uzroci devijantnog ponasanja

8/12/2019 Uzroci devijantnog ponasanja

1/80

Stranica 2

SADRAJ

UVOD 4

1. LINOST MALOLJETNIKA 7

1.1. Karakteristike linosti i ponaanja maloljetnika 71.2. Faktori koji utiu na formiranje linosti 81.2.1. Porodica 111.2.2. kola 121.2.3. Vrnjaci 12

2. DEVIJANTNO PONAANJE MALOLJETNIKA 14

2.1. Definisanje pojmova 142.2. Maloljetnika delinkvencija ire i ue shvatanje 152.3. Osobine i ponaanje maloljetnih delinkvenata 16

3. UZROCI MALOLJETNIKE DELINKVENCIJE 19

3.1. Bioloke teorije 193.1.1. Antropoloka teorija 203.1.2. Teorija nasljea 203.1.3. Endokrinoloka teorija 203.1.4. Rasna teorija 213.1.5. Kritiki osvrt 21

3.2. Psiholoke teorije 21

3.2.1. Psihoanalitika teorija 223.2.2. Teorija inteligencije 233.2.3. Teorija neprilagoenosti 233.2.4. Teorija frustracije 243.2.5. Kritiki osvrt 24

3.3. Socioloke teorije 243.3.1. Teorija anomije 253.3.2. Teorija diferencijalne asocijacije i identifikacije 253.3.3. Teorija delinkventnih subkultura 263.3.4. Teorija etikete 273.3.5. Teorija multifaktorskog pristupa 27

4. SOCIO-KULTURNI UZROCI DELINKVENTNOGPONAANJA MALOLJETNIKA 28

4.1. Ratovi i katastrofe 284.2. Ekonomske prilike, siromatvo i nezaposlenost 294.3. Urbanizacija i migracije 31


2/80


3/80

Stranica 4

UVOD

U crnim hronikama naih novina i asopisa sve se ee ne spominju imenapoinilaca krivinih djela. Ispisani su samo njihovi inicijali, zbog toga to se gotovosvakodnevno deava da zakone kre i osobe znatno mlae od 18 godina.

Njihovi inicijali su S.K., .V., M.A., N.V. i N.B. Svi su maloljetni i svi su izTrebinja. Ali, njihov hobiplai. Kaoda jeskinut iz najcrnjih mafijakih filmova. Ono toje poetkom marta ove godine ova grupa uradila, trebinjski policajci su okarakterisalikao: nedozvoljena proizvodnja i promet oruja ili eksplozivnih materija!1

Maloljetnik N.N. opljakao kladionicu Djeaci M.R i B.V. optueni zasilovanje Djeak S.E. ubio dilera droge, takoer maloljetnika samo su dijelovinovinskih tekstova i parii sudbina ovdanje djece s one strane zakona, struno -maloljetnih delinkvenata. Gotovo da ne proe dan a da se u medijskim izvjetajima nenau inicijali iza kojih se krije dijete delinkvent.

O pojavama devijantnog ponaanja kod djece i mladih vrlo je delikatno govoriti iprije bi se valjalo zapitati, ne o posljedicama, nego o uzrocima ovog znaajnogdrutvenog problema. Zbog ega kod maloljetnika dolazi do poremeaja drutvenogponaanja i zato oni imaju elju i potrebu da kre drutveno prihvatljive normeponaanja? Oni to najee rade da bi izrazili revolt prema postojeem stanju u drutvu ineslaganje s nametnutim obrascima ponaanja, ali neprilike i problemi nastaju kada toine nepromiljeno, jer kad kreativnost i pobuna protiv autoriteta ustupi mjestodestrukciji ne moemo vie govoriti o subkulturi ili kontrakulturi kao pobuni protivkonformizma.

U Bosni i Hercegovini danas je jasno uoljiva odreena zatvorenost institucijakoje su nadlene za brigu o mladima u vlastitu zonu odgovornosti, kao rezultat procesadecentralizacije odgovornosti za brigu o mladima u novonastalim drutveno-ekonomskimi drutveno-politikim odnosima tipinim za zemlje u tranziciji. Posljedica takvog stanjasu zabrinjavajui podaci o porastu maloljetnike delinkvencije i drugih pojavnih oblikadrutveno neprihvatljivog ponaanja mladih.

Nae drutvo je, zbog dugogodinje ekonomske i politike krize, posebno uriziku. Siromatvo, kao prevladavajue stanje stanovnitva, znaajan je rizini faktorraznih vidova neprihvatljivog ponaanja mladih. Globalni promet droga, oruja i ljudi usvijetu su faktori rizika, ime su naroito pogoene zemlje u tranziciji i razvoju. Ratno

razdoblje kroz koje je zemlja prola, praeno intenzivnim migracionim kretanjima,doprinosi pogoranju stanja u svim drutvenim sistemima. Zemlju naputa znatan dionajobrazovanijeg stanovnitva u najproduktivnijoj ivotnoj dobi. Istovremeno, dolazi dounutranjih migracija, pa se relativno veliki broj raseljenih i izbjeglih lica moraprilagoavati novim, esto vrlo nepovoljnim, ivotnim okolnostima. To dodatno

1 Tinjak, Ekrem, Eksploziv, oruje, falsifikati i krae, Start magazin BiH, Hronika 122, broj 9,15. 5. 2007.


4/80

Stranica 5

optereuje zdravstveni, obrazovni, socijalni i druge sisteme brige i zatite djece i mladih,ime se otvara prostor za kvalitativni i kvantitativni rast neprilagoenog ponaanjamladih.

Istovremeno, dolazi do znaajnih promjena i poremeaja u porodinom ivotu, paporodica sve vie gubi svoju tradicionalnu ulogu. Optereeni borbom za preivljavanje,roditelji esto nemaju vremena za svoju djecu. Njihovi meusobni sukobi zagoravajuivote njihove djece. U opsenim krizama braka, kao to je poznato, stradaju djeca iznajrazliitijih razloga: zbog gubitka iluzije o dobroti i ispravnosti svojih roditelja, zbogstalnog ivota u znaku nesigurnog izlaza za njih zbog raspada doma. Nerijetko djeca suinstrumentalizirana u strategijama borbe svojih roditelja.2

Vie se niko ni ne sjea kada se poeo uruavati i postavljati na glavu sistempozitivnih vrijednosti, ali ini se da se ve dugo budalom smatra onaj ko je poten,gubitnik je onaj ko ne krade, a glup onaj ko ne lae. Takav ovjek nikada ne moe doido "vrhunskog cilja" imati dobar automobil i brdo para. "U modi" su modeli ponaanja

po kojima ljudi ne biraju sredstva da bi doli do cilja. Oni se, naalost, projektuju i na onenajranjivije - na djecu. Nedostatak komunikacije izmeu roditelja i djece, poremeenibrani odnosi, kola koja ne ostvaruje svoju obrazovnu, a posebno vaspitnu ulogu, kriza udrutvu ... sve su to uzronici zbog kojih je trend maloljetnikog kriminaliteta danas uporastu, a maloljetnika delinkvencija postaje ozbiljan drutveni problem i u naoj zemlji.

U Bosni i Hercegovini odvija se itav niz paralelnih procesa karakteristinih zazemlje u tranziciji koje na direktan ili indirektan nain imaju ogroman uticaj na ivotedjece. Prilagoavanje uslovima trine ekonomije, praeno reformskim procesima uoblasti vladavine prava, uz zaostajanje socijalnog sektora, kao i neujednaen razvojcivilnog sektora, stvara situaciju u kojoj drutvo ne moe pruiti adekvatnu brigu zadjecu. Na drugoj strani, ekonomsko siromatvo stanovnitva, promjena sistema

vrijednosti uz sve vee aspiracije ka materijalnim vrijednostima i promijenjenatradicionalna uloga porodice, poveavaju faktore rizika vezane za zdravlje djece i njihovosocijalno ponaanje.

Kriminalitet maloljetnika u BiH je u stalnom porastu, dok odgovor drutva na ovupojavu poiva, u najveoj mjeri, na ostacima modela reagovanja iz predratnog perioda uzsmanjenje resursa institucijama koje rade sa djecom u sukobu sa zakonom.3

U Bosni i Hercegovini jasno su vidljivi neki trendovi vezani za maloljetnikikriminalitet. Ti trendovi ukljuuju sve vei broj maloljetnika mlaih od 14 godinaukljuenih u izvrenje krivinih djela i udruivanje maloljetnika u organizovane grupepoinitelja krivinih djela. U porastu je i broj krivinih djela u kojima maloljetnici

iskazuju okrutnost, a recidivizam je vie nego oigledan.

2eparovi, Zvonimir, Viktimologija studije o rtvama, Pravni fakultet Zagreb Poslovna politikaBeograd, Zagreb-Beograd, 1987, str. 161.

3Vijee za djecu Bosne I Hercegovine, Izvjetaj o nasilju nad djecom u Bosni i Hercegovini , (usvojenna 112. sjednici Vijea ministara Bosne i Hercegovine odranoj 16. 3. 2006. godine


5/80

Stranica 6

Sve navedene injenice bile su poticaj da za temu ovog rada odaberemrazmatranje uzroka, uslova i fenomena devijantnog ponaanja maloljetnika, gledano skriminolokog i viktimolokog aspekta. U okviru teme realizovano je istraivanje stavovauenika/ca srednjih kola optine Biha o djeci delinkventnog ponaanja i maloljetnikojdelinkvenciji kao drutvenoj pojavi.


6/80

Stranica 7

1. LINOST MALOLJETNIKA

Karakteristike linosti i ponaanje maloljetnika

Pojam dijete definisan je u lanu 1. Konvencije o pravima djeteta4koji glasi:U ovoj Konvenciji dijete znai svako ljudsko bie mlae od 18 godina, osim ako se pozakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stie ranije.

U izuavanju karakteristika linosti i ponaanja djece i maloljetnika treba imati naumu da se radi o osobama koje su u fizikom, psihikom i drutvenom razvoju, te damaloljetnici nisu "ljudi u malom". Posmatrajui vremenski tok ova tri segmenta razvojalinosti, moe se uopteno istai da najprije zavrava fiziki razvoj, slijedi ga psihiki,dok socijalni razvoj moe biti najsporiji. Ovaj se ivotni period u sociolokom smisludefinie kao stadij u kojem ovjek vie nije u ulozi djeteta, a jo nema potpuno ni uloguodraslog ovjeka. Mladi su u prelaznom stadiju iz socijalnog poloaja djeteta u socijalnipoloaj odrasloga. To je period velikih i znaajnih tenzija u kojem se naputa djetinjstvo,da bi se stekla zrelost i nov socijalni poloaj.

Odrastanje je vrlo dinamian proces. Mladost je period ivota u kojem sepojedinac suoava s razliitim problemima i zadacima koji se pred njega postavljaju. Toje ujedno i najintenzivniji kognitivni i emotivni period koji je obiljeen sticanjem znanja iusvajanjem razliitih navika, sudova, vrijednosti, stavova.

Nauna saznanja o razvoju ljudske linosti ukazuju da se taj razvoj, iakokontinuelan, odvija kroz odreene stadijume koje karakteriu odgovarajua biopsihika isocijalna svojstva linosti. Maloletstvo je jedan od tih stadijuma, specifian po mnogoemu u odnosu na kasnije starosno doba. To doba, inae poznato kao period puberteta iliadolescencije, ima niz posebnih biopsiholokih i socijalnih karakteristika. U biolokomsmislu maloletstvo je period naglog telesnog razvoja linosti, to se odraava i na nainponaanja maloletnika, izraen preteno u tromosti, oseanju umora i usporenimreakcijama na spoljne dogaaje. U tom periodu dolaze do jaeg izraaja i fiziolokepromene, praene sa prvim oseanjima polnog nagona odnosno sa prvim polnimkontaktima. Za ocenu intelektualnih i voluntaristikih sposobnosti maloletnikanajznaajniji su, meutim, psiholoki procesi koji se javljaju u stadijumu puberteta. Dokanatomski i fizioloki razvoj imaju odreeni kontinuitet, psiholoke promene su nagle iburne, i one upravo dovode do onog stanja koje se naziva kriznim periodom u razvojulinosti.5

Smatra se da u naem podneblju djetinjstvo zavrava s jedanaestom godinomivota, pretpubertetska faza protee se od jedanaeste do trinaeste godine kod djevojica,a od dvanaeste do etrnaeste godine kod djeaka. Pubertet kod djevojaka traje odtrinaeste do esnaeste, a kod djeaka od etrnaeste do osamnaeste godine ivota. No time

4Konvencija je usvojena na Generalnoj skuptini UN, 20. 11. 1989. godine, rezolucijom A/44/736,a stupila na snagu 2. 9. 1990. godine

5Srzenti, Staji, Lazarevi, Krivino pravo SFRJ opti deo, Savremena administracija, Beograd,1994, str. 399.


