijem ulicama. Dok me, u zlo doba, jedan Dobroanin odvede u nekoga elavca da mi pie albu. Nakraboli mi oni neto na jedan pedalj hartije, nita me ne pita o em e pisati, no mi uze dukat. Dobro. Dovati ja ono zlo pismo, te, kako me nauie, u jednu veliku kuu, da ga predam. Rekoe mi tamo da ekam. Dobro. ekaj, ekaj, ekaj! Proe ura, dvije, tri, etiri! Savi mi se tuga na ivot od onoga naletnoga ekanja, dokle odnekle ispade jedan hromac, obuen u zeleno, kao guterica. Nijesu to naa posla", zaovra kad vie ono pismo. A da ija, zavapih? etrdesetine!" I ode. Nestade mi ivota od straha. e u ja skupiti tolike ljude. Kad mi kaza oni Dobroanin da su oni stalno zajedno. Poi ja tamo, kad mi vele da ne sude toga dana, no da doem sjutridan. Rastoilo me ono zlovarno ekanje, napunio se zelenoga ijeda, a ne jeo nita cio dan. Naprego mi se drob da prsne, a krvave oi. Padoh brebolje u postelju da koga ne prekoljem zubima onako krvolok. A sve mi... STEVAN: Iha! (Kanjo malo outi i pogleda ga, pa nastavi.) KANJO: A sve mi jade vie dolaze kad se sjetim da imamo pogodbu koju je potpisao dud glavom! KRSTO: Govno izio, taman dud, a od njega mu brci masni... (Svi se zasmeju, samo se Stijepo i Mitar uzdravaju, ali s mukom. Stijepo pokuava da umiri Krsta.) STIJEPO: Vuko, izvedi Krsta malo da prooda... (Vukac hoe da odvue Krsta ustranu, ali se ovaj opire. Mitar eta okolo.) LUKA: I? RADE: I? KANJO: I, i... avolji jedan san mi te noi ne pade na oi, no sve o naem jadu omiljam. U svanue se zaputih u grad, da potraim onoga vou. Kad li na ulicama nigdje ivoga stvora. ta je ovo? Prepadoh se kuge. Poslije mi oni Dobroanin kaza da oni tamo spavaju do podne, objeduju kad mrkne, a tek u samanu zoru lijegaju. RADE: Nemaju kad od silnoga rada! To ti sve ivi od poreze i globe! STIJEPO: E, globiemo i mi odsele ko prekine zbor i jednom jedinom rijeju! Oe Filimone, pii ko se upleka u priu! LUKA: I treba tako! MITAR: Dato! RADE: I? KANJO: Tutumrakaj ja onako onijem ulicama do podne, pa ponovo na etrdesetine. Rekoe da ekam. Ajde nije mi ni to novo. ekaj, ekaj, ekaj, vie od tri debela sata. Onda izae jedan previguz, bakalar je prema njemu Page 22

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic muka dika, pa zaurlijeka s vrata: Danas imamo mnogo navalice, nego doite prekosjutra!" Ajde, dobro, otii ja tamo prekosjutra. amaj pred onijem vratima, amaj, amaj. Doe mi u jedan mah isto da ih rasijeem! STEVAN: A dobro je to se savlada! KANJO: Je li ovo globa, je li ovo globa? OTAC FILIMON: Prva globa, Stevo! KANJO: Izae onda jedan abetnik, ko da su ga iz groba iskopali, uze onu albu, pa zamri neto ispod nje. to nijesi, zabumbara nekako smijeno, to nijesi odma doo kod mene, nego se daba snuje po gradu. Ja bih ti to odma oposlio!" Pa oposli sad, ako za jade zna! Sad si odocnio, doi sjutra!" Uze mi dva dukata, pa ode. Ja sjutra tamo, kad njega nema. Kusabusa u ona vrata. Nita. Ko zna kome sam dao ona dva dukata. Uto pade no. Bogu duu, a on kaznu. ta u u boga tuan i tavan. Od nevolje onako uklapinjah u jednu krmu, da se malo jadorazaberem u vinu, kad tamo tutnji nekakva zaevica i petljavina, neka pria i lomljava. ta je. Kad mi ree jedan Braanin, a zakleo bih se da i on zanosi po kotorski: Odmetnula se, kae, neka furlanska oeetina, ljuta i opaka zmija, pa prijeti dudu i cijeloj Veneciji velikijem zlom!" NIKODIM: Bog mu dao ruci maha! OTAC FILIMON: Druga globa! NIKODIM: Bog mu dao ruci maha! OTAC FILIMON: Trea! NIKODIM: Bog mu dao ru... KANJO: I ja sam to reko, Nikodime! STIJEPO: Kako veli da se odmetnuo? KANJO: Razapeo ator na jednoj ostrvici usred grada. Brani ga voda odasvud. Urla, prijeti, zove duda na dvoboj. Ako mu ne izae, ili zatonika ne poalje, ite da mu dud poalje kljueve od Svetoga Marka i jedinicu ker za enu. Ako ne, zakopan je lagum ispod dudeve palae, lagumae grad i sve e crni avo veerati! NIKODIM: Oho, hooo! OTAC FILIMON: Nikodime! VUKAC: Globite me, ali ne mogu da ne reem! STIJEPO: Ajde reci. VUKAC: Pa zar su ti Mleii takvi jadovi da toliko strahuju od jednoga Furlana. A mi se tobo nadamo da nas oni odbrane od Turaka... KANJO: Taman sam i ja tako rekao! Zar se, ljudi, u ovoliko gradurine i mileta ne moe nai oek da izae pred toga nadutoga Furlana koji se natresa na starca! Ne, kae mi oni Braanin. Izgleda da ovi dud Foskari nije nikome ba mnogo mio vladar, pa ljudi nee za njega da se biju. A on bi da se Furlanom osveti onijema koji ga mrze, prijeti predae mu kljueve... Ma, koliko se meni ini, ljudi tamo nijesu ba radi borbi... VUKAC: Pa da ta rade po cio dan? KANJO: A ta. Ubeute onako ko abeze, srkole kafu, zoblju smokve, neto uuraju, o emu, ni o emu... VUKAC: Jadni. Page 23

