VERTIKALNA PERSPEKTIVA

Egipatsko nizanje likova u vertikali

Vertikalnom se perspektivom ono što je u stvarnosti jedno iza drugog prikazuje na površini slike jedno iznad drugog. Dubina se na plohi prikazuje kao vertikalno nizanje traka planova. Dosljedno tom plošnom načinu prikazivanja prostora, ni likovi se ne oblikuju kao volumen (tonskom modelacijom) već također plošno, bez sjena.

I ova je perspektiva uobičajena kod djece mlađe dobi. Na crtežu osmogodišnjaka "Moja ulica" vidimo da se nizovi kuća i drvoredi postavljaju jedni iznad drugih. Poznati su i crteži stolova koji leže "prevaljeni" i na kojima su vidljivi tanjuri gledani odozgo.

Egipatsko slikarstvo je poznato po svojem slikarstvu diktiranom poštivanjem plohe. Poput cvjetova u herbariju, ljudski likovi su pritisnuti uz plohu, i tamo gdje se pojavljuje dubina (mnoštvo robova ili vojnika npr.) oni se prevaljuju i nižu jedni nad drugima.

U europskom slikarstvu vertikalna perspektiva karakteristična je za razdoblje romanike, 11. i 12. stoljeće. Ovdje dolazi do zanimljive redukcije: pejzaž se pojednostavljuje i konačno apstrahira u likovne trake raznih boja koje se vertikalno slažu jedna na drugu; trake postaju "likovne kratice" za prostorne planove. Iza figurativnih (ali plošnih) likova nižu se raznobojni pojasi u kojem najviša traka plave boje uvijek označava nebo, a ostale boje prostor na zemlji. Lijevo dolje vidimo "Navještenje" i "Vizitaciju", mozaike iz Eufrazijeve bazilike u Poreču, VI st., s raznobojnim trakama u pozadini. Zeleni pojas očito predočuje travnato tlo, tamnomodri pejzaž, prirodu u daljini.

 

Moja ulica, 8 godina„Navještanje“ i „Vizitacija“, 6.st., Eufrazijeva bazilika u Poreču