7/80

Stranica 8

je zavreno samo bioloko sazrijevanje. Stoga je neophodno voditi rauna o svimaspektima razvoja mladog ovjeka u odreenom drutvenom kontekstu.

Maloljetnici nisu bioloki, socijalno i psiholoki zrele osobe. To je doba brzih isnanih biolokih i psiholokih promjena, a povezano je i s vremenom mijenjanjadrutvenog statusa u porodici, koli i drutvu uopte. U ovom periodu fizika snagadostie svoj vrhunac. Upravo zbog vieznano neizgraene linosti maloljetnici suposebno podloni raznovrsnim uticajima koji mogu razvoj i ponaanje usmjeriti uasocijalnom i antisocijalnom smjeru.

Prelazak iz djetinjstva u mladalatvo, ili pretvaranje djeteta u odraslu osobu,praeno je brojnim promjenama u svim aspektima razvoja. Tjelesnim promjenama djeijetijelo se poinje pretvarati u tijelo odrasla ovjeka, na kognitivnom polju mladi ovjekpoinje logiki razmiljati, a u socio-emocionalnom razvoju se, takoer, deavajuznaajne promjene: mladi se poinju prema roditeljima odnositi s veom nezavisnou,prema prijateljima s veom bliskou, prema drutvu s veim angairanjem, a prema sebi

samima sa novim razumijevanjem i spoznajom. Socio-emocionalni razvoj pomaemladima da na kraju dostignu zrelost i status odrasla ovjeka. Brojni aspekti socijalno-emocionalnog razvoja mogu se najbolje saeti i razumjeti u tinejderskim pitanjima kojaoni sebi postavljaju u smislu traenja identiteta u obliku: Ko sam ja? ili ta u biti?6

Faktori koji utiu na formiranje linosti

Socijalizacija je proces uenja tokom kojeg usvajamo norme i pravila svojekulture, te postajemo sposobni da uestvujemo u drutvenim odnosima. Doslovno tajpojam znai uiniti drutvenim. Socijalizacijom se drutvene vrijednosti, norme iobrasci ponaanja prenose s jedne generacije na drugu i usvajaju, da bi postale sastavnidio linosti.

S obzirom da kroz proces socijalizacije postajemo drutvena bia, ne udi da seve vjekovima postavlja pitanje je li ovjek proizvod okoline ili nasljea. Rasprava oovom pitanju je zapoela u okrilju filozofije i poznata je kao razlika izmeu empirizma(lat. empiria - iskustvo) i nativizma (lat. natus - roen). Jo u 17. vijeku filozof DonLok je tvrdio da je svaki ovjek kad se rodi prazna ploa (tabula rasa) na koje iskustvoostavlja tragove i tako formira ovjekovu linost. Nasuprot tome mnogi strunjaci,uglavnom prirodoslovci, tvrdili su da je ovjek ono to mu je odreeno nasljeem. Ovarasprava je nastavljena u 20. vijeku i u nju su se ukljuili psiholozi, sociolozi,kriminolozi i pedagozi.

Danas se smatra da je pitanje: Je li ovjek proizvod okoline ili nasljea? -

pogreno pitanje. Primjerenije je pitati: Kolika je uloga nasljea, a kolika okoline?Nesumnjivo je da pri formiranju ovjeka uestvuju i nasljee i okolina, ali je jo uvijekteko odrediti u kojoj mjeri kod pojedinih karakteristika linosti i ponaanja uestvujejedan ili drugi faktor. Ipak, moemo tvrditi da npr. na formiranje stavova vei uticaj imaokolina, dok na temperament vie utie nasljee. Meutim, postoji cijeli niz socijalnihponaanja kao to je npr. agresivno ponaanje, prosocijalno ponaanje, delinkventno

6auevi, Redo, Trauma i kola ,Dom tampe, Zenica, 2003, str. 76.


8/80

Stranica 9

ponaanje ili prilagoavanje u koli kod kojih se ne moe pouzdano tvrditi koliki je uticajnasljea, a koliki okoline.

Socijalizacija zapoinje roenjem. Trenutkom roenja dobijamo narukvicu sbrojem da nas u bolnici ne bi zamijenili, dobijamo plavu ili ruiastu odjeu, u zavisnostiod toga jesmo li roeni kao djeaci ili djevojice. Ve samim tim inom zapoinje procesuenja naih uloga u drutvu, uenja drutvenih normi. Na primjer, oito je da, unajveem broju sluajeva, razliit odgoj imaju djeaci, a razliit djevojice. Kod djeakase potie agresivnost i smatra se prirodnim da im se kupuju igrake koje tosimboliziraju: pitolje, figure malih ratnika, lopte. Kod djevojica je drukije, kod njih sepotie oponaanje stereotipa ene i majke: kupuju im se lutke, male kuhinjice za igru. Neosjeaju se svi u takvim ulogama dobro i komotno: neke djevojice bi rado igrale fudbal,a nekim djeacima teko pada uputa da mukarci ne plau. Meutim, drutvo obinouspijeva nametnuti takve obrasce ponaanja. Istina je da vaspitanje predstavlja teakzadatak, ali je tano i to da u velikoj veini sluajeva drutvo uspjeno socijalizira osobu.Psiholozi esto upuuju i na to da su u izgradnji osobina linosti prve godine iskustva

vrlo vane.

Prve godine ivota, otprilike do pete godine, kljune su za razvoj linosti,emocionalne reakcije i opte drutveno ponaanje djeteta, jer ta iskustva predodreujukasnije djetinjstvo i odraslo doba. Ali u drutvenom smislu, razvoj se u velikoj mjerinastavlja i nakon prvih godina, pa se najdramatinije promjene dogaaju u srednjoj ikasnijoj adolescenciji. Dogaa se prelazak iz djetinjstva u adolescenciju, a sr tog procesaje potraga za identitetom.

Sa stanovita drutva, socijalizacija je proces kojim se s generacije na generacijuprenose drutvena pravila i vrijednosti, proces kojim se obezbjeuje stabilno i skladnofunkcionisanje drutva. Pojedinci takva pravila i vrijednosti moraju usvojiti kao svoja

vlastita, ne samo da bi bili stabilne i cjelovite linosti, ve i radi toga da bi svojedrutvene zadatke i uloge lake obavljali. Zajednika pravila i norme ne trebaju samozato da razumijemo to drugi od nas ele i zahtijevaju, nego i radi toga da u naimdrutvenim ulogama ostvarimo smirenje i unutranju saglasnost sa spoljanjimzahtjevima. Kada se prilagodimo i naviknemo na takvo ponaanje, naa drutvena okolinae nas nagraditi odobravanjem, panjom i priznanjem.

Proces socijalizacije je jedan od kljunih procesa u ivotu svakog ovjeka enei mukarca. To je stalan, nikada dovren, proces. Ne moe ga se poistovjetiti s odgojempojedinca. Odgoj je mikro proces, dok je proces socijalizacije makro proces.Socijalizaciju moemo odrediti kao nain na koji uimo postati lanom zajednice, grupe idrutva. Razlikujemo tri nivoa socijalizacijskog procesa: primarnu, sekundarnu i

tercijarnu socijalizaciju.

Primarna socijalizacija se odvija od roenja do 4. godine ivota, kad dijete ui usvojoj obitelji od najbliih lanova, majke, oca, bake, djeda. Tijekom tog razdoblja dijeteui kako postati lanom obitelji. Pomagai moraju biti svjesni da spoznaje koje su onisami stekli u toj dobi imaju utjecaja na nain na koji gledaju i procjenjuju klijente.


9/80

Stranica 10

Sekundarna socijalizacija odvija se u dobi od 4. do 16. godine ivota. Taj drugikrug uenja sastoji se od uenja izvan obiteljskog doma, od vrnjaka, pri emu utjecaj nasteena iskustva u tom razdoblju ima, na primjer, injenica da pojedinac odrasta u selu iligradu, da pripada odreenoj religiji, da u koli ima odreene profesore. Dakle, u tomrazdoblju kroz interakciju s drugim grupama ui biti lanom drutva.

Tercijarna socijalizacija obuhvaa stjecanje znanja od vrnjaka, prijatelja,profesora, voditelja na poslu, voa. To je razina socijalizacije koja permanentno traje inikada ne zavrava.7

Teorija primarne socijalizacije naglaava vanost socijalnih faktora, kao to suporodica, vrnjaci i kola u formiranju mlade linosti. Proces socijalizacije je nuan zarazvoj prosocijalnih ali i devijantnih normi. Socijalizacija je proces socijalnog uenjakojim pojedinac usvaja norme ponaanja i formira se kao linost. Odvija se tokom cijelogivota, ali je u djetinjstvu i adolescenciji taj proces najintenzivniji. Socijalizacija tokomdjetinjstva je osnova kasnijeg moralnog razvoja linosti i interakcije s vrnjacima.

Osnovno polazite teorije socijalizacije je sljedee: dok su bioloke osnoveljudskog ponaanja neupitne, sva ljudska socijalna ponaanja ili njihove glavnekomponente su nauene u interakciji sa socijalnom okolinom (u odnosu s ljudima koji nasokruuju). Svako drutvo ima specifine izvore za uenje socijalnih normi, a u zapadnomdrutvu za vrijeme kritinog razdoblja adolescencije to su porodica, kola i grupavrnjaka. Ova teorija ta tri izvora socijalizacije naziva primarnim, dok ostale izvoresocijalizacije, kao to su susjedstvo, religijske organizacije, mediji i drutvo u cjelinismatra sekundarnim. Uticaj tih sekundarnih izvora na razvoj mladog ovjeka nijeneposredan, ve se odvija preko primarnih izvora. Adolescenti su izravno povezani sasvakim od ova tri primarna izvora socijalizacije i preko tih veza prenose se i usvajajukako prosocijalne (pozitivne) tako i devijantne norme. Istovremeno, navedeni izvori

socijalizacije i sami su meusobno povezani.

7Branica, Vanja, Mogui pristup rodu i spolu u socijalnom radu, Ljetopis socijalnog rada, Zagreb,2004.


10/80

Stranica 11

Slika 1. Proces primarne socijalizacije tokom adolescencije

Svaka od ovih veza ini kanal za komunikaciju i prenos normi.

1.2.1. Porodica

Porodica je drutvena grupa koja se zasniva na braku i odnosima krvnog srodstva.Smatra se je porodica nastala na prelasku iz ranog u kasni paleolit, i to na onom stepenurazvoja koji je okarakterisan pojavom roda. Razvoj porodice prati neprekidno suavanjekruga njenih pripadnika.

Mnogi sociolozi smatraju da je porodica kamen temeljac drutva. Ona je osnovnajedinica drutvene organizacije i teko je zamisliti kako bi ljudsko drutvo funkcionisalobez nje. Porodica je univerzalna drutvena institucija i neizbjean dio ljudskog drutva.

Osnovne funkcije porodice su sljedee:

seksualna reproduktivna ekonomska vaspitna

Ove funkcije porodice su bitne za drutveni ivot, jer bez seksualne i

reproduktivne funkcije ne bi bilo ni lanova drutva, bez ekonomske funkcije ivot bi seugasio, a bez vaspitanja, odnosno socijalizacije ne bi bilo ni kulture. Ljudsko drutvo bezkulture ne bi moglo funkcionisati. Porodica nije jedina koja obavlja ove funkcije, ali zasada nema druge institucije koja bi se po svojoj efikasnosti mogla s njom uporediti.

Djeije socijalno ponaanje je pod snanim i presudnim uticajem roditeljskihvaspitnih postupaka koji se razlikuju s obzirom na to kakva pravila roditelji postavljaju,

Porodicakola

Vrnjaci


11/80

Stranica 12

kako ih provode, pruaju li djeci potvrdu, potiu li ih na razvoj, omoguuju li strukturu ipredvidljivost u djeijem ivotu. Na dobrom je putu roditeljstvo koje kombinuje visoknivo topline i razumijevanja s jedne strane i roditeljske zahtjeve za zrelim ponaanjem (uskladu s uzrastom djece) s druge strane. Porodica je uglavnom izvor prosocijalnih normi.Ako su vaspitanjem i optom atmosferom u porodici ustanovljeni prisni i vrsti odnosiunutar nje, dijete e usvojiti takve pozitivne norme od porodice.

Isto tako, ako je porodica disfunkcionalna i njeni lanovi pokazuju devijantnaponaanja (npr. agresivno ponaanje, kriminal, alkoholizam ili uzimanje droga), djeca eusvojiti takva ponaanja u procesu uenja po modelu.

