Tekst: Dijana Milošević Page 1

Verige života

Lica: Dječaci: Najmlađi uzrast: Tripo Špiro Srednji uzrast: Frano Stjepan Jerko Mato Lovro Marin Tonko Krešo

Starija djeca: Matija Martin Ivo Djevojčice: Lucija Tonka Sofija Marija Esperanca Odrasli Jozo Duh-Život

(Djeca, oskudno obučena u pocijepanoj odjedi,raščupane, neuredne kose, sjede pognutih glava.Sofija gleda prema moru, a Esperanca prema brdima, dok Lucija lagano prilazi. Tišina …)

Lucija: Ulazimo šutke u njezin tamni dan,

i tako je tiho ko na kraju svijeta. 1

Esperanca: Brda nad morem što je vječno bez kreta

u strašnoj goloti čuvaju njegov san. 1

(čuju se zvona iz daljine)

Sofija: A kad se oglase zvona preko voda,

čini se: duše preplašene od nodi

zovu se, plačud, u velikoj samodi.1

1 Frano Alfirevid (1903 - 1956): “Boka”

Tekst: Dijana Milošević Page 2

(Tonka prilazi, dok Sofija, Esperanca i Lucija sjedaju na pod sa ostalima)

Tonka:Miluju mi vali,

Ovu suzu jutarnju

Što mi Gospa obrazima inkolaje,

A dušu tugom napaja.

(Lucija u klečedem položaju prislanja sliku majke i oca na grudi. Ivo ustaje,

prilazi Luciji i klekne pored nje)

Lucija: Bolnim vapajem

Grlim ovaj križ samotni

Što mi rukama nejakim

Život predade!

(Ivo uzima sliku od Lucije)

Ivo: Majko! Oče!

Dom mi je ova gola studen,

a postelja ovaj nijemi kamen!

(Prilazi Tonka)

Tonka: Gdje sad ovu bol da skrijem,

Gdje brata svog da ugrijem?

Martin: Čiju ruku da dodirnem,

čije srce da prigrlim?

Ivo: Gdje san da usnim?

Matija: Gdje utjehu da izmolim?

Martin: Gdje svjetlost da nazrem?

(čuje se zvuk sirene iz daljine)

Tekst: Dijana Milošević Page 3

Mato: Frano, jel´ to vapor?

Frano: Ne znam Mato, magla je, ne vidi se ništa…

Tonka: Neke nam sjenke prilaze……

Duh-Život: Gdje ste podanici moji?...Gdje ste da mi glad utolite. Duša mi je

ogladnjela, a trpeza prazna!

Martin: Ko si ti što tminom vale uzdižeš?

Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!...

Ja sam…Život-vaš krvnik!

Ivo:Izađi, nemani iz te tmine!

Marija: Izađi, ti nezasiti stvore!

Ti-što mi pjesmu mladosti

sa usana otgnu!

Sofija: Ti-što mi kolijevku spokoja

o stijenama razbijaš!

Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!...

Ja sam…Život-vaš krvnik!

Matija:Izađi, izađi da ti dušu rasporenu pred noge bacim!

Marija:Izađi, sotono!Obličje mi svoje pokaži!

Tonka: Izađi, to lice djeci svojoj pokaži!

Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!...

Ja sam…Život-vaš krvnik! Hoohohoooo…

Sofija: Izađi, da ti jaukom našim kožu dotaknemo!

Esperanca:Sudba ljudska, tvoja je igra…

Lucija:Plač srca, tvoja je pjesma

Tonka:Tmina duše,tvoja je svjetlost

Marija:Bolni vapaj, tvoja je serenada

Duh-Život: Ha,ha,hoooo….

Tripo: Tonka, Tonka, strah me…strah me…sami smo…

Tonka: Dođi Tripo, dođi…Ne boj se…Ovdje uvjek vapori dolaze…

Esperanca:Da, ovdje uvjek vapori dolaze…

Tekst: Dijana Milošević Page 4

Matija:I lanterne stare, putnike čekaju…

Duh-Život: Ha,ha,hoooo….

(Tripo i Špiro bacaju kamenje na duha)

Lucija:Ne prkosite toj nemani nezasitoj …ne izazivajte sudbu što nas o hridi

lomi…Dodi de vapor…dodi de… Ovdje uvjek vapori dolaze.