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic KANJO: E i to sam im rekao. A, kukavice, plaiguzi i pecirepi! Sva kafana u jedan mah utihnu i svi se u mene zablenue! Ja bih smio izai pred toga Furlana i pobiti se njim, a evo me svi vidite kolian sam... A Braanin zavapi: A zna li, jadan, da je njemu devet uzjarenije poskoka obavijeno oko vrata i miica, a na prsima mu sastavili glave, pa ine zvijezdu palacavijem jezicima. To mu je, kau, arao nekakav misirski pustinjak za devet mjeseci, katranom od najljue saharske korpije. uvaju ga od maa bolje no ikakav pancijer... Neka je, vala, da su mu prave zmije, a ne naarane, izao bih predanj! NIKODIM: A njih podui smijeh, pa sve breku uhuuu, huu,, huu! KANJO: Ne, ne. No se zaledie. A jedan to sluae sa strane izgovori ozbiljno i da ga svi uju: Ne mjere se ljudi peu, no pameu!" RADE: Kako veli? IVKA: Ne mjere se ljudi peu no pa... KANJO: E, veli, ne mjere se ljudi peu, no pameu! STEVAN: A ta bi ti, crni junae, da te uo Furlan? OTAC FILIMON: etvrta globa! STEVAN: Samo pitam! KANJO: Nerazumno pita. uli su me svi, oni koji treba. Rano ujutru evo ti oeka po mene. Ajde, kae, zovu te na sud. Pomislih za ono te me jue prevarie, pa pooh za njim. Kad li nije. No to je jedna via i ljepa kua, mramorne stube, visoki stubovi ko topole, a oko jednoga stola sjede tri starca, a pred njima zlatan krst! Pitaju me ta mlatinjam tako besposlen po gradu. Kaem ja. A jedan upita, kao malo uzgred: A to si ono sino pjan drobio u kafani da bi tobo ubio Furlana"? Zastadoh malo. Vidi, vidi! Te ja njemu: Niti sam drobio, niti pjan bio, nego sam drito reko ono to sam mislio i tada i sada... NIKODIM: Te oni drito s tobom u zatvor! KANJO: Ne, ne! Nego... OTAC FILIMON: Peta globa, Nikodime! KANJO: Ne, ne, nego jedan smeka i savi glasom ko kumrija: A bi li se, zbilja, nalo meu vama vjerna oeka da bi pregao umrijeti za duda?" Bi stotina, trenuh ja, a odoh glasom malo uduboko. A on: Evo ti pismeno da prodadne trgovinu bez dabine, to su se inovnici s tobom naalili za carinu, ali bie kanjeni. Dobro e drugi put utuviti kako e s vama Patroviima postupati kad doete na pazar. A tebi evo deset dukata dangube! Neu ja, velim, vaih para, imau svoje kad prodam robu. No zbogom, odoh za poslom. Ne, zakrijeta jedan od njih, no evo stolac, pa sjedi. Sjedoh, ta u. A donijee mi kafu od oke. Pomislih da je vratim kao mito, no mi se isto uini stidno, pa je tu posrkah do dna. STEVAN: Pi! OTAC FILIMON: esta globa, a polovina ih je tvojijeh, Stevo! STEVAN: Pi, a vi globite, a ja u plaati! VUKAC: Pi i jo jednom! OTAC FILIMON: Sedma globa! STIJEPO: Stanite malo. A to te sjedoe? KANJO: Poe jedan, a sve usitnio: Bi li se ti poduhvatio da ponese tvojoj Page 24

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic brai dudev pozdrav i milost i poruku da mu poalju zatonika da ubije toga ludonju Furlanskoga? Pa dudu je prosto stidno da odanj kalja ruke!" NIKODIM: Vidi, vidi, zor guzici, druga pjesma. STIJEPO: Neka Nikodime! Bih to ne bih, veli li ti, Kanjou? KANJO: Ne. STIJEPO: to ne? KANJO: Tako lijepo ne. MITAR: Pa kako sad? KANJO: Eto tako. STIJEPO: Pa? KANJO: Pa, lako je pristati prsimice, oe se tu malo vie pameti! STIJEPO: Pa pristade li? KANJO: Vidjee! Odnio bih pozdrav, pozategoh malo ja. Ali, samo ako bih ga uo lino iz dudevijeh usta. Ne smijem ja prenosne poruke nositi mojemu plemenu. Nee ih uti! Mi imamo pogodbu po kojoj smo odgovorni glavom dudu i nikome drugome! Eee! Kad bi dud bio tako dokon, pa da sa svakijem ozbara, kao malo nabreknu mi jedan. Eee! Pa lijepo, usitnih i ja. Nije prea. Lijepi vi pozdrav, gospodo. A kaete i sami da je taj Furlan neka besposlena blunetina. Ne treba toliko da se bojite njega. Nadrkajte na njega opor ljute paadi, pa mir! Doi sjutra", preguli onda jedan, da te izvedemo pred duda!" RADE: ali li se, Kanjou? KANJO: to? RADE: Izae li ti pred duda? KANJO: Ne, no ti! RADE: Fino, oi u oi? KANJO: Ne, no naguzike! (Svi se zasmeju. ak se i Rade smeje, mada malo zbunjeno.) LUKA: Te? KANJO: Te se ja odjenem u zelenu dolamu od kadife, onu to sam lani krojio u Dubrovniku. Jeerma i dokoljenice u istoj srmi. Ma panjolski, djedov. Na glavi elenka, a u njoj pero labudovo, ma skoro moje visine. Uvedoe me nakiene sluge u palac, kad tamo krcato gospode, svi u eenoj i navezenoj svili. Okupie se oko mene. Uzrojie se, zagledaju mi robu, ude se. E, da bijah malo visoiji, jada moga velikoga, ali ta moe sad... VUKAC: Toliki koliki si, njima si Orjen planina! OTAC FILIMON: Osma globa! KANJO: Ovu u ja poravnati. STIJEPO: I? KANJO: U tome se rastvore jedna vrata, pa izvrluda kroza njih jedan djed, bijel ko krap, pa prokamuka: Eco li dodge, Franciskus Foskari, dux Venetiarum..." RADE: ta je reko? KANJO: Evo ide dud! IVKA: Majko moja! KATNA: Mui, Ivka! Page 25

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic RADE: Pa izae li? KANJO: Aha! Izevrda malo za njim dud. Ma ne dud, no dudi, duderak, dudolji. Pokuen, klimav, poklopila ga neka kapica, a spuio je pod grlo ko dijete. ini mi se malo ko da cota. Ne moe da zaklopi usta od nekog zuba to mu izviruje, pa stalno izgleda kao da se smije. mirkoli, a cuba se kad ide. Uzetinjica. Uprije tapom pravo u mene, pa zarakoli: Eco!" ujete li onoga irikavca kako irie? (Poslua, a zatim i ostali.) Eno, ljudi, onaki mu je glas i avaz. Eco, eco, eco"... MITAR: A ta ostala gospoda? KANJO: Presamieni. Isto i ja. Dok mi prie jedan od njih i zapoe naki... RADE: Zanosi li po kotorski? KANJO: Zanosi. Pa razveze: Presvijetli dud mi dade preporuku da ti njegove rijei tumaim. On i sva ova gospoda potuju u tvojoj brai doma jedan od najvernijih naroda koji su pred Turcima pribjegli ovome carstvu, e je bog blago ostavio. Evo, pritvrdite ovo dudevo mnijenje dobrijem djelom. Poljite mu zatonika da ubije Furlana, a dud e mu dati ker za enu i svaku drugu poast. Mogao bi on nai zamjenika na buljuke. LJudi se o tu veliku ast grabe, ali on bi tvojoj brai da otkrije put slave, potenja i neumrlosti. Ponesi doma pozdrav i milost s porukom da napreito poalje zatonika dudu pristojna stasom, glasom i junatvom. Tako ete sve dosadanje ugovore s Venecijom dostojno pritvrditi! I, eto!" (Nastane muk. Nikodim se malo uzvrti, gleda okolo da vidi hoe li iko to rei. Onda prie Kanjou.) NIKODIM: I to je ta prevedra dudeva poruka? KANJO: Jes. (Nastane tajac.) VUKAC: Pa? KANJO: Pokloni se ja onda do zemlje, a u sebi pomisli: lijepo li ova gospoda lau i prismau, a na glas rekoh: Prevedri dude, ja ne sumnjam da e moja braa dragovoljno i radosno prihvatiti tako plemenitu ast i poslati junaka tebe dostojna!" Sluga me izvede iz one kue. Prodadoh trgovinu za gotovinu, pa se na isti poneenik zavezoh ovamo. Evo sad asni zbore patrovski, lijepo se i mudro savjetujte, oete li i koga ete slati. Ja sam glasnik, a glasniku se glava ne sijee. (Zavlada duboka tiina. Kanjo se okree Ivki i dugo gleda u njenom pravcu. Ona krije pogled. Katna posluje oko vode.) KANJO: Ima li vode, osuilo mi se grlo od prie? IVKA: Ima i rakije. KANJO: Daj oboje! (Ivka donosi vodu i rakiju. Splete se. Ne zna ta prvo da prui. Kanjo pije jedno, pa drugo. Nikodim se uzhodao okolo naokolo. Krsto se naslonio na Vukca, pa malo kao da je zadremao.) RADE: Posluajte neto ove irikavce. Kao da trista dudva iza glasa irie: Eco, eco, eco... (Sluaju zrikavce. ute. Zamislili se. Muzika.) MITAR: Pa ta emo sad? STIJEPO: Oe se oe pamet kneza tiljanovia. NIKODIM: Iako nijesam te pameti, neto u rei! STIJEPO: Ajde reci! NIKODIM: I za vrijeme predaje u okrilje mletakoga Svetoga Marka zaludu sam i ivotom prijeio da se uputamo u njihove laimae. Oni su laki re a Page 26