1.2.2. kola

Kao drugi vaan izvor socijalizacije spominje se kola. Ona prenosi kulturalnevjetine i norme ponaanja, te je izvor prosocijalnih normi. Od kole se oekuje da djetetuprenese osnovne vjetine i znanja koja su potrebna za uestvovanje u kulturi (itanje,

pisanje, kompjutorske nauke) i istovremeno da nadgleda i prati ponaanje djeteta ukolskoj sredini. Ako kola funkcionie dobro, a razredne zajednice su povezane ipoticajne, djeca i mladi se dobro osjeaju u koli i veu se za nju. Takva kola imazatitnu funkciju za uenike sve do mlae odrasle dobi. Posebno je vaan odnos roditeljai kole. Roditelji koji aktivno uestvuju u djetetovim kolskim postignuima, pomaudjetetu pri neuspjehu, raduju se njegovom napredovanju, dodatno e motivisati dijete dase vee za kolu i svoju ueniku ulogu dobro odigra.

Kao to postoje disfunkcionalne porodice, postoje i disfunkcionalne kole. To sukole koje zanemaruju vaspitnu funkciju, koje su velike i "anonimne", gdje djeca nemajusvoje mjesto. Disciplina u ovakvim kolama je loa, a pravila su nejasna. Takve kolenee razviti dobre i vrste veze s uenicima i kola kao izvor socijalizacije nee biti

uspjena u oblikovanju prosocijalnog ponaanja kod djece.

1.2.3. Vrnjaci

Vrnjaci tokom adolescentnog razdoblja mogu imati dominantan uticaj. Ako jeadolescent povezan s grupom vrnjaka koja ima pozitivne norme i vrijednosti i on sam eprihvatati takve vrijednosti. S druge strane, ako njegovi prijatelji imaju devijantne norme,postoje velike anse da e i on sam prihvatiti takve norme. Iako se u ranoj adolescencijipoveava podlonost pritiscima grupe vrnjaka, a opada oslanjanje na miljenje roditelja,adolescenti se razlikuju u tome koliko su podloni uticaju drugih. Roditelji direktno utiuna to s kim e se djeca druiti ako biraju susjedstvo gdje ive, kolu, vjerske, kulturne idruge organizacije u kojima adolescenti uestvuju. Oni i posredno utiu na izbor prijatelja

i vrnjaka s kojima e se dijete druiti tako to potiu razvoj odreenih osobina linosti ioblika ponaanja kod svoje djece.

Slabe veze s primarnim izvorima socijalizacije ine mlade ljude osjetljivim irizinim za devijantna ponaanja. U adolescenciji moe doi do kidanja veza s porodicomi kolom (ako su te veze do tada bile slabe) i snanog vezanja za grupu vrnjaka kojamoe biti izvor devijantnih normi. Izloeni vrnjakom "pritisku", a nezatieni dobrim i


12/80

Stranica 13

vrstim porodinim vezama ili vezama sa kolom, adolescenti e se prikloniti grupivrnjaka koja s njima dijeli sline probleme. Vjerojatnost da e adolescent preuzeti takvarizina i opasna ponaanja od grupe sebi slinih tada postaje velika.

Prilagoeno ponaanje je naueno socijalno ponaanje koje je rezultat interakcijesocijalnih, psiholokih i kulturalnih faktora. Svaki od ovih izvora socijalizacije moeprenijeti devijantne norme, ali zdrava porodica i dobar kolski sistem e vjerojatnoprenijeti prosocijalne norme.


13/80

Stranica 14

2. DEVIJANTNO PONAANJE MALOLJETNIKA

2.1. Definisanje pojmova

U literaturi koja se bavi fenomenom devijantnog ponaanja maloljetnika imaloljetnike delinkvencije upotrebljava se vie razliitih termina i definicija, koji seponekad meusobno znatno razlikuju. Danas je u upotrebi najee prisutna sintagmadrutveno neprihvatljivo ponaanje mladih koja podrazumijeva sva atipina ponaanjamladih u okviru neke drutvene zajednice. U definisanju djeteta koje ispoljava drutvenoneprihvatljivo ponaanje esto se koristi pojam rizino dijete. Rije rizik u ovomkontekstu oznaava izloenost djeteta okolnostima koje su nepovoljne za njegov pravilanrazvoj i rast (od nepovoljnog porodinog okruenja, do nezadovoljavajueg stanja irezajednice). Rizina djeca su ona djeca:

- koja imaju emocionalnih potekoa i problema u prilagoavanju- koja nee nauiti vjetine potrebne za uspjean ivot- ije e obrazovanje biti problem za nastavak kolovanja- mladi s razliitim zdravstvenim problemima

Termin vaspitno zanemareno dijete odnosi se na dijete koje ne uivaodgovarajui drutveno primjeren nain zbrinjavanja u porodici i iroj zajednici. Vaspitnoje zanemareno ono dijete iji se roditelji ne brinu u dovoljnoj mjeri o zadovoljavanjunjegovih potreba. Vaspitno zaputeno dijeteje svako dijete iji su roditelji ili starateljigrubo zapustili njegovo zbrinjavanje i vaspitanje.

U literaturi koja se bavi fenomenom maloljetnike delinkvencije razliiti termini,kao to su: drutvena neprilagoenost, loe drutveno ponaanje, drutvenoneprihvatljivo ponaanje mladih, prestupniko ponaanje mladih, antidrutvenoponaanje mladih itd., imaju za cilj izbjegavanje sigmatizacije djeteta. Istovremeno, svakiod navedenih termina, u manjoj ili veoj mjeri, podrazumijeva razliite oblikeporemeaja u ponaanju maloljetne osobe, poev od onih najbezazlenijih kao to sunepanja na asu, lo uspjeh u koli i sl., preko agresivnog ponaanja u kui i koli, dosukoba sa zakonom.8

Meutim, koliko god razliiti nauni pristupi, u svjetlu odredaba Konvencije opravima djeteta, nastoje izbjegavati sigmatizaciju djece mlae od 18 godina,kriminologija i krivina zakonodavstva razliitih zemalja, meu kojima je i krivinozakonodavstvo Bosne i Hercegovine, prave dobnu podjelu ove populacije prema kojoj seukupna populacija djece i maloljetnika sastoji od 3 starosne grupe :

1. djece2. mlaih maloljetnika (14 do 16 godina)3. starijih maloljetnika (16 do 18 godina)

8Milkovi, Milanka, Maloljetnika delinkvencija i socijalni rad , Magistrat, Sarajevo, 2004,str. 41-42.


14/80

Stranica 15

U skladu s navedenom podjelom, krivina djela koja poine maloljetne osobetretiraju se kao maloljetnika delinkvencija.

''Pojava socijalno neprilagoenog ponaanja posebne populacione strukturestanovnitva, koja se vie ne smatra decom, ali u razvoju nije dostigla stadijumpunoletstva, vrsta je prestupnitva koje se naziva maloletnikom delinkvencijom.''9

2.2. Maloljetnika delinkvencija ire i ue shvatanje

Delinkvencija (tal. delinque - pogrijeiti, initi krivina djela) obuhvata teeoblike asocijalnog, antisocijalnog i kriminalnog ponaanja, kao to je: kraa, pljaka,namjerno izazivanje tete i poara, huliganstvo Izraz se obino koristi kada je rije omaloljetnim poiniocima krivinih djela.

Pod maloljetnikom delinkvencijom podrazumijevamo nedrutveno iprotivdrutveno ponaanje osobe u razvojnom periodu, koje je odraz njenog poremeenog

biolokog, psiholokog i socijalnog razvoja. Taj protivdrutveni oblik ponaanja, opasnaje i sloena socijalno-patoloka pojava, vrlo delikatan ne samo kriminoloki, pravni,ekonomski i socioloki, nego i ozbiljan porodini, pedagoki, medicinski i teakoptedrutveni problem.

Maloljetnika delinkvencija ukazuje na injenicu da je drutvo sa svojiminstitucijama propustilo reagovati na signale koje je mlada osoba slala porodici, koli,vrnjacima traei pomo i podrku. Jedan je od najuoljivijih segmenata i najteihoblika poremeenog ponaanja mladih osoba.

U teorijskom definisanju maloljetnike delinkvencije postoji vie pristupa. Terminse razliito tumai u okviru razliitih naunih disciplina, ali sve ove discipline u sutini

imaju istovjetan stav da je rije o drutvenoj pojavi koja je karakteristina po uzrocima ipojavnim oblicima. U odreivanju pojma maloljetnike delinkvencije po njegovomsadraju, u literaturi su prisutna tri osnovna pristupa.

Prema uem shvatanju maloljetnikom delinkvencijom smatraju se sva ponaanjamladih koja predstavljaju krivina djela, kao u sluaju kad ih izvre odrasla lica.Pobornici ovog shvatanja smatraju da maloljetnika delinkvencija mora biti definisanazakonom i svesti se na krivina djela, bez svoenja na psiholoke, ili psihijatrijskeaspekte.

Druga grupa zastupa neto ire shvatanje maloljetnike delinkvencije, koje polaziod prekraja svih pravnih normi, a ne samo krivinopravnih.

Po irem shvatanju maloljetnikom delinkvencijom smatraju se svi obliciporemeaja u ponaanju maloljetnika, odnosno svako ponaanje mladih kojim se krelegalne i moralne norme drutvene sredine. Ovakvim odreenjem delinkventnogponaanja mladih obuhvaeni su i oni oblici ponaanja koji su specifini za djecu, a nisu

9Bokovi, Milo, Kriminologija, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Novi Sad, 2006, str. 475.


15/80

Stranica 16

pravno inkriminisani kod odraslih uinilaca (bjeanje iz kole, bjeanje od kue, skitnja,konzumiranje alkohola i sl.).

Savremena odreenja koja donose meunarodni dokumenti u oblasti rada sdjecom imaju drugaiji pristup. U lanu 56. Rijadskih smjernica10 precizirano jeslijedee: U namjeri da se sprijei daljnja sigmatizacija, viktimizacija i kriminalizacijamladih, potrebno je usvojiti zakone koji bi obezbjeivali da se ne smatra prestupomnijedan postupak mlae osobe koji ne bi bio smatran prestupom ili ne bi bio kanjiv akobi ga poinila odrasla osoba.

Prema savremenim shvatanjima, maloletniko prestupnitvo jest svako ponaanjepojedinaca ili grupe mladih koje je protivdrutveno, odnosno drutveno neprihvatljivo, tj.kada se kre pravne ili moralne norme nekog drutva i koje kad je vidljivo izazivaspontano ili organizovano drutveno reagovanje u nameri da se zatite drutvena dobra ivrednosti a i sami akteri takvog ponaanja. 11

2.3. Osobine i ponaanje maloljetnih delinkvenata

U dananjim savremenim uslovima ivot djece i mladih vrlo je sloen. Konstantnosu izloeni pritisku negativnih politikih i kulturnih tendencija, koje utiu na njihov nainmiljenja i djelovanja:

- mladi moraju rijeiti mnoge ivotne zadatke i u raznim podrujima postiiodreene rezultate

- postaju emocionalno nestabilniji, javlja se osjeaj nesigurnosti- oblikuju se moralna gledita i shvaanja- razvija se vlastita individualnost- mladi se ukljuuju u razne oblike drutvenog ivota i uvruju se u njemu

Kad se mladi udruuju u grupe u dobro organizovanoj drutvenoj sredini (kola,sportska drutva) nema razloga za zabrinutost, meutim u manje kontrolisanimuslovima mladi se ponekad udruuju u grupe sa devijantnim ponaanjem u tom smisluse povezuju mladi koji imaju nekih psiholokih i drutvenih problema, koji najee teeda budu tretirani kao odrasle osobe, ele se isticati i biti opaeni Takve oblikeponaanja nazivamo poremeajima u ponaanju. Poremeaji u ponaanju /PUP/ je grupninaziv za razliite forme neadekvatnog, drutveno neprihvatljivog, tetnog iinkriminiranog ponaanja djece i mladih.

Rije je o ponaanju koje se znatnije razlikuje od uobiajenog ponaanja veinemladih u okruenju, koje je tetno kako za maloljetnika koji se tako ponaa, tako i za

njegovu iru okolinu, te ponaanje koje zbog toga iziskuje dodatnu strunu i irudrutvenu pomo radi uspjene socijalne integracije takvog maloljetnika.

10Smjernice UN za prevenciju maloljetnike delinkvencije, usvojene rezolucijom Generalne skuptine UN,14. decembra 1990. godine. Smjernice su sveobuhvatne i odiu pozitivnim, aktivnim odnosom premaprevenciji.

11Jaovi, arko, Kriminologija maloletnike delinkvencije, Nauna knjiga, Beograd, 1983, str. 61.


16/80

Stranica 17

Poremeaji u ponaanju djece i maloljetnika nerijetko se najprije uoavaju u koliu vidu neispunjavanja kolskih obaveza, bjeanja i naputanja kole, nedisciplini iagresivnosti prema drugima u kolskoj sredini. Brojnim istraivanjima je utvreno da jeveina maloljetnih prestupnika bjeala iz kole. Veina njih reaguje neadekvatno,agresivno, kako u koli tako i na javnim mjestima. Asocijalno ponaanje potencira iuivanje odreenih stimulansa (alkohol, droga).