Duh-Život: Ha,ha,hoooo….

Duh-Život: Ja sam …Život- vaš gospar!...

Ja sam…Život-vaš krvnik!

Ivo: E, moj gosparu! Možeš urlikati tu do zore. Vidi jadan kakvi smo, nemaš

ovdje ni za marendu.

Martin: Ajde, ne plačite što može uzeti od ove naše sudbe jadne i

nevoljne.Kome blijede sijenke trebaju?

(Marin ih miluje po glavi i odlazi sa Krešom. Ulaze u prodavnicu)

Marin: Ke nova, mešte Jozo!

Jozo: Ajde, mulac da odavde! Juče sam ti dao štrucu kruva, što deš sad? Nedu

ja vas mulce kotorske ´raniti!

Krešo: E moj meštre Jozo, eno vi Bepina na Gurdid, frega robu, a barba Niko

joj pod kotulu alodaje , eno mu oči ispadoše.

Jozo: Vražja beštijo, što to zboriš!? Moja Bepina,a? Paradira po Kotoru! A? A

po kužini joj šporki pjati ! Kad je dofatim ovijem bagulinom..doma de ona meni

one kamare fregat, a ne po Gurdidu balat…a Bepina, Bepina, Bepice moja, o

bela moja, metle i škovacijere deš se ti meni privatiti, ja ti zborim…

(Otrča Jozo na Gurdid.Martin i Mato uzeše nekoliko beškota i vrate se)

Marin: Evo, donijeli smo vam malo beškota.

(djeca sjede i jedu beškot)

Špiro: Tonka, Tonka, ja bi fetu kruva i masti …znaš ono s malo cukra kako mi

je mama spremala za marendu.

Tonka: Špiro mili, nema , nema , prodali smo sve iz kude što nam je od dade i

matere ostalo. Evo samo ovaj stari štramac smo ostavili, postelja da nam bude.

Lucija: Uzmi Špiro beškot, uzmi …

Tripo: Znaš Špiro,ja ti više ništa ne sanjam i lijep mi je ovaj beškot.

Špiro: Meni je zima i kad spavam i onda nekad plačem.

Tekst: Dijana Milošević Page 5

Tripo: Nemoj plakati, samo nemoj sanjati i onda uvijek vidiš mrak.

Špiro: A kad plačem meni je toplije, znaš. A rekla mi je Lucija da moram imati

tugu.

Tripo: Zašto? Ja je više nemam.

Špiro: E, onda de tebe progutati vir.

Tripo: Pa ti Špiro onda plači, da te ne proguta vir!

Špiro: Ti Tripo više nemaš dušu?

Tripo: Imam, imam, samo mi je tu negdje unutra…kako nemam…što sam ti ja

onda…vrag?

Špiro: Nemaš, nemaš…Kaže Lucija: Gdje duše ima, tu srce plače…a moje

uvijek plače…

Tonka ih miluje po glavi

Esperanca:(tiho, gledajudi prema moru)

Ovdje uvjek vapori dolaze…

(Martin, Frano, Mato i Matija ribaju. Nailazi Jerko, uredan, zalizane kose,nosedi

knjige za školu)

Jerko:A, opet ste utekli iz škole,a! Sve du vas špijat sutra!

Frano: Ajde plinto pasaj doma, da te ne dofatim jerbo du polpetu od tebe

napravit!

Jerko: Ma nemo´. Ti deš me dofatit, a ni gada, ni crevalja nemaš, jado jadni!

Tripo: Njemu je banja u glavu.

Lovro: Odi ovamo, ti perleto kotorski! Ako te zakartam, nede te ni Škurda

oprati!

Mato:Udari mu Frano koju frnjoku, neka ide doma materi!

Jerko: Ma nemo´, ma nemo´, vi dete mi frnjoke udarat, štracuni jedni s

gadama od tri kvarta! Fakini kotorski!

Tonko: E, jado, da je tebi koji kvarat u glavu da ti ne puše propuh kroz te

šupjote od mozga.

Jerko:Ma nemo´! Ni libra nemate. Nedete ni dagu dobit!

Krešo: A muči tu, beleco uparadirana!

Tekst: Dijana Milošević Page 6

Jerko: Ne no vi berekini, po portunima se remudate i po vas dan tim ribama

fišdate!