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic teko uinjet. Da im se sad guzica nije oladila od straha pred tijem Furlanom, dao bi Kanjo polovinu robe na dabine, oblijetao ladne kuetine tri duga zimnja mjeseca i vratio se doma sipljiv i zaduen, da nije ni za kakva rada za pola godine. Eto koliko je njima stalo do nas. Kad im trebamo, trista, kad oni nama: nita! Niti bih im io da ih branim, niti se od njih kakvoj odbrani nadam! MITAR: Ma lako je priati... LUKA: Mali narod je i mali sudrunik. Jedno je kad mi pitamo i molimo, a drugo bi bilo kad bismo ih zaduili i obavezali djelom! NIKODIM: Zaludu, ljudi, uite ribu da pjeva! MITAR: U nas ima i obaveza da smo im na ruci! NIKODIM: Kakva obaveza? Mi emo im ubiti Furlana, da oni ne pogane ruke, a to e nam biti zadubina ko da smo magarcu oprali rep! Jo e nam poslije malo jae popritegnuti uzdu da se ne posilimo! A albe e nae primati ko i ovu Kanjoevu: doi sjutra, doi dogodine! Ne crkni meede, dok ele med ne prikupe... LUKA: Dernjava je najgora odluka! Stiana pria djelo raa. Vidite li Dubrovane kako se mudro odrae, a niti su bojadije, niti nabrekai! NIKODIM: Samo mi Dubrovane nemoj davati za ugled! Popije otrovanu kafu, propia krv, pa nosom u ledinu! Trista medenije rijei, a iljadu ledenije misli! Nie glasa, nie rane, a glave se kotrljaju ko s jeseni dunje... GOLUB: E, nee se nae kotrljati po Veneciji... STIJEPO: Lagano, lagano. Nije nae da pretresamo svijet, no da sviamo svoja posla. Ja jednu mislim! Nije ovo za nas nimalo grdna poruka! No mi se odvie ini da nam o dobru radi. To je Kanjo mudro procijenio. Ubistvo Furlana bi nas s Venecijom bolje utvrdilo no etiri ugovora na hartiji. Zaznalo bi za to malo i veliko. Uljegli bismo im u pamet junatvom i imenom, a nama bi to zamiritalo veliku zadubinu! Ne bi nam dud vie bio samo dud nego i dunik. To nije lako ste, ali bilo bi maloumno unaprijed odre! No, Kanjou, neka ti je hvala za ovo... (Kanjo drema oslonjen na oca Gerasima. Krsto se trgne iza sna, pa i on vikne.) KRSTO: Hvala ti, Kanjouuuuu! GOLUB: Koja je nama sila da pritvrujemo s Mleanima ugovor, dajui glave? Na su Carostavnik priznali rimski i carigradski vladari, od Dukljana do Kostadina, a poitovali nai carevi od Nemanjia do Brankovia. Zna za njega i rimski papa, pa i sam krvavi Lujo Madar to nam posijee etrnaest stotina biranije glava pod Golijem Vrhom. Nijesmo mi niko od nikoga da nam sad Mleci otvaraju put slavi i potenju... MITAR: Ne bi trebalo sjei ko na panju, valja dobro razabrati ta je bolje... LUKA: Mi smo njima i pristupili da bie nam Carostavnik od Turaka odbranili! NIKODIM: Pa, jesu li nas ikad odbranili? LUKA: Nije, bogu hvala, dosada trebalo, a potpisali su da oe, trebadne li! NIKODIM: A je li potpisano da nam nee uzimati carinu? LUKA: Jes! NIKODIM: Pa jesu li je Kanjou oprostili? LUKA: Jesu! Page 27

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic MITAR: E, jesu! NIKODIM: Jesu, jesu! A zato? Zato to piaju niz noge od straha pred Furlanom. Nestane li Furlana, sve e po starom! Divno vidite, ako nijeste djeca da nama Furlan valja jedino iv, a njima mrtav! Jesmo li mi blii njima no sebi!? A? MITAR: Ma, malo je mnogo vike... VUKAC: Ne, ljudi, ne mogu ja da vjerujem da u Mletke nema oeka da smakne Furlana, no da je nas to dopalo po zasluzi! KANJO: Moe ti biti da ode i da se uvjeri, Vuukooo! VUKAC: Ti si se njima obeao, pa idi! Ubijaj Furlana i sveti duda! NIKODIM: Ma, ljudi, stanite! ta je nama kriv Furlan, pa da ga ubijamo? LUKA: Pa eto, moe nam biti da ne idemo i da ne aljemo zatonika, samo ako mislite da e nam Furlan biti imalo bolji no dud. Putite neka Furlan smakne duda, a mi poslije da vidimo oemo li ili ne pod njegovu zatitu! KANJO: LJudi, ako ko drugi ubije Furlana, to su nama dvije sramote... Jedna ne smjedosmo, druga slagasmo! MITAR: Ma, avo kue nema, osim razmirice. Dajte da se sloimo lijepo, pa da... KRSTO: Stanite, stanite... Stanite da kaem!... Ja u rei, brao, da mi moramo otii i smaknuti Furlana! Fino, paloinom iza vrata, pljus! Pa neka se sloi dolje! Onda da mi stanemo, umjesto njega, Veneciji nogom pod vilice! to! Kad se toliko boje Furlana, koliko e tek onoga ko ga ubije? Nego mi lijepo Furlana o ledinu, brep! Pa zauzmemo Mletke bupa, bupa, bupa!... I onda neka oni nama plaaju poreze, a ne mi njima... Da vidimo ko e koga! RADE: Ili momku po djevojku, Oj javore, zelen boreee... KRSTO: Nemoj ti da se ruga tu, zna! Kome se ti ruga... STIJEPO: Stani, Krsto, ajde sjedi malo... KRSTO: Neu da stanem! to? Mislite ne bismo mogli zauzeti Mletke? Ko? Misli ne bi? Nijesmo zar tolike enetine da nas prepadaju ko imie po mraku!... STIJEPO: Dobro, bismo, ajde, Krda, odmori ti malo tu rakiju! KRSTO: to?... VUKAC: Doi, Krsto... KRSTO: Jesam li ja oe kome dosadan? (Vukac i Rade odvlae Krsta da se umije. Krsto jedva hoda.) STEVAN: Ja danas nijesam nita proslavio da mi nije globu donijelo. Ma evo i ovo da kaem, pa me globite jo jednom. Ja mislim isto ko i Krsto! Ne treba udarati samo na Furlana, no i na Veneciju! Ma u ruke, dako ih satremo, pa neka se onda vidi ko je... LUKA: Ma ljudi, ljudi, stanite malo. Koliko se ja pitam, a ni to nije mnogo, meni se ini da smo mi toj Veneciji prosto malo preozbiljni. Sve neto inimo njima od svega srca! to i mi malo ne okrenemo potmulice ko i oni? Prvo nek ode tamo od nas uhoda, pa neka izvidi ko je i kakav je taj Furlan, pa tek onda da im mi iljemo zatonika... RADE: Ne valja ti rije, Luka! Oni ko oni, a mi ko mi! Ja jesam za to da se ubije Furlan. Dvoumice nema! No strepim od viega jada! ta emo ako ga po Page 28