Osnovna je kola podruje u kojem se najvie manifestiraju razni oblici rizinogsocijalnog ponaanja uenika. kolska sredina ima veliku ulogu u etiologiji i prevencijioblika rizinog socijalnog ponaanja djece jer dijete, boravei svakodnevno u koli,formira svoje stavove, upoznaje prijatelje, razvija svoju linost, razmiljanja, stvarasvoju sliku svijeta i sliku o samome sebi.

Pojavni oblici rizinog ponaanja uenika prijete da se razviju u poremeaje akose ne detektuju pravovremeno i ako se ne djeluje u smjeru njihovog spreavanja. Ipak, nemoemo sva problematina ponaanja kolske djece svrstati u kategoriju poremeaja u

ponaanju. Treba posmatrati dijete u kontekstu njegovog psihikog razvoja i rasta.Osnovnokolska djeca nalaze se u razdoblju intenzivnog rasta i razvoja, pa ne moemogovoriti o konanim, definisanim, obrascima ponaanja.

Najei oblici rizinog socijalnog ponaanja uenika su:

- hiperaktivnost, rastresenost- tikovi- nametljivost- verbalna agresivnost (psovke)- fizika agresivnost (prema osobama ili stvarima)- laganje

- kraa- naputanje kruga porodice- tuakanje i ulizivanje nastavniku- puenje , konzumiranje alkohola i droga- plaljivost, povuenost, potitenost, plaljivost- nemarnost (lijenost)- nezainteresovanost (dosada)- razmaenost- prkos- emocionalna hladnoa

Agresivni oblici ponaanja sve su ei problem u kolama. Uenici koje

uoavamo kao problematine su oni koji manifestuju previe agresivnog ponaanja.Agresivnost je fiziko ili verbalno ponaanje koje se oituje u neprijateljstvu premaosobama ili predmetima u namjeri da im se nanese teta. U kolskom okruenjuprimjeujemo razliite oblike agresivnog ponaanja: krenje kolskih pravila, psovanje,maltretiranje vrnjaka, nesaradnju, prijetnje, krae, unitavanje imovine, fiziki napadi,grupno agresivno ponaanje (bande), noenje ili upotreba oruja (npr. noevi, bokseri,palice) i dr. Agresivno ponaanje povezano je i s drugim oblicima problema u ponaanju:npr. neopravdano izostajanje iz kole, kolski neuspjeh, problemi s disciplinom, sukobi s


17/80

Stranica 18

nastavnicima, sukobi s vrnjacima, maloljetnika delinkvencija. Djeca koja pokazujuvie vrsta agresivnog i antisocijalnog ponaanja nisu samo u opasnosti da ostanuagresivna, nego imaju i vee anse za negativan ishod, npr. kriminalitet, poremeajlinosti ili da postanu ovisnici.

Srednje obrazovanje predstavlja etapu u rastu i razvoju mladih koje mladimadrutveno neprihvatljivog ponaanja najee predstavlja najteu prepreku. Izuzetnovisokom procentu mladih koji manifestuju neprihvatljivo ponaanje svojstveni su razliitividovi neuspjenog srednjeg obrazovanja: izostanci sa nastave, ponavljanje razreda,prekidanje i naputanje kolovanja. Izuzetno je znaajno pravovremeno otkrivanje iidentifikovanje nepovoljnih socijalnih i drugih uslova u kojima ive uenici, otkrivanje iidentifikovanje uenika neprihvatljivog ponaanja.

''Maloletnik pripada starosnoj populaciji intenzivnih emotivnih, fizikih iseksualnih promena, koje su uslov socijalnog sazrevanja. U tom periodu linostmanifestuje promenljive oblike raspoloenja, fiziki i intelektualno postepeno sazreva,

usvaja principe ponaanja i vrednosti koje ne moraju uvek da se uklapaju u uobiajenakliea. Intenzivne promene u razvoju i ponaanju odraavaju se na nesporazume uporodici i socijalnoj sredini, pri emu mlad ovek nalazi oduka u nekoj vrsti asocijalnogvladanja, ali i ponaanja koje moe postati njegov model trajnije negativne identifikacije.Uz to, kod maloletnika su neka unutranja psihika svojstva i opstrukcija, agresivnost, ilidruga krajnost, povlaenje, depresija i izolacija izraeniji nego kod ostalih. U socijalnomsvetu sve te manifestacije prelamaju se u formi sukoba generacija, odnosno sukobavrednosti ''12

Glavne osobine linosti maloljetnog delinkventa su :

- asocijalnost

- emocionalna i socijalna nedozrelost- egocentrinost- destruktivnost- nasilnost- nepotivanje autoriteta- prkos- neposlunost- neprijateljsko raspoloenje prema drugima- nesposobnost stvaranja prisnog dodira s okruenjem i osobama s kojima

ivi

Meu delikventima ima mladih osoba koje boluju od psihoza ili oituju snane

psihopatske smetnje i poremeaje. Delinkventi se snano odupiru kontroli i svakompokuaju mijenjanja njihova ponaanja. esto su destruktivni , impulzivni, osvetoljubivi,tvrdoglavi, neprijateljski raspoloeni, nasilni, surovi i okrutni kad im se netko suprotstavi.

12Bokovi, Milo, isto, str. 476.


18/80

Stranica 19

3. UZROCI MALOLJETNIKE DELINKVENCIJE

Kada se govori o uzrocima delinkventnog ponaanja djece i mladih potrebno jeimati na umu da je rije o skupu brojnih i kompleksnih meusobno isprepletenihfenomena, koji se u strunoj literaturi klasifikuju na razliite naine. O uzrocimamaloljetnike delinkvencije postoje razne teorije, a vrlo esto i predrasude. Ti su uzrocimnogostruki, uslovljeni prije svega psiholokim faktorima razvoja mlade linosti isocijalnim faktorima nedostatka vaspitanja, odnosno vaspitne zaputenosti. Maloljetnidelinkventi se od odraslih delinkvenata razlikuju po stepenu fizikog i psihikog razvoja iemocionalne zrelosti. Njihova kriminalna aktivnost nije posljedica vrste volje i zrelograzmiljanja.

Najea i najjednostavnija podjela uzroka poremeaja u ponaanju mladih jepodjela na unutranje (subjektivno-psiholoke) i spoljne (socio-kulturne) uzroke.

Prema ovoj klasifikaciji, koja je uslovna, unutranji uzroci vezani su za linostmaloljetnog delinkventa, tekoe i probleme u njegovom sazrijevanju, koji ukljuujuneadekvatne ivotne vjetine, nedostatak samokontrole, nisko samopotovanje isamouvjerenost, emocionalne ili psiholoke probleme i antisocijalna ponaanja (laganje,agresija, krae). Vezano uz poremeaje u ponaanju, danas je poznat uticaj genetskih,endokrinih, biohemijskih i neuroanatomskih faktora na neka obiljeja linosti, kao tosu: agresivnost i nasilnitvo, impulzivnost, hiperaktivnost, ravnodunost, loi vrnjakiodnosi, apatija, nedovoljna razvijenost prihvatanja odgovornosti i dr. Svako delinkventnoponaanje u svojoj biti izaziva tenju za kompenzacijom osjeaja manje vrijednosti.Mladi delinkventi su esto u sukobu s okolinom, zakonom i policijom, to kod njihizaziva dodatni osjeaj straha i nesigurnosti.

U spoljne uzroke maloljetnike delinkvencije ubrajamo drutveno-prirodne

faktore, od klime i geografskog poloaja, preko ratova i katastrofa, ekonomskih prilika,siromatva, nezaposlenosti, migracija, do porodice, kole, naina koritenja slobodnogvremena i uticaja masovnih medija.

Veina unutranjih i spoljnih uzroka delinkventnog ponaanja u naunoj seliteraturi obrazlae u okviru razliitih teorijskih uenja, koja se mogu klasifikovati u triosnovna pravca:

1. bioloke teorije2. psiholoke teorije3. socioloke teorije

3.1. Bioloke teorije o uzrocima maloljetnike delinkvencije

Bioloke teorije u kriminologiji ine nauni pravci koji svoju zasnovanostbaziraju na miljenjima da su bioloke predispozicije (uroene, nasljedne, organske,fizioloke), osnovni kriminogeni faktori. Tako se razvilo vie biolokih teorijaprouavanja uzroka delinkventnog ponaanja: antropoloka, teorija nasljea,endokrinoloka , rasna


19/80

Stranica 20

3. 1.1. Antropoloka teorija

Italijanski psihijatar i kriminolog Cesare Lambroso jo je u XIX vijeku nastojaokroz svoja istraivanja dokazati vezu izmeu delinkventnog ponaanja i anatomskihkarakteristika poinitelja. Tvrdio je da se uzroci delinkventnog ponaanja nalaze ubiolokim osobinama linosti poinioca krivinog djela. Pod uticajem brojnih kritiaraove teorije Lambroso je poeo odustajati od iskljuivosti svoje teorije, te je poeo davatiodreeni znaaj i uticaju socio-kulturnih faktora na vrenje krivinih djela, ali je ostaovjeran stavu da postoji odreeni antropoloki tip roenog zloinca , pojedinca koji jepredodreen da ini krivina djela. Ocjenu o postojanju roenog zloinca Lambroso je,na kraju, uslovio stvaranjem pet tipova zloinaca: a) roeni zloinci s brojnimanomalijama anatomske, bioloke i psihike prirode (neosetljivi bez oseaja samilosti,to ih ini predisponiranim za kriminal); b) duevno bolesni kriminalci (koji se dele namoralne ludake (zakrljalih moralnih ula) , duevne bolesnike i matodoide (poluludaci);c) zloinci iz strasti, neuravnoteene i preosjetljive osobe, koje u afektu vre krivinadjela u nastupu ljubomore, mrnje i gneva; d) sluajni zloinci bez uroenih sklonosti, ali

koji pod uticajem spoljnih faktora ine manja i nehatna krivina djela ; e) zloinci iznavike, nervno neuravnoteena lica, s uroenim dispozicijama za vrenje krivinih dela,preteno imovinskog karaktera. 13

Iako je Lambrosova antropoloka teorija ubrzo nakon nastanka podvrgnutaopravdanim kritikama, njena najvea zasluga je to u sredite panje naunika stavilalinost delinkventa.

3. 1. 2. Teorija nasljea

U evropskoj i amerikoj literaturu s kraja XIX vijeka javlja se teorija nasljea, kojanaglaava ulogu nasljea kao uzroka delinkventnog ponaanja. Povezanost izmeu

nasljednih fizikih i psihikih osobina izvrilaca krivinih djela dokazivana je kroz vierazliitih istraivanja (npr. istraivanje o porodici koja je u 200 godina postojanja imala709 potomaka, od kojih je bilo 77 prestupnika, 292 prostitutke i 142 skitnice). Iakoovako prezentirani podaci djeluju uvjerljivo, vidljivo je da istraivanje nije uzelo u obzirsocijalno-ekonomske uslove ivota ove porodice. Istraivanja su vrena i najednojajanim i dvojajanim blizancima, da bi se pronali dokazi o nasljeivanjukriminogenih sklonosti.

U savremenoj nauci vlada miljenje da se zloin ne moe naslijediti. Zloin nijebioloki, nego drutveni i pravni fenomen. Dokaz tome je postojanje velikog broja osobakoje nose razliita nasljedna optereenja, ali se ne uputaju u delinkventna ponaanja.

3.1.3. Endokrinoloka teorija

Ova teorija se razvila 30-ih godina XIX vijeka, a osnovno joj je polazite da suosobe koje imaju poremeaje endokrinog sistema predisponirani, roeni zloinci.Uporite za ovu teoriju nali su u injenici vrlo visoke stope delinkventnog ponaanjaprve generacije emigranata roene u Americi. Ovu injenicu tumaili su podatkom da su



20/80

Stranica 21

majke tih osoba, uslijed tekih ivotnih uslova, bile rtve razliitih endokrinihporemeaja, koji su nasljednim putem preneseni na njihovu djecu. Endokrini poremeajiuzrokovali su mentalne poremeaje, nisku inteligenciju i slino, to je uzrokdelinkventnog ponaanja.

Danas u nauci prevladava miljenje da veina poremeaja endokrinog sistema nijenasljedna, pa ne moe biti u vezi s delinkvencijom, ali mogunost uticaja poremeaja uradu endokrinih lijezda na agresivno ponaanje pojedinca moe stvoriti pretpostavke zatvrdnju da su takve osobe izloenije delinkventnom ponaanju.