Marin: Guljoču jedan, oli da ti pripetam jedan škopacun?

Stjepan:Žgembo, žgembavi,ma ke se uparadirao

Frano: Uf,kako si nam šesan!

(Krešo gleda Jerkovu svesku)

Krešo: Ajmeee, a vidi mu ova škembava slova!

Jerko: Ma nemo´, škembava slova, ti si škembo, a ne moja slova…Škembo

škembavi… i vi galioti kotorski!

(Ivo i Matija podižu Jerka i nose ga van scene)

Ivo: Odi ovamo ti beštijo

Djeca u glas: Fundaj ga u more…Ivo fundaj ga u more

(Prilaze Frano, Marin, Stjepan, Matija, Ivo i Martin)

Marin:Naša je suza vjetrom nošena

Naša je koža morem natopljena

Frano: U špag mi fjondra stoji

Djetinjstvo moje šoldima se ne broji

Stjepan: Šumom Škurde jutra pozdravljamo

Fetom kruva život blagosiljamo

Martin:Nogama bosim život gazimo

Rukama golim svijet dodirujemo

Matija:Ni mača, ni štita za ovaj život nemili!

Lucija:Samo ogoljena duša djeteta

Jedrima slomljenim

Burama prkosi!

(Esperanca lagano ustaje i okrede se prema moru)

Esperanca:Ovdje uvjek vapori dolaze…

Frano: Ajde, Mato zabaci tu udicu.

Mato: Ništa moj Frano u mrežu da nam se zapleka.Ni anci koja gavica.

Tripo: Jeste li uvatili što?

Špiro: A oni su ti Tripo prave pegule

Tekst: Dijana Milošević Page 7

Tripo: Uvatila ih je fjaka

Špiro: U ovi mandrad, Tripo, nema ništa, zbori Frano

Lovro: Ajme, evo ufatih nešto, odite ovamo…

Krešo: Ajme, koji ulov, stara crevlja i šporka bječva!Koji meštar!

Marin: Oli to sutra ujutro na pjacu ponjet…

Tonko: Uvati još kakvu tedu ili kanavacu pa da objedujemo

Stjepan: Evo ti i ove labre za onu Jozovu cotavu mačku

Mato: Evo ljudi još nešto, vucite….

Svi u glas: Vuciteee…

Marin: Prazna kašeta….ni sirene u njoj..

Krešo: I sirene bi od te njegove belece utekle.

Mato: Evo neka poruka!

Frano: Čitaj.

(Mato čita poruku)

Mato: Prijatelji neznani

S obale daleke

Javljamo da su i nama

Prazne kašete!

Tonko: Ko je to? Ko nam to piše?

Frano : A neke pegule ko i mi!

Mato: Prazna kašeta! A nismo žvelti ni onu našu napuniti!

Lovro : Prazna kašeta?

Esperanca: Senj od Boga!

To nas sudba za more inkolaje

I bokun šperance nam valima šalje!

Mato: Senjana si ti jadna u glavu!

Martin: Amo da, bura de ….

(Tripo i Špiro prilaze kašeti, obilaze oko nje,okredu je, tresu je, ponovo

zagledaju)

Matija: Frano, uzmi tu karolu, idemo da, bura de….

Tekst: Dijana Milošević Page 8

Esperanca: Senj od Boga!

Ostajem tu na ovoj obali!

Ruke du moru pružiti

I ovu sudbu tešku prigrliti!

Nek mi tijelo vali lome,

nek mi kose rasute

ovoj buri prkose!

Marija : Ustanite, ustanite i rukama golim život uhvatite!

(Tripo i Špiro pronalaze biser u kašeti, stavljaju ga na dlan i zagledaju)

(Čuje se zvuk sirene broda iz daljine)

Sofija: Ustanite! Ustanite pred ovim poslednim izazovom života!

Pred ovim poslednjim zovom daljina!

Pred ovim poslednjim sjajem lanterna!

Tonka: Ruke moru pružimo

Ogoljenom dušom

Život nadrastimo!

Lucija: Ovdje uvjek vapori dolaze…

(Okredu se prema Tripu i Špiru, prilaze, zagrle se posmatrajudi biser koji svijetli

na njihovim rukama)

(Duh-Život pada polako na zemlju izgovarajudi sve tiše i tiše:Haaa…hooo….)