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic nesrei ne smakne? Furlan e se i na nas uzjariti, Mleani oladiti srce i okrenuti lea, a Turci maoruke na Kufin! MITAR: Grdilo i jadilo! VUKAC: Pa neemo iljati nevjeste na Furlana, no izmeu nas najboljega! LUKA: A ja, ubijte me, mislim ne no najgorega? STIJEPO: Luka? LUKA: Evo kako: Ako ga ubije najbolji, to priroda nosi, od toga je mali glas. I dolikuje mu, rei e. A ako ga ubije od nas najgori, pomislite koliko bi nas to uznijelo? Kakvi su im najbolji kad najgori ovako sijeku. Ako li on ubije naega najboljega, izlaza za nas dalje nema. Bez glave i bez zatite. A ako ubije najgorega, srea i nama i mrcu. I najgori nam ginu ko junaci! RADE: A kako e, Lujo, izabrati najgorega? (Luka se uzmuva okolo. Svi gledaju u njega. On se snebiva.) LUKA: Pa, sad, kako, lako... NIKODIM: Pa ajde protumai kad je lako? LUKA: Prvo birati najboljega, pa nek ide onaj koji mu nije ni nalik! RADE: Ma, bjei Luka, ne djetinji, tako bismo birali pet godina... KANJO: Dajte, ljudi, da se odluuje! Nemojte namiljati od svake ruke... Ide no! MITAR: I ja kaem... STIJEPO: Nije to laka odluka, ali valja asno i pametno... LUKA: Ma zovite vi mene lukavi Luka koliko vi je volja, ali ja omiljam da je sve to nekakva mletaka podmuklica. Nema tu nikakvoga Furlana. Sve je to prazna makara. To nas prefriganci samo stavljaju na kunju da isprovaju jesmo li im vjerni ko to priamo... KANJO: Taman, Lujo, poi i izvidi je li tako... LUKA: A nije spalo na lukave, no na hrabre... OTAC FILIMON: Slava bogu, te otac Gerasim ne uje, da ne pria o nama po svijetu kakvi smo. Sluam e priate, vamo si, tamo si, a fino svi znate da smo pogodbom obavezni Dudu davati svaku pomo, pa i ovu... NIKODIM: Samo to je tu pogodbu ba Dud... OTAC FILIMON: Stani, Nikodime, i tvoga je noas oe preeralo! Tvoje urlanje tice razgoni, a kamoli razumne misli! I tvoj je potpis na toj pogodbi! Je li???? NIKODIM: Jes! OTAC FILIMON: Pa ta graje? Svi dobro znate da smo mi u njih ubjeglice, a ne oni u nas! NIKODIM: Oe Filimone, nee mene niko noas ni nikad uiti ko su i to su Mleii, toga sam barem nauka sit... STEVAN: Nikodim oe da kae da su oni tu pogodbu prvi prekrili! OTAC FILIMON: Ukoriemo ih tako to emo se mi pogodbe drati, a ne inei isto to i oni! Nego se fino brzijem nainom dogovarajte koga emo slati! Kako bi nama bilo da su Turci pred Lastvom, a oni da namiljaju je li to istina, ili makara, i bi li nam poslali najbolje, ili najgore brodove u pomo! MITAR: Svaka ti je tana, oe Filimone! Tako je! STIJEPO: Ovo je prvi put da se u dananjoj prii neko s nekim sloi! STEVAN: Sjeam se, oe Filimone, ti si tu pogodbu plaui potpisivao! Page 29

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic OTAC FILIMON: Jesam! I sad bih plako kad se sjetim e smo i kako nam je, ali je potpis metnut, a rije data... (Poljubi Stevana u elo. Stevan plaui odlazi do oca Gerasima, zarijemu glavu u krilo i tako ostane.) NIKODIM: Ja se samo u ljutome udu pitam to mi da ginemo za Duda kad imamo svoje, srpske kneeve... STIJEPO: A ja se samo u ljutome jadu pitam e su nam? Pala Srbija, pala Bosna, pala Zetska drava. Narod se bestragao po ovijem planinama. Jadu naemu kraja nema! Ko e nama u pomo kad nas oape s mora turski brodovi? MITAR: Niko do Mletaka. Srbija nam ne moe uti za godinu ni ivota ni smrti a kamoli da nam doe u pomo! NIKODIM: Ma to samo mi zovemo branie nas Mleci, a to su, ljudi, nai mornari koje nam oni silom odvode na brodove... STIJEPO: Kakvom silom? Naa mlade bjei njima u mornaricu! Oni trae po jedno iz kue, a idu ih po trojica. Lake im se lijeniti po brodovlju i prometati svijetskijem lukama nego doma motikom u dolinu! VUKAC: Neka dou mojoj kui da trae mornare, barem e ih polovina manje otii... STIJEPO: Proite se junatva i zle sree, nego drimo to smo uhvatili, moe nam se i to izmai! KRSTO: to ti nama brani da smo junaci? STIJEPO: Ima junatva i mimo paloine! I pamet po koju glavu obori! Vi mislite meni je Venecija mila? Toliko bogu! No vidim ta se radi! Padoe silna carstva i klonue strane vojske pred usovi azijatskom! Zapad stenje, a istoku se gasi poslednja svijea! A ta smo mi? aka ljudi na poharici s mora ko i sa suha. Da se mi bijemo? Moemo smokvama! S jaijem nema ravne pogodbe! Mi to moemo, moemo po jedan, pa da se pripie svijema, a vojska mi nijesmo! Nema nas! Mi se moemo po jednome svi brojati dobri, ali rat ne moemo dobiti! Maleni smo! No izaberite koji e ii u Mletke pa da se otramo! (Zavlada duboka tiina. Muzika. Svi su umorni i zabrinuti. ak i Krsto izgleda zamiljeno. Kao da se malo istreznio.) RADE: Pa koga bismo izabrali? STEVAN: Da znam da je Furlan jai od ikoga na svijetu, io bih ja da stanem ispred njega! KRSTO (smeje se): Stevooo! RADE: Ti da obori najjaega na svijetu? STEVAN: Ne, no on mene! Volio bih poginuti! OTAC FILIMON: Stevane, to je grijeh! STEVAN: Volio bih poginutiiii! OTAC FILIMON: Stevoo! (Stevan podigne oca Gerasima i prenese ga dalje od svih. Spusti ga, pa se grevito hvata za njegovu mantiju i pada na kolena. Gleda ga uagrenim pogledom i govori kao da bunca.) STEVAN: Ou da umreeem! OTAC FILIMON: Boj se boga! STEVAN: Neka me kazniii! Ou da umrem! (LJudi su se skupili najedno mesto. Otac Filimon lagano prilazi mestu gde je Stevan. Ovaj i dalje grevito dri oca Page 30