3.1.4. Rasna teorija

Najekstremniji vid biolokih pristupa u nauci, zasnovan je prvenstveno napretpostavci da je rasno svojstvo svakoga od pripadnika viih i niih rasa uroeno inasledno. Ovakav teorijski pravac delinkventno ponaanje vezuje, preteno, za odreenurasnu pripadnost. 14

Rasna teorija nastala je u Evropi tridesetih godina XX vijeka. Kriminalitet seobjanjava uroenim sklonostima i nasljednim predispozicijama pripadnika odreenihrasa. Prema rasnoj teoriji devijantno ponaanje uslovljeno je rasnom pripadnou osobe.Ovakvi stavovi zanemaruju injenicu da se sam pojam rasa ne moe upotrebljavatisamo u biolokom znaenju, iako se ljudi na rase dijele na osnovi razlika u fizikimkarakteristikama (boja koe, kose, crte lica ) koje su im zajednike i nasljedne.

Ovaj pristup ima uporite kod autora koji statistikim podacima poreenjakriminaliteta razliitih rasa nastoje dokazati njegov rasni karakter.

Rasna teorija kroz istoriju je esto zloupotrebljavana, a najdrastinija zloupotreba

vezana je za progone Jevreja u vrijeme faizma u Njemakoj.

3.1.5. Kritiki osvrt

Bioloke teorije teko izdravaju kritike osvrte, ali se njihov doprinos nauci nemoe u potpunosti odbaciti. Savremena kriminoloka nauka utvrdila je da bioloki faktorimogu initi neke predispozicije, ali ne determiniraju delinkventno ponaanje. Njihov seuticaj ne moe u potpunosti negirati, ali ga ne moemo prenaglaavati, nego posmatratizajedno sa socijalnim i psiholokim faktorima.

3.2. Psiholoke teorije

Ove su teorije nastale iz socijalne medicine, kao reakcija na bioloke pristupe.One u prvi plan objanjavanja pojave poremeaja u ponaanju postavljaju psiholokeuzroke. Psiholoke teorije polaze od psiholokih karakteristika koje odreuju ponaanjelinosti, dovodei u vezu psihike osobine linosti i sklonost devijantnom ponaanju, takoda se mogu izdvojiti dva globalna stajalita.



21/80

Stranica 22

Po prvom, integralnom stajalitu, ponaanje linosti moe se sagledati na osnovipsiholokih faktora, ali uz istovremeno uvaavanje socijalnih, odnosno drutvenihokolnosti u kojim linost ivi.

Drugo stajalite polazi iskljuivo od psiholokih faktora koji uzrokujudelinkventno ponaanje (inteligencija, emocije, motivacija ). Na ovaj se nain pitanjedelinkventnog ponaanja svodi na nivo individualne pojave.

3.2.1. Psihoanalitika teorija

Tvorac psihoanalize je Sigmund Frojd. Osnovno polazite psihoanalitike teorijeu tumaenju delinkventnog ponaanja zasniva se na osobinama linosti, koja su vezana zaulogu nesvjesnog ili podsvjesnog u psihikim procesima ovjeka. Bit ovog uenjapredstavlja Frojdov model strukture linosti, koji je sastavljen iz tri sloja: Id, Ego i Super-ego.

Id je uroena komponenta linosti, koju ine instinkti i nagoni od kojih dolazipsihika energija. Id tei neposrednom zadovoljavanju nagona, to u stvarnosti nijemogue ostvariti, jer postoje razliite drutvene zabrane. Zbog toga je neophodnodjelovanje drugog dijela linosti, koji Frojd naziva Ego. Ego ine psiholoki procesi.Njegov je cilj da zadovolji Id, ali tako da u isto vrijeme vodi rauna o drutvenojstvarnosti, odnosno o onom to je dozvoljeno, a to zabranjeno. Super-ego inevrijednosti i norme koje je neka linost usvojila. On se razvija pod uticajem okoline,vaspitanja i prihvatanja vrijednosti odreenog drutva. Osnovna funkcija Super-ega je daspreava zadovoljavanje onog to dolazi iz Ida, ako je to suprotno drutvenim normama.

U skladu s navedenom strukturom linosti, predstavnici psihoanalitike teorijeobjanjenje za delinkventno ponaanje pronalaze u nedovoljnoj kontroli Super-ega nad

nagonima i instinktima, to dovodi do sklonosti ovjeka prema nasilju, razaranju i drugimoblicima neprilagoenog ponaanja. Najznaajniji predstavnici ove teorije, posebno kadje u pitanju kriminoloko gledite, su Alfred Adler i Gustav Jung.

Prema Adleru, osnovni uzrok delinkventnog ponaanja je kompleks inferiornosti,koji se najee javlja kod osoba koje su imale nesretno djetinjstvo i uskraene elje.

Jung je tvorac teorije psiholokih tipova i pojmova introvertiranosti iekstrovertiranosti. Poseban znaaj Jung pridaje Edipovom kompleksu (elja djeteta starog3 6 godina za spolnim kontaktom s roditeljem suprotnog spola). Prema ovomshvatanju, delinkvent nesvjesno trai kaznu za zabranjenu elju koju je imao u ranomdjetinjstvu.

Psihoanalitike teorije ustanovile su vanost ranih emocionalnih iskustava zaizgradnju linosti. U tome je njihov najvei znaaj. Meutim, kritiari psihoanalitiketeorije polazili su od stanovita da se ponaanje odrasle osobe ne moe u cjelini izvoditiiz ponaanja djeteta.


22/80

Stranica 23

3.2.2 Teorija inteligencije

Ova teorija objanjava delinkventno ponaanje ovjeka kao posljedicu niskeinteligencije i maloumnosti. Prema predstavnicima ove teorije, posljedica smanjene,odnosno niske inteligencije je neshvatanje drutvenih normi, pa samim tim ni teine itetnosti njihovog krenja. Prema prvim istraivanjima, koja su vrena poetkom 20.vijeka, udio maloljetnih prestupnika s niskom ili smanjenom inteligencijom iznosio je ido 50 % ispitivanog uzorka.

Druga varijanta ove teorije objanjava delinkventno ponaanje niskim obrazovnimnivoom delinkventa. Pri tome se faktor niskog obrazovnog nivoa tumai kao posljedicaniske inteligencije.

Brojna novija istraivanja pokazala su da ne postoji neposredna veza izmeunivoa inteligencije i delinkventnog ponaanja mladih. Meutim, to ne znai potpunonegiranje znaaja nivoa inteligencije i stepena obrazovanja na delinkventno ponaanje.

Nizak nivo inteligencije ima za posljedicu nemogunost mlade osobe da sagleda svojepostupke i njihove posljedice. Takve osobe lako postaju rtve starijih delikvenata, koji ihjednostavno uspijevaju nagovoriti na vrenje kriminalnih djela, emu doprinosi i losocijalni status koji vrlo esto prati osobe niskih intelektualnih sposobnosti.

Ranija istraivanja pokazivala su da su 50% do 75 % maloletnih prestupnikaupravo mentalno zaostala deca.

Novija istraivanja pokazuju da je veina maololetnih prestupnika i vaspitnozaputene dece, upravo, prosene inteligencije (procenti se kreu od 70% do 90 %).Neka istraivanja pokazuju da ima, ak, od 10% do 20 % maloletnih prestupnika meudecom iznadprosene inteligencije

Prema tome, nia inteligencija moe da utie posredno na pojavu maloletnogprestupnitva, jer se ove osobe tee socijalno prilagoavaju, tee ue i pre naputajukolu, slabije uspevaju u poslu. Pored toga, mentalno zaostala deca su sugestibilnija, negodeca prosene inteligencije, manje kritina, tako da mogu lako da potpadnu pod uticajdrugih, posebno ako su im jedini prijatelji vaspitno zaputena deca

Da zakljuimo: veina maloletnih prestupnika imaju prosenu inteligenciju i samainteligencija nije presudan inilac u nastajanju maloletnikog prestupnitva. 15

3.2.3. Teorija neprilagoenosti

Predstavnici ove teorije delinkventno ponaanje osobe objanjavaju faktorimanjene neprilagoenosti socijalnim normama drutva. Zbog toga dolazi do potrebe takveosobe da se suprotstavlja konvencijama i pravilima koja vladaju u drutvu. Ova se teorijatemelji na psiholokim osnovama ljudske asocijalnosti, pa uzroke poremeaja uponaanju trai u psihikim osobinama i stavovima pojedinca.

15 orevi, Duan, Pedagoka psihologija, Deije novine, Gornji Milanovac 1982, str. 210 -211.


23/80

Stranica 24

Stajalite po kojem se neprilagoenost osobe tumai samo njenim psiholokimsvojstvima nije prihvatljivo, jer zanemaruje sve druge faktore koji djeluju na razvojtakvog ponaanja. Meutim, neprilagoenost je vrlo znaajan element u svestranoj analiziuzroka devijantnog ponaanja.

3.2.4. Teorija frustracije

Predstavnici ove teorije zastupaju stanovite da je delinkventno ponaanje uvijekposljedica frustracije, odnosno reakcije pojedinca na liavanje neega u drutvu, aposebno na iznevjerena oekivanja od drutva.

Na primjer, Dolard tvrdi da je frustracija osnova agresije. Frustracija stvaraagresivni potencijal koji postaje osnova za nepredvidivo ponaanje, pa i devijantnost.Frustracija je ustvari opravdanje za agresivno djelovanje prema izvoru frustracije. Izvorfrustracije moe biti stvaran ili samo zamiljen, moe biti u okolini ili u samoj osobi. Akoje samokontrola jaka, energija frustracije moe biti konstruktivno usmjerena prema

postizanju drutveno prihvatljivih ciljeva (sublimacija), no moe biti i uzrok destrukcijeili autodestrukcije.

U savremenoj nauci koja se bavi fenomenom delinkvencije prevladava miljenjeda se uzroci ove pojave ne mogu do kraja objasniti frustracijom i agresijom, ali je ovateorija dala odreeni doprinos u objanjavanju uzroka agresivnog i delinkventnogponaanja.

3.2.5. Kritiki osvrt

Uzroke delinkventnog ponaanja nije mogue objasniti iskljuivo kroz jednunaunu disciplinu, pa su tako i psiholoke teorije doivjele odreene kritike.

Znaaj psiholokih teorija u objanjenju uzroka, faktora i pojava socijalnedevijantnosti je nesumnjiv, posebno u vezi sa svojstvima linosti, dokazujui neospornuvezu, psihiku determinantu, izmeu linosti i ponaanja (dela). Bez obzira na to tomnoga od tih shvatanja idu na psihologizam, njihov doprinos objanjenju uzrokadrutvenih sukoba je veoma visok. Meutim, mnoge od tih teorija preivele su i ozbiljnekritike osvrte. 16

3. 3. Socioloke teorije

Socioloke teorije u kriminologiji ine nauna shvatanja koja su nastala kaokritika biolokih i psiholokih teorija kriminaliteta. Ona se zasnivaju na prihvatanju

biolokih i psiholokih osobina linosti, ali uvaavaju i razliite drutvene uzroke kojiutiu na njeno formiranje. Veina sociolokih teorija ne zanemaruje sasvim djelovanjepsihikih faktora, ali za osnovu svoga izuavanja uzima drutvene uzroke kriminaliteta.



24/80

Stranica 25

3.3.1. Teorija anomije

Termin anomija (an ne, nomos zakon), na starogrkom jeziku znaibezakonje. U sociologiji ovaj pojam prvi koristi francuski sociolog Emil Dirkem, koji jetvrdio da se znaaj tradicionalnih normi u savremenim drutvima znatno umanjuje, aliistovremeno ne dolazi do njihove zamjene novim normama i standardima. Anomija unekom drutvu nastaje onda kad nema jasnih normi i kriterija koji odreuju nainponaanja ljudi u nekoj zajednici. U takvim situacijama ljudi postaju uznemireni idezorijentisani, a to moe biti uzrok pojave kriminaliteta u drutvu.

Poanta ove teorije sastoji se u shvatanju da su devijantnost i delinkvencija prijesvega drutveni fenomen. Individualno ponaanje je vie ili manje uspjenoprilagoavanje drutvenim zahtjevima. Devijantnost je rezultat drutvene situacije,neusklaenosti i napetosti zahtjeva koji se postavljaju pojedincu, dakle par excellencedrutveni fenomen. Nesklad ciljeva i sredstava odreenih normativnim poretkom drutva(moralom, obiajima, pravom), drutvenim vrijednostima, zahtijeva adaptaciju pojedinca

na tu frustrirajuu situaciju u kojoj su norme ili kontradiktorne ili ih nema, ili pak neomoguavaju individualnu usklaenost namjera i mogunosti. Posebno se istie injenicada razliiti drutveni slojevi imaju razliite anse ostvarivanja optih drutvenih ciljeva(bogatstvo, status, mo), to je to vei problem ako drutvo zatvara mogunostivertikalne klasne mobilnosti. Prema Robertu Mertonu, drugom znaajnom predstavnikuteorije anomije, postoji pet oblika individualne i grupne reakcije, vezanih za suprotnostiizmeu drutveno prihvaenih vrijednosti i ogranienih sredstava za njihovo ostvarivanje(konformizam, inovacija, rituali, povlaenje, pobuna) . Konformisti i ritualisti ive pomodelima koji nemaju obiljeja devijantnosti. Inovatori prihvataju drutvene vrijednosti,ali koriste nezakonita sredstva za njihovo ostvarivanje, dok povlaenje znai odbacivanjevrijednosti i povlaenje iz drutva (narkomani, alkoholiari, skitnice, kriminalci). Pobunaje podreena radikalnoj promjeni vrijednosti i institucija (pripadnici radikalnih politikih

grupa).