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic Gerasima za mantiju. Otac Gerasim pokuava da ga zagrli i da ga pridigne.) OTAC FILIMON: Boj se boga, Stevane, nije smrt jedina kazna! STEVAN: Ja to najbolje znam! Ou da umrem. (Nikodim je rekao Vidosavi da donese vode i da ga polije po glavi. Ova to uini. Stevan hoe da je uhvati za ruku. Ona ustukne. Stevan ipi na noge i jurne nekuda u mrak. Muzika. Krsto vrluda po pesku za Stevanom i doziva ga. Kanjo gleda za njima. Nemir, meu zborom. Otac Gerasim pada na kolena i rida. Deak koji ga vodi mu prilazi i pokuava da ga podigne sa zemlje. Stijepo je zamiljen, glava u rukama. Iskuenik Jovan odvodi oca Gerasima na mesto. Otac Filimon ide za Stevanom.) OTAC FILIMON: Boj se boga, Stevaneee! ta to ini! KRSTO: Stevoooo! (Daskale ja zavrio ikonu, pa hoe da je pokae Stijepu. Niko ne obraa panju na njega.) DASKALE: Evo, valja li brada? (Daskale krui okolo i svima pokazuje ikonu. Niko ne gleda, svi zanose pogled. Muno oseanje.) STEVAN (iz daljine): Vidosavaaa! Ona se sila zove ljubaaav! Vukooo! Kai tu rijee! Kai, ako smije, grabienooo! (Vidosava krikne. Vukac je blago skloni, pa se obrati u mrak odakle dolazi Stevanov glas.) VUKAC: Kazau kad meni drago budeee! STEVAN: Kaiii saad! Kai ljubaaav! Vuko, kukavicooo! LJuuubaaav! VUKAC: Kad meni drago budeeee! STEVAN: Vidosavaaa! Reciii ljubav! Vuko, izgovori ljuuubaaav! VUKAC: Kazauuu... STIJEPO: Prekidajte noas tu dernjevu! Stanii! Prekiniii! (Vukac se malo pomeri u stranu, blago povlaei za sobom Vidosavu koja je preplaena i unezverena. Vraa se otac Filimon mrka lica i suznih oiju. Svi su turobni i mrgodni. Kanjo stoji i gleda u Stijepa. Daskale sa ikonom pokuava da se negde smesti.) STIJEPO: Ajde sad! Da se lijepo vidi ko e pred Furlana. Galija ne eka samo nas! MITAR: Umirite se, ljudi, pa da pobrojimo s razlogom one koji su za izbora! RADE: Ja bih da se sami jave koji bi ili! LUKA: A ja bih, ljudi, reko da ide Kanjo! (Odjednom ponovo zavlada muk. Kanjo se ne pomera. Kao da nije uo. Nikodim se osvrne u udu. Gleda i ne veruje.) NIKODIM: Ko? STIJEPO: Lijepo! NIKODIM: Ko? LUKA: Ne, no ozbiljno. Vjet je Veneciji, a i oni su ga zapamtili. Drugoga da poljemo, nee za mjesec dana umjeti da nae Dudevu palau. A Kanjo je brz, koprc! Nad u boga da kako smakne toga praznova furlanskoga! STIJEPO: Pa jes. MITAR: E. KANJO: Ne smijem ja ii! Malaan sam, a Dud trai hrpu, naspram Furlana! LUKA: Ako pogine, bie ti junaki i za diku! Oplakaemo te divno! I svaki od nas kad doe u Mletke, pohodie ti grob! KANJO: Bojim se, neete ga umjet na! NIKODIM: ta je ovo? LJudi! Je li ovo ala ili zbilja? Misli li iko bez ruge da Page 31

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic Kanjo moe biti zatonik Dudu? MITAR: Evo, mislimo svi! NIKODIM: LJudi! KANJO: Da ne ree, to ree, Nikodime, malo bih se i mislio, a sad mi nema druge, no da idem. Ne znam zna li ti, Niko, da se na zboru vazda izabere ono emu si ti protivan. I nikad se jo nijesmo prevarili! NIKODIM: Oe li ozbiljno Kanjo pred Furlana? KANJO: Oe! (Nikodim gleda malo po zboru, nadajui se da e se neko oglasiti protiv. Svi ute. Nikodim izlazi.) STIJEPO: Oglasi, patrovski zbore, dizanjem ruku odluku da nam je Kanjo u Mletkama zatonik! (Svi diu ruke, osim Rada. Krsto se u meuvremenu vratio i tek sada shvata o emu je re. I on die ruku. Mitar broji glasove. Iz mraka se uje Nikodimov glas.) NIKODIM: Ide li Kanjo kao najbolji, ili kao najgori? KANJO: Kao oboje! (Krsto zagrli Kanjoa. Muzika. Kanjo se osvre oko sebe. Ozbiljan je i poslovan.) KANJO: Napravljajte mi putni list! Neka zna Dud da idem iz glave cijela naroda! STIJEPO: Pii, oe Filimone, a pitomo i kieno! (Muzika. Krsto podvrisne iz sveg glasa. Katna i Vidosava postavljaju voe na arav. Ivka stoji na jednom mestu kao ukopana. Ispod oka pogleduje Kanjoa. Uplakana je. Daskale ponovo prilazi Stijepu i pokazuje ikonu.) DASKALE: Evo, valja li vam sad svetac? STIJEPO: Na zdravlje ti ikona, Katnaaa! (Katna pritri da vidi ikonu. Ostali se okupljaju oko Stijepa, Daskala i ikone. Ikona ide od ruke do ruke.) GOLUB: LJudi, da sam jue umro, ne bih znao da Sveti Nikola ovoliko nalikuje na oca Gerasima... MITAR: Isti, istovetni otac Gerasim! (Muzika. Kroz muziku kao da odjekuje neiji pla. Ivka se maje u Kanjoevoj blizini, ali ovaj se pravi da je ne vidi. Sprema se. Pakuje bisage. Prilazi mu Mitar.) MITAR: Kanjou! KANJO: A! MITAR: Evo ti jedna omjera oca Gerasima. Kau od svata lijei! Moe ti valjati od Furlana! (Daje Kanjou tanko ue kojim su merili oca Gerasima na poetku. Kanjo uzima ue, stavlja ga oko vrata, prekrsti ga ne grudima i zadene krajeve za pojas.) DASKALE (prolazi pored Kanjoa, pa zastane da se oprosti): Koliko ti treba da se naredi? KANJO: Naredan sam ja vazda! DASKALE: Ti kao da si znao da e ti ii! KANJO: Pa i znao sam! (Daskale ga jo jednom pogleda, zatim osmotri Ivku, shvati da se nji dvoje oprataju, pa hoe da krene.) KANJO: Daj mi jednu ikonu, da ponesem da me uva! Donijeu ti za nju boja! (Daskale s radou i vrlo usluno rea ikone na pesku. Na brzinu priredi malu izlobu za Kanjoa.) DASKALE: Koju e? Page 32