3.3.2. Teorija diferencijalne asocijacije i identifikacije

Ova teorija uzroke kriminaliteta pojedinca u drutvu objanjava preuzimanjemuzora iz delinkventnih grupa, putem neposrednog uea u kriminalnom modeluponaanja ili kontakta s nosiocima takvog ponaanja.

Osniva ove teorije, ameriki sociolog Edvin Saterlend, smatra da se kriminalnoponaanje ui u procesu komunikacije, u interakciji s drugima, u malim povezanimgrupama. Osim od primarnih devijantnih grupa, kriminalno ponaanje ui se i od grupakoje nisu devijantne u ponaanju, ve u miljenju. Ui se tehnika nedjela, specifina

opravdanja i objanjenja zato se to ini. Proces uenja se odvija kroz razvoj linosti, uinterakciji s devijantnim grupama.

Devijantno ponaanje je dakle naueno, a ne naslijeeno ili izmiljeno. Osobapostaje delinkvent zato to je u kontaktu s kriminalnim obrascima ponaanja, aistovremeno je izolovana od antikriminalnih obrazaca. To je princip diferencijalneasocijacije.


25/80

Stranica 26

Danijel Glaser preformulisao je teoriju diferencijalne asocijacije u teorijudiferencijalne identifikacije, istiui da velik broj osoba koje su u bliskom kontaktu sdelinkventnim okruenjem nikad ne usvoji delinkventni model ponaanja. Samomotivisani pojedinci identificiraju se s osobama delinkventnog ponaanja, pa se i samitako ponaaju.

3.3.3.Teorija delinkventnih subkultura

Subkulturamasmatramo sve one podgrupe ije se norme, vrijednosti i obrasciponaanja u nekim pogledima razlikuju od dominantne kulture, odnosno, to je ona grupaljudi koja (svjesno ili nesvjesno) uspostavlja vlastito "kulturno ostrvo". Subkulture seformiraju oko najrazliitijih aspekata ivota; poevi od osjeaja rasne, vjerske, etnike ilinacionalne pripadnosti, preko spola, doba, profesije, socioekonomskog statusa pa sve domanje ili vie devijantnog ponaanja.

Predstavnici teorije delinkventnih subkultura smatraju da devijantne grupe imaju

vlastite vrijednosne stavove i orijentacije, te se takvim stavovima izdvajaju iz ostalihdrutvenih grupa. Dvije osnovne karakteristike bilo koje subkulture su: grupnaautonomija i tolerisanje pritiska jedino od strane grupe. Po Albertu Koenu, subkulturuine etiri podsistema: stil (odijevanje), muzika, sleng, i ritual.

Fenomen subkulture, odreenog miljea u kojem se drue i odrastaju mladi, smatrase znaajnim uzrokom maloljetnike delinkvencije. U normalnom ivotu pojedinac seidentifikuje s razliitim subkulturama, ali delinkventan postaje tek kad socijalizacijomusvoji neprihvatljive vrijednosti. Granice izmeu normalnog i devijantnog kod mladelinosti veoma je teko utvrditi. Mobilnost, razliitost, individualizacija i anonimnosturbanih drutava pogoduju stvaranju subkultura i njihovom mijenjanju, te pojedinac,esto nezavisno od svoga izbora, stupa u takve subkulture.

Pripadnost subkulturi ne dogaa se sluajno. Tokom sazrijevanja mnogi e mladiljudi proi fazu identifikacije sa subkulturnim krugovima, no kao odrasli, preuzimajuiuloge u drutvenoj podjeli rada, usvajaju sasvim konvencionalni stil ivota i prihvatajutradicionalne drutvene vrijednosti. Tek u manjem broju sluajeva snaga subkulturneidentifikacije bit e prejaka i devijantnost e postati trajno obiljeje linosti.

Ameriki kriminolozi Riard Kloverd i Lojd Olin posebno su se baviliprouavanjem maloljetnikih delinkventnih bandi u SAD i istraivanjem uzroka nastankadelinkventnih subkultura. Ova dva autora smatraju da subkultura delinkvenata ima svojenorme ponaanja i ciljeve, te da od maloljetnih delinkvenata zahtijeva ponaanja koja sununa za ostvarivanje dominantnih uloga koje subkultura podrava. Takva subkultura

podstie vrenje brojnih i tekih krivinih djela, jer se eljeni status u okviru nje samemoe postii iskljuivo putem surovosti i upornou u vrenju krivinih radnji.17

17Milkovi, Milanka, isto, str. 71.


26/80


27/80

Stranica 28

4. SOCIO-KULTURNI UZROCI DELINKVENTNOG PONAANJAMALOLJETNIKA

Socijalni faktori ine bitnu komponentu meu uzrocima maloljetnikedelinkvencije. Meu socijalnim faktorima koji posebno utiu na delinkventno ponaanjemaloljetnika u Bosni i Hercegovini i stalno poveanje broja poinilaca krivinih djelameu maloljetnicima posebni se istiu posljedice rata, meu kojim se posebno istiuteke ekonomske prilike, migracije, promijenjene porodine prilike i odnosi, neadekvatankolski sistem i masovni mediji.

4. 1. Ratovi i katastrofe

Prirodne katastrofe i ratovi mogu imati kriminogeni uinak na maloljetnike, potoje njihova prva i neposredna posljedica pojava dezorganizacije postojeih drutvenihstruktura. Istraivanja koja su vrena povodom izbijanja velikih prirodnih katastrofa

pokazuju da nakon stanja prvog oka, do kojeg dolazi neposredno nakon katastrofe,dolazi do porasta kriminaliteta, naroito meu maloljetnicima. Vrlo brzo poinju sedogaati brojne krae, pljake, provale u kue i prodavnice, koje je, zbog ukupne kriznesituacije, teko sprijeiti.

Ratne prilike izazivaju razliita, vrlo teka krizna stanja, poto dovode, u prvomredu, do ugroavanja ljudskih ivota, ali i svih drugih vrijednosti civilizovanoga drutva.Uticaj rata na pojave delinkventnog ponaanja maloljetnika prisutan je u svim njegovimfazama. Razliita istraivanja o fenomenu maloljetnike delinkvencije u ratnim uslovimapokazuju da kriminalitet raste u vrijeme rata i neposredno po njegovom zavretku, a ustrukturi krivinih djela koja ine maloljetnici prevladavaju imovinski delikti.Objanjenje za poveani broj kraa, pljaki, provala i sl. nalazi se u injenici da u ratu

dolazi do nestaice svih vrsta roba, a posebno roba iroke potronje, koje su neophodneza preivljavanje. U takvim situacijama nedostatak egzistencijalnih uslova ivota navodiodreene pojedince i grupe na delinkvenciju.

Iskustva iz rata u Bosni i Hercegovini jasno potvruju navedene tvrdnje. O tomesvjedoe i dvije prie maloljetnih delinkventa koji su svoje kriminalne aktivnosti zapoeliu ratu, a nastavili nakon njegovog zavretka, poput brojnih djeaka i mladia iz naezemlje.

"Na poetku rata niko nas nije pitao nizata i mogli smo raditi ta hoemo.Krenuli smo po cigare, jer im je cijena u to vrijeme pravo rasla. Raletov najmlai brattada je imao pet godina. Razbili smo staklo trafike i ubacili ga unutra. Taman kad je

zavrio sa izbacivanjem cigara ugledali smo policajce. Pobjegli smo, a on je ostao unutra.Ma, znali smo da mu nee nita. Kad su policajci doli, on je zaplakao i rekao im da seigrao i upao unutra. Povjerovali su mu i odveli ga kui."

"Bilo je to '93. ili '94, ne sjeam se tano. Iz jedne trafostanice sam ukrao 90litara trafoulja i prod'o ga za 900 maraka. Mogao sam i vie uzeti, ali meni je bilodovoljno. Tada me policija prvi put privela i roditelji su saznali da kradem. Sjeam se da


28/80

Stranica 29

me je otac dobro izdegeneio", sa osmijehom pria eki o ovom dogaaju. Sve vrijemerazgovora oputen je i otvoren kao da uope i nije svjestan teine onoga to je radio. 19

Uticaj ratnih stradanja na djecu i mlade u Bosni i Hercegovini jo uvijek nije ucjelini istraen, ali sva provedena istraivanja ukazuju kako na kriminoloki, tako i naviktimoloki aspekt ovog fenomena.

Globalizacija u stanju mira i strahote rata koje su se desile u BiH neminovno seutiskuju u svijest mladih i najmlaih. Oni sigurno ne mogu biti poteeni od djelovanjadestruktivnih pogleda na svijet u najirem smislu, to direktno utie na razvoj zdravelinosti kao pretpostavke zdravog drutva.

Strano iskustvo djeje populacije u BiH od mladih generacija stvara potencijalnerizine grupe kao najranjivije kategorije izloene svim oblicima nasilja. Veinom su toposljedice rata koje, uz prirodne faktore, s obzirom na starosnu dob, danas ba odadolescenata ine najranjiviju populaciju stanovnitva. Zbog toga i ne udi porast svih

vidova sociopatolokog ponaanja, posebno mladih, izraen kroz zloupotrebu hemijskihsupstanci, poveanje broja suicida, maloljetnike delikvencije, skitanje i prosjaenja, temaloljetnike trudnoe koja je u uskoj vezi sa zanemarivanjem i nebrigom porodice,odnosno naputanjem i zloupotrebom djece.20

4. 2. Ekonomske prilike, siromatvo i nezaposlenost

Ekonomski uslovi razvoja drutva , ekonomske krize i drugi privredni problemi,materijalni status i razlike u ekonomskom poloaju pojedinih kategorija stanovnitva odizuzetnog su znaaja za izuavanje uzroka delinkvencije.

Brojna istraivanja pokazuju da se u uslovima ekonomske krize drutva i

ekonomske nesigurnosti graana kriminalitet poveava, a posebno se poveavaju nekinjegovi oblici. Ekonomske krize karakteriu teki privredni poremeaji, nezaposlenost,smanjenje platene sposobnosti i standarda graana. Ekonomske krize, posebno kada suposljedica ratnih zbivanja, redovno prati pojava raslojavanja stanovnitva (na jednojstrani enormno, najee kriminalno bogaenje, a na drugoj ubrzano siromaenje veinestanovnitva). Ekonomske krize dovode do pojava porodinih kriza, depresija,alkoholizma, kraa i prevara. U tim periodima naroito je izraen porast imovinskihdelikata. Poznati holandski kriminolog Vilijam Bonger smatrao je da su ekonomskiuslovi i nesigurnost glavni uzroci delinkvencije, u prvom redu situacione, a zatim iprofesionalne, koja se vrlo esto razvija iz situacione.

Siromatvo je jedan od generatora delinkventnog ponaanja, posebno kada je rije

o imovinskim deliktima. Kriminalitet kojem su uzroci bijeda i siromatvo ukriminolokoj se literaturi definie kao kriminalitet oskudice.

19 Djeca podzemlja, objavljeno u BH magazinu Dani, 9. novembra 1998. godine20Vijee za djecu Bosne i Hercegovine, Inicijalni izvjetaj o nasilju nad djecom u Bosni i Hercegovini,

usvojen na 112. sjednici Savjeta ministara BiH, 16. 3. 2006. god, str. 63.


29/80

Stranica 30

Posredne posljedice siromatva su neobrazovanost i nekvalifikovanost,nezaposlenost i nedovoljni prihodi, to se negativno odraava na status porodice, ne samoekonomski, nego i socijalni i kulturni. Neki autori smatraju da je siromatvonajznaajniji faktor kriminogenih uticaja.

Sve do nedavno, termin siromatvo primjenjivan je u znaenju nedovoljnostiprihoda za nabavku minimalne korpe roba i usluga. Danas se smatra da je siromatvostanje kada nedostaju osnovne mogunosti za dostojanstven ivot. Prepoznatljivo je da sesiromatvo manifestira na razne naine, meu kojima su nedostatak prihoda i sredstava,dostatnih da se osigura odriva egzistencija:

- glad i neuhranjenost, slabo zdravlje- ograniena ili nikakva dostupnost obrazovanju i ostalim temeljnim

uslugama- poveana smrtnost, ukljuujui smrtnost od bolesti- beskunitvo i neadekvatni stambeni uvjeti

- nesigurno okruenje, drutvena diskriminacija i izolacija

Nesudjelovanje u odluivanju i u graanskom, drutvenom i kulturnom ivotuzajednice takoer su bitne karakteristike negacije ljudskih prava. Multidimenzionalnostsiromatva kao pojave omoguava nam da o njemu razmiljamo kao o stanju kojekarakteriziraju trajna ili kronina uskraenost resursa, sposobnosti, mogunosti izbora,sigurnosti i moi koji su potrebni za adekvatan ivotni standard i ostvarenje drugihgraanskih, ekonomskih, politikih, kulturnih i socijalnih prava.21

Ekonomsko stanje u dananjoj Bosni i Hercegovini izrazito je nepovoljno, a visokpostotak stanovnitva nalazi se na pragu siromatva, ili je ve preao taj prag.

Analiza raspoloivih statistikih podataka o godinjoj potronji u BiH po osobinije pokazala da u naoj zemlji postoje grupe ije je standard blizu ili ispod linijeekstremnog siromatva, ali je utvreno da je standard oko 19,5 procenata stanovnitvaBiH ispod linije generalnog siromatva (priblino 25% u RS i 16% u FBiH).

Ogranien

format i obuhvat Ankete nameu neizbjeno iroku granicu tolerancije od 3,6 odstostatistike greke. Za razne tipove zajednica procenat graana koji se nalaze ispodgeneralne linije siromatva je razliit: najnii u urbanim sredinama - 14 procenata, vii ururalnim oko 20 procenata, a najvii u lokalnim zajednicama mjeovitog tipa - blizu 24

procenta. 22

Prema navedenom dokumentu, djeca i mladi u Bosni i Hercegovini su meunajvie izloenim riziku pada standarda ispod linije siromatva. Oko 13 % djece ivi u

porodicama koje spadaju u kategoriju najsiromanijih, a 29 % ih ivi u porodicama naliniji siromatva. Jo su ugroenija djeca bez roditeljskog staranja, kao i djeca povjerenana staranje sistemima socijalne pomoi.

21 Srednjorona razvojna strategija Bosne i Hercegovine 2003-2007. (Strategiju je usvojio Savjetministara BiH, Vlada RS i Vlada FBiH)

22 isto


30/80

Stranica 31

U Bosni i Hercegovini odvija se itav niz procesa koji su karakteristini zatranzicijske zemlje, koje na direktan ili indirektan nain imaju velik negativni uticaj naivote djece i mladih. Prilagoavanje uslovima trine ekonomije, uz zaostajanjesocijalnog sektora, stvara situaciju u kojoj drutvo ne moe pruiti odgovarajuu brigu zadjecu. Na drugoj strani, ekonomsko siromatvo stanovnitva i promjena sistemavrijednosti predstavlja faktor rizika vezan za zdravlje djece i njihovo socijalno ponaanje.Najbolji dokaz za to je stalni porast maloljetnike delinkvencije u naoj zemlji.

Vaan ekonomski faktor koji moe postati generator delinkventnog ponaanja jenezaposlenost. Mnoga istraivanja pokazuju da su imovinski delikti i maloljetnikadelinkvencija srazmjerni pojavi nezaposlenosti. Posljedice nezaposlenosti mogu bitirazliiti oblici socijalnih devijacija, kao to su alkoholizam, skitnja, prosjaenje i slino.

Stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini je meu najveima u Evropi premaprocjenama vie od 40 % radno sposobnog stanovnitva nije zaposleno, a meunezaposlenima najbrojniji su mladi. Preko 60 % mladih prvi put trai posao.

Iako veina objavljenih istraivanja upuuje na zakljuak da siromatvo, samopo sebi, ne mora direktno voditi u kriminalitet; ono je ipak, najee uzrok nastajanjarazliitih socijalnih, zdravstvenih, stambenih, obrazovnih, porodinih i drugih problema,ali i stagniranja, odnosno opadanja nivoa pruanja zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih,sportsko-rekreativnih i drugih usluga institucija od ijeg kvaliteta rada, gotovo presudnozavisi pravilan rast i razvoj djece i mladih Imovinski kriminal ne moe se objanjavatiiskljuivo socio-ekonomskim iniocima, iako povezanost imovinskog i socioekonomskogstatusa izvrioca krivinog djela uopte nije sporna.23

4. 3. Urbanizacija i migracije

Razliita istraivanja, vrena u svijetu i kod nas, pokazuju da je kriminalitetmladih pojava koja je mnogo izraenija u urbanim nego u ruralnim sredinama.

Analize statistike kriminaliteta upozorile su vrlo rano na razlike koje s obzirom navrstu i intenzitet kriminalnoga djelovanja postoje izmeu sela i grada te izmeu manjih iveih gradova. Pod urbanizacijom se podrazumijevaju migracije iz manje ili vie ruralnihpodruja u manje ili vee gradove, najee povezano s razvojem ekonomije, osobitoindustrijalizacije, a pojam urbanizma obuhvata nain ivota koji proizlazi iz takvihmigracijskih kretanja. Brojne analize u raznim zemljama omoguile su spoznaju da sekriminalitet kao posebna drutvena pojava na prilino specifian nain javlja u gradskim iseoskim naseljima. To se moe primijeniti i na kriminalitet maloljetnika, koji se tretirakao preteno urbana pojava.

Mladi ljudi, esto kao pratnja roditeljima migrantima, ali i mladi koji ostaju uprvotnom mjestu boravka s drugim lanovima obitelji dok su njihovi roditelji (jedan ilioba) zbog posla migrirali, pogoeni su brojnim utjecajima (dolazak u novu ivotnusredinu, nova kola, novi vrnjaci, drugaiji standard ivota, novi zahtjevi u novoj sredini/materijalni, socijalni, kulturni/, norme ponaanja, ivot samo s jednim roditeljem,

23Milkovi, Milanka, isto, str. 82.


31/80

Stranica 32

odnosno gubitak roditelja koji je migrirao, ivot s djedom i bakom ili drugim roacimadok su roditelji migranti) koji mogu dovesti do ozbiljnih promjena u ivotnim uvjetima, aponekad i do rizika za pojavu poremeaja u ponaanju, asocijalnoga ponaanja,antisocijalnoga ponaanja i delinkvencije.

Prilagodba na novu sredinu ovisi o nekim osobnim karakteristikama roditelja idjece migranata, okolnostima migriranja, ali i o odnosu sredine primitka premadoseljenicima. Vano je napomenuti da je promjena mjesta boravka, tj. proces prilagodbena novu sredinu, stres i za roditelje, pa takva situacija moe pogorati partnerske odnoseili pak dovesti do alkoholizma i drugih asocijalnih oblika ponaanja kod roditelja. Stresuzrokovan promjenom mjesta boravka, ako ga prate negativne okolnosti vezane uzobiteljsku situaciju i uvjete ivota, poveava rizik od poremeaja u ponaanju, a idelinkventnoga ponaanja djece i mladih.24

Migracije se esto nepovoljno odraavaju na razvoj linosti, jer se u novoj sredinigube moralne norme koje su bile prisutne u domicilnoj sredini. Dolazi do kidanja veza sa

irom porodicom i okruenjem, pojavljuje se usamljenost, neprilagoenost, gubljenjeprijatelja. Nova ivotna pravila sukobljavaju se sa starim navikama, urbana sredina nudinova iskuenja, poput alkoholizma, narkomanije, prostitucije i drugih oblika devijantnogponaanja. Adaptaciju na novu sredinu oteavaju nepovoljni socijalni i ekonomski usloviu kojima ivi veina migranata. Migrante koji se iseljavaju u druge zemlje prate brojnepredrasude, koje se negativno odraavaju na njihovo samopouzdanje i onemoguavajukvalitetnu adaptaciju.

Urbanizacija nosi niz socijalnih pitanja koja mogu imati kriminogeni znaaj problemi adaptacije, sukobi kultura i vrijednosti, nezaposlenost i stambeni problemi.

Specifinosti Bosne i Hercegovine u ratnom i poratnom razdoblju ogledaju se u

prisilnim migracijama kada je najvei broj seoskog stanovnitva bio prisiljen de se preseliu gradska naselja. Djeca su bila najvee rtve takvih procesa. ivot u gradu s etiketomizbjeglica pa makar to bilo i u vlastitoj zemlji, nerijetko i u izbjeglikim centrima,sigurno nije bio lak ni jednostavan. Adaptacija je esto bila bolna i doprinijela je mnogimporemeajima u ponaanju djece i mladih, ije su posljedice teko sagledive. Loiekonomski uslovi i siromatvo sigurno ne idu na ruku mladima i mogu postatikriminogeni faktor.

Istraivanja o maloljetnikoj delinkvenciji koja su kod nas vrena u poslijeratnomperiodu, iako nepotpuna i sporadina, pokazuju da u strukturi maloljetnih izvrilacakrivinih djela djeca izbjeglice ne uestvuju u veoj mjeri od djece koja su diodomicilnog stanovnitva.

Analize su pokazale da postoji visoka korelacija izmeu razine ekonomskogarazvoja i maloljetnike delinkvencije. to je neka regija razvijenija, to je i kriminalitetmaloljetnika u njoj izrazitiji. Meutim, uzroci socijalnopatolokih pojava openito, patako i kriminaliteta mladih, ne mogu se traiti u urbanizaciji i industrijalizaciji kao

24Majdak, Mirjana, Utjecaj migracija obitelji maloljetnih delinkvenata na objektivne uvjete ivotaobitelji, Drutvena istraivanja, Zagreb, broj 1-2, 2006, str. 211.


32/80

Stranica 33

trendovima drutvenoga razvoja, izvan konteksta drutveno-ekonomskoga poloajaitelja tih sredina. Moe se rei da se ni jedna injenica koja upuuje na vezeekonomskoga razvoja neke sredine i delinkvencije ne moe smatrati neposrednimimbenikom odgovornim za delinkventno ponaanje. Ulogu tzv. prijenosnika iliposrednika veze imaju neke tree varijable, manifestne ili latentne, koje potiu ili razvojili delinkvenciju.25

4. 4. Porodine prilike i odnosi

U modernoj kriminolokoj literaturi moda nijedan drugi socijalni faktor nijetoliko istican u vezi s kriminalitetom kao porodica. Govorei o faktorima socijalizacijelinosti naglasili smo primarnu ulogu porodice u ovom procesu. Bez obzira na sve rizike iopasnosti koji prijete svakoj porodici, u bilo kojem kraju svijeta, svi naunici koji se bavepitanjima znaaja i uloge porodice slau se s konstatacijom da je porodica prirodna,neminovna sredina u kojoj se linost djeteta godinama oblikuje u linost odrasle osobe,sposobne da aktivno uestvuje u svim drutvenim kretanjima i procesima. Porodica je

socijalna zajednica u kojoj se od djetetovog roenja odvijaju nezamjenjivi procesivaspitanja i socijalizacije.

Posljednjih sto godina, u industrijskom drutvu, porodica se u mnogo emupromijenila. Najvanije promjene su odvajanje i izoliranje nuklearne od iroke srodnikeporodice. Savremena porodica je samostalna i sama sebi dovoljna, a odnosi sa iromsrodnikom porodicom su konvencionalni, uglavnom zbog osjeaja obaveze i pripadnostiiroj porodici. Savremena porodica ima sve manje lanova, to ukazuje da se mnogo veapanja posveuje vaspitanju, ali i meusobnim odnosima koji se zasnivaju na uzajamnomrazumijevanju i povjerenju, ali s druge strane sve je vei broj razvedenih brakova, auzroci tome su mnogobrojni. Jedan od najvanijih je meusobno neslaganje partnera injihova ekonomska nezavisnost, to ima za posljedicu veliki broj samohranih roditelja. S

pravom se govori o transformaciji porodice koja je posljedica nove socijalne dinamike,emancipacije ena, opteg drutvenog razvoja, uz proces razgradnje cjelokupnogpatrijarhalnog morala. Optereenje radnim vremenom i grubo reduciranje sadrajaporodinog ivota, te sve izraenije stresne i neurotine prilike dovode savremenuporodicu do konfliktnih situacija i otvorenih sukoba, koji esto rezultiraju nasiljem.