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic KANJO: Daj mi koju ti oe! DASKALE: Evo ti najljepa. KANJO: Ova? DASKALE: E. KANJO: Koja mi je ovo? DASKALE: Najljepa, kaem ti. To ti je Sveti Nikola mladi! (Daskale prua Kanjou ikonu koju mu je Katna vratila. Kanjo zagleda ikonu. Katna je dodala Ivki novu ikonu da je malo utei. Ivka dri ikonu, a suze joj se slivaju niz lice. Otac Filimon pie. Ostali su okupljeni oko trpeze. Daskale pakuje i uvezuje ostale ikone.) IVKA: Ta ti je ikona bez brade i odede, jadan! I ne prilii Dudevom zetu da nosi taku ikonu! KANJO: Koja si ti? IVKA: Nikoja! KANJO: Jesi li ti Dudeva ker? IVKA: Jesam nekome! KANJO: Daskale! DASKALE: E? KANJO: Pitaj onu evojicu, onu tamo to dri ikonu, bi li se ona udala za Dudeva zeta? (Daskale se smeka, uvezuje etkice i pogleduje Ivku.) IVKA: Daskale! DASKALE: A? IVKA: Odgovori onome momku, onome to dri onu osavu ikonu, da ne smijem nita da obeavam. Moe Dudov zet biti i Furlan, pa ta u onda? KANJO: Onda e biti mlada udovica! IVKA: Daskale, reci mu da nemam ime utirati suze, nee sam rubac izgubila. KANJO: evojice. IVKA: ta je? KANJO: Primakni mi tu pravu ikonu da je celivam za sretna puta. (Ivka se lagano odmie, pa zastane. Pogleduje Kanjoa ispod oka. Daskale gleda sa osmehom. Malo se izmakao, ali kao da ih zaklanja od ostalih. Osvre se kao da se boji da e ih ko prekinuti, kao da im dri strau. Kanjo pobono celiva ikonu u Ivkinim rukama, a zatim joj podie ruke do iznad glave, pa poljubi Ivku. Ona stoji kao prikovana. Daskale se smei, stidljivo krijui pogled. Otac Filimon hoe da proita pismo zboru, ali zastane, eka da se Ivka i Kanjo oproste. Onda pone da ita. Okuplja se zbor.) OTAC FILIMON: Od nas sua, vojvoda, vlastele i cijele bankade u ime naroda i vjerne komunitadi patrovske. Prevedrome Dudu i svoj plemenitoj gospodi mletakoj ast i poklon! Evo, aljemo naega divnoga brata, Kanjoa Macedonovia i velimo: e je on tu smo svi! Nadamo se u boga i staru nam sreu da emo toga i sve druge Dudeve zlotvore satrijeti! Sa dunijem poitovanjem zakljueno na obinome mjestu od pravde, na Muenike, u proljee! Amin! (Svi ute i gledaju Kanjoa. Ovaj stoji ozbiljno i vano. Ivka ga gleda kroz suze.) KRSTO: Dabogda! KANJO: Nije, Krsto, nije tako! No: Ili momku po djevojku, Oj javore, zelen Page 33

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic boreee! (Muzika sve glasnija. Povorka kree da isprati Kanjoa. Ivka stoji i gleda ih kako odlaze. Zatim jurne prema Katni, padne joj u naruje i zarida. Katna je lagano vodi. Otac Gerasim ostaje sam na mestu zbora. Kad alo potpuno opusti, on se zagleda u daljinu, pa se uputi na suprotnu stranu od povorke. Muzika.) III DEO UBISTVO DUDEVOM RUKOM (Venecija. Tiha muzika oznaava mirno kasno vee. Ispod kamenog bedema prua se uz more duga poploana obdla. (Budua Riva Degli Slavoni" kasnije preimenovana u Dei Schiavoni".) Svetlo u zracima pada sa jednoga mesta na bedemu, gde je kula straarnica. Tiina. Nema prolaznika. Osim to dole na pjaci, uz more, gde dopiru sa kule zraci svetla, epuka Kanjo Macedonovi. U rukama zaveljaj i ikona. Obuen u patrovsku robu, kooperan, nakien. O pasu "ma, panjolski, djedov". Muzika traje. Kanjo se ushodao. eka da ga ko primeti. Grad se zatvorio, uti, mrk, hladan, tajanstven. Kanjo kao da se malo plai tiine i natmurenosti zidina. Osvre se, zagleda okolo. Onda skoi na neke sanduke na obali, pa se prodere iz svega glasa, vie da rastera strah.) KANJO: Ima li kogaaaa! (Muzika ne prestaje. Svetlo sa kule kao da u trenutku jae zasija. Kanjo streknu i zagleda se u straarnicu. ini mu se da ga odnekud gledaju, a ne zna ni ko ni otkuda.) KANJO: Ima li koga ivogaaaa! (Na bedemu se pojavljuje nekoliko straara. Zatim se kapetan od strae, Nikolo Diedo, obrati Kanjou.) NIKOLO DIEDO: Che grida? KANJO: ta? NIKOLO DIEDO: Che grida? KANJO: Ja sam Kanjo Macedonovi, Patrovi i, ako ti je drago znati, Dudev zatonik! Doao sam da ubijem Furlana! No mi dajte pratioca i kaite mi kud da idem! NIKOLO DIEDO: Che cosa vuoi? Che grida? KANJO: Ja sam Kanjo Macedonovi, kaem ti lijepo, i ja sam Dudev zatonik! Zatonik... (Na bedemu se odnekud pojavi Druko di Kataro. Neto se doaptava sa Diedom, pa se obrati Kanjou.) DRUKO DI KATARO: ta se dere? KANJO: Kako ta se derem? Ja sam Kanjo Macedonovi i doao sam da se bijem sa Furlanom! No mi kaite e je Furlan! DRUKO DI KATARO: S kim si doo da se bije? KANJO: S Furlanom, avole gluvi, no mi dajte un da se zavezem na ostrvicu. (Druko to sve prevodi Nikolu Diedu. Ovaj se smeje i silazi ispod bedema. Muzika se ponovo javlja. Na Kanjoeve rei da je Dudev zatonik, sa bedema, sa oblinjih prozora, ispred bedema, sa svih se strana pomaljaju glave sa belim nonim kapicama. Kanjo se u udu okree oko sebe. Sa svih strana se okuplja svet u nonim spavaim kouljama. LJudi agore. Jedan drugome doaptavaju da je doao ovek koji e ubiti Furlana. Zagledaju Kanjoa, pa se razoarani Page 34

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic povlae. Kapetan od strae i Druko di Kataro prilaze Kanjou, ali ne sasvim blizu.) NIKOLO DIEDO: Sta kazes da si ti? KANJO: Kazem da sam Dudev zatonik, Kanjo Macedonovi, Patrovi! I kazem da sam doao da se umjesto Duda borim sa Furlanom na ivot i smrt! (Druku) Prevedi mu! (Druko govori Diedu na uvo ta je ovaj rekao. Diedo se smeje!) KANJO: I jo kaem da mi treba pratioc koji e me odvesti kod Furlana! (Nikolo Diedo se smeje. Kanjo gleda. Kroz gomilu ljudi u spavaem rublju probijaju se neka gospoda. Jedan od njih se neto dogovara sa Drukom i Diedom.) REKTOR ANDREA DA MOLIN: Che cosa vuoi? Tu n'hai permesso de burlarsi dinanzi a me e palazzo ducale... KANJO: ta kae ti? DRUKO: Rektor da Molin ti kae da se s Dudevijem imenom ne smije rugati, kukave! KANJO: Ma je li? A kako se ree kukavac na mletaki? DRUKO DI KATARO: Znae uskoro! (Rektor Andrea da Molin obilazi oko Kanjoa, zagleda ga sa svih strana i smeje se. Smeju se i ostali. Zasmeje se i Kanjo.) REKTOR ANDREA DA MOLIN: E tu sei venuto d'uccidere il Furlano? KANJO: ta kae? DRUKO DI KATARO: I ti si doao da se bije sa Furlanom? KANJO: Ja. to se smije? NIKOLO DIEDO: Tu? KANJO: Tu, to? NIKOLO DIEDO: Niente, niente... Ha, ha, haa... (Oni se ponovo neto dogovaraju. LJudi u spavaim kouljama se lagano povlae prema bedemu. Rektor, Diedo i Druko se smeju. Kanjo ih gleda. Druko apue da Molinu kako e govoriti.) REKTOR DA MOLIN: A mi se nadali da e nam doi bolji i vii junak nego ti to si... KANJO: Moja gospodo, bolji i vii pooe boljijema i viijema, a ja jedva vas dopadoh! NIKOLO DIEDO: Cosa dice? (Druko mu prevodi. Diedo preti Kanjou i smeje se.) NIKOLO DIEDO: Vieni domani! KANJO: A? DRUKO DI KATARO: Doi sjutra. Bie izveden pred Dudevu strau da ti odobre izlazak pred Furlana! KANJO: Ja pred Duda neu izlaziti nego slavodobitan! Doi u tek kad ubijem Furlana. NIKOLO DIEDO: A ti idi na pogibiju koja ti je sigurna! KANJO: Neka je! NIKOLO DIEDO: Je li ti otar ma? KANJO: Reci mu da sam reko: Za ove vae junake ne trebuje ga otriti, nego Page 35

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic samo da dabe linja gvoe. Kaite vi meni e je ljuti odmetnik, pa pitajte poslije njega je li mi otar ma! No vi nee mo odgovorit... NIKOLO DIEDO: Vai, vai, vai via... (Narod v spavaim kouljama utrava kroz gradske kapije unutra. Muzika sve jaa. Iz jedne barke sa strane izlazi visok ovek i lagano vezuje barku za veliki gvozdeni stub. Druko di Kataro gleda izdaleka toga oveka. Straa naglo ulazi u grad. Druko uri da jo neto kae Kanjou, pa da pobegne.) KANJO: Uljezi sa mnom u unj, neu te izjesti! DRUKO DI KATARO: Nee ti, ma oe mrak i tebe i mene. No bjei odatle dok te noge dre. KANJO: Kai mi e je Furlan! DRUKO: Tujenee... KANJO: Ma e? DRUKO DI KATARO: Bjei! KANJO: Ajde sa mnom! Zavezi me i prevezi, pak budi uza me u dvoboju, dau ti za to hrpu dukata... DRUKO DI KATARO: Nijesam se pomamio! KANJO (popne se na denjkove) Oe li iko od vas sa mnom na Furlana. (Straari se kriju iza bedema) DRUKO DI KATARO: Nee niko, vidi li! No i ti bjei! KANJO: Pa je li vas toliko strah? DRUKO DI KATARO: A zar nije tebe? KANJO: Jes, ali nijesam mi ko i vi! DRUKO DI KATARO: Okle ti toliko ludosti? KANJO: Kupio na pazaru e i ti toliko govnarstvo! DRUKO: Bjei, ludo luda, bjei kukave, kukali! Poginue, nee znati ni kad ni kako, ko to ne zna ni zato! KANJO (tri za njim prema bedemu, jer ovaj mu je zamakao u kapiju): Govnaru! Govnaru, govnarskiii! Je li ti milije njima lizat pjate no sa mnom u junaku bitkuuuu! DRUKO DI KATARO (sa vrha bedema): Nijesam ja divlji vepar da se bijem. Meni je ivot za ivjeti, nije za crkavanje! KANJO (vrla prema njemu): Je li ti milije da krepa od zaduveee? Ribo makuljo! DRUKO DI KATARO: Mii se otele! Grebi kui dok si iv, a nee zadugo! KANJO: Stani! Kud bjeii, egrtuo linjava! (Druko je zamakao za bedem. Pjaca je prazna. Nigde nikog. Kanjo se osvre i vidi oveka koji je upravo zavezao amac, na gleda ta se dogaa sa njim i sa Drukom. Kanjo skrene pogled i stoji bespomoan na sredini obale. Onda se okrene moru i gleda niz puinu) FURLAN: Ima li konaka u gradu? KANJO: Ne znam ni sam. Niti znam kud u, ni kako u! A moglo mi je lijepo biti da sjedim doma kao gospodin, da troim ono para od trgovine, do nove... No evo, ne dade mi nekakav grijeh, no me doera oe da uludo poginem... FURLAN: E, tako ti je. Od svije rabota, pogibija je najposranija. KANJO: Ja! Page 36