Idiline predstave o prirodnoj, uroenoj ljubavi i brizi roditelja prema djeci estosu vrlo daleko od stvarnosti i naela o posebnoj drutvenoj zatiti djece. Danas se sveee susreemo s porodicama u kojima su odnosi poremeeni i neskladni, a djeca zbogsvoje ranjive dobi postaju najugroeniji subjekti. Zbog prirode roditeljskog odnosanadreenosti i zavisnosti djece od roditeljske brige, panje i ljubavi, kad roditelji zataje,rtve su njihova djeca. Zato briga za djecu danas ulazi u najvanije dijelove socijalne

politike svakog organizovanog drutva.

Poremeaji u branim odnosima smatraju se jednim od faktora devijantnosti, kakokod roditelja, tako i kod djece. Na ove poremeaje podjednako utiu emocionalni isocijalno-ekonomski faktori. Obino su praeni i poremeajem cjelokupnih porodinihodnosa, uslovljenih stalnim sukobima meu suprunicima, alkoholizmom ili kriminalnim

25Majdak, Mirjana, isto,str. 212.


33/80

Stranica 34

ponaanjem. Na porodinu situaciju to se odraava u vidu porodinog nasilja i raznihoblika asocijalnog ponaanja djece.

Posljedice nasilja nad djecom su viestruko destruktivne. Posljedice nasilja segeneralno mogu podijeliti na primarne i sekundarne. Primarne posljedicepodrazumijevaju verbalno, fiziko i seksualno nasilje u trenutku kada je ispoljeno, asekundarne nastaju kao formalne i neformalne reakcije na viktimizaciju. Kada govorimoo oblicima nasilja, uviamo da ono moe biti: psihiko nasilje, prijetnje fizikimnasiljem, fiziko nasilje, fiziko nasilje upotrebom oruja i seksualno nasilje. Meutimkada govorimo o mjestima gdje se nasilje nad djecom deava ono se moe podijeliti na:nasilje u kui, nasilje na ulici, nasilje u koli, nasilje na javnim mjestima i ulici i nasilje uinstitucijama gdje djeca borave (domovi, ustanove za djecu sa posebnim potrebama,maloljetniki zatvori i sl.).26

Tabela 1. Pregled nasilja nad djecom u FBiH u 2004. godini27

Dob djeteta Fiziko nasilje Emocionalnonasilje Seksualnonasilje Drugi oblicinasilja Ukupno

M M M M M U0 - 3 11 9 20 16 0 0 17 16 48 41 894 - 6 27 41 28 32 2 2 17 28 74 103 177

7 - 14 128 144 111 142 2 12 34 32 275 330 60515 - 18 92 143 82 140 2 16 34 28 210 801 1408

Nasilje u porodici predstavlja izrazito tetnu, vrlo rairenu i slabo istraenunegativnu drutvenu pojavu. Nasilje u porodici nije rijetkost. Ima pokazatelja da seupravo u porodici dogaaju brojna, teka, trajna, okrutna nasilja najirih razmjera, koja unajveem dijelu ostaju nepoznata, ak i u sluajevima tekih i fatalnih ishoda.

Sve uestalije nasilje u porodici odraz je globalne krize vrijednosti u drutvu.Nasilje u porodici unitava porodicu iznutra i umanjuje njen znaaj. Najopasniji vidnasilja u porodici je onaj koji se deava nad djecom, jer se radi o mladim biima koja nifiziki ni psihiki nisu spremna da podnesu bilo koji oblik nasilja. Svi oblici nasilja naddjecom ostavljaju trajne posljedice za dijete. Djeca rijetko svoje zlostavljanje u porodiciotkrivaju javnosti.

Kao poseban oblik nasilja nad djecom smatra se zanemarivanje, naputanje djece,te fiziko kanjavanje. Teke posljedice ostavljaju verbalni konflikti i emocionalninesporazumi koje malo dijete jo ne razumije, ali je zbog tih sukoba njemu uskraeno onobitno za psihiki razvoj, a to su roditeljska ljubav i panja. Ovakvi primjeri su esti kodroditelja koji su previe zaokupljeni svojim poslovima i problemima.. Poinitelji su ee

oevi. Tako su mnogi suicidni pokuaji djece rezultat naputenosti i nedovoljne panje.

teta nanesena rtvi ili ozljede mogu biti: fizike, psihike i socijalne. Fizikepovrede zbog kojih rtve posebno pate su teke tjelesne povrede do invaliditeta i

26Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Dravna strategija za borbu protiv nasilja nad djecom2007-2010, Sarajevo, 2007, str. 5.

27Podaci preuzeti iz dokumenta Inicijalni izvjetaj o nasilju nad djecom u Bosni i Hercegovini , str. 41.


34/80

Stranica 35

usmrenja. Dosadanja praksa pokazala je da su osim prethodno navedenih fizikihpovreda, mnogo tee one psihike, koje imaju za posljedicu depresiju, strah, regresivnoponaanje i ponaanje na vlastitu tetu (povlaenje u sebe ili odavanje drogama ialkoholu), kognitivne poremeaje (samopredbacivanje, gubitak povjerenja) isamoubistvo. Ovakav oblik nasilja nad djetetom est je u porodicama u kojima je prisutanalkoholizam. Prema veini istraivanja na naim prostorima, alkoholizam (prvenstvenooca) je najea socio-patoloka pojava u porodicama djece koja pokazuju socijalnoneprihvatljivo ponaanje. Ono to naroito zabrinjava je injenica da sva dosadanjaistraivanja ovog fenomena upuuju na opasnost da e dijete koje odrasta u porodici gdjeje antisocijalni obrazac ponaanja sastavni dio ivota, ee postati delinkventno oddjeteta koje nije izloeno takvom nainu ivota.

Nasilniko ponaanje jednog lana porodice ne mora uvijek biti rezultat agresivneprirode pojedinca, ili nekakvog psihikog poremeaja i traume, ve jednostavno moe bitinaueno. Upravo se tu krije najtamnija posljedica nasilja u porodici, jer pojedinac moepreuzeti model ponaanja svojih roditelja i nastaviti lanac nasilja u porodici. Rezultati

istraivanja pokazuju visoku pozitivnu korelaciju izmeu nasilja nad djecom imaloljetnike delinkvencije :

a) 80% maloljetnih delinkvenata bili su rtve nasiljab) institucije za maloljetne delinkvente su pune zlostavljane djecec) veza fizikog nasilja nad mukom djecom i njihovog kasnijeg nasilnikog

ponaanja u porodici i izvan njed) veza nasilja nad djevojicama i njihovog asocijalnog (bjeanje od kue) i

kriminalnog ponaanjae) meugeneracijska transmisija nasilja - veza prisustva nasilju oca nad majkom

i kasnijeg nasilnikog ponaanja mukaraca u porodici i izvan nje

Uzroke drutveno neprihvatljivog ponaanja maloljetnika, treba prvenstvenotraiti tamo gdje djeca i maloljetnici trebaju biti najsigurniji u porodici kao najvanijojdrutvenoj instituciji za vaspitanje, obrazovanje i zatitu. Meutim, porodica je u svimsvojim sferama doivjela takvu destrukciju da su sve njene funkcije naruene. Nepotpuneporodice u kojima jedan roditelj preuzima ulogu onog drugog, izbjeglitvo, raseljenost,nezaposlenost, siromatvo i teko prilagoavanje uslovima nove ivotne sredine, sve su torazlozi koji su doveli i dovode do veoma izraenih oblika dezorganizacije porodice, a tose nuno odraava na ponaanje djece i maloljetnih osoba kao najosjetljivijih kategorijadrutva koje u procesu odrastanja doivljavaju jau krizu. 28

4. 5. kola

Ve smo ranije istakli znaajnu ulogu kole u procesu odrastanja i socijalizacijedjeteta. Poslije porodice, kola predstavlja mjesto na kojem dijete provodi najvei diovremena, stiui ne samo akademska, nego i brojna druga znanja, vjetine i sposobnosti.Osnovna funkcija kole je priprema mladih za aktivan i stvaralaki odnos u drutvu.kola pred dijete postavlja vee obaveze i zahtjeve nego porodica. Veina djece se u koli

28Kosovi, Jasmina, Maloljetnika delinkvencija kao drutvena pojava, Zbornik radova: Uzrocidrutveno neprihvatljivog ponaanja maloljetnika, Institucija ombudsmana FBiH, Sarajevo, 1999, str. 71.


35/80

Stranica 36

suoava sa svijetom u kojem vie nema povlatenu poziciju koju su uivala u porodici, odnjih se trai sposobnost prilagoavanja novoj sredini, prihvatanje i potivanje nekih novihpravila i sistema vrijednosti. Bez obzira na nove zahtjeve, polazak u kolu za najvei brojdjece ne predstavlja neugodno iskustvo, niti izaziva ozbiljnije tekoe. Processocijalizacije u krugu vrnjaka protie uglavnom jednostavno i prirodno. Meutim, manjibroj djece ve na samom poetku kolovanja pokazuje otpor prema koli, koji vremenompostaje sve jai. Takva se djeca teko navikavaju na nove oblike ponaanja, razliite odonih koje su stekli u porodici.

Osnovna kola je jedna od prvih stepenica na kojoj se manifestuju oblici rizinogsocijalnog ponaanja uenika. kolska sredina ima veliku ulogu u etiologiji i prevencijiporemeaja u ponaanja uenika jer uenik, boravei svakodnevno u koli, formira svojestavove, upoznaje prijatelje, razvija svoju linost, razmiljanja, stvara svoju sliku svijetai sliku o samome sebi. Svi ozbiljniji poremeaji u ponaanju imaju korijene u osnovnojkoli, kao blago rizino socijalno ponaanje. Pojavni oblici rizinog ponaanja uenikaprijete da se razviju u poremeaje ako se pravovremeno ne otkriju i ako se ne djeluje u

smjeru njihovog spreavanja. Ipak, ne moemo sva problematina ponaanja uenikasvrstati u kategoriju poremeaja u ponaanju. Svaki oblik ne razvija se nuno uporemeaje u ponaanju, ali se neki, naalost, razvijaju. Osnovni individualni rizinifaktori u kolskom okruenju su:

- kolski neuspjeh- disciplinski problemi- rano antisocijalno ponaanje- nisko samopotovanje- lo odnos s vrnjacima- agresivno ponaanje

Uitelji osnovnih kola u poziciji su da najbolje upoznaju svoje uenike, pa iprimijete one koji pokazuju oblike poremeaja u ponaanju. Svakodnevni boravak etirido pet sati u razredu daje nastavniku tu mogunost. Od uitelja esto zavisi hoe li setakvi uenici pravovremeno prepoznati i hoe li kola pravovremeno djelovati i, udogovoru s ostalim relevantnim strunjacima, odrediti primjerene oblike i postupke rada snjima. Velika je odgovornost na koli da, u saradnji s roditeljima, pokua pomoiueniku u korekciji njegovog ponaanja, prvenstveno u shvatanju i prihvatanjuspecifinosti problema koje ti uenici imaju i odreivanjem primjerenih oblika ipostupaka rada s njima.

Poremeaji u ponaanju znatno su manji kod starosne grupe djece ( zbog uzrasta ifizike konstrukcije njihovo reagiranje na nepovoljne uslove vaspitanja moe se oitovati

tek u poetnim oblicima poremeaja u ponaanju: zaputanje kolskih obaveza, izraenaagresivnost ili povuenost), a relativno najjae izraeni u ponaanju starijih maloljetnika ito u obliku krivinih djela, a potom u obliku recidivizma i druenja s asocijalnimosobama, bjeanja od kue i slino.

Znaajna karakteristika u poremeajima ponaanja je bjeanje od kolskihobaveza. Istraivanja pokazuju da je bjeanje iz kole jedan od prvih indikatora buduegdelinkventnog ponaanja. Vjerovatnost bjeanja iz kole je vea:


36/80

Stranica 37

a) kad dijete ili maloljetnik ima negativan stav prema koli i radub) kad ima slabiji uspjeh u kolic) kad je slabije socijalno adaptirand) kad nije spreman da prihvati institucionalne (kolske ) norme i ponaanja

Jedan od oblika manifestovanja poremeaja u ponaanju je agresivno ponaanjedjeteta, koje najee dovodi do niza neeljenih posljedica, posebno ako porodica i kolapravovremeno ne preduzmu mjere za njegovo spreavanje. Agresivno ponaanje u prvimgodinama kolovanja jedan je od znaajnih indikatora naputanja kole prije zavretkaobrazovanja i budueg delinkventnog ponaanja.

Djeca u koli uzastopno i sistematski trpe uznemiravanja i napade svojih kolskihvrnjaka. Malo je odraslih, koji se ne sjeaju ove pojave iz vlastitih kolskih dana, kaonpr. pojedinaca, koji su u svom razredu bili odbaeni od ostalih, kojima se neko rugao, sakojima niko nije htio sjediti, izazivao ih ili ih ak tjelesno zlostavljao. kolskimzadirkivanjima i ponekad okrutnim dramama u kolskom dvoritu bavili su se ug

uzroci devijantnog ponasanja

Documents