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic FURLAN: E. KANJO: Pa da je za koga, no za ove straiguze i govnove! FURLAN: E. KANJO: Ma jesi li ikad u ivotu vidio ovakvijeh mrtvije kukavica i serimuda? Vidi im strae, vidi vitezova... To se nee zavuklo, ko crvi u jabuku. udim se kako ih ovi golubovi nee po noi ne poukaju... FURLAN: Jadovi jadni... KANJO: Ma oni se ovije tiurina vie boje no one njih. Gledao sam kako oni tobo idu strogijem korakom, a ovi golubovi nita, koliko da muica zukne... FURLAN: Kukavci! KANJO: Babe, muiabe! E, ne moe mi u glavu da su oni neka sila u svijetu i da se njiovije brodova neko boji... FURLAN: Kakvi njihovi brodovi! ta pria! Mene za to pitaj! NJihovi su brodovi krcati tuije mornara. To njih dri, ljute zmije pomorci! Drugi za njih maeve masti. Kad bi boj spao na njihove miice, njih bi kroz ove kanale ribe poduile. Ma, ja da ti kaem! Svaka je riba jaa od Mleia. Jes ozbiljno! (Kanjo se smeje glasno) Evo, ova oe najmanja girica mogla bi prodrijeti koga oe Mleia. On bi svaki prosto premro od straha kad mu ona prie... KANJO: Ha, ha, ha... Ba bi... A neka to su straive litonje, no kako su grdni. Smrekani, zasukani, nie oka ni zuba! Zamlijee, a ore. iroguzi, a mlitavije drobova... A modri i voravi, bie od ove vodurine. FURLAN: to od vodurine, kakve vodurine... da smeta voda, vidre bi bile rugobe a lijepo zna kakve su da ljepe ivotinje nema. No je to sve od njihove gnjecave prirode, a i od one splainaste kavurine to drokaju na burad! Ha, ha, ha... Jesi li ikad vidio da neko moe polipati onoliko cukrane suvodice, a da nije krava, ili bivolica... KANJO (uiva u svemu to Furlan govori. Vadi demianu sa rakijom i nosi Furlanu.): Na, otri usta. (Furlan pije dugim gutljajima, drei demianu jednom rukom na mornarski nain. Kanjo to gleda sa divljenjem. Onda se malo okrene, pa rei da mu se novepu.) KANJO: Da ti ispriam jade, ha, ha, ha... I ja sam jednu kavu popio u njih. Pio sam je uru i po. inilo mi se da u piati etiri dana ako se ikad doepam dna... FURLAN: Ha, ha, ha... Pa jesi li? Imao si e, u ove kanaline. Nee se zamutiti... KANJO: Jo mi je oe u grlu ona kava, evo oe, tano tu mi je zastala tada i evo je i danas... FURLAN (dobacuje mu demianu): Pljuni, pljuni dobro, pa nagni ovom bocom. Dako ti proe... KANJO: A, vidi, okle si ti kad zna naki? FURLAN: Sa broda. KANJO: A s kojega? FURLAN: A kakve su oni samo sluzave varalice, ne znam jesi li to iskusio? Koje su to mamipare i duboguzi! Balegu e ti za kola prodati, sve kunui se u Svetoga Marka i Dudevo zdravlje... A isto e tako kokoinjak izjesti samo da ne potroi paru... Page 37

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic KANJO: Pipi! FURLAN: Tvrdice i mizeri kakve svijet nema. Prosto im bije smrad iz onije trbuina od ovije splaina to truljaju, jer im ao dati za dobar zalogaj. KANJO: Pipi po stotinu puta... FURLAN: Dako se najposlije svi potruju crvima iz trule ribe... KANJO: Ma meni je najvie zaudo to ovo njima brci ne rastu ko drugijem ljudima? NJima je lice isto kao prkno... Ha, ha, ha... (Demiana ide iz ruke u ruku) I svi su nekako stari, skukumaeni! Nijesam oe vidio zorna mlada oeka da ono biju varnice iz kaldrme kad proe, no sve nekakve uleknute uskogae... FURLAN: Ma i to to vidi, to su priganice, ne mladii... Mekuni, svilenkasti isto ko drugo enskinje... KANJO: Ma i ene su im nekako mlake i prozukle... iva damara u njima nema, no su sve ko nekakve preguljenice... FURLAN: A nije, nije... ene su im lijepe. KANJO: Ma jesu dronjak... FURLAN: Jesu! Jedino to u njih valja, to su ene. Pitome, miriljave, glatke. (Pije dugim gutljajima. Brie bradu, na ponovo nuje. Kanjo gleda. Ne slae se, ali mu nezgodno da protivrei...) KANJO: Ma jes, ali su isto nekako mrtvuljaste! FURLAN: Ne, no vidraste, a plaminjaju pogledom... KANJO: A, iscice one vratove, a pendeljaju kad idu. Uske sapi, a ute, ma nijedna mi nije oko ponijela... FURLAN: Nemoj, nemoj... Kad ti ja kaem. Ima jedna, nalik je na rajsku ticu... Nema joj oko struka no ovoliko! A meke, duge ruke... KANJO: Oe se enske nikad ne smiju! Naomrge se, a ublenu nee u daljinu, sad he, reko bi oek, ljosnuti u direk... FURLAN: Ma nema tu prie! ene su oe sve to valja! Nita drugo nema da para vrijedi! (Kanjo je oigledno izgubio u raspravi. Hoe malo ponovo da uspostavi raniji ton u razgovoru, na pokuava da se naali.) KANJO: Vrijedi i Sveti Marko... Ha, ha, haaa... FURLAN: Ha, ha, ha... Ko zna, moda je i Sveti Marko bio ena, onako zlaan i nakien... KANJO: U, hu, hu, huuu... Zna da bi nas za ovo mogli oglobiti... FURLAN: Auuu! Neka dou! (Vie) Eeeej! Straaaaa! e ste da nas globitee! Ej, straa! Je li Sveti Marko mukooo? KANJO (uiva u svemu to Furlan radi. Divi mu se.): E, mora se ti oeniti iz moga kraja. Nae su ene otre, ali vrue. FURLAN: Je li? KANJO: E. Kai mi, zbilja, okle si? FURLAN: Kazo sam ti s broda! KANJO: S kojega? FURLAN: Oe li ba da zna? KANJO: Ou! FURLAN: A to? Page 38

Vida Ognjenovic - Kanjos Macedonovic KANJO: Eto. FURLAN: Dosta ti je da zna da sam s broda. Mornar. KANJO: Ma okle? FURLAN: Iz njihove najamne mornarice! Odmetnik! Deset godina sam se tuko sa njihovih paluba u najljuim bitkama. Tuko sam ugarskoga kralja igmunda kad smo zauzimali Kotor. Naticali smo mjesecima gradove na topove, da se ne otvori trg soli u Budvi, da Mleci ne izgube na tome primat! Okrvavili smo ue Bojane za Bar i Ulcinj. I eno, na njihovim utvrdama rei danas krilati lav... A mi smo to na koplja izbili... KANJO: Zato ti tako dobro zna naki... FURLAN: Znam ja dobro i naki i vaki, ali mi to nita nije pomoglo. Opanjkali me, pijali i lino Dudevijem ukazom bacili s broda na suvo. Kao staro rasueno korito to se une u stranu... Kurve...! Suvorepe kuke! Podmukliceee! KANJO: Uzmi popij! FURLAN (pije): Eto, to mi je nagrada. Tako Dud nagrauje svoje verne najamnike. Fino te iskrcaju, zabrane ti da se vrati na brod i skapaj na suvom! Kuga vas dabogda sve poistila! Leiguzi usoljeni! KANJO: Pa zato su te bacili s broda? FURLAN: Zato to sam reko da neu zimi da vodim galiju na Angoru. Oni moramo, ja da ne smijemo! Neka, velim, doe taj va sipljivi Dud, pa neka vodi brodovlje usred zime kroz vjetrove i valove na Anadoliju! Nijesam to estito ni rekao, kad stie naredba. Svezae, iskrcae, i... evo me... (Furlan okrene glavu na drugu stranu. Kanjou ga je ao, pa pokuava da mu ugura demianu u ruku. Furlan krije suze.) KANJO: Pa jesu li ti rekli zato, nije moglo samo tako da... FURLAN: Jesu, jesu... nali su oni meni manu, ne boj se... Nijesam dobar pliva, kau, pa zato...! Nije im to smetalo deset godina, a sad odjednom iznenada zasmeta! Ko da je trebalo da plivam do Bosfora... (Kanjo pokuava da ga malo razveseli.) KANJO: Ma, evo, ni ja ne umijem da plivam, pa ivim! FURLAN: Ama ti nijesi mornar... KANJO: A zna li ti da sam ja vidio Duda